D Dukovski

7/25/2019 D Dukovski

1/21

SP, br. 3., 671.-691. Zagreb, 2010.

671

UDK: 323.285(497.5 Pula)1947929 de Winton, Robert

94(497.5 Pula)1945/1947Izvorni znanstveni lanak

Primljeno: 20. 10. 2010.Prihvaeno: 9. 11. 2010.

Atentat na britanskoga brigadira Roberta de Wintona uPuli 10. veljae 1947.

DARKO DUKOVSKIFilozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, Republika Hrvatska

Kraj Drugoga svjetskog rata nije oznaio i kraj rata u Istri i Hrvatskoj. ijekom dvi-je poratne godine vodila se estoka borba za Istru u samoj Istri. Podijeljena na ZoneA i B, Istra je tek trebala, na Mirovnoj konferenciji, stei svoj dravno-pravni status.Veina talijanskog ivlja bila je za ostanak u Italiji, dok je cjelokupno hrvatsko i sloven-sko stanovnitvo zagovaralo pripajanje etnikih teritorija Sloveniji odnosno Hrvatskoju okvirima Jugoslavije. Sukob talijanske i jugoslavenske opcije nije se zaustavio na ra-zini verbalnoga, transparentima ili masovnim manifestacijama, nego se proirio i nafizike i oruane napade. Atentat na zapovjednika pulskoga garnizona simbolini je inneslaganja poraenih snaga s odlukom Saveznika da Istra i Pula pripadnu Jugoslavijiu novom poratnom svjetskom poretku u kojemu za te snage nee biti mjesta. MariaPasquinelli, fanatina pristaa i oboavateljica Benita Mussolinija i njegova djela, bila jeidealni predstavnik tih snaga. Njezina pria (ispriana kroz knjigu Rosanne Turcinovich

Giuricin La giustizia secondo Maria: Pola 1947: la donna che spar al generale brigadiereRobert W. De Winton) kako je atentat proizvod samo njezine odluke, volje i djelovanjate da je nitko nije ni na to nagovarao niti joj u emu pomogao, kroz analizu britanskihdokumenata postaje neuvjerljiva. Dokumenti daju naslutiti organizacijsku strukturu ipozadinu atentata.

Kljune rijei: Pula, Istra, brigadir Robert de Winton, Maria Pasquinelli.

1. Osloboenje Pule i mjesec dana partizanske vlasti, svibanjlipanj1945.

Pula je posljednji osloboeni grad u Istri. Nakon prethodnih borbi okoLabina i Pazina, 2. svibnja 1945. godine Pula je opkoljena postrojbama Jugo-slavenske armije.1Nakon ulinih borbi sam je grad osloboen 5. svibnja, ali suse borbe na poluotoku Muzilu oduile sve do kapitulacije Njemake 8. svibnja1945.

1 e National Archives Kew Gardens London (dalje: NA), War Oce (dalje: WO), 202/281,Intelligence report, Eastern Istria od 5. do 25. travnja 1945. Stoeru 37. vojne misije od 27. 4.1945. S(9) op Secret.


2/21

672

DARKO DUKOVSKI, Atentat na britanskoga brigadira Roberta de Wintona ... SP, br. 3., 671.-691. (2010)

Trei (talijanski) bataljun Pino Budicin 1. brigade Vladimir Gortan, 43.divizije (istarske), u kojemu su se nalazili i brojni Puljani, sveano je umariraou Pulu 9. svibnja 1945. godine. Civilnu vlast u gradu preuzeo je Gradski NOO,koji se do tada nalazio u ilegali. Drugoga svibnja 1945., u Osnovnoj koli Gi-

useppe Giusti u ulici Campo di San Martino (danas O Tone Peruko u uliciPoljana Sv. Martina), slubeno je osnovan Gradski NOO za Pulu. U Odbor suuli radnik Franjo Nefat (Francesco Neat) kao predsjednik, uitelj GiovanniVelich (Ivko Veli) kao tajnik te lanovi zadueni za pojedine odjele JosipMatas-Andri, Umberto Camicioli, Steno Cali, Giovanni Fiorentin, profesorCarlo Gonan, dr. Stanislao (Stanislav) Batteli, dr. Egon Maroevi, Bruno Bren-co, Stefano Stell i dva lana KPH.

Sjeanje Ferruccia Nefata (Neat), jednoga od vodeih ljudi antifaisti-koga pokreta grada Pule, znaajno je za analizu opega stanja antifaistikihsnaga u gradu. On tvrdi: () od kapitulacije Italije do osloboenja, u Puli

nisu djelovali ni CLN, KPI, PSI, Partito socilademocratico, Partito dAzioneitd. Antifaistiki pokret u Puli bio je jedinstven, dobro organiziran (), atek nakon osloboenja i dolaska angloamerikih jedinica u Pulu, dolo je dorazbijanja radnikog i demokratskog pokreta i stvaranja dva fronta: jednog zaprikljuenje Jugoslaviji i drugog za prikljuenje Italiji. S jedne strane bili su:KPJ, Jedinstveni sindikati, SKOJ, USAOH, Narodna Fronta, APJG, a s drugestrane KPI, PSI, PSD, DC, Sindacati Giuliani, Partigiani Italiani. ()2

Po miljenju Stena Calija, jednoga od najvanijih eksponenata talijan-skoga nacionalnog pokreta, trojica lanova Odbora bili su uvjereni jugosla-

venski nacionalisti. Kao eksponent nacionalistikoga hrvatskog graanstva

oznaen je dr. Maroevi.3

U iremu kontekstu Pula je prolazila kroz politiku i drutvenu tranzicijukakvu su prolazili svi gradovi Istre, Slovenskoga primorja i dijela Julijske Ve-necije koje je zauzela 4. jugoslavenska armija.4

U kratkome, ali najosjetljivijem razdoblju, od 4. svibnja do 12. lipnja 1945.,koliko je gradom upravljao Gradski NOO i vojno zapovjednitvo grada, osje-ala se stalna napetost i strah od odmazde ili nasilja vezano uz brojne depor-tacije, zatvaranja ili likvidacije narodnih neprijatelja, faista, zloinaca idrugih politiki nepodobnih osoba, posebice onih koji su bili za ostanak Istreu Italiji.5Zbog toga je dio talijanskoga stanovnitva Pule postrojbe 4. jugosla-

venske armije shvaao kao okupatorsku, a ne oslobodilaku vojsku.6

2 Ferruccio NEFA, Moj rad u omladinskoj organizaciji Pule i u partizanskim jedinicama,Revolucionarni omladinski pokret u junoj Istri 1918 1945, (gl. ur. Davor Mandi), Pula 1988., 90.

3 Cristiana COLUMMI, Liliana FERRARI et al., Storia di un esodo: Istria 1945 1956, rieste1980., 145.

4 Rosario ROMEO, Scritti politici, 1953 1987, Milano 1990., 40.5 Dravni arhiv u Pazinu (dalje: HR-DAPA), Oblasni narodni odbor za Istru (dalje: ONOI),

(1945.), kut. 9.6 Raoul PUPO, Il Lungo esodo: Istria: le persecuzioni, le foibe, lesilio , Milano 2005.


3/21

673


2. Saveznika vojna uprava 1945.1947.

Izgubivi utrku za Trst i Istru, Britanci su bili primorani diplomacijom spa-avati to se spasiti dalo prihvativi injenicu svrena ina koji je nametnuoJosip Broz Tito. Tako je Josip Broz legalno mogao braniti interese veine hrvat-skoga i slovenskoga stanovnitva ovih krajeva.

Javnim izjanjavanjem i peticijama upuenima Meusaveznikoj komisi-ji za razgranienje te Mirovnoj konferenciji u Parizu, Hrvati i Slovenci Istrepredali su vodstvu Narodnooslobodilakog pokreta (NOP) Jugoslavije vje-rodajnicu zastupanja pred saveznicima. Velika Britanija pravilno je ocijenilakako su jugoslavenske pozicije prejake te da nee moi ostvariti ni minimalnatalijanska oekivanja i interese.7

Savezniki je stoer odustao od namjere iskrcavanja u Istri tek poetkom

1945., a feldmaral Harold Rupert Leofric George Alexander u veljai 1945. uBeogradu je vodio razgovor s maralom Josipom Brozom Titom glede utvri-

vanja koordinacije djelovanja i nastupanja saveznikih snaga u Italiji te 4. jugo-slavenske armije. Petoga svibnja 1945. proglaeno je jednostrano prikljuenjeTrsta Jugoslaviji sa statusom sedme republike, to je oglaeno svim sredstvi-ma i poduprto stavom STAU-UAIS-a (Slavensko-talijanska antifaistika unija- Unione antifascista italo-slava) Trsta. To je jo vie zaotrilo ionako napeteodnose.

Harry Truman u to vrijeme Churchillu upuuje poruku u kojoj zakljuujeda bi jugoslavenska okupacija Trsta imala dalekosene posljedice u budunosti

te kako bi trebalo inzistirati na tome da britanski feldmaral Alexander, zapo-vjednik saveznikih snaga na Sredozemlju, stekne potpuni nadzor nad Trstomi Pulom i nae naina kako bi se Tito povukao iz tih krajeva.8

Prvi razgovori general-pukovnika Williama D. Morgana, naelnika Sto-era zapovjednik saveznikih snaga na Sredozemlju, i marala Tita u svibnju1945. nisu donijeli rjeenje u smislu crte razgranienja, ali je nakon diplomat-sko-vojnog pritiska angloamerike diplomacije i vojnih snaga 21. svibnja pri-

jedlog razgranienja ipak prihvaen. Tzv. Morganova crta dijelila je Istru nadva dijela. Idui korak u sreivanju mnogih pitanja vezanih uz demarkacijsku

zonu bili su razgovori u Beogradu 9. lipnja 1945., kada je potpisan sporazumizmeu vlada SAD-a, Velike Britanije i Jugoslavije o uspostavljanjuprivremenevojne upraveu Julijskoj Veneciji, prema kojemu pitanje pripadnosti teritorijaJulijske Venecije ostaje otvoreno sve do njegova konanog rjeenja. Tako se

7 NA, Governments War Cabinet (dalje: CAB), 66/65/49, brzojav amerikoga predsjednikaHarryja Trumana upuen britanskom premijeru Winstonu Churchillu od 12. svibnja 1945., br.34; brzojav britanskoga premijera W. Churchilla od 12. svibnja 1945., br. 45.

8 Isto,CAB, 65/52/10: W.M. (45), 60th Conclusions: Condental Annex 13. svibnja 1945.Military situation in Venezia Giulia.


4/21

674


prema sporazumu Jugoslavenska armija morala povui iz Trsta i Pule 12. lipnja1945., a Julijska Venecija podijeljena je na zone A i B.9

Zonu A inili su rst i Pula s okolicom te je njome upravljala Saveznika

vojna uprava (Allied Military Government AMG), a Zonom B, dakle ostat-kom Istre, upravljala je Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA). Sjediteuprave nalazilo se u Opatiji sve do 23. listopada 1948.

Na osnovi ugovora od 9. lipnja 1945. jugoslavenska je vlada povukla svojuvojsku radi komunikacija s Austrijom. Prema istome ugovoru saveznici suhtjeli okupirati jo neke istarske krajeve, ali su devinskim dogovorom od 26.lipnja 1945. koji su sklopili s predstavnicima Jugoslavenske armije o povla-enju JA iz Trsta i Julijske Venecije zapadno od Morganove crte od togaodustali.10Na rumanovu predstavku Staljin je odgovorio kako je spreman otom problemu razgovarati na sastanku u Njemakoj (Potsdamska konferenci-

ja), koji se trebao odrati tijekom srpnja iste godine.11

Sluba civilnih poslova Saveznike vojne uprave za Julijsku Veneciju naelu s pukovnikom Alfredom Connorom Bowmanom uspostavila je vlast ugradu odmah nakon povlaenja jedinica 4. jugoslavenske armije. U gradu su

ve od 19. lipnja rasporeene postrojbe 167. (londonske) pjeake brigade 56.(londonske) pjeake divizije, prekaljene u borbama u Italiji.12Brigadir JamesScott-Eliot, iskusni vojnik iz tradicionalno vojnike obitelji (poslije general-bojnik), postao je zapovjednikom pulskoga garnizona (lipanj 1945. oujak1946.), dakle vojnim upraviteljem grada, dok je potpukovnik Eric SeymourOrpwood, (rezervni) asnik Kraljevske berkshirske pukovnije (Te Royal Ber-

kshire Regiment), postavljen za komesara, odnosno vojnog upravitelja Pule zacivilne poslove.13Potpukovnika Orpwooda od lipnja 1946. esto je mijenjaobojnik omas S. Belshaw.14

Odlazei na novu dunost za generalnog guvernera Kanade, feldmaralAlexander odrao je poetkom kolovoza 1945. u pulskoj Areni oprotajni go-

9 NA, WO, 220/71: Povjerljivo izvjee 12. 6. 1944. (P.I.C.) Political gazetteer of Yugoslavia,No. 8 Istria; NA, CAB, 65/52/10: W.M. (45) 60th Conclusions: Conndental Annex od 13. svib-nja 1945. Military situation in Venezia Giulia. op Secret.

10 Isto; NA, WO, 204/1887: Saveznika okupacija Pule, lipanj srpanj 1945.

11 NA, CAB, 128/5: 45th Conclusions od 13. svibnja 1946.; NA, CAB, 66/65/49: brzojav ame-rikoga predsjednika Harryja Trumana upuen britanskom premijeru Winstonu Churchillu od12. svibnja 1945., br. 34; brzojav britanskoga premijera W. Churchilla od 12. svibnja 1945., br. 45.

12 Savezniku vojnu upravu vojno-taktiki je podravao 13. britanski korpus kojim je zapovi-jedao general-pukovnik Sir John Harding.

13 Informacija Michaela Cornwella, direktora i kustosa Muzeja kraljevskih pukova Berkshirei Wiltshire.

14 Gregory BLAXLAND, Te Regiments Depart: A History of the British Army 1945 1970,London 1971., 295.-325.; David FRENCH,Military identities: Te Regimental System, the British

Army & the British People, 1870 2000., Oxford 2005., 41.; NA, CAB, 66/66/45, Tjedno izvjeebr. 303 od 14. do 21. lipnja 1945., Military situation Venezia Giulia.


5/21

675


vor britanskim postrojbama, napominjui kako je njihova misija u Puli izni-mno vana te da svoje zadatke moraju ozbiljno i predano izvravati.15

Zamijenivi 167. pjeaku brigadu, od oujka do rujna 1946. u Puli je slu-bovala (londonska) 169. (Queens) pjeaka brigada pod zapovjednitvom bri-gadira Philipa Herberta Richardsona16, iz sastava britanske, takoer london-ske, 56. pjeake divizije. Neki su dijelovi brigade ostali su u Trstu, pa je zbogtoga 9. puk kraljevskih strijelaca iz sastava 167. pjeake brigade morao ostatiu Puli sve do prosinca 1946. godine.

Osim njih u gradu su bili i dijelovi amerike 351. pukovnije iz sastava 176.pjeake brigade, 88. Blue devilspjeake divizije (rasformirana je 24. listopa-da 1947.), pod zapovjednitvom tada pukovnika (poslije poznatoga generala izKorejskoga i Vijetnamskoga rata) Earlea Gilmorea Wheelera. Tijekom lipnja isrpnja 1946. iz Trsta u Pulu dolaze dva bataljuna 24. (kotske) pjeake gardij-ske brigade (1. i 2. bataljun worcestershirske pukovnije pod zapovjednitvom

bojnika, poslije pukovnika, omasa Jima Bowena i bojnika R. C. Robina) ko-jom je zapovijedao brigadirMalcolm David Erskine.17

Naposljetku e u Puli poetkom 1947. biti rasporeene postrojbe 13. kraljii-ne (Queen Mary) pjeake brigade iji e zapovjednik, brigadir Robert WilliamMichael de Winton, 10. veljae 1947. biti ubijen u atentatu.18

3. Politiko ozraje atentata

Stanovnitvo Pule proivljavalo je u razdoblju od 1945. do 1947. velike

kunje, podvojenosti, sukoba, netolerancije te meusobna optuivanja dvijusukobljenih idejno-nacionalnih opcija: komunistiko-hrvatsko-jugoslavenskeionegraansko-talijanske, ije se neprijateljstvo razbuktalo glede pitanja drav-no-pravnog statusa Istre, a onda i grada Pule, te buduega drutveno-politikogporetka. to se u razdoblju od lipnja 1945. do rujna 1947. dogaalo u Puli, kojase u to vrijeme nalazila u Zoni A pod angloamerikom upravom?

Osnovno pitanje oko kojega su se izdiferencirale politike snage u Puli biloje jednostavno: ili e se prikloniti Italiji ili Jugoslaviji istoni socijalizam ilizapadna demokracija?

Meutim, jo od oujka i travnja 1945. na najviemu vrhu nove jugosla-

venske drave razmiljalo se o sudbini Talijana u Istri, Rijeci i Dalmaciji. Na-

15 Romano KUMAR, Anglo-amerika vojna uprava i uloga Slavensko-talijanske antifaisti-ke unije (STAU) od 1945 1947. u Puli, Pazinski memorijal, sv. 15., Pazin 1987., 245.; La visitadel Maresciallo Alexander a Pola, Giornale Alleato, Trieste, 21. VIII. 1945.

16 NA, QRWS/30/RICHPH/: Richardson, Brigadier Philip Herbert, Registar ljudstva postroj-be Queens Royal West Surry Regiment.

17 G. BLAXLAND, Te Regiments Depart, 323.-325. Zbog atentata na De Wintona, za koji jebio djelomice odgovoran po zapovjednoj dunosti, brigadir Erskine nije napredovao u slubi, pa

je ve 1948. poslan u Maleziju, gdje je 1949.poginuo u zrakoplovnoj nesrei.18 NA, WO, 204/12896, Shooting of Brigadier De Winton.


6/21

676


elno je bilo dogovoreno da e Talijani imati pravo opcije za dravljanstvo teda e oni Talijani koji su roeni u Istri, a bili su austro-ugarski dravljani, moiostati, dok e oni koji su doli u Istru nakon 1. sijenja 1919. morati otii. No,ta je tema odgoena za poratno razdoblje. Nema razloga ne vjerovati da se ovaj

naelan stav poslije pretopio u politiko usmjerenje.19Jedinstvo talijanskih komunista, socijalista, liberala, demokrana i ostalih,

koje se moglo vidjeti 1943. u nastojanju da organizirajuOdbor javnoga spasa, usvibnju 1945. nestalo je kao da nikad nije ni postojalo. Partizanska okupacijaPule, kako su boravak jedinica JA nakon osloboenja u gradu nazvali talijanskinacionalisti, trajala je 45 dana, koji su u kolektivnu memoriju ezula i optanatauli kao dani terora, neizvjesnosti, deportacija i ubojstava ().20

Tih su dana osnovane projugoslavenske organizacije UAIS-a i Jedinstve-nih sindikata. Osnovano je i urednitvo gradskoga dnevnika Il Nostro Giorna-le, u kojemu su veinu inili Talijani.21Meu protalijanskim snagama svi su

oni oznaeni kaoflotitiniifloslavi.22

Talijanski graanski politiari, poznati jo iz meuratnoga, parlamentar-nog vremena faistike vlade, sastali su se 9. svibnja 1945. u bivem licejuGiosu Carducci (danas Odjel za humanistike znanosti i Visoka uiteljskakola Sveuilita Jurja Dobrile) kako bi stvorili Graanski odbor Pule, parnjaknopovskom Gradskom NOO-u. Sastanak je bio tajan, a cilj mu je bio stvori-ti teorijski i organizacijski temelj borbe za zatitu talijanstva. U Odboru subili Attilio Craglietto, Francesco Jaschi, Ferruccio Veronese, Anteo Lenzoni,Ferruccio Sabaz, Giuseppe Bacicchi, Salvatore Astuto, Giovanni Porcari, AldoFerrari, Meo Petronio, Giuseppe Stafanacci, Luigi Vidris, Giovanni Bais, Fran-cesco Giacomelli, Antonio Calvani, Mario Cadiglia i Antonio Ricato.23

Naravno, program je bio proiren zahtjevima da Istra i Pula ostanu u Italijite da se, s obzirom na vezanost dvaju naroda u povijesti, Slavenima (Hrvatimai Slovencima, nap. a.) daju sva nacionalna prava kao to se daju nacionalnimmanjinama, i to na temeljima Atlantske povelje. Neposredni zadaci Graan-skoga odbora bili su promidbena znaaja. Graanski odbor Pule postao je or-ganizacijskom jezgrom buduega CLN-a (Comitato di Liberazione Nazionale),organizacije koja je okupljala elementi filoitaliani. Njihova antijugoslavenskadjelatnost posebno je usmjerena, s razlogom, prema radnicima grada, jer su tobili jedini slojevi koji su se jo kolebali izmeu nacionalnogi klasnog. Nakonuspostave Saveznike vojne uprave u gradu djelatnost Graanskoga odbora se

19 Arhiv Jugoslavije, fond br. 60, fasc. 1-1, Ministar unutarnjih poslova potpredsjedniku vladei ministru za Ustavotvornu skuptinu, od 21. 3. 1945., br. 194/2.; Odgovor od 9. 4. 1945., br. 73.

20 Pasquale DE SIMONE, La ripresa italiana dopo il maggio 1945: Atti e memorie del CLN diPola, Gorizia 1959.; ISTI, La ripresa italiana dopo il maggio 1945: documenti e ricerche di Pasqu-ale De Simone, A cura dellAss. Naz. Venezia Giulia e Dalmazia, Gorizia 1989.

21 Vodio ih je Domenico Cernecca kao odgovorni urednik te Paolo Lettis, Giacomo Ravnich,Rodolfo Billi, Lucifero Martini, Mauro Sfecci, Otello Damiani, Emma Derossi, Bruno Flego,Romano Farina i Egidio Barbieri.

22 Lino VIVODA, LEsodo da Pola: agonia e morte di una citt italiana, Piacenza 1989., 50.-51.23 P. DE SIMONE, La ripresa italiana.


7/21

677


razgranala, a osnaila je i njegova promidbena aktivnost. Graanski je odborve krajem lipnja 1945. imao priblino 370 lanova. U oujku 1946. na ulicePule izlazi navodno 20 000 graana, traei da Pula ostane u Italiji. Brojkesu moda pretjerane, ali moemo vjerovati da je veina graana Pule bila za

ostanak u Italiji. S druge strane brojni su bili i oni koji su traili pripojenjeHrvatskoj i Jugoslaviji.24

Prvi priziv Graanskoga odbora Saveznikoj vojnoj upravi bio je usmjerenprotiv Gradskoga NOO-a Pula, za koji je tvrdio da upravlja sektorima indu-strije i prehrane, to mu daje odreenu prednost u politikom, ali i promid-benom smislu. Tada se Graanski odbor predstavio Vojnoj upravi kao nepoli-tika organizacija iji je osnovni cilj zatita talijanstva u gradu. Tijekom srpnjaodrani su zajedniki sastanci Graanskoga odbora, Gradskoga NOO-a Pula iVojne uprave, na kojima je bio i predstavnik kurije monsinjor dr. Angeli.

Ovo razdoblje relativnog mira zavrava u rujnu 1945. imenovanjem Gi-

orgia Dagrija za civilnoga predsjednika Zone A Pula, koga je delegirao biviGraanski odbor, sada ve CLN za Pulu (preobrazba Graanskoga odbora uCLN dogodila se sredinom kolovoza), a Saveznika vojna uprava za JulijskuVeneciju u rstu i komesara Pule, potpukovnik Eric Seymour Orpwood pri-hvatili su prijedlog i postavili ga na tu dunost.25

Giorgio Dagri 12. rujna 1945. postaje civilnim predsjednikom Zone APula, odnosno gradonaelnikom Pule bez stvarne vlasti, odgovoran komesaruZone. Bez obzira na to to nije imao stvarnu vlast, CLN je ipak uspio zami-

jeniti Gradski NOO. Nakon dolaska Saveznike vojne uprave Gradski NOOPula nije imao nikakvu vlast, nego je shvaen kao predstavniko tijelo Hrvata

i nopovaca, iako je u njemu bila polovica alijana. Premda je Gradski NOOPula izgubio administrativne nadlenosti, nije izgubio pravo politikoga rada,posebice putem nacionalno mjeovite antifaistike organizacije, STAU-UAIS,koja je pratila politiki program KPH na podruju Istre i koja se sada oba-zrivije pokuavala pribliiti svojim sunarodnjacima koji su bili pod utjecajemCLN-a. Stoga e za predsjednika pulskoga ogranka STAU-UAIS-a biti izabrannekomunist, priznati i cijenjeni graanski antifaist Giulio Smareglia, sin po-znatoga istarskog skladatelja.26

24 R. KUMAR, Anglo-amerika vojna uprava, 247.25 C. COLUMMI, L. FERRARI et al., Storia di un esodo, 157. Dolazak angloamerike vojske i

Vojne saveznike uprave, prema rijeima De Simonea, oznaio je () drastica liquidazione delCPL; La nomina del Presidente e del Consiglio Comunale di Pola, Arena di Pola (dalje: AP),Pola, 12. IX. 1945. Pukovnik Alfred C. Bowman, ef Slube za civilna pitanja Saveznike vojneuprave u Trstu, postavio je Giorgia Dagrija za predsjednika Zone 12. rujna 1945., dok je komesar,potpukovnik Eric S. Orpwood, postavio Opinsko vijee. Orpwood je naredbom broj 11 postavioAlbina Magnarina za opinskoga tajnika, a za predsjednika Vijea Nicola Calija. Vijenici supostali Ernesto Argentini, Francesco Decleva, Vittorio Fonda, Francesco Giacomelli, Sergio Mar-tinolli, Angelo Rismondo, Remigio Sepetich i Emilio Vasco. Njihovi zamjenici bili su Attilio Belaz,Giuseppe Bronzin i Enrico De Stradi. No tijekom 1946. promijenit e se neki lanovi Vijea.

26 Jo za uprave JA, u vrijeme znamenitih etrdeset i pet dana, organizirani su Jedinstvenisindikati, Radniki portski savez (Unione sportiva operaia) i Antifaistika fronta ena (AF),koji su se ukljuili u politiku borbu protiv Graanskoga odbora, odnosno CLN-a.


8/21

678


Glavni zapovjednik Deci-mo (X.) MAS Junio Valerio

Borghese. Zapovjednik Decimo MAS za pod-

ruje Istre i Kvarnera Umberto Bardelli.

Maria Pasquinelli kao mlada ui-teljica pred Drugi svjetski rat.

Maria Pasquinelli 2008. kao 95-godinjastarica u svom domu.

Maria Pasquinelli na suenju iznosisvoju obranu, rst travanj 1947.


9/21

679


Potpukovnik Robert de Winton prima odlikovanje za ueeu invaziji na Normandiju.

Mjesto atentata u Carrarinoj ulici u Puli danas.


10/21

680


Pulska organizacija STAU-UAIS-a prolazila je kroz brojna iskuenja u raz-doblju 1945.1947. Na prvome kongresu STAU-UAIS-a u Trstu 12. kolovoza1945. odreene su programske smjernice u poratnome razdoblju, posebiceone koje se odnose na grad Pulu.

Prema sjeanju Romana Kumara, jednoga od sudionika dogaaja iz togarazdoblja, po narodnosti alijana i lana KP Julijske Venecije, a tada i KP Ju-goslavije, zakljuci su bili: () Osigurati nedjeljivost grada od njegove oko-lice, odbijajui sve prijedloge podjele ovog teritorija; boriti se do kraja protivostataka faizma, braniti i jaati bratstvo izmeu Talijan i Hrvat, kao i de-mokratske tekovine; uvati, jaati i njegovati progresivan razvoj demokratske

vlasti, branei suverenitet i jaajui organe narodne vlasti i njegove institucijei potivati slobodu vjere i savjesti, da razlike u ideologijama ne mogu ometatiiskrenu suradnju svih antifaista. ()27

Prva poratna godina bila je godina gladi, velikih nesrea i smrti graa-

na Pule, to je korjenito zaotrilo ionako napete odnose politikih suparnika.STAU-UAIS organizacijom zadruga i besplatnom prehranom najsiromanijihslojeva pulskoga graanstva pokuava ublaiti teke socijalne prilike. Tomu suse protivile talijanske politike snage, koje smatraju da na taj nainfilojugoslavistjeu politike bodove. Poetkom 1946. (12. sijenja) eksplodiralo je skladi-te eksploziva (barutana) u Valelungi: ranjeno je 40-ak osoba, a poinjena je iznatna materijalna teta te izazvana panika u gradu. Istraga komisije Savezni-ke vojne uprave o tome dogaaju utvrdila je kako je dolo do samozapaljenjaeksplozivnih sredstava. Vjerojatno je bila rije o diverziji, odnosno o tome da

je eksploziju izazvala jedna od sukobljenih strana. Kako bi se ouvao kakav-ta-

kav mir, postaje razumljiva izjava Saveznike komisije. Bez obzira na rezultateistrage u Puljane su se uvukli strah i nelagoda. Ova e eksplozija najaviti niztraginih dogaaja, a posebice eksploziju na Vargaroli (Vergarolla) 18. kolovo-za iste godine.

Ta nesrea od 18. kolovoza 1946., kada su poginule 63 osobe, uglavnomene i djeca, a bilo je i 30-ak tee i lake ranjenih, naas je u boli ujedinila sta-novnitvo grada, ali samo zakratko. Ve sljedeih dana sukobi su se razbuktali

jo veom estinom. Protalijanske su snage iskoristile ovaj dogaaj kako biokrivile titineza teroristiki in i potakle graanstvo na iseljavanje i egzodus,te kako bi internacionalizirale ovaj dogaaj. Uslijedili su napadi protalijanskihsnaga na sjedite i lanove STAU-UAIS-a, u kojima je poinjena velika materi-

jalna teta, a pale su i rtve.28

Meusaveznika komisija za razgranienje stigla je u Trst 7. oujka 1946.godine. U Istru je dola 15., a ostala je do 24. oujka 1946. Cijela je Istra ne-strpljivo oekivala ovu komisiju o kojoj je umnogome ovisila sudbina Istre.Komisiji je pri dolasku odmah predanMemorandumOblasnoga narodnog od-

27 R. KUMAR, Anglo-amerika vojna uprava, 243.-253.28 Isto; Ottavio PAOLETICH, Riessioni sulla resistenza e il dopoguerra in Istria e in parti-

colare a Pola, Quaderni, vol. XV., Pula Rovinj 2003., 109.


11/21

681


bora za Istru, u kojemu je opisana cjelokupna povijest Istre i istarskih Hrvata,ime se dokazuje njezina pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu.29

Nacionalno mjeovita organizacija Slavensko-talijanska antifaistika unijaena Unione donne antifasciste italo-slave (SAU-UDAIS) u Puli je nastavilasvoj rat nakon rataza ujedinjenje Istre s Hrvatskom u Jugoslaviji, ali i za ()pravednije socijalistiko drutvo. U srpnju 1945. odrana je prva regionalnakonferencija SAU-UDAIS-a, na kojoj su donijete upravo takve politike,nacionalno-klasno odvagnute smjernice. Slavensko-talijanska antifaistikaunija enagrada Pule bila je vrlo dobro organizirana i brojna organizacija koja

je okupljala velik broj ena. Gradski je odbor inilo 40 aktivistkinja koje su podnadzorom drale 4 rajona u gradu te odbore u tvornicama duhana, lokota igradskim radionicama (opifici).30

Na prvoj konferenciji SAU-UDAIS-a grada Pule 18. kolovoza 1946.(istoga dana kada se dogodila eksplozija u Vargaroli) u kazalinoj zgradi Poli-

teama Ciscutiokupilo se oko 800 izaslanica. Konferencija se zbila neposrednoprije odlaska jugoslavenskoga izaslanstva na Mirovnu konferenciju u Pariz, ana njoj su ene Pule optuile aktualnu vlast za glad, nezaposlenost, neusklae-no kolstvo te zaputenu zdravstvenu i socijalnu skrb. Poruka ena s konferen-cije vojnim vlastima i talijanskim graanskim snagama bila je: () Kunemose da emo nastaviti borbu naih palih sinova. () Krv naih boraca odredila

je nae granice.31ene su do rujna 1947. sudjelovale u brojnim prosvjednimmarevima i trajkovima, akcijama protiv odvoenja strojeva iz pulskih tvor-nica, karitativnim akcijama za zbrinjavanje ratne siroadi i bolesne djece i dr.

Nova politika situacija nalagala je ujedinjavanje svih talijanskih politi-

kih snaga kako bi se suprotstavile snanom naletu projugoslavenski usmje-renih sugraana. Tako je obnovljena djelatnost CLN-a. Na nagovor kolega izTrsta Graanski je odbor tijekom srpnja 1945. zapoeo preobrazbu u ogranakCLN-a, kao meustranaki organ, s istim ciljevima nekadanjeg Odbora. Doformalnog preustroja i osnivake skuptine pulskog CLN-a dolo je tek 11.kolovoza 1945. CLN je okupljao razliite politike snage ija je osnovna zadaabila pomoi talijanskim istarskim obiteljima i organizirati otpor protiv hrvat-skih okupatora. Politika situacija u kojoj nastaje CLN, program i nain nje-gova politikoga rada pokazuju nevjerojatnu slinost s radom Odbora javnogaspasa iz 1918. Dvadeset sedam godina poslije politika zadaa Talijana ostala

je ista i obrazlagala se potrebom za ouvanjem i zatitom talijanstva Istre. Sred-stvo politike promidbe, ali i pokazatelj programskih smjernica te politikihdirektiva, bile su novine Il Grido dellIstria, tiskane u rstu od srpnja 1945.32

29 HR-DAPA, ONOI, (1946.), kut. 1, zapisnik sa sjednice Oblasne narodne skuptine od 13. 3.1946.

30 Nevia ZAKINJA, Uloga i akcije Slavensko-talijanske antifaistike unije ena Pule u borbiza sjedinjenje s maticom zemljom (1945. 1947.), Pazinski memorijal, sv. 15., Pazin 1987., 238.

31 Isto, 237.-241.32 Raspaavanje ovih novina u Zoni B bilo je, naravno, ilegalno, o emu govore izvjetaji

Upravnoga odjela Oblasnoga NOO-a za Istru, u kojima se navode imena uhienih zbog tajnoga


12/21

682


CLNI (Comitato di Liberazione Nazionale dellIstria) deklarativno se zala-gao za pravdu i slobodu, miran suivot alijana i Hrvata, ali u okvirima tali-

janske drave.33

CLN je u Puli predstavljao i provincijsku sredinjicu u koju su uli pred-stavnici etiriju stranaka: Demokranske stranke, Liberalne stranke, Strankeakcije (Partito dAzione) i Socijalistike stranke radnikoga jedinstva (Partitosocialista italiano di unit proletaria). U vijee CLN-a neto kasnije uao je ipredstavnik talijanskih komunista (Edoardo Dorigo).34

CLN je odmah izabrao povjerenike za sredinju Istru i predstavnike zaSredinjicu CLN-a Julijske Venecije. Svi povjerenici bili su izabrani samo pri-

vremeno, jer se namjeravalo demokratski proiriti ovlasti na Vijee, odnosnoSkuptinu CLN-a.

U prepisci CLN-a Pule s Vojnom upravom nalazimo i priloenu listu simenima usporedne sive gradske vlade i lanova gradskoga vijea. Politikadjelatnost CLN-a usmjerena je vie na politiku borbu s projugoslavenskomstranom i na vanjskopolitika zbivanja negoli na konkretne probleme sugraa-na. Niu talijanske organizacije koje potpomau rad CLN-a, kao to su Sindi-cati Giulianii Partigiani Italiani. U isto vrijeme u gradu je nezaposleno izmeu4 i 5 tisua radnika, uglavnom bivih partizana. Protuslavenska propaganda ugradskim novinama LArena di Polaili El Spin, ak ne toliko protukomunisti-ka, a iz pera lanova CLN-a, nevjerojatno je utjecala na priprostiji gradski puk.Slaveni su u karikaturama prikazivani kao divljaci, nepismeni, dlakavi barbarinalik na ivotinje i zvijeri, dugakih ruku i grabeljiva izgleda, jednom rijejukao umski ljudi i narod bez povijesti. U tom su kontekstu uplje zvuala

njihova jamstva o ravnopravnosti, nacionalnim pravima i dr.Ve u prvim kontaktima projugoslavenskih i protalijanskih politikih

udruga graana Pule mogli su se nazrijeti svi elementi buduih tekih sukobaije e posljedice biti radikalne. Ulog je bio velik. Strana koja izgubi politiku

noenja i raspaavanja subverzivnog tiska. Ovaj je subverzivni tisak politikom vokacijombio nadasve antifaistiki, iza njega nije stajala stranka, iako se jasno mogu razabrati razliitapolitika tumaenja dogaaja i aktualne politike.

33 C. COLUMMI, L.FERRARIet al., Storia di un esodo, 136.-137.; U novinama Il GridodellIstriaod 26. kolovoza 1945., u lanku Al popolo istriano predstavljene su osnovne smjer-nice programa: elimo da (se): 1) odnosi izmeu Talijana i Slavena temelje na jednakosti pravi obvez; 2) opinska vijea izaberu na slobodnim narodnim viestranakim izborima od za -

stupnik svih politikih stranaka; 3) jami sloboda tiska i misli (uvjerenja); 4) Svaki Talijan,Hrvat i Slovenac slobodno izraava svoju nacionalnost, bez vanjskih utjecaja; 5) jami slobodnaaktivnost svake politike stranke koja se bori za socijalni boljitak naroda; 6) zakonima zatitiivot i pravo i sloboda te da svi zakoni vrijede za sve; 7) nikome ne d pravo da bez zakona imjere kanjava; 8) jami normalan ivot radnikoj klasi i sindikalna zatita prava i interesa tesindikalna kontrola cijena; 9) izbace faisti iz politikog ivota; 10) prizna pravo Talijanima dau onim krajevima gdje predstavljaju veinu sami organiziraju administraciju (), jednako takoi Slovenci i Hrvati ().

34 Najvei dio sredinjice Graanskoga odbora Pule preao je u Skuptinu CLN-a za Pulu,potpomognut suradnicima i savjetnicima Vittorijom Gersijem, Sergijom Sepetichem, Arman-dom Ricatom, Agenoreom Rumijem, Leopoldom Micolijem, Ginom Selentijem, FrancescomRoccom i Bartolomeom Petronijom.


13/21

683


bitku, i svi oni koji su je podravali, morat e napustiti grad. To potvruje isjeanje jednoga od aktera dogaaja, koji je iz prve ruke, od prijatelja koji je biona sastanku, doznao kako je sam ogliatti u razgovoru s pulskim predstavnici-ma Komunistike partije rekao da e, bude li borba nacionalna, oni koji izgube

morati napustiti grad i Istru.35Potkraj 1945. CLN je u Puli doivljavao vrhunac politikoga uspjeha po-

stavi politikim predstavnikom graana Pule kod Saveznike vojne uprave.Svoju su meunarodnu djelatnost vidljivo pojaala dvojica najuglednijih ta-lijanskih pulskih politiara: Antonio De Berti i Franco Amoroso (nacionalnisavjetnik za Istru). Obojica su odravala vrlo intenzivne veze s Alcidom DeGasperijem. Skuptina grada imala je u to vrijeme velik utjecaj na djelatnostVojne saveznike uprave. CLN je poetkom 1946. pojaao rad bavei se gospo-darskim problemima grada i mogunostima nancijske pomoi saveznikih

vojnih vlasti. Intenzivirale su se i veze s brojnim organizacijama CLN-a u cije-

loj Julijskoj Veneciji. Vojnu se upravu to nije previe dojmilo, jer je od CLN-a iUAIS-a poetkom oujka zatraila da smire duhove.36

Za to se vrijeme Gradski NOO spremao za konani okraj s CLN-om. Tije-kom oujka uslijedio je niz incidenata i provokacija. Aktivirale su se CLN-oveorganizacije. Udruga talijanskih partizana (Associazione partigiani italiani API), koja je nastala u listopadu 1945., utjecala je na sve veterane. alijanskipartizani, koji su se borili zajedno s Hrvatima i Slovencima i osjeali se napu-tenima i izigranima, sada su se postavili nasuprot svojim bivim ratnim dru-govima organiziranima u Udrugu partizana Julijske krajine (Associazione par-tigani giuliani APG), dok su se Sindicati Giulianisuprotstavili Jedinstvenim

sindikatima. Aktivirale su se i organizacije poznate iz meuratnog razdoblja,poput udruga Dante Alighieri i Lega Nazionale. Uz njih djeluje Udruga voj-nih interniraca u Njemakojte neke udruge koje nisu imale vei utjecaj, ali po-tvruju politiki folklor grada u burnom i proturjenom vremenu. U borbu zatalijanstvo Pule ukljuili su se i lanovi SAA-e (Sempre amici erdi Aurelio).37

Kako se sukob zaotravao, potkraj 1945. i poetkom 1946. tonovi su i s jed-ne i s druge strane bivali sve otriji i na rubu uvredljivih i neodmjerenih iskaza.U talijanskome tisku zapoinje sustavno zastraivanje graanapartizanskombrutalnou za koje su, istina, imali nekoliko primjera, ali namjerno ne ineirazliku izmeu pojedinanih, neodgovornih i zloinakih djela i deklariranete jasno iskazane politike narodne vlasti u Zoni B, koja se ve od 1946. zala-gala za uspostavljanje povjerenja izmeu Talijana i Hrvata te je traila nainnjihova suivota. Svako uhienje Talijana bilo je oznaeno kao samovolja par-tizanske vlasti, ne raspravljajui o tome zato je netko uhien.38Provjeravajuitakve sluajeve u izvjetajima Upravnoga odjela Oblasnoga narodnog odbora

35 Izjava Marija Jedrejia, 8. 6. 2000.36 C. COLUMMI, L. FERRARI et al., Storia di un esodo, 169.37 Isto, 171., bilj. 69: dokument o nancijskoj pomoi talijanske vlade talijanskim udrugama.38 Due soldati jugoslavi avrebbero compiuto le azioni teroristiche nel goriziano; Il popolo

di Dignano protesta eramente contro le gravi ingiustizioni, AP, 2. I. 1946.


14/21

684


za Istru, moe se ustanoviti kako su mnogi uhieni zbog krijumarenja, krae,nasilja ili drugih nezakonitih radnji.39

Godine 1946. sve je vie primjera nasilja meu sukobljenim stranama. Sto-ga je CLN ustrojio zatitne skupine(gruppi di difesa)i pozvao pritom sve gra-ane na suradnju, a NOO je odgovorio organizacijom trojki, starim i uvijekuinkovitim ustrojem napadakih skupina. Istodobno NOO i UAIS, koji izdajesvoje novine Il Nostro Giornale, stanovnitvo grada pozivaju u beskompromi-snu borbu s talijanskim nacionalistima i bivim faistima, posebice nakon nizatekih provokacija pristaa CLN-a, odnosno zatitnih odreda koji su napalisjedita STAU-UAIS-a i politiki istaknute pristae ujedinjenja s Hrvatskomi Jugoslavijom. Sve one koji se nisu nalazili na politikoj liniji KPJ nazivali suizdajicama, faistima i kriminalcima. Mlai i vatreniji lanovi UAIS-a napalisu sjedita talijanskih nacionalistikih udruga. Ukratko, vodila se vrlo otraborba s obje strane, koja se katkad pretvarala u pravi mali graanski rat s jasno

definiranom urbanom gerilom.40

Novinari i aktivisti Il Nostro Giornaleaposebice su zasluni za otkrivanjepravoga ubojice mladia, Puljanina Augusta Celle, u srpnju 1946., za koga jeLArena di Polatvrdila kako su ga ubili hrvatski komunisti (titini). Pokuak dase pogreb nesretnoga mladia pretvori u protuhrvatsku i protujugoslavenskudemonstraciju osujeen je iznoenjem istine o ubojstvu. Pobjeda je bila tim

vea to je uhieni Boschetto priznao zloin. Ovim se priznanjem donekle mi-jenja stav predstavnika Saveznike vojne uprave prema talijanskim nacionali-stima te se zabranjuje djelovanje zatitnih odreda.

U Pulu je Komisija za razgranienje stigla 21. oujka 1946. Doekao ju je

komesar, potpukovnik Eric S. Orpwood, predsjednik Zone Pula Giorgio Da-gri te gradski vijenici Emilio Vasco, Alessandro De Stradi i Renzo Martinelli.Nakon razgovora s njima Komisija je u popodnevnim satima primila i lanoveGradskoga narodnog odbora Pula kao predstavnike onih stanovnika koji suhtjeli ujedinjenje Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom.

Nakon obilaska Istre i razgovora s istaknutim osobama iz vjerskoga, poli-tikoga i kulturnoga ivota, Komisija je 23. travnja u Parizu podnijela izvjetaj.Na III. zasjedanju Ministarskoga savjeta od 25. travnja do 16. svibnja 1946. iz-dvojena su etiri prijedloga, od kojih je sovjetski Hrvatima bio najprihvatljiviji,a ameriki najnepovoljniji. Odluka ni tada nije donesena, a stanje se sve vie

zaotravalo bez obzira na to to se htjelo postii da to manji broj Hrvata i Slo-venaca ostane u Italiji, odnosno alijana u Jugoslaviji.41ek je na IV. zasjedanjuprihvaen francuski prijedlog po kojemu je Istra podijeljena na dva dijela: sje-

verozapadni dio, od Novigrada na sjever, predan je Slobodnom teritoriju rsta(S), a ostali dio Istre, s Pulom, predan je Jugoslaviji. Konana odluka o tome

39 HR-DAPA, ONOI, (1946.); 9: izvjea Upravnog odjela.40 Skvadre od 40-ak mladia stalno su kruile gradom terorizirajui prolaznike, a posebice

pristae jugoslavenske opcije.41 NA, CAB, 129/10: Memorandum by the Secretary of State for Forign Aairs od 22. svibnja

1946.: Council of Foreign Ministers.


15/21

685


donijeta je 28. rujna 1946., da bi mirovni ugovor izmeu Italije i Jugoslavije biopotpisan tek 10. veljae 1947.

4. Drutveno ozraje atentata: egzodus Puljana

Egzodus najveega dijela gradskog stanovnitva za Pulu, ali i Istru, nakonodluke Mirovne konferencije da Pula postane dijelom Jugoslavije, nedvojbeno

je povijesna prijelomnica, posljedica i uzrok velikih drutvenih promjena. Ne-sumnjivo je i jedan od uzroka atentata na predstavnika saveznikih snaga kojesu se sloile s takvom promjenom granica.

Premda se moe govoriti i o promidbi CLN-a u korist egzodusa, dio jegraana odluku o naputanju grada donio vie instinktivno. Istodobno su sa-

veznike snage u to vrijeme ve imale izraen plan za naputanje grada.

ijekom egzodusa nastale su brojne izbjeglike i prognanike organizacijekoje su pomagale izbjeglim osobama pokuavajui karitativno ublaiti poslje-dice i traume izbjeglitva. Prve su prognanike organizacije nastale jo 1943.godine, nakon kapitulacije Italije, u vrijeme spomenutoga crnog egzodusa.Nastale su kao zajednike organizacijeguiliano-dalmate, okupljajui progna-nike s teritorija Julijske krajine i Dalmacije. Ovi su odbori bili provizornog ilokalnog znaaja, jer su i nastali u trenutku spontanog okupljanja talijanskogastanovnitva. Godine 1947. osnovan je Nacionalni odbor za Julijsku krajinui Zadar (Comitato Nazionale per la Venezia Giulia e Zara), ija je zadaa bilaokupiti sve one, poglavito Talijane, koji su se htjeli preseliti u Italiju. Zbog sve

veeg zanimanja graana Pule za odlazak u Italiju CLN za Pulu 3. je srpnja

1946. organizirao pulski Odbor za potporu pri egzodusu ili krae Odbor zaegzodus (Comitato di Assistenza per lEsodo di Pola), koji je vodio GiuseppeGiacomezzi. Naime krajem oujka 1946. vodstvo pulske organizacije CLN-auvidjelo je kako je cjelokupni poloaj grada, kao izoliranog otoka u moruslavenstva, neprirodan, posebice to se tie posljedica u gospodarstvu. Prista-e CLN-a posebno je zahvatila panika u svibnju 1946., nakon povratka lanatalijanske misije s Mirovne konferencije u Parizu, Giulija Grattona, koji im jepriopio da e Pula najvjerojatnije ui u sastav Jugoslavije.42

Samo mjesec dana nakon ubojstva radnika Augusta Celle LArena di Poladonosi podatke o razlozima postojanja otvorenoga Ureda za odlazak, poslije

Ureda za egzodus. Pulski dnevnik biljei da je do 28. srpnja opciju (odlaska nap. a.) putem izjavezatrailo 9 496 glava obitelji, odnosno 28 058 Puljana(ukljuujui i stanovnitvo pulskih sela), koji su podijeljeni po kategorijama:umjetnici, industrijalci, trgovci i poduzetnici, obrtnici, zaposleni radnici i ne-zaposleni radnici, umirovljenici, invalidi itd.43

42 U izaslanstvu su se nali isti oni koji su kao izaslanstvo Julijske krajine posjetili Pariz, poku-avajui na Mirovnoj konferenciji zastupati interese talijanskoga ivlja: Bettiol, Coceanis, Carloti Ribi (Gorica), Paladin, Gratton, Schier, Buda i Romano (Trst), De Berti, Craglietto, Amoroso,Vardabasso i Giuricin (Istra), Dalma, Zanella, Vidulich (Rijeka), Papetti (Zadar).

43 Pola non vuole la Jugoslavia, AP, 28. VII. 1946.


16/21

686


U prosincu 1946. zapoeo je egzodus graana Pule. Zavladala je atmosferauurbanosti, panike, dezorijentiranosti, podvojenosti graana na one koji suza odlazak i one koji su za ostanak, to je LArena di Polasvojim lancima poti-cala. Na svakom koraku, po gostionicama i drugim javnim mjestima, na ulici,

mogli su se uti razgovori o naputanju grada. Ljudi su iznosili argumentezaiprotiv, preispitujui svoje nakane.44Egzodus je trajao nekoliko mjeseci, od pro-sinca 1946. do oujka 1947. posljednja je izjava potpisana 10. veljae 1947.(na dan ubojstva brigadira Roberta de Wintona).

5. Atentat od 10. veljae 1947.

Saveznika vojna uprava u Puli je trebala ostati do rujna 1947. godine kakobi osigurala miran prijenos vlasti.

Desetoga veljae 1947., dakle istoga dana kada su potpisani Jugoslaven-sko-talijanski mirovni ugovor i posljednja izjava o odlasku iz grada, u atentatuje ubijen tridesetdevetogodinji kotski earl, brigadir Robert William Michaelde Winton, zapovjednik britanske 13. (kotske) kraljiine pjeake brigade isaveznikog garnizona u Puli, koji je dunost mjesec dana prije preuzeo odbrigadira Philipa Herberta Richardsa.45

Do imenovanja zapovjednikom brigade i promaknua potkraj 1946. DeWinton je zapovijedao elitnom postrojbom, 2. Gordon Heighlanders pukom.Sa svojom je postrojbom proao teka ratita Sjeverne Afrike, Sicilije i JuneItalije, a sudjelovao je i u invaziji na Normandiju. Bio je dakle sposoban i na-dasve iskusan vojni zapovjednik.

Atentat na brigadira izvrila je Maria Pasquinelli, tridesetetverogodi-nja uiteljica, fanatina lanica bive faistike stranke (pohaala je i zavrilaScuola di Mistica Fascistau kojoj se prouavala Mussolinijeva ideologija),46au vrijeme njemake okupacije suradnica zapovjednik Decima (X.) ottigliaMAS-a (Mezzi dAssalto)47Junija Valerija Borghesea, Umberta Bardellija i efafaistiko-republikanske obavjetajne i propagandne slube u Istri Itala Saura.Radila je i za nacistiku tajnu slubu sigurnosti (Sicherheitsdienst,SD) te kaotajni agent Decima MAS-a, za obavjetajnu slubu Socijalne Republike. MariaPasquinelli je, preko Letizije Soddu, bila bliska s faistikim ministrom rata(1939.1940.) generalom Ubaldom Sodduom, a bila je vrlo bliska i s faisti-

kim ministrom kolstva Mussolinijeve Talijanske Socijalne Republike CarlomAlbertom Biginijem. S poetkom Drugoga svjetskog rata Pasquinelli je kaodobrovoljka Crvenoga kria sudjelovala u talijanskim pohodima u Sjevernoj

44 Tema del giorno: Esodo, AP, 22. XII. 1946.45 NA, WO, 204/12896: Supreme Allied Commanders Secretariat, Special le: Subject: Scho-

oting of Brigadier De Winton.46 Rosanna URCINOVICH GIURICIN, La giustizia secondo Maria: Pola 1947: la

donna che spar al generale brigadiere Robert W. De Winton, Udine 2008.47 Elitna postrojba mornarikih komandosa naoruana brzim torpednim amcima, jahaim

torpedima i diverzantskim malim podmornicama.


17/21

687


Africi (Libija). Godine 1942. odlazi u Split, gdje je kao uiteljica pouavalatalijanski jezik u hrvatskim kolama. U Splitu ju je zatekla i kapitulacija Italije.Bila je zarobljenica partizana i svjedokinja likvidacije faista koje su partizanipogubili i pobacali u jame (foibe) tijekom rujanskoga ustanka. Putena je iz

zatvora i u prosincu 1943. preko Trsta odlazi u Milano, gdje Biginiju predlaeprojekt otkrivanja istine o fojbama u Istri. U rstu prikuplja potrebne podatkei potom se vraa u Milano. Pritom navodno pokuava animirati pristae Repu-blike Sal i antifaiste oko zajednike obrane istonih provincija od najezdeSlavena.48

Njezinu pravu obavjetajnu djelatnost istranoj je komisiji otkrio AndreaZolyomy Bandi, maarski dravljanin, tajni agent IV. odjela nacistike oba-

vjetajne slube i legenda maarskog vaterpola koji je uhien nakon rata. Uvrijeme istrage oko ubojstva De Wintona nalazio se u vojnome zatvoru u Mila-nu.49On je u svojoj izjavi otkrio kako se Pasquinelli na svoj zahtjev, po nalogu

Borghesea, u oujku 1945. pokuala probiti do Pule. U tome ne uspijeva (akbiva uhiena od Nijemaca, ali je ubrzo nakon intervencije iz vrha obavjetajnihkrugova putena), pa se u travnju 1945. sklanja u Lonato (Brescia), kada po-sljednji put pie izvjetaj zapovjedniku Decimo MAS-a Juniju Valeriju Borghe-seu.50Kraj rata zatekao ju je u Milanu. Potkraj listopada 1945. naputa Milanoi odlazi u Veneciju, a potom u rst.51

Maria Pasquinelli najavila je u prosincu 1945. prijateljima svoj ponovniodlazak u Istru kako bi razvila faistiku i antislavensku aktivnost odnosnokako bi stvorila kaotinu situaciju u Istri.52 U rstu, gdje se prijavila kaouiteljica, od studenoga 1945. do svibnja 1946. susree se s istarskim ezuli-

ma i studentima. Radi kao pomonica direktora GlasaSlobode. ijekom lipnja1946., nakon odluke Parike mirovne konferencije kojom je Pula pripala Jugo-slaviji, odluuje izvriti atentat na saveznikog generala u Puli u znak javnogaprosvjeda.53

U srpnju 1946. dolazi u Pulu i zapoljava se u pulskom Odboru za egzodus,u kojemu volontira do sijenja 1947.54Sredinom listopada 1946. odlazi iz Puleu Milano i nekoliko dana poslije preko Venecije i Trsta vraa se u Pulu.55Iako

je u istrazi i na suenju tvrdila kako nije imala pomagae, postavilo se pitanje

48 R. URCINOVICH GIURICIN, La giustizia secondo Maria, 13.49 NA, WO, 204/12896: dopis od 15. 2. 1947., br. 151130A Top Secret.50 NA, WO, 204/12896: dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top

Secret.51 NA, WO, 204/12896: dopis od 15. 2. 1947., br. 151130A Top Secret; NA, WO, 204/12896:

dopis od 16. 2. 1947. Top Secret.52 NA, WO, 204/12896: Dopis od 20. 2. 1947., br. 202047A, Crypto-security applies Top

Secret; Dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top Secret.53 NA, WO, 204/12896: dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top

Secret.54 NA, WO, 204/12896: dopis od 16. 2. 1947.55 NA, WO, 204/12896: dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top

Secret.


18/21

688


njezina viemjesenoga nanciranja dok je kao dragovoljka radila u Odboru.Kako je Odbor za egzodus bio ovisan o talijanskoj vladi, postavilo se i pitanjekako su talijanske vlasti previdjele injenicu da u Odboru radi osoba koju nad-zire vojna policija Saveznike vojne uprave i o kojoj su bili obavijeteni.56ak

je i pitolj model Beretta(9 mm), kojim je izvrila atentat, prema vlastitoj izjavinavodno nala na ulici u Milanu u svibnju 1945., to je na kraju prihvaeno kaoistinito svjedoanstvo.57

Nedvojbeno je, prema dokumentima, da su Saveznika vojna obavjetaj-na sluba i talijanska vlada znale gdje se nalazi Maria Pasquinelli, to radi ikoje su joj namjere.58Komesar Pule Eric Seymour Orpwood znao je da MariaPasquinelli boravi u Puli te je odmah zatraio da se o tome obavijesti Stoer 24.gardijske brigade, koja je obavljala zadau vojne policije.59

Zapovjednik bataljuna 24. gardijske brigade bojnik R. C. Robin potvrdioje primitak instrukcija, ali je u svojoj izjavi pred istranim sudom naglasio da

je informaciju o Mariji Pasquinelli proslijedio svom zapovjedniku, brigadiruErskineu, to je brigadir tijekom istrage opovrgnuo.60

Istraga je pokazala da je obavjetajna sluba AMG-a u potpunosti zakaza-la. Vane informacije o kretanju Marije Pasquinelli nisu prosljeivane ili nisushvaene kao prioritetne. Na povrinu je isplivao opi nemar i neprofesional-nost vojnih, ali i politikih struktura, kao i dvolinost talijanskih civilnih vla-sti u kojoj su participirali mnogi dojueranji Mussolinijevi pristae i faisti.Talijanska obavjetajna struktura gotovo je u potpunosti ostala ista kao i prijekapitulacije. Junio Valerio Borghese ak je odravao tajnu vezu s britanskomobavjetajnom slubom. Sve govori u prilog tome da je britanski brigadir bioosuen na smrt u onom trenutku kada je to Maria Pasquinelli odluila i kad jepreuzeo dunost vojnoga zapovjednika grada.

Naposljetku je zakljuak istranoga suda bio sljedei: 24. gardijska brigadaje odgovorna za neprosljeivanje informacije o moguem napadu na brigadiraDe Wintona te su u tom smislu asnici brigadir Erskine i bojnik Robin odgo-

vorni za ovaj propust. Ipak, smatrali su da to nije bilo ozbiljno zanemarivanjedunosti, pa nije bilo ni prijedloga kaznenih mjera.61Naime, informacija oMariji Pasquinelli uz prijedlog da se ne isljeuje i ne uhiuje stigla je u stoer13. brigade tek na dan atentata u popodnevnim satima, s desetak dana zaka-njenja.62

56 Isto; NA, WO, 204/12896: zapisnik istranog suda od 17. 2. 1946. kojim je predsjedavaozapovjednik 1. oklopne divizije C. F. Loewen.

57 NA, WO, 204/12896: dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies TopSecret.

58 Isto; NA, WO, 204/12896: zapisnik agenta obavjetajne slube od 23. 10. i 31. 10. 1946.59 NA, WO, 204/12896: zapisnik istranog suda od 17. 2. 1946. kojim je predsjedavao zapo-

vjednik 1. oklopne divizije C. F. Loewen.60 Isto.61 Isto.62 NA, WO, 204/12896: dopis od 19. 2. 1947., potpisan od zapovjednika 1. oklopne divizije

generala C. F. Loewena.


19/21

689


U hladno, burno i kino jutro (oko 9.30 h) 10. veljae 1947. Maria Pasqu-inelli izvrila je atentat na britanskoga brigadira u trenutku dok je De Wintonobavljao obilazak strae u vrijeme njihove smjene u ulici Carrara (u sreditugrada). Pasquinelli je mirno izvukla pitolj iz torbice i ispalila tri hica u De

Wintonova lea. Brigadir se sruio na ulicu i odmah izdahnuo. Prije no to juje straa uhvatila i razoruala ispalila je jo jedan hitac koji je ranio jednog odstraara.63Za enu koja je pitolj nala na ulici i nosila ga za nunu obranu tenije imala iskustva u koritenju oruja, jako je dobro ciljala.

Tijekom isljeivanja i suenja od veljae do travnja 1947. u prilog svojojobrani izjavljuje da nije ispalila hitac u ovjeka nego u uniformu, htijui takoukazati kako je njezin in imao vie ideoloke ciljeve.64

Suenje Mariji Pasquinelli poelo je u Trstu poetkom travnja 1947. predVojnim sudom AMG-a. Obranu je zastupao odvjetnik Luigi Giannini. Save-zniki vojni sud osudio ju je 10. travnja na smrt, ali je kazna nakon albe za-

mijenjena doivotnom robijom, da bi nakon 16 godina izdrane kazne bilapomilovana i osloboena.65Meu talijanskim nacionalistima postaje junaki-njom i muenicom. ijekom istrage istraitelji su zakljuili kako je Pasquinelliiskrena, fanatina, odluna i bezobzirna osoba.66

Potkraj veljae 1947. policija ipak uspijeva uhititi itavu skupinu talijan-skih terorista, koja se skrivala na parobrodu oscana, kojim su neki doli izTrsta. Na suenju se otkriva da je meu njima i ubojica talijanskog mladia,Puljanina Mattea Corazze, lana gradske organizacije Slavensko-talijanske an-tifaistike unije, Sergio Reganzin (iz sela Regancini, Opina Gronjan), koji je9. veljae 1947. bacio bombe u sjedite STAU-UAIS-a. Meutim, nitko ih nije

ni pokuao povezati s teroristikim inom 6 mjeseci prije u uvali Vargarola.Sve do konanog odlaska saveznike vojne administracije u Puli se povremenovode oruani sukobi koji odnose ivote. U ulici Gabriela Emo, u sjeditu anti-faistike omladine, ubijen je njezin lan Nino Valconi.67

Atentat na De Wintona i njegovo ubojstvo posljedica su posljednjega sa-mrtnog trzaja pobijeene ideologije i reima koji su Italiju i Talijane dovelido svekolike drutvene i politike katastrofe, ali i snanoga izboja poratnogatalijanskog nacionalizma u borbi za odranje dotadanjih granica.

Fanatini pristae faizma i Mussolinija nikada nisu prihvatili promjenegranica. Istra i Dalmacija za njih su bile i ostale terre italianissime(najtalijan-

skije zemlje), dok su oni sami ostali zadubljeni u vlastite rtve i muenitvo, ne63 NA, WO, 204/12896, dopis od 11. 2. 1947., Restricted.64 NA, WO, 204/12896, dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top

Secret.65 NA, WO, 204/12896, dopis od 5. 6. 1947., Restricted br. 1755B. Usp. R. TURCINOVICH

GIURICIN, La giustizia secondo Maria.66 NA, WO, 204/12896, dopis od 14. 2. 1947., br. 141715A, Crypto-security applies Top

Secret.; NA, WO, 204/12896: zapisnik djelatnika obavjetajne slube od 23. 10. i 31. 10. 1946.67 R. KUMAR, Anglo-amerika vojna uprava, 243.-253.; O. PAOLETICH, Riessioni sulla

resistenza, 109.


20/21

690


elei vidjeti druge rtve za koje oni snose moralnu i povijesnu odgovornost.68Mentor Marije Pasquinelli ratnih i ranih poratnih dana, crni princ Junio Va-lerio Borghese, postat e nakon rata jedan od kljunih ljudi neofaistikogapokreta:Movimento Sociale Italianoi Fronta Nazionale. Nakon otkrivene urote

i pokuaja dravnoga udara u Italiji potkraj 1970. bjei u Francovu panjolsku(Cdiz), gdje ostaje sve do svoje smrti (pod sumnjivim okolnostima) 1974.godine. A svijet Marije Pasquinelli i ideologija koja ga je podravala raspao sei ostao zamrznut u prolosti. to je preostalo jo i danas ivuoj (97-godinjoj)bivoj atentatorici nego ostati u tom svom vremenu.

68 R. URCINOVICH GIURICIN, La giustizia secondo Maria, 58.-59.


21/21

691


SUMMARY

ASSASSINATION OF BRITISH BRIGADIER ROBERT DE WINTON IN

PULA, FEBRUARY 10, 1947

Te end of World War II did not bring peace in Istra and Croatia. Duringthe rst two years aer the war the erce battle was fought for the possession ofIstria. Istria was divided into zones A and B and the Peace conference had todecide whether it would belong to Italy or to Yugoslavia. e majority of Istri-an Italian population wanted to remain within Italy and whole Slovenian andCroatian population of Istria wanted to be united with Yugoslavia. e conictbetween the Italian and Yugoslav option was not fought with words and pu-blic political manifestations only and it quickly spread to mutual attacks. Te

assassination of the Allied commander of Pola garrison was a symbolic act ofrefusal of the defeated Italian forces to accept the Allied decision to hand overPola and Istria to the Yugoslav state. Maria Pasquinelli, a fanatical admirer ofBenito Mussolini and fascism was an ideal representative of such Italian forces.From her perspective the assassination of the Allied commander was an act ofher own free will and action and her side of the story was presented in RosannaTurcinovich Giuricins book La giustizia secondo Maria: Pola 1947: la donnache spar al generale brigadiere Robert W. De Winton. British documents pre-sented in this article show that Pasquinelli did not act independently. Insteadis seems that the assassination was planned and had a support of an organizedstructure.

Key words: Istria, Pola, Brigadier Robert de Winton, Maria Paquinelli

Documents

D Dukovski