D J - lundlum R

8/9/2019 D J - lundlum R

http://slidepdf.com/reader/full/d-j-lundlum-r 1/315



Ludlum Robert - Direktiva JansonKamionet se približio; dva mladića gola do pasa nalazila su se u kabini. Krov jebio spušten. Jedan je momak sada ustao, po prsima si polijevao pivo iz limenke iklicao. Kamionet - vjerojatno nakrcan nekim jadnim karakkanom, korjenastim povrćem- ulazio je uzbrdo u zavoj brzinom od sto trideset na sat, koliko god je motor uzbren-čanje mogao potegnuti. Treštala je američka rock glazba s jedne od snažnihotočnih kratkovalnih radiopostaja. Uzvici i urlici veselja odjekivali su kroz noć. Kao da zavijaju pijane hijene,pomisli Shyam u jadu. Veseljaci bez novčića u džepu: bili su mladi, nemarni, nijeih bilo briga ni za što. No, ujutro će ih biti briga. Kad se to posljednji putdogodilo, prije nekoliko dana, tog su jutra vlasnika kamioneta posjetiliposramljeni roditelji tih mladića. Kamionet je vraćen zajedno s mnogo, mnogokurakkana kako bi se nadoknadila počinjena šteta. Što se tih momaka tiče, nisumogli sjediti a da se ne tržnu od boli čak ni na mekanom automobilskom sjedalu.Sada je Shyam izašao na cestu s puškom. Kamionet je i dalje jurio prema njemu i onkorakne unazad. Nikakva korist od izlaganja opasnosti. Ti su momci bili mrtvipijani. Jedna je limenka piva odletjela u zrak i uz tupi udarac pala na tlo. Sudećipo zvuku, bila je puna.Kamionet je zaokrenuo oko prve zapreke na cesti, a zatim i oko druge te nastaviodalje.- Neka im Šiva raskida udove - reče Arjun. Tupastim prstimapočešao se po gustoj crnoj kosi. - Nema potrebe da javljamo pozadini. Ovi se momci čuju kilometrima.- Što da radimo? - upita Shyam. Oni nisu bili prometni policajci,a pravila im nisu dopuštala da otvaraju vatru na svako vozilo koje sene želi zaustaviti.- Seoski momci. Gomila seoskih momaka.- Hej - reče Shyam. - I ja sam momak sa sela. - Dodirnuo jeoznaku ušivenu u svoju košulju kaki boje: ARA, pisalo je. Armijarepublike Anure. - Ovo mi nije utetovirano na kožu, shvaćaš? Kadodgulim svoje dvije godine, vraćam se na farmu.- To sad kažeš. Imam ujaka koji je završio fakultet; već je desetgodina državni službenik. Zarađuje pola od onoga koliko mi zarađujemo.- A ti si vrijedan svakog ruveeja - sarkastično primijeti Shyam.- Samo želim reći da moraš zgrabiti prilike koje ti život pruža. -Arjun pritisne palcem limenku koja je ležala na cesti. - Zvuči kao da

je pivo još unutra. Eto, o tome govorim. Evo nam osvježenja, prijatelju.- Arjun - usprotivi se Shyam. - Zajedno smo na straži, to znaš?Nas dvojica, je li tako?- Ne brini se, prijatelju! - naceri se Arjun. - Podijelit ćemo. Kad se kamionet udaljio oko pola kilometra od zapreke na cesti, vozač otpusti gas,a mladić koji je zajahao pušku sjedne i stane se brisati ručnikom prije nego što jestavio na sebe crnu majicu i stao se opasivati. Pivo je bilo smrdljivo, ogavno iljepljivo, a zrak je bio težak. Obojica gerilaca izgledala su ozbiljno.Na ravnoj klupi iza njih sjedio je stariji čovjek. Znojni crni pramenovi padali sumu na čelo, a brkovi mu se sjajili na mjesečini. Časnik OFK-a je bio sagnut i nijega se moglo vidjeti kad je kamionet projurio kroz kontrolnu točku. Sada jepritisnuo puce COMMUNI-CATE na svom toki-vokiju, nekom starom, ali pouzdanommodelu, te promrmljao neke upute.Stražnja su se vrata prikolice uz metalni štropot naglo otvorila te su naoružaniljudi koji su se unutra nalazili mogli dobiti malo zraka.* i- *Obalni brežuljak je imao mnoga imena i mnoga značenja. Hindusi su ga poznavali kaoSivanolipatha Malai, Šivinu stopu, kako bi potvrdili njegovo pravo podrijetlo.Budisti su ga poznavali kao Sri Pada, Budinu stopu, jer su smatrali da ga jenačinio Buda svojim lijevim stopalom dok je putovao na otok. Muslimani su gapoznavali kao Adam Malai ili Adamov brijeg: arapski trgovci iz desetog stoljećasmatrali su da se Adam, nakon što je istjeran iz raja, ovdje zaustavio i ostaostajati na jednoj nozi sve dok Bog nije uvidio njegovo kajanje. Kolonijalnigospodari - najprije Portugalci, a zatim Nizozemci - promatrali su ga više s

Page 2



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpraktične nego s duhovne strane: ovo je obalno predbrežje bio idealno mjesto zautvrdu gdje se topništvo moglo usmjeriti prema opasnosti što su je predstavljalineprijateljski ratni brodovi. Prvi je put na brežuljku utvrda podignuta usedamnaestom stoljeću; kako je u sljedećim stoljećima građevina dograđivana, malose pozornosti posvećivalo obližnjim malim svetištima. Sada će poslužiti Prorokovojvojsci kao usputne postaje tijekom završnog napada.Predvodnik te vojske, čovjek kojega su nazivali Kalif, obično nikada nije bioizložen zbrci i nepredvidljivosti oružane bitke. Ali ovo nije bila obična noć. Ovese noći pisala povijest. Kako bi Kalif mogao ne biti nazočan! Osim toga, znao je daje njegova odluka da se priključi svojim ljudima na bojnom polju neizmjerno podigla njihov moral. Bio je okružen srčanom Kagamom koja je željela da on bude svjedoknjihova junaštva ili, ako do toga dođe, njihova mučeni-štva. Promatrali su crtenjegova lica, izglačane poput ebanovine, i njegovu jaku, isklesanu čeljust te suvidjeli ne samo čovjeka poslana od Proroka da ih odvede u slobodu, nego i čovjekakoji će njihova djela upisati u knjigu života za sve kasnije naraštaje.I tako je Kalif, zajedno sa svojom posebnom jedinicom, bdio na pomno odabranomvisokom mjestu. Zemlja je bila tvrda i mokra pod tankim potplatima njegovih čizama,ali Kamena palača - ili točnije, njezin glavni ulaz - blještao je pred njim. Njezinse istočni zid sastojao od golemog prostranstva kamena vapnenca, kamenja istrošenogzbog izloženosti vremenskim nepogodama i širokih, svježe obojenih vrata koja su sekupala u svjetlima što su svakih nekoliko metara bila ukopana u tlo. Palača jeblistala. Pozivala je k sebi.- Vi i vaši vojnici možete noćas poginuti - rekao je Kalif članovima svogzapovjedništva prije nekoliko sati. - Bude li tako, vaše će se mučeništvo pamtiti -zauvijek! Vaša će djeca i vaši roditelji biti posvećeni zbog svoje povezanosti svama. Radi sjećanja na vas gradit će se svetišta! Hodočasnici će putovati u mjestavašeg rođenja! Pamtit će vas se i štovati zauvijek i među očima našeg naroda.Bili su to ljudi puni vjere, usrdnosti i hrabrosti koje je Zapad prezirao kaoteroriste. Teroriste! Za Zapad, kao krajnji izvor terora u svijetu, ovaj mu jeizraz dopuštao da na zgodan način izrazi svoj cinizam. Kalif je prezirao anurskesilnike, ali je iz dna duše mrzio zapadnjake koji su omogućili njihovu vlast.Anurci su barem shvaćali da moraju platiti cijenu što su prigrabili moć;pobunjenici su neprestano isticali tu pouku ispisujući je krvlju. Ali zapadnjaci sunavikli postupati nekažnjeno. Možda će se to promijeniti.Sada je Kalif pogledao brdo na kojem je stajao i osjetio nadu - ne samo za sebe isvoje sljedbenike, nego i za sam otok. Anuru. Kad jednom ponovo uzme sudbinu u

svoje ruke, što mu neće biti moguće? Same stijene, drveće i obronci s vinogradimakao da su ga požurivali.Majka Anura osvetit će svoje zaštitnike.Prije više stoljeća posjetitelji su morali pribjeći poeziji kako bi opisali ljepotunjezine flore i faune. Uskoro je kolonijalizam, pothranjivan zavišću i lakomošću,nametnuo svoju surovu logiku: sve što je zanosno treba oteti, sve što je privlačnotreba zarobiti. Anura je

10 11 postala cijena za koju će se boriti velika pomorska carstva Zapada. Ponad stabalamirodija podignuti su bedemi; na plaže među velike spiralne školjke smješteni sutopovi. Zapad je na otok donio krvoproliće i tu pustio korijenje šireći se posvudapoput otrovnog korova hranjen nepravdom.Sto su ti to učinili, Majko Anuro?Diplomati sa Zapada su uz šalicu čaja i canapee povlačili crte što su unijele kaosu živote milijuna ljudi, a s atlasom svijeta igrali su se kao da je to dječjaigračka.Nazvali su to neovisnošću! Bila je to jedna od velikih laži dvadesetog stoljeća.Sam je režim prerastao u čin nasilja prema narodu Kagame za koji je jedini lijekopet bilo nasilje. Svaki put kad bi neki bombaš samoubojica likvidirao ministra uhinduističkoj vladi, zapadni bi mediji iznosili svoje pompozno mišljenje o

Page 3



Ludlum Robert - Direktiva Janson»besmislenom ubijanju«, no Kalif i njegovi vojnici znali su da je to bilo i te kakosmisleno. Iza vala bombaških napada - usmjerenih tobože na civilne ciljeve - što jedobilo najveći publicitet, stajao je sam Kalif. Vozila su postala praktičnoneprepoznatljiva zahvaljujući krivotvorenim naljepnicama široko rasprostranjenemeđunarodne kurirske i paketne službe. Kakve li jednostavne prijevare! Vozila subila puna umjetnog gnojiva na bazi dušika natopljena naftom i taj je teret značiosamo smrt. U posljednjem desetljeću taj je val bombaških napada izazivao najvećeosude diljem svijeta - što je bilo neobično licemjerje jer je ratnim huškačima samoosnažilo težnje za ratovanjem.Sada je glavni radiovezist šaptao nešto Kalifu u uho. Uništena je baza Kaffra, anjezina komunikacijska infrastruktura rastavljena. Ako i uspiju nešto dojaviti,stražari u Kamenoj palači nisu se mogli nadati potpori. Nakon trideset sekundiradiovezist je dobio još jednu poruku koju je trebao prenijeti: potvrdu da je narodzatražio povrat druge vojne baze. Druga javna cesta nalazila se sada u njihovimrukama. Kalif osjeti kako ga prolaze žmarci. Za nekoliko će sati cijela provincijaKenna biti izbavljena iz despotskog smrtnog stiska. Počet će prijenos vlasti.Nacionalno oslobođenje zasjat će na obzoru zajedno s izlaskom sunca.Ali ništa nije bilo važnije od zauzimanja Steenpaleisa, Kamene palače. Ništa.Posrednik je bio nedvosmislen u vezi s tim, a do sada je Posrednik imao pravo usvemu, počevši od vrijednosti svojih priloga. Bio je toliko dobar koliko je bila dobra njegova riječ - ništa bolji. Sasvojim je oružjem i, što je jednako tako važno, svojim obavještajnim podacima, biovelikodušan do stupnja raskalašenosti. Nije razočarao Kalifa, a Kalif nećerazočarati njega. Kalifovi su protivnici imali svoje izvore, svoje pristaše idobročinitelje; zašto i on ne bi imao svoje?- Još je hladno - uzvikne Arjun oduševljeno podigavši limenku spivom. Limenka je izvana zapravo bila ledeno hladna. Arjun je pritisne na lice i zastenje od užitka. Prsti su mu ostavljali obla udublje-nja na ledenom limu što je razdragano svjetlucao pod žutim živinimsvjetlom na kontrolnoj postaji.- I doista je puna? - reče Shyam sumnjičavo.- Zatvorena - odvrati Arjun. - Teška i prepuna zdrava pića! - Idoista je bila neočekivano teška. - Ispit ćemo gutljaj za naše pretke.Nekoliko velikih gutljaja za mene i nešto kapi što ostane za tebe jerznam da ne voliš ovo piće. - Arjun zagrebe svojim debelim prstimakako bi podigao otvarač, a potom ga snažno povuče.

Prigušeni zvuk detonatora, poput onoga kad se na zabavama iz čarobnog štapaizbacuju konfeti, začuo se nekoliko tisućinki sekunde prije eksplozije. Bilo je togotovo dovoljno vremena da Arjun shvati kako je bio žrtva malene podvale i da Shyamshvati kako su njegove sumnje - premda su ostale samo na polusvjesnoj razininejasne uznemirenosti - ipak bile opravdane. Kada je eksplodiralo 370 gramaplastičnog eksploziva, prekinuto je svako razmišljanje te dvojice muškaraca.U trenutku eksplozije svjetlo i zvuk naglo su se proširili razarajući sve oko sebe.Udarni val uništio je dvije cestovne zapreke i drvenu kućicu uz cestu, kao i barakezajedno s onima koji su u njima spavali. Dvojica stražara koji su trebali biti nastraži na drugom kraju cestovne barikade umrli su prije nego što su se probudili.Zbog velike i nagle vrućine zemlja crvenica pretvorila se u nešto nalik vulkanskomstaklu. A onda je eksplozija prestala jednako naglo kao što je i započela, sasvojom zaglušujućom bukom i zasljepljujućim svjetlom, kao što nestane pesnica kadčovjek otvori šaku. Snaga uništenja je prolazna, ali posljedice su trajne.

12

j Nakon petnaest minuta, kad je konvoj vozila prekrivenih platnom prevozio vojnikekroz ostatke kontrolne točke, nisu više bile potrebne nikakve smicalice.Prava je ironija, razmišljao je Kalif, što će jedino njegovi neprijatelji potpunouvidjeti genijalnost juriša pred zoru. Na tlu će ratna magla zasjeniti ono što bi sudaljenosti bilo očito: obrazac precizno koordiniranih napada kojima kao da

Page 4



Ludlum Robert - Direktiva Jansonupravlja neka nevidljiva ruka. Kalif je znao da će za dan-dva analitičari uameričkim špijunskim službama zuriti u satelitske snimke na kojima će se obrazacdjelovanja vidjeti jasno kao udžbenički grafikon. Kalifova pobjeda postat ćelegendarna; njegov dug Posredniku - na čemu je i sam Posrednik insistirao - ostatće stvar između njega i Alaha.Kalifu su donijeli dalekozor kojim je promotrio počasnu stražu postrojenu ispredglavnog ulaza.Bili su to ljudski ukrasi, lutke izrezane od papira koje se razvlače poputharmonike. Još jedan primjer vladine elitističke gluposti. Noćno ih je osvjetljenjeučinilo lakim plijenom, a ujedno im onemogućavalo da vide bilo što u okolnoj tami.Počasna straža predstavljala je ARA-inu elitu. Sastojala se uglavnom od onih kojisu imali rođake na visokim položajima, od lijepo odgojenih karijerista koji susavršeno održavali higijenu i imali naviku čuvati crtu na svojim uredno izglačanimodorama. Creme de la creme brulee, razmišljao je Kalif u sebi s mješavinom ironijei prijezira. Bili su to glumci, a ne ratnici. Kroz dalekozor je promatrao sedmoricumuškaraca kojima su puške bile uspravno obješene o rame tako da izgledajudojmljivo, ali su bile potpuno beskorisne. To nisu bili čak ni glumci. Običneigračke.Glavni je radiovezist kimnuo Kalifu: zapovjednik poluvoda je bio na svom položaju iosiguravao da se vojnici iz baraka ne razmjeste u trupe. Netko iz Kalifove pratnjeprišao mu je držeći pušku na pozdrav: bio je to puki ceremonijalni čin što je samosmislio, ali ceremonija je bila pomagačica moći. Zato je Kalif trebao ispalitiprvi hitac iz one iste puške iz koje je pucao veliki borac za neovisnost prijepedeset godina i ubio nizozemskog vrhovnog guvernera. Ta je puška, Mauser M24 sručnim kliznim zatvaračem, bila savršeno obnovljena, a ciljnik pozorno namješten. Kad su razmotali svilu u koju je bilaumotana, zasjala je poput Saladinova mača.Kalif ju je usmjerio na prvog stražara i napola izdahnuo tako da se križ ciljnikazaustavio na stražarevim okićenim prsima. Pritisnuo je okidač i napeto promatraostražarev izraz lica - najprije zapanjen, a zatim bolan, ošamućen. Na njegovu torzuna gornjoj desnoj strani pojavila se mala crvena ovalna mrlja poput cvijeta uzapučku.Sad su i drugi iz Kalifova odjela slijedili njegov primjer i ispalili kratki rafaldobro naciljanih projektila. Marionete su pale s konca i sedam se časnika srušilona tlo.Protiv svoje volje, Kalif se nasmije. Njihova smrt nije bila dostojanstvena; bila

je jednako apsurdna kao i tiranija kojoj su služili. Tiranija koja će sad moratiuzmaknuti.Do izlaska sunca svim će se predstavnicima anurske vlade koji su preostali uprovinciji, dobronamjerno savjetovati da razderu svoje odore jer će ih inačeraskomadati neprijateljski raspoložena svjetina.Kenna više neće biti sastavni dio nezakonite Republike Anure. Kenna će pripastinjemu.Počelo je.Kalif osjeti navalu pravednosti, a jasna ga istina ispuni poput svjetlosti. Jediniodgovor na nasilje jest još veće nasilje.U nekoliko sljedećih minuta mnogi će poginuti, i to oni sretniji. Ali u Kamenojpalači nalazila se osoba koja neće poginuti - još ne. Bio je to poseban čovjek,čovjek koji je došao na otok radi pokušaja da posreduje u mirnu rješenju. Bio je tomoćan čovjek kojega su štovali milijuni ljudi, no svejedno bio je predstavnikneokolonijalizma. Zato je s njim trebalo pažljivo postupati. Taj čovjek - tajveliki čovjek, »mirotvorac«, čovjek svih naroda, kako su ga nazivali zapadni mediji- neće biti žrtva vojnog okršaja. Neće ga ustrijeliti.Za njega će sačuvati prikladne finese.A onda će mu glava biti odrubljena kao zločincu, što je i bio.Revolucija će se hraniti njegovom krvlju! 14 01

01Page 5



Ludlum Robert - Direktiva Janson r l_n 1Svjetska centrala tvrtke Harnett Corporation zauzimala je posljednja dva kataelegantnog tornja od crnog stakla u ulici Dearborn u Chicago's Loopu. Harnett jebila međunarodna građevinska tvrtka, ali ona nije podizala nebodere u američkimmetropolama. Većina je projekata izvedena izvan Sjedinjenih Država; uz većekorporacije, kao što su Bechtel, Vivendi i Suez Ljonnaise des Eaux, ugovarala jeprojekte kao što su brane, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i elektrane splinskim turbinama - što baš nije neka glamurozna, ali je ipak nužno potrebnainfrastruktura. Takvi su projekti postavljali više građevinske nego estetskeizazove, ali zahtijevali su i sposobnost djelovanja stalno promjenjive zone izmeđujavnog i privatnog sektora. Zemlje Trećeg svijeta, pod pritiskom Svjetske banke iMeđunarodnog monetarnog fonda da rasprodaju nacionalno vlasništvo, rutinskiraspisuju natječaje za telefonske sustave, komunalnu infrastrukturu, željeznicu irudnike. Vlasništvo se mijenja i potrebni su novi građevinski radovi, a uskospecijalizirane tvrtke kao što je Harnett Corporation dolaze na svoje.- Do Rossa Harnetta - rekao je muškarac recepcionaru. - Zovem se Paul Janson.Recepcionar, mlad čovjek s pjegicama i crvenom kosom, kimne i obavijestipredsjednikov ured. Nezainteresirano baci pogled na posjetitelja. Još jedansredovječni bijelac sa žutom kravatom. Što se tu moglo vidjeti? Janson se ponosio time što ga je rijetko tko dvaput pogledao. Iako je bio sportskii čvrsto građen, izgledao je nezamjetljivo, potpuno bezlično. Naborana čela ikratko podšišane čeličnosive kose, izgledao je kao tipični pedesetogodišnjak. Bilona Wall Streetu, bilo na Burzi, znao je kako sebe učiniti nevidljivim. Čak je injegovo skupo krojeno odijelo od sivog kamgarna bilo savršena kamuflaža jer sejednako dobro uklapalo u korporacijsku prašumu kao što mu se nekoć zeleno i crnoobojeno lice uklapalo u pravu vijetnamsku prašumu. Samo bi izvježbani promatračmogao uočiti da u odijelu nije imao jastučiće za ramena, već su to bila njegovaprava ramena. I trebalo bi neko vrijeme provesti s njim da bi se uočilo kakonjegove kritičke oči sve upijaju i da bi se zamijetilo njegov izraz tihe ironije.- Potrajat će samo nekoliko minuta - reče mu recepcionar bezbojno te se Jansonuputi razgledati fotografije u predvorju. Na njima se vidjelo kako Harnett

Corporation trenutačno radi na mreži vodovoda i kanalizacije u Boliviji, na branamau Venezueli, na mostovima u Saskatchewanu, na elektranama u Egiptu. Bile su toslike uspješne građevinske kompanije. A doista i jest bila uspješna - ili je tobila donedavno.Izvršni potpredsjednik tvrtke Steven Burt je smatrao da bi tvrtka mogla puno boljefunkcionirati. Postojali su određeni aspekti nedavnog pada što su pobudili u njemuodređene sumnje pa je nagovorio Paula Jansona da se sastane s Rossom Harnettom,predsjednikom i direktorom tvrtke. Janson je bio rezerviran što se tiče preuzimanjajoš jednog klijenta: iako je posljednjih pet godina bio savjetnik za osiguranjetvrtke, odmah je došao na glas kao neobično djelotvoran i razborit čovjek, što jeznačilo da je potraživanje njegovih usluga prekoračivalo njegovo vrijeme i njegovozanimanje. Ne bi uopće razmišljao o preuzimanju ovoga posla da mu Steven Burt nijebio stari prijatelj. Poput njega, i Burt je imao drugi život koji je ostavio dalekoza sobom onda kada je ušao u civilni život. Janson ga baš nije htio razočarati.Barem će otići na sastanak.Harnettova izvršna pomoćnica, srdačna žena u tridesetima, brzim ga je koracimaotpratila od recepcije do Harnettova ureda. Prostor je bio moderan i štur sfrancuskim prozorima što su gledali na jug i na istok. Poslijepodnevno je suncefiltrirano kroz polarizirano staklo zgrade, bilo svedeno na hladan sjaj. Harnett jesjedio za svojim rad-

18 19

Page 6



Ludlum Robert - Direktiva Janson nim stolom i telefonski razgovarao, a žena je zastala na vratima s izrazom pitanja.Harnett pokaže Jansonu neka sjedne, pokretom ruke koji je djelovao gotovo kao pozivpred vlast. - Onda ćemo morati ponovo pregovarati oko svih ugovora sIngersoll-Random - reče Harnett. Na sebi je imao svijetloplavu košulju s monogramomi bijelim ovratnikom; rukave je zavrnuo oko debelih podlaktica. - Ako se ne budupridržavali cijene koju su obećali, naše će stajalište biti da smo slobodni drugdjepotražiti dijelove. Ma goni ih. Ugovor je nište-tan.Janson je sjeo na kožnatu crnu stolicu preko puta što je bila nekoliko centimetaraniža od Harnettove - gruba inscenacija koja je Jansonu značila nesigurnost, a neautoritet. Janson otvoreno pogleda na svoj sat, potisne zlovolju i pogleda okosebe. Harnettov ured u kutu zgrade na dvadeset sedmom katu imao je širok pogled najezero Michigan i sam grad Chicago. Visoka stolica, visoka zgrada; Harnett nijehtio da bude zabune oko toga da je dosegao visine.Sam je Harnett bio čvrst, onizak čovjek snažne građe. Govorio je ozbiljnim glasom.Janson je čuo da je Harnett redovito ponosno organizirao obilaske aktivnihprojekata tvrtke tijekom kojih bi razgovarao s predradnicima kao da je i sam jedanod njih. Šepirio se time da je započeo raditi na gradilištima i svojim se znojempopeo do ureda u kutu. Ali to nije bilo baš tako. Janson je znao da Harnett imadiplomu Kellgove škole menadžmenta u Northwesternu te da je stručan u financijskominženjeringu, a ne u građevinarstvu. Harnett Corporation je nastala tako što jedobio njezine podružnice u vrijeme kad im je nedostajalo novca i kad im je cijenabila izuzetno niska. Budući da je građevinarstvo bio nadasve ciklički posao,Harnett je shvatio da će mu pravodobne razmjene dionica omogućiti da izgradi bogatutvrtku po sniženim cijenama.Harnett je napokon spustio slušalicu i bez riječi nekoliko trenutaka promatraoJansona. - Stevie mi kaže da imate doista visok ugled - reče preko volje. - Moždapoznajem neke od vaših klijenata. Za koga ste radili?Janson ga podrugljivo pogleda. Zar je došao na intervju'? -Većina klijenata koje japrihvaćam - reče i zastane nakon te riječi -došla je k meni po preporuci drugihklijenata. - Bilo mu je glupo to izgovoriti: Janson nije bio taj koji je isticaopreporuke; po preporuci su morali doći eventualni klijenti. - Moji klijenti mogu, u nekim okolnostima,razgovarati o mom poslu s drugima. Moja je politika uvijek bila ostati podjednakoskriven.- Vi ste poput drvenog Indijanca, zar ne? - Harnett se doimao

uzrujano.- Oprostite?- I vi oprostite jer imam jak osjećaj da samo oduzimamo jedandrugomu vrijeme. Vi imate mnogo posla, ja imam mnogo posla, ini jedan od nas nema vremena sjediti ovdje i onanirati. Znam da sije Stevie uvrtio da nam se probušio brod i da nam ulazi voda.Nije to baš tako. Priroda je posla takva da postoje usponi i padovi.Stevie je još prezelen da bi to shvatio. Ja sam izgradio ovu tvrtku,znam što se događa u svakom uredu i na svakom gradilištu u dvadeset i četiri zemlje. Za mene je pitanje trebamo li mi uopće savjetnikaza sigurnost. A o vama sam čuo i to da vaše usluge nisu jeftine. Jajako vjerujem u štedljivost. Ekonomiziranje na početnoj nuli zamene je zakon. Pokušajte me shvatiti - svaki novčić koji utrošimomora biti opravdan. Ako ništa ne pridonosi, ništa od toga. To je korporacijska tajna u koju vas ne bih uvlačio. - Harnett se zavali u stolicu poput paše koji očekuje da mu sluga natoči čaj. - Ali slobodnome razuvjerite. Ja sam rekao svoje. Sada ću vas rado poslušati.Janson se blijedo nasmiješi. Morat će se ispričati Stevenu Burtu. Janson je sumnjaoda ga je itko njemu sklon ikada zvao »Stevie«, ali bilo je jasno da je ovdje došlodo kratkog spoja. Janson je već prihvatio nekoliko ponuda koje je primio i ova mu,dakako, nije trebala. Oslobodit će se ovoga što je brže moguće. - Doista ne znamšto da kažem, gospodine Harnett. Slušajući vas, čini se da sve imate pod nadzorom.Harnett kimne bez osmijeha potvrdivši ono što je bilo očito. -Moj brod ne propuštavodu, gospodine Janson - reče samodopadno. - Naši su poslovi diljem svijetaprokleto dobro zaštićeni i uvijek su bili. Nikada nismo imali nikakvih problema.Nikada ništa nije iscurilo, nije bilo otpada i nismo imali nikakvu ozbiljnu krađu.

Page 7



Ludlum Robert - Direktiva JansonA mislim da sam u najboljem položaju da mogu to reći - slažemo li se u vezi s tim?- Direktor koji ne zna što se događa u njegovoj tvrtki nije baš nakormilu broda, zar ne? - odgovori Janson jednoličnim tonom. 20 - Točno - reče Harnett. - Točno. - Pogled mu padne na inter-fon što se nalazio na konzoli na njegovu radnom stolu. - Gledajte,došli ste s visokim preporukama. Stevie, mislim, nije mogao uzviše-nije govoriti o vama i siguran sam da dobro obavljate svoj posao.Cijenim što ste došli do nas i, kao što sam rekao, samo mi je žaošto smo izgubili vrijeme...Janson zamijeti njegovu uporabu prvog lica množine, kao i ono što se time sasvimočito podrazumijevalo: žao mi je što nas je obojicu član naše uprave doveo uneugodan položaj. Steven Burt će kasnije bez sumnje biti izvrgnut poraznomkorporacijskom ruglu. Janson odluči da si dopusti barem nekoliko riječi narastanku, u najmanju ruku za dobro svog prijatelja.- Ništa zato - reče ustajući i rukujući se s Harnettom preko stola.- Drago mi je što je sve u najboljem redu. - Nagnuo je glavu i dodaogotovo slučajno: - Ah, slušajte, što se tiče one 'zapečaćene ponude'koju ste upravo predali za urugvajski projekt...- Sto vi znate o tomu? - Harnettov pogled odjednom postaneoprezan.- Devedeset tri milijuna petsto četrdeset tisuća, zar ne?Harnett pocrveni. - Samo malo, odobrio sam tu ponudu tekjučer ujutro. Kako ste, do vraga, vi...- Da sam na vašem mjestu, zabrinuo bih se oko činjenice da vašafrancuska konkurencija, Suez Ljonnaise, također zna za iznos. Mislimda ćete utvrditi kako će njihova ponuda biti točno dva posto niža.- Sto?! - Iz Harnetta provali vulkanski bijes. - Je li vam to rekaoSteven Burt?- Steven Burt nije mi dao nikakve informacije niti o računovodstvu niti o poslovima. Zna li on uopće pojedinosti oko te ponude?Harnett dvaput trepne. - Ne - reče nakon stanke. - Nikako to nije mogao saznati.Kvragu, to nitko nikako nije mogao saznati. Poslano je šifriranim e-mailom. Naši suga statističari poslali urugvajskom ministarstvu.- A ipak ljudi to znaju. Jer ovo neće biti prvi put ove godine da

vas nadbiju ponudom, zar ne? Zapravo ste u posljednjih devet mjeseci izgubili desetak puta. Odbijeno je jedanaest od vaših petnaestponuda. Kao što kažete, posao je to s puno uspona i padova. Harnettu su gorjeli obrazi, ali je Janson nastavio čavrljati u kolegijalnom tonu. -A što se tiče vancouverskog slučaja, tu je bilo i drugih razloga. Imali su dojaveod gradskih inženjera da su u betonu što se upotrebljavao za stupove pronašliplastifikatore. Olakšavali su lijevanje, ali slabili građevni integritet. Dakako,nije to bila vaša krivnja. Tu su vaše specifikacije bile potpuno jasne. Kako stemogli znati da će kooperant podmititi inspektora na gradnilištu da krivotvori svojizvještaj? Podređeni uzima šugavih pet tisuća dolara mita, a vi ste izvisili zaprojekt vrijedan stotinu milijuna dolara. Baš smiješno, ha? S druge strane, još stemanje sreće imali s nekim svojim isplatama ispod stola. Mislim, ako se pitate štoje krenulo naopako s poslom u La Pazu...- Da? - Harnett ga požuri. Ustao je neprirodno ukočeno, kao daje smrznut.- Recimo samo da je Raffy ponovo u igri. Vaš je menadžer vjerovao Rafaelu Nunezu kad mu je ovaj rekao kako će se pobrinutida mito dođe do ministra unutarnjih poslova. Dakako, to se nikadanije dogodilo. Jednostavno rečeno, izabrali ste pogrešnog posrednika.Raffy Nunez devedesetih je godina preuzeo mnoge tvrtke na prijevaru. Mnogi vaši konkurenti sada su se opametili. Smijali su se kadsu vidjeli kako vaš čovjek večera u La Paz Cabani i ispija tequillu sRaffvjem jer su točno znali što će se dogoditi. Ali što sad - baremste pokušali, zar ne? Pa što ako vam je ove godine zarada tridesetposto manja? Pa to je samo novac, zar ne? Zar to ne govore stalno

Page 8



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvaši dioničari?Dok je Janson govorio, opazio je da je Harnettovo lice postalo smrtno blijedo. - O,točno - oni to ne govore - nastavi Janson. -Zapravo, gomila glavnih dioničara tražidrugu tvrtku - Vivendi, Ken-drick, možda Bechtel - kako bi uskladili neprijateljskopreuzimanje. Zato gledajte svjetliju stranu. Ako ostvare svoje, sve ovo više nećebiti vaš problem.Pravio se da ne opaža Harnettov snažan udisaj. - Ali siguran sam da vam samogovorim ono što već znate.Harnett ga je gledao ošamućeno, u panici; sunčane su zrake kroz golema polariziranastakla osvjetljavale graške hladnog znoja na njegovu čelu. - Nek' sve ide kvragu -promrmlja. Sada je gledao Jan-

22 23 sona onako kako utopljenik gleda pojas za spašavanje. - Recite svoju cijenu - reče.- Što kažete?- Recite, kvragu, svoju cijenu - reče Harnett. Razvukao je osmijeh s ciljem da glumljenim veseljem prikrije očaj. - Steve Burt mi jerekao da ste najbolji, a to sigurno, očito, jeste. Znate da sam vas maloprije samo cimao. Slušajte sada, veliki čovječe, nećete napustiti ovuprostoriju prije nego što se vi i je ne dogovorimo. Je li jasno? -Znoj mu je počeo probijati kroz košulju ispod pazuha i oko ovratnika. - Sklopit ćemo posao.- Ne bih rekao - reče Janson u blagom tonu. - Upravo samodlučio da ne preuzmem taj posao. To je luksuz koji si mogu priuštitikao samostalni konzultant. Mogu odlučiti koje ću klijente preuzeti.No, doista - puno sreće u svemu. Nema ništa bolje od borbe zastupnika u krvavu natjecanju, zar ne?Harnett se nasilu nasmije i pljesne rukama. - Sviđa mi se vaš stil. - reče. - Dobrataktika pregovaranja. Dobro, dobro, pobijedili ste. Recite mi što želite.Janson zavrti glavom i nasmiješi se kao da je Harnett rekao nešto smiješno te kreneprema vratima. Neposredno prije nego što je napustio ured, zaustavi se i okrene. -Ipak, samo jedna napomena - gratis - reče. - Žena vam zna- Bilo bi bezobzirno da

kaže ime Harnettove ljubavnice u Venezueli pa je Janson samo dodao, neizravno, aliipak jasno. - Za Caracas, mislim. - Janson ga značajno pogleda: nije topodrazumijevalo osudu; rekao je to kao profesionalac profesionalcu jednostavnoupozoravajući na moguću ranjivu točku.Male crvene točke pojavile su se na Harnettovim obrazima i činilo se kao da mu jepozlilo: imao je izgled čovjeka koji razmišlja o porazno skupoj rastavi na vrhuncuborbe zastupnika koju će vjerojatno izgubiti. - Spreman sam pregovarati i odionicama - zazvao je Jansona.Ali konzultant je već grabio hodnikom prema dizalu. Nije htio gledati kako se tajnapuhanko svija od boli; ušavši u predvorje, ispuni ga mrzovolja, osjećajizgubljenog vremena, prazne jalovosti.U glavi mu je tiho odzvanjao glas iz davne prošlosti, iz drugog života. Zar u tomenalaziš smisao života? To ga je na tisuću načina pitao Phan Nguven. Bilo mu je toomiljeno pitanje. Janson je još mogao vidjeti male, inteligentne oči, široko, ogrubjelo lice, mršave ruke poputdjeteta. Sve što je bilo u vezi s Amerikom kao da je pobuđivalo znatiželju njegovaispitivača i u jednakoj se mjeri tomu divio i nad time zgražao. Zar u tome nalazišsmisao života? Janson zavrti glavom: Proklet bio, Nguven.Kad je Janson ušao u svoju limuzinu koja ga je s upaljenim motorom čekala naDearbornu upravo ispred predvorja zgrade, odluči poći ravno na aerodrom O'Hare;ondje je mogao uloviti raniji let za Los Angeles. Kad bi samo jednako tako lakomogao za sobom ostaviti i Nguvenova pitanja.Dvije žene u odorama stajale su iza pulta kad je ušao u čekaonicu Platinum Clubaagencije Vacifica Airlines. I odore i pult bili su iste plavo-sive boje. Žene su najaknama imale nekakve epolete, tako omiljene u velikim zrakoplovnim kompanijama. Na

Page 9



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu, razmišljao je Janson, one bioznačavale zaslugu za golemo ratno iskustvo.Jedna je žena razgovarala sa zdepastim čovjekom jake čeljuste koji je na sebi imaootkopčan plavi blejzer, a za pojasom mu je bio zakvačen dojavljivač. Svjetlucanjemetalne značke iz njegova unutarnjeg džepa govorilo je Jansonu da je bio federalnizrakoplovni inspektor koji se nedvojbeno ovamo došao nakratko odmoriti gdje jemogao uživati u pogledu. Prekinuli su razgovor kad je Janson pristupio.- Vašu kartu za ulazak u avion, molim - reče žena okrenuvši seprema njemu. Imala je napudrano lice sve do negdje ispod brade, akosa joj je zbog nanesenog aplikatora bila poput mjedi. Jansonpokaže svoju kartu, kao i plastičnu karticu kojom je Vacifica nagrađivala one koji su se iznimno često koristili njezinim uslugama.- Dobro došli u Platinum Club Pacifike, gospodine Janson -zatrepće žena.- Reći ćemo vam kad se trebate ukrcati u avion - reče mu tihim,povjerljivim glasom druga službenica kestenjaste kose sa šiškama isjenilom koje se slagalo s plavim ukrasom na njezinoj jakni. Pokazalaje prema ulazu u čekaonicu na način kao da su to rajska vrata. - Umeđuvremenu, uživajte u našim uslugama i opustite se. - Ohrabru-

24 25 juće kimanje glavom i širok osmijeh; ni Sveti Petar ne bi mogao dati više obećanja.Takva su sastajališta poput Platinum Cluba agencije Pacifica, ugurana izmeđutraverzi i stupovlja na prenatrpanom aerodromu, bila mjesta gdje su suvremenezrakoplovne agencije pokušavale ugostiti bolje putnike. Malene zdjelice nisu bilenapunjene slanim kikirikijem kakvim se opskrbljuju les miserables u autobusu, negomalo skupljim stvarima: indijskim oraščićima, bademima, orasima. Na granitnimpultovima za piće nalazili su se kristalni vrčevi ljepljivi od soka kruške i svježeiscijeđena narančina soka. Razmetljivi podovi od mikro-vlakna bili su u sivo-plavojboji aviokompanije ukrašeni mrežama bijele i momarsko plave. Na okruglim stolovimaraspoređenima među velikim naslonjačima bili su uredno presavijeni primjerciInternational Herald Tribunea, USA Todaya, Wall Street ]ournala i Financial Timesa.

Na nekom su terminalu Bloomberg treperile beznačajne brojke i slike, sjenovitelutke globalne ekonomije. Kroz rebraste rolete jedva se vidio asfalt.Janson je prelistavao novine bez osobita zanimanja. Kad je došao do stranice»Pregled tržišta« u Journalu, pogled mu stane kliziti niz stupce s poznatimratobornim metaforama: pokolj na Wall Streetu kad su lovci na zaradu otpočeli jurišna Dow. U sportskoj rubrici USA Todaya pozabavio se slomom napada Raidersa nasuprotrazbješ-njelim strelovitim udarima navalnih igrača Vikinga. U međuvremenu se snevidljivih zvučnika oglasila pjesma pop dive du jour iz filmskog spektakla olegendarnoj bitki iz Drugog svjetskog rata. Rijeke krvi i znoja honorirane surijekama studijskog novca i kompjutorskom grafikom.Janson se zavalio u jedan od naslonjača i promatrao računalne jedinice gdje sumenadžeri i šefovi računovodstva uključili svoje lap-tope i prikupljali elektronskupoštu od klijenata, zaposlenika, mogućih kupaca, pomoćnika i ljubavnica, ubeskrajnoj potrazi za akcijom. Iz aktovka su im virili hrptovi knjiga u kojima sutrebali naći marketinške savjete nalik na Sun Tzu, ratnu vještinu prilagođenuindustriji pakirane robe. Bili su to ljudi zdrave vanjštine, zadovoljni samimsobom, koji se ne daju ničim zastrašiti, pomisli Janson promatrajući menadžere iprofesionalce oko sebe. Kako li su voljeli mir, no voljeli su i slike rata!Međutim, ratna se obilježja lako mogu romantizirati, jednako kao što zvijeri postaju ukrasom nakon što ih obradi stručnjak zaprepariranje životinja.Bilo je trenutaka kada je Janson osjećao da je i on prepariran. Gotovo svakigrabežljivac sada je na popisu ugroženih vrsta, ne samo bjeloglavi orao, a Jansonje uvidio da je i on nekoć bio grabežljivac - agresivna snaga protiv snagaagresije. Janson je poznavao bivše ratnike koji su postali ovisnici o adrenalinu i

Page 10



Ludlum Robert - Direktiva Jansonopasnosti i koji su se, kad njihove usluge više nisu bile potrebne, pretvorili uolovne vojnike. Vrijeme su provodili tako što su pištoljima-igračkama kradomslijedili protivnike u Sierra Madri ili, što je još gore, tako što su seprostituirali za bljutave tvrtke s bljutavim potrebama, obično u dijelovima svijetagdje je bakšiš zakon. Janson je osjećao duboki prezir prema takvim ljudima. A ipakse katkad pitao nije li visoko-stručna pomoć koju je pružao američkim poslovnjacimabila samo pristojna verzija iste stvari.Bio je usamljen, u tome je bila stvar, a njegova usamljenost nikad nije višedolazila do izražaja nego u povremenim stankama u njegovu prezauzetom životu - uvremenu između prijavljivanja na šalteru i polijetanja zrakoplova, u vremenu kad ječekao u pretjerano urešenim mjestima namijenjenima upravo za čekanje. Na krajunjegova sljedećeg leta nitko nije očekivao njegov dolazak osim još jedne limuzinezatamnjenih stakala i njezina vozača koji je pogrešno ispisao njegovo prezime nabijelom kartonskom natpisu te još jednog korporacijskog klijenta, nekog zabrinutogšefa odjela u tvrtki koja se bavi lakom industrijom sa sjedištem u Los Angelesu.Bilo je to službovanje koje je Jansona vodilo od jednog do drugog ureda u kutuzgrade. Nije bilo ni žene ni djece, iako je nekoć postojala žena i barem nada da ćeimati dijete jer Helene je bila trudna kad je umrla. »Ako želiš nasmijati Boga,reci mu kakve su ti nakane«, znala bi citirati izreku svog djeda. I tako je nastalamaksima. Grozno.Janson je promatrao jantarne boce za barom i njihove kitnjaste etikete koje su bilealibi za zaborav što se nalazio unutra. Stalno je održavao svoju borbenu spremnost,opsesivno trenirao, no i kad je bio u aktivnom sastavu, nikada nije išao iznadčašice ili dvije. Što je u tomu loše?

26 27 - Poziv na biperu za Richarda Alexandera - pozivao je nazalniglas putem javnog razglasa. - Moli se putnik Richard Alexander dase javi na šalter Pacifike.Bio je to pozadinski zvuk kakav postoji na svakom aerodromu, ali ovo trgne Jansonaiz njegova sanjarenja. Richard Alexander je bilo operativno ime kojim se nekoćčesto koristio. Refleksno se osvrne oko sebe. Mala slučajnost, pomisli, a onda

shvati da mu istodobno duboko u džepu na prsima zvoni mobitel. Uključio jeslušalicu Nokije i pritisnuo SND. - Da?- Gospodine Janson? Ili da kažem, gospodine Alexander? - Ženski glas. Zvučala je napeto, očajno.- Tko je to? - reče Janson mirno. Stres ga je ukočio, barem upočetku. Smirio ga je. Prošla je uznemirenost.- Molim vas, gospodine Janson, hitno je, trebamo se odmahsastati. Samoglasnici i suglasnici bili su precizno izgovoreni, što jebilo tipično za nekoga tko je rođen u inozemstvu i školovan. Pozadinski zvukovi bili su još sugestivniji.- Recite nešto više.- Reći ću kad se sastanemo.Janson pritisne END i prekine razgovor. Osjeti kako ga obuzimaju žmarci. Poklapanjepoziva na dojavljivač i mobitel, zahtjev da se odmah sastanu: navodna moliteljicaočito je bila negdje u blizini. Zvukovi u pozadini dok je govorila samo supotvrdili njegove sumnje. Sada je pogledom prelazio s osobe na osobu i pokušavaootkriti tko bi ga ovako mogao zvati.Je li to bila zamka koju je postavio kakav stari neprijatelj koji ne oprašta? Mnogibi se osjetili osvećenima njegovom smrću; za nekolicinu možda žeđ za osvetom ne bibila u potpunosti neopravdana. Ipak, to se činilo malo vjerojatnim. Nije bioaktivan; nije tajno, zaobilazeći sve legalne kanalske i granične kontrole,prebacivao nevoljkog dezertera VKR-a kroz Dardanele preko Atene na neku fregatu štoih je čekala. Ta bio je na aerodromu O'Hare, zaboga. Zato je možda i pozvan nasastanak. Ljudi se često osjećaju sigurnima na aerodromu, okruženi detektorimametala i zaštitarima u odorama. Bilo bi lukavo iskoristiti tu iluziju sigurnosti. Ana aerodromu kojim svakodnevno prođe gotovo dvjesto tisuća putnika sigurnost je

Page 11



Ludlum Robert - Direktiva Jansondoista iluzija. Razmotrene su mogućnosti i brzo odbačene. Pokraj debelog stakla s pogledom naasfalt, dok se sunce probijalo kroz rebrenice, sjedila je neka plavokosa žena iočito proučavala financijske kalkulacije i planove na svom laptopu; mobitel je biopokraj nje, opazio je Janson, i nije bio prikopčan na slušalice. Druga je žena,bliže ulazu, bila zabavljena povjerljivim razgovorom s čovjekom čiji je vjenčaniprsten bio vidljiv samo kao kolut blijede kože na inače potamnjeloj ruci. Jansonovje pogled i dalje vrludao sve dok nakon nekoliko sekundi nije ugledao ženu koja gaje upravo zvala.U varavoj mirnoći nekog mračnog kuta u čekaonici sjedila je elegantna, sredovječnažena i držala mobitel na uhu. Kosa joj je bila sijeda, podignuta, a na sebi jeimala mornarski kostim Chanel s diskretnom sedefastom dugmadi. Da, bila je to ona:bio je siguran u to. Ono u što nije mogao biti siguran bile su njezine nakane. Jeli bila ubojica ili je pripadala ekipi za otmicu? Bile su to neke od stotinamogućnosti koje je, ma koliko bile nevjerojatne, morao isključiti. Zahtijevao je tostandardni taktički protokol koji je u njega usađen tijekom godina provedenih naterenu.Janson naglo ustane. Morao je promijeniti lokaciju: bilo je to temeljno pravilo.Hitno je, trebamo se odmah sastati, rekla je žena; ako je tako, onda će se sastatipod njegovim uvjetima. Sada je krenuo prema izlazu iz luksuzne čekaonice i uprolazu dograbio papirnatu šalicu s automata za vodu. Zatim je pristupio dolaznomšalteru držeći pred sobom papirnatu šalicu kao da je puna. Onda je zijevnuo,zatvorivši pritom oči, i zabio se ravno u zdepastog federalnog zrakoplovnoginspektora koji je malo posrnuo unatrag.- Oprostite - brzo će Janson djelujući postiđeno. - O, Bože,nisam valjda prolio po vama? - Rukama je brzo prešao preko čovjekova blejzera. - Jesam li vas smočio? Bože, doista mi je žao.- Sve je u redu - odgovorio je pomalo nestrpljivo. - Samo, dajte,pazite kamo hodate. Puno je ljudi na ovom aerodromu.- To je jedna od posljedica kad ne znate u kojoj ste vremenskojzoni, ali Bože, jednostavno ne znam što je sa mnom - reče Jansonizrazom tipično zbunjenog putnika s tegobama izazvanima promjenama vremenskih zona.. - Prava sam olupina.

28„ ,29 Dok je Janson izlazio iz luksuzne čekaonice i stao silaziti pješačkim hodnikom kojije vodio prema Dvorani B, mobitel mu ponovno zazvoni, kako je i pretpostavljao.- Mislim da niste dobro shvatili hitnost - javi se žena.- Točno - odbrusi Janson. - Nisam. Zašto mi ne kažete o čemuse radi? - U širokom kutu pješačkog hodnika ugledao je uvučeniprostor, dubok oko metar, gdje je očekivao čelična vrata što vodeu prostoriju koja nije dostupna putnicima. Na ploči iznad pisalo je:NEOVLAŠTENIMA ULAZ ZABRANJEN.- Ne mogu - reče žena. - Ne mogu telefonom, bojim se. Ali naaerodromu sam i mogu se sastati s vama.- U tom slučaju, nazovite me za minutu - prekine je Janson izavrši razgovor. Dlanom ruke udari poprečnu šipku na vratima iuđe. Pokazalo se da je to uska prostorija prekrivena električnim pločama: LCD displeji mjerili su proizvedenu energiju aerodromskogsustava grijanja i hlađenja koji se nalazio s istočne strane odmahdo terminala. Na kukama su visjele kape i vjetrovke za vanjskeradove.Trojica aerodromskih radnika u modrim odorama od krepa sjedili su oko stolaizrađenog od metala i ultrapasa i ispijali kavu. Očito je prekinuo njihov razgovor.- Sto to radite? - vikne jedan od njih na Jansona kad su se vratazalupila za njim. - Ne možete biti ovdje.- Nije ovo jebeni zahod - reče drugi bez daha.

Page 12



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson se hladno osmjehne. - Mrzit ćete me, momci, ali znate što? - Izvukao jeznačku federalnog zrakoplovnog inspektora koju je uzeo zdepastom čovjeku učekaonici. - Još jedna akcija za suzbijanje droge. Nasumce testiramo radnike uzračnom prijevozu koji ne uzimaju drogu, da citiram upraviteljev posljednjimemorandum o toj temi. Vrijeme je da napunite te čaše. Žao mi je što vasuznemi-ravam, ali zato dobro zarađujete, ne?- To je budalaština*. - treći muškarac ispusti krik gađenja. Bio jegotovo ćelav, osim posijedjelog obruba oko stražnjeg dijela glave, aza uho je zataknuo kratku olovku.- Pomaknite guzice, dečki - podvikne Janson. - Ovaj put slijedimo sasvim nov postupak. Moja ekipa nalazi se kod ulaza dva u Dvorani A. Nemojte da vas čekaju. Kad postanu nestrpljivi, dogodi se da napravepogrešku s uzorcima, ako me shvaćate.- To je budalaština - ponovi treći muškarac.- Želite li da ispunim izvještaj u kojem će stajati da je jedan članUdruge zračnih prijevoznika prosvjedovao i/ili htio izbjeći službenotestiranje na drogu? Ako vam test bude pozitivan, možete početičitati oglase. - Janson sklopi ruke na prsima. - Mičite se odavde,brzo.- Ja idem - gunđao je ćelavac. Sada je djelovao manje siguran usebe. - Već sam ondje. - Sva su trojica uz izraz razdraženosti i nezadovoljstva požurili van i za sobom ostavili podloge za pisanje i kavu.Trebat će im dobrih deset minuta do Dvorane A, pomisli Janson.Pogledao je na sat i brojio nekoliko preostalih sekundi dok munije zazvonio mobitel; žena je čekala točno minutu.- Pokraj paviljona za izdavanje voznih karata je restoran - rečeJanson. - Ondje ćemo se naći. Za stolom skroz do kraja lijevo.Odmah dolazim. - Skinuo je sako i obukao plavu vjetrovku, a naglavu stavio kapu te pričekao na skrovitom mjestu. Nakon tridesetsekundi ugledao je sjedokosu ženu kako prolazi.- Hej, srce - pozvao ju je i istodobno obuhvatio rukom okopojasa, a drugom rukom prekrio usta te je ugurao u sada praznuslužbenu prostoriju. Nije bilo nikoga, provjerio je Janson, tko bividio ovaj manevar od tri sekunde; ako je i bilo nekoga, njegov suse postupak i riječi mogli shvatiti kao romantični zagrljaj.Žena je bila zapanjena i ukočila se od straha, ali nije ni pokušavala vikati te je

time pokazala dozu profesionalnosti koja na Jansona nije djelovala nimaloumirujuće. Kad su se za njima zatvorila vrata, Janson joj odrješito pokaže dasjedne za stol od ultrapasa. - Recite što vas muči - reče.Žena koja je djelovala neprimjereno elegantno u ovom militarističkom prostoru sjelaje na jednu od metalnih sklopivih stolica. Janson je ostao stajati.- Niste baš onakvi kakvog sam vas zamišljala - reče. - Ne izgledate kao... - Svjesna njegova iskreno neprijateljskog pogleda, odlučilaje ne završiti rečenicu. - Gospodine Janson, doista nemamo vremenaza ovo. .30. - Kako ja to izgledam? — reče on gutajući riječi. — Ne znam što viumišljate tko ste, ali neću ni nabrajati gdje je sve prekršen protokol.Neću vas pitati kako ste došli do broja mog mobitela ni kako stesaznali sve to što mislite da znate. Ali bolje bi bilo da do kraja našegrazgovora saznam sve što želim znati. - Ako je i bila privatna osobakoja je legitimno tražila njegove usluge, ovakvo stupanje u kontakt ujavnosti bilo je sasvim neprikladno. A korištenje njegove legende kaoterenskog operativca, unatoč tome što već dugo nije u uporabi, bio jekardinalan prekršaj.- Bili ste jasni, gospodine Janson - reče ona. - Moj je pristup bio,složit ćemo se, slabo promišljen. Morat ćete mi oprostiti.- Zar? To je drsko. - Uzdahne i osjeti njezin slabi miris:Penhaligon's Jubilee. Pogledi su im se sreli i Jansonov se gnjevmalo stišao kad je vidio njezin izraz lica: usne skupljene zbog nape

Page 13



Ludlum Robert - Direktiva Jansontosti, a zelenosive oči ispunjene nepopustljivom odlučnošću.- Kao što sam rekla, nemamo mnogo vremena.- Ja imam vremena na pretek.- Peter Novak nema.Peter Novak.Trgnuo se na spomen tog imena, što je i bila namjera. Novak, legendarni mađarskifinancijaš i filantrop, primio je prošle godine Nobelovu nagradu za mir zbog svojeuloge u rješavanju sukoba diljem svijeta. Novak je bio utemeljitelj i direktorZaklade za slobodu koja je posvećena »usmjerenoj demokraciji« - Novakovoj velikojstrasti - i ima svoje urede u regionalnim središtima po cijeloj Istočnoj Europi idrugim dijelovima manje razvijenog svijeta. No, Janson je imao i svoje osobnerazloge zašto je pamtio Petera Novaka. A ti su razlozi tvorili dug prema čovjekukoji je toliko velik da je Janson katkad svoju zahvalnost osjećao kao teret.- Tko ste vi? - upita Janson.Ženine sivozelene oči zapiljile su se u njega. - Zovem se Marta Lang i radim zaPetera Novaka. Mogu vam pokazati posjetnicu ako mislite da će to koristiti.Janson polako zavrti glavom. Na posjetnici će biti neka beznačajna titula koja ćeje identificirati kao visoku službenicu Zaklade za slobodu. Radim za Petera Novaka,rekla je i Janson je samo iz načina na koji je izgovorila te riječi prepoznaonjezin tip. Bila je Katica za sve, predvodnica, pomoćnica; svaki je veliki čovjek imao nekoga takvog.Ljudi poput nje radije su ostajali u sjeni, iako su imali veliku, premda posrednumoć. Iz njezina imena i jedva zamjetljiva naglaska bilo je očito da je Mađarica,poput svog poslodavca.- Što mi želite reći? - upita Janson stisnutih očiju.- Samo to da mu je potrebna pomoć. Kao što ste to jedanputučinili. U Baaqlini. - Marta Lang je izgovorila ime tog prašnjavoggradića kao da je to bila rečenica, odlomak, poglavlje. Za Jansonaje doista tako i bilo.- Nisam zaboravio - reče tiho.- Onda je sve što sada trebate znati to da je Peteru Novakupotrebna vaša pomoć.Izgovorila je malo riječi, ali bile su dobro pogođene. Gledao ju je u oči.- Kamo?- Možete baciti svoju avionsku kartu. Naš je zrakoplov na pistispreman odmah poletjeti. - Ustala je, a očajanje joj je nekako davalo

snagu i osjećaj komande. - Moramo poći. Riskiram da se ponavljam,ali nemamo vremena- Ja ću riskirati da se ponavljam: Kamo?- To ćemo, gospodine Janson, mi vas pitati.

32

33 , - Mađarska ga je, svojim dobrom i zlom, učinila onim što jest. APeter ne zaboravlja svoje dugove. - Pogleda ga znakovito.- Ni ja.- Znam to - reče ona. - Zato znamo da se možemo osloniti na 2Dok ju je Janson slijedio ulazeći hrapavim aluminijskim stubama u NovakovGulfstream V, pogled mu je pao na natpis ispisan sa strane bijelim kosim slovimakao blistavi kontrast indigo boji zrakoplova: Sok kicsi sokra megy. Mađarski, zanjega bez značenja.Pista je bila zid buke sastavljen od vrištavog usisavanja zraka i duboke grmljavineispusta. No, kada su se vrata kabine zatvorila, zavladala je tišina kao da su ušliu zvučno izoliranu komoru.Zrakoplov je bio lijepo opremljen, ne previše luksuzno, kao vlasništvo čovjekakojemu cijena nije bila svrha, a raskoš mu nije bila važna. Unutrašnjost je bila

Page 14



Ludlum Robert - Direktiva Jansonboje trule višnje; sjedala presvučena kožom bila su prostrana, veličine klupa, sasvake strane prolaza po jedno; neka su bila okrenuta jedno prema drugom, a izmeđunjih se nalazio niski pričvršćeni stolić. Straga u zrakoplovu već su sjedilimuškarci i žene mrka lica, očito članovi osoblja Marte Lang.Marta mu pokaže rukom da sjedne nasuprot njoj, ispred kabine, a zatim podigneslušalicu internog telefona i promrmljala nekoliko riječi. Janson je mogao čuti tektiho zujanje motora što je povećavao broj okretaja kad je zrakoplov počeo rulati popisti. Zvučna izolacija je bila izvrsna. Tapecirana pregrada odvajala ih je odpilotske kabine.- Što znači onaj natpis na trupu aviona?- To znači 'Puno malih stvari može se pretvoriti u nešto veliko'.To je mađarska narodna poslovica i omiljeni je moto Petera Novaka.Sigurna sam da shvaćate zašto.- Ne može se reći da je zaboravio svoje podrijetlo. vas.- Ako on ima za mene zadatak, volio bih što prije čuti što je to. Ito od njega, a ne nekog drugog.- Morat ćete se zadovoljiti sa mnom. Ja sam zamjenica direktoraZaklade i s njim sam već mnogo godina.- Ne stavljam u pitanje vašu apsolutnu odanost vašem poslodavcu - hladno će Janson. - Novakovi ljudi... poznati su po tome.- Nekoliko redova u pozadini njezino je osoblje, čini se, proučavalokarte i dijagrame. Što se događa? Osjetio je sve veću nelagodu.- Razumijem što hoćete reći, kao i ono što ste previše uljudni dakažete. Na ljude poput mene često se gleda kao na oduševljene sljedbenike, znam. No, molim vas da shvatite da mi, nitko od nas, negajimo iluzije. Peter Novak je samo običan smrtnik. I on oblači nogavice jednu po jednu, kako vi Amerikanci volite reći. Mi to znamobolje nego bilo tko. To nije religija. Ali to je poziv. Zamislite da jenajbogatija osoba koju poznajete ujedno i najpametnija osoba kojupoznajete i najdobrohotnija osoba koju poznajete. Ako želite znatizašto zahtijeva odanost, to je zato što mu je stalo, a stalo mu je dote mjere da je to doista nešto gotovo nadljudski. Jednostavno rečeno,on se i te kako brine. On želi napustiti bolji svijet nego što ga jenašao, a to, ako hoćete, možete nazvati taštinom. Međutim, uovom slučaju, to je taština kakve nam što više treba. I neka vrst vizije.

- Odbor za dodjelu Nobelove nagrade nazvao ga je vizionarom.- Tu riječ upoptrebljavam uz protest. To je krivotvorina. Svakičlanak u Fortuneu proglašava nekog diva kabelske televizijie ili direktora tvornice bezalkoholnih pića 'vizionarom'. Ali Zaklada za sloboduje bila Novakova vizija, jedino njegova. Vjerovao je u usmjerenudemokraciju kad je ta zamisao djelovala kao pusta tlapnja. Vjerovaoje da se civilno društvo može ponovo izgraditi u onim dijelovima svijeta gdje su mu totalitarizam i sukobi izvadili utrobu. Prije petnaestgodina ljudi su se smijali kad je govorio o svom snu. Tko se sadasmije? Nitko mu nije pomogao, ni Sjedinjene Države, ni Ujedinjeninarodi, ali nije važno. On je promijenio svijet.

34 35 - Svakako - reče Janson trijezno.- Analitičari u vašem State Departmentu imali su beskrajne izvještaje o 'prastarim etničkim neprijateljstvima', o sukobima i graničnimsporovima koji se nikada neće moći riješiti i o tome kako to nitko nebi trebao ni pokušavati. Ali on je pokušao. I uvijek je iznova uspijevao. Donio je mir u područja gdje se nitko ne sjeća da ga je ikadabilo. - Marta Lang se zagrcne i prestane govoriti.Očito nije navikla na takav izljev emocija pa joj je Janson učinio uslugu i

Page 15



Ludlum Robert - Direktiva Jansonprogovorio dok ona nije ponovo došla k sebi. - Bio bih posljednji koji se ne bisložio sa svime što ste rekli. Vaš poslodavac je čovjek koji traži mir radi mira,demokraciju radi demokracije. To je sve točno. Točno je i to da njegovo osobnobogatstvo konkurira bruto domaćem proizvodu mnogih zemalja u kojima djeluje.Langova kimne glavom. - Orwell je rekao da bi svece trebalo smatrati krivima dok sene dokažu nedužnima. Novak je dokazao tko je zapravo, i to bezbroj puta. Čovjek zasva vremena, čovjek za sve narode. Postalo je teško zamisliti svijet bez njega. -Sad ga je pogledala, a oči su joj bile obrubljene crvenilom.- Kažite mi - reče Janson. - Zašto sam ovdje? Gdje je PeterNovak?Marta Lang duboko uzdahne, kao da joj je ono što je morala reći donosilo tjelesnubol. - Zarobili su ga kagamski pobunjenici. Trebamo vas da ga oslobodite. Mislim dato nazivate 'infiltracijom'. Inače će umrijeti ondje, u Anuri.Anura. Zarobljenik Oslobodilačke fronte Kagame. To je još jedan razlog - glavnirazlog, nema sumnje - što su željeli da on obavi taj posao. Anura. Mjesto na kojeje u posljednjih pet godina pomišljao gotovo svkodnevno. Bio je to njegov osobnipakao.- Počinjem shvaćati - reče Janson suhih usta.- Prije nekoliko dana Peter Novak je došao na otok u pokušajuda posreduje u sklapanju mira između pobunjenika i vlade. Bilo jemnogo naznaka koje su davale nadu. OFK je smatrala Petera poštenim posrednikom i dogovoreno je mjesto sastanka u pokrajini Kenna.Delegacija pobunjenika složila se s mnogo toga što su u prošlostiglatko odbijali. Trajni sporazum u Anuri - okončanje terora - značiobi veliku stvar. Mislim da to jako dobro shvaćate.Janson ne reče ništa, ali mu je srce počelo jače udarati. Njihov dom, koji im je pribavilo veleposlanstvo, nalazio se u Vrtovima cimeta, uglavnom gradu Caligu; područje je bilo protkano drve-ćem koje je nekada tvorilošumski pojas. Na jutarnjem povjetarcu lišće je šuštalo, a ptice su se uznemirile.Međutim, ono što ga je probudilo iz lakoga sna bilo je kašljucanje u kupaonici, apotom voda iz slavine. Helene se vratila iz kupaonice žustro četkajući zube. -Možda danas ne bi trebala ići na posao - rekao je pospano. Helene odmahne glavom. -To se s razlogom naziva jutarnjom mučninom, dragi - rekla mu je uz smiješak. -Nestaje poput jutarnje rose. - Počela se odijevati za posao u veleposlanstvu. Kadse smiješila, smiješila se cijelim licem: ustima, obrazima, očima, posebno očima...Slike su mu prolazile mislima: Helene kako priprema odjeću u kojoj će provesti dan

u uredu lektorirajući izvještaje State Departmenta. Plava platnena suknja. Bijelasvilena bluza. Helene kako širom otvara prozore spavaće sobe i pušta da u nju udetropski jutarnji zrak koji miriše na cimet, mango i frangipane. Sjaj na njezinulicu, njezin prćasti nos i bistre modre oči. Kad su noći u Caligu bile vruće,Helene ga je uvijek hladila svojim tijelom. Kako li je onako žuljevit i pretučendjelovao grubo spram njezine baršunasto meke kože. - Uzmi slobodan dan, najdraža -rekao joj je. Ona je odvratila: - Bolje ne, dragi. Ili ću im nedostajati ili imuopće neću nedostajati, a ni jedno ni drugo nije dobro- Na odlasku ga je poljubilau čelo. Da je barem ostala s njim. Da je barem.Kad se sukobe javni čini i privatni život, to su najkrvavija raskrižja.Anura, otok u Indijskom oceanu veličine Zapadne Virginije, s dvanaest milijunastanovnika, blagoslovljen je prirodnom ljepotom i bogatim kulturnim nasljeđem.Janson je poslan onamo na osamnaest mjeseci da usmjeri tajne službe na neovisnuprocjenu eksplozivne političke situacije te da pomogne otkriti koje strane silepotpomažu raspirivanje nereda. Razlog tome je bio taj što je proteklo desetljeće ipol raj bio poremećen djelovanjem jedne od najsmrtonosnijih terorističkihorganizacija na svijetu, Oslobodilačke fronte Kagame. Tisuće mladića, robujućičovjeku kojeg su zvali Kalif, nosile su kožnate privjeske s kapsulom cijamda; bioje to simbol njihove spremnosti da daju svoj život za ideju. Kalif je osobito bionaklonjen bombaškim samoubojstvima. Na političkom zboru koji je održao premijerAnure prije nekoliko godina neka je djevojka-samoubojica ispod svog sarija donijelagolemu količinu eksploziva i ostavila važan trag u povijesti otoka. Ubijen jepremijer zajedno s 36

Page 16





Ludlum Robert - Direktiva Janson- Zašto bi na neku od većih vlada trebalo izvršiti pritisak kako biintervenirala? Ja zapravo još uvijek ne shvaćam zašto razgovarate samnom. Sami ste rekli, on je čovjek svih naroda. Ako je Amerikaposljednja supersila, zašto se ne obratite za pomoć Washingtonu?- To smo prvo učinili. Pružili su nam informacije. I beskrajno suse ispričavali objašnjavajući kako ne mogu pružiti nikakvu službenupomoć.- Čudno. Novakova smrt mogla bi snažno destabilizirati nadesetke regija, a Washington želi stabilnost. - Također želi sačuvati živote američkih građana. State Department vjeruje kako bi svaka intervencija koja bi se mogla povezati sSAD-om ugrozila živote desetaka američkih građana koji se nalazena području što su ga zauzeli pobunjenici.Janson je šutio. Znao je kako se stvaraju takve procjene; dovoljno je često i samsudjelovao u tome.- Kako su objasnili, postoje i druge... komplikacije. - Marta jegovorila s očitom nesklonošću. - Američki saveznici u SaudijskojArabiji, na primjer, već godinama diskretno podupiru OFK. Nisuosobito oduševljeni zbog toga, ali ne budu li podupirali potlačeneMuslimane u tom muslimanskom jezeru zvanom Indijski ocean, ocr-nit će obraz pred ostalim islamskim svijetom. A tu je i problem sDonnom Hedderman.Janson kimne glavom. - Studentica antroplogije. Radi na terenu u sjeveroistočnojAnuri. Sto je i ludo i odvažno. Zarobili su je pobunjenici Kagame i optužili je daje agentica CIA-e. Sto je i ludo i zlonamjerno.- Drže je već dva mjeseca bez mogućnosti komunikacije. Da ostavimo prazne riječi, Sjedinjene Države nisu učinile ama baš ništa. Nisuhtjele 'još više zakomplicirati već zamršenu situaciju'.- Počinjem shvaćati. Ako Sjedinjene Države odbijaju interveniratiu korist američke građanke...- ...kako bi to izgledao da se predomisle i pošalju spasilački timza mađarskog milijardera? Da. Nisu to tako otvoreno rekli, ali to sepodrazumijeva. Trenira se fraza 'politički neodrživo'.- A zatim ste načinili sve te očite protuargumente...- I neke ne tako očite. Uklonili smo sve ograde. Premda to možezvučati arogantno, moram reći da smo obično uspijevali. Ali ne ovaj

put. Onda je pao drugi prijedlog.- Dopustite da pogodim. Održali ste ono što nazivaju 'krajnjepovjerljivim razgovorom' - reče Janson. - I spominjalo se moje ime.- Mnogo puta. Nekolicina visokopozicioniranih dužnosnika uvladi i CIA-i svesrdno vas je preporučivala. Više niste u državnojupravi. Slobodan ste agent s međunarodnim vezama povezan s onimakoji su vašeg zvanja ili su to bili. Prema vašim nekadašnjim kolegamaiz Konzularnih operacija, Paul Janson je 'najbolji u svom poslu'.Mislim da su točno tako rekli.

- Pogrešno je upotrijebljen prezent. Rekli su vam da sam sepovukao. Pitam se jesu li vam rekli zašto.- Bitno je da ste sada slobodni agent - reče ona. - Otišli ste izKonzularnih operacija prije pet godina.Janson nakrivi glavu. - I našao se u neugodnoj situaciji poput one kad sepozdravite s nekim na ulici, a onda utvrdite da idete istim smjerom.Napuštanje Konzularnih operacija podrazumijevalo je brojne razgovore od kojih suneki bili dolični, neki doista neugodni, a neki prilično burni. Razgovor koji mu jeostao u sjećanju bio je onaj s podtajnikom Derekom Collinsom. On je na papiru biodirektor Obavještajnog i istraživačkog ureda u State epartmentu; u stvarnosti, bioje direktor svog tajnog ogranka, Konzularnih operacija. Još može vidjeti Collinsakako umorno skida svoje naočale crnih okvira i masira hrbat nosa. - Mislim da vasžalim, Jansone - rekao je Collins. - Nisam mislio da ću to ikada reći. Bili ste'stroj', Jansone. Bili ste čovjek koji je umjesto srca imao granitnu ploču. A sadakažete da vam je odbojno ono u čemu ste najbolji. To je neshvatljivo! Vi ste kao

Page 18



Ludlum Robert - Direktiva Jansonmaj-stor-slastičar koji izjavljuje da više ne voli slatkiše. Kao pijanist koji jezaključio da ne može podnijeti zvuk glazbe. Jansone, nasilje je nešto u čemu stejako, jako, jako dobri. A sada mi govorite da ga više ne možete podnijeti.- Ne očekujem da me razumijete, Collins - odgovorio je. -Recimo da sam se promijenio u duši.- Vi nemate srce, Jansone. - Podtajnikov pogled je bio leden. -Zato i činite to što činite. Prokletstvo, zato i jeste to što jeste.- Možda. A možda nisam onakav kakvim me smatrate.Collins se kratko nasmijao kao da je zalajao. - Ja se ne znampenjati po užetu, Jansone, ne znam pilotirati prokletim PBR-om, a od gledanja krozinfracrveni ciljnik mi je mučno. Ali poznajem ljude, Jansone. To je moj posao.Kažete mi da vam je dosta ubijanja. Reći ću vam što ćete jednoga dana otkriti kodsebe: da je to jedini način da se osjećate živim.Janson je odmahnuo glavom. Ovo ga je zgrozilo i podsjetilo zašto je morao otići,zašto je to trebao još davno učiniti. - Kakav je to čovjek... - započeo je, a ondase zaustavio jer ga je obuzelo zgražanje.

40 41 j Duboko je uzdahnuo. - Kakav je to čovjek koji mora ubijati da bi se osjećao živim?Collins ga je strijeljao pogledom. - Mislim da ću vam i ja to pitanje postaviti,Jansone.Sada je, u Novakovu privatnom zrakoplovu, Janson ustrajao na činjenicama. - Kolikoznate o meni?- Da, gospodine Janson, kao što pretpostavljate, vaši su nam bivšipretpostavljeni objasnili da u Kagami imate nedovršeni posao.- Tako su se izrazili? 'Nedovršeni posao'?Kimnula je glavom.Komadići tkanine i komadići kosti, rastrgani udovi. To je sve stoje ostalo odnjegove voljene. Ostalo: »kolektivizirano«, prema sumornoj izjavi američkogforenzičara. Zajednica smrti i uništenja, krv i tjelesni dijelovi žrtava pretvoreni

u smjesu. A zašto?A zašto?- Sto ćemo - reče Janson nakon stanke. - To nisu ljudi s poetskom dušom.- I da, znali su da nam vaše ime nije baš nepoznato.- Zbog Baaqline.- Dođite - Marta Lang ustane. - Upoznat ću vas sa svojom ekipom. Četvero muškaraca i žena koji su ovdje da vam pomognu nasvaki način. Oni će pribaviti svaku informaciju koja vam je potrebna.Imamo pune dosjee tajnih poruka i možemo prikupiti sve bitne informacije u ovo malo vremena koje nam stoji na raspolaganju. Karte,skice, arhitektonske rekonstrukcije. Sve vam je na raspolaganju.- Samo jedna stvar - reče Janson. - Znam zašto ste se obratilimeni za pomoć i ne mogu vas odbiti. Ali jeste li uzeli u obzir dabi ti isti razlozi mogli značiti da sam upravo ja neprikladna osobaza taj posao?Marta Lang mu uputi čelični pogled, ali ništa ne odgovori.Kalif, odjeven u sjajno bijele haljine, prijeđe preko Velike dvorane, golemogatrija na drugom katu istočnog krila Kamene palače. Svi su znaci krvoprolića većbili izbrisani, gotovo svi. Zamršeni geometrijski uzorak enkaustičkog popločanogpoda kvarila je samo jedva zamjetna hrđava nijansa na fugama gdje je krv predugoostala. Sjeo je na čelo devet metara dugačkog stola gdje mu je natočen čaj ubran upokrajini Kenna. Njemu s obiju strana stajali su pripadnici njegove osobne zaštite,snažni i jednostavni muškarci budnih očiju koji su s njim bili već godinama.

Page 19



Ludlum Robert - Direktiva JansonDelegati iz Kagame - sedmorica muškaraca koji su sudjelovali u pregovorima što ihje inicirao Peter Novak - već su bili sazvani i tek što nisu stigli. Svi su onidobro obavljali svoje dužnosti. Upozoravali su na iscrpljenost sukobima, nauviđanje »nove stvarnosti« te su nametljivog moćnika i predstavnike vladeuljuljkivali pričama o »ustupcima« i »kompromisima«.Sve je izvršeno po planu sedmorice naoko uvjerljivih kagamskih starješina koji susvi imali vjerodajnice da ih se posvuda prihvati kao Kalifove glasnogovornike. Zatoće se od njih zahtijevati još jedan završni čin službe.- Sahibe, izaslanici su stigli - pristupi mladi glasnik stidljivodržeći pogled prikovan za pod.- Onda ostanite i promatrajte da možete drugima reći što sedogodilo u ovoj prekrasnoj prostoriji - odvrati Kalif. Bila je to zapovijed i kao takvu valjalo ju je poštovati.Na drugom kraju Velike dvorane naglo su se otvorila široka vrata od mahagonija iredom su ušla sedmorica muškaraca. Zažarili su se od uzbuđenja, poletni odočekivanja Kalifovih izraza zahvalnosti.- Evo muževa koji su tako stručno pregovarali s predstavnicimaRepublike Anure - reče Kalif glasno i jasno. Ustao je. - Veleštovaničasnici Oslobodilačke fronte Kagame!Sedmorica muškaraca ponizno pognu glave. - Bila je to samo naša dužnost - rečenajstariji kome je kosa sijedjela, ali iz čijih je očiju izbijao nesmiljeni sjaj.Osmijeh mu je zatitrao od očekivanja. - Vi ste arhitekt naših sudbina. To što smoučinili bilo je samo veličanstveno ispunjenje vaših...- Tišina! - prekine ga Kalif. - Veleštovani pripadnici Oslobodilačke fronte Kagame koji su izdali povjerenje što smo im ga poklonili.- Pogleda u pripadnike svoje svite. - Gledajte kako se ovi izdajniciglupo smijulje i namješteno smješkaju preda mnom, pred svimanama, jer nemaju srama. Prodali bi našu sudbinu za zdjelu leće!Nikada nisu bili ovlašteni da čine ono što su pokušali učiniti. Tosu lakaji republikanskih tlačitelja, otpadnici od ideala koji je svet u 4.1. Alahovim očima. Svaki trenutak njihova života na Zemlji uvreda je Proroku, sallaAllah u alihi wa sallam.Svijanjem kažiprsta pokaže pripadnicima svoje garde neka postupe po uputama.Zapanjeni odgovori i prosvjedi delegata bili su prekinuti zgusnutom vatrom iz

strojnica. Njihovi pokreti pretvorili su se u trzaje i grčenja. Na njihovim bijelimtunikama pojavilo se blistavo crvenilo. Dok su prigušeni pucnji odjekivaliprostorijom poput slavljeničkih praskalica, nekolicina je delegata ispustilakrikove užasa prije nego što su izdahnuli i srušili se nauznak jedni preko drugihpoput triješća za potpaljivanje vatre.Kalif je bio razočaran; doimali su se poput uplašenih djevojčica. Bili su to dobrimuževi: zašto nisu mogli umrijeti dostojanstveno? Kalif potapša jednog od svojihčuvara po ramenu. - Mustafa -reče - molim te, pobrini se da se ovaj nered odmahpočisti. Očito su vidjeli što se događa s fugama kada krv predugo ostane na podu. -Kalif i njegovi zamjenici bili su sada gospodari palače i morali su se pobrinuti daona dobro izgleda.- Kako vi kažete - odgovori mladić, duboko se nakloni i opipasvoj kožnati privjesak. - Svakako.Kalif se potom okrene najstarijem članu svoje pratnje, čovjeku na kojeg se uvijekmože računati što se tiče najnovijih informacija o stanju stvari. - Kako naš ovan uguštari?- Sahib?- Kako se zatvorenik prilagodio novim uvjetima?- Nije dobro.- Održavajte ga na životu! - reče Kalif strogo. - Držite ga nasigurnom i održavajte ga na životu. - Odložio je šalicu čaja. - Akoprerano umre, nećemo mu moći odrubiti glavu u petak. To bi mejako ozlovoljilo.- Pobrinut ćemo se za njega. Obred će se obaviti kako ste nakanili. U svakoj pojedinosti.Male stvari bile su važne, uključujući i smrt malih ljudi poput izaslanika. Jesu li

Page 20



Ludlum Robert - Direktiva Jansonti ljudi razumjeli kakvu su službu svojom smrću obavili? Jesu li shvatili kakva jeto ljubav pokrenula kišu metaka? Kalif im je doista bio zahvalan na njihovoj žrtvi.A ta se žrtva više nije mogla odgađati jer je već poslano priopćenje OFK u kojem seprego- vore odredilo kao antikagamsku zavjeru, a one koji su u njoj sudjelovali kaoizdajnike. Delegati su morali biti ubijeni samo zbog toga da priopćenje budevjerodostojno. Nije im to mogao objasniti prije, ali se nadao da su to neki od njihnaslutili trenutak prije smrti.Sve je to bilo u istu svrhu. Pogubljenje Petera Novaka i odbacivanje pregovaračabit će jamstvo jačanja kagamske odlučnosti da ostvari potpunu i bezuvjetnu pobjedu.Time će zaustaviti sve druge vanjske nametljivce - agente neokolonijalizma u kakvimse god humanitarnim odorama pojavljivali - koji bi se mogli pokušavati pozivati na»umjerenost« i »pragmatičnost« te tako potkopati gorljivost pravednih. Takvepolumjere, takvi ustupci kojima se dobiva na vremenu, uvreda su za samog Proroka! Auvreda su i tisućama njih u Kagami koji su već poginuli u sukobu. Neće se ostvaritisporazum -tražit će se samo glave izdajnika.I svijet će shvatiti da Oslobodilačku frontu Kagame valja ozbiljno shvatiti, da senjezini zahtjevi trebaju poštovati, a njezinih se riječi treba bojati.Krvoproliće. Žrtvovanje živuće legende. Kako će drukčije gluhi svijet naučitislušati?Znao je da se ova poruka mora prenijeti onima do kojih treba doći u Kagami.Međunarodni mediji uvijek su nešto drugo. Promatračima na Zapadu koji se dosađujunajvažnije je pronaći neku zabavu. Jasno, borba za nacionalno oslobođenje nije sevodila radi njihove zabave. Kalif je znao kako zapadnjaci razmišljaju jer je nekovrijeme boravio među njima. Većina njegovih sljedbenika bili su slabo obrazovaniljudi koji su plugove zamijenili mačevima; nikad se nisu vozili zrakoplovom i malosu znali o svijetu osim onoga što su čuli na strogo cenzuriranim radiopostajama nalokalnom jeziku.Kalif je poštovao njihovu čistoću, ali je njegovo iskustvo bilo daleko veće, a toje i bilo nužno: gospodareva kuća moći će se srušiti samo pomoću gospodareva alata.Po završetku studija na Sveučilištu u Hvderabadu proveo je dvije godine napostdiplomskom studiju iz tehnike na Sveučilištu u Marvlandu u College Parku; bioje, kako je volio reći, u središtu tame. Vrijeme provedeno u Sjedinjenim Državamanaučilo je Kalifa - Ahmada Tabarija, kako se tada zvao -kako zapadnjaci gledajuostatak svijeta. Upoznao se s muškarcima i ženama koji su odrasli u moćnim ipovlaštenim domovima gdje se

AA JŽ. najveća borba vodila oko daljinskog upravljača, a najveća opasnost s kojom su sesuočavali bila je dosada. Za njih su mjesta poput Anure, Sri Lanke, Libanona,Kašmira ili Mijanmara bila puka metafora, simboli besmislenog barbarstvanezapadnjačkih naroda. U svakom slučaju, Zapad je posjedovao veliki dar zaborava:zaboravlja svoju sukrivnju, zaboravlja činjenicu da njegova barbarstva bacaju usjenu sve drugo.Zapadnjaci! Znao je da su za mnoge od njegovih sljedbenika oni nešto apstraktno,sablasno, pa čak i demonsko. Međutim, za Kalifa oni nisu bili apstrakcija; mogao ihje vidjeti i opipati. Znao je kako mirišu. Primjerice, tijekom svojih školskih danaupoznao je ženu nekog dekana koja se silno dosađivala. Na sastancima koje je upravaorganizirala za strane studente ona je iz njega izvlačila priče o teškom životu idok je govorio, opazio je kako su joj se oči raširile, a obrazi zarumenjeli. Bilaje u kasnim tridesetima, bila je plavuša i bilo joj je dosadno; njezin joj jeudoban život bio poput kaveza. Ono što je započelo kao razgovor uz zdjelu punčanastavilo se, na njezino insistiranje, razgovorom uz kavu odmah sutradan, a onda is još mnogo toga. Uzbuđivale su je priče o progonima, opekline od cigareta nanjegovu torzu; nedvojbeno ju je uzbuđivala njegova egzotičnost, iako je otvorenopriznala da je privlači njegova »snaga«. Kad je spomenuo da su mu jednom spojilielektrode na genitalije, gledala ga je užasnuto i zadivljeno. Je li to ostavilo

Page 21



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkakve trajne posljedice, upitala je ozbiljno. Nasmijao se njezinu neprikrivenuzanimanju i rekao da će je rado pustiti da sama zaključi. Njezin suprug, sa svojimsmrdljivim dahom i komičnim golubljim vratom, neće doći kući još satima.Tog popodneva Ahmad je obavio salat, obrednu molitvu, dok su mu njezini sokovi jošbili na prstima. Jastučnica mu je poslužila kao prostirka za molitvu.Tjedni što su slijedili bili su intenzivan tečaj iz zapadnjačkih običaja koji sepokazao kao nešto vrednije od bilo čega što je naučio u Marvlandu. Imao je, ili sunjega imale, i druge ljubavnice, premda nisu znale jedna za drugu. S odbojnošću supričale o svojim udobnim životima, ali ni jedna nije ni sanjala o tome da napustisvoj zlatni kavez. S pola oka na plavkastom svjetlu TV zaslona te su razmaženebijele kuje promatrale događaje dana dok su ujedno mahale rukama kako bi ubrzalesušenje laka na noktima. Nije bilo događaja koji ame-46 rička televizija nije svela na vijest iz svijeta u trajanju od petnaest sekundi:malo bjesomučnog razaranje između kratkih izvještaja o novoj modi u prehrani iopasnostima za kućne ljubimce te upozorenja o skupim igračkama za djecu što mogubiti pogibeljne ako se progutaju. Koliko li je Zapad bogat u materijalnom pogledu,a koliko siromašan u duhovnom! Je li Amerika svjetionik narodima? Ako jest, onda jeto svjetionik koji navodi druge brodove na podvodne prudine!Kad se dvadesetčetverogodišnji poslijediplomski student vratio u domovinu, vratiose s osjećajem veće hitnosti. Ako nepravda potraje, ona se povećava. Nije mogaodovoljno naglasiti da je jedino rješenje za nasilje bilo još veće nasilje.Idućih je sat vremena Janson proveo listajući dosjee i slušajući prezentaciječetvero suradnika Marte Lang. Većina materijala bila mu je poznata; neke su analizečak bile odraz njegovih izvješća iz Ca-liga koja je podnio prije više od petgodina. Pretprošle su noći pobunjenici zauzeli vojne baze, prošli kroz kontrolnetočke i djelotvorno preuzeli nadzor nad pokrajinom Kennom. Očito je sve bilounaprijed pomno isplanirano pa i inzistiranje da se održi samit u toj pokrajini. Uposljednjem obraćanju svojim sljedbenicima OFK je službeno odbacila kagamskoizaslanstvo na sastanku na vrhu i nazvala ih izdajnicima koji djeluju bezovlaštenja. Bila je to, dakako, laž, jedna od mnogih.No, bilo je tu i nekoliko novih pojedinosti. U posljednjih nekoliko godina AhmadTabari, čovjek koga nazivaju Kalif, dobio je opću potporu. Pokazalo se da su nekiod njegovih prehrambenih programa osvojili simpatizere čak i među seljacimaHindusima. Nazvali su ga Istrebiteljem - ne zbog njegove sklonosti da ubija civile,nego zbog kampanje istrebljenja štetočina koju je pokrenuo. U područjima pod

nadzorom OFK redovito su se poduzimale agresivne mjere protiv velikog poljskogštakora, domaće vrste koja je uništavala perad i usjeve. Tabarijevu kampanjuzapravo je potaknulo staro praznovjerje. U klanu Tabarija - širokoj obitelji kojojje pripadao njegov otac - veliki poljski štakor predstavljao je smrt. Ništa nisupomagali brojni citati iz Kurana koje je Ahmad Tabari upamtio: taj praiskonski tabuneizbrisivo se usjekao u njegovu psihu.47 Međutim, ono što je Jansona zanimalo nije bilo fiziološko, nego fizičko područje.Sljedeća je dva sata Janson pomno pregledavao detaljne topografske zemljovide,zrnate satelitske snimke napada pobunjenika što se odvijao u više faza, kao i starenacrte nekadašnje kolonijalne zgrade generalnog guvernera te, prije toga, utvrde -građevine na Adamovu brijegu koju su Nizozemci poznavali kao Steen-paleis, Kamenupalaču.Stalno je iznova promatrao nacrte uzvisine Adamova brijega i Kamene palače i stalnose vraćao na tlocrt i građevinske nacrte. Došao je do neizbježnog zaključka. Ako jevlada SAD-a odbila poslati svoje marince, politički razlozi bili su samo dio priče.Drugi je dio bio taj da je bilo kakva operacija oslobađanja imala neznatne izgledeza uspjeh.Suradnici Langove znali su to. Mogao je to opaziti po njihovim licima: tražili suod njega da poduzme misiju koja je od početka osuđena na propast. Ali to vjerojatnonitko nije htio reći Marti Lang. Ili su joj rekli pa je odbila poslušati. Bilo jeočito da je Petera Novaka smatrala osobom za koju vrijedi umrijeti. Ona bi položilaživot za nj; a ljudi poput nje uvijek su spremni dati i tuđe živote. No, je limogao reći da nije imala pravo? Životi Amerikanaca često bivaju izgubljeni u težnjiza postizanjem smiješnih pobjeda - kao što je podizanje mosta preko Dak Nghea,

Page 22





Ludlum Robert - Direktiva JansonPogleda Jansona da joj potvrdi i on kimne glavom.- Morat ćemo ga odmah osloboditi zbog plana vezanog za...-Zastala je predomislivši se. - Na Gatwicku je jedan zrakoplovLF-a. Neka se odmah ukrca. Nazovi me za četrdeset minuta da mikažeš kad otprilike stiže.Janson zavrti glavom diveći se. »Sir Richard« je sigurno Richard Whitehead,direktor britanskog ogranka za specijalna istraživanja. No, najviše ga se dojmionjezin hladno-naredbnodavni ton. White-head ju je trebao nazvati ne zato da jojkaže može li se udovoljiti njezinu zahtjevu, neko kada će se udovoljiti. Ona je,kao Novakova glavna zamjenica, očito bila poznata političkim elitama diljemsvijeta. On je bio zabavljen prednostima koje su imali njegovi anurskineprijatelji, ali ni Novakovi ljudi nisu bili bez izvora.Janson se kod Langove divio i instinktivnom poštovanju operacijske sigurnosti. Nijeotkrila konačno odredište; zrakoplov Zaklade za slobodu u Gatvvicku morat će datisamo procijenjeni plan leta. Tek kad dospiju u međunarodni zračni prostor, pilot ćesaznati mjesto sastanka koje je Janson odredio u arhipelagu Nicobar.Sada je Janson zajedno s jednim od suradnika Langove, čovjekom po imenu GeraldHochschild koji je zapravo služio kao logistički časnik, počeo sastavljati popisvojne opreme. Na svaki je zahtjev Hochschild odgovarao ne s da ili ne, negovremenskim intervalom: dvanaest sati, četiri sata, dvadeset sati. Bilo je tovrijeme koje će biti potrebno da se pronađe i dopremi oprema u arhipelag Nicobar.Gotovo da je bilo prelagano, razmišljao je Janson. Zatim je shvatio zašto. Kad suorganizacije za ljudska prava održale konferenciju na kojoj su raspravljale oproblemu trgovanja sitnim oružjem u Sierra Leoneu ili o trgovini vojnimhelikopterima u Kazahstanu, Novakova je zaklada imala izravniju metodu za nabavkupogubne vojne opreme na tržištu: jednostavno je pribavila robu. Kako je Hochschildpriznao, čim je neki model bio obustavljen i stoga nenadomjestiv, kupila bi ga Zaklada za slobodu, uskladištila i eventualno reciklirala kao staro željezoili bi ga, u slučaju vojnog transporta, preradila u civilne svrhe.Nakon trideset minuta zasvijetlilo je zeleno svjetlo na telefonu. Marta Langpodigne slušalicu. - Dakle, na putu je. Kakvo je stanje? - Nastupi stanka, a zatimona reče: - U tom slučaju procijenit ćemo vrijeme polaska za manje od šezdesetminuta.Glas joj se smekšao. - Bio si divan. Izuzetno to cijenimo. Doista. I molim te,prenesi moje srdačne pozdrave Gillianu. Svima si nam nedostajao u Davosu ovegodine. Možeš biti siguran da je Peter napunio premijeru uši o tome. Da. Da.

Nadoknadit ćemo to pošteno - uskoro.Nadarena žena, pomisli Janson zadivljeno.- Postoji velika vjerojatnost da vaš gospodin Hennessv prije vasstigne na sastanak - odmah mu reče čim je spustila slušalicu.- Skidam kapu - jednostavno reče Janson.Sunce je kroz avionske prozore izgledalo kao zlatno oko na mekanim bijelimjastucima od oblaka. Iako su letjeli prema zalasku sunca, vrijeme je polakoprotjecalo. Kad je Langova spustila pogled na svoj sat, znao je da ne gleda samokoliko je sati. Gledala je koliko je još sati preostalo Peteru Novaku. Uhvatila jenjegov pogled i zastala na trenutak prije nego što je progovorila. - Što god da sedogodi - reče - želim vam zahvaliti na tome što ste nam pružili.- Nisam vam pružio ništa - suprotstavi se Janson.- Pružili ste nam nešto što je od neprocjenjive vrijednosti - reklaje. - Pružili ste nam nadu.Janson krene da kaže nešto o realnim i dugoročnim izgledima, o brojnim mogućnostimada stvar pođe naopako, ali se zaustavi. Trebalo je poštovati viši pragmatizam. Naovom stupnju misije lažna je nada bila bolja od nikakve.

..5CL. .M. 3Sjećanja su bila stara trideset godina, no mogla su biti i od jučer. Navirala su u

Page 24



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnjegove sne noću - uvijek noću prije kakve operacije, potaknuta potisnutomtjeskobom - pa iako su počinjala i završavala na različitim točkama, činilo se kaoda potječu iz iste neprekinute petlje na vrpci.U džungli je bila baza. U bazi je bio ured. U uredu stol. Na stolu list papira.Bio je to zapravo popis za paljbu Uznemiravanja i zabrane toga datuma.Moguć napad raketama Vijetkonga, lansiranje u koordinatama AT384342, između 02:00 i03:00 jutros.Sastanak političkoga kadra Vijetkonga, selo Loc Ninch, BT4D341, u 22:00 večeras.Pokušaj infiltracije Vijetkonga ispod rijeke Go Noi, AT404052, između 23:00 i01:00.Ova hrpa dobro prolistanih papira na stolu kapetana korvete Alana Demaresta bila jepuna sličnih izvješća. Nabavili su ih obavještajci dužnosnika ARVN-a koji su ihzatim proslijedili MACV-u, zapovjedništvu za vojnu pomoć Vijetnamu. I obavještajcii izvještaj bili su označenim slovom i brojkom kojim se ocjenjivala njihovapouzdanost. Gotovo svi su izvještaji bili klasificirani kao F/6: pouzdanost agentaneodređena, pouzdanost izvješća neodređena.Neodređen je bio eufemizam. Izvještaji su dolazili od dvostrukih agenata,simpatizera Vijetkonga, plaćenih obavještajaca, a katkad.52.. čak i od seljaka koji su morali davati ocjene i koji su smislili lak način da imnetko drugi razori nasip protivnikova rižina polja.- Pretpostavlja se da su oni osnova za našu paljbu Uznemiravanjai zabrane - reče Demarest Jansonu i Maguireu. - No, oni su sranje.Neki cvikeraš Charlieu Hanoju napisao je to radi nas te poslao tokroz kurce u MATCV. Gospodo, na njih je šteta trošiti pješaštvo.Znate kako znam? - Digao je tanki papirić i mahao njime po zrakukao da je zastava. - Na ovom papiru nema krvi. - Kroz sićušne zvučnike osmotračnog magnetofona svirao je koral iz dvanaestoga stoljeća, jedna od Demarestovih sitnih radosti.- Dali ste mi prokletog kurira Vijetkonga - nastavi Demarestpogledavši ga ljutito. - Ne, dali ste mi ih čak tucet. Ako su dobilipapir o njima, vratite ga potvrđenog krvlju Vijetkonga. Dokažitemi kako vojna inteligencija nije kontradikcija pojmova.Te su se večeri njih šestorica otkotrljali preko gornjeg ruba palubne ogradetaktičkog napadačkog broda SEAL u plitku vodu Ham Lounga čija je temperatura bilapogodna za kupanje. Gacali su kroz sto metara riječnog mulja i iskrcali se na otoku

oblika kruške. - Vratite se sa zarobljenicima ili se nemojte vraćati - rekao im jenjihov zapovjednik. Budu li imali sreće, učinit će tako. Otok Noc Lo bio je poznatpo tome što ga je kontrolirao Vijetkong. No, sreća je u posljednje vrijeme bilarijetka.Šestorica muškaraca nosila su crne pidžame poput njihova neprijatelja. Bez markica,bez oznake čina ili jedinice, činjenice da su ekipa SEAL-a, čak i važnije činjeniceda su Demarestovi đavoli. Potrošili su dva sata putujući kroz gusto raslinje naotoku, na oprezu na svaki znak neprijatelja - zvukove, stope pa čak i miris umakanuoc cham koji je njihov neprijatelj prelijevao preko svoje hrane.Podijelili su se u tri para: dva naprijed putujući devet metara odvojeno; dvojicasu bila na začelju zadužena za M60 od 20 kg spremni da im štite leđa.Janson je bio na položaju u paru s Hardawayem, visokim, krupno građenim muškarcemtamne smeđe puti i širom razmaknutih očiju te kose kratko ošišane električnimaparatom. Hardawayeva služba završava za šezdeset dana pa je postajao nestrpljiv dase vrati u zemlju. Prije mjesec dana istrgnuo je iz nekog pornografskog časopisaduplericu i podijelio je na numerirana polja. Svakoga dana popunio,53. bi jedno polje. Kad sva budu ispunjena, povest će svoju djevojku s duplerice kući izamijeniti je za pravu. To je bila Hardawayova zamisao.Sada, tri stotine metara u unutrašnjosti, Hardaway je pokupio neobičan predmetizrađen od gume za automobilske kotače i jedre-nog platna te ga pokazao Jansonudobacivši mu upitan pogled. Bile su to cipele za blato. Lagani vijetkongovacupotrebljavao ih je kako bi bez traga klizio po močvarnom terenu. Nedavno odbačene?Janson je pozvao na trideset sekundi tihe budnosti. Ekipa se smrzavala na mjestuosluškujući svaki šum koji se razlikovao od običnoga. Noc Lo se nalazio u sredini

Page 25



Ludlum Robert - Direktiva Jansonzone slobodne vatre gdje je vatra bila dopuštena u svako doba bez ograničenja inije bilo izlaza od prigušenih zvukova dalekih baterija, minobacača što bi udaraliu razmacima od po pola sekunde. Daleko od raslinja mogli su se vidjeti bijelititraji na rubu horizonta. Međutim, nakon trideset sekundi činilo se očitim da nemaaktivnosti u neposrednoj blizini.- Znate li na što me katkad podsjeća vatra iz minobacača? -pitao je Hardaway. - Na zbor koji plješće u mojoj crkvi. Kao da jeto nešto vjerski.- Posljednja pomast, rekao bi ti Maguire - odgovorio je Jansonblago. On je uvijek volio Hardawaya, no večeras se njegov prijateljčinio neobično rastresenim.- Čuj, oni to ne zovu uzalud Crkvom Svetosti. Dođi u Jackson-ville, povest ću te jedne nedjelje. - Hardaway je poskakivao i udaraoritmički u svoju glavu. - Očisti od grijeha, Gospodine, očisti, Gospodine.- Hardaway - upozori ga Janson stavivši mu ruku na pojas.Pucanj puške rekao im je da je neprijatelj saznao za njihovunazočnost. Morat će zaroniti u tlo da poduzmu smjesta akciju sklanjanja.Međutim, za Hardawaya je bilo prekasno. Iz vrata mu je štrcao mali gejzir krvi.Zateturao je nekoliko metara prema naprijed poput trkača koji je prešao ciljnucrtu. Zatim se srušio na tlo.Kad je Maguireov mitraljez počeo ispaljivati streljivo iznad njihovih glava, Jansonje požurio prema Hardawayu. Bio je pogođen u donji vanjski dio vrata blizu desnogaramena; Janson mu je zaljuljao glavu primijenivši pritisak objema rukama na ranu iz koje je šiktala krvpokušavajući očajnički zaustaviti mlaz.- Očisti me od grijeha, Gospodine - reče Hardaway slabim gla-som.Pritisak nije dao rezultata. Janson je osjetio kako mu košulja postaje topla imokra i shvati što ne valja. Bila je to izlazna rana, na stražnjoj straniHardawayeva vrata, opasno blizu kralježnice iz koje je curila svijetla arterijskakrv.Pokazavši iznenada snagu, strgnuo je Jansonove ruke sa svoga vrata. - Ostavi me,Jansone. - Pokušavao je vikati, no te je ispalo kao tiho struganje. - Pusti me! -Otpuzao je nekoliko metara, a zatim se poslužio rukama da se digne. Dok mu se glavaokretala oko crte stabla, on je pokušavao odgonetnuti oblike svojih napadača.

Eksplozija mu je taj čas udarila u ošit srušivši ga na tlo. Janson je vidio kako muse abdomen razletio. Oporavak nije dolazio u obzir. Jedan je čovjek pao. Kolikojoš?Janson se sklupčao iza nekog trnovitog grma.Bila je to prokleta zasjeda!Vijetkongovac je ležao očekujući ih.Namještajući bijesno svoj dalekozor, zumirajući kroz močvarne trave i palme, Jansonje opazio tri vijetkongovca kako trče stazom u džungli točno prema njemu.Izravni napad? Ne, zaključio je: bilo je vjerojatnije da je štektanje iznad glaveiz M60 uzrokovalo da promijene svoj položaj. Nakon nekoliko sekundi čuo je oštarfijuk metaka što su udarali o tlo u njegovoj blizini.Do vraga! Nije bilo šanse da vatra bude tako teška i dobro ciljana, osim akoCharlie nije unaprijed znao za infiltraciju. Ali kako?Pomicao je brzo dalekozor na puški u različitim smjerovima i žarištima. Koliba nastupovima. A baš iza toga neki je vijetkongovac uperio AK-47 u njegovu smjeru.Malen spretan muškarac koji je zasigurno odgovoran za posljednju eksploziju što jepogodila Hardawaya.Pri mjesečini je vidio čovjekove oči i baš ispod njih otvor cijevi AK-47. Znao jeda je svatko od njih vidio drugoga, a što je vatra iz AK-47 propustila upreciznosti, nadoknadila je u opsegu. Sad je vidio vijetkongovca kako učvršćujekundak na ramenu i priprema se za paljbu baš kad je Janson locirao čovjekov torzo usvom križu

54Page 26



Ludlum Robert - Direktiva Janson 55 na ciljniku. U roku od nekoliko sekundi jedan će od njih dvojice biti mrtav.Jansonov se svijet ograničio na tri elementa: prst, okidač, križ na ciljniku. U tomje trenutku samo za njih znao, to je bilo sve što je trebao znati.Dvostruki lagani udarac - dva pažljivo naciljana pucnja - i maleni se muškarac spuškomitraljezom srušio.No, koliko ih još ima ovdje?- Izvucite nas, do vraga, odavde! - Janson je poslao porukuradiovezom u bazu. - Trebamo hitno zaštitu! Pošaljite čamac za iskrcavanje. Pošaljite, do bijesa, bilo što. Samo učinite to odmah!- Samo trenutak - reče radijski operater. Zatim je začuo glassvoga zapovjednika koji je došao na vezu. - Držiš se, sine? - upitaDemarest.- Gospodine, oni nas očekuju - reče Janson.Nakon pauze Demarestov je glas zapucketao kroz radijske slušalice: - Svakako.- Ali kako, gospodine?- Smatraj to testom, sine. Testom koji će pokazati koji od mojihljudi ima ono što treba. - Jansonu se učinilo da čuje koralnu glazbu upozadini. - Nećeš mi se žaliti zbog Vijetkonga, zar ne? Oni su bandaprerasle djece u pidžamama.Unatoč teškoj tropskoj žezi, Janson je osjetio studen. - Kako su saznali,gospodine?- Ako si htio utvrditi koliko si dobar u gađanju papirnate mete,mogao si ostati u Little Creeku u Virginiji.- Ali Hardaway...Demarest ga prekine: - On je bio slab. Pao je na testu.On je bio slab: glas Alana Demaresta. Ali Janson neće biti. Otvorio je oči sastrepnjom kad je avion dotaknuo makadam sletne piste.Katchall je godinama indijska mornarica proglašavala ograničenim mjestom sazabranom ulaza, dijelom zone sigurnosti koja uključuje većinu Nikobarskih otoka.Kad je ponovo podijeljen u zone, postao je običnim trgovištem. Mango, papaja,durian, PRC-101 i C-130, svi su oni našli put do suncem sprženog jajolikog komadazemlje i natrag. Janson je znao kako je to jedno od rijetkih mjesta gdje nitko ne bi ni trepnuo pri iznenadnom dolasku vojnih transportnih vozila i

streljiva.Nije to bilo ni mjesto gdje bi se primjećivala savjesnost suverene graničnekontrole. Džip ga je odvezao ravno sa zrakoplova do kompleksa duž zapadne obale.Njegova se ekipa zacijelo već okupila u maslinastosivoj vojnoj polumontažnojbaraci, konstrukciji od rebrastog aluminija iznad okvira od zaobljenih čeličnihrebara. Pod i temelji bili su betonski, a unutrašnjost od prešanog drva. Uz nju senalazilo maleno montažno skladište. Zaklada za slobodu imala je neugledanregionalni ured u Rangoonu i tako je mogla unaprijed slati agente na mjesta susretakako bi bila sigurna da su u redu.Malo se toga promijenilo otkad se Janson njome posljednji put poslužio kao bazom zaoperacije. Baraka koju će on unajmiti bila je jedna od mnogih na otoku što ih jeprvobitno podigla indijska vojska, a sad ih je napustila ili preuzela u trgovačkesvrhe.Theo Katsaris je već stigao kad se Janson zaustavio. Dvojica muškaraca srdačno suse zagrlila. Katsaris, po nacionalnosti Grk, bio je Jansonov štićenik i vjerojatnonajvještiji operativac s kojim je ikad radio. Jedina stvar koja je zbunjivalaJansona u vezi s njim bila je njegova tolerancija, zapravo volja za rizik. Jansonje poznavao mnoštvo odvažnih ljudi iz svojih mornaričkih dana i znao je njihovprofil. Obično su dolazili iz gradova nekadašnjeg područja teške industrije koja jesada u krizi i gdje su njihovi prijatelji i roditelji vodili život bez ikakveperspektive. Sve što bi ih spasilo od bušenja kartica u tvornici zakovica,uključujući još službu na teritorijima pod kontrolom VC-a, bilo im je privlačno.No, Katsaris je imao sve što mu je trebalo u životu, uključujući i neobično lijepuženu. Nemoguće da mu je bilo loše; imao je čaroban život, ali to nije dovoljnocijenio. Njegova prisutnost podigla bi moral; ljudi su uživali u njegovu društvu.Imao je pozitivnu auru čovjeka kojem se ništa loše neće dogoditi.

Page 27



Ludlum Robert - Direktiva JansonManule Honwana se nalazio u susjednom hangaru, ali se vratio kad je čuo za Jansonovdolazak. Bio je bivši pukovnik u mozambič-kom zrakoplovstvu, školovan u Rusiji inenadmašan u niskim letovima iznad tropskih brdovitih terena. Uvijek raspoložen,apolitičan, imao je veliko iskustvo u borbi protiv ukopane gerile. Njegova velikaprednost bila je što je letio brojne borbene letove u krntijama s fik-

56 L

i siranim krilima jer je njegova siromašna zemlja samo to imala. Većina američkihletača diplomirala je na Play Stationu naviknuti da ih okružuju milijuni dolara udigitalnoj zrakoplovnoj elektronici. Rezultat toga jest da instinkt atrofira. Onisu više čuvari letjelice; manje su piloti, a više informatičari. Međutim, taj posaozahtijeva pilota. Hon-wana bi znao ponovo sastaviti MIG-ov motor švicarskim nožićemi golim rukama jer je morao. Ako bi imao instrumente, to bolje; ako ne bi, ne bibio zbunjen. Ako bi bilo potrebno hitno nestandardno slijetanje, Honwana bi bio nasvom terenu: na zadacima na kojima je letio i upravljao, pravo uzletište bilo jeviše iznimka nego pravilo.I napokon, bio je tu Finn Andressen, Norvežanin i bivši časnik u oružanim snagamasvoje zemlje koji je diplomirao geologiju i imao dobro izoštren instinkt zaprocjenu terena. Projektirao je sigurnosne sustave za rudarske kompanije diljemsvijeta. Stigao je za sat vremena i poslušao ukratko naredbu Seana Hennessvja,veoma svestranog i uvijek spokojnog irskog letača. Članovi ekipe su se međusobnopozdravili srdačnim tapšanjem po ramenima ili mirnim rukovanjem, ovisno otemperamentima.Janson im je pokazivao plan napada počevši u širokim crtama, a zatim je prešao nadetalje i alternativne opcije. Dok su muškarci upijali tijek zadatka, na obzoru jesjalo crveno, veliko i nisko sunce koje kao da postaje teže te ga njegova težinapritišće prema moru. Muškarci su ga doživljavali kao golemi pješčani sat što ihpodsjeća kako im je malo vremena preostalo.Sad su se podijelili u parove i krenuli brusiti plan usklađujući nacrte sastvarnošću. Naslonjeni na sklopiv drveni radni stol, Hon-wana i Andressen su ponovo

gledali zemljovide struja vjetrova te oceanskih struja. Janson i Katsaris suproučavali plastelinsku maketu Steenpaleisa, Kamene palače.Sean Hennessv se u međuvremenu podizao rukama na prečki i slušao ostale; to je bilajedna od njegovih rijetkih zabava u kraljevskom zatvoru Wormwood Scrubs. Janson muje dobacio pogled: hoće li biti u redu? Nije imao razloga misliti drukčije. Ako jeIrčeva put bila bljeđa nego inače, fizički izgled bio mu je krepkiji. Janson ga jeproveo kroz improvizirani tjelesni pregled na terenu i bio je zadovoljan što su murefleksi bili brzi kao uvijek.

- Shvaćaš li - reče Andressen Jansonu okrenuvši se od svojihzemljovida - da je samo u Kamenoj palači smješteno najmanje stotinu ljudi? Jesi li siguran da imamo dosta ljudstva?- Više nego dosta - reče Janson. - Da je pozvano pet stotinaGurkha, to bi značilo da sam ja to tražio. Tražio sam što mi treba.Kad bih mogao to učiniti s manje ljudi, učinio bih. Sto manje ljudi,to manje komplikacija.Janson se sada okrenuo od plastelinske makete prema detaljnim nacrtima. Znao je dasu ti nacrti iziskivali velike napore. Pripremila ih je u posljednjih 40 satiinterventna jedinica arhitekata i inženjera što ih je okupila Zaklada za slobodu.Stručnjaci su dobili opširne verbalne opise posjetitelja, obilje povijesnihfotografija pa čak i današnju satelitsku snimku. Konzultirali su se i skolonijalnim arhivima u Nizozemskoj. Unatoč brzini kojom je posao obavljen,Novakovi ljudi su mu rekli da vjeruju kako je to »prilično točno« u većini detalja.Upozorili su također da su neki od detalja koji se odnose na rijetko upotrebljavanapodručja građevine »manje sigurni« te da se neka od analiza građe temelji na

Page 28



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpretpostavkama i »nesigurna« je.Manje sigurno, nesigurno. To su riječi koje je Janson slušao prečesto za svoj ukus.No, što je druga mogućnost? Imali su samo zemljovide i makete. Kompleks nizozemskogglavnog guvernera bio je preuređen iz bivše utvrde i prostirao se na predbrežju stometara iznad oceana. Zidine od vapnenca, debele metar i pol, bile su izrađene takoda izdrže topovske kugle portugalskih ratnika u prošlim stoljećima. Na bedemimakoji su gledali prema moru nalazila su se kruništa odakle se pucalo poneprijateljskim jedrenjacima i korvetama.Svatko koga je Janson okupio u limenoj baraci znao je točno što je u igri. Znali sui za zapreke s kojima se suočavaju pokušavajući dignuti u zrak ono što je Kalifpokrenuo. Ništa se ne bi dobilo kad bi se pomiješala Novakova smrt s njihovom.Bilo je vrijeme za konačni dogovor. Janson je stajao; njegova nervozna energijaotežavala mu je sjedenje. - Dobro, Andressene - reče on. - Razgovarajmo o terenu.Crvenobradi viking okretao je velike registrirane arke sa zemljovida pokazujućiznačajke dugim kažiprstom. Prst se kretao duž masiva, gotovo tri tisuće metara navrhu Pikuru Takale, a zatim

,58 .,59 i prema zaravnima škriljevca i gnajsa. Pokazivao je na monsunske vjetrove sjugozapada. Prikazujući uvećanje Adamova brda, Andressen reče: - To su nedavnokultivirana područja. Ne govorimo o sofisticiranom promatranju. Mnogo od toga sačime se suočavamo jest zaštita što je pruža prirodni teren.- Preporučena putanja letenja?- Iznad džungle Nikale ako se Burnica slaže.Burnica je bio Honwanin zaslužen nadimak zbog njegove sposobnosti da pilotirazrakoplovom tako da gotovo klizi iznad terena kao što burnica leti iznad mora.- Burnica se slaže - reče Honwana dok su mu se kroz razmaknute usne vidjeli zubi boje slonovače bez trunke smiješka.- Ali pazite - nastavi Andressen - dok se možemo braniti dootprilike četiri sata, bit ćemo gotovo sigurno zaštićeni teškim obla

kom. To je očito uputno radi tajnovitosti.- Govoriš o skoku s velike visine kroz zaštitu od teškog oblaka? -upita Hennessv. - Skakanje na slijepo?- Skok vjere - reče Viking. - Poput religije. Poput grljenja Boga.- Bože, ja sam mislio da je to operacija komandosa, a ne kamikaza - ubaci se Hennessv. - Reci mi, Paul, koja će budala učinititaj skok? - Irac je pogledao članove ekipe s istinskom zabrinutošću.Janson je pogledao Katsarisa. - Ti - reče Grku - I ja. Katsaris je zurio u njeganekoliko trenutaka. - Preživjet ću to.- Iz tvojih usta u Božje uši - reče Hennesv. 4Pakiranje padobrana je bilo gotovo obred, vojno praznovjerje. I kad se završilo sobukom, navika je bila ukorijenjena poput pranja zuba ili pranja ruku.Janson i Katsaris su otišli do susjednog skladišta da završe taj posao. Počeli sunamještajući platno i snast preko velikog, ravnog betonskog poda. Nasprejali susilikon preko ručice padobrana, završne osovine i petlje. Ostali koraci bili surutina. Crno platno je bilo načinjeno od neporoznog najlona. Janson se kotrljao ponabo-rima istiskujući što više zraka. Izravnao je stabilizator i koljeno tepreklopio izravnano platno da osigura postupno otvaranje pobrinuvši se da snast nebude nabran. Na kraju je skupio crni omotani svežanj istiskujući ostatak zraka krozrubni šav prije nego što je progurao kopču kroz leptirić.Katsaris koji je imao okretne prste završio je u pola vremena.Okrenuo se Jansonu. - Hajdemo ti i ja na brzinu provjeriti oružje - reče. - Idemodo staretinarnice.Pretpostavka funkcioniranja tima bila je da će svatko prihvatiti osobni rizik kako

Page 29



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbi smanjio rizik onog drugog. Etos jednakosti bio je ključan; bilo kakav osjećajfavoriziranja je destruktivan. Stoga, kad bi se sastali kao grupa, Janson seobraćao ljudstvu tonom koji je istodobno bio osoran i prijateljski. Ali čak i međuelitom, a oni su bili elita, čak i u najdubljim krugovima izvrsnosti, postojao jeizabrani, zlatni dečko.

60 61 Janson je jedanput bio takva osoba, prije tri desetljeća. Samo nekoliko tjedananakon što je stigao u SEAL-ov kamp za obuku u Little Creeku, Alan Demarest ga jeprimijetio među novacima i prebacio u elitnije borbene skupine, čak zamorniji režimborbenih drilova. Skupine za obuku postajale su sve manje i manje i sve je višenjegovih kolega otpadalo svladanih mukotrpnim rasporedom vježbi sve dok ga na krajuDemarest nije izolirao za intenzivnu poduku jedan na jedan.Tvoji prsti su oružje! Nemoj ih nikad opteretiti. Pola ratnikove inteligencijenalazi se u rukama.Ne stisci žilu, stisci živac! Zapamti živčane točke sve dok ih ne budeš mogaopronaći prstima, a ne očima. Ne gledaj, osjećaj!Vidio sam ti kacigu iznad ruha. Pa jebote, ti si mrtav!Ne vidiš izlaz? Potrudi se da vidiš stvari drukčije. Vidi dva bijela labuda umjestojednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj nedostaje jedan komad. Baci kockuprema van umjesto prema unutra. Ovladaj cjelinom, mali. To će te osloboditi.Vatrena moć to neće moći. Trebaš smisliti način kako da se izvučeš iz ovoga.Da! Neka tvoj lovac postane tvoj plijen! Imaš ga!I tako je jedan legendarni ratnik stvorio drugog. Kad je Janson prvi put susreoThea Katsarisa, prije mnogo godina, znao je, jednostavno je znao, na isti način nakoji je Demarest znao za njega.No, čak ni da Katsaris nije bio tako izvanredno nadaren, operacijska jednakost nijemogla nadomjestiti odanost iskovanu tijekom vremena, a Jansonovo prijateljstvo snjime bilo je više od komandos-kih zadaća. Bilo je stvoreno zajedničkim sjećanjimai uzajamnim dugovanjima. Razgovarali bi žustro i iskreno, ali podalje od ostalih.Njih dvojica su se probili do drugog dijela skladišta gdje je prethodno toga danabilo skriveno oružje koje je dala Zaklada. Katsaris je brzo rastavio i sastavio

izabrano kratko i dugo oružje provjerivši jesu li dijelovi dobro podmazani, ali neprejako - izgaranje maziva može stvoriti dimne stupove, odati vizualno iliolfaktivno. Međutim, loše podmazano oružje može se prebrzo pregrijati. Šarketrebaju biti čvrste, ali ne prečvrste. Punjenje treba kliznuti lako na mjesto, alis dovoljno otpora da se sigurno drži. Sklopivi kundaci kao oni MP5K, trebaju selako sklopiti.- Znaš zašto sve ovo radim? - reče Janson.

- Dva razloga - reče Katsaris. - Vjerojatno dva razloga zbogkojih niti ne bi trebao ovo raditi. - Katsarisove ruke su se micaledok je govorio, škljocanje i kliktanje metala puške davalo je ritmičnikontrapunkt razgovoru.- A na mom mjestu?- Učinio bih isto - reče Katsaris. Podigao je rastavljenu cijevkarabina prema nosu tražeći njuhom dokaz prejakog podmazivanja.- Vojno krilo Harkat al-Muqaama al-Islamiya ne uživa baš ugledda vraća ukradenu imovinu. Ukradena imovina: taoci, osobito oni zakoje se sumnjalo da vrijede američkoj obavještajnoj službi. Prijesedam godina u Baaqlini u Libanonu, Jansona je otela ekstremističkaskupina; njegovi tamničari su isprva mislili da su oteli nekog američkog poslovnog čovjeka prihvaćajući njegovu krinku bez pogovora, alilavina reakcija s visokih položaja potaknula je sumnje. Pregovori subrzo propali, izjalovili su se zbog borbe za vlast unutar frakcije.Samo ih je pravodobna intervencija treće strane - Zaklade za slobodu, kako se poslije ispostavilo, natjerala da promijene planove.

Page 30



Ludlum Robert - Direktiva JansonNakon dvanaest dana zatočeništva, Janson je pušten na slobodu.- Koliko mi znamo, Novak čak nije bio umiješan, ništa nije znao osituaciji - nastavio je Katsaris. - Ali njegova Zaklada jest. Ergo,duguješ čovjeku svoj život. I tako ta dama dolazi do tebe i kaže daje Baaqlina stigla na naplatu. Moraš reći da.- S tobom se uvijek osjećam poput otvorene knjige - reče Jansondok mu je smiješak nabirao bore oko očiju.- Koja je ispisana jednokratnim šiframa. Reci mi nešto. Kolikočesto razmišljaš o Heleni? - Ratnikove smeđe oči bili su iznenađujućenježne.- Svaki dan - reče Janson.- Bila je čarobna, zar ne? Uvijek se doimala tako slobodno.- Slobodan duh - reče Janson. - Moja suprotnost u svakompogledu.Katsaris je provukao najlonsku četkicu kroz cijev još jednog automatskog oružjaprovjeravajući rupe, ostatke ugljika ili druge nepravilnosti, a zatim je pogledaoJansona ravno u oči. - Jedanput si mi nešto rekao, Paul. Prije nekoliko godina. Sadću to ja tebi reći. - Stavio je ruku na Jansonovo rame. - Nema osvete. Ne nazemlji. To su bajke.

62 . 63 U našem svijetu postoje udari i odmazde i još odmazdi. Ali ta čista, besprijekornafantazija osvete ne postoji.- Znam.- Helene je mrtva, Paul.- Zato se nije javljala na moje pozive. - Njegova bezizražajnostnije baš najbolje prikrivala svijet boli.Katsarisov pogled nije vrludao, ali jače je stisnuo Jansonovo rame.- Ne postoji ništa, a ma baš ništa, što bi je ikad moglo vratiti.Učini što god hoćeš ovim fanaticima iz Kagame, ali to moraš znati.- To je bilo prije pet godina - reče Janson tiho.- Zar se osjeća da je prošlo pet godina?

Riječi su izrečene šapatom.- Kao da je bilo jučer. - Tako nije govorio časnik koji zapovijedaljudima. Tako je govorio čovjek s osobom s kojom je bio najbliži nasvijetu, osobi kojoj nikad ne bi mogao lagati.- Bojiš se da ne poludim i saspem srdžbu na teroriste koji suubili moju ženu.- Ne - reče Katsaris. - Bojim se kako misliš da je jedini način dato raščistiš, da odaš počast Heleni, pustiti da te oni ubiju.Janson je divlje zatresao glavom, ali se pitao ima li istine u onome što Katsarisgovori. - Nitko neće poginuti večeras - reče. Bio je to obred samouvjeravanja, tosu obojica znali, a ne izjava o vjerojatnosti.- Ironija je da je Helene simpatizirala te Kagamce - progovoriJanson nakon nekog vremena. - Ne teroriste, ne OFK, naravno, aliobične Kagamce koji su slučajno upali u sve to. Da je živa, bila bivjerojatno pokraj Novaka i pokušala dogovoriti mirovni sporazum.Kalif je vrhunski manipulator, ali on postoji samo zato jer postojiistinski jad pa on može manipulirati.- Ako smo došli rješavati socijalne probleme, onda su nam dalipogrešnu opremu. - Theo je prošao palcem po nožu ispitujućioštrinu. - Osim toga, Peter Novak je to pokušao i pogledaj kamoje dospio. Ovo je isključivo unutra-van. Ubacivanje i izvlačenje.Janson je kimnuo. - Bude li sve u redu, provest ćemo ukupno 100 minuta na Anuri. Aopet, s druge strane, ako imaš posla s tim ljudima, moraš znati kakvi su.- Došao sam već u tu fazu - odgovori Katsaris mrko. - Sve ćepoći po zlu što može poći po zlu.

Page 31



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Ne bih imao ništa protiv da malo provozam ovu igračku - rečeHonwana zadivljeno. On, Janson i Hennessv stajali su u sablasnomhangaru, a oči su im se privikavale s vanjskog jarkog sunca na mrak.BA 609 je bila letjelica s nagibnim rotorima opremljena za slijetanje na more; kaoOspreja imala je propelere koji su omogućavali okomito slijetanje i polijetanje.Kad su bili nakošeni u vodoravnom položaju, omogućavali su letjelici da leti poputzrakoplova s fiksiranim krilima. Bell/Augusta nisu projektirali trup ovog primjerkaod čelika, već od ukalupljene smole. Rezultat je bio izuzetno laka letjelica kojaje mogla putovati puno duže s litrom goriva nego obične letjelice - do četiri putviše. Njezina je pokretljivost bila važna za uspjeh misije.Sad je Honwana prešao prstima preko nereflektirajuće površine.- Lijepa stvarčica.- Nevidljiva stvarčica, ako bogovi budu s nama - reče Janson.

- Pomolit ću se precima - reče Honwana s nimalo radosti.Tvrdokorni ateist školovan u Moskvi, nije se bavio ni domorodačkomreligijom niti religijom koju su širili misionari.- Spremnik je pun. Ako se nisi udebljao otkad smo zadnji putsurađivali, stići ćemo tamo i natrag.- Sve je pretijesno. Mislim, tolerancije. - Mozambijčeve su očibile ozbiljne.- Nema izbora. Ja nisam birao raspored, to nije moj teren. Možese reći da OFK ovdje vodi igru. Ja samo pokušavam improviziratinajbolje što mogu. Više onako: - Dječice, idemo se zabavljati.- Mickev Roonev i Judy Garland na selu - reče Hennessvžestoko.- I to s brdom eksploziva.Sjeverna obala Anure izgrižena je poput izbrazdanog zaljubljenog srca. Istočni dioje većinom bio džungla i rijetko naseljen. Honwana je nisko letio kroz Nikalskudžunglu. Kad su došli do mora, zrakoplov se nagnuo prema gore. Letio je nagnut podgotovo četrdeset stupnjeva.Unatoč čudnoj putanji zrakoplova, Honwana je upravljao izuzetno glatko predviđajućii izjednačujući zračne struje i uzgon. Kući- ,65. šta motora koja su sad bila vodoravna, emitirala su ravnomjernu buku, nešto između

šuma i rike.Andressen i Hennessv nalazili su se naprijed s Honwanom kao posada. Davali suključnu navigacijsku potporu, a dvojica pado-branca, odvojena pregradom, bili susami odostraga na golim klupama bez jastuka da se dogovore i da prođu krozposljednje pripreme.Nakon pola sata leta Katsaris je provjerio svoj Breitling otporan na udarce iprogutao tabletu od 100 mg Provigila. Ona će prilagoditi njegov srčani ritam,pomoći mu da bude budan do kasno u noć, bez prejake stimulacije i pretjeranogsamopouzdanja koje uzrokuju amfe-tamini. Dva su ih sata dijelila od točkeiskakanja. Vrovigil će imati maksimalan učinak za vrijeme operacije. Zatim je uzeomalo tabletu, procholinergic, koja sprečava znojenje.Pokazao je na par debelih crnih aluminijskih cijevi koje je Janson držao kraj uha.- Te stvarčice će doista funkcionirati? - upita.- O da - reče Janson. - Dokle god mješavina plina ne procuri.Miljenici će biti puni energije. Baš kao i ti.Katsaris je držao foliju tableta Vrovigil. - Hoćeš?Janson je zatresao glavom. Katsaris je znao što radi, ali Janson je znao dalijekovi mogu imati nepredvidljive nuspojave na različitim ljudima te je odbiouzeti tvar s kojom nije imao iskustva. - Reci mi, Theo - reče mičući cijevi ivadeći nacrte - kako je gospoja? -Sada kada drugi nisu bili u blizini, oslovio jeprijatelja imenom.- Gospoja? Zna li ona da je tako zoveš?- Hej, upoznao sam je prije tebe. Lijepa Marina.Katsaris se nasmijao. - Nemaš pojma kako je lijepa. Misliš da znaš, ali ne znaš.Jer sada pozitivno zrači. - Izgovorio je posljednju riječ s posebnim naglaskom.- Čekaj malo - reče Janson - pa nije valjda...

Page 32



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Još je rano. Prvo tromjesečje. Ujutro ima mučnine. Ali inače jedobro.Jansonu je proletjela glavom Helene i osjećao se kao da mu je divovska ruka čvrstostisnula srce.- I mi smo zgodan par, zar ne? - Katsaris je to izgovorio šaljivomhvalisavošću, ali je to bila neporeciva istina. Theo i Marina Katsaris bili su među Božjim miljenicima, savršeni primjerci mediteranske snage i simetrije.Janson se prisjetio tjedna koji je proveo s njima na Mikonosu - sjetio se togpopodneva kada su naletjeli na bahatu šeficu pariške modne agencije koja je tražilasnažnu kombinaciju oskudnih kupaćih kostima, obilje bijelog pijeska i ažurnog mora.Francuskinja je bila uvjerena da su Theo i Marina manekeni i tražila je ime njihoveagencije. Vidjela je samo njihove savršene bijele zube, besprijekoran maslinastiten, sjajnu crnu kosu, a činjenica što te atribute nije iskoristila neka modnaagencija, bila je za nju čisto traćenje vrijednog prirodnog bogatstva.- Znači, postat ćeš otac - reče Janson. Nalet topline, koji je osjetio kad je čuo novosti, brzo se ohladio.- Ne zvučiš baš preveselo - reče Katsaris.Janson nije ništa prozborio nekoliko trenutaka. - Trebao si mi reći.- Zašto? - odgovorio je veselo. - Marina je ta koja je trudna.- Znaš zašto.- Htjeli smo ti to uskoro reći. Zapravo, nadali smo se da ćeš pristati biti kum.Jansonov je ton bio gotovo okrutan. - Trebao si mi prije reći.Theo je slegnuo ramenima. - Misliš da tata ne smije riskirati. Mislim da se previšebrineš, Paul. Još me nisi ubio. Čuj, ja znam koji su rizici.- Ja ne znam koji su rizici, k vragu. U tome je stvar. Ne može ihse kontrolirati.- Ne želiš da mi sin bude siroče. Pa ni ja to ne želim. Postat ćuotac i zato sam jako, jako sretan. Ali to mi neće promijeniti način života. To nisam ja. Marina to zna. I ti to znaš. Zato si me uostalom iodabrao.- Ne znam baš bih li te odabrao da sam znao...- Ne govorim o sadašnjosti. Govorim o prošlosti. Govorim oEpidauru.Bilo je to prije samo osam godina kad je odred od dvadesetorice ljudi iz grčkevojske poslan na vježbu presretanja Konzularnih operacija. Cilj je bio školovati

Grke da pronađu i spriječe trgovinu malokalibarskim oružjem što se odvijala nagrčkim teretnim brodovima. 67 Brod udaljen nekoliko milja od obale Epidaura nasumce je odabran za tu vježbu. Alikao za vraga, otkrilo se da je brod natovaren krijumčarenom drogom. I još gore,turski šef trgovaca drogom nalazio se na brodu zajedno sa svojom privatnom teškonaoružanom stražom. Stvari su krenule loše, veoma loše u spletu nesreće inesporazuma. Neiskusni ljudi na objema stranama su se uspaničili. Nadzornici izKonzularnih operacija mogli su promatrati tijek pomoću digitalnih teleskopa idaljinskih uređaja za prisluškivanje na odijelima ljudi žaba, ali su u nedoumicibili predaleko da interveniraju, a da ne ugroze sigurnost vježbenika.Stojeći na maloj fregati usidrenoj pola milje dalje, Janson je bio užasnutkatastrofalnim razvojem događaja; posebno se prisjećao tih dvadeset sekundiispunjenih napetošću u kojima su stvari mogle krenuti bilo kojim putem. Bile su tudvije skupine naoružanih ljudi, ravnopravnih. Svaki pojedinac je povećavaomogućnost za opstanak ako prvi otvori vatru. Ali jednom kad počne vatra izautomatskog oružja, preživjeli članovi protivničke skupine ne bi imali drugogizbora nego da uzvrate vatru. Bila je to na neki način samoubilačka igra koja jelako mogla rezultirati stopostotnim žrtvama na objema stranama. Istodobno nije biloizgleda da Turčinovi stražari odstupe. To bi izgledalo kao izdajnička predaja kojubi njihovi sunarodnjaci naplatili brzom smrću.- Ne pucajte! - zavikao je mladi Grk. Odložio je oružje, ali gestanije odavala strah, već prezir. Janson je čuo njegov glas slabašno, alijasno preko radija.

Page 33



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Kreteni! Glupani! Nezahvalnici! Mi radimo za vas.Turci su se glasno rugali, ali tvrdnja je bila dovoljno čudna da su zatražilidaljnje objašnjenje.Stiglo je objašnjenje u kojem su bile izmiješane činjenice i fikcija, sjajnoimprovizirano i tečno preneseno. Mladi se Grk pozvao na moćnog turskog kraljadroge, Orhama Murata, čijem je kartelu pripadao trgovac na brodu. Objasnio je da sunjihovi zapovjednici naredili njemu i ostalim vojnicima da pretraže sumnjiveteretne brodove, ali im je Murat izuzetno dobro platio da njegovo plovilo nepretraže i oduzmu. - Velikodušan, velikodušan čovjek - reče mladi časnik svečanim ipohlepnim tonom. - Moja djeca mu mogu zahvaliti na tri obroka dnevno. A što namdaje država? Ništa! - Ostali Grci su isprva šutjeli, a njihova se šutljivost objašnjavala strahom i neugodom. Zatim supočeli kimati kao da su shvatili da njihov kolega priča priču da bi ih spasio.Spustili su oružje i gledali prema dolje ne izazivajući.- Ako lažeš... - zarežao je najviši pripadnik turske straže.- Samo vas molimo da to ne javljate - naši nadređeni prisluškujusve morske veze, a imaju, i vaše šifre.- Laže! - izderao se sijedi Turčin. Bio je to sam trgovac koji senapokon pojavio na palubi.- Istina je! Američka vlada je pomogla našim zapovjednicima.Ako sad javite, bolje da nas pobijete odmah jer će nas vojska strijeljati kad se vratimo. Zapravo vas ja molim da nas sad ubijete. Tada bibar grčka vojska mislila da smo umrli kao junaci i dala mirovinenašim obiteljima. A hoće li Orham Murat biti tako darežljiv premavašim udovicama i djeci kad sazna da ste uništili operaciju na kojuje potrošio toliko vremena i novca, to prosudite sami.Nastupila je duga, neugodna tišina. Napokon ju je trgovac prekinuo:- To što tvrdite je apsurdno! Ako bi imali pristup našim komunikacijama...- Ako? Ako? Zar stvarno mislite da je slučajnost što su nam naredili da se ukrcamo na vaš brod? - Grk je prezirno dobacio: -Postavljam vam samo jedno pitanje. Zar vi doista vjerujete u slučajnost?Time je spas njegove jedinice bio osiguran. Niti jedan krijumčar - ni jedan koji jedulje preživio, nikada, nikako, nije vjerovao u slučajnost.Mladi Grk je odveo ostale ljude žabe u vodu i na fregatu pod američkim nadzorom.

Gubitak života. Nula. Nakon sedam sati flota vojne mornarice skupila se oko Minasa;topništvo je bilo pripravno i upereno. Pred demonstracijom nadmoćne sile trgovacdrogom i njegova straža su se predali.Poslije se Janson osobno predstavio mladom Grku koji je genijalno reagirao ipreokrenuo neprihvatljivu istinu, istinu da su se slučajno iskrcali na brod trgovcadrogom, te tako učinio svoju priču prihvatljivom. Otkrilo se da je taj mladić, TheoKatsaris, više nego staložen, pametan i odvažan; bio je obdaren i izuzetnomfizičkom

68 69 pokretljivošću kojom je postizao vrhunske rezultate na terenskim testovima. Kako gaje Janson postupno upoznavao, vidio je koliko je bio neobičan. Za razliku od većinekolega iz službe, potjecao je iz udobnog okružja srednje klase; njegov je otac biosrednje rangiran diplomat koji je služio u Washingtonu pa je Katsaris nekolikogodina kao tinejdžer pohađao St. Alban. Janson je bio na kušnji da ga odbaci kaoovisnika o adrenalinu, ali je to bio samo jedan dio priče. Nedvojbeno je bilo da jeKatsarisova strast, želja za promjenom u svijetu, bila prava.Nakon nekoliko dana Janson je bio na piću s grčkim generalom kojeg je poznavao jerje i sam bio proizvod ratne škole vojske Sjedinjenih Američkih Država u Carlisleu uPennsvlvaniji. Janson je objasnio da je naletio na mladića u grčkoj vojsci koji imapotencijal što se nije mogao do kraja iskoristiti u rutini grčke vojske. Predložio

Page 34



Ludlum Robert - Direktiva Jansonje da ga uzme pod svoje i osobno nadzire njegovo školovanje. U to je vrijemevodstvo Konzularnih operacija bilo osobito sklono »strateškom partnerstvu«,zajedničkim operacijama sa saveznicima NATO-a. S takvim izgledima Konzularneoperacije bi kratkoročno dobile vrijednu imovinu, a dugoročno bi se Grčkaokoristila jer bi imala nekoga tko bi mogao sugrađanima prenijeti vještine itehnike antiterorističke borbe. Do trećeg koktela posao je bio sklopljen.Sada je u stražnjem dijelu letjelice Janson pogledao oštro Katsa-risa.- Marina zna što radiš?- Nisam joj rekao pojedinosti, a ona nije insistirala. - Katsaris senasmijao: - Hajde, Marina je hrabrija od cijele osamnaeste divizijegrčke vojske. To i sam znaš.- To doista znam.- Onda mi dopusti da ja odlučujem. Osim toga, ako je ova operacija prerizična za mene, kako možeš mirne savjesti zatražiti oddruge osobe da zauzme moje mjesto?Janson je samo kimnuo glavom.- Trebaš me - reče Katsaris.- Mogao sam uzeti nekog drugog.- Ali ne nekog tako dobrog.- To ne poričem. - Niti jedan se više nije smijao.

- I obojica znamo što ti znači ova operacija. Mislim, nije to samoplaćeni posao.- Ne poričem ni to. To vjerojatno dosta znači za svijet.- Govorim o Paulu Jansonu, a ne o planetu Zemlji. Prvo ljudi, aonda apstrakcije. To je još nešto što smo se dogovorili. - Njegovesmeđe oči bile su nepokolebljive. - Neću te iznevjeriti - reče tiho.Janson je bio čudno dirnut tom gestom. - Reci mi nešto što ne znam - reče.Kako se bližio ključni trenutak, gomilao se neizreciv osjećaj tjeskobe. Poduzeli susve mjere opreza koje su mogli. Zrakoplov je bio u cijelosti zamračen, bezsvjetlosti i bilo čega što može reflektirati svjetlost iz nekog drugog izvora.Katsaris i Janson koji su sjedili pokraj platnenih remena pokraj prljave rampezrakoplova, slijedili su isto pravilo: nisu nosili ništa reflektirajuće. Kako su sepribližavali zoni izbačaja, stavili su borbene odore od punog crnog najlona,uključujući boje za lice. Da su to učinili puno prije, bio bi to preveliki rizik.Njihovi pojasevi opterećeni opremom djelovali su grbavo ispod letačkog odijela, ali

nije bilo druge mogućnosti.Sad je stigla prva kušnja. On i Katsaris imali su tri tisuće skokova iza sebe. Aliono što su morali učiniti noćas, bilo je daleko više od onoga što su iskusili.Janson je bio zadovoljan samim sobom kada je odmah shvatio da je jedina ranjivatočka kompleksa nad njim, da će jedina mogućnost neprimjetnog dolaska biti iz crnogneba u središte dvorišta. No, je li postojala ozbiljna mogućnost da to postignu,temeljilo se, s druge strane, isključivo na pretpostavkama.Da stignu neprimijećeni, morali su pasti na tlo tiho, u noći bez zvijezda imjesečine koju je omogućavala sezona monsuna. Satelitske vremenske kartepotvrđivale su da će u četiri ujutro pa sve do sljedećeg sata nebo biti prekrivenooblacima.Ali oni su bili ljudi, a ne likovi iz akcijskih filmova. Da bi uspjeli, trebajusletjeti s izvanrednom preciznošću. Da sve bude gore, isto vrijeme koji jeomogućavalo prekrivanje oblacima, predviđalo je nepredvidljive vjetrove, još jednogneprijatelja preciznosti. U običnim okolnostima bila je dovoljna samo jedna od tihkomplikacija pa da Janson odustane od skoka.

70 JI Bio je to na mnogo načina pucanj u prazno. Ali isto tako, to je bila i jedina šansakoju je Peter Novak imao.Honwana je otvorio vrata na visini na kojoj su se dogovorili: sedam tisuća metara.

Page 35



Ludlum Robert - Direktiva JansonNa toj visini zrak je bio hladan, možda trideset stupnjeva ispod ništice. Međutim,tim će temperaturama biti izloženi relativno kratko. Pomoći će im zaštitne naočale,rukavice, kacige poput uskih plivačkih kapa, kao i najlonska letačka odijela.To je bio još jedan razlog zašto su željeli iskočiti iznad vode, više od miljeudaljeni od Kamene palače. Dok su se spuštali, trebali su odbaciti stvari poputručice padobrana, rukavica i to tako da budu sigurni da te stvari neće popadati pometi poput letaka za upozorenje.Veće visine pružit će im više vremena da se usmjere na točan položaj ili da budubeznadno daleko od položaja. Bez vježbe nisu mogli znati je li to prava odluka. No,odluku je trebalo donijeti i Jan-son ju je donio.- OK - reče Janson stojeći ispred otvorenih vratašca. - Samozapamti, ovo baš neće biti tip-top. Vrijeme je da počnemo igrati»slijedi vođu«.- Nije pošteno - reče Katsaris. - Ti uvijek ideš prvi.- Godine imaju prednost pred ljepotom - promrsio je Janson iuputio se do aluminijske rampe visoke oko metar i dvadeset.A zatim se bacio u crno nebo. 5Tjeran snažnom strujom zraka propelera zrakoplova, udaran s obiju strana hladnimstrujama, Janson se borio da drži udove pravilno poravnatima. Slobodni pad, tako seto zvalo, a opet nije izgledalo kao pad. Predajući se sili teže, osjećao sesavršeno miran, osjećao je kao da je nepokretan na snažnim, glasnim vjetrovima štosu fijukali. Štoviše, slobodni pad, u ovom slučaju, trebao je biti sve samo neslobodan. Šest kilometara pod njim nalazio se zatalasani ocean. Da bi dosegaopotrebnu putanju, gotovo svaka sekunda njegova pada trebala se pažljivo nadzirati.Ako sljedeće dvije minute ne budu kako je planirano, misija će biti gotova prijenego što je započela.Međutim, turbulencije su otežavale nadzor.Gotovo odmah ga je počeo udarati vjetar, a zatim se počeo okretati, ispočetkapolako, potom brže. Prokletstvo! Obuzela ga je para-lizirajuća vrtoglavica irastući osjećaj dezorijentacije. Na ovoj visini, to je bila smrtonosna kombinacija.Licem prema dolje postavio se u luk šireći noge i ruke. Njegovo tijelo se prestalookretati i vrtoglavica je popustila. No, koliko je vremena prošlo?Kod običnog slobodnog pada vršna brzina dosegla bi 170 kilometara na sat. Sada kadse stabilizirao, trebao je što više usporiti pad. Prebacio se u položaj pauka sraširenim udovima i kralježnicom svijenom u obliku slova C. Cijelo su mu vrijeme

ledeni vjetrovi, kao razljućeni njegovim naporima da ih ukroti, šibali opremu iodjeću te

72 .JI. zalazili iza zaštitnih naočala i letačke kape. Prsti u rukavicama bili su kao da muje netko uštrcao Novocain. Polako je pokrenuo desni zglob prema licu i proviriokroz zaštitne naočale u veliki, blistavi zaslon visinomjera i GPS-a.To je bila srednjoškolska matematika. Trebao je stići do područja slijetanja u rokuod četrdeset preostalih sekundi. Inercijski žiroskop od fiberglasa će mu reći ideli u dobrom smjeru, ali mu neće pomoći da sazna kako ispraviti kurs.Ispružio je glavu da vidi gdje je Katsaris.Nije mu bilo ni traga. To nije bilo iznenađenje. Kakva je uopće bila vidljivost? Jeli se Katsaris nalazio sto pedeset metara od njega? Petnaest metra? Trideset?Tristo?To nije bilo beskorisno pitanje: dva čovjeka koja su jurila kroz crni oblak mogu sesudariti s kobnim posljedicama. Sudar je bio moguć. Cijela je operacija bilaprotivna racionalnim izračunima vjerojatnosti.Ukoliko bi na kraju skoka bili udaljeni od cilja samo šest metara, rezultat bi biokatastrofalan. I tako je taj isti oblak što ih je činio nevidljivima istodobnonevjerojatno otežavao precizno spuštanje. U normalnim okolnostima padobranac bisletio na dobro označen ZP, signalne rakete su bile uobičajena praksa, i pokušao bi

Page 36



Ludlum Robert - Direktiva Jansonse usmjeriti pomoću ručica. Iskusnom padobrancu to je bila stvar instinkta. Ali suti instinkti bili od slabe pomoći u ovom slučaju. Dok stigne do tla da vidi bilošto, moglo bi biti prekasno. Umjesto instinkta, trebaju se pouzdati u naprave sasustavima za globalno pozicioniranje zakvačene za orukvice i zapravo igratielektronsku igru Marca Pola.Trideset pet sekundi. Prozor se zatvarao: trebao se što prije postaviti u deltapoložaj.Janson je zamahnuo rukama unazad i kormilario ramenima i rukama. Beskorisno: olujnastruja ga je zviždeći udarila i odvukla na strmi pad. Odmah je shvatio što je pošlopo zlu. Brzo se spuštao. Prebrzo.Može li se išta učiniti?Njegova jedina nada bila je povećati otpor. No, trebao je napredovati premakompleksu što je brže moguće da uopće dođe do njega. Oboje je bilo nemoguće.Zar je uništio misiju za nekoliko sekundi? Nije moguće.Ali, bilo je.Šiban hladnim vjetrovima, Janson je shvatio da se stručno znanje bori s mračnimunutarnjim optužbama. Znao si da neće uspjeti, nije moglo uspjeti. Previšenepoznanica, previše varijabli izvan kontrole. Zašto si uopće prihvatio misiju?Ponos? Ponos profesionalnošću? Ponos je neprijatelj profesionalizma: Alan Demarestje to uvijek govorio i rekao je istinu. Zbog ponosa pogineš. Nije uopće postojalašansa za uspjeh. Niti jedna razumna osoba ili vojska ne bi to prihvatila. Zato suse tebi obratili.Tihi glas prodirao je kroz mrak. Maksimalna putanja.Trebao je prijeći u stabilni položaj. Cuo je vlastiti glas od prije nekolikodesetljeća kada je trenirao novake za posebni SEAL-ov tim. Maksimalna putanja.Može li uspjeti? Nije pokušao taj manevar već godinama. I nikad se nije usmjeravaopo GPS-u. Trebao je okretati tijelo poput propelera s pogrbljenim profilom krilazrakoplova tako da se dobije uzgon. Nekoliko sekundi Janson je ubrzavao s glavomprema dolje i lagano raširenim udovima. Svinuo je pomalo ruke i struk pa smotaoramena prema naprijed pripravan da čelom dotakne tlo; sastavio je ruke. Napokon,povukao je glavu unatrag i sastavio noge ispruživši nožne prste poput baletana.Ništa se nije dogodilo. Nije došlo do trackinga.Trebalo je deset sekundi ubrzanja prije nego što je osjetio uzgon i primijetio daje pad oslabio. U maksimalnoj putanji čovjek mora uspjeti doseći kut pada štoiznosi gotovo četrdeset pet stupnjeva vertikalno.

U teoriji.U maksimalnoj putanji moguće je micati se jednako brzo horizontalno kao što jemoguće vertikalno - tako da svaki metar prema dolje znači gotovo metar naprijedbliže području pada.U teoriji.U stvarnosti je bio komandos koji je ispod letačkog odijela imao dvadeset kilaopreme zakvačene za borbeno odijelo. U stvarnosti je bio četrdesetdevetogodišnjakčiji su se zglobovi ukočili na zraku ispod ništice što je puhao kroz letačkoodijelo. Maksimalna putanja iziskivala je da bude ispravan, a on nije znao koliko dugo bi mu mišići todopustili.U stvarnosti svaki pogled na visinomjer i GPS poništavao je taj savršeni oblik okojem je ovisio. A bez tih naprava doista bi letio naslijepo.Pročistio je svoj um i pomeo svu tjeskobu; zasad je trebao biti stroj, automatposvećen samo izvršenju putanje leta.Još jednom je pogledao instrumente na ruci.Skretao je s kursa; vidio je to po titranju GPS naprave. Koliko s kursa? Četiristupnja, možda pet. Nagnuo je obje ruke paralelno pod četrdeset pet stupnjevalagano deformirajući jastuk zraka što ga je okruživao; bio je nagrađen laganimokretom.GPS naprava je prestala titrati i osjetio je da ga prožima neoprezan nezamislivosjećaj nade.On je tracking, padao kroz crno nebo, zračni jastuk je čuvao njegovu visinu dok jeišao prema cilju. Bio je crn, nebo je bilo crno, stopio se sa strujama. Vjetar muje išao u lice, ali ga je također držao u zraku kao anđeoska ruka. Bio je živ.

Page 37



Ludlum Robert - Direktiva JansonVibracija na zglobu. Uzbuna visinomjera.Upozorenje da dosiže vertikalnu točku bez povratka - visinu ispod koje je jedinosigurna bila smrt pri udarcu o tlo. Priručnici su to objašnjavali manje dramatičnimriječima: govorili su o »minimalnoj visini za otvaranje padobrana«. Visoki, laganootvarajući skok davao je samo gruba obilježja: ako je otvaranje bilo prenisko,udarac u tlo bio bi kao da ga je udario kamion s prikolicom na pre-tjecajnom trakuautoceste.No, nalazio se dalje od TS-a nego što je planirao u tom trenutku. Mislio je da ćebiti u neposrednoj blizini kompleksa kad je otvorio padobran. S jedne strane,teškoće u manevriranju zbog promjenjivih strujanja bile su znatno veće s otvorenimplatnom. S druge strane, polagano spuštanje prema Kamenoj palači nosilo je sa sobomveću opasnost da ih otkriju. Čovjek koji je padao brzinom od tristo kilometara nasat bio je manje uočljiv nego čovjek koji se polako spuštao ispod velikogpravokutnog padobrana.Kako god, postojao je rizik. Trebao je odlučiti. Odmah. Izvio je glavu uokolo pokušavajući nešto vidjeti, bilo što u gustoj tami. Prislobodnom padu imao je osjećaj na koji se nije navikao: klaustrofobiju.I ovo je bilo važno: bit će magla. On i njegovo crno platno neće izdržati u noćibez zvijezda. Savio se u vertikalni položaj, posegnuo za ručkom padobrana i snaporom je potegnuo. Došlo je do kratkog lepršanja kad se čvrsto upakirani padobranraširio po zraku, a linije u cijelosti razvukle. Osjetio je poznati trzaj, osjećajda ga je zgrabilo za rame i stražnjicu. I šum vjetra je prestao, kao da jepritisnuto puce bez zvuka.Bacio je ručku i pogledao uvis da se uvjeri je li se platno od crnog najlonapravilno raširilo. On sam je teško mogao vidjeti njegove obrise na samo četiri ipol metra iznad sebe. Nekom drugom prigodom to bi ga uznemirilo; večeras ga je tosmirivalo.Iznenada je osjetio da ga gura sa strane još jedna provala protu-struje, a u tomeje bilo nešto tjelesno, kao da je izazvan. Trebao je pažljivo kontrolirati snast;ako je previše upravljao, bit će mu nemoguće vratiti se na TP. Bio je takođerneprestano svjestan razmjene između upravljanja i brzine: platno je bilo nanajvećoj brzini kad su linije za upravljanje bile iznad i nerazvijene.Sada mu je GPS pokazivao da je znatno odstupio od kursa.O Kriste, ne!Čak i dok se koprcao u nemirnom zraku, znao je, kao i Katsaris, da je ono što ležipred njima čak teže: moraju se tiho, neprimijećeno spustiti u ograđeno dvorište.

Pogreška samo jednog ugrozila bi obojicu. Čak ako i obave svoje zadatke bez greške,bilo koja od tisuća nepredvidivih komplikacija može biti smrtonosna. Ako nekivojnik bude u blizini središnjeg dvorišta, a ništa nije upućivalo na nešto drugo,oni će poginuti. Misija će propasti. I po svoj vjerojatnosti, objekt misije ćeodmah ubiti. To je barem bio standardni postupak terorista. Odgovor na spasilačkumisiju u tijeku bio je uništiti objekt spašavanja - žurno.Sad je brzo povukao desnu vodilicu prema dolje. Morao se brzo okrenuti prije negošto ga drugi udar onesposobi. Učinak povlačenja gotovo se odmah osjetio; počeo seljuljati ispod platna poput luka. I veliki, okrugli visinomjer mu je rekao ono štoje mogao osjetiti: da se njegova brzina pada upravo znatno povećala.

76 77 Nije bilo dobro. Nalazio se bliže tlu nego što je trebalo. No, još je uvijek trebaopretpostaviti da se vratio na pravi kut leta, da je podigao ponovo vodilicedopuštajući platnu da se rastegne na osam četvornih metara i maksimizira vertikalnokočenje. Bio je stvoren za manevriranje oko vjetrokaza, ali nepredvidivost zračnihstrujanja je obezvrijedila obične izračune. Sve što je znao jest da je izvan linijevjetra; uhvatiti ga bio je jedini način da se vrati. Kao što je učinio stotinamaputa prije, prtljao je ručicama da otkrije smjer vjetra. Napokon je shvatio da možeskretati uhvativši liniju vjetra, držeći i trčeći svaki put kada je skrenuo spravca. Postupak je tražio potpunu koncentraciju, osobito jer je more izbacivalo

Page 38



Ludlum Robert - Direktiva Jansontermičke stupove nesustavno ili se tako činilo. Nebo Anure bilo je poput neukrotivakonja.Bilo mu se ubrzalo. Poput jedra ukletog broda, kruništa bedema i puškarnicepostajali su vidljivi kroz maglu, a stari bijeli vapnenac sjajio je na bljedunjavojsvjetlosti što je kapala kroz oblake. Pogled je stigao poput šoka. To je bila prvastvar koju je uopće vidio. Brzo je odbacio rukavice i letačku kapu. Sad je u glaviuvježbavao spuštanje. Dio bočnog vjetra. Dio donjeg vjetra. Glavni dio. Konačniprilaz.Da bi smanjio brzinu spuštanja, bilo je važno što bliže biti uz vjetar. Udar bočnogvjetra ga je odveo tristo metara nadesno. Zatim je odlutao niz vjetar još sljedećihsto pedeset metara namjerno proma-šivši cilj. Još će putovati 75 metara niz vjetardo konačnog pristupa. Bio je to dugačak, ali potreban manevar. Mogao je usporitipokret ako povuče kutove platna objema ručicama, ali bi učinak mogao bitineprihvatljivo povećanje brzine pada. Stoga se trebao pouzdati u vjetar da smanjibrzinu.Molio se da ne bude potreban iznenadni okret radi pozicionira-nja iznad središnjegdijela dvorišta jer brzi bi okret također opasno pospješio pad. Posljednjihpetnaest sekundi trebale su biti savršene. Nije bilo mjesta za pogrešku; visokizidovi kompleksa onemogućavali su niski, plitki pristup.Iznenada je bio svjestan kako je zrak topao i vlažan, kao da je ušao u parnukupelj. Voda se kondenzirala na njegovim hladnim ekstremitetima. Prsti su mu bilimokri kad je posegnuo za ručicama i osjetio probadanje adrenalina. Nije smiodopustiti da mu se prsti poskliznu. S ručicama do kraja i potpuno rastvorenim platnom lebdio je prema središtu dvorištašto ga je vidio samo kao poigravanje crnom bojom. Čim su mu ruke bile slobodne,isključio je instrumente na ruci da njihov sjaj ne oda njegovu nazočnost.Srce mu je počelo jako kucati: gotovo je stigao. Da samo uspije sletjeti svojimmokrim, spretnim prstima.Bilo je ključno izabrati pravu sekundu. Sada? Čizme su mu bile četiri i pol metraiznad tla; to je mogao utvrditi jer mu se činilo da su platno i tlo na jednakojudaljenosti od njega. Ne. Čak i sa zidovima kompleksa, naleti vjetra su bilipreviše nepredvidljivi. Pričekat će dok ne bude na pola puta od tla.Sad.Postavio je obje ručice na razinu ramena, a zatim je u laganom pokretu okrenuozglobove i povukao ručice prema trikou te je tako zaustavljao svoje kretanje. Kakoje tonuo posljednji metar, stisnuo je nožne mišiće i rotirao tijelo u smjeru pada

lagano svijajući koljena. Dvije sekunde prije nego što udari u tlo, trebao jeodlučiti hoće li sletjeti uz lagano kotrljanje s koljenima i nogama zajedno - iliće pokušati uspravno slijetanje, što je značilo da ih razdvoji. Započeto trebadovršiti.Opustivši nožne mišiće, utonuo je u tlo potplatima čizama. Meka guma je bilastvorena za tišinu, a tako je i bilo. Bešumno je odskočio na jagodicama nogupripremajući se da padne. Ali nije.Stajao je. Na tlu dvorišta.Uspio je.Pogledao je uokolo. U noći bez zvijezda mogao je samo vidjeti konture golemogpraznog dvorišta čija je dužina bila tri put veća od širine. Velika bijelagrađevina, stara fontana kako su i nacrti određivali - nazirala se nekoliko metaradalje. Stajao je u središtu područja velikog gotovo kao polovica nogometnogigrališta i sablasno tihog. Nije bilo, potvrdio je, nikakve naznake pokreta, nijebilo znaka da je njegov dolazak primijećen.Sad je odvezao snast, skinuo letačko odijelo i zatim brzo skupio platno s pločadvorišta. Trebao ga je sakriti prije nego poduzme bilo što drugo. Čak ni nebo bezzvijezda nije bilo neosvijetljeno. Crni najlon, vizualno zaštićen na noćnom nebu,bio je u kontrastu sa svijetlo-sivim pločama. Nije ga smio ostaviti na podu.

78 12 ,

Page 39



Ludlum Robert - Direktiva JansonAli gdje je Katsaris?Janson je pogledao uokolo. Je li Katsaris promašio dvorište? Sletio je na plažu,daleko? Ili na tvrdu šljunčanu cestu što je vodila do kompleksa? Bilo koja od tedvije pogreške bila bi smrtonosna za njega i ostale članove misije.Prokletstvo! Opet su bijes i strah skupili snagu u njemu. Bila je to pogreškasamosvjesnog planera kojoj je on, on, od svih ljudi podlegao: pogreška uredskogcrva koji je mislio da će se ono što funkcionira na papiru poklopiti s taktičkomstvarnošću. Tolerancije su bile male. Svaki član tima je to znao; ljudstvo jejednostavno imalo previše strahopoštovanja prema njegovu ugledu da bi mu se bilošto spoči-talo. Skok je zahtijevao nešto blizu savršenstva, a savršenstvo nije bilomoguće u ovom grešnom svijetu.Janson je osjetio porast frustracije: tko je to znao bolje nego on? Bila je točista sreća da je uspio doći tako daleko.Misli mu je prekidalo slabašno šuškanje - zvuk najlonskog platna koje je laganopadalo iznad njegove glave. Janson je pogledao na crno nebo. Katsaris je polakoslijetao dok je padobran išao u zvono i sletio nježnim, bezvučnim valjanjem.Postavio se na noge i prišao Jansonu.Sad su bila dvojica.Dvojica. Dva izuzetno iskusna, izuzetno uvježbana operativca.I sad su bili na mjestu - posred dvorišta Kamene palače. Bilo je to, mislio je,posljednje mjesto gdje bi netko očekivao posjetioce.Bila su dvojica - protiv cijelog bataljuna naoružanih terorista.No, to je bio tek početak. 6Janson je aktivirao sustav za vezu i siktao u nit mikrofona kraj svojih usta.Skljocanje i siktanje. Vojni protokol.Katsaris ga je slijedio: tiho je skinuo letačko odijelo i zatim skupio platno učvrsto klupko.Njih su dvojica spakirala najlonsko platno i odijelo u vlažnu kamenu fontanu što senalazila u središtu dvorišta. Nekoć zadivljujuća majstorska skulptura, mramor jebio fino izrezbaren, sad je skupljala kišnicu i alge. Smeće koje je upijalosvjetlost prihvatilo se za stijenke širokog okruglog bazena poput crne presvlake.To će biti dovoljno. Crno na crno: zaštitna boja noći.Jansonova ruka pipkala je preko prsluka i odore, a prsti su prepoznali ključnetočke opreme. Katsaris je u blizini činio isto; svaki je vizualno prekontroliraokamuflažu i opremu onog drugog. Bio je to uobičajen postupak u takvim operacijama.

Obojica su proputovala daleko pod burnim uvjetima. Svašta se moglo dogoditi za tovrijeme. Udaran strujom propelera, išiban vjetrovima, padobranac može izgubitiopremu kako god da je sigurno pričvršćena za prsluk i odoru. Janson je to znao jošotkad je bio u SEAL-u; Katsaris je to naučio od njega.Janson je pregledao partnera. Bjeloočnice su se samo krijesile na njegovuzamaskiranom licu. Ugledao je blijedi komad na desnom ramenu. Katsarisova košuljase razderala tijekom kotrljanja pri padu i pokazivala njegovu svijetlu kožu. Jansonmu je signalizirao da bude miran dok ne izvuče nekoliko centimetara crne vrpceispod

80 .81 odore. Spojio je dva dijela i svijetli je dio nestao. Krojač u zoni skoka, mislioje Janson u sebi.No, ti su detalji mogli biti presudni. Crno odijelo će im pomoći da nestanu usjenama sjenovitog dvorišta. A s druge strane, samo nekoliko centimetarasrebrnastog mesa može izdati njihovu nazočnost ako ih slučajno osvijetli zrakačuvareve svjetiljke.Kao što je naglasio na Katchallu, pobunjenici nemaju obranu visoke tehnologije, aliimaju obranu kakvoj tehnologija još nije dorasla: peto osjetilo budnih ljudskihbića. Mogućnost da otkriju anomalije na vidnom, slušnom i njušnom polju, što jenadjačavalo mogućnosti bilo kojeg kompjutora.

Page 40



Ludlum Robert - Direktiva JansonPadali su većinom kroz vjetrove ispod ništice. Ali na zemlji, čak u četiri ujutro,bilo je četrdeset stupnjeva i vlažno. Janson je osjetio kako se znoji, pravi znoj,a ne kondenzacija iz atmosfere, i znao je da će ga smrad njegova vlastitog tijelaodati. Bjelančevine koje je lučila njegova koža, one zapadnjaka mesojeda, bile sustrane Anur-cima koji su uglavnom preživljavali hraneći se povrćem i ribljimkari-jem. Morat će se nadati da će slani povjetarac odagnati bilo kakve njušneznakove njegove nazočnosti.Janson je skinuo noćni dalekozor s prsluka i stavio ga na oči; veliko dvorište biloje iznenada okupano blagim zelenim sjajem. Pobrinuo se da okulari od crne gume budučvrsto stisnuti na licu prije nego što je osvijetlio sliku: bilo kakav tračaksvjetlosti iz noćnog dalekozora može odmah uzbuniti pažljivijeg stražara. Vidio jejedanput kako je jednog člana skupine komandosa ubila ophodnja koja je vidjelazeleni bljesak i opalila gotovo naslijepo. Zaista je vidio kako je čovjek poginuozbog osvijetljenog brojčanika sata.Sad su on i Katsaris stajali leđima okrenuti jedan prema drugom, a svaki jepretraživao suprotne kvadrante noćnim dalekozorom.Na sjevernoj strani dvorišta pojavile su se tri narančaste svjetlucave žarulje,jedna pokraj druge. Iznenadni se bijeli bljesak pojavio među sablasnim obrisima.Janson je isključio dalekozor prije nego što ga je spustio da pogleda vlastitimokom. Čak je i na udaljenosti od dvadeset metara mogao jasno vidjeti treperaviplamen. Šibica je upaljena, činilo se staromodna šibica za kamin, a dva su čuvaranjome palila cigarete.82 Amateri, mislio je Janson. Čuvar na straži se nikad ne smije osvijetliti i nikad nesmije opteretiti svoje najvažnije oružje, ruke.No, tko su bili ti ljudi? Postojao je veliki jaz između Kalifa i njegovih vrhunskihstratega koje su školovale terorističke ćelije s Bliskog istoka te njihovihsljedbenika koji su obično dolazili iz sela punih nepismenih seljaka.Postojali su zasigurno vrhunski školovani stražari i vojnici. Ali njihova pozornostusmjerena je prema van. Oni su na krunama bedema i na stražarskim tornjevima. Onistacionirani duž unutarnjeg dvorišta imali su relativno nevažnu dužnost brige zaunutarnju stegu da nikakvo pijančevanje potpaljeno ganjom ne uznemiri san Kalifa ičlanova njegova zapovjedništva.Iako su bili udaljeni samo metar jedan od drugog, Katsaris je prošaptao u svojmikrofon, a glas mu je u Jansonovoj slušalici u uhu bio pojačan: - Jedan stražar.Jugoistočni kut. Sjedi, klonuo. Vjerojatno napola zaspao.

Janson je odgovorio u polušaptu: - Tri stražara. Sjeverna veranda. Izuzetno budni.Prilikom vađenja talaca, kao što niti jednog od njih nije trebalo podsjećati, jedanje trebao otići onamo gdje su stražari. Osim ako nije zasjeda: vidljivi čuvari najednom mjestu, pravi na drugom, a još jedan dio stražara pripravan. Međutim, ovdjenije bilo mjesta sumnji. Nacrti su bili jasni: tamnica je smještena ispod sjevernogdijela dvorišta.Janson se polako primicao nalijevo pokraj zida, a zatim ispod izbočene zapadneverande hodajući polupognut ispod niske ograde. Nisu se mogli previše pouzdati utamu: svjetlucanje u ljudskoj mrežnici može aktivirati samo jedan foton. Čak i unajcrnjoj noći su postojale sjenke. Janson i Katsaris će ostati u tim sjenkama štodulje, kretat će se pokraj krajeva dvorišta izbjegavajući središte.Ali sada, na nekoliko trenutaka, Janson je bio savršeno miran; nije čak ni disao:samo je slušao. Čuo se udaljeni, meki šum mora koje je ispiralo podnožje rta. Čulose glasanje nekoliko ptica, možda kormorana, a i iz šuma na jugu struganje izujanje tropskih kukaca. To je bio slušni temelj noći kojeg su trebali bitisvjesni. Bilo je nemoguće kretati se u apsolutnoj tišini: tkanina se trljala uztkaninu, najlonska vlakna su se širila i skupljala oko udova osobe koja se kretala.._ .. m. Potplati čak od debele, meke gume su ostavljali otisak o zemlju; tvrdi oklop mrtvebube ili cvrčka pucketat će kad noga stupi na njega. Noćna akustika možda možeprikriti neke zvukove, ali ne može neke druge.Osluškivao je zvukove Katsarisova kretanja trudeći se više nego bilo koji stražar,ali nije čuo ništa. Je li uspješno održavao tišinu?Tri metra pa zatim šest metara pokraj zida. Čuo se zvuk struganja, a zatim oblačićmale eksplozije: treći je čuvar pripaljivao cigaretu.

Page 41



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je bio dovoljno blizu da promatra kretanje: debela, samo-zapaljiva šibicaupaljena je o ciglu, a njezin plamen poput svijeće bio je ispod nečega što jeizgledalo poput tankog cigarila. Nakon dvadeset sekundi miris duhana dolebdio jeprema njemu. To je doista bio cigarilo - i Janson se malo opustio. Bljesak šibiceograničit će straža-reve šarenice, privremeno smanjiti njihovu vizualnu prodornost.Duhanski dim će mu onesposobiti njuh. A samo pušenje smanjit će mogućnost zaodgovor u borbi gdje je djelić sekunde razlika između života i smrti.Sada se nalazio na udaljenosti od četiri i pol metara od sjeverne verande. Pogledaoje propali vapnenac i rešetku od kovanog željeza. Crjepovi od terakote dodani suposlije i čudno su sjedili na građevini što je građena i pregrađivana tijekomstoljeća. Postojala su četiri kata. Glavne sobe bile su na drugom katu gdje suvitraji, ukrasni pokrovi i lukovi opisivali preobrazbu od portugalske utvrde doonoga što je nizozemski guverner pretenciozno nazvao svojom »palačom«. Većinaprozora bila je u mraku; iz nekih je dopirala slabašna svjetlost. Gdje je Kalif,arhitekt smrti, spavao večeras? Janson je mogao prilično dobro pogoditi.To je bilo lagano. Bomba za žive ciljeve ubačena kroz prozor. Stinger projektilkoji bi odletio u spavaonicu. I Ahmad Tabari bi bio mrtav. Od njegova tjelesnogpostojanja ne bi ostalo ništa više nego od Helenina. Odbacio je tu pomisao. Bila jeto samo fantazija koju si nije smio priuštiti. Odstupala je od cilja misije. PeterNovak je veliki čovjek. Ne samo da mu je Janson dugovao život, nego mu i svijetmože dugovati budući opstanak. Moral i strateško kalkuliranje bili su nezamjenjivi:spasiti velikog čovjeka imalo je prednost pred neza-htijevanim uništenjem zlikovca. Janson je spustio pogled od guvernerova stana prema sjevernoj verandi.Četiri i pol metra od najbližeg čuvara vidio je lica. Široka, seljačka lica,neoprezna i neprofinjena. Mlađa nego što je očekivao. Ali zatim ječetrdesetdevetogodišnji operativac razmislio; takvi mu ljudi nisu izgledali mladivećinu njegove karijere kao terenca. Bili su stariji nego on kad je vodiodiverzantske napade iza Zelene linije pokraj Kambodže. Stariji nego on kad je prviput ubio i kad je prvi put izbjegao smrt.Njihove su ruke bile vidljivo žuljevite, ali bez sumnje od rada na polju, a ne odborilačkih vještina. Amateri, da, mrmljao je ponovo; to, međutim, baš nije bilasasvim uvjerljiva pomisao. OFK je bio predobro organiziran da bi povjerio zaštituvrijednog blaga ljudima poput ovih. Oni su bili samo prva linija obrane. Prvalinija obrane gdje logično nije trebala obrana.I gdje je bio Katsaris?Janson je gledao po dvorištu, kroz osamnaest metara mraka, i ništa nije vidio.

Katsaris je bio nevidljiv. Ili je nestao.Izgovorio je potiho ps u mikrofon pokušavajući uobličiti zvuk poput kukca i ptičjihzvukova noći.Začuo je odgovor ps u slušalici u uhu. Katsaris je bio ondje, na mjestu, spreman.Točnost prve procjene bila je ključna: da pobiju ove ljude? Jesu li oni bili samomamac, ptice na žici?Je li ondje bila žica?Janson se podigao iz čučnja i provirio kroz prozor iza željezne rešetke. Znoj jebio na njemu poput sloja blata: vlažnost zraka sprječavala je isparavanje. Sad jezavidio Katsarisu na prokolinergiku. Zno-jenje ga nije hladilo; samo se hvatalo zakožu kao neželjeni sloj odjeće.Istodobno ga je zabrinjavalo što je čak svjestan takvih pojedinosti. Morao seusredotočiti; je li postojala žica?Pogledao je kroz noćni dalekozor usmjerivši ga prema željeznoj rešetki iza seljakakoji su pušili. Ništa.Ne, nešto. Narančasta točka, premala da predstavlja tijelo. Najvjerojatnije je tobila ruka koja je pripadala tijelu skrivenom iza kamenog zida.

M. 85 Ljudi na verandi, bila je to razumna pretpostavka, nisu znali da imaju potporu; tobi smanjilo njihovu već dvojbenu učinkovitost.

Page 42



Ludlum Robert - Direktiva JansonAli, imali su je.Je li potpora imala potporu? Je li to bio cijeli niz?Nije bilo vjerojatno. Ali niti nemoguće.Iz dugog džepa na bokovima Janson je izvukao zatamnjenu aluminijsku tubu dugačkutrideset centimetara i četrnaest centimetara u promjeru. Iznutra je bila obloženaudobnom čeličnom mrežom što je spriječilo da živa tvar u unutrašnjosti stvara buku.Atmosfera od 90 posto čistog kisika sprječavala je gušenje tijekom operacije.Došlo je vrijeme za buku, za smetnju.Odvinuo je jedan zapečaćeni dio, a brazde prekrivene teflonom kretale su se nečujnojedna preko druge.Izvukao je glodavca za goli dugačak rep i bacio ga prema verandi u visokojparaboli. Sletio je kao da je u svojim noćnim putovanjima izgubio oslonac i pao nakrov.Crni svjetlucavi rep stajao je na kraju, a spodoba je izdajnički zaroktala poputpraseta. Stražari su imali posjetioca i to su saznali za četiri sekunde. Malaglava, široka njuška, ljuskav rep bez dlaka. Trideset centimetara dugačak, kilu ipol težak. Indijski poljski štakor. Bandicota bengalensis je bilo njegovo službenoime. Čisto doslovno bete noire Ahmada Tabarija.Kagamski stražari počeli su izmjenjivati kratke uzvike na dravid-skom jeziku.Ayaiyo, ange paaru, adhu jenna theridhaa?Aijo, perichaali!Adha yepadiyaavadhu ozrikkanum.Andha vittaa, naama sethom.Anga podhu paaru.Životinja je pojurila prema ulazu slijedeći instinkt, a čuvari su slijedeći svojinstinkt pokušali zaustaviti je. Bili su u kušnji da pucaju na divovskog glodavca,ali to bi probudilo sve u kompleksu i ispali bi glupi. Još gore, to bi privuklopozornost na neuspjeh, i to veliki. Nije se moglo znati kako će Voljeni, koji jespavao u guvernerovu stanu, reagirati kad naiđe na glasnika smrti u svojim odajama.Može u strahu sam ispuniti proročanstvo i narediti da ubiju stražare koji sudopustili da uđe. Znali su što se dogodilo posljednji put. Zabrinutost je, kako se Janson i nadao, dovela ostale, drugi tim. Koliko? Tri - ne,četiri.Pripadnici drugog tima bili su oboružani američkim M16, podrijetlom vjerojatno jošiz Vijetnama. Bili su standardna pješačka oprema u Vijetnamu, a Vijetnamska narodnavojska ih je prikupila na tisuće nakon što je pao Jug. Odatle je M16 ušao na

međunarodno tržište i postao standardnim poluautomatom slabije financiranihgerilskih pokreta, onih koji su kupovali na otplatu, koji su škrtarili i štedjelite nikad nisu rasipali novac na nevažno. Štedljivi ratnici. M16 je ispaljivaokratke rafale, rijetko se zaglavio, a s minimalnim održavanjem bio je priličnootporan na hrđanje, čak u vlažnom podneblju. Janson je poštovao to oružje; poštovaoje sva oružja. Ali je isto tako znao da oni neće pucati bez ozbiljnog razloga.Vojnici koji su bilu blizu vođa koji su se odmarali nisu bučili u četiri ujutro bezdobrog razloga.Janson je izvadio drugog indijskog poljskog štakora, čak većeg i, dok se svijao imigoljio u njegovim rukama, gurnuo je u štakorov trbuh injekciju punu d-amfetamina.To će dovesti do hiperaktivnosti pa će štakor biti još odvažniji i brži nego prvi,a u očima stražara još veća prijetnja.Niski, potajni ubačaj. Njegove male, oštre pandže grabile su zrakom i štakor jesletio na glavu jednog od seljaka-stražara koji je ispustio kratki, ali prodornikrik.To je bilo više pozornosti nego što je Janson tražio.Nije li pretjerao? Ako uzvik dovede vojnike koji nisu dodijeljeni sjevernom krilu,to će prouzročiti vlastiti poraz. Za sada nije bilo ni traga tome, premda sustražari, koji su bili ondje, već bili iživcirani. Pomaknuvši glavu prema krajukanala, promatrao je pomutnju i očaj koji su se širili sjevernom verandom. Cilj muje bio prostor ispod te verande. Nije bilo skrivenog puta do nje jer su kamenestaze što su išle od istočnih i zapadnih zidova kompleksa stale četiri i pol metraprije nego što su došle do suprotnog zida.To što su stražari sjedili na svjetlu, a on i Katsaris u mraku, pružalo je doneklezaštitu, ali ne dovoljnu: ljudsko vizualno polje bilo je osjetljivo na kretanje, anešto unutrašnjeg svjetla prosulo se po kamenom popločanom tlu ispred sjeverne

Page 43



Ludlum Robert - Direktiva Jansonverande. Misija je zahtijevala potpunu nevidljivost: koliko god dobro uvježbani iopremljeni, dvo-

86

87 jica se ne mogu suprotstaviti stotini ili više gerilaca u vojarnama Kamene palače.Ako ih otkriju, to je značilo smrt. Jednostavno tako.Devet metara naprijed i dva metra gore stariji čovjek s izboranim, grubim ipreplanulim licem pojavio se na verandi uživajući u tišini. Tišini: da ne probudizaspale zapovjednike koji su odsjeli u palači kao njezini pravi i zakonitistanovnici. Kako se Janson usredotočio na postarijeg čovjeka, tako je rastao njegovnemir. Čovjek je tražio tišinu, ali je njegovo lice govorilo Jansonu da to nijenjegova jedina ili čak primarna briga. Samo je sumnjičavost mogla objasnitiškiljave oči koje su pretraživale; činjenica da se iznenada usredotočio suspaničenih stražara prema dvorištu na sjenku iza njega i zatim na prozore saželjeznim rešetkama iznad njega, njegov prodorni pogled pokazivao je da je poznavaoposebnosti vidljivosti u mraku; način na koji je periferni pogled postaopronicljiviji nego izravni pogled, način na koji je izravni pogled oblikovao obriseprema mašti. Noću se pažljive oči nisu prestajale micati; mozak može stvoriti slikuod treperavih obrisa koje su skupljale oči.Dok je Janson promatrao izborano lice, još je nešto brzo zaključio. Bio je tointeligentan, oprezan čovjek koji događaje nije uzimao zdravo za gotovo. Kako su gaslušali ostali ljudi, bilo je očito da je važan. Drugi znak bilo je oružje obješenooko ramena: ruski KLIN, obično oružje, ali manje i nešto skuplje od M16.KLIN je bio pouzdaniji u pucnjavi u gustu masu za razliku od raštrkane paljbe kojase mogla očekivati od nekog neškolovanog.Ostali bi ga slijedili.Janson ga je promatrao još nekoliko trenutaka. Vidio je da tiho govori na kagamskomi pokazuje prema zamračenom dvorištu oštro prekorivši stražara koji je pušio. Tajčovjek nije bio amater.Otkrivanje je značilo smrt. Zar su ih otkrili?Trebao je poći od suprotne pretpostavke. Suprotne pretpostavke: što bi kapetankorvete Alan Demarest učinio s takvim razmišljanjem, nadom da će se svijet pokoriti

operacijskim imperativima, a ne osujetiti ih? Ali Demarest je bio mrtav, poginuo jepred streljačkim vodom i ako je postojala pravda na svijetu, trunuo je u paklu. Učetiri ujutro na sparno anursko jutro u dvorištu Kamene palače, okružen dobronaoružanim teroristima, nije imao koristi od izračunavanja mogućnosti za uspjeh operacije. Njezine zasade bile su gotovo teološke. Credo quiaabsurdum. Vjerujem jer je apsurdno.I postariji čovjek s izboranim licem: što je taj mislio? Njega je trebalo prvogasrediti. Ali, je li prošlo dovoljno vremena? Dosad se glas o malom komešanjuproširio medu onima na straži. Bilo je važno da se objašnjenje za to - pojavaukletog indijskog poljskog štakora - isto tako proširilo. Jer je postojala i drugabuka. To je bilo neizbježno. Buka koja se mogla objasniti bila je bezazlena. Bukakoja se nije mogla objasniti poticala je daljnju istragu i mogla je bitismrtonosna.Janson je izvukao Blo-Jector, cijev dugačku pedeset centimetara od anodiziranogaluminija, iz tobolca svoje crne odore. Džepovi i tobolci bili su pravi izazov zaoperaciju. Nisu si smjeli dopustiti zvuk čička što se trga ili metalni škljocaj paje zamijenio takve zatvarače napravama bez zvuka. Zamijenile su ih dvije magnetnevrpce pričvršćene mekanim vunenim omotačem: magneti su držali poklopce džepovačvrsto zatvorenima, a otvarali su se bez zvuka.Janson je prošaptao plan u mikrofon.On će srediti visokog muškarca i stražara s desne strane; Katsaris treba ići naostale. Janson je prinio gumeni usnik puhaljke ustima ciljajući preko kraja cijevi.Strelica je bila dijete tajnih operacija, fina 33-kalibarska igla i kuglicaskrivene u akrilnoj replici ose. Umjetnog insekta će samo rutinski pogledati, a akosve bude dobro, rutinski pogled bit će posljednje što će napraviti.

Page 44



Ludlum Robert - Direktiva JansonJako je puhnuo, zatim brzo ubacio još jednu strelicu i opalio. Vratio se u čučanj.Visoki se zgrabio za vrat, izvadio strelicu i zurio u nju na slabašnom svjetlu. Jeli ju maknuo prije nego što je kuglica ušla? Predmet je vizualno i osjetilno sličiona velikog insekta sa žalcem: čvrsti oklop, prugasto tijelo. No, težina je bilapogrešna, osobito ako je u njoj još bila i tekućina za onesposobljavanje, 1 mlkarfentanilcitrata. Čovjek s izboranim licem ju je bijesno promatrao, a zatimpogledao ravno u Jansona. Intenzivno se usredotočujući, uočio je njegov obris umračnom kutku.Vojnikova je ruka posegnula za revolverom zataknutim sa strane, no zatim se srušios verande. Janson je čuo tupi udarac njegova tijela o kamene ploče dva metra ispod. Druga dva stražara su pala na tlo izgubivšisvijest.Dva mlađa čuvara nalijevo od njega su se uskomešala. Znali su da nešto ne valja.Zar ih Katsaris još nije pogodio?Tekućinu za onesposobljavanje nisu upotrijebili samo da bi pokušali biti humani.Malo je ljudi iskusilo strelicu s karfentanilom; postojao je kratki djelić sekundeu kojem su mislili da ih je pogodio insekt. Nasuprot tome, u pucnjavi nije biloničeg misterioznog ako pucanj iz prigušivača nije odmah izazvao gubitak svijesti,ako nije uspio prodrijeti do središnjeg dijela mozga. Žrtva bi tada parala noćkrikovima uzbunivši sve koji bi je mogli čuti. U nevidljivim bliskim susretimagušenje žicom bi možda uspjelo gušeći zrak kao i krv, ali to se ovdje nije moglo.Možda je ispaljivanje strelica bio rizičan pristup, ali taktički optimum nije biobiranje najboljeg mogućeg pristupa, već najboljeg što postoji.Janson je usmjerio svoju puhaljku na dva stražara koji su brbljali i bio je spremanodapeti još jednu strelicu kad su se njih dvojica, osjetivši vrtoglavicu, srušila.Katsaris ih je napokon pogodio.Vratila se tišina razbijena samo kreštanjem svraka i galebova, zujanjem istruganjem cvrčaka i buba. Pravilno je zvučalo. Zvučalo je kao da je problemriješen i da su se ljudi vratili na stražarske dužnosti.Međutim, sigurnost koju su sada dobili može nestati u bilo kojem trenutku.Informacije do kojih su došli na temelju prisluškivanja i onog što su vidjeliupućivale su da sljedeća smjena dolazi za jedan sat - ali nitko nije jamčio da seraspored nije promijenio. Svaka minuta imala je sada golemu vrijednost.Janson i Katsaris su se probili kroz tamu ispod sjeverne verande kližući ispoddebelih stupova što su je podupirali na razmaku od metra. Prema nacrtima okruglikameni poklopac nalazio se u sredini sjevernog zida što je graničio s vapnencem

glavne građevine. Janson je naslijepo pipao tlo, a njegove ruke su se micale dužkomadića temelja gdje su se tlo i zgrada sastajali. Iznenada je osjetio da mu neštogura ruku, a zatim prelazi preko nje poput zategnute gumene cijevi. Odskočio jeunatrag. Uznemirio je zmiju. Većina vrsta na otoku bila je bezopasna; ali oneotrovne, uključujući guje i anurske otrovnice, dosta su se često pojavljivale.Izvukao je borbeni nož iz odore i zamahnuo njime u smjeru gdje ga je zmija ispipala. Nož je naišao na otpor uzraku, udario je u nešto. Zatim ga je spustio potiho na kameni zid. Nož oštar poputbritve pomeo je nešto žilavo i gusto.- Našao sam - prošapta Theo, oko metar dalje.Janson je upalio malu infracrvenu svjetiljku i zataknuo je na svoj noćni dalekozorprilagođavajući ga s noćnog gledanja na infracrveni.Theo je dopuzao pred veliku kamenu ploču. Mala spilja pod njihovim nogama tijekomgodina se upotrebljavala u različite svrhe. Smještaj zatvorenika je bila glavnasvrha. U neko druge vrijeme upotrebljavali su je za uskladištavanje predmeta, odnamirnica do streljiva. Ispod svakog teškog kružnog zida nalazio se okomiti otvorkoji je trebao služiti za spuštanje. Poklopac je bio napravljen da se može lakodignuti, ali godine su učinile svoje.Bit će dobro ako ga se uopće i može dignuti.Poklopac je imao ručke s obiju strana. Theo je podigao jednu poduprijevši se jakimnogama i pokušao podići ravni okrugli kamen. Ništa. Jedini zvuk bilo je prigušenogunđanje.Zatim mu se Janson pridružio savijajući se na suprotnoj strani, držeći obje ruke naprorezima za tu svrhu. Napregnuvši noge, svinuo je ruke što je jače mogao. Mogao ječuti kako Theo polako izdiše zrak što je najbolje mogao.

Page 45



Ludlum Robert - Direktiva JansonNišta.- Okreni ga - prošapće Janson.- Nije to staklenka maslina - reče Theo, ali se ipak postavisukladno tome. Postavio je noge na okomit zid i zatvorivši rukeoko zatvorenog oboda, povukao poklopac. S druge strane Jansonga je povukao u istom smjeru kazaljke na satu.Konačno se pomaknuo: struganje kamena o kamen, tiho, ali nepogrešivo. Janson jeshvatio što se dogodilo. Kružna podloga na kojoj je ležao poklopac bila je od nekevrste ilovače i tijekom godina, kako se vapnenac trošio na tropskoj vlazi,otopljeni prah od svake materije stvorio je prirodnu žbuku. Poklopac je zapravo biozacementiran na mjestu. Sad kad su okovi slomljeni, zadatak je bio lakši.On i Theo su se ponovo sagnuli iznad poklopca i kao i prije podigli ga u jednomkoordiniranom pokretu. Poklopac je bio 20 centimetara debeo i izuzetno težak.Trebala su četvorica snažnih ljudi da

90 Q1 ga podignu, a ne dvojica. Ali moglo se to učiniti. Upotrebljavajući svu svojusnagu, podigli su ga i stavili pažljivo na tlo na jednoj strani.Janson je virio u rupu koju su otkrili. Odmah ispod poklopca nalazila se rešetka.Kroz nju se čuo kovitlac glasova koji su dolazili iz prostora ispod zemlje.Neraspoznatljivi, ali i opušteni. Glas obično svojim tonom najviše toga otkriva,bijes, strah, veselje, ruganje, tjeskobu. Riječi kao takve bile su ures, čestostvorene da pogrešno upute ili ne upute. Podučavanje ispitivanja sastojalo seuglavnom od učenja da se kroz riječi slušaju karakteristike glasa. Zvukovi koji sustizali nisu bili glasovi bilo kojeg zatvorenika; Janson je toliko razaznao. I akosi bio smješten u tamnici, a nisi bio zatvorenik, znači da si čuvao zatvorenika. Tosu bili čuvari. To je bio neprijatelj.Ležeći na ravnom tlu, Janson je naslonio glavu na rešetke. Zrak je bio hladan iosjetio je miris cigareta. Isprva su zvukovi bili poput žubora potočića, ali sad ihje mogao razaznati između glasova nekoliko različitih ljudi.Koliko? Još nije bio siguran. Niti je mogao pretpostavljati broj govornika ili brojljudi.

Prolaz je, znali su, padao uglavnom kroz metar kamena pod četrdesetpet stupnjeva, azatim je zavijao i usmjeravao se plitko prema dolje. Kroz slabu svjetlostfiltriranu prema gore kroz rešetku ništa se nije moglo izravno vidjeti.Katsaris je pružio Jansonu pribor s kamerom od optičkih vlakana što je izgledaopoput pribora za šminkanje s dugom žicom. Janson koji je čučao leđima naslonjen nagrubo isklesani vapnenac, provukao je žicu kroz rešetku, centimetar po centimetar,pazeći da ne promaši cilj. Bila je debela poput obične telefonske žice i s vrškomjedva većim od glavice šibice. U kablu se nalazila dvostruka staklena nit što jeprenosila sliku na sedam puta šesnaest centimetara veliki zaslon na drugoj strani.Janson je pazio na mali displej dok je polako gurao žicu niz rešetku. Ako itkodolje primijeti i prepozna što je to, misija je gotova. Zaslon je bio prožet sivimnijansama koje su bivale sve svjetlije i svjetlije. Iznenada je imao pogled izptičje perspektive na slabo osvijetljenu sobu. Janson je izvukao žicu za dva i polcentimetara. Pogled je sada bio djelomično zatvoren, ali većina prethodnog pogledaje još bila na zaslonu. Vršak se nalazio oko milimetar od kraja otvora; vjerojatno ga neće otkriti. Nakon pet sekundi automatski program zafokusiranje maksimalno je izoštrio i osvijetlio vidno polje.- Koliko? - upita Katsaris.- Nije dobro - reče Janson.- Koliko?Janson je pritisnuo dugme koje je okretalo vrh kamere prije nego što je odgovorio.- Sedamnaest čuvara. Naoružanih do zuba. Ali zar je broj uopćevažan?- Sranje - odgovori Katsaris.- Slažem se - progunđao je Janson.

Page 46



Ludlum Robert - Direktiva Janson

- Da su nam samo u vidokrugu, mogli bismo koknuti ovegadove.- Ali nisu.- A da bacimo ručnu bombu?- Dovoljno je da jedan preživi i zatvorenik je mrtav - reče Janson- Već smo sve ovo prošli. Bolje miči guzicu prema ulazu A. -Ulaz A je, kako je bilo označeno na nacrtima, bio napušteni ulazkoji je vodio do stražnjeg dijela tamnice. To je bio ključni dio plana:dok je zatvorenik uguran u udubinama drevnog zdanja, tiha granataod bijelog fosfora će se baciti kroz otvor onesposobljavajući stražare.- Razumio - reče Katsaris. - Ako je to tamo gdje treba biti, vratitću se za tri minute. Nadam se da ih u međuvremenu možeš malo srediti.- Požuri se - reče Janson rastresen. Ugodio je ručno sliku rotirajući vrh kamere povremeno na novi kut.Kroz plavetnilo dima cigarete vidio je da ljudi sjede oko dva stola i kartaju. Tosu vojnici radili. Snažni, naoružani ljudi koji su imali moć da donesu odluke oživotu ili smrti, naoružali bi se protiv svog najvećeg neprijatelja, vremena,tankim kartama. On je otkartao više nego se uopće mogao sjetiti dok je bio uuniformi.Janson je promatrao povremene pokrete, razmjenu ruku i karata. Znao je tu igru.Nekoć ju je igrao satima u džungli na Mauriciusu. Zvala se proter i bio je toodgovor Indijskog oceana na remi. 92 Budući da je poznavao igru, pogled mu je privukao mladić od osamnaest, devetnaestgodina koji je sjedio za velikim stolom i privlačio poglede ostalih, poluzabrinute,poluzadivljene.Mladić je gledao uokolo, a njegovi bubuljičavi obrazi su se skupili u osmijehotkrivajući bijele zube i prepredeni izgled pobjede.Janson je znao tu igru. Ne samo proter. Znao je igru koju je mladić igrao.Maksimalni rizik za maksimalnu nagradu. To je naposljetku bila igra koju su obojicaigrala.Redenik nečeg što je izgledalo kao meci od sedam mm visio je oko mladićeva ramena;Ruger Mini 14 zibao se na prsima. Teže automatsko oružje. Janson nije vidio

dovoljno da potvrdi marku. Bilo je naslonjeno na stolicu i nesumnjivo razlog zaredenik. Taj koloplet oružja govorio je da je mladić nekakav vođa, kako u vojnim,tako i u rekreacionim stvarima.Mladić je obrisao dlanove na plavu krpu zavezanu oko tjemena i zahvatio cijeluhrpu.Janson je čuo uzvike: nevjerica u kartaškoj igri.To je bio neobično autodestruktivan potez u ovom trenutku igre, osim ako igrač nijebio siguran da se može odjednom riješiti karata. Takva sigurnost je tražilaizvanrednu moć pažnje i pamćenja.Igra je stala. Čak su se i vojnici s manjeg stola skupili da gledaju. Svaki je imaopušku. Janson je vidio dok su ljudi stajali barem jednu naoružanu stranu. Oprema jeizgledala potrošeno, ali dobro održavano.Mladić je bacao karte, jednu za drugom, u nizu besprijekornih sekvenci. To je bilokao u biljaru kada majstor ubacuje kuglu za kuglom, kao da igra sam sa sobom.Mladić je završio; nije više imao karata. Zabacio je glavu i nacerio se. Niz odtrinaest karata: očito njegovi drugovi nisu nikad vidjeli takvo što jer su počelipljeskati; ljutnja što su poraženi ustupila je mjesto divljenju zbog spretnostikojom je stigao poraz.Jednostavna igra. Voda kagamske gerile bio je, dakle, i vrstan igrač protera. Bi libio tako živahan da nema strojnicu pokraj stolice?Kroz mali teleskop od fiberglasa Janson je dobro promotrio mladićevo lice dok sedijelio još jedan krug karata. Mogao je reći tko će pobijediti ako runda uopćezavrši. Isto tako je mogao reći da to nisu obični seljaci, već prekaljeni veterani. To sevidjelo već po tome kako im oružje visi na odjeći. Znali su što rade. Kad bi

Page 47



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnastupila opsada i kad bi imali samo nekoliko sekundi za pregrupiranje, bilo kojiod njih izvukao bi zatvorenika. Od onoga što je čuo prisluškivanjem, vjerojatno suto bile upute.Zumirao je bubuljičavog mladića, a zatim se ponovo okrenuo. Ovdje je bilosedamnaest iskusnih ratnika od kojih je barem jedan imao gotovo nadnaravne moćizapažanja i pamćenja.- Najebali smo - reče Katsaris na mikrofon, bezizražajno i točno.- Dolazim - reče Janson uvlačeći kameru nekoliko centimetara uudubinu otvora. Stegnuo mu se želudac.Janson je ustao koliko je prostor dopuštao, a zglobovi su ga boljeli od tolikogčučanja. Bila je istina da je prestar za ovakvu ekspediciju, prestar barem jednodesetljeće. Zašto je izabrao ovu ulogu, najopasniju i najzahtjevniju od svih? Samje sebi rekao da je jedini voljan suočiti se s rizicima ili još bolje, ako on nijevoljan, nitko drugi ne smije ili neće. Sam si je rekao da ga je iskustvo učinilonajboljim za taj posao. Rekao je sam sebi da će nakon što je razvio plan, on biti inajbolji čovjek da ga izmijeni. No, je li taština bila u pitanju? Je li sebi htiodokazati da to još može? Ili je toliko očajnički želio izbrisati dug prema PeteruNovaku donijevši odluku koja je možda ugrozila Novakov život kao i njegov? Sumnjesu ušle u njegov um kao kiša igala i morao se prisiliti da ostane miran. I daljehladan kao led, jasan kao voda. To je bila mantra koju si je često ponavljaotijekom dugih dana i noći straha i agonije koje je spoznao kao ratni zarobljenik uTri-Thienu.Katsaris je stajao točno na mjestu gdje su nacrti upućivali da će naći drugi ulazkoji bi omogućio cijelu operaciju.- Ta stvar je ondje gdje bi trebala biti - reče Katsaris. - Vidišobrise vrata u podu.- To su dobre vijesti. Volim dobre vijesti.- Zazidani su građevnim blokom.- To su loše vijesti. Mrzim loše vijesti.- Žbuka je u solidnom stanju. Nije starija od trideset godina.Možda katkad ima problema s poplavom, ali zid je čvrst. Tko zna?Znam samo da ulaz A više ne postoji. 31. Jansonov želudac se još više stisnuo. Jasno kao voda, hladno kao led.- Nije problem - reče Janson - postoji zaobilazni put.

Ali, postojao je problem i on nije imao zaobilazni put. Znao je samo da zapovjednikne smije dopustiti da ljudstvo osjeti paniku.Postojao je problem i on nije imao zaobilazni put. Nisu postojali podaci, potvrđeniprisluškivanjem, da je Peter Novak u kolonijanoj tamnici. Postojao je zaključak,potvrđen zdravim razumom, da će ga jako čuvati. Postojala je mogućnost zračnogubacivanja. Ali kada? Janson nije nikad razmišljao o jednostavnom prednjem pristuputamnici - trčanjem kroz koridor naoružanih ljudi, što bi jednako ugrozilospasitelja i onog kojeg se spašava. Ono na čemu se temeljila izvedivost bila jesimultanost: izvlačenje taoca dok se stražari onesposobljavaju. Nije postojaovidljiv stražnji ulaz. Stoga niti izvediv plan.- Pođi za mnom - reče Janson. - Pokazat ću ti.Njegov um je bjesomučno radio dok su se on i Katsaris vraćali do otvora za teret.Nešto je postojalo. Spoznaja se kretala od nerazvijene do gotovo nejasne, ali neštoje bolje nego ništa, nada je bolja nego beznađe.Upravljajući zavratkom optičkog vlakna, premjestio je vidokrug od vojnika koji jesjedio prema trošnom stubištu što se uzdizalo na kraju sobe. - Stubište - reče. -Prekid na zavoju stubišta, kanali. Izbočina. - Iz srednjovjekovnog prekida virilaje izbočina od lijevanog betona. - Relativno novi dodatak iz posljednja dvadesetljeća, rekao bih, u vrijeme kada se vodoinstalaterstvo moderniziralo.- Ne mogu otići do tamo a da me ne primijete.- Ne mora biti . Kratko ćeš biti izložen od stubišta do betonskeizbočine, soba je ispunjena dimom cigareta, a oni igraju krajnjezanimljivu partiju portera. Još postoji načelo simultanosti. Moramose samo zadovoljiti glavnim ulazom i otvorom.- To je tvoj rezervni plan? - uzvrati Katsaris. - Improviziraš višenego kvintet Milesa Davisa. Pa Paul, zar je ova operacijama^ session'?

Page 48



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Theo? - bila je to molba za razumijevanje.- Tko jamči da ne postoji skriveni stražar smješten u tamnici szatvorenikom?

- Bilo kakav bliski kontakt s Peterom Novakom je opasan. OFKto zna, čuvaju ga, ali su ga izolirali od kagamskih pobunjenika.- Čega se boje, da ne ubode čuvara komadom lisica?- Boje se njegovih riječi, Theo. U siromašnoj zemlji riječi pluto-krata su opasna stvar, oruđe bijega bolje nego bilo koja turpija.Zato će čuvari biti udaljeni od zatvorenika. Ako se zatvorenik zbližis jednim čuvarom, bogzna kakva se manipulacija može dogoditi. Sjetise, Theo, dohodak po glavi stanovnika u Anuri niži je od sedamstodolara na godinu. Zamisli kagamskog čuvara uvučenog u razgovors čovjekom koji vrijedi desetine milijardi. Ti izračunaj. Svi znaju daNovak drži riječ. Recimo da si kagamski pobunjenik i da ti kažuda se ti i tvoja obitelj možete obogatiti više nego što bilo tko pohlepan može sanjati. Počet ćeš razmišljati o tome - to je u ljudskoj prirodi. Ideološka zaslijepljenost može neke učiniti imunima na kušnje;tako je to s Kalifom. Ali nitko u zapovjedništvu ne računa na to.BSNŽ, bolje siguran nego žalostan. Čuvaš ga, ali ga i izoliraš. Toje jedini siguran način.Neočekivano Katsaris se nasmijao. - Dobro, šefe, ti mi samo izdaj zapovijed zajuriš - reče. Nijedan se više nije bojao: uvukla se neobična mirnoća poput Masade,barem na trenutak.Da bi pomaknuli rešetku, trebala su obojica, a napor je udvostručen imperativomneka se makne bez buke. Otkad je Janson ostavio Katsarisa ondje, zglobovi i mišićisu mu žestoko protestirali. Bio je škripav. To je bila istina. Činilo se da jeBeretta u uskom nosaču ulazila u meso. Znoj se nakupio na njegovoj boji na licuotpornoj na vodu; potočići su mu se slijevali u oči i pekli ga. Oporavak mišića,shvatio je Janson na teži način, nije bio kao nekad, mišići su mu ostali dužezapetljani, boljeli su u trenutku kad je posljednja stvar koju je trebao bila bol utijelu. Nekoć, posred borbe, osjetio bi kao da je on sam oružje, operativniautomat. Sad se osjećao previše ljudski. Znoj je prouzročio da se najlonsko borbenoodijelo svezalo oko koljena, međunožja, ispod ruku, lakta.Ponizna misao mu je prošla mozgom: možda je trebao ostati pokraj otvora i pustitiKatsarisa da učini svoj dio. Uzverao se uz krhotine na potporni zid prema uskom

kvadratnom prolazu što je vodio do unutarnjeg ruba verande. Kvadratni prostor,jedan od nekoliko duž krova, sprečavao je skupljanje vode na prvom katu za

96. 91. velikih kiša u sezoni monsuna. Dok se provlačio kroz četrdeset centimetara širokiotvor kanalizacije, shvatio je da teško diše: napor? Strah? Katsaris mu je rekao daje smislio dobar plan. On je, kao što su obojica znali, lagao. To nije bio dobarplan. Bio je zapravo jedini koji su imali.Mišići su mu se još grčili, a Janson se probio do hodnika pokraj svečane dvorane usjevernom krilu. Sjetio se nacrta, niz hodnik lijevo, šest metara. Vrata morajubiti na kraju hodnika. Razborito. Kamen obložen drvom. Nezamjetna vrata vodila sudo neopisive rupe. Dvije stolice na objema stranama bile su prazne. Ljudi koji suse skupili na galamu još su besvjesni ispod verande. Isto tako i dodatni čuvarikoji imaju jasan pogled na hodnik. Sedam ih je palo. Još sedamnaest.Jansonov puls se ubrzao kad je stao ispred vrata. Brava je bila stara nekolikodesetljeća i puka formalnost. Ako je uljez već došao dovde, brava na vratima baš gai neće zaustaviti. Bila je to, kao što je brzi pregled potvrdio, brava od tankihkomada, vjerojatno izrađena sredinom stoljeća. Takve brave, znao je Janson, imalesu ravne metalne pravokutnike, a ne igle, dok su se opruge nalazile u cilindru, ane u oklopu brave. Napravio je mali ključ za zatezanje koji je po obliku sličiozubarskom priboru, ali je bio nešto veći od šibice. Stavio je svijeni dio ključa u

Page 49



Ludlum Robert - Direktiva Jansonključanicu gurajući s drugog kraja da pojača zakretni moment i opipnu osjetljivost.I jedno i drugo je bilo važno. Jedan po jedan vadio je svaki komad. Nakon desetsekundi ti su komadi obijeni. No, brava još nije bila spremna za otvaranje. Sad jeubacio drugo oruđe, karbidni čelik, tanak, ali nesavitljiv i počeo zakretati usmjeru kazaljke na satu.Zadržavajući dah, držao je instrumente u ključanici i čuo da je jezičac povučen teje upotrijebio ključ da povuče vrata prema sebi samo nekoliko centimetara. Vrata suse lako otvorila na dobro podmazanim šarkama. Te su šarke morale biti dobropodmazane. Kad su se otvorile, vidio je da su vrata debela punih četrdeset petcentimetara. Iako je glavni guverner smjestio tamnicu ispod svojih odaja, želio jebiti pošteđen i najmanje jeke bilo kakvih jauka koji bi dolazili iz nje.Janson je otvorio vrata još nekoliko centimetra stojeći sada trideset centimetaraod ulaza ako je netko možda čekao.98 Polako, oprezno. Dokazao je da je barem prolaz čist. Ušao je do kamenog dijela štoga je izgladilo vrijeme i vrpcom za izolaciju zakvačio mjedeni jezičac za vratatako da se ponovo ne zaključaju.Počeo je silaziti niz stube. Barem su bile od kamena, a ne od puc-ketavog drva.Nekoliko koraka niz stubište nalazila je druga prepreka, čelične rešetke.Rešetka koja je izgledala poput srednjovjekovne pomične rešetke predala se njegovuoskudnom alatu bez teškoće. No, za razliku od gornjih kamenih vrata, nije baš bilabezvučna.Otvorila se škripom metala o kamen kakvu skupljeni čuvari nisu mogli a da ne čuju.Začudo nisu reagirali. Zašto? Još jedan mamac? Ptice na žici -ovaj put cijelo jato.Bujica misli proletjela je kroz Jansonov um. A zatim je čuo riječTheyilai\Čak i s osnovnim rječnikom anurskog jezika, prepoznao je riječ čaj. Čuvari suočekivali nekog, nekoga tko im je nosio samovar čaja. Zato nisu reagirali na buku.S druge strane, ako čaj ubrzo ne dođe, postat će sumnjičavi.Sad je mogao vidjeti izravno ono što je gledao kroz kameru. Golu užarenu žaruljušto je pružala svjetlost. Čuo je kako nježno mrmorenje razgovora jenjava, akartaška se igra odvija punom parom. Dim koji se pronio kroz stubišno zrcalopodsjećao je na tucet cigareta koje su se istodobno zapalile.Sedamnaest čuvara na jednog čovjeka. Nije ni čudo da se nisu nimalo brinuli zasigurnost svog taoca.Janson se sjetio mladog OFK-ova prvaka u proteru koji je s visokim ulozima igrao

igru što je mogla značiti katastrofu ili trijumf. Ništa između toga.Sve je sad bila stvar vremena. Janson je znao da Katsaris čeka zapovijed s tihomtermitnom granatom u ruci. Uobičajeni borbeni postupak značio bi bljesak ieksploziju, ali glasna eksplozija može uzbuniti ostale. Ako se vojnici stacioniraniu vojarnama mobiliziraju, nestalo bi i mršavih izgleda za uspjeh bijeg.I Katsaris i Janson su imali modificirani MP5K, automat od dvije kile što ga jeproizveo Heckler & Koch, s kratkom cijevi, ciljnikom privezanim remenom iprigušivačem zvuka. Spremnik je sadržavao99 trideset punjenja udubljenih na vrhu za blisku, unutarnju upotrebu. Milimetarskimeci Hydra-Shok manje će se odbijati; vjerojatnije je da će uništiti meso na kojenaiđu, razderati, a ne prodrijeti u ljudsku utrobu. Jansonovi SEAL-ovi sudrugovinadjenuli su okrutan nadimak ovom oružju što je moglo ispaliti devetsto punjenja uminuti: sobna metla. No, ono što se nije moglo utišati, bio je žamor žrtava. Alimasivna vrata davala su znatnu akustičku izolaciju, a više od metar kamena dijeliloje spilju od kata iznad.Janson je sišao šest koraka i zatim se bacio na metar i dvadeset duboku betonskuizbočinu. Bila je, kako se očekivalo, presvučena plastičnim cijevima i izoliranimelektričnim žicama, ali sletio je bez zvuka. Za sada dobro. Vojnici su proučavalikarte, nitko nije gledao strop.Sad je legao uza zid i kretao se oprezno po izbočini. Što se dalje nalazio odstubišta, manje će očekivati njegov položaj paljbe i brže će doći do Petera Novakau ćeliji. No, Jansonov položaj s obzirom na vidljivost bio je daleko od idealnog;vojnici na jednom kraju većeg stola još su ga mogli vidjeti ako pogledaju premagore i prema izbočini u sjenci. No, kako se prisjetio, nije bilo razloga da to

Page 50



Ludlum Robert - Direktiva Jansonučine.- Veda thejilai? - Prvak u proteru, baratajući kartama na krajustola, izgovorio je te riječi pomalo iživciran i kako je to učinio, okrenuo je oči. Je li išta primijetio?Nakon pauze podigao je pogled gledajući mutnu gornju izbočinu. Ruke su mu sepomakle prema zanjihanom Ruger MinijuAA.Janson nije pogriješio o mladićevoj moći zapažanja. Skalp mu se naježio. Uspio je.- Sadi - Janson je prošaptao u mikrofon i skliznuo nagnut naprijed u najdalje skrovište betonske izbočine gdje je stavio polarizirane naočale. Spustio je osigurač i namjestio ga na rafalnu paljbu.Mladić je iznenada ustao vičući nešto na kagamskom. Ispalio je hitac prema područjugdje je vidio Jansona, a metak je zaderao beton samo dva i pol centimetara iznadJansonove glave. Drugi se metak zabio u obližnje instalacije.Iznenada se jedva osvijetljena soba ispunila sjajem od kojeg su boljele oči tetoplinom. Stigla je sporogoreća termitna bomba: malo unutarnje sunce zasljepljivaloje čak i one koji su pokušali svrnuti pogled. Svjetlost je bila višestruko jača odone što nastaje pri zavari-foo vanju i činjenica da su oči čuvara bile prilagođene lošim svjetlosnim uvjetimauzrokovala je potpuniju i dugotrajniju sljepoću. Raspršena paljba bila je usmjerenana Jansona, ali je zbog kuta bio teška meta, a meci su bili loše naciljani.Kroz gotovo crne naočale Janson je vidio vojnike u panici i zbrci. Neki su štitilioči rukama i podlakticama, a ostali su naslijepo pucali u strop.No, čak bi i slijepi hitac mogao biti koban. Kako je cijela soba bila izbijeljenanadnaravnom svjetlošću, uzvratio je vatru usmjerujući automatsku paljbu u skupine.Ispraznio je spremnik od trideset punjenja i ubacio drugi. Povici su ispunili sobu.Sad se pojavio Katsaris koji je trčao niz stubište s polariziranim naočalama iMP5K-om što je mekano štektao usmjerujući metke na gerilce iz još jednog kuta.Za nekoliko je sekundi sve bilo gotovo. Malo njih je uopće, mislio je Janson, imalopriliku pogledati protivnicima u oči. Poklalo ih je bezlično oružje što je glatkofunkcioniralo izbacujući petnaest metaka u sekundi. Zbog prigušivača zvuka rafaliMP5K nisu samo bili smrtonosni, nego i sablasno tihi. Jansonu je trebalo vremena dashvati na što ga je podsjećao zvuk: šuštanje karata prilikom miješanja. Ubijanje nesmije tako zvučati, mislio je Janson. Bila je to trivijalna glazbena podloga zatako ozbiljan boj.Zavladala je čudna tišina. Kako su se vratili polumrak i sjenke, Janson i Katsaris

su skinuli naočale. Gola, pregrijana žarulja od 40 vata, primijetio je Janson, bilaje nedirnuta. Čuvari nisu bili tako sretni. Tijela su bila iskrenuta po poduzakucana mecima s udubljenim vrhovima. Funkcionirali su kako su i stvoreni,otpustili su cijelu snagu u tijela koja su pogodili zaustavivši se nekolikocentimetara u ta tijela, uništivši sve vitalne organe na koje su naišli. Kako seJanson približio, vidio je da su neki pogođeni prije nego što su uspjeli otko-čitisvoje M16 puške.Je li bilo znakova pokreta? Trebalo mu je nekoliko trenutaka prije nego što jevidio. Po podu se sklizao mladić koji je odigrao zapanjujući niz od trinaestkarata, čovjek koji je podigao pogled prema betonskoj izbočini. Trbuh mu je biocrven i ljepljiv, ali ruke su mu bile raširene i posezale su za revolverombeživotnog vojnika do njega.101 Janson je ispalio još jedan rafal iz svog Heckler & Kocha. Još jedan trzaj i mladićse primirio.Špilja je bila klaonica ispunjena bogatim mirisom krvi koji je tjerao na povraćanjei sadržajem rastvorenih probavnih kanala. Janson je dobro poznavao miris: bio je tomiris života nakon što je život oduzet.Isuse, Bože! To nije bilo ništa drugo nego krvoproliće, pravo klanje. Je li toučinio? Je li to bilo ono što je sam bio} Riječi starog izvješća o zdravstvenomstanju vratile su se da mu se rugaju: je li doista bio »u svom elementu«? Jošjednom prošao mu glavom jedan od njegovih razgovora pri odlasku.- Ti nemaš srca, Jansone. Zato i radiš to što radiš. K vragu, zato ijesi to što jesi.- Možda. I možda ja nisam taj za kojeg me držiš.

Page 51



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Reci mi da ti je mučno od ubijanja. Reći ću ti nešto što ćeš samotkriti jednog dana: to je jedini način da se ikad osjećaš živim.- Kakav je to čovjek koji mora ubijati da bi se osjećao živim?Kakav je on čovjek bio?Osjetio je nekakvo toplo i kiselo pljuskanje u grlu. Zar je to izgubio? Zar sepromijenio tako da je bio nesposoban za zadatak koji je prihvatio? Možda samo zatojer je predugo pauzirao, a bešćutnost je omekšala.Htio je povraćati. Ali je znao da neće. Ne pred Theom, svojim voljenom štićenikom.Ne usred misije. Ne sad. Njegovo tijelo si ne smije dopustiti takvu popustljivost.Hladni prosvjedni glas u njegovoj glavi je preuzeo zapovjedništvo: žrtve su ipakbili vojnici. Znali su da su njihovi životi potrošni. Bili su pripadniciterorističkog pokreta koji je oteo čovjeka međunarodnog ugleda i sami su se svečanozakleli da će ga smaknuti. Čuvajući civila koji je nepravedno bio zatočenik,stavili su se na liniju bojišnice. Zakleli su se Ahmadu Tabariju el Kalifu da ćesvi za njega dati živote. Janson je samo prihvatio ponudu.- Idemo - pozove Janson Katsarisa. Mogao je provježbati izgovore u glavi, mogao je prihvatiti da nisu sasvim bezvrijedni, ali nitijedan izgovor nije više mogao opravdati klanje.Gađenje koje je osjećao bila je jedina stvar koja ga je tješila. Gledati ravnodušnona ovo nasilje bila je osobina terorista, ekstremista,102 fanatika, vrste protiv koje se borio cijeloga života, vrste kakvom je, bojao se, isam na svoj način postajao. Kakvi god bili njegovi postupci, činjenica da nijemogao o njima razmišljati bez užasavanja, pokazivala je da još nije postaočudovište.Brzo se pomaknuo od betonske izbočine i pridružio se Katsarisu na željeznim vratimatamnice glavnoga guvernera. Primijetio je da su potplati Katsarisovih čizama kao injegovi ljepljivi od krvi te je brzoodvratio pogled.- Ja ću biti domaćin - reče Katsaris. Držao je veliku hrpu starinskih ključeva kojeje uzeo poklanim stražarima.Tri ključa. Tri zasuna. Vrata su se širom otvorila i ušli su u uski, tamni prostor.Zrak je bio vlažan, ustajao, prožet mirisima ljudske mučnine i znoja koji supostali više nego užeženi, nešto drugo. Dalje od prostora gornje žarulje gdje sučekali čuvari, prostor je bio taman i bilo je teško išta razaznati.Katsaris je premjestio svjetiljku od infracrvenog na optičku svjetlost. Snažna je

zraka presjekla tamu.Slušali su u tišini.Zvuk disanja čuo se negdje u polumraku.Uski prolaz se proširio i vidjeli su kako izgleda dvjesto godina stara tamnica.Sastojala se od niza izuzetno debelih rešetki na samo metar i dvadeset od kamenihzidova. Svaka dva i pol metra pregrada od kamena i cementa dijelila je dugi nizćelija. Nije bilo prozora, nije bilo izvora svjetlosti; nekoliko svjetiljki odkerozina nalazilo se na kamenim pregradama; jednako su svijetlile kao i kad jetamnica posljednji put bila u funkciji.Janson se stresao razmišljajući o strahotama prošlog doba. Zbog kakvih su svenedjela završavali ljudi u tamnici glavnog guvernera? Ne zbog uobičajenih napadadomorodaca jednih na druge: tradicionalne seoske vođe poticane su da se s njimaobračunaju kako uvijek jesu, a ponekad im je rečeno da budu civilizirani ukažnjavanju. Ne, oni koji su završavali u tamnicama kolonijalnih gospodara, Jansonje znao, bili su buntovnici, oni koji su se protivili vladavini stranaca, koji suvjerovali da domaći mogu bolje voditi svoje poslove, oslobođeni stega nizozemskogogorčenog krnjeg carstva.103 I sad je novi niz pobunjenika zauzeo tamnicu i, poput mnogih pobunjenika, nisu jeni pokušali raspustiti, nego su je iskoristili za vlastite ciljeve.Bila je to gorka i neporeciva istina: oni koji su jurišali na Bastillu, našli sunačina da je opet stave u uporabu.Područje iza rešetke bilo je obavijeno tamom. Katsaris je pretraživao svjetiljkompo kutovima kaveza sve dok ga nije vidio.Čovjeka.

Page 52



Ludlum Robert - Direktiva JansonČovjeka kojem nije bilo drago da ih vidi. Šćućurio se pokraj zida ćelije dršćući odstraha. Kako ga je zraka svjetlosti osvjetljavala, pao je na pod, skvrčio se u kutupoput uplašene životinje koja se nada da je postala nevidljiva.- Peter Novak? - upita Janson nježno.Čovjek je sakrio lice rukama poput djeteta koje misli da ga drugi ne vide kad onone vidi.Iznenada je Janson shvatio: kako li je samo izgledao s licem obojanim u crno iborbenom odorom te čizmama s kojih se cijedila krv? Kao spasilac ili kao napadač?Katsarisova svjetiljka se zaustavila na šćućurenom čovjeku i Janson je raspoznaoelegantnu košulju od fine tkanine učvršćenu ne najfinijom štirkom, nego masnoćom iosušenom krvlju.Janson je duboko udahnuo i izustio riječi za koje je nekoć samo maštao da možeizreći.- Gospodine Novak, ja sam Paul Janson. Spasili ste mi život.Ovdje sam da vam uzvratim uslugu. 7Nekoliko dugih sekundi čovjek je bio nepomičan. Zatim je podigao glavu i još uvijekšćućuren pogledao izravno u svjetlost; Katsaris je brzo odmaknuo svjetlost da ga neoslijepi.No, Janson je bio taj koji je bio oslijepljen.Nekoliko koraka od njega bilo je lice koje je resilo bezbrojne tjednike i novine.Lik obljubljen poput pape, možda čak i više u ovom svjetovnom stoljeću. Debeli snopkose visio mu je preko čela. Više crn nego sijed. Visoke, gotovo azijatske ličnekosti. Peter Novak. Dobitnik prošlogodišnje Nobelove nagrade za mir. Humani-tarackakvog nitko na svijetu nije do sada poznavao.To što je poznavao Novakovo lice učinilo je Novakovo stanje još šokantnijim.Podočnjaci su bili tamni, gotovo ružičasti; nekoć odlučan pogled bio je sadispunjen strahom. Dok se čovjek tresući podizao na noge, Janson je mogao vidjetimale drhtaje koji su grčili tijelo. Novakove ruke su se tresle, čak su mu tamneobrve podrhtavale.Jansonu je bio poznat taj izgled: bio je to izgled čovjeka koji je izgubio nadu.Bio mu je poznat taj izgled jer je i on jednom tako izgledao. Baaqlina. Prašni gradu Libanonu. I tamničari koje je mržnja preobrazila u nešto ne baš ljudsko. Nikadnije zaboravio antracitnu okrutnost njihovih očiju, srca. Baaqlina. Bilo je tomjesto koje je trebalo postati mjestom njegove smrti: nikad nije bio sigurniji uto. Naposljetku je izašao slobodan nakon što je Zaklada za slobodu intervenirala.

Jesu li podmitili nekoga? Nikad nije saznao. Čak i nakon oslobođenja proveo jedosta vremena pitajući se je li njegova 104 sudbina doista promijenjena ili samo odgođena. Te misli i osjećaji bili su vrloiracionalni i Janson ih nije nikome otkrio. Ali možda će doći dan da ih kaže PeteruNovaku. Novak će shvatiti da su i drugi prošli ono što je sam prošao i možda nadeutjehu u tome. To je dugovao Novaku. Ne, sve je dugovao Novaku. Kao i tisuće, moždamilijuni drugih.Peter Novak je putovao svijetom da razriješi krvave sukobe. Sad je netko doveokrvavi sukob do njega. Netko tko će platiti.Janson je osjetio toplinu prema Peteru Novaku i jednako intenzivan gnjev premaonima koji su ga pokušali poniziti. Janson je toliko živio izbjegavajući takveosjećaje, stekao je ugled hladnog, smirenog, čovjeka lišenog osjećaja - Stroj, kakoje dobio nadimak. Od njegova temperamenta nekim je ljudima bilo neugodno; koddrugih je budio trajno pouzdanje i povjerenje. Ali Janson je znao da nije stijena:bio je samo vješt u upijanju, rijetko je pokazivao strah jer se toliko bojao. Krioje emocije jer su se prejako usplamsale. Još više nakon bombe u Caligu, pošto jeizgubio jedino što mu je davalo smisao u životu. Bilo je teško voljeti kad si vidiokako ti se lako može oduzeti ljubav. Bilo je teško vjerovati kad si vidio kako jelako izgubiti vjeru. Nekoć, desetljećima prije, postojao je čovjek kojem se divioviše nego drugima i taj ga je čovjek izdao. Ne samo njega - čovjek je izdaočovječnost.Helene mu je jedanput rekla da je tragač. Potraga je gotova, rekao joj je. Našaosam tebe i nježno ju je poljubio u čelo, oči, nos, usne, vrat. Ali mislila je na

Page 53



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnešto drugo: mislila je da traži značenje, nečega ili nekoga što je važnije odnjega. Nekoga, sad je mislio, poput Petera Novaka.Peter Novak: ruševina od čovjeka sudeći po njegovim očima. Ruševina od čovjeka kojije i svetac. Možda je mogao biti sjajni ekonomist i neki od njegovih teorijskihčlanaka često su se citirali. Mogao je biti Mida dvadeset prvog stoljeća, tetošeniplejboj, reinkarnacija šaha Jahana, mogulskog cara koji je sagradio Taj Mahal. No,njegov jedini interes bio je ostaviti svijet u boljem stanju nego što ga je našao.I zasigurno je bio bolje mjesto nego ono na smrtonosnim poljima Drugog svjetskograta oko kojeg se rodio.- Došli smo po vas - rekao mu je Janson. Oprezno zakoračivši od kamenog zida Peter Novak je zabacio ramena unatrag kao da jepripremao pluća. Čak i govoriti značilo je znatan napor.- Došli ste po mene - ječao je Novak i riječi su bile promukle,možda prve koje je izgovorio u nekoliko dana.Sto su mu učinili? Je li mu slomljeno tijelo ili duh? Tijelo će, znao je Janson iziskustva, brže zacijeliti. Novakovo disanje pokazivalo je da je dobio upalu pluća,onečišćenje pluća prouzročeno udisanjem tamničkog zraka vlažnog, ustajalog,ispunjenog sporama. Riječi koje je sljedeće izgovorio činile su se nepovezanima.- Vi radite za njega - reče Novak. - Pa naravno. On kaže damože biti samo jedanl On zna da će kada mene maknu, on bitinezaustavljiv. - Riječi su bile intonirane žarom koji je zamijeniorazum.- Mi radimo za vas - reče Janson. - Došli smo po vas.U očima velikog čovjeka bio je smeten pogled: - Vi ga ne možete zaustaviti!- O kome to govorite?- O Peteru Novaku!- Vi ste Peter Novak.- Da! Naravno! - Obgrlio je ruke oko grudiju i držao se ravnopoput diplomata na službenom primanju.Zar ga je razum napustio?- Došli smo po vas - ponovio je Janson dok je Katsaris pokušavao pogoditi ključ za ćeliju Petera Novaka. Rešetka se otvorila.Novak se isprva nije pomaknuo. Janson je pregledao njegove zjeniceda provjeri je li drogiran i zaključio da je jedina droga kojoj je bioizložen trauma zatočeništva. Držali su čovjeka u mraku tri dana,bez sumnje su mu davali hranu i vodu, ali lišili su ga nade.

Janson je prepoznao sindrom, prepoznao je elemente posttraumatske psihoze. Uprašnom gradu u Libanonu ni sam joj nije uspio izmaći. Ljudi su očekivali da taocipadnu na koljena od zahvalnosti ili se pridruže svojim spasiteljima, ruku pod ruku,kao u filmovima.Stvarnost je rijetko bila takva.Katsaris je mahnito pogledao Jansona lupkajući po Breitlingu. Svaka dodatna minutaizlagala ih je dodatnom riziku. 107 - Možete li hodati? - upita Janson, a ton mu je bio oštriji negošto je to namjeravao.Nastupila je pauza prije nego što je Novak odgovorio. - Da -reče. - Mislim da mogu.- Moramo ići.- Ne - reče Peter Novak.- Molim vas. Ne možemo si priuštiti čekanje. - Novak je najvjerojatnije bolovao od obične zbunjenosti i dezorijentacije tipične zanovooslobođene zatočenike.No, je li tu postojalo još nešto? Je li dobio stockholmski sindrom? Zar su Novakaizdale glasovite granice njegovih moralnih simpatija?- Ne, ovdje je još netko! - prošaptao je.- O čemu govorite? - prekine Katsaris.- Ovdje je još netko - nakašljao se. - Još jedan zatvorenik.- Tko? - Katsaris ga je požurivao.- Amerikanka - reče. Pokazao je ćeliju na kraju prolaza - Neidem bez nje.

Page 54



Ludlum Robert - Direktiva Janson- To je nemoguće - prekine ga Katsaris.- Ako je ostavite, oni će je ubiti. Ubit će je iste sekunde! -Humanitarčeve oči su preklinjale, a zatim su poprimile zapovjedničkiizraz. Nakašljao se, navlažio svoje raspucale usne i još jednom udahnuo. - Ne mogu je imati na savjesti. - Njegov je engleski bio uglađen, precizan, sa samo laganim mađarskim utjecajem. Još jedan teškiuzdah. - Ne treba biti ni na vašoj.Malo po malo, shvatio je Janson, zatvorenik se pribirao, postajao ono što je bio.Njegove tamne prodorne oči podsjetile su Jansona da Novak nije običan čovjek. Bioje pravi aristokrat, navikao da oblikuje svijet po svom shvaćanju. Imao je dar zato, dar kojim se koristio za ciljeve iznimnog dobročinstva.Janson je promatrao Novakov nepokolebljiv pogled.- A ako ne možemo...- Onda mene morate ostaviti. - Riječi su zapinjale, ali bile sujasne.Janson je piljio u njega u nevjerici. Došlo je do nekontroliranog trzaja na Novakovu licu, a zatim je ponovo progovorio.— Sumnjam da vaši planovi za spašavanje uključuju neželjenog taoca.Bilo je jasno da njegov um i dalje brzo sijeva. Odmah je odigrao taktičku kartuostavljajući dojam na Jansona da nikakva daljnja rasprava nije moguća.Janson i Katsaris su se pogledali. - Theo - reče Janson tiho. - Idi po nju.Katsaris je kimnuo oklijevajući. Zatim su se obojica smrznula.Šum.Struganje čelika po kamenu.Poznata buka: ona čeličnih vrata koja su otvorili da bi se spustili.Janson se sjetio vojnikova uzvika punog nade: Theyilai.Očekivani posjetitelj koji je vojnicima nosio čaj.Janson i Theo su krenuli od tamnice prema krvlju natopljenoj susjednoj prostorijigdje su mogli čuti lupanje nečijeg lanca s ključevima, a zatim su vidjeli kakoposlužavnik ispunjenim metalnim čajni-kom i nekoliko redova malih glinenih šalicadolazi u vidokrug.Vidio je ruke koje su držale poslužavnik - iznimno malene ruke. A zatim muškarcakoji uopće nije bio muškarac.Bio je to dječak. Ako je Janson trebao pogađati, rekao bi da taj dječak ima osamgodina. Velike oči, koža boje kave, kratka crna kosa. Bio je bez košulje i nosio jekratke hlače od plavog madrasa. Njegove tenisice izgledale su prevelike za njegove

mršave listove; doimao se poput lutke. Dječakove oči bile su pripravne na sljedećikorak: povjerili su mu važan zadatak i trebao je što opreznije koračati. Ništa nesmije ispustiti. Ništa ne smije proliti.Sišao je dvije trećine puta po stubama kad je stao. Vjerojatno ga je miris upozorioda nešto nije u redu - ili to ili tišina.Dječak se okrenuo i vidio pokolj, stražare koji su ležali u lokvi zgrušane krvi.Janson ga je začuo kako dašće. Nehotično, malom dječaku je ispao poslužavnik.Njegov dragocjeni poslužavnik. Poslužavnik koji su stražari trebali primiti stolikom zahvalnošću i veseljem. Dok se kotrljao poput koluta niz stepenice, šalicesu se razbijale po stepenicama, a čajnik je izbacio svoj zapareni sadržaj nadječakove noge. Janson je gledao kako se sve to odvija u usporenoj tehnici.Sve će pasti. Sve će se proliti. Uključujući krv.

108 109. Janson je točno znao što mora učiniti. Prepušten sam sebi, dječak će pobjeći iuzbuniti ostale. Ono što je trebalo učiniti bilo je žalosno, ali neprijeporno. Nijebilo drugog izbora. U jednom glatkom pokretu uperio je Heckler & Koch sprigušivačem u tog dječaka.Dječaka koji je uzvratio pogled svojim velikim, preplašenim očima.Osmogodišnjak rastvorenih usta. Nevinašce koje nije moglo birati životne odluke.Nije bio borac. Nije bio urotnik. Nije bio pobunjenik. Nije bio uključen.

Page 55



Ludlum Robert - Direktiva JansonDječak. Oboružan čime? Vrućim čajnikom s čajem od metvice?Nema veze. Priručnici su imali naziv za osobe poput njega: uključeni ne-borci.Janson je znao što mora učiniti.Ali njegova ruka nije. Odbila je poslušati zapovijed. Njegov prst nije htiostisnuti okidač.Janson je stajao nepomično, smrznut kao nikad u životu, čak i kad su mu se mislipočele komešati. Njegovo gađenje prema žrtvama »standardnog taktičkog protokola«postalo je apsolutno i paralizira-juće.Dječak se okrenuo od njega i počeo poskakivati uz stubište po dvije stubeodjedanput, natrag na sigurno.Međutim, njegova je sigurnost bila njihova propast! Protuoptu-žbe su preplavileJansona poput lave: njegove dvije sekunde sentimentalnosti kobno su ugrozilemisiju.Dječak će oglasiti uzbunu. Dopustivši mu da preživi, Janson je potpisao smrtnupresudu Peteru Novaku. Theu Katsarisu. Sebi. I vjerojatno drugim sudionicima umisiji.Počinio je neopravdanu, neoprostivu, neobranjivu pogrešku. Sada je zapravo bioubojica i to više nego jednog djeteta. Njegove grozničave oči išle su od Novaka doKatsarisa. Čovjeka kojem se divio više nego bilo kome; drugog je volio kao sina.Misija je završila. Sabotirala ju je zastranjena sila koju nije mogao predvidjeti:on sam.Sada je vidio Katsarisa kako je jurnuo pored njega, vidio je Kat-sarisove otiske ukrvi; čovjek je krenuo najkraćim putem do stubišta preskačući preko leševa istolica. Dječak je bio na duljinu ruke od vrata kada je Katsaris ispalio prigušenihitac u srce. Čak i nakon što je otvor cijevi zasvijetlio, Katsaris je ostaospreman na paljbu: mirna ruka na okidaču, položaj nekog tko si nije mogao priuštiti da promaši.Držanje vojnika koji puca u osobu koja ne može uzvratiti vatru, ali čiji jeopstanak bio čista prijetnja.Jansonov pogled se nakratko zamutio, a zatim ponovo fokusirao. Kad je to učinio,vidio je beživotno dječje tijelo kako se kotrlja niz kamene stube, gotovo poputsalta.Potom je legao na posljednju stubu poput krpene lutke nemarno odbačene sa strane.Kad se Janson primakao nekoliko koraka bliže, vidio je da dječa-kova glava leži nametalnom poslužavniku što ga je tako ponosno nosio. Mjehur sline stvorio se nanjegovim mekanim, dječjim usnama.

Jansonovo je srce tuklo polako, snažno. Bilo mu je zlo od njega samog, od onoga štoje dopustio da se dogodi i od onoga što se moglo dogoditi. Uništenjem, rastrošnošćus jedinom stvari koja je nešto značila na ovom planetu, ljudskim životom. DereciCollinsi ovog svijeta nikad neće to razumjeti. Sjetio se zašto je otišao umirovinu. Odluke kao ova, spoznao je, morale su se donijeti. On ih više nije želiodonositi.Katsaris ga je pogledao širom razrogačenih očiju: Zašto se sledio? Sto mu sedogodilo?Osjetio se čudno pogođen što je Katsarisov izraz bio čuđenje, a ne predbacivanje.Katsaris je trebao biti ljut na njega, kao što je Janson bio ljut na samoga sebe.Samo je vojnikova ljubav prema mentoru mogla izmijeniti bijes u zaprepaštenje inevjericu.- Moramo izaći odavde - reče Janson.Katsaris je pokazao prema stubama, izlazu iz promijenjenog plana.No, Janson je razvio te planove i znao je kad se trebaju promijeniti zbog misije. -To je sada preopasno. Moramo pronaći drugi put.Hoće li Katsaris uopće vjerovati njegovoj prosudbi? Misija bez zapovjednog časnikabio je siguran put u katastrofu. Trebao je pokazati da vlada situacijom.- Jednu po jednu stvar. Idemo prvo po Amerikanku - reče mu.Nakon dvije minute Katsaris je petljao s bravom još jednih željeznih vrata dok suNovak i Janson promatrali. Vrata su se otvorila sa štropotom.Svjetiljka je zatreperila po kosi bez sjaja koja je nekoć bila plava.

11CLPage 56



Ludlum Robert - Direktiva Janson .111.

- Nemojte me ozlijediti, molim vas! - žena je tiho plakala šćuću-rivši se u ćeliji.- Nemojte me ozlijediti, molim vas\- Samo vas vodimo kući - reče Theo postavljajući bateriju takoda mogu procijeniti njezino fizičko stanje.Bila je to Donna Hedderman, studentica antropologije; Janson je prepoznao njezinolice. Kad je OFK osvojio Steenpaleis, očito su i Amerikanku stavili u tamnicu. Dvaistaknuta zatočenika, razmišljali su, zasigurno se mogu lakše čuvati na jednommjestu.Donna Hedderman je imala velike kosti, široki nos i okrugle obraze. Nekoć je bilakrupna, ali čak ni nakon sedamdeset dana zatočeništva nije bila mršava. Kao što jeto bio slučaj s bilo kojim tipom terorističke skupine, OFK se pobrinuo da senjegovi zatvorenici obilno hrane. Kalkulacija je i sama bila brutalna. Zatvorenikoslabljen glađu može podleći bolesti i umrijeti. Umrijeti od bolesti značilo jeumaći vlasti OFK-a. Zatvorenik koji umre ne može se smaknuti.Unatoč tome, Donna Hedderman je prošla pakao: bilo je to očito zbog njezinaizbijeljenog mesa, razbarušene zamršene kose, ukočenih očiju. Janson je vidionjezine slike u novinskim člancima koji su pisali o otmici. Na slikama iz sretnijihdana bila je okrugla i sjajila je gotovo poput anđela. Visoki duh je bio pridjevkoji se vraća. Ali dugi tjedni zatočeništva sve su to uzeli. OFK-ovo priopćenje juje suludo nazvalo američkim obavještajnim agentom; ako ništa drugo, simpatiziralaje ljevičare, što je onemogućavalo takvu vrstu zaposlenja. Simpatizirala je spatnjama Kagamaca, a zatim je to OFK prezreo kao nerevolucionarni osjećaj.Simpatija je bila zapreka strahu, a strah je bilo ono što je Kalif iznad svegatražio.Duga stanka. - Za koga radite? - upita drhtavim glasom.- Radimo za gospodina Novaka - reče Janson. Pogled sa strane.Nakon stanke Novak je kimnuo. - Da - reče. - Oni su naši prijatelji.Donna Hedderman je ustala i probila se do otvorenih vrata. Na-tekli su jojzglobovi, zbog čega je njezino kretanje bilo nestabilno.Janson se potiho dogovarao s Katsarisom. - Postoji drugi put i zasad se čini boljommogućnošću. Trebamo udružiti resurse. Svaki od nas ima uncu Semtexa u svom priboru.

Trebamo obje. - Mali komad Semtexa, zajedno s detonatorom, nalazio se u njihovoj opremi, a to je bila standardna oprema za posebne operacije u misijama u nesigurnomokolišu.Katsaris ga je dobro pogledao i zatim kimnuo. Jansonov ton glasa, specifičnostuputa, iz kojeg god razloga, ulijevali su povjerenje. Janson se nije izgubio. Iliako jest, to je bilo samo trenutačno. Janson je još bio Janson.- Kerozinske svjetiljke. - Janson je pokazao prema njima. - Prijenego što je sve elektrificirano, bile su primarni izvor osvjetljenja.Zgrada glavnog guvernera sigurno ima spremnik s kerozinom u podrumu, nešto što se puni izvana. Zasigurno je imao gomilu toga.- Možda su ga izbacili - primijetio je Katsaris. - Napunili cementom.- Možda. Ali vjerojatnije su ga ostavili da zahrđa, polako. Podrumski nivo je golem. Nije da su baš trebali prostor.- Da, to je točno. Kako ćemo saznati?- Na nacrtu je spremnik negdje dvjesto metara od sjeverozapadnog potpornog zida. Isprva nisam shvatio čemu služi, ali sad je očito.- To je daleko - reče Katsaris. - Hoće li žena izdržati?Donna Hedderman se uhvatila za željezne šipke da si pomogneostati uspravna; razdoblje nepokretnosti oslabilo je njezine mišiće, ali njezinznatan opseg dao im je veliku potporu.Novak ju je pogledao i okrenuo se u nelagodi. Janson je shvatio kakav se odnosrazvio između dvoje duboko prestrašenih zatvorenika koji nisu mogli vidjeti jedandrugog, ali su mogli komunicirati, šaptati kroz cijevi, lupkati šifre po metalnim

Page 57



Ludlum Robert - Direktiva Jansonrešetkama, razmjenjivati poruke naškrabane prljavštinom na komadićima tkanine ilipapira.- Ti idi naprijed, Theo. Reci mi kad ga lociraš, a ja ću dovestiostale.Prošle su tri minute prije nego što je čuo Katsarisove trijumfalne riječi umikrofonu u uhu: - Našao sam!Janson je pogledao na sat: daljnje kašnjenje bilo je opasno. Kada stiže sljedećasmjena stražara da zamijeni one na dužnosti? Kada će ponovno čuti trljanje čeličnihvrata po kamenom međuprostoru?Poveo je Petera Novaka i Donnu Hedderman kroz vlažni podzemni hodnik što je vodiodo starog spremnika s kerozinom. Hed-dermanica se pridržavala za Jansonovu ruku dokje hodala, a čak

112 113 je i tada njezin hod bio polagan i bolan. To nisu karte koje bi izabrao, ali to subile karte koje su podijeljene.Spremnik, očito dugo zanemaren, imao je željezna vrata s olovnim obodom da budučvrsto zatvorena.- Nema vremena - reče Janson. - Idemo opaliti po tome. Šarke su ionako hrđave. Samoim treba pomoći. - Zatrčao se prema vratima zamahujući nogom kako se približavaoželjeznim vratima. Ako vrata ne popuste, rezultat će biti vrlo bolno iskustvo. Alijesu, pala su u oblaku prašine i oksidiranog metala.Janson je počeo kašljati. - Izvadi svoj Semtex - reče.Sad je Janson prošao kroz ono što je nekoć bilo spremnik za kerozin. Bakromobložena komora bila je prožeta mirisom nafte. Rupa za punjenje bila je gotovoskrivena stvrdnutim ostatkom nalik na katran što je prekrivao zidove, nečistoćom izkerozina što je ostala nakon mnogih desetljeća neuporabe.Udario je kundakom svojeg Heckler & Kocha po vanjskom zidu. Vidio je kako udubljeniprsten bakra svjetluca. To je bilo to područje. Vjerojatno metar i dvadesetuzdignuto iznad zemlje, osim ako nije smanjeno protokom vremena.Katsaris je omotao kit boje slonovače veličine čepića žvakaće gume oko zahrđalerupe i pritisnuo ga dvostrukim srebrnastim žicama, tankim poput vlakna. Drugi dio

žice bio je prikvačen na malu, okruglu litijsku bateriju, sličnu onoj koja seupotrebljavala u satovima i slušnim pomagalima. Baterija je visjela nisko iKatsaris je odlučio utaknuti je u Semtex jednostavno da je stabilizira.Dok je on radio, Janson je pripremio vlastiti čepić Semtexa. Zatim mu je trebalonekoliko trenutaka da pronađe optimalni položaj druge eksplozije. Položaj plastikebio je ključan za željeni rezultat pa si nisu mogli priuštiti neuspjeh. Dosad bilisu zaštićeni izolacijom tamnice; naslage kamena štitile su ih od ostatka sjevernogkrila.Došlo je do pustošenja, ali nikakav zvuk nisu čuli oni koji nisu bili njegovežrtve. Nisu mogli nečujno izaći. Doista, podrhtavanje eksplozije odmah će proćikroz Kamenu palaču uskomešavši sve u velikom kompleksu. Pobunjenici će znati odakleje došla eksplozija, znat će kamo treba poslati vojnike. Put za bijeg treba bitibez zastoja ili će njihov trud biti uzaludan. Sad je Janson pritisnuo svoju uncu Semtexa na kut suprotnog zida gdje se spajao sazavojitim vrhom spremnika od bakra, metar iznad Katsarisove unce.Otpao je i Janson ga je zgrabio prije nego što je pao na pod. Bijela smjesa se nijeprimala na masnu površinu.Što sad? Izvadio je nož i njime skinuo ljepljive ostatke iz kuta spremnika. Oštricaje uskoro uništena, ali svjetiljka je otkrila dio svjetlećeg, žljebastog metala.Pritisnuo je čisti dio čepića Semtex na to mjesto. Visio je, ali nesigurno, kao daće otpasti svaki čas.- Odmaknite se! - viknuo je Janson.Theo i Janson su izašli iz spremnika. Janson je još jednom pogledao da se uvjeri daje Semtex još na položaju. Kad su se njih dvojica pridružili taocima iza zavoja uhodniku, istodobno su pritisnuli radio-upravljače koji su aktivirali baterije.

Page 58



Ludlum Robert - Direktiva JansonEksplozija je bila zaglušujuća, jeka zaglušujućeg štropota poput goleme nakupinezvučnika od četrdeset tisuća vata koji udaraju basove. Udarni valovi su prošli kroznjihovo meso, od čega su im se oči tresle. Bijeli je dim sukljao unutra noseći sasobom poznati nitratni miris plastike i još nečega: slani okus morskog povjetarca.Imali su put u vanjski dio kompleksa.Ako prežive da ga upotrijebe.

114 115 1

8Koliko će proći prije nego što OFK-ove snage budu potpuno mobilizirane? Stodvadeset sekundi? Manje? Koliko je stražara bilo na dužnosti? Koliko je stražaraoko kruništa bedema?Uskoro će saznati.Dio teškog kamena srušio se od eksplozije, a debele, nepravilne metalne ploče bilesu razasute posvuda. Theova svjetiljka potvrdila je ono što je obećavao vlažnimorski povjetarac. Otvor je bio dovoljno veliki da se mogu uspeti van ukolikopovuku i potegnu. Katsaris je krenuo prvi. Janson posljednji. Pomoći će onemoćalimzatočenicima da se uspnu preko ruševina.Nakon osamdeset sekundi njih je četvero bilo vani. Morski povjetarac je postaojači, a noćno je nebo bilo vedrije nego što je bilo. Pre-krivač oblaka serazilazio. Vidjele su se zvijezde, kao i komad mjeseca.Nije bilo dobro vrijeme za noćni ushit. Izašli su iz tamnice. Ali nisu bilislobodni.Još ne.Janson je stajao naslonjen na vapneni zid zajedno s ostalima određujući točanpoložaj. Povjetarac je iščistio Jansonove nosnice, iščistio ih od krvavog,pripijenog smrada žrtava, kao i životinjskog smrada prljavih zatočenika.Područje ispod vapnenačkog zida zgrade bilo je sigurnije, na neki način, negopodručje dalje od njega. Kruništa bedema pokraj mora bila su puna naoružanih ljudi;

neki su opsluživali teško topništvo. Zato su kruništa i sagrađena: da pucaju na korvete i škune suparničkih kolonijalnihcarstava. Sto su bili dalje, bili su više izloženi.- Možete trčati? - Janson upita Novaka.- Nakratko?- Samo kratko - reče on umirujuće.- Dat ću sve od sebe - odgovori milijarder odlučno. Bio je u šezdesetim godinama, zatočen pod sumnjivim uvjetima, ali njegova će gasnaga volje izvući.Janson je osjetio da se Novaku vraća samopouzdanje s tom čvrstom odlučnošću. Manjeje bio siguran za Donnu Hedderman. Ona se doimala kao osoba koja svaki čas možedoživjeti živčani slom. A bila je preteška da se prebaci preko ramena.Stavio je ruku na njezino rame. - Hej! - reče. - Nitko ne traži da učiniš nešto štone možeš. Shvaćaš?Jecala je, a oči su joj preklinjale. Komandos s crnom bojom na licu nije baš bioutješan pogled za nju.- Želim da se usredotočiš, dobro? - Pokazao je kameni sloj udaljen pedeset metara gdje se predbrežje pretvaralo u pravi ponor.Niska prečka ograde, bijela i oljuštena, okružena liticom, vizualnorazgraničenje, a ne fizička zapreka. - Tamo idemo.Zbog nje nije dalje objašnjavao što je tražio plan. Nije joj rekao da će prijećiliticu i spustiti se po užadi do broda što je čekao na nemirnim vodama osamdesetmetara niže.Katsaris i Novak trčali su prema kamenoj površini na grebenu, a Janson ih je,usporen zbog uplakane Amerikanke, slijedio.

Page 59



Ludlum Robert - Direktiva JansonU sivilu noći djelovala je poput kraja svijeta. Litica i zatim ništa-vilo, potpunoi apsolutno.I to ništavilo bilo je njihov cilj, zapravo njihov jedini spas.Ako dođu do njega na vrijeme.- Nađi sidro! - Janson je pozvao Katsarisa.Stijena je bila od gnajsa, čvrsta, metamorfna stijena koju su vremenski uvjetioblikovali u nepravilne litice. Bilo je nekoliko dopadljivih stijena blizuizbočenja. Upotrijebiti ih bilo je sigurnije i brže nego zabadati klinove upukotine. Sigurnim, spretnim rukama, Katsaris je zavezao dvije petlje oko izbočinečvrstih stijena načinivši dvostruku omču koju je odozgo osigurao čvorom. Ako jedanbude presječen trenjem o oštru liticu ili zalutalim metkom, drugi će izdržati.Janson

117 je imao elastično presvučeno 9,4 mm Bealovo uže da može kontrolirati brzinuspuštanja. Bio je kompaktan, ali dovoljno jak za taj posao.Dok je Katsaris osiguravao sidro, Janson je brzo ubacio Novaka u najlonsku odjećuza penjanje pazeći da omča na nozi i pojas budu dobro zakopčani. To neće bitikontrolirano spuštanje; posao će obaviti oprema, a ne čovjek. A oprema nije moglabiti znatna: trebali su se pouzdati u naprave koje se mogu lagano nositi. Ključbroj osam služit će kao kočnica pri spuštanju. Bio je to najobičniji komad finogčelika, manji od njegove ruke, s dva prstena sa svake strane središnje osovine.Jedan je prsten bio velik, a drugi mali. Nije bilo pokretnih dijelova. Mogao senamjestiti brzo i lagano.Katsaris je sproveo petlju užeta za spuštanje kroz veliki prsten i zavezao je okoosovine. Mali prsten je zataknuo u odjeću Petera Novaka s kukom. Bila je tojednostavna naprava, ali je davala dovoljno trenja da kontroliraju tempo spuštanja.Iz tornja u kutu iznad krune bedema stražar je ispalio dugi rafal u njihovu smjeru.Primijetili su ih.- Isuse, Jansone, nemamo vremena! - vikao je Katsaris.Međutim, mogao je dobiti na vremenu možda minutu ili manje.Janson je otkvačio bombu s odore i bacio je na stražarski toranj.

Odletjela je polukružno kroz zrak u čuvarovu kabinu.Istodobno je bacio petlju užeta preko stijene. Što ga je brže Novak slijedio, to ćebiti sigurniji, a ovo uže je bila njegova jedina nada.Nažalost, Kagamac u stražarskom tornju je bio brz i vješt: zgrabio je bombu i bacioje podalje od sebe; nedostajalo je još nekoliko sekundi. Bomba se rasprsnula uzraku; bljesak je osvijedio za napad četvero ljudi na rubu litice poput svjetlostireflektora sa stražarskog tornja.- Što sad? - upita Novak. - Ja se ne znam verati po stijenama.- Skočite! - požurivao je Katsaris. - Odmah I- Vi ste ludi! - vikao je Novak zaprepašten i prestrašen crnimništavilom koje se činilo da se dolje širi.Katsaris je iznenada podigao velikog čovjeka i, pazeći da ne izgubi tlo pod sobom,gurnuo ga s litice. Bilo je to nemilosrdno. Bilo je to također jedini način. Humani-tarac nije mogaousvojiti i slijediti čak ni najosnovniju obuku: pad mu je bila jedina nada. Aizbočina je značila da će litica biti na sigurnoj udaljenosti.Janson je čuo kontrolirano klizanje užeta od 9,4 mm dok se provlačilo kroz kočnicubroj osam potvrđujući da će uže podnijeti pad do stijena opranih morem pri tojbrzini. Strma je litica sada bila Novakova najveća zaštita; štitila ga je od ljudis puškama na kruni-štima bedema. Meci su mogli proći samo pokraj njega, nisu gamogli doseći. Novak nije trebao ništa činiti. Gravitacija će učiniti svoje.Ostalo će učiniti tim B koji je čekao u čamcu na podnožju litice.Izbočenje litice štitilo je kompleks od amfibijskog napada stoljećima, čak su istijene i pličine onemogućavale bojne brodove da dođu preblizu. Lokacija utvrde jeodlično odabrana. No, te su karakteristike davale sigurnost i napadačima.

Page 60







Ludlum Robert - Direktiva Jansonpredviđeno. Mali brod se podizao i padao s valovima poput plu-tajućeg drva dok gaje njegov snažni vanjski motor vodio manje-više ravnom crtom. Sad se letjelicavidjela. Bila je na plutajućoj platformi od samonapuhujuće crne gume. Struja rotoraprouzročila je burkanje mora. Hennessv, koji će upravljati povratnim letom dok seHonwana odmara, samo je pripremao hidrauliku.Sad se trup letjelice bez sjaja ocrtavao s prvim tračcima novog dana, a ružičastamladica iznad horizonta. Nakon nekoliko minuta mladica je postala pomalo nejasna,ali intenzivan luk svjetlosti prošao je kroz zatvorene prste. Zora je pucala u onošto je sada već bilo čisto nebo. Tamnoljubičasto, tamneći brzo u intenzivnoplavetnilo. Zora na Indijskom oceanu. Prva zora koju je Peter Novak vidio nakonmnogo dana.Hennessv je otvorio prozor i zazvao Jansona. - Tko je ta ženska? - upitao jenapetim glasom.- Jesi li kad čuo za Donnu Hedderman?- Majko Isusova, Jansone. Vađenje je bilo za jednu osobu. U ovuletjelicu ne stane još jedna osoba. K vragu, već smo na granicamagoriva. Ako uzmemo još osamdeset kila tereta, ostat ćemo bez gorivaprije zone slijetanja. Toliko je fina tolerancija.- Shvaćam.- I trebaš. Bio je to tvoj plan, đavo te odnio. Daj mi alternativnuzonu slijetanja.Janson je zatresao glavom. - Ne postoji mjesto u blizini koje bi bilo sigurno da bipostojala alternativa.- I što kaže sad tvoj plan? - tražio je Irac.- Ja ću ostati - reče Janson. - Ima dovoljno goriva u čamcu dastignem do Sri Lanke. - Hennessv je pogledao u nevjerici, a Janson jedodao: - Uz smanjenu brzinu i iskorištavajući struje. Vjeruj mi, znamšto radim.- Sri Lanka nije sigurna. To si sam rekao, svih mu svetih.- Rekao sam da nije sigurna za Novaka. Improviziram. Imamrezervni plan ako se nešto dogodi. - To je bila djelomična istina.Plan koji je naveo će uspjeti, ali to nije bio slučaj koji je predvidio.

122

123 Sad su Donnu Hedderman, koja je teško disala i nesuvislo govorila, ubacili uzrakoplov. Lice joj se zažarilo, a odjeća joj je bila mokra od prskanja oceana.- Gospodine Janson? - Mađarev je glas bio piskav i jasan unatočbuci motora. - Vi ste hrabar čovjek. Zadivljujete me, a mene nijelako zadiviti. - Potapšao je Jansona po ramenu - Neću ovo zaboraviti.Janson je pognuo glavu i zatim ravno pogledao u smeđe oči Petera Novaka. - Molimvas, zaboravite. Zapravo moram zatražiti od vas da to učinite zbog moje sigurnostii sigurnosti mog tima. -Bio je to profesionalan odgovor. Janson je bioprofesionalac.Duga pauza. - Vi ste dobar čovjek - reče humanitarac. Katsaris je pomogao Novaku dase uspne u zrakoplov, a zatim je sišao.Grkovo lice bilo je odlučno kad se suočio s Jansonom. - Ja ću ostati. Ti idi.- Ne, prijatelju - reče Janson.- Molim - reče Katsaris. - Trebaju te ondje. Nadzor misije, je litako? Ako nešto pođe po zlu.- Ništa više ne može poći po zlu - reče Janson. - Novak je udobrim rukama.- 160 kilometara na pučini u čamcu na napuhavanje, to nije šala- reče Katsaris ukočena pogleda.- Hoćeš li reći da sam prestar za malo plovidbe?Katsaris je kimnuo glavom ne smijući se. - Molim te, Paul. Ja bih trebao biti taj.Njegova crna kosa sjajila se na svjetlosti zore.- K vragu, ne! - reče Janson u napadu bijesa. - Moja misija, moj

Page 63



Ludlum Robert - Direktiva Jansonproblem. Niti jedan član moga tima ne preuzima rizik koji bi trebaobiti moj. Ovaj razgovor je završio. - Bila je to točka ponosa onoga štose smatralo muškošću ili čašću u svijetu sjenki tajnih operacija. Katsaris je progutao knedlu i učinio kako mu je naređeno. Ali nijemogao izbrisati brigu s lica.Janson je stavio motor u nižu brzinu: potrošnja će biti optimalna na umjerenojbrzini. Provjerio je smjer kompasom na satu.Trebat će mu tri ili četiri sata da dođe do obalnih ravnica jugoistočne Sri Lanke.Ondje je imao vezu koja ga je mogla staviti na kamion do međunarodne zračne luke uColombu ako to mjesto nije ponovo u rukama Oslobodilačkih tigrova Tamila Eelama. Nije to bila idealna,nego ponovo najbolja od mogućnosti na raspolaganju.Promatrao je mali tirkizni zrakoplov kako se podiže u zraku opisujući nešto uzorkazigurata dok se počeo uspinjati na visinu prikladnu za podulji let iskorištavajućivjetrove do dugog puta za Katchall.Ranojutarnje nebo sad je bilo prekrasno plavo; gotovo se podudaralo s trupomletjelice i Janson je bio ispunjen osjećajem rastuće mirnoće i olakšanja dok jeletjelica klizila kroz nebo.Dopustio si je kratki trenutak ponosa. Bio je to trijumf nad gotovo nemogućimizgledima. Peter Novak je bio slobodan. Ubojiti fanatici ostali su bez slavnogzatočenika i neće dobiti ništa drugo nego poniženje. Janson se naslonio u čamcu ipromatrao kako se zrakoplov uspinje, a zbog okretanja oko triju osi izgledalo jepoput neke prirodne stvari, kukca u letu.Pristup obalnim ravnicama Sri Lanke u malom čamcu iziskivao je njegov oprez;postojali su neočekivani pješčani prudovi koji su mogli uništiti plovilo. Ali izColomba je postojao izravan let do Bombava, a odande će povratak u zemlju bitijednostavan. Zapamtio je osobni broj Marte Lang, isto kao i Katsaris; može doći donje gdje god da jest. Čamac nije imao potrebnu telekomunikacijsku opremu. Znao jeda će to Katsaris riješiti. Za nekoliko minuta Katsaris će obavijestiti Novakovuzamjenicu da je misija završena. Bio je to poziv za koji se Janson nadao da će ganapraviti, ali Katsaris je imao jednako pravo na njega: bio je izvanredan iapsolutno dio ovog trijumfa protiv svih izgleda.Ako je Janson dobro poznavao Zakladu za slobodu, najvjerojatnije će skupiti zračnuflotu dok se BA 609 vrati u Katchall. Janson je nastavio promatrati kako sezrakoplov uspinje, lebdi i kako je veličanstven.I zatim - ne\ Nije moguće, valjda je to poigravanje svjetlosti! Vidio je bljesak,

blješteću, plamenu eksploziju i dim u zraku. Tračak bijelog izblijedio jeranojutarnje nebo, a zatim je slijedilo dugi bljesak, žuto-bijelo izgaranje goriva.Komadići trupa zrakoplova počeli su padati u more.Ne! O Kriste, ne!

.124.. 123,, Nekoliko dugih sekundi Janson se osjećao potpuno omamljen. Zatvorio je oči i ponovoih otvorio: je li to samo mašta?Otkinuti propeler vrtio se lijeno prije nego što je sletio u more.0 blagi Boze!Bila je to katastrofa kakvu još nitko nije vidio. Šutljivi, mirni Manuel Honwana.Andressen: lojalan, metodičan, pouzdan, ljubazan - lako podcijenjen upravo zato jernije bio egocentričan. Sean Hen-nessy kojeg je izvukao iz engleske zatvorske ćelijesamo da bi ga osudio na smrt. Donna Hedderman, također, nesretna američkasamari-tanka.Otišli. Mrtvi zbog njega.1 Peter Novak. Najveći humanitarac novog stoljeća. Div međuljudima. Mirotvorac. Čovjek koji je nekoć spasio Jansonu život.I predmet cijele misije.Mrtav.Kremiran, devetsto metara iznad Indijskog oceana.

Page 64



Ludlum Robert - Direktiva JansonNevjerojatni je trijumf ispao, pošto se razdanilo, pravom noćnom morom.Znao je samo da to nije bila nesreća, pogreška na motoru. Dvostruka eksplozija -eksplozija koja je prethodila, nekoliko ključnih sekundi, eksploziji goriva, bilaje izdajnička. Ono što se dogodilo bilo je rezultat spretnosti i konstrukcije. I totakvih da su četvorica najboljih ljudi koje je znao bila ubijena, zajedno snajboljim čovjekom kojega je itko ikad znao.Sto se, do vraga, dogodilo? Tko je mogao isplanirati takvo što? Kad je toisplanirano?I zašto? Za ime Božje, zašto?Janson se spustio na pod čamca paraliziran od boli, uzaludnosti, bijesa; zatrenutak se na pučini osjećao kao da je u kripti s utegom na grudima. Disanje jebilo nemoguće. Sama krv koja mu je tekla kroz žile kao da se zgrušala. Sinje morega je pozivalo sa svojim protuotrovom trajnog zaborava. Bio je uznemiren, izmučen iuplašen i znao je kako to zaustaviti.Međutim, to nije bila opcija.Dao bi svoj život za bilo koji od njihovih života. Znao je to.Ali, to nije bila opcija.Samo je on preživio. I u nekom proračunanom dijelu uma satni se mehanizam okretao čvrstom, hladnomsrdžbom. Podigao je oružje protiv složenih fanatika samo da bi podlegao nečemu jošđavolskijem. Bijes se ulijevao u njegovu dušu gotovo ledenim mrazom. Emocije poputbijesa i boli trebale su ustupiti mjesto većoj emociji, apsolutnoj i nepopustljivojžeđi za pravdom. To je bila emocija koja mu je zapovijedila da ne podlegne ostalimemocijama. On je jedini ostao na životu. Ostao je saznati što se upravo dogodilo.I zašto.

126 127.,.

01

> i 9/ Washington, D.C./- Ovdje je temeljna smjernica čuvanje tajni - rekao je čovjek izObavještajne agencije obrane nazočnima u sobi. Gustih, tamnihobrva, širokih ramena i potamnjelih podlaktica, izgledao je kao netkotko radi rukama; zapravo, Douglas Albright je bio izrazito misaonitip predan teškim mislima i razmišljanju. Bio je doktor političkih znanosti, a imao je još i diplomu iz osnova teorije igre.- Diskrecija je prioritet broj jedan, dva i tri. Oko toga ne trebadvojiti.Takva dvojba je teško bila moguća; zapovijed je čak objasnila neobično mjesto zahitno sazvani sastanak. Međunarodni centar Mendian nalazio se na Crescent Placeu,odmah nakon Šesnaeste ulice na Meridian Hillu. Spokojno lijepo zdanje uneoklasicističkom stilu koje je bilo arhitektonska lingua franca službenogWashingtona, bilo je sve prije nego uočljivo. Privlačnost zdanja bila je diskretnai zapravo je proizlazila iz čudnog statusa zgrade koju ne posjeduje federalna vlada- centar se reklamirao kao neprofitna obrazovna i kulturna ustanova - iako jegotovo potpuno bila posvećena vrlo povjerljivim vladinim funkcijama. Centar je imaoelegantan prednji ulaz od izrezbarene hrastovine; no, važniji je bio sporedni ulazdo kojeg se dolazilo privatnim kolnim prilazom što je omogućavalo

Page 65



Ludlum Robert - Direktiva Janson važnim osobama da dođu i odu neprimijećene. Iako je bio samo milju udaljen odBijele Kuće, centar je imao bitne prednosti za određene sastanke, posebice zameđuresorna tajna zasjedanja koja nisu imala formalnog opravdanja. Sastanci koji suse ovdje održavali nisu uključivali papirnati trag, što je zbog osiguranja bilonužno u Bijeloj kući, u staroj zgradi izvršne vlasti, u Pentagonu ili u bilo kojojobavještajnoj agenciji. Sastanci su se mogli održati bez ikakvog traga. Mogli su seodržati, a da se službeno zapravo nikad i nisu održali.Petorica muškaraca sivih lica koji su sjedili oko malog konferen-cijskog stolabavila su se sličnim poslovima pa ipak, s obzirom na strukturu vladinih agencija,nikad se u normalnim okolnostima ne bi imali razloga sastati. Ne treba ni reći daje program zbog kojeg su se okupili bio sve prije nego normalan, a okolnosti skojima su se suočili mogle su postati kataklizmičke.Za razliku od svojih pretpostavljenih, oni nisu bili postavljeni po političkojliniji; oni su cijeli život bili vezani za svoj posao i radili su na programimakoji su trajali puno duže od bilo koje određene administracije. Bili su povezani ipodnosili su izvještaje muškarcima i ženama koji su se mijenjali svake četirigodine, no doseg njihovih odgovornosti, kako su oni zamislili, protezao se punodalje.Nasuprot čovjeku iz DIA-e sjedio je zamjenik direktora Agencije za nacionalnusigurnost. Imao je visokS ostrugano čelo i sitne, zgužvane crte lica. Ponosio setime da održava vanjski dojam smirenosti bez obzira na to u kakvim se okolnostimanalazio. Taj dojam smirenosti sada je gotovo potpuno nestao, a time i njegov ponos.- Diskrecija, da. Priroda naredbe je jasna - rekao je tiho. - Priroda našegpredmeta nije.- Paul Elie Janson - rekao je podtajnik State Departmenta koji je na papiru biodirektor Ureda za obavještajnu i istraživačku djelatnost tog odjela. Neko vrijemenije govorio. Muškarac glatkog lica, atletske građe, raskuštrane kose boje sijenačijem su dojmu ozbiljnosti prinosile teške naočale crnih okvira. Podtajnik je bioneuništiv i drugi su muškarci to znali. A budući da je bio neuništiv, dobro suzapamtili način na koji se on postavio u tom pitanju. - Kao što znate, Janson jebio jedan od naših. Dokumenti koje o njemu imate samo su blago redigirani.Ispričavam se zbog toga, ali takve dobivamo iz arhiva i

130

131 nismo imali puno vremena za pripreme. U svakom slučaju, mislim da će vam dati općusliku.- Još jedan vaš prokleti stroj za ubijanje, Derek, eto što je on -reče Albright mrko pogledavši podtajnika. Usprkos svom visokomadministrativnom rangu, Albright je proveo karijeru u analizi, a neu operacijama i u svojoj je srži ostao analitičar. Ukorijenjeno nepovjerenje koje su ljudi njegova soja gajili prema svojim kolegama u operacijama prečesto je bilo opravdano. - Stvarate te bezdušne dijelovemašinerije, puštate ih u svijet i onda ostavljate nekom drugom dapopravi što ste zabrljali. Ja jednostavno ne razumijem kakvu toigru on igra.Čovjek iz Vlade se zajapurio. - A jesi li možda pomislio da netko drugi igra igru snjim? - Oštar pogled: - Stvaranje pogrešnih zaključaka može biti opasno. Ja neželim tvrditi da je Janson odmetnik.- Činjenica jest da ne možemo biti sigurni - rekao je nakonkratke stanke čovjek iz NSA-e, Sanford Hildreth. Okrenuo sečovjeku koji je sjedio do njega, kompjutorskom znanstveniku kojije kao mladić stekao ugled čuda od djeteta kad je gotovo sam redi-zajnirao glavnu obavještajnu bazu podataka za CIA-u. - Jesmo li previdjeli neke podatke, Kaz?Kazuo Onishi je odmahnuo glavom. Školovao se u Caltechu, a odrastao je u južnojKaliforniji i zadržao je njihov blagi naglasak zbog kojeg se doimao nesuvislijimnego što je bio. - Mogu vam reći da smo imali neobične aktivnosti, moguće provale

Page 66



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsigurnosnih zaštita. Ne mogu nikako identificirati počinitelja. U svakom slučaju,još ne ovog trena.- Pretpostavimo da imaš pravo, Derek - nastavio je Hildreth. -U tom slučaju ga žalim. No, baš ništa ne smije ugroziti program.Doug ima pravo. To je glavna naredba. Bezuvjetna i nepopustljiva.Ili se možemo oprostiti od Pax Americane. Gotovo da i nije važnošto je on mislio da čini. Možemo samo zaključiti da taj momak Janson nema pojma na što je nabasao. - Prinio je šalicu kave ustima isrknuo nadajući se da nitko nije primijetk/drhtanje ruke dok je spuštao šalicu na tanjurić. - I nikad neće ni saznati. - Ove su riječi višesličile izjavi nego primjedbi.

- To mogu prihvatiti - rekao je čovjek iz Vlade. - Je li Charlotteupoznata? - Charlotte Ainslev je bila predsjednikova savjetnica zanacionalnu sigurnost i glavna veza s Bijelom kućom.- Kasnije tijekom dana - rekao je čovjek iz NSA-e. - No, vidite lineku alternativu koja bi se mogla poduprijeti?- Upravo u ovom trenutku? Upao je u živi pijesak. I da hoćemo,ne možemo mu pomoći.- Bilo bi lakše kad se on ne bi borio - rekao je analitičar DIA-e.- S tim se slažem - reče Derek Collins. - No, koliko ga ja poznajem, on će se boriti, i to jako.- Onda će trebati poduzeti krajnje mjere - rekao je analitičar.- Ako program izgori, ako se makar i jedan posto programaotkrije, onda ne samo da će uništiti nas, već će uništiti sve do čegaje bilo kome ovdje stalo. Apsolutno sve. Odvrtjet će se prošlih dvadeset godina povijesti i to je ono što se kaže čekaj-magare-dok-trava-naraste, zgoditak-na-lutriji, scenarij u-najboljem-slučaju. Vjerojatnijeje da će više nalikovati na još jedan svjetski rat. Samo što ćemoovaj put mi izgubiti.- Jadnik - rekao je zamjenik direktora NSA-a, listajući Jansonovdosje. - Umiješan je preko glave.Podtajnik vlade je zatomio drhtaj. - Bogme jest - odvratio je mrko - ali i mi smo.AtenaGrci su imali izraz za to: nefos. Smog - dar zapadne civilizacije svojoj kolijevci.Zarobljen prstenom planina, pritisnut atmosferskom inverzijom, smog je zakiselio

zrak pospješujući propadanje starina te nadražujući oči i pluća četiri milijunastanovnika grada. Za loših dana ležao bi nad Atenom poput otrovnog oblaka. Ovo jebio loš dan.Janson je imao izravni let od Bombava do Atene. Sletio je na istočni terminalmeđunarodnog aerodroma Ellinikon. Osjećao se mrtvim iznutra; bio je presvučenizombi koji samo misli na posao. Ti si čovjek koji ima granitnu stijenu na mjestugdje hi trebalo hiti srce. Da je barem to bilo tako.

132, 133 Nekoliko je puta zvao Martu Lang, no bez uspjeha. To ga je izluđivalo. Rekla mu jeda je uvijek može dobiti na broj što mu je dala, bez obzira na to gdje se nalazila:to je bila izravna linija do njezina stola, njezina privatna linija i ako se nejavi nakon što triput zazvoni, linija će se prebaciti na broj njezina mobitela.Naglasila je da taj broj ima samo troje ljudi. Međutim, jedino što je dobio bilo jeelektronsko zujanje neodgovorene linije. Zvao je razne područne urede Zaklade zaslobodu u New Yorku, Amsterdamu, Bukureštu. Gospođice Lang nema, prigušenim bi gaglasom obavijestio niži činovnik. Janson je bio uporan. Radi se o hitnom slučaju.On joj uzvraća poziv. On je njezin osobni prijatelj. Zove zbog vrlo važne stvari.Radi se o samom Peteru Novaku. Pokušao je na sve načine, iskušao sve taktikedodi-javanja pa ipak nije napredovao.Poruka će biti prenesena, odgovarali bi mu svaki put tom lukavom jezičnom

Page 67





Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvilenkastu crnu kosu. Zadebljanje trbuha je jedva bilo primjetno, još jedna putenaoblina koja se jedva nazirala ispod široke haljine od sirove svile.- Paul! - oduševljeno je uzviknula. Oduševljenje je nestalo kad jevidjela izraz njegova lica; boja joj je nestala s lica. - Ne - rekla jetihim glasom.Janson nije odgovorio, no njegov iscrpljeni izraz nije ništa mogao sakriti.- Ne - prošaptala je.Počela je vidno drhtati, lice joj se iskrivilo od boli, a zatim od bijesa. Slijedioju je u kuću kad se ona okrenula i ošamarila ga. Ponovo ga je udarila širokim,mlitavim udarcem, kao da uzvraća udarac istini koja joj je razorila svijet.Udarci bole, iako ne koliko ljutnja i očaj koji su ih uzrokovali. Na kraju ju jeJanson zgrabio za ruku. - Marina - rekao je glasom muklim od boli. - Molim te,Marina.Gledala ga je kao da snagom volje može učiniti da on nestane, a s njim i užasnevijesti koje je donio.- Marina, nemam riječi kojima bih izrazio koliko mi je žao. - Utakvim trenucima izlaze klišeji koji unatoč tome nisu manje istiniti.Čvrsto je zažmirio tražeći riječi utjehe. - Theo je do kraja bio junak.- Riječi su zvučale kruto čak i u trenutku dok ih je izgovarao jer jebol koju su Marina i on dijelili bila puno veća. - Nitko mu nije bioravan. A što je radio...- Mpa! Thee mou. - Grubo je oslobodila svoju ruku iz njegove iotrčala na balkon koji je gledao na malo dvorište. - Zar ne shvaćaš?Više mi nije stalo do tih stvari. Više mi nije stalo do tih velikih riječi oagentima, do tih igara kauboja i Indijanaca. To mi ništa ne znači!- Nikad ti i nije značilo.- Nije - rekla je. - Jer sam jednom i ja igrala igru....- Bože, ono što si napravila na Bosporu... to je bilo izuzetno. -Ta se operacija odigrala prije šest godina, kratko vrijeme prije negošto je napustila obavještajnu službu u svojoj zemlji. Zaplijenjeno jetajno oružje namijenjeno grupi 17 Noemvri, terorističkoj grupi 17. studeni, a oni koji su ih opskrbljivali uhvaćeni su. - Znam obavještajneprofesionalce koji se još dive toj akciji.- I tek nakon toga se upitaš: Je li ti to bilo što značilo, bilo kojaod tih akcija?- Ali je to spasilo živote!

- Je li? Uhvaćena je jedna pošiljka kratkog oružja. Koju će zamijeniti druga, poslana drugim putem. Pretpostavljam da to održavacijene visokima, a trgovci dobro zarađuju.- Theo je o tome drukčije mislio. - Janson je tiho govorio.- Theo to nikad nije tako shvaćao. A sada više i neće. - Glas jojje počeo drhtati.- Ti mene okrivljuješ.- Okrivljujem sebe.- Ne, Marina.- Ja sam ga pustila da ide. Da sam insistirala, on bi ostao. Zarsumnjaš u to? No, ja nisam insistirala. Jer da je i ostao kod kućetaj put, pozvali bi ga neki drugi put i onda opet i opet. A ne ići,nikad više ne ići, bi ga ubilo. Theo je izvrsno radio svoj posao. Jato znam, Paul. Zbog toga se ponosio sobom. Kako sam mu to moglaoduzeti?- Sami biramo svoju sudbinu.- I kako sam ga mogla naučiti da bi dobro radio i druge stvari?Da je bio dobar čovjek? Da će biti dobar otac?- Bio je sjajan prijatelj.- Bio je prema tebi - reče Marina. - A jesi li ti bio prema njemu?- To ne znam.- On je tebe volio, Paul. Zato je i otišao.- To znam - reče Janson tmurno. - To zbilja znam.- Ti si mu bio sve.Janson je na trenutak zašutio. - Jako mi je žao, Marina.- Ti si nas spojio. I sada si nas rastavio, na jedini način na koji

Page 69



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsmo mogli biti rastavljeni. - Marinine tamne oči gledale su ga zaklinjući i brana u njoj je odjednom popustila. Jecaji su joj bili životinjski, divlji i neobuzdani; sljedećih nekoliko minuta svijala se ugrčevima. Sjedila je na crnoj lakiranoj stolici okružena sitnim stvarimakoje su odavale smisao i ljubav za dom, koje su ona i Theo zajednokupovali: rukom tkani tepih, svijetli, svježe prelakirani drveni pod,

136 13.7 udobna kuća u kojoj su ona i njezin muž živjeli - pripremali se, zajedno, dadočekaju drugi život. Ratom razrušeni otok u Indijskom oceanu, razmišljao jeJanson, na razne je načine lišio je i njega i Thea očinstva.- Nisam htjela da ode - rekla je. - Nipošto nisam htjela da ode. -Lice joj je sada bilo crveno, a kada je otvorila usta, nit sline joj serastegnula između natečenih usana. Za Marinu je bijes bio jedina čvrsta točka, a kad se to srušilo, srušila se i ona.- Znam, Marina - rekao je Janson čije su oči bile suzne. Vidjevšida će klonuti, obavio je ruke oko nje držeći je čvrsto zagrljenu.- Marina. - Izgovorio je njezino ime kao da je šaptom zaklinje.Pogled kroz veliki sobni prozor bio je neprimjereno sunčan, a trub-ljenje frustriranih motorista bilo je gotovo melem, meketava bijelabuka gradskog kasnog popodneva. More »putnika« koji žure kućisvojim obiteljima: muškarci, žene, sinovi, kćeri - geometrija obiteljskog života.Kad ga je sljedeći put pogledala, bilo je to kroz suze. - Je li spasio nekoga? Jeli oslobodio nekoga? Reci mi da njegova smrt nije bila uzaludna. Reci mi da jespasio život. Reci mi, Paul!Janson je nepomično sjedio u pletenom naslonjaču.- Reci mi što se dogodilo - rekla je Marina kao da će joj pojedinosti o događaju pomoći da ostane normalna.Prošla je minuta prije nego što se mogao sabrati i početi govoriti, no onda joj jeispričao što se dogodilo. Zbog toga je, zapravo, i došao. Jedini je on znao kako jezapravo Theo poginuo. Marina je htjela znati, morala je znati, i on će joj to reći.

No, čak i dok je govorio, postao je sasvim svjestan kako je to objašnjavanje malotoga objasnilo. Bilo je još toliko toga što nije znao. Još toliko pitanja na kojanije imao odgovore. Jedino što je znao bilo je da će pronaći te odgovore ili ćeumrijeti pokušavajući ih pronaći.Hotel Spyrios, smješten nekoliko blokova od trga Svntagma, sagrađen je u neutralnomstilu međunarodnih turističkih objekata; dizala su bila ukrašena travertinomobloženim smolom, vrata pokrivena furnirom od mahagonija, a pokućstvo jedizajnirano tako da blista u brošurama, ali ne pruža nepotrebne užitke. - Vaša soba bit će spremna za pet minuta - pažljivo mu je rekaočovjek na recepciji. - Samo sjednite u predvorju, mi ćemo doći povas. Pet minuta, ne više.Pet minuta, mjereno atenskim vremenom, izgledalo je više kao deset minuta, noJanson je napokon dobio svoj ključ-karticu i krenuo do hotelske sobe na devetomkatu. Obred je bio automatski: umetnuo je tanki ključ-karticu u prorez, čekao dabljesne zelena dioda, okrenuo patentnu bravu i gurnuo teška vrata prema unutra.Imao je osjećaj težine, i to ne samo zbog prtljage. Osjećao je bolove u ramenima igornjem dijelu leđa. Sastanak s Marinom je bio vrlo neugodan, kao što je iočekivao. Povezali su se u svojem osjećaju gubitka, ali samo na trenutak: on je bioneposredni uzrok, od toga nije mogao pobjeći, a bol, kad su bili odvojeni, bila jedvostruko jača. Kako bi Marina ikad mogla razumjeti kako se osjećao, koliko ga jemučio vlastiti osjećaj krivnje?U sobi je osjetio miris ustajalog znoja po čemu je zaključio da je čistačica upravonapustila sobu. I zastori su bili navučeni u vrijeme kad bi obično trebali bitirastvoreni. Rastresen kakav je bio, Janson nije donio zaključke kakve je naučiodonositi. Tuga se uvukla između njega i svijeta poput tanke prozirne mrene.

Page 70



Ludlum Robert - Direktiva JansonTek kad su mu se oči privikle na svjetlo, vidio je čovjeka koji je sjedio unaslonjaču leđima okrenut zastorima.Janson je rukom krenuo prema pištolju koji nije imao.- Dugo je prošlo od našeg posljednjeg pića, Paul - rekao ječovjek koji je sjedio.Janson je prepoznao čovjekov medeni, licemjerni glas, kultivirani engleski s blagimgrčkim naglaskom. Nikos Andros. Preplavile su ga uspomene, a malo je bilo lijepih.- Žao mi je što si došao u Atenu, a da mi se nisi javio - nastavioje Andros ustavši i napravivši nekoliko koraka prema njemu. - Misliosam da smo prijatelji. Mislio sam da sam za tebe netko koga ćeš uvijek potražiti da popijemo piće, po čašu ouzoa. Da popijemo jedno, zastara vremena, prijatelju. Zar ne?Obli obrazi, sitne brze oči: Nikos Andros pripadao je jednom drugom razdoblju uJansonovu životu, u vremenski odjeljak koji je zapečatio kad je otišao izKonzularnih operacija.

138 139 . _,.!.... i &5JB&IDG2 - Nije me briga kako si ušao ovamo. Jedino pitanje koje tipostavljam jest kako želiš izaći - rekao je Janson kojeg je prošao svakiizraz veselja. - Najbrže bi bilo preko balkona niz devet katova.- Zar se tako razgovara s prijateljem? - Andros je imao vrlokratku tamnu kosu; odjeća mu je, kao i uvijek, bila skupa, pažljivoizglačana, pedantna: crni sako od kašmira, tamnoplava svilena košulja, a cipele od mekane, ulaštene teleće kože. Janson je bacio pogledna nokat na malom prstu koji je Andros ostavljao dugim, kicoški običaj nekih Atenjana što je upućivao na prezir prema fizičkom radu.- Prijateljem? Radili smo zajedno, Nikos. No, sve je to prošlost.Sumnjam da možeš ponuditi išta što bih ja želio kupiti.

- Nemaš vremena za kupovanje? Bit će da si u velikoj žurbi. Nijevažno. Danas se bavim dobrotvornim poslom. Nisam došao ovamoda ti prodam informacije. Došao sam da ti ih dati. Apsolutno besplatno.U Grčkoj je Nikos Andros bio poznat kao konzervator nacionalnog blaga. Kao kustosau pirejskom arheološkom muzeju i voditelja programa očuvanja, često su ga citiraliu vezi s povratkom starina u domovinu jer je stalno tražio da se Elginov mramorvrati u zemlju iz koje je odnesen. Živio je u neoklasicističkoj vili u šumovitomatenskom predgrađu Kifissia, na nižim obroncima brda Pendeli, što se uklapalo ušarenu sliku atenskog elitnog kruga. Zbog stručnosti i erudicije na polju klasičnearheologije bio je vrlo tražen i rado viđen gost u salonima bogatih i moćnih diljemEurope. Budući da je dobro živio i povremeno neizravno spominjao obiteljski novac,sviđao se grčkom svećenstvu kao anthropos kales anatrophes, čovjek uzvišena odgoja.Janson je znao da je njegovani kustos odrastao kao sin trgovca u Solunu. Znao je ida je Androsov teško stečeni društveni ugled bio presudan za njegovu pritajenukarijeru trgovca informacijama tijekom hladnog rata. To je bilo vrijeme kad jeatenski sektor bio podjednako centar mreža i CIA-e i KGB-a, kad se ljudska imovinačesto krijum-čarila kroz Bosporski tjesnac, kad su se zamršeni taktički gambiti,koji su uključivali susjedne zemlje u Maloj Aziji, vodili s egejskog poluotoka.Andros je bio sasvim odvojen od velikih igara velikih sila; jednako je bio sklondavati prednost jednoj strani pred drugom kao što su posrednici robom davaliprednost jednom kupcu pred drugim.

- Imaš li što reći - rekao je Janson - onda to reci i nestaniodavde.

Page 71



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Razočarao si me - reče Andros. - Uvijek sam te smatrao sofisticiranim, svjetskim, odgojenim čovjekom. Zbog toga sam te i poštovao. S tobom su transakcije bile zabavnije nego s većinom drugih.Janson se pak sjećao svojih transakcija s Androsom kao posebno mučnih.Jednostavnije je bilo raditi s onima koji su razumjeli vrijednost predmeta izadovoljavali se izravnom razmjenom vrijednost-za-vrijednost. Nasuprot tome,Androsu je trebalo laskati i laskanjem ga prevariti, a ne samo platiti. Janson sedobro sjećao njegovih beskrajnih, laskavih traženja rijetkih vrsta ouzoa. Tu su,onda, bile njegove kurve, mlade žene, a ponekad i mladi muškarci koji bi ga pratiliu neprikladnim okolnostima. Sve dok se o njemu brinulo, malo ga je brinulo ugrožavali on sigurnost drugih, kao i integritet mreža s kojima je kontaktirao.Nikos Andros se obogatio kao profiter hladnog rata; baš tako. Janson je preziraotakve ljude, no nikako nije mogao pokazati svoj prezir dok je još možda trebaonjihovu robu i usluge, ali ta su vremena davno prošla.- Tko te šalje? - pitao je Janson.- Oh, Bože! - reče Andros. - Sad se ponašaš kao koinos eglima-tias, kao obični razbojnik koji predstavlja opasnost i za sebe i zadruge. Znaš, tvoja se poznanstva dijele na one koji misle da si se promijenio od vremena koje si proveo u Vijetnamu... i onih koji znaju danisi.Janson je postao vidno napet. - Nemaš pojma o čemu govoriš. -Lice mu se zajapurilo.- Ne znam? Iz tog vremena još imaš priličan broj neprijatelja, a neki od njih bavese sličnim poslom kao i ti. Nekima je teško da ti oproste. Na svojim samputovanjima i sam sreo jednog ili dvojicu koji su, nakon jedne ili dvije boceouzoa, priznali da te smatraju čudovištem. Priča se da si pružio dokaze zbog kojihje tvoj zapovjednik smaknut zbog ratnih zločina unatoč činjenici da je ono što siti učinio bilo barem tako strašno, ako ne i gore. Zbilja imaš neobičan osjećaj zapravdu, uvijek okrenut prema van, poput topova na utvrdi.Janson je krenuo naprijed, stavio ruku na Androsova prsa i snažno ga udario o zid.Počelo mu je zujati u glavi - i onda se to sti- 140 šalo samo snagom volje. Morao se usredotočiti. - Što si mi ono htio reći, Andros?Nešto poput mržnje zasjalo je u Androsovim očima i Janson je prepoznao prvi put daje njegov prezir uzvraćen. - Tvoji bivši poslodavci žele te vidjeti.- Tko to kaže?

- Zamolili su me da ti prenesem tu poruku. Zamolili su me da tikažem da trebaju s tobom razgovarati. Žele da se javiš.]aviti se: umjetnički termin čije je značenje Andros cijenio kao i svatko drugi.Doći - javiti se centrali u SAD-u, podvrći se analizi, ispitivanju ili bilo kojemobliku prikupljanja podataka što se smatrao odgovarajućim. - Govoriš gluposti. Daje zapovjedništvo Konzularnih operacija htjelo da se javim, ne bi poslali poruku pomaženom sociopatu poput tebe. Ti si osoba koja bi mogla raditi za bilo koga. Voliobih znati tko je tvoj pravi poslodavac danas, glasonošo.- Glasonoša, kažeš.- Samo to si uvijek i bio.Andros se nasmijao, a oko očiju su mu se pojavile mrežaste bore.- Sjećaš li se priče vezane uz izvorni Maraton? U petom stoljećuprije Krista Perzijanci su pokrenuli najezdu i iskrcali se kod obalnoggrada Maratona. Glasonoša Fidipid je bio zadužen da otrči do Atenei pozove postrojbe. Atenska vojska, koja je bila četiri puta manja,započela je iznenadni napad i ono što je izgledalo kao samoubojstvo,pretvorilo se u izvanrednu pobjedu. Tisuće Perzijanaca ležali sumrtvi. Ostatak je pobjegao na brodove da pokuša izravno napastiAtenu. Trebalo je ponovo poslati tajnu poruku u Atenu da ih se obavijesti o pobjedi i o predstojećem napadu. Još je jedanput zadatakpovjeren glasonoši Fidipidu. Zamisli, on je i sam bio na bojnom poljuod jutra u teškom oklopu. Ništa zato. Trčao je cijelim putem, trčao jekoliko su ga noge nosile, četrdeset kilometara, da donese vijest izatim se srušio mrtav. I tako je taj grčki glasonoša stvorio pravu tradiciju.- Iznenadni napadi i tajne poruke - jasno mi je zašto ti se sviđa ta

Page 72



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpriča. No, nisi odgovorio na moje pitanje, Andros. Zašto ti?- Zato, prijatelju, što sam slučajno bio u blizini. - Andros se opetnasmijao. - Volim zamišljati da je to dječak iz stare Grčke bez dahaizgovorio prije nego što se srušio. Ne, Jansone, sve si pogrešno shvatio. U ovom slučaju poruka pripada onome tko može locirati njezina primatelja. Natisuće je golubova pismonoša odaslano, a ovaj je uspio doći. Čini se da su ti tvojestare kolege, nakon što su saznali da si stigao u ovu zemlju, izgubili trag.Trebali su mene, s mojom mrežom veza. Poznajem ponekog u gotovo svakom hotelu,taverni, kaphe-neionu i ouzeri u ovom dijelu grada. Pustim glas i glas mi se vrati.Misliš li da bi i jedan američki ataše mogao raditi tako brzo?- Andros je otkrio pravilan red oštrih, gotovo zvjerskih zubi. -No, da sam na tvojem mjestu, ja bih se manje uzrujavao zbog pjesnika, a više zbog pjesme. Znaš, silno žele razgovarati s tobom jerhoće da im objasniš neke stvari.- Koje stvari?Andros je teško uzdahnuo, teatralno. - Postavljaju se pitanja u vezi s tvojimnedavnim aktivnostima koje treba odmah objasniti. -Slegnuo je ramenima. - Gledaj,ja ništa ne znam o tim stvarima. Ja samo ponavljam tekst koji su mi dali poputostarjelog glumca u jednom našem epitheorisiju, našoj sapunici.Janson se prezrivo nasmijao. - Lažeš.- Grub si.- Nema teorije da bi moji bivši poslodavci tebi povjerili takavzadatak.- Zato što sam outheteros? Nepristran? No, i ja sam se poputtebe promijenio. Ja sam novi čovjek.- Ti novi čovjek? - Janson se narugao. - Teško da si nov. Teškoda si čovjek.Andros se ukočio. - Tvoji bivši poslodavci ... sada su moji poslodavci.- Još jedna laž.- Nije laž. Mi Grci smo ljudi agore, tržnice. A tržnice nema bezkonkurencije. Slobodno tržište, konkurencija - ha? To su stvari okojima vaši političari samo isprazno govore. Ovaj se svijet uvelikepromijenio u posljednjih deset godina. Nekoć je konkurencija bilaživa. Sad je agora samo za tebe. Ti posjeduješ tržište i nazivaš ga slobodnim. - Nagnuo je glavu. - I što ćemo sad? Moji prijašnji istočniklijenti otvore svoje novčanike i izleti samo jedan moljac. Jedini oba

vještajni podatak koji ih zanima jest hoće li biti dovoljno goriva uMoskvi ove zime. Ja sam luksus koji si oni više ne mogu priuštiti.

142. 143 - KGB je pun tvrdolinijaša koji još cijene tvoje usluge.- Kakva je korist od onih čvrste ruke ako nemaju čvrstu valutu?Došlo je vrijeme kad treba odabrati strane, zar ne? Čini mi se da simi to često govorio. Ja sam izabrao stranu sa... koji je ono vaš lijepiamerički izraz?... zelembaćima.- To je oduvijek bila tvoja strana. Bio si odan samo novcu.- Vrijeđa me kad govoriš na takav način. - Podigao je obrve. -Osjećam se posramljeno- Kakvu igru igraš, Andros? Želiš li uvjeriti ljude da te sada plaćaobavještajna služba SAD-a?Grkove su oči bljesnule ljutnjom i nevjericom. - Misliš li da bih rekaoprijateljima da radim za ovu opasnu i nejasnu supersilu? Misliš li da bi se Grkmogao hvaliti takvim čim?- Zašto ne? Praviti se važan kao da si pravi igrač...- Ne, Paul. Onda bih izgledao kao amerikanofil, kao slugaUndea Sama.- I što je u tome tako loše?

Page 73



Ludlum Robert - Direktiva JansonAndros je sažalno odmahnuo glavom. - Od drugih bih mogao očekivati takvosamozavaravanje. Ali ne od tako svjetskog čovjeka kao što si ti. Grci ne mrzeAmeriku zbog onoga što čini. Oni je mrze zbog onoga što ona jest. Ovdje se gnušajunad Uncleom Samom. Ali možda ne bih trebao biti iznenađen tvojim nepoznavanjemstvari. Vi Amerikanci nikad niste mogli shvatiti antiamerikani-zam. Toliko želitebiti voljeni da ne možete razumjeti zašto vas toliko malo vole. Upitajte se zaštoAmerikance toliko mrze ili je to izvan vaših mogućnosti? Čovjek nosi velike čizme ičudi se zašto ga se mravi ispod njegovih nogu boje i zašto ga mrze - on prema njimane gaji takve osjećaje!Janson je na trenutak šutio. Ako je Andros zacementirao odnos s američkomobavještajnom agencijom, on to nije učinio zato da bi se time razmetao: to jeistina. Ali koliko je drugog još istina?- U svakom slučaju - Andros je nastavio - objasnio sam tvojimstarim kolegama da ti i ja imamo posebno srdačne odnose. Trajnopovjerenje i privrženost koje smo izgradili tijekom mnogih godina.To je zbilja zvučalo kao Andros: neiskrenost, spremne laži, prazna obećanja. Jansonje to lako mogao zamisliti: ako je Andros načuo da bi trebalo uspostaviti kontakt,lako je mogao odlučiti da će se potruditi oko tog posla. Riječi koje dolaze odprijatelja kojem vjeruje, Andros je vjerojatno rekao časniku za vezu Konzularnih operacija, lakše ćebiti primljene bez sumnje.Janson je netremice gledao u grčkog nametljivca i osjećao kako mu raste napetost.Žele da se javiš.Ali zašto? Tim se riječima nisu olako koristili Jansonovi bivši poslodavci. To nisubile riječi koje bi se bez posljedica mogle zanemariti.- Ima zasigurno još nešto što mi nisi rekao - poticao ga je Janson.- Rekao sam ti što su mi rekli da ti kažem - odgovorio je Andros.- Rekao si mi ono što si mi rekao. A sad mi reci ono što mi jošnisi rekao.Andros je slegnuo ramenima. - Čujem stvari.- Kakve stvari?Odmahnuo je glavom. - Ja ne radim za tebe. Koliko novaca, toliko glazbe.- Svinjo jedna - planuo je Janson. - Reci mi što znaš ili...- Ili što? Što ćeš napraviti? Ubiti me? Napustiti svoju hotelskusobu žamazanu krvlju američke vrijednosti s kojom si u dobrim

odnosima? To bi u svakom slučaju raščistilo zrak.Janson je gledao u njega nekoliko trenutaka. - Ja te nikad ne bih ubio, Nikos. Aliagent tvojih novih poslodavaca bi mogao. Pošto saznaju za tvoju vezu s Noemvri.Njegovo spominjanje grčke zloglasne grupe 17. studeni, neuhvatljive terorističkeskupine što ju je dugo tražila američka obavještajna služba, izazvalo je trenutačnureakciju.- Ne postoji takva veza! - odbrusio Andros.- Onda im tako reci. Oni će ti sigurno vjerovati.- Zbilja si odvratan. To je čista izmišljotina. Nije tajna da sam sesuprotstavio pukovnicima, ali da sam imao veze s teroristima? To jeapsurdno. Čista kleveta.- Da. - Nešto poput smješka pojavilo se oko Jansonovih usnica.- Dobro. - Andros se nelagodno vrpoljio. - Uostalom, oni ti nebi povjerovali.- Samo što im ja to ne bih rekao. Misliš da više ne znam igratiigre? Godinama sam radio u protuobavještajnoj službi. Znam kakoplasirati informaciju a da se nikad ne otkrije da potječe od menete da bude sve uvjerljivija i sve udaljenija od svog izvora.,. Mi. - Mislim da govoriš gluposti.- Jedan član grčkog parlamenta povjerio se drugom članu koji jebio na platnom popisu CIA-e, a da to ovaj nije znao. Informacija jezavršila na MemRazu, memorandumu o razgovoru, kod šefa mjesnepostaje. Koji, usput, nije zaboravio da su teroristi 17. studeni ubilijednog od njegovih prethodnika. Procjena izvora: vrlo pouzdan. Pro

Page 74



Ludlum Robert - Direktiva Jansoncjena izvještaja: vrlo pouzdan. Upitnik je uz tvoje ime, tintom. Sadatvoji referenti za plaću imaju vrlo neugodnu dilemu. Čak i samamogućnost da je suradnik Dhekaeftd Noemvri dobivao sredstva izfondova SAD-a izazvao bi skandal u obavještajnoj zajednici. Bio bito kraj karijere za svakoga tko bi bio uključen. Da si referent kojije dobio taj slučaj, mogao bi narediti istragu. No, bi li ti zbilja riskirao istragu? Jer u slučaju da rezultat bude pozitivan, obavještajnireferenti bi sami sebe zaklali. Postojao bi interni papirnati trag kojibi pokazao da američki porezni dolari pune džepove antiameričkogterorista. Koja je onda alternativa? - Janson je zadržao pogled nanjemu dok je govorio. - Što je sigurna stvar? Nesretni slučaj? Moždaneka od onih kurvi koje dovodiš kući ima specijalnu igračku i ti seviše ne probudiš te noći. »Kustosa, konzervatora, pogodio kobniinfarkt.« To je vijest i svi dišu puno lakše. Ili će možda izgledatikao da si žrtva uličnog zločina, prepada koji je završio naopako?Ili gruba trgovina koja je postala grubljom nego što si se dogovorio?- Smiješno! - reče Andros prilično neuvjerljivo.- S druge strane, možda se odluči da te se ukloni s liste, izbrišesvaki trag o plaćanju i ostavi samog. To je, zapravo, sasvim moguće.- Udarac. - Hoćemo li se kladiti da je to moguće?Andros je nekoliko trenutaka čvrsto stiskao i opuštao čeljust; vena mu je vidnopulsirala na čelu. - Priča se - rekao je - da žele saznati zašto imaš šesnaestmilijuna dolara na svojem računu na Cavmanskom otočju. U Bank of Mont Verde.Šesnaest milijuna dolara kojih nije bilo ondje prije samo nekoliko dana.- Opet tvoje laži! - zagrmio je Janson.- Ne! - branio se Andros, a strah u njegovim očima bio se sasvimstvaran. - Bilo da je istina ili laž, to je ono što oni vjeruju. A to nijelaž.Janson je nekoliko puta duboko udahnuo i čvrsto pogledao Androsa. - Nosi se odavde- rekao je. - Mučno mi je od samog pogleda na tebe. Andros više nije progovorio ni riječ, nego je izjurio iz Jansonova hotela vidnopotresen onim što je bio prisiljen otkriti. Možda je i shvatio da mu je Jansonnaredio da ode zbog vlastite sigurnosti jer je rastući bijes operativca tražiofizički odušak.Ostavši sam u sobi, Janson je shvatio da su mu misli zbrkane. To nije imalo smisla.Andros je bio profesionalni lažac, no ova poruka -implikacija da je na sigurno

spremio tajno bogatstvo - bila je laž druge kategorije. Još ga je više zabrinjavalonepogrešivo spominjanje računa na Cavmanskom otočju; Janson je imao takav račun uBank of Mont Verde, no uvijek je smatrao tajnom postojanje tog računa. Nije biloslužbenog traga o računu. Nigdje se nije moglo doći do tih podataka. Kako se mogloobjasniti spominjanje računa za koji je samo on mog'ao znati?Što zapravo smjera Nikos Andros?Janson je upalio svoj trokanalni bežični PDA i ubacio brojeve koji će mu omogućitiinternetsku vezu s njegovom bankom na Cavmanskom otočju. Signali će biti dvostrukokodirani koristeći se slučajnim nizom koji proizvodi Jansonov vlastiti elektronskiuređaj i koji se više nikad neće biti upotrijebiti. Presretanje poruke nije moguće.1024-bitno kodiranje usporavalo je proces, no u roku od deset minuta Janson ćeskinuti posljednji izvještaj o stanju svojeg računa.Kad je posljednji put provjerio, na računu je bilo $ 700.000.Sad je na njemu $ 16,700.000.Ali, kako je to moguće? Račun je bio zaštićen od neovlaštenih ulaganja, kao što jebio zaštićen i od neovlaštenih podizanja.Oni žele da se javiš.Riječi su mu se vraćale oštricom noža.Tijekom sljedećih trideset minuta Janson je pročešljao cijeli niz transfera koji suuključivali njegov jedinstveni digitalni potpis, niz brojeva što se ne mogukopirati i koje je samo on imao, digitalni »tajni ključ« do kojeg čak ni banka nijeimala pristup. To je nemoguće. Pa ipak, elektronski je podatak bio neprijeporan:sam Janson je odobrio prijam šesnaest milijuna dolara. Novac je stigao u dvijerate, svaka od po osam milijuna. Osam milijuna je stiglo prije četiri dana. Osammilijuna je stiglo jučer u 19:21 po istočnom vremenu.Po prilici četvrt sata nakon smrti Petera Novaka.

Page 75



Ludlum Robert - Direktiva Janson 147 10Činilo se da zrak u sobi postaje težak; zidovi su pritiskali. Janson se moraosmiriti, morao je izaći. Na području oko trga Svntagme bili su raštrkani kiosci itrgovine i bili su sve otmjeniji što su bili bliže samom trgu. Pa ipak, čak su se iovdje nalazili standardni nositelji globalizacije: Wendy, McDonald, Arby. Janson jenastavio dalje probijajući se pored neoklasicističkih fasada otomanskih građevinaiz devetnaestoga stoljeća koje su sada uglavnom bile prepuštene vladinimustanovama. Brzo je koračao niz ulicu Heroda Atika, a zatim Vasilisisa Sofiasa izaustavio se prije Voulija ili što je sada bio grčki parlament, velike,svijetložute građevine s relativno malim prozorima i dugim trijemom. Ispred njeEvzone garda, s puškama, nataknutim bajunetama i kestenjastim kapama s kićankom ikiltovima, dotjerani. Serijom brončanih grbova odavali su priznanje zaboravljenimpobjedama.Tražio je svježiji, čistiji zrak u Nacionalnim vrtovima koji su bili nasuprotVouliju. Ondje su prljavobijele statue i maleni ribnjaci skriveni među grmljem idrvećem. Stotine je podivljalih mačaka lutalo sjenicama, mnoge sa žilavim,istegnutim bradavicama koje su im str-šale na trbusima. Čudna stvar: mogao sijednostavno ne obraćati pozornost na njih. Ali, kad si ih zamijetio, onda si ihvidio posvuda.Kimnuo je sjedokosom muškarcu na klupi u parku koji je, čini se, gledao u njegovusmjeru; čovjek je odvratio pogled malo prebrzo, čini se, s obzirom na ljubaznostvećine Grka. Nesumnjivo su u pitanju bili Jansonovi živci; trzao se na svakisušanj. Napravio je krug natrag do Omonie, ponešto otrcanog susjedstva sjeverozapadno odSyntagme, gdje je poznavao čovjeka koji se bavio vrlo specijaliziranim poslom.Hodao je brzo niz Stadiou pored trgovina i kapheneiona. Ono što mu je u prvi časprivuklo pozornost nije bilo poznato lice, već jednostavno lice koje se jošjedanput okrenulo previše brzo kad se približio. Jesu li se Jansonu počelepričinjati stvari? Ponovo je u mislima odvrtio tu sliku. Ležerno odjeven muškaracočito je pogledavao na prometni znak kad je Janson došao iza ugla, a zatim je odmahskrenuo pogled na trgovinu. Jansonu se učinilo da je čovjek to učinio maloprenaglo, kao promatrač koji zna da nije dobro da ga subjekt kojeg nadzire vidiizbliza.

Sad je Janson već postao krajnje pažljiv prema svemu što ga okružuje. Jedan blokkuća dalje primijetio je ženu na suprotnoj strani ceste kako bulji u izlogdraguljarnice; no, nešto je ipak bilo neobično u tome. Sunce se snažno odbijalo odstakla i ono je tako postalo bolje zrcalo od izloga. Da je htjela zapravo pogledatiogrlice i narukvice što su bile izložene u izlogu, trebala je stati u suprotni kut,leđima okrenuta suncu, stvarajući tako sjenu kroz koju bi ponovo dobilatranspa-rentnost izloga. Trenutak prije neki drugi kupac ispružio je šešir saširokim obodom kako bi blokirao blještave zrake sunca i vidio u trgovinu. No, štoako vas je zanimalo samo ono što se reflektiralo u staklu?Jansonovi instinkti su počeli divlje slati signale. Netko ga promatra: kad je malorazmislio, trebao je zamijetiti par u cvjećarnici nasuprot hotelu koji jerazmetljivo gledao u veliku kartu što im je skrivala lica. Neprimjereno veliku.Većina turista koji su išli pješice zadovoljavala se manjom veličinom karte kojumožeš staviti u džep.Sto se, do vraga, događa?Dugim se koracima uputio do mesne tržnice Omćnia koja se nepravilno raširila unutarprostranog zdanja iz devetnaestog stoljeća sa željeznim izrezbarenim pročeljem.Unutra su visjela golema životinjska trupla na kukama, obješena poput odjeće učistionici. Na podlozi od drobljenog leda nalazile su se hrpe svjetlucavih organa:srca, jetre, želuci. Netaknuta trupla krava i svinja te neuvjerljivo velika peradpostavljena uspravno stvarajući grotesknu skulpturu od mesa.

148

Page 76



Ludlum Robert - Direktiva Janson14§. Janson je šibao pogledom oko sebe. Lijevo od njega, nekoliko štandova dalje: kupackoji je čeprkao po svinjskom trbuhu - isti čovjek koji je odvratio pogled uNacionalnim vrtovima. Ne odajući da je primijetio promatrača, Janson se brzoudaljio na drugu stranu pravog zastora od ovčetine gdje su kuke s mesom visjele nadugoj željeznoj šipci. Između trupla dviju ovaca vidio je sjedokosog kupca kakonaglo gubi interes za svinjetinu. Čovjek je hodao duž reda obješenih kozapokušavajući gledati na drugu stranu. Janson je povukao natrag jedan veći primjerakuhvativši stražnje papke i zatim, dok je sjedokosi čovjek mimo prolazio, gurnuomasivno truplo prema njemu poslavši ga da se ispruži na drhtavi ležaj od telećihtripica.Začuli su se bučni uzvici na grčkom i Janson si je, žurno izbjegavajući gungulu,krčio put prema drugoj strani mesne tržnice te ponovo na ulicu. Sad se probio doobližnje robne kuće, Lambropouli Bros., na uglu ulica Eolou i Lvkourgos.Trokatna građevina bila je sva od stakla i debelih ravnih betonskih ploča.Zaustavio se ispred robne kuće gledajući u staklo dok nije zamijetio muškarca uširokoj žutoj vjetrovki koji se vrzmao u blizini trgovine kožnim predmetima što senalazila nasuprot. Zatim je Janson ušao u robnu kuću i uputio se prema odjelu muškeodjeće u stražnjem dijelu prizemlja. Gledao je odijelo procjenjujući ga, pazeći navrijeme i pogledavajući na ogledalca na stropu koja su bila strateški postavljenada spriječe krađu. Prošlo je pet minuta. Cak i ako su svi ulazi bili čuvani, nitijedan član grupe za nadzor ne dopušta svojem subjektu da nestane na pet minuta.Rizik nepredviđenog događanja je prevelik.I naravno, čovjek u žutoj vjetrovki krenuo je u Lambropouli Bros. hodajući dužprolaza dok nije ugledao Jansona. Onda se postavio blizu police za mirise izrađeneod stakla i kroma; reflektirajuća površina pomoći će mu da primijeti Jansona ako sepojavi iz dna trgovine.Napokon je Janson uzeo odijelo i košulju u kabinu sasvim u dnu prostora. Trgovinaje očito imala premalo osoblja pa je prodavač imao više mušterija nego što ih jemogao poslužiti. Janson mu neće nedostajati.Ali promatraču hoće. Kako minute budu prolazile, on će se pitati, sve zabrinutije,što bi toliko dugo moglo zadržati Jansona. Pitat će se je li Janson pobjegao kroz sporedni izlaz, što nije predvidio. Nećeimati izbora osim da uđe u kabinu i pogleda.Nakon tri minute čovjek u vjetrovki je točno to učinio. Kroz prorez na vratima

kabine Janson je vidio čovjeka kako prolazi kroz proširenje sobe s kaki hlačamapreko ruke. Čovjek je morao čekati dok u uskom prolazu za kabine ne bude nikoga navidiku. No, to je bila okolnost koju su obojica mogli iskoristiti. Upravo kad jeprolazio ispred vrata, Janson ih je naglo otvorio eksplozivnom snagom. Iskočio je ipovukao zaprepaštenog promatrača na kraj proširenog dijela te kroz vrata koja suvodila do prostora rezerviranog samo za zaposlenike.Trebao je raditi brzo prije nego što netko tko je čuo zvukove dođe vidjeti, što sedogađa.- Ni riječi ili ću te ubiti - rekao je Janson tiho ošamućenomčovjeku držeći nožić na njegovoj desnoj karotidi. Čak i u tami skladišta Janson je mogao vidjeti čovjekovu slušalicu sa žicom koja jenestajala u njegovoj odjeći. Rastvorio mu je košulju i maknuo tankužicu što je išla do tristo grama teškog radijskog komunikatora Arrexu džepu njegovih hlača. Zatim je ponovo pogledao ono što je izgledalo kao plastična narukvica na čovjekovu zapešću: to je zapravo biopozicijski transponder koji je signalizirao njegovu lokaciju onome kojije upravljao grupom.To nije bio razrađeni sustav; cijeli trud oko praćenja bio je napravljen u žurbi iad hoc s isto takvim uređajima. Takav je bio i ljudski potencijal kojim su sekoristili. Iako su bili školovani, oni su bili ili nedovoljno iskusni ilinestrpljivi ili oboje. To je bio posao rezervne ekipe. Odmjerio je čovjeka predsobom: istrošeno lice, mekane ruke. Poznavao je takav tip - marinac koji je radiopredugo za stolom, pozvan na brzinu, pomoćnik koji je premješten zbog iznenadnepotrebe.- Zašto si me slijedio? - upita Janson.- Ne znam - rekao je čovjek razrogačenih očiju. Izgledao je kao

Page 77



Ludlum Robert - Direktiva Jansonda ima tridesetak godina.- Zašto}- Tako su mi rekli. Nisu mi rekli zašto. Nalog je bio gledati i nemiješati se.- Tko su oni?

150 151 - Kao da ti ne znaš.- Šef osiguranja u konzulatu - rekao je Janson podižući svogzarobljenika.

- Ti pripadaš marincima.Čovjek je kimnuo.- Koliko vas ima?- Samo ja.- Sad si me razljutio. - Ukrućenim prstima Janson je udariočovjekov hipoglosalni živac koji se nalazi u donjem rubu čeljusti:znao je da će mu bol oduzeti dah i istodobno mu je pritisnuo rukomusta. - Koliko? - pitao je. Trenutak nakon toga maknuo je rukuomogućivši čovjeku da govori.- Šest - promatrač je glasno uzdahnuo ukočen od boli i straha.Janson bi nastavio ispitivati čovjeka da je imao više vremena; aliako njegova jedinica za lociranje ne bi javljala kretanje, drugi bi brzo došliprovjeriti zašto se ne javlja. Osim toga, sumnjao je da čovjek ima još informacijakoje bi mogao ponuditi. Marinci su bili dodijeljeni njegovoj sekcijiantiterorističkog odjela. On je dobio samo kratku obavijest i još manjeobjašnjenja. To je uobičajeno kod konzularnih hitnih slučajeva.Što im je Nikos Andros rekao?Trgajući vrpce s čovjekove košulje od oxfordske tkanine, Janson je zalijepionjegova zapešća i gležnjeve te mu začepio usta. Narukvicu transpondera ponio je sasobom.Poznavao je transponderski protokol; upotrebljavali su ga kao dopunu komunikatorima

Arrex koji su bili na glasu kao nepouzdani, posebno na gradskom području. Štoviše,izgovorena poruka nije uvijek bila upotrebljiva ili odgovarajuća. Transponderi suomogućavali voditelju grupe da prati one koji su se kretali: svaki se pojavljivaokao pulsirajuća točka na zaslonu od tekućeg kristala. Kad bi se jedna osobaodvojila slijedeći subjekt, druga bi je mogla slijediti, s verbalnom uputom ili beznje.Sad je Janson obukao čovjekovu žutu vjetrovku i nataknuo sivu kapu te se trkomuputio prema sporednom izlazu iz robne kuće.Promatrač je bio približno iste visine i građe; iz daljine Janson gotovo da se inije razlikovao od njega. No, trebat će se držati na distanci. Sada je trčao niz Eolou do Praxitelousa i ondado Lekka znajući da će se njegovo kretanje pokazivati kao pulsirajuća točka.Što im je Andros rekao?I kako objasniti novac na računu na Cavmanskim otocima? Je li mu netko postaviozamku? Ako je tako, onda je to vrlo skupa metoda. Tko uopće ima pristup tolikomnovcu? Vladina agencija sigurno ne. Iako to ne bi bilo nedostižno za višegslužbenika Zaklade za slobodu. Pojavilo se staro pitanje: Cui bono? U čiju korist?Sad kad Novaka više nije bilo, tko bi imao koristi u Zakladi za slobodu? Je liNovak ubijen zato što je bio na putu da otkrije neku golemu nezakonitost uvlastitoj organizaciji, neku nezakonitost koju ni on'ni Marta Lang nisu prijeprimijetili?Brza siva divlja mačka pretrčala je pločnikom: Janson se opet približavao mačjemcentru Atene, Nacionalnim vrtovima. Požurio se sustići mačku.Nekoliko pasivnih promatrača začuđeno ga je gledalo.- Greta! - viknuo je podižući mačku i češkajući je. - Izgubila si ogrlicu.

Page 78



Ludlum Robert - Direktiva JansonZakopčao je plastični pozicijski transponder oko vrata životinje. Dobro joj jepristajao. Kad se približio vrtovima, oslobodio je životinju koja se bijesnomigoljila i jurnula u guštaru u potragu za poljskim miševima. Zatim je Janson ušaou smeđu drvenu kolibu gdje su u parku bili smješteni zahodi te bacio kapu i žutuvjetrovku u crnu željeznu kantu za smeće.Za nekoliko minuta bio je u trolejbusu broj 1 ne primijetivši da ga nadziru.Članovi grupe uskoro će se skupiti u središtu vrtova onečišćenom mačjim izmetima.Da je poznavao atenski sektor, njihova bi stvarna ingenioznost kasnije ušla uizvještaje koji bi zadržali ugled.Atenski sektor. Ondje je kasnih sedamdesetih proveo više vremena nego što je toželio. Sad je naprezao mozak pokušavajući se sjetiti nekoga tko bi mu mogaoobjasniti što se događa - iznutra objasniti. Mnogo mu je ljudi dugovalo uslugu; sadje bio trenutak da to naplati.Sjetio se lica trenutak prije nego što se sjetio imena: činovnik srednjih godina izatenske podružnice CIA-e. Radio je u malom

152 153 uredu na trećem katu u Veleposlanstvu SAD-a koje se nalazilo u aveniji VasilisisaSofiasa broj 91 blizu Bizantskog muzeja.Nelson Agger je bio od one poznate vrste: karijerist nervoznog želuca i malo širihuvjerenja. Diplomirao je na Northwestemu, a magistrirao komparativnu politiku; iakosu njegove ocjene i preporuke bile dovoljno dobre da se može prijaviti za cijeliniz doktorata, one ipak nisu bile dovoljno dobre da dobije stipendiju ili smanjenješkolarine, što mu je trebalo. Trebao je potporu iz vanjskog izvora - iz zakladekojom upravlja State Department, u njegovu slučaju.Nakon provjere svjedodžbi postao je analitičar koji je pokazivao da je potpunoovladao nepisanim pravilima pisanja analitičkih izvještaja. Izvještaji - od kojihje Janson mnoge vidio - bili su redovito besprijekorni, pouzdani, autoritativni, anjihova je ispraznost bila kamuflirana zvonkim ritmom. Bili su ukrašeni frazamapoput budući da će se sadašnji trendovi vjerojatno nastaviti i lukavo se koristioprilozima poput sve vise i vise. Tako su se identificirali trendovi, a procjenanije bila ugrožena rezultatom. Kralju Fahdu će biti sve teže zadržati kontrolu,

svaki je mjesec pretkazivao saudijskom vođi. Činjenica da se vladar održavao navlasti iz godine u godinu dok ga nije onesposobio moždani udar - nakon gotovo dvadesetljeća vladavine - predstavljala je samo manju neugodnost; napokon, on nikadnije rekao da će kralj Fahd izgubiti kontrolu unutar nekog određenog vremena.Jednom je Agger napisao o Somaliji: »Situacija i okolnosti još nisu dosegle točkukad bi se priroda vladavine nasljednika ili politika koja će se vjerojatnoprimjenjivati, mogle sa sigurnošću opisati.« Analiza je doista bila dobra - sasvimdobra, neopterećena značenjem.Mršav, proćelav, štrkljast, Nelson Agger je bio vrsta čovjeka sklon podcjenjivatioperacije na terenu; nedostatak fizičke hrabrosti nadoknađivao je vještinom uuredskoj politici. Ma kakav birokrat bio, on je uvijek preživio.Bio je neobično draga duša. Samo po sebi bilo bi teško objasniti zašto se Jansontako dobro slagao s njim. Djelomično sigurno zbog činjenice što Agger nije imaoiluzija o sebi. Bio je cinik, ali za razliku od pompoznih oportunista koji sunastanjivali Foggy Bottom, nije se ustručavao, barem kad je tu bio Janson. PremaJansonovu iskustvu, opasni su bili oni s veličanstvenim planovima i hladnim očima.Agger je, iako to nije priznanje u njegovoj profesiji, vjerojatno učinio više dobra negoštete.No, ako je Janson želio biti pošten prema sebi, morao je priznati da je drugirazlog zbog kojeg su se slagali ležao u jednostavnoj činjenici što ga je Aggervolio i divio mu se. Činovnici, braneći svoju ulogu u sustavu, obično su semilostivo ponašali prema operativcima. Suprotno tome Agger, koji je jednom smijućise o sebi govorio kao o »čudu bez petlje«, nikada se nije trudio kriti svojedivljenje.

Page 79











Ludlum Robert - Direktiva Jansonmogao obuzeti nemir i mogao bi odlučiti vratiti se u ured. To je u svakom slučajubila standardna procedura kod nepojavljivanja; ne treba čekati dulje od određenogvremena.Janson se brzo smjestio na kraj puteljka koji je vodio do sjenice. Kad se čovjekpojavio, Janson je nasrnuo zamahnuvši Waltherom P99 i udario ga po licu zdrobivšimu zube i kost. Krv mu je šiktala iz usta i slijevala se na bijelu košulju i kaput;novine su pale, a oružje s prigušivačem koje su skrivale tresnule su na kameni pod.Janson je brzo okrenuo čovjekov rever i otkrio malu plavo-crnu okruglu pločicuidentičnu onoj koju je imao drugi Grk.Janson je vratio Walther u pojas hlača i obrisao malu mrlju krvi s ruke. Obuzimalaga je unutarnja pustoš. U posljednjih se nekoliko dana vraćao na sve što je nekoćželio napustiti - nasilje, gambite, smrtonosne smicalice, karijeru uvriježenihnavika. Međutim, sada nije bio trenutak za pogled u bezdan. Trebao se sabrati,analizirati, djelovati.Ima li drugih? Nikog drugog nije otkrio, no nije mogao biti siguran. Japanskiturist? Možda. Iako nije vjerojatno.Mora riskirati.Janson se sada krupnim koracima uputio prema Aggeru koji je još sjedio na mramornojklupi obilato se znojeći.- Paul - reče Agger. - Hvala Bogu! Počeo sam se brinuti da ti senešto dogodilo.- Promet na Vas Sofias. Zaboravio sam kakva je gužva u ovo vrijeme dana. Janson je odlučio da je važno ne uznemiriti ga u ovomtrenutku. Agger je živio u svijetu kablova i tipkovnica; ovakav sastanak bio je izvan njegova uobičajenog djelokruga i zapravo kršenjeprocedure. Prema pravilima, čak i o samom kontaktu s članom ih'bivšim članom obavještajne zajednice SAD-a, trebalo je pismeno izvi- jestiti. Agger je nategnuo pravila, a vjerojatno i živce, već samim time što jepristao na sastanak.- Bože, sa svim tim presjedanjima po gradu pomislio sam, štosam ja, špijun? Blijedi smiješak. - Nemoj mi odgovoriti. Znaš, bašmi je drago što si me nazvao, Paul. Brinuo sam se za tebe, doista brinuo. Ne možeš ni zamisliti kako ružno govore o tebi.- Polako, prijatelju stari - reče Janson.Činilo se da Jansonova mirnoća i sabranost smiruju Aggera. - Ali ja znam da mi tosve možemo razjasniti. Bez obzira na to o čemu se radi, znam da to možemo riješiti.

Ostavi ti meni te washingtonske birokrate. Vjeruj mi, nitko bolje ne poznajepiskarala od drugog piskarala..Janson se nasmijao uglavnom zbog Aggera. - Čini mi se da sam jutros prvi putshvatio da se nešto događa. Hodam niz Stadiou i kao da sam na susretu osiguranjaveleposlanstva. Nekoć nisam bio toliko popularan.- To je ludo - reče Agger. - No, oni kažu da si preuzeo posao,Paul. Posao koji nisi smio preuzeti.-I?- Svi hoće znati za koga si obavio posao. Mnogi ljudi hoće znatizašto si to preuzeo. Neki misle da ima šesnaest milijuna odgovora nato pitanje.- Svemogući Bože! Kako itko može tako nešto pomisliti? Pamene dobro poznaju.Aggerov je pogled bio ispitujući. - Meni to ne moraš govoriti. Svi su uzbuđeni zbogtoga. Ali ja znam da mi tu cijelu stvar možemo razriješiti. - Gotovo sramežljivo jedodao: - Onda... istina je da si preuzeo posao?- Jesam, preuzeo sam posao - za Petera Novaka. Njegovi su ljudistupili u vezu sa mnom. Ja sam njegov dužnik, veliki dužnik. U svakom slučaju, mene su uputili. Iz Ministarstva.- Vidiš, činjenica jest da Ministarstvo to poriče.-Što?Slegnuo je ramenima ispričavajući se. - State Department to poriče. I Agencija,također. Oni čak i ne znaju što se točno događalo u Anuri. Izvještaji suproturječni, u najboljem slučaju nepotpuni.

Page 84



Ludlum Robert - Direktiva Janson 162 163 Međutim, kruži priča da su ti platili da se pobrineš da Peter Novak nikad više nenapusti otok.- To je suludo.Još jedno bespomoćno slijeganje ramenima. - Zanimljivo je da si ti upotrijebio turiječ. Nama su rekli da si ti možda poludio, iako su stvarne riječi mnogoneobičnije. Disocijativni poremećaj. Posttraumatsko reagiranje...- Izgledam li ja tebi lud, Aggeru?- Naravno da ne - Agger je brzo odgovorio. - Naravno da ne. -Slijedila je neugodna stanka. - Ali, gledaj, svi znamo što si sve prošao. Svi ti mjeseci torture Vijetkonga. Mislim, Isuse. Tukli su te,izgladnjivali, to te moralo poremetiti u glavi. Prije ili poslije, to temoralo poremetiti. Isuse, ono što su ti radili.... - Tišim glasom jedodao: - A da i ne spominjemo stvari koje si ti radio.Jeza je prošla niz Jansonovu kralježnicu. - Nelsone, o čemu mi govoriš?- Samo da ima puno zabrinutih ljudi i to visoko u obavještajnomlancu.Jesu li oni mislili da je on lud? Ako jesu, onda si oni ne mogu priuštiti da gapuste slobodno lutati, ne sa svime onime što bivši agent Konzularnih operacija imau svojoj glavi: opsežno znanje o procedurama, informantima, mrežama koje još uvijekrade. Povreda sigurnosti mogla bi uništiti godine rada i jednostavno se ne bi moglaprihvatiti. Janson je znao cijeli niz službenika koji su tako rezonirali.Unatoč jakom suncu na vrhu brežuljka, Jansonu je odjednom postalo hladno.Agger se nelagodno pomaknuo. - Ja nisam stručnjak za tu vrstu stvari. Rekli su daćeš izgledati naoko uvjerljiv, jak, kao da vladaš situacijom. I bez obzira na tošto ti se mota po glavi, bit će prilično teško odoljeti šesnaest milijuna. Možda jasamo govorim u svoje ime.- Ja uopće nemam nikakvo objašnjenje za taj novac - rekao jeJanson. - Možda Zaklada za slobodu ima čudan način na koji obavljaisplatu. Spominjana je kompenzacija. Nije se pregovaralo, nije se specificiralo. Gledaj, za mene to nije bila glavna motivacija. To je biodug časti. Ti znaš zašto.- Paul, prijatelju moj, ja želim da se to sve razjasni i znam da

ćemo to razjasniti. Ja ti mogu pomoći. Napravit ću sve što mogu, ti to znaš. Ali i ti moraš meni pomoći, dati mi neke podatke. Kad su ti Novakoviljudi prvi put pristupili?- U ponedjeljak. Četrdeset osam sati nakon Novakove otmice.- A kad je uplaćeno prvih osam milijuna?- Kamo smjeraš s tim?- Bilo je uplaćeno prije nego što kažeš da su ti ti ljudi pristupili.Prije nego što su znali da ćeš reći da. Prije nego što su znali da ćeiznuda možda biti potrebna. To nema smisla.- Je li njih bilo tko pitao o tome?- Paul, oni ne znaju tko si ti . Oni ne znaju o otmici. Oni čak i neznaju da je šef mrtav.- Kako su reagirali kad ste im rekli?- Nismo im rekli.- Zašto niste?

- Naredba odozgo. Mi se bavimo prikupljanjem obavještajnihpodataka, ne bavimo se širenjem podataka. Svatko je dobio jasneupute o tome. I kad govorimo o skupljanju, zbog toga su ljudi tolikouvjereni da si ti unutra. To je jedini način. Ako nisi, stvorit će sepretpostavke. I po njima će se postupati. OK? Trebam li dalje govoriti?- Isuse - reče Janson.- Paul, ovo mi moraš vjerovati. Sve to sranje možemo riješiti . Aliti se moraš predati. Moraš.

Page 85



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je začuđeno pogledao analitičara. Nije mogao a da ne primijeti kako jepostao manje smjeran i uznemiren tijekom razgovora. -Razmislit ću o tome.- To znači ne - rekao je Agger bezbojno. - A to nije dobro. -Posegnuo je za reverom i pipao zapučak previše ležernim pokretom.Poziva ostale.Janson je pružio ruku i okrenuo Aggerov rever. S donje strane se nalazila poznataplavo-crna okrugla pločica. U trenutku se ukočio.Grci ga nisu slijedili. Oni su mu bili potpora. Nasilna otmica je sljedeći korakakcije.- Sad ja imam pitanje za tebe - rekao je Janson. - Kad je izdannalog?- Nalog za pronalaženje? Ne sjećam se.

164 165 - Kada} - Stojeći tako da sakrije svoje kretnje od bilo kojeg slučajnog prolaznika, izvukao je Walther i uperio ga u analitičara.- Oh Isuse, oh Isusel - vikao je Agger. - Paul - što to radiš?Ovdje sam samo kako bih ti pomogao. Samo želim pomoći.- Kada} - Janson je pritisnuo Walther jače u Aggerovu prsnukost.Riječi su grozničavo izlazile. - Prije deset sati. Vrijeme na brzojavu je bilo10:23 po istočnom vremenu. - Agger se ogledao i nije mogao prikriti sve većiosjećaj zabrinutosti.- A kakve su naredbe ako se odbijem javiti? Je li izdana zapovijed da me se ubije? Jače je pritisnuo revolver o Aggerovu prsnu kost.- Prestani! - povikao je Agger. - To me boli. - Govorio je glasnokao da je u panici; no Agger, iako je rijetko radio na terenu, nije bioamater i ma koliko uplašen, nije se prepuštao histeriji. Uzvik nije bionamijenjen njemu; bio je namijenjen drugima, drugima koji su bilidovoljno blizu da čuju.- Očekuješ li društvo?- Nemam pojma o čemu govoriš. - Agger je lagao mirnim gla

som.- Oprosti. Trebao sam ranije spomenuti da su se tvoji grčki prijatelji neizbježno zadržali.- Prokleti gade! - Riječi su provalile iz njega. Agger je bio blijed.Ne od straha, već od bijesa.- Oni će se ispričati. Čim se osvijeste.Aggerove su se oči stisnule. - Isuse, istina je što govore. Ti si se oteo kontroli! 11Lučka gostionica je bila otrcana i mračna, daske na podu iskrivljene od pića kojese godinama po njima prolijevalo, a jednostavne drvene stolice i stolci bez naslonaokrhnuti i ulupljeni nepažljivom uporabom i povremenim tučnjavama. Janson je polakoišao prema dugačkom pocinčanom baru dajući si vremena da mu se vid prilagodi tmini.Lijevo u dnu je sjedio mornar pijući sam, mrgodan. On nije bio jedini mornar ugostionici, no njemu će biti najlakše prići. A Janson više nije mogao čekati. Moraoje otići iz Grčke, sada.Malo prije opet je radio ono što je postajalo suludi ritual: nazvao je osobni brojMarte Lang. Ništa.Oni čak i ne znaju da je šef mrtav, rekao je Agger.No, postojala je osoba koje se Janson sjetio, koja će znati što treba znati i kojaće s njim slobodno razgovarati. Naravno, prvo treba poduzeti mjere opreza kako bizaštitio i sebe i čovjeka kojeg će posjetiti.Velika luka u Pireju je bila prostrana, kružna uvala u koju ulazi ocean, tako je toizgledalo Jansonu, poput otvorenih lisica ili onih koje se zatvaraju. Nužda ga jedovela ovamo u svakom slučaju. Nije namjeravao otkriti svoje kretanje nikome tko jebio profesionalno zainteresiran za to.

Page 86



Ludlum Robert - Direktiva JansonDva sata je smišljao i odbacio desetak načina kako da napusti zemlju. Čuvari se sadsigurno gomilaju u atenskoj zračnoj luci i oko nje; vrlo vjerojatno će agenti bilimobilizirani na većim aerodromima u Solunu i drugdje. U svakom slučaju putovanje sosobnom 166 putovnicom nije dolazilo u obzir, a budući da je veleposlanstvo bilo uključeno,vrlo je vjerojatno da su međunarodne točke za ulazak i izlazak dobile američkuuputu. No, kad se uputio do jednog mještanina za kojeg je znao da se specijaliziraoza krivotvorenje službenih dokumenata, čovjeka koji je imao stalnu trgovinu blizuOmonije, vidio je da su agenti za nadzor zauzeli položaje: posjet bi ugrozio injega i njegov kontakt. Odatle njegovo pribjegavanje onima koje su načini njihovihživota naučili formalnostima međunarodnog tranzita i kako se te formalnosti moguzanemariti.Janson je imao odijelo, što nije bilo neprimjereno za Perigaili Bar, no razvezanakravata mu je visjela oko vrata i izgledao je izgubljeno, gotovo malodušno. Istupioje teturava hoda. Odaberi ulogu i zatim se tako odjeni. Bio je uspješan poslovničovjek u nevolji. Ako izraz očaja nije postigao očekivane rezultate, dvije minute uzahodu i promjena držanja mogle su potpuno izbrisati taj dojam.Sjeo je na stolac do mornara i iskosa ga pogledao. Bio je čvrsto građen, pomalomekane, mesnate građe što je govorilo o velikom apetitu. No, često je to skrivalozamjetnu snagu mišića. Govori li engleski?- Prokleta albanska kurva - Janson je promrmljao u pola glasa,tek toliko glasno da ga čuje. Psovanje upućeno etničkim manjinama,posebno Romima i Albancima bilo je, znao je to, pouzdani početakrazgovora u Grčkoj gdje je staro shvaćanje čistoće krvnih veza jošsada važno.Mornar se okrenuo prema njemu i promrsio. Njegove su krvlju podlivene oči ipak bileoprezne. Sto čovjek odjeven poput njega radi u takvoj krčmi?- Sve mi je uzela - nastavio je Janson. - Opelješila me. - Mahnuoje za piće.- Siptarska kurva ti je ukrala novac? - Momarov je izraz bio lišensuosjećanja, no činilo se da ga zabavlja. Bio je to početak.- Novac je zapravo jedino što mi je ostalo. Hoćeš čuti ovo? - Namornarovoj uniformi vidio je oznake U.K.S. UJEDINJENE KON-TEJNERSKE SLUŽBE. Janson je pozvao konobara. - Donesi pivo

mojem prijatelju.- Zašto ne Metaxu? - rekao je mornar iskušavajući sreću. - Tako treba. Metaxul - naručio je. - Duplu! Za obojicu.- Nešto mu je kod tog mornara govorilo da je to čovjek koji poznajeegejske luke i lučke četvrti te odvratne poslove koji su ondje ukorijenjeni.Stigle su dvije čaše Metaxe, bezbojne, s okusom anisa. Janson je dodatno zatražiočašu vode. Uz ljutito mrštenje barmen je gurnuo žutu staklenu čašu prema njemu smalo mlake vode iz slavine. Bar ne živi od toga da puni želuce mušterija vodom,osim ako ne računaš vodu kojom se nadopunjuju boce s pićem.Janson je svom kompanjonu počeo pričati priču kako je zalutao u ouzeri dok je čekaotrajekt Minojske plovidbe u Zea Marini. - Baš sam izašao sa sastanka koji je trajaopet sati. Završili smo posao koji se razvlačio mjesecima. Zato su me osobno ovamoposlali, znaš. Lokalnim predstavnicima ne možeš vjerovati. Nikad ne znaš za kogaoni zapravo rade.- A što tvoja radi kompanija, ako te smijem pitati?Janson se žustro ogledao i zaustavio pogled na poliranoj keramičkoj pepeljari. -Keramika - rekao je. - Visokootporni neprovodni keramički potpornji za električnenaprave. - Nasmijao se. - Zao ti je što si pitao, je li? Znaš, to je prljav posao,ali netko i to mora raditi.- A kurva - navaljivao je mornar gutajući rakiju kao vodu.- Dakle, bio sam potpuno pod stresom, znaš što znači »pod stresom«? I ta cura, sva mi se nudila i ja pomislim neka ide sve k vragu.Znaš, ja govorim o opuštanju, ne? I ona me odvede do neke rupe,nekoliko kuća niže, čak i ne znam kamo i ...

Page 87



Ludlum Robert - Direktiva Janson- I ti se probudiš, a ona te do kože opljačkala.- Točno tako! -Janson je mahnuo konobaru da donese još jednurundu pića. - Bit će da sam se onesvijestio ili takvo što i ona mi jeprekopala džepove. Sreća moja da nije pronašla moj pojas s novcem.Valjda me za to trebala okrenuti, a bojala se da se ne probudim. No,uzela mi je putovnicu, kreditne kartice... -Janson se uhvatio za prste -njak držeći ga blizu mornarova lica, supijano pokazujući krajnju uvrijeđenost što su mu skinuli vjenčani prsten. Teško je disao taj direktorprodaje koji se prisjećao užasa.- Zašto ne prijaviš astynomiji? Lučka policija ovdje u Pirejupoznaje kurve.

168 169 Janson je pokrio lice. - Ne mogu. Ne smijem riskirati. Ako prijavim, mogao bihnastradati. Iz istog razloga ne usudim se otići na veleposlanstvo. Moja jekompanija jako konzervativna. Ne mogu im pružiti priliku da saznaju - imamopredstavnike posvuda. Znam da ne izgledam tako, ali moram čuvati svoj ugled. A mojažena, joj Isusel - Odjednom su mu se oči ispunile suzama. - Ona ne smije saznati,nikada!- Pa ti si velika zvjerka - reče mornar odmjeravajući ga pogledom.- I još veća budala. Na što sam mislio'? - Ispraznio je svoju čašuMetaxe ispunjavajući obraze slatkastim pićem, a onda je okrenuo stolicu, prodrmao je i podigao žutu čašu s vodom do usta. Samo bi sposoban promatrač mogao primijetiti da se njezina razina čudesnodizala, iako se nije dolijevala.- Velika glava nije mislila - pomorac je rekao mudro. - Malaglava je mislila.- Kad bih samo mogao stići do naše područne centrale u Izmiru,mogao bih sve srediti.Pomorac se naglo trgnuo. - Ti si Turčin?- Turčin? Bože, ne. - Janson je zavrnuo nosom od gađenja. -

Kako si mogao to pomisliti? Jesi li ti?Pomorac je pljunuo na pod kao odgovor na to pitanje.Barem su u Pireju stara neprijateljstva još tinjala. - Gledaj, mi smo međunarodnakompanija. Ja sam kanadski državljanin, slučajno, no naši su klijenti posvuda. Neidem na policiju jer ne smijem riskirati da se pojavim u veleposlanstvu. To bi memoglo uništiti. Vi Grci, vi ste svjetski ljudi, vi razumijete ljudsku prirodu, aliljudi s kojima radim nisu takvi. Činjenica jest kad bih samo mogao doći do Izmira,mogao bih učiniti da cijela ova noćna mora nestane. I plivat ću do tamo prsno,budem li morao. - Lupio je debelim dnom čaše o pocin-čani šank. Zatim je zamahnuonovčanicom od pedeset tisuća drahmi prema konobaru dajući mu znak za još jednurundu.Konobar je pogledao novčanicu i odmahnuo glavom. - Ehete mipos pio psila? Tražio jemanju novčanicu.Janson je gledao u novčanicu poput pijanca kojem je pogled zamagljen. Novčanica jeimala protuvrijednost od više od stotinu američkih dolara. - Oh, oprostite - rekao je spremajući novčanicu i pružajućikonobaru novčanicu od četiri tisuće drahmi.Greška nije prošla neprimijećeno kod njegova kompanjona, što mu je i bila namjera.Mornarov je interes za njegovu nepriliku odjednom živnuo.- Daleko je plivati do tamo - rekao je mornar smijuljeći se neveselo. - Možda ima drugi način.Janson je gledao u njega preklinjući. - Misliš da ima?- Posebni transport - rekao je čovjek. - Nije udobno. Nije jeftino.- Samo me dopremi do Izmira i ja ću ti platiti dvije i pol tisuće

Page 88



Ludlum Robert - Direktiva Jansondolara - američkih, ne kanadskih.Mornar je gledao Jansona procjenjujući ga. - I drugi će trebati surađivati.- Te su dvije i pol tisuće samo za tebe da to organiziraš. Ako imadodatnih troškova, i njih ću snositi.- Ti čekaj ovdje - rekao je mornar, a nalet pohlepe ga je malootrijeznio. - Idem telefonirati.Dok je čekao, Janson je bubnjao prstima po baru; pijanstvo je glumio, ali da bipokazao uznemirenost, nije trebalo mnogo glumiti. Nakon nekoliko dugih minutamornar se vratio.- Razgovarao sam s kapetanom kojeg znam. Kaže ako dođeš nabrod s drogom, bacit će te u Egejsko more bez pojasa za spašavanje.- Nikako - rekao je Janson zaprepašteno. - Nema droge!- Znači da je albanska kurva i to uzela? - uzvratio je mornarzajedljivo.- Što? - Janson je podigao glas s ogorčenjem. Poslovni čovjekbez smisla za humor čije je dostojanstvo povrijeđeno. - O čemu tito govoriš?- Samo se šalim - rekao je mornar misleći na honorar. - No, obećao sam kapetanu da ću te upozoriti. - Zastao je. - To je teretni brods kontejnerima. S licencom U.K.S.-a, kao i moj. I isplovljava u četiriujutro. Stiže na sidrište broj šest u luci Izmir nakon četiri sata, jasno?Sto će dalje biti u Izmiru, to je tvoja briga. Samo ne govori nikomekako si stigao onamo. - Napravio je pokret kao da kolje. - Jakovažno. Još je nešto jako važno: platit ćeš mu tisuću dolara na pristaništu dvadeset tri. Bit ću ondje da vas upoznam.

170 171 Janson je kimnuo i počeo odvajati velike novčanice drahmi držeći ruke ispod pulta.- Druga polovica kad se sretnemo sutra ujutro.Mornarove oči su zaigrale. - Pošteno. No kasnije, ako te kapetan pita koliko si miplatio, ispusti jednu nulu. Jasno, prijatelju?- Ti si prokleti spasitelj - reče Janson.

Mornar je zatvorio prste oko smotuljka novčanica procjenjujući njihovu težinu idebljinu pa se nasmiješio. - Mogu li još štogod učiniti za tebe?Janson je rastreseno odmahnuo glavom hvatajući svoj prstenjak. -Reći ću joj da samnapadnut.- Reci svojoj ženi da te Albanac napao - savjetovao mu je mornar. - Tko to ne bi povjerovao?Poslije u izmirskoj zračnoj luci Janson nije mogao a da ne razmišlja o čudnimoblicima takvih varka. Ljudi su ti vjerovali kad bi objavio koliko si nepouzdan.Žrtva vlastite pohlepe ili strasti prije će biti predmet sažaljenja nego netko tkoje pošteno nastradao. Stojeći posramljeno pred britanskim turističkim vodičemispričao je verziju priče koju je prodao pomorcu.- Niste trebali biti nestašni s tim prljavim curama - govorio mu jeturistički vodič kokošjih prsa i čupave, svijetloplave kose. Njegovo jecerekanje prije bilo sadističko nego veselo. - Zloćo, zloćo, zloćo. -Čovjek je imao plastičnu pločicu s imenom. Iznad imena, otisnutodrečavim bojama, nalazilo se ime i slogan jeftine turističke kompanijeza koju je radio: Holidaj Express Itd. - zabavni paketi- Bio sam pijan k'o guzica! - Janson je prosvjedovao skliznuvšiakcent niže srednje klase grofovije oko Londona. - Prokleti Turci.Ta mi je djevojka obećala »privatni show« - koliko se sjećam, govorila je o trbušnom plesul- Siguran sam da je bilo tako - odgovorio je čovjek sa zlobnimosmjehom. - Siroto nevinašce. - Nakon nekoliko dana što je moraozabavljati svoje štićenike, zgrabio je priliku da ubode mušteriju.- Ali da me ostavi ovdje! To je bilo ljetovanje u paket-aran-žmanu, u redu, ali ovo nije trebalo biti dio paketa! Ostaviti me ovdje

Page 89



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkao da im uopće nije stalo?

- Događa se. Događa se. Jedan momak ode na pijanku ili seizgubi. Ne možete očekivati da cijela grupa zakasni na let kućizbog jedne osobe. To nije razumno, zar ne?- Vraga smrdljivog, bio sam totalno glupi idiot. - Janson je govorio skrušenim glasom. - Pustiti da mala glava misli, a ne velika, akoznate što mislim.- 'Tko među nama?' kao što piše u Bibliji - odgovorio je čovjek,a glas mu se smekšao. - Ponovite mi svoje ime.

- Cavanaugh. Richard Cavanaugh. - Skidanje imena s popisaputnika Holidaj Expressa odnijelo mu je punih dvadeset minuta uinternet cafeu u ulici Kibrisa Sehitlerija.- Dobro. Dicky Cavanaugh ode na usrano ljetovanje u Tursku inauči lekciju o urednom življenju. - Bockajući nesretnog klijenta, jednoga zbog čije nesreće neće morati evidentirati pritužbe, čini se da gaje beskrajno zabavljalo.Janson je mrko gledao.Čovjek platinaste kose nazvao je sa svog Vodaphona podružnicu Thomas Cook Travela uIzmiru i objasnio neugodan položaj klijenta izostavljajući zanimljive dijelove.Dvaput je ponovio ime. Bio je na liniji deset minuta i što dalje, to je sve manjegovorio, a sve više slušao.Nakon što je prekinuo vezu, odmahnuo je glavom smijući se. -Ha! Oni misle da stestigli u Stansted prije dva sata sa svojom grupom.- Nije moguće? - Janson je gledao ne vjerujući.- Događa se. Ako u popisu putnika piše da stiže grupa od dvadeset osoba, nitko ne želi ispravljati sve te papire i tako kompjutormisli da je svih dvadeset stiglo. To se ne bi moglo dogoditi na komercijalnoj liniji, no čarteri su malo ležerniji. Opa, nemojte reći šefu dasam to rekao. »Niske cijene za vrhunske doživljaje«, kako mi običnokažemo. Da kompjutor ima pravo, vi biste zbijali šale u svom optičar-skom dućanu u Uxbridgeu umjesto što se u svojim čizmama vučetepo prokletom Izmiru i pitate hoćete li ikad više vidjeti kuću i ognjište. - Pogled iskosa. - Je li barem bila dobra?- Što?

- Komad. Je li bila dobra?

.172 A73L Janson je bio zbunjen. - To je onaj tužni dio. Bio sam previše ljut da bih sesjećao.Čovjek mu je kratko stisnuo ramena. - Mislim da to mogu srediti za vas ovaj put -rekao je. - Ali pazite, ovo nije aranžman usranog odmora. Drži ga u hlačama,kolega. Kao što moje djevojke kažu, pazi da nekome ne iskopaš oko. - Urlao je odsmijeha na svoju grubu duhovitost. - I vi sa svojom optičarskom trgovinom!- Mi je radije zovemo »centar za vid« - rekao je Janson hladno igrajući uloguponosnog vlasnika trgovine. - Jeste li sigurni da neću imati nikakvih problema koddolaska u Stansted?Direktor turističke agencije rekao je tiho: - Ne, vidite, to vam želim reći.Holidaj Express će se pobrinuti da ne bude problema. Shvaćate me? Mi ćemo vampomoći.Janson je zahvalno kimnuo, iako je znao što je zapravo motiviralo iznenadnudemonstraciju altruizma - očaj što ga je poziv turističkog vodiča proizveo u uredutvrtke. Jansonova lukavština, što mu je i bila namjera, dovela je kompaniju uškripac: službenici kompanije za ljetovanje u paket-aranžmanu očito su pogrešnoobavijestili britansku carinu da je neki Richard Cavanaugh iz Culvert Lanea broj 43u Uxbridgeu stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedini način da izbjegnu reviziju

Page 90



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvojih aktivnosti i provjeru licence bio je osigurati da Richard Cavanaugh stigne uUjedinjeno Kraljevstvo i to bez one vrste provjere podataka koja bi dovela doneugodnih pitanja o nemarnom poslovanju. Privremeni dokumenti koje je čovjek skokošjim prsima pripremio za njega - Hitan transport / Avionsko osoblje - bilo jegrubo rješenje obično rezervirano za prijevoz hitnih medicinskih slučajeva, noposlužit će svrsi. Holidaj Express će izgladiti mali neugodni propust, a »Dickie«Cavanaugh će do večere stići kući.Turistički vodič se smijuljio dok je Jansonu davao korice sa žuto-narančastimpapirima. - Previše ljut da bi se sjećao, ha? Dođe ti da zaplačeš, ha?Mali čarter avion odvezao ih je do Istanbula gdje su, nakon dva sata prekida,prešli u veći čarter avion koji će odvesti tri odvojene turističke grupe HolidajExpressa do aerodroma Stansted sjeverno od Londona. Na svakoj je kontroli Cavanaughmahnuo žutim papirima koje je dobio u Izmiru i predstavnik kompanije za ljetovanje u paket-aranžmanu osobno bi ga dopratio do aviona. Očito su poslali poruku izcentrale: pazite na ovog tipa ili vam se loše piše.Let je trajao tri sata, a optičar iz Uxbridgea, okaljan svojom inozemnom avanturom,držao se povučeno. Njegov izgled nesretne zaokupljenosti samim sobom odbijao jesvaki pokušaj razgovora. Nekolicina koji su čuli njegovu priču vidjeli su samoneurotično-moralističnog trgovca koji se zakleo da će njegova indiskrecija ostatiiza njega na Orijentu.Negdje iznad Europe, zatvorenih očiju, Janson je kunjao i napokon si je dopustio dautone u san, iako je dobro znao da će ga stari duhovi opsjedati.Bilo je to prije tri desetljeća, ali kao da je bilo sada. Bilo je to u dalekojdžungli, ali kao da je bilo ovdje. Janson se vratio nakon sloma Noc Loa uDemarestov ured u logoru baze bez ikakava otpora. Rekli su mu da ga kapetan korveteželi odmah vidjeti.Sa smradom i mrljama iz borbe još uvijek na odjeći, Janson je stajao predDemarestom koji je zamišljeno sjedio za stolom. Srednjovjekovni napjev - sablasnojednostavno i polagano nizanje nota - izvirao je iz malenih zvučnika.Napokon je Demarest podigao pogled prema njemu. - Znate li što se upravo ondjedogodilo?- Gospodine?- Ako to ništa ne znači, onda se dogodilo bez razloga. Ne živite usvemiru. To što radite mora imati smisla.- Kao što sam vam prije rekao, činilo se kao da znaju da dolazimo, gospodine.

- Izgleda prilično jasno, zar ne?- Čini se da niste bili., da niste iznenađeni, gospodine.- Iznenađen? Ne. To je bila moja ništavna hipoteza, pretpostavkakoju sam testirao. No, morao sam biti siguran. Noc Lo je bio, izmeđuostalog, eksperiment. Ako je trebalo dati planove za napad lokalnomvezom vijetnamske vojske vijetnamskom zapovjedništvu za vojnupomoć, kakve je posljedice trebalo očekivati? Koje su povratne informacije koje vraćaju na lokalnu pobunu? Postoji samo jedan način dase to testira. I sada smo nešto naučili. Imamo neprijatelja koji je spreman da nas potpuno uništi, koji je na to spreman i srcem i dušom i

174 175 umom. A naša strana? Gomila birokrata koji misle da rade za upravu dolineTennesseeja ili nešto slično. Prije nekoliko si sati, sine, umalo izgubio život. Jeli Noc Lo bio poraz ili pobjeda? Nije to baš lako reći, zar ne?- Gospodine, nije izgledalo kao pobjeda. Gospodine.- Rekao sam da je Hardaway umro zato što je bio slabić. Ti sipreživio, a znao sam da hoćeš, jer si bio jak. Jak poput tvojeg oca;drugi val iskrcavanja na Crvenu plažu, ako se ne varam. Jak poputtvoga strica koji je u šumama i gudurama Sumave skidao časnikeWehrmachta starom lovačkom puškom. Nitko nije žešći od tih

Page 91



Ludlum Robert - Direktiva Jansonistočnoeuropskih partizana. I ja sam imao takvog strica. U ratu sepokazuje kakvi smo, Paul. Nadam se da si danas naučio ponešto osebi. Nešto što sam shvatio o tebi još tada u Little Creeku.Poručnik Alan Demarest posegnuo je za otrcanom knjigom mekih korica koju je držaona stolu. - Poznaješ li Emersona? Htio bih ti pročitati jedan odlomak. - Počeo ječitati iz knjige: »Veliki čovjek uvijek želi biti malen. Dok sjedi na jastucimaprednosti, on zaspi. Kad ga guraju, muče, poraze, on ima priliku naučiti nešto;njegova doraslost je stavljena na kušnju; shvatio je; naučio je koliko ne zna;izliječen je ludila taštine.« Mislim da je Ralph Waldo nešto spremao.- Lijepo je tako misliti, gospodine.- Bojno polje je mjesto za dokazivanje. Ondje ili pogineš ili seponovo rodiš. I nemoj misliti da je to samo slikovito izražavanje.Jesi li kad razgovarao sa svojom mamom kako je to bilo kad terađala? Žene znaju što taj zasljepljujući bljesak sve znači. One znajuda njihovi životi, životi njihovih roditelja, roditelja njihovih roditelja,svih ljudskih života na ovom planetu u deset tisuća godina, kulminiraju u tom mokrom, vrpoljećem, vrištećem predmetu. Rađanje nijelijepo. Devetomjesečni ciklus od užitka do boli. Čovjek se rađa umješavini tjelesnih tekućina, nabrekle utrobe, govna, mokraće, krvii to djetešce si ti. Trenutak nevjerojatne agonije. Da, porod je gadan,jest, jer ta mu bol daje smisao. I gledam te kako stojiš tu sa smrdljivim crijevima drugog vojnika na svojoj košulji i gledam te u oči ividim čovjeka koji je ponovo rođen.Janson je zurio zbunjen. Dio njega je bio zaprepašten; drugi dio hipnotiziran. Demarest je ustao i njegov se pogled nije pomaknuo. Ispružio je ruku i stavio je narame mlađeg čovjeka. - O čemu se radi u ovom ratu? Školovana elita u StateDepartmentu ima debele trostruke omote i prave se da imaju odgovor. Tu je punobuke, besmislene racionalizacije. Svaki je sukob isti. Radi se o iskušavanju bitke.U posljednja četiri sata osjetio si više energije i iscrpljenosti, više agonije iekstaze - više čistog adrenalina - nego što će većina ljudi ikad iskusiti. Ti siživlji od zombija u vagonima na kolodvorima koji si govore kako im je drago štonisu u škripcu kao ti. Oni su izgubljene duše. Provode dane uspoređujući cijenepečenih odrezaka i kutija deterdženta i pitaju se da li da poprave sudoper ili dačekaju vodoinstalatera? Mrtvi su iznutra, a da to i ne znaju. - Demarestove su očibile bistre. - Koja je svrha rata? Radi se o jednostavnoj činjenici da si ubio onekoji su htjeli ubiti tebe. Sto se upravo dogodilo? Pobjeda, poraz? Pogrešno

mjerilo, sine. Evo što se dogodilo: umalo si umro pa si naučio što je to živjeti.

176 Ml, 12Teški bijeli teretnjak natrpan poluobrađenom drvenom građom skrenuo je s prometneautoceste Mll na Queen's Roadu u Cambrid-geu. Ondje se zaustavio uz nekolikoparkiranih kamiona što su bili nakrcani građevinskom opremom za neki veći projektobnove. Tako je to s velikim i starim sveučilištem kao što je Cambridge - uvijek senešto pregrađuje ili popravlja.Kad je vozač zaustavio kamion, čovjek kojeg je povezao toplo mu je zahvalio navožnji i sišao na šljunak. Umjesto da ode raditi, čovjek koji je bio odjeven usivo- smeđe radno odijelo, uvukao se u jedan od pokretnih zahoda blizu gradilištamotokompanije West Yorkshire. Vodeći kroz inovaciju, bilo je napisano na plavimplastičnim vratima. Kad je izašao, imao je na sebi sivi sako od tvida s uzorkomriblje kosti. To je bila druga vrsta uniforme, onakva zbog koje će biti neprimjetandok bude lunjao »Backsom«, širokim travnjakom što se prostirao duž najstarijihkoledža u Cambridgeu: King's, Clare, Trinity Hali i njegova odredišta TrinitvCollege. Ukratko, samo je sat vremena prošlo otkad je Paul Janson stigao naaerodrom Stansted čijeg se stakleno-metalnog stropa samo mutno sjećao.Janson je u posljednja dvadeset i četiri sata izrekao toliko laži s tolikorazličitih naglasaka da ga je zaboljela glava. No, uskoro će se susresti s nekim

Page 92





Ludlum Robert - Direktiva Jansonse trgnuo kad je čuo čovjeka koji se nakašljao.- Nebesa, pa to si ti! - povikao je Angus Fielding svojim pomalo piskavim, pomalotulećim glasom. - Oprosti mi, gledao sam te kako promatraš portrete i pitao sam seje li to moguće. Nešto u ramenima, držanje. Dečko moj, toliko je vremena prošlo.No, doista, ovo je najljepše iznenađenje koje mogu zamisliti. Gilly mi je rekla daje došao onaj u deset sati i ja sam se pripremao za razgovor s jednim od naših nebaš sjajnih diplomanata o Adamu Smithu i Condorcetu. Da citiram lady Asquith: 'Imabrilijantan um dok ga ne izloži.' Kad samo pomislim čega si me spasio.Jansonov stari akademski mentor bio je napola uokviren u sunčevo svjetlo što seprobijalo kroz oblak. Lice mu je bilo izbrazdano godinama, a sijeda kosa rjeđa negose Janson sjećao; no, još je bio mršav i visok, a njegove blijedoplave oči zadržalesu vedrinu nekoga tko je upravo čuo šalu - neku bezimenu svemirsku šalu - a mogaobi je i s vama podijeliti. Sada, u kasnim šezdesetima, Fielding nije bio krupančovjek, ali ga je njegova duševna snaga takvim činila.180

- Dođi, dečko dragi - reče Fielding. Poveo je Jansona niz kratkihodnik pored kršne, sredovječne žene koja je radila kao njegova tajnica u svoj prostrani ured gdje se kroz veliki prozor vidio GreatCourtvard. Jednostavne bijele police na susjednom zidu bile su ispunjene knjigama i časopisima te separatima njegovih članaka protuslovnih naslova: »Je li globalni novčarski sustav ugrožen: makroeko-nomski pogled«, »Pozicija likvidnosti strane valute Središnje banke -primjer za transparentnost«, »Novi pristup mjerenju ukupnih tržišnihrizika«, »Strukturalni aspekti likvidnosti tržišta i njihov utjecaj nafinancijsku stabilnost«. Izblijedjela kopija Gospodarske revije Dalekogistoka mogla se vidjeti na rubu stola; ispod fotografije Petera Novakabio je naslov: PRETVARAJUĆI DOLARE U SITNIŠ.- Oprosti zbog nereda - rekao je ravnatelj mičući hrpu papira sjedne od crnih windsorskih stolica pokraj stola. - Znaš, na neki načinmi je drago što me nisi obavijestio da dolaziš jer bih se ja tada ponašao naduto, kako vi Amerikanci kažete, i obojica bismo bili razočarani. Svi kažu da trebam otpustiti kuharicu, no sirotica je ovdje praktično još od razdoblja obnove monarhije i nisam imao srca ili moždaželuca. Svi se slažu da su njezina predjela posebno otrovna. Ona jeeminence grise, pokušavam reći - masna eminence, domeću moje

kolege. Užici, takvi kakvi jesu, imaju neobičnu kombinaciju bogatstvai strogosti, da ne kažemo ofucanosti, na što se treba naviknuti. Sjetitćeš se toga iz vremena kad si bio u ovim dvoranama, rekao bih, alinačin na koji se sjećaš kako si se igrao lovice kad si bio dijete, jednaje od onih stvari koje su bile tako privlačne u to vrijeme, a što danasizgleda potpuno neshvatljivo. - Potapšao je Jansona po ruci. - I sada,dragi moj, ti si to.Verbalni izljevi i vrtlozi, žmirkajuće, vesele oči - bio je to isti onaj AngusFielding, naizmjence mudar i vragolast. Oči su vidjele više nego što su odavale, anjegova akademska pričljivost mogla je biti učinkovito sredstvo odvraćanjapozornosti ili kamuflaže. Ugled Angusa Fieldinga, člana Ekonomskog fakulteta kojije proizveo veličine poput Marshalla, Kevnesa, lorda Kaldora i Sena, dopirao jemnogo dalje od njegova rada na globalnom financijskom sustavu. Bio je i član Klubautorak, skupine intelektualaca i analitičara koji su imali i zadržali svoje veze ubritanskoj obavještajnoj službi. Fielding je služio neko vrijeme kao savjetnik uMI6 na početku svoje......1SL. karijere pomažući u identificiranju ekonomske ranjivosti Istočnog bloka.- Angus - započeo je Janson kreketava i blaga glasa.- Bocu crnog vina! - uskliknuo je ravnatelj koledža. - Malo jerano, znam, ali to si možemo priuštiti. Pogledaš kroz prozor i vidišGreat Courtvard. No, vjerojatno se sjećaš, ispod njega je veliki vinskipodrum. Ide ravno preko dvorišta i ispod vrta koji je u vlasništvukoledža. Katakombe crnog vina. Tekući Fort Knox! Ima jedan čovječuljak s velikim svežnjem ključeva i on je jedina osoba koja te može

Page 94



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpustiti unutra, taj bahati tip. Imamo povjerenstvo za vino koji jezaduženo za odabir, no rastrzano je frakcijama, kao bivša Jugoslavija,samo manje miroljubivim. - Rekao je tajnici: - Pitam se bismo limogli dobiti bocu Lynch Bagesa osamdeset dva, mislim da se sjećamda je sinoć ostala jedna zatvorena boca.- Angus - Janson je ponovo počeo. - Došao sam razgovarati oPeteru Novaku.Fielding je u trenutku postao oprezan. - Nosiš mi vijesti od njega?- O njemu.Fielding je utihnuo na trenutak. - Odjednom osjećam propuh -rekao je. - Priličnohladan propuh. - Povukao je resicu uha.- Ne znam kakve su vijesti došle do vas - rekao je Janson nesigurno.- Nisam sasvim shvatio...!- Angus - reče Janson. - On je mrtav.Ravnatelj Trinitvja je problijedio i nekoliko trenutaka obamrlo buljio u Jansona.Zatim je sjeo na drvenu stolicu s naslonom ispred svojeg stola rušeći se na nju kaoda nema zraka.- Bilo je već ranije lažnih glasina o njegovoj smrti - rekao je ravnatelj tiho.Janson je sjeo do njega. - Vidio sam ga kako umire. Angus Fielding je klonuo nastolcu i odjednom je izgledao kao starac. - To nije moguće - mrmljao je. - To nemože biti.- Vidio sam ga kako umire - ponovio je Janson.Ispričao je Fieldingu što se dogodilo u Anuri teško dišući kad je u pričanju stigaodo razornog užasa eksplozije u zraku. Angus je182 jedva slušao bezizražajno, blago kimajući napola zatvorenih očiju, kao da slušaučenika tijekom nastave.Janson je jednom bio jedan od tih učenika. Ne tipično rumeno dijete iz internatakoje nosi naprtnjaču punu knjiga s ušima i kemijskih olovaka što su puštale tintu ikoje vozi bicikl niz King's Parade. Kad je Janson stigao u Trinitv, zahvaljujućiMarshallovoj stipendiji, bio je fizička ruševina, blijedožut i koščat, pokušavajućijoš izliječiti svoje iscrpljeno tijelo te razoreni duh nakon osamnaest mjesecipatnje kao ratni zarobljenik i svih brutalnosti što su tome prethodile. Bilo je to1974. godine. Pokušavao je krenuti odande gdje je stao nastavljajući studij

povijesti ekonomije što ga je započeo na Sveučilištu Mic-higan u Ann Arboru.Komandos SEAL-a krenuo je na sveučilište. U početku se bojao da se neće moćiprilagoditi. No, nije li ga njegova vojna obuka opremila mogućnošću prilagodbeokolini, ma kakva ona -bila? Povijesni tekstovi i ekonomske formule zamijenili suknjige šifara i specijalne geografske karte, a on se bacao na njih jednakonepopustljivo, odlučno i s osjećajem hitnosti.U Fieldingovu sjedištu u Neville Courtu Janson bi raspravljao o temama koje su mudodijeljene i dok je govorio, činilo se da je ravnatelj zaspao. Međutim, kad bidošlo vrijeme, Fielding bi otvorio oči, žmirnuo i pronašao najslabiju točku unjegovu izlaganju. Jednom je Janson dao prikaz gospodarskih posljedica Bismarckovaekspanzionizma iz kuta mornaričkog podčasnika i činilo se da se Fielding trgnuo izsna tek kad je on završio. Zatim su pitanja pljuštala poput strelica. Po čemu onrazlikuje ekspanzionizam od regionalne konsolidacije? Što je sa zakašnjelimgospodarskim posljedicama pripojenja vojvodstva Schleswig i Holstein od prijenekoliko godina? U vezi s onim brojevima na koje se oslanjao u premisi svojerasprave, devalvacija njemačke marke između 1873. i 1877., to nije iz Hodgemanovestudije, zar ne, mladiću? Šteta jer je stari Hodgeman imao sasvim pogrešne brojke.Dobro, oxfordski đače, što se drugo može i očekivati? Žao mi je što ti moram rećida moraš napustiti svoje premise, dragi moj. Ali, prije nego što počneš graditisvoje zdanje, provjeri zemljište pod njim.Fieldingov je um bio oštar kao britva; njegovo vladanje uglađeno, uvijek spokojno,čak lakomisleno. Često je citirao Shakespeareovu frazu o »smijalici s nožem« i iakonije bio licemjer, to je prikladno183 označavalo njegov znanstvenički stil. To što je Janson bio dodijeljen Fieldingu,

Page 95



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkako je ravnatelj veselo priznao samo nekoliko mjeseci nakon što je nastava počela,nije baš bilo sasvim slučajno. Fielding je imao prijatelje u Washingtonu koji subili zadivljeni neobičnim profilom i sposobnostima koje je pokazivao mladić; htjelisu da on pripazi na njega. Čak i sada je Jansonu bilo teško reći je li ga Fieldingregrutirao u Konzularne operacije ili je samo ovlaš pokazao u tom smjeru i dopustioJansonu da odluči onako kako je osjećao da je pravo. Sjećao se dugih razgovora okoncepciji »samo rat,« o međusobnom djelovanju realizma i idealizma u nasilju kojesankcionira država. Je li ravnatelj samo vježbao analitičke vještine mladog čovjekakad je poticao Jansona u njegovim pogledima o raznim pitanjima? Ili je ravnateljsuptilno preusmjeravao te poglede potičući uzdrmanog mladog čovjeka da ponovoposveti život služenju svojoj zemlji?Sad je Fielding brisao oči rupčićem, no one su se još caklile od suza. - Bio jeveliki čovjek, Paul. Možda nije moderno rabiti te izraze, ali nikad nisam poznavaonekog poput njega. Moj Bože, vizija, oštroumnost, samilost, bilo je nečeg apsolutnoizuzetnog u Peteru Novaku. Uvijek sam se osjećao blaženim što ga poznajem. Osjećaosam da je naše stoljeće, ovo novo stoljeće, blaženo što ga ima\ -Kratko jepritisnuo lice rukama. - Blebećem. Postajem obična stara budala. Oh, Paul, nisamjedini koji mu se divio. Peter Novak kao da je pripadao višoj evolucijskoj raziniod nas ostalih. Dok smo mi ljudi zaokupljeni razdirući jedni druge, on je, čini se,pripadao rasi koja je napokon naučila pomiriti mozak i srce, žestinu i dobrotu. Onnije bio samo genijalac za brojke, on je razumio ljude, brinuo se za ljude.Vjerujem da mu je isto šesto čulo koje mu je omogućavalo da vidi kojim putem idetržište valuta, da predvidi plime i oseke ljudske pohlepe, omogućilo da točno vidikakva je vrsta društvene intervencije doista potrebna na ovom planetu. Ali akopitaš zašto se bacao na probleme koje su svi drugi smatrali beznadnima, onda morašrazum ostaviti po strani. Veliki su umovi rijetki, velika su srca još rjeđa. A toje, napokon, bilo pitanje srca. Filantropija u svojem osnovnom smislu: vrstaljubavi. - Sad je Fielding tiho ispuhao nos i žmirnuo odlučan obuzdati svojeemocije.- Sve sam mu dugovao - rekao je Janson prisjećajući se prašine Baaqline.184 - Kao što mu i svijet duguje - rekao je Fielding. - Zato samrekao da nije moguće. Jer nisam mislio na činjenicu, već na posljedicu. On ne smije umrijeti. Previše toga ovisi o njemu. Previše osjetljivih napora prema miru i stabilnosti koje je podupirao, koje je vodio, koje je nadahnuo. Ako on nestane, mnogi će nestati s njim kao

žrtve besmislene patnje i pokolja: Kurdi, Hutu, Romi, prezreni nasvijetu. Kršćani u Sudanu, muslimani na Filipinima, američki Indijanci u Hondurasu, Ainu u Japanu. Separatisti Casamance u Senegalu... Ali zašto i počinjati listu damnes de la tene} Ružne stvari ćese dogoditi. Mnoge, mnoge ružne stvari. Oni će pobijediti.Fielding je sada izgledao manji, a ne samo stariji. Životna je energije istekla iznjega.- Možda se igra može igrati neodlučeno - rekao je Janson tiho.Očaj je obuzeo znanstvenika. - Želiš mi reći da se Amerika, nasvoj šeprtljavi način, može sabrati? Možda čak i misliš da je dužna to raditi. No,ono što vi Amerikanci nikada niste do kraja shvatili jest koliko daleko ideantiamerikanizam. U ovoj posthladnoratovskoj eri mnogi ljudi diljem svijetaosjećaju da žive pod američkom gospodarskom okupacijom. Vi govorite o»globalizaciji«, a oni čuju »ame-rikanizacija«. Vi Amerikanci gledate na televizijislike protuameričkih demonstracija u Maleziji ili Indoneziji ili demonstracije uGenovi ili Montrealu, slušate o bombama koje su eksplodirale u nekoliko McDonaldsau Francuskoj i mislite da su to atipična događanja. Baš naprotiv. To su glasnicioluje, nekoliko prvih sitnih kapi prije proloma oblaka.Janson je kimao. Takva je razmišljanja čuo i ranije, a i nedavno. -Netko mi je torekao ovih dana: neprijateljstvo ne pobuđuje zapravo ono što Amerika čini, već onošto Amerika jest.- A upravo je zbog toga uloga Petera Novaka bila neprocjenjiva inezamjenjiva. Bijes se pojavio u ravnateljevu glasu. - On nije bioAmerikanac, niti su smatrali da on služi američkim interesima. Svisu znali da je s prezirom odbijao ponude Amerike, da ga je ljutio njezin vanjskopolitički establišment slijedeći vlastiti put. Njegova jedina

Page 96



Ludlum Robert - Direktiva Jansonzvijezda vodilja bila je njegova savjest. On je bio čovjek koji je mogaoustati i reći da smo izgubili orijentaciju. On je mogao reći da se tržišta bez morala ne mogu održati, on je mogao reći te stvari i njega bičuli. Magija tržišta nije dovoljna. Znao je reći: »Treba nam moralni

, 185 osjećaj kamo želimo ići i čvrsta odluka da stignemo tamo.« Fieldin-gov je glaspočeo pucati i teško je gutao. - To sam mislio kad sam rekao da ovaj čovjek nesmije poginuti.- A ipak je poginuo - rekao je Janson.Fielding se polako ljuljao naprijed i natrag, kao da je na moru. Neko vrijeme nijerekao ništa. A onda je širom otvorio svoje svijetlo-plave oči. - Veoma je čudno štonitko ništa nije izvijestio o tome, niti o njegovoj otmici, niti o njegovuubojstvu. Veoma čudno. Dao si mi činjenice, no nisi mi objasnio. - Fieldingov jepogled odlutao prema naoblačenom nebu koje se nadvilo iznad bezvremenske divotedvorišta. Niski oblaci s močvare nad grubo klesanim portlandskim kamenjem dvorišta:pogled koji se stoljećima nije mijenjao.- Ja sam se zapravo nadao da ćete mi pomoći - rekao je Janson.- Pitanje je tko bi želio da Peter Novak bude mrtav?Ravnatelj je polako odmahnuo glavom. - Bojim se da je pravo pitanje tko nije želio?- Janson je osjećao da mu se mentalni stroj zapleo; njegove svijetlosive očipostale su oštre, a lice napeto. -Naravno da pretjerujem. Malo je smrtnikazaslužilo toliku ljubav i zahvalnost svojih kolega. Pa ipak. Pa ipak. La grandebenevolenza attira la grande malevolenza, kao što kaže Boccaccio; prevelikadobrohotnost uvijek privuče preveliku zlobu.- Objasnite mi malo, OK? Upravo sada ste rekli »oni« - rekli ste»oni« će pobijediti. Sto ste time mislili?- Koliko znaš o Novakovu podrijetlu?- Vrlo malo. Dijete iz ratom opustošene Mađarske.- Njegovo podrijetlo bilo je istodobno i izuzetno povlašteno i izuzetno nepovlašteno. On je bio jedan od samo nekoliko preživjelih uselu koje je likvidirano u borbi između Hitlerovih i Staljinovih vojnika. Novakov je otac bio prilično mračan mađarski plemić koji ječetrdesetih godina služio u vladi Miklosa Kallava prije nego što jeemigrirao i priča se da se panično bojao za sigurnost svoga jedinca.Imao je neprijatelje, u to je bio uvjeren, koji će mu se pokušati osvetiti preko njegova potomka. Stari je plemić možda bio paranoičan, ali

kao što stara poslovica kaže, čak i paranoični ljudi imaju neprijatelje.- To je bilo prije više od pola stoljeća. Kome bi još moglo bitistalo, nakon svih tih godina, što je njegov otac smjerao u četrdesetima? Fielding ga je pogledao mrkim pogledom profesora. - Očito nisi proveo puno vremenau Mađarskoj - rekao je. - Još ćeš u Mađarskoj naći njegove najveće obožavatelje injegove strastvene neprijatelje. A tu su, dakako, i milijuni drugih koji seosjećaju žrtvama uspjeha Petera Novaka kao financijaša. Mnogi obični ljudi u južnojAziji krive njega što je pokrenuo lavinu protiv njihove valute, a bijes imraspiruju demagozi.- Zar ne mislite da je to bez osnove?- Novak je možda najveći mešetar valutama u povijesti, no nitkonije rječitije denuncirao praksu. On je insistirao na politici unifikacijevaluta koja bi onemogućila tu vrstu spekulacija. Ne može se reći da jezastupao vlastite interese. Baš naprotiv. Naravno, neki će reći da jedobra stara Engleska ponijela glavni teret njegova špekulantskogumijeća, barem u prvo vrijeme. Sjećaš se što se dogodilo osamdesetihgodina? Bila je to ona velika kriza valuta i svi su se pitali koja ćeeuropska vlada sniziti svoje stope. Novak je podmetnuo milijardesvojeg novca zbog predosjećaja kako će Britanija pustiti funtu dapotone. To se i dogodilo, a Novakov fond Electra gotovo se utrostručio. Nevjerojatno uspješan potez! Ondašnji je naš premijer tražio daMI6 pronjuška. Na kraju je šef istrage rekao Daily Telegraphu, citiram: »Jedini zakon koji je ovaj momak prekršio jest zakon prosječno-sti«. Naravno, kad je malezijski ringit potonuo, a Novak završio s još

Page 97





Ludlum Robert - Direktiva Jansonsu bili raspršeni. Dopusti mi da onda načnem jednu neugodnu temu.Vjeruješ li ti baš toliko svojoj vladi? - Fieldingov je ton bio mješavinatvrdog i mekanog.- Valjda ne kažete ono što ja mislim da kažete - odgovorio jeJanson oštro. Znao je da Fielding, kao stalni posjetitelj znamenitogKluba utorak, govori o tim stvarima s iskustvom.- Samo postavljam pitanje - reče Fielding oprezno. - Postoji limakar i mala mogućnost da su tvoje bivše kolege iz Konzularnih operacija bili uključeni u ovo?Janson se trgnuo: ravnateljeve špekulacije pogodile su ga u živac; pitanje, iakonaizgled nevjerojatno, progonilo ga je još od Atene. - Ali zašto? Kako? - pitao je.Je li to bilo moguće?Fielding se nemirno pomaknuo u svojoj stolici s naslonom prelazeći vršcima prstijupo crnoj krokodilskoj koži. - Ja ne tvrdim. Ja čak i ne sugeriram. Ja pitam.Razmisli malo. Peter Novak je postao moćniji od mnogih suverenih naroda. I tako jemožda, svjesno ili nesvjesno, sabotirao neku operaciju koja je nekome priraslasrcu, pokvario neki plan, zaprijetio nekoj birokratskoj skupini, razljutio nekogmoćnog igrača... - Fielding je mahao rukom neodređeno pokazujući mogućnosti koje subile previše neodređene da bi u njih upro prstom. - Možda ga je neki američkistrateg smatrao previše moćnim, previše opasnim, jednostavno neovisnim igračem napozornici svjetske politike?Fieldingova razmišljanja bila su prejaka da bi ga umirila. Marta Lang se sastajalas vrlo moćnim ljudima u State Departmentu i drugdje. Uporno su od nje tražili dazaposli Jansona; jer koliko je on znao, Langičini ljudi su se oslanjali na njih zaneke instrumente i opremu. Morala se zakleti da neće nikome reći, naravno,pozivajući se na »političke razloge« na koje je Langova aludirala s tolikom zajedljivošću. Nije bilo potrebno da Janson zna podrijetlo hardvera; nije bilorazloga da Langova ne održi riječ danu američkim dužnosnicima s kojima je radila.Tko su bili ti dužnosnici? Imena se nisu rabila; Jansonu je samo rečeno da oninjega \naju ili da su čuli o njemu. Konzularne operacije, po svoj prilici. I ondaoptužujuće prebacivanje na njegov račun na Cavmanskim otocima; Janson je misliokako njegovi bivši poslodavci nisu znali za to, no isto je tako znao da američkavlada, ako to želi, može primijeniti nježni pritisak na off-shore bankarskeinstitucije kad su u pitanju aktivnosti građana SAD-a. Tko bi bio u boljoj pozicijida se umiješa u njegove financijske podatke od visokopozicioniranih članovaameričkih obavještajnih službi? Janson nije zaboravio mržnju i zlonamjernost koje

su pratile njegov odlazak. Njegovo poznavanje još postojećih mreža i proceduraznačilo je da je on, u načelu, potencijalna prijetnja.Je li to bilo moguće?Kako je urota skovana? Ili se jedinstvena prilika samo ukazala brzomislećemtaktičaru? Dvije muhe jednim udarcem: ubiti nametljivog magnata, okriviti bivšegneposlušnog agenta? No, zašto ne ostaviti ekstremistima Kagame da izvrše svojnajavljeni plan? To bi bilo jednostavnije i praktičnije: pustiti da ubojitifanatizam ide svojim tijekom. Osim ako...Cuo se prigušeni zvuk starinskog mjedenog zvona: netko je bio na stražnjim vratimakoja su vodila do čekaonice ispred ravnateljeva ureda.Fielding se vratio iz svojih misli i ustao. - Oprosti na trenutak, odmah se vraćam- rekao je. - Posjet nesretnog diplomanta u krivi čas. No, tako mora biti.Dijagram se granao. Na jednoj strani Sjedinjene Države ne čine ništa, svijet nečini ništa i Novak je ubijen. Diplomati i službenici s kojima se Marta Langkonzultirala naglasili su opasnost od američkog uključivanja. Međutim, postojao jerizik i u nedjelovanju - rizik političkih neprilika. Unatoč protustrujama koje jeFielding naveo, Peter Novak je bio općenito omiljen čovjek. Ako je ubijen, običniće se ljudi pitati zašto su Sjedinjene Države odbile pomoći svjetovnom svecu kad muje bilo potrebno. Zaklada za slobodu mogla bi optužiti Sjedinjene Države, ljutito iglasno, da su odbile bilo kako pomoći. Lako bi bilo zamisliti sljedeću provalukongresni^ saslušanja, TV izvještaja, novinskih članaka. Velike riječi odjekivale bi diljem zemlje: Da bi zlotrijumfiralo, dovoljno je da dobri ljudi ne čine ništa. U komešanju koje bi nastalokarijere bi bile uništene. Ono što je izgledalo kao staza opreza, bilo je zapravoprekriveno razbijenim staklom.

Page 99



Ludlum Robert - Direktiva JansonNo, što ako postoji drugo objašnjenje?Zaklada za slobodu, poznata po svom samotnjačkom putu, skuplja svoj međunarodni timspecijalaca u vratolomnom pokušaju da naglo otpravi zarobljenika. Koga ona možekriviti osim sebe same ako stvari krenu po zlu? Zaposlenici srednje razine u StateDepart-mentu »pustit će« glas udarnim izvjestiteljima koji će se osloniti na njihkao na neimenovane izvore: Novakovi su ljudi odbili nasu ponudu da odmah pomognemo.Čini se da su se bojali da bi to kompromitiralo njihovu auru neovisnosti. Državnije tajnik potpuno slomljen onim sto se dogodilo kao, naravno, i svi mi. No, kakopomoći ljudima koji apsolutno odbijaju primiti pomoć? Je li to njihova arogancija?Neki bi to mogli reći. U stvari, zar to nije bila kobna pogreška same Zaklade zaslobodu? Svjetski, obaviješteni izvjestitelji za Neto York Times, Washington Postpa telegrafske službe poslat će izvještaje lagano prožete onim što im je rečeno upovjerenju. Obaviješteni izvori kažu da su ponude za pomoć bile odbijene...Jansonov je mozak radio. Je li taj scenarij bio samo fantazija, mrska fikcija? Onto nije znao; nije mogao znati - još ne. No, znao je da ne može isključiti tumogućnost.Fieldingova se minuta protegla na tri, a kad se ponovo pojavio pažljivo zatvarajućivrata za sobom, bio je nekako drugačiji.- Ranije spomenuti diplomant. - Fielding ga je uvjeravao malo potištenim glasom. -Mislim na beznadnog Hala. Pokušava raspetljati prijepor oko Condorceta. Ne mogu ganavesti da shvati da su kod Condorceta čvorovi ti koji su zanimljivi.Janson se naježio duž kralježnice. Nešto se promijenilo u ravna-teljevu ponašanju.Glas mu je bio slab, kao što nikad dotad nije bio i nisu li mu se sad ruke laganotresle? Janson je vidio da je nešto uznemirilo njegova starog učitelja, i toduboko.Sveučilišni se profesor uputio do pulta gdje se nalazio debeli svezak rječnika. Nebilo kojeg rječnika, znao je Janson. To je bilo vrlo rijetko izdanje iz 1759.rječnika Samuela Johnsona, tom P - S, pozla-

190 .m. ćen duž hrpta. Janson ga se sjećao s profesorovih polica iz vremena kad su njegovesobe bile u Neville Courtu u Trinitvju.

- Samo da pogledam jednu stvar - rekao je. No, Janson je zapazio napetost ispod šale. Ne napetost zbog boli ili gubitka, nego zbognekog drugog osjećaja. Uzbune. Sumnje.Bilo je nešto u njegovu načinu: lagani drhtaj, krhki glas - i? Nešto drugo. Što?Angus Fielding ga više nije gledao u oči: to je to. Neki ljudi gotovo nikad i negledaju; no, Fielding nije bio jedan od tih. Dok bi vam govorio, njegove su se očiredovito vraćale na vas kao da vode riječi kući. Gotovo nesvjesno, Janson jeosjetio kako jedna njegova ruka poseže iza njega.Gledao je hipnotizirano kako Fielding, okrenut leđima, otvara svezak i - zar je tomoguće?Ravnatelj Trinitv Collegea naglo se okrenuo prema Jansonu mašući malim pištoljem udrhtavoj ruci. Odmah iza Fieldinga Janson je vidio izdubljeni dio u pergamentnimstranicama rječnika gdje je bilo skriveno bočno oružje. Bočno oružje koje je njegovstari ravnatelj uperio u njega.- Zašto si zapravo došao ovamo? - upitao je Fielding.Naposljetku se njegov pogled sreo s Jansonovim i ono što je Janson vidio u njegovimočima, oduzelo mu je dah; bio je to ubojiti bijes.- Novak je bio dobar čovjek - Fielding je rekao drhtavim glasom.Znanstvenik je zvučao jako daleko. - Vjerojatno veliki čovjek. Upravosam shvatio da si ga ti ubio. 13Stari je ravnatelj u trenutku spustio pogled i uzdahnuo protiv svoje volje. Jer iJanson je, također, držao pištolj u ruci - pištolj koji je brzim pokretom zgrabioiz korica kada mu je podsvijest uočila ono što je svijest teško prihvaćala.Janson je bez riječi palcem otpustio osigurač svojeg kratkocijev-nog oružja.

Page 100



Ludlum Robert - Direktiva JansonNekoliko dugih sekundi dva su muškarca u tišini stajala jedan nasuprot drugom.Ma tko da je bio Fieldingov posjetitelj, taj nije bio diplomant iz povijestiekonomije. - Svezak P do S - reče Janson. - Baš odgovara. P za pištolj, S zastreljivo. Zašto ne odložite taj antikni predmet u svojoj ruci? Ne pristaje vam.Ekonomist je prezirno rekao: - Dakle, ubit ćeš i mene, je li?- Oh, za ime Krista, Anguse! - provalilo je iz Jansona. - Upotrijebite taj svoj veličanstveni mozak! Zar ne čujete koliko to ludozvuči?- Koješta! Vidim da si poslan ovamo da me prevariš, da eliminiraš svakoga tko te predobro poznaje. U to ne sumnjam. Cuo samkako o tebi govore kao o 'stroju za ubijanje'. Neki tvoji šefovi nadje-nuli su ti taj homerski epitet. Oh da, održavao sam veze sa svojimameričkim kolegama. No, do sada nikad nisam vjerovao toj karakte-rizaciji. Tvoja je lukavština zaslužila divljenje ovog starog borca podreflektorima. Znaš, doista znaš ojaditi čovjeka. Potpuno sam sluđen.Ne sramim se to reći.- Želio sam samo saznati... 192 - Gdje se nalaze Peterovi kolege kako bi uhvatio i njih! - stari jeprofesor rekao bijesno. - 'Unutarnji krug', kao što si rekao. I kadjednom iščeprkaš tu informaciju, moći ćeš biti siguran da je Peterovamisija na ovom planetu uništena do korijena. - Nasmijao se hladnim,strašnim osmjehom pokazujući svoje potamnjele, nepravilne zube. -Pretpostavljam da sam trebao uzeti u obzir tvoju pamet i znati štosmjeraš kad si pitao na koga mislim pod »oni« i »njih«. No, naravno,»oni« i »njih« su oni za koje ti radiš.- Upravo ste se s nekim sastali. Recite mi s kim. - Janson se zajapurio od bijesa i zbunjenosti. Pogled mu se vratio na oružje ravnatelja koledža, pištolj a.22 Webley, najmanji i najpraktičniji od onihkojim su se koristili britanski obavještajni agenti početkom šezdesetihgodina. - S kim, do vraga?- To bi ti htio znati. Pretpostavljam da bi želio dodati još jednoime na svoj krvavi popis.- Poslušajte što govorite, Anguse. To je ludosti Zašto bih ja..- Takva je priroda operacije čišćenja, zar ne? One nisu nikad

završene. Uvijek još visi neka nit koju treba prekinuti ili odrezati.- K vragu, Anguse. Pa, znate me.- Znam li te? - Neriješena se situacija nastavljala dok su i profesor i njegov nekadašnji učenik držali uperene pištolje. - Je li te bilotko od nas zbilja upoznao? - Unatoč ravnateljevoj hinjenoj klonulosti, njegov strah i odvratnost bili su stvarni. Ovo nije varka: AngusFielding je bio sto posto siguran da je Janson postao odmetnik ida je ubojica.A on nije ništa mogao reći kako bi dokazao suprotno.Sto su, zapravo, bile činjenice?Da je on jedini svjedok onoga što se dogodilo. Da je samo on bio zadužen zaoperaciju koja je dovela do Novakove smrti. Da su milijuni dolara prebačeni nanjegov račun na način koji nije imao časno objašnjenje. Moćni interesi su očitotražili Novakovu eliminaciju; je li bilo nepojmljivo, je li bilo nemoguće da bi oniangažirali nekoga poput Jansona, tog razočaranog bivšeg agenta nesumnjivihvještina?Janson je znao što bi stručnjak za izradu psihološkog profila zaključio iz njegovadosjea: izdaja i okrutnost koje je doživio u najranijoj mladosti. On je, istina,preživio, no koliko je duboka bila trauma i može li se ona aktivirati? Njegovišefovi nikad nisu spomi- njali tu mogućnost, no on je to mogao vidjeti u njihovim očima; testovi ličnostikoje je redovito prolazio. Mevers-Briggsov, test tematske spoznaje, Aristosovprofil ličnosti smišljeni su kako bi iščeprkali i najmanju pukotinu koja je moždanastala u njegovoj psihi. Žestina je ono u čemu si vrlo, vrlo, vrlo dobar.Collinsova hladna procjena. Zbog toga je bio neprocjenjiv za svoje šefove, no to je

Page 101



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbio i razlog zašto su vrhunski planeri gajili prema njemu blagu zabrinutost. Svedok je poput ukopanog teškog pješaštva bio usmjeren prema neprijatelju, bio jebogomdan; no, ako bi se ikad morao okrenuti protiv ljudi koji su ga učili, protivplanera koji su ga angažirali, mogao bi postati zla kob kao nitko drugi.Vratilo mu se sjećanje od prije deset godina, jedno od možda deset sličnih. On jeoštar pas koji se otrgnuo s lanca, Janson. Treba mu stati na kraj. Dali su mupredmet: imena, načine kretanja, popis mana da ih zapamti i spali. Previše je togabilo u igri da bi se išlo na prijeki sud ili na 'stegovni postupak'; agent je većstajao života nekoliko dobrih ljudi koji su nekoć bili njegove kolege i pratioci.Raskid se plaćao malokalibarskim metkom u potiljak; tijelo se pronađe u prtljažnikuauta čiji je vlasnik ruski kriminalac koji je upravo i sam jezovito skončao. Sto sesvijeta tiče, a zapravo ga se i nije ticalo, žrtva je bio samo još jedan američkibiznismen u Moskvi koji je mislio da se može na brzinu izvući od svojih mafijaškihpartnera i koji je platio za svoj propust.Bijesni pas koji se otrgnuo s lanca mora biti uništen: uobičajeni operativnipostupak u Konzularnim operacijama. Janson - koji je više puta dobio zadataklikvidatora - znao je to isto tako dobro kao i svi ostali.Pažljivo je birao riječi. - Nema toga što bih mogao reći da rastjeram vašu sumnju,Angus. Ne znam s kim ste sada kontaktirali i zato ne mogu govoriti ovjerodostojnosti vašeg izvora. Zaprepašten sam što vam je netko ili neka grupauspjela prenijeti tako brzo poruku. Zaprepašten sam da su sa samo nekoliko riječiuspjeli uvjeriti vas da uperite smrtonosno oružje u nekoga koga poznajete godinama,koga poznajete kao štićenika i prijatelja.- Kao što je netko rekao za Madame de Stael, ti imaš neumoljivo pravo. Višeneumoljivo nego pravo. - Fielding se nasmijao odvratnim

194 195.. smijehom poput sira iz Stiltona. - Ne pokušavaj smisliti argument. Ovo nijenastavni sat.Janson je pozorno promatrao lice starog profesora; vidio je čovjeka koji se bojaoda se suprotstavio veoma podmuklom protivniku. No, vidio je i treptaj sumnje -vidio je čovjeka koji nije bio apsolutno siguran u svoj sud. Sve što znaš, treba

neprestano ponovo procjenjivati, kritički revidirati. Napustiti, ako treba. Njihovadva malokalibarska pištolja i dalje su bila jedan nasuprot drugome poput slike uzrcalu.- Nekoć ste govorili da su akademske bitke tako silovite zato štoje tako malo toga na kocki. - Janson se osjećao, a i zvučao neobičnomirno. - Čini mi se da se stvari mijenjaju. Ali, kao što znate, Anguse,ima ljudi koji su me za novac pokušavali ubiti. Pokušavali su jer suimali dobar razlog, katkad, ili barem razumljiv razlog. Većinom suto radili iz ružnih razloga. Kad si na terenu, ne razmišljaš mnogo orazlozima. Poslije ipak razmišljaš. Ako si nekog povrijedio, od svegse srca nadaš da si imao dobar razlog. Ne znam što se točno događa,no znam da vam je netko lagao, Anguse. I znajući to, teško mi je idalje ljutiti se na vas. Moj Bože, Anguse, pogledajte se. Ne bistesmjeli tu stajati s pištoljem u ruci. Ne bih smio ni ja. Netko je krivšto smo zaboravili tko smo. - Zatresao je glavom polako, tužno. -Želite li stisnuti taj okidač? Onda biste morali biti više nego sigurnida činite pravu stvar. Činite li, Anguse? Ja mislim da ne činite.- Uvijek si imao nepromišljenu sklonost stvaranju pretpostavki.- Ma, hajde, Anguse - nastavio je Janson. Bilo je topline u njegovu glasu, ne žestine. - Što je Oliver čromwell rekao? »Zaklinjemte utrobom Kristovom, razmisli da možda ne griješiš.« - Ponovioje staru izreku ironično.- Te su mi se riječi uvijek činile neobično ironičnima - rekao jeFielding - jer su dolazile od čovjeka koji je na štetu svoje zemlje biosasvim nesposoban posumnjati u samoga sebe.Ne prekidajući kontakt očima, Janson je ispružio ruku s pištoljem. Oslobodio je

Page 102



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpištolj stiska prstiju i ispružio ruku s dlanom prema gore. Oružje je ležalo nadlanu, ne kao prijetnja, već kao da ga nudi. - Ako me namjeravate ubiti, poslužitese mojim. Ta bi vaša kremenjača mogla zatajiti. Fieldingova ruka sve je jače drhtala. Tišina je bila gotovo nepodnošljiva.- Uzmite ga - Janson je rekao glasom koji je zvučao kao ukor.Ravnatelj Trinitvja je bio siv poput pepela, rastrgan izmeđuhumanitarca kojeg je duboko poštovao i bivšeg đaka kojem je nekoć bio odan. Tolikoje, u najmanju ruku, Janson mogao pročitati iz naborana, oronula starčeva lica.- Neka se Bog smiluje tvojoj duši - rekao je naposljetku Fieldingspuštajući pištolj. Riječi su bile nešto između blagoslova i kletve.Četiri čovjeka i jedna žena sjedili su oko stola u Centru Meridian. Njihove su ihtajnice ostavile zbog raznih obveza izvan ureda: išle su frizeru, na dječjuglasovirsku produkciju, zubaru što su dugo odgađale. Kasnija provjera radnihdnevnika i kalendara otkrila bi samo dosadne, obične zadatke iz osobnog iobiteljskog života koje čak i najviši dužnosnici rukovodećih odjela na najvišimrazinama te njihovi pridruženi uredi moraju obaviti. Kriza je bila urezana unevidljive pukotine njihovih preopterećenih života. Morala je biti. Program Mobiusje promijenio svijet; njegovo otkriće, što su napravili oni iz Zloćudne namjere,moglo bi razoriti svijet.- Ne možemo pretpostaviti najgori scenarij - rekla je savjetnicaza Nacionalnu sigurnost, savršeno odjevena, crna žena okrugla licai velikih radoznalih očiju. Bio je to prvi takav sastanak kojem je Char-lotte Ainslev prisustvovala otkad je počela kriza, no zamjenik direktora NSA-e, Sanford Hildreth, ju je redovito izvještavao.- Prije tjedan dana ja bih to isto rekao - rekao je Kazuo Onishi,sistem inženjer. U formalnom svijetu washingtonske birokracije ljudipoput predsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost bili su mnogostupnjeva iznad kompjutorskog genijalca CIA-e. Međutim, apsolutnatajnost programa Mobius pomiješana s trenutačnom krizom, stvorilaje malu umjetnu demokraciju, demokraciju čamca za spašavanje.Ničije mišljenje nije bilo važnije od mišljenja drugih samo zbog ranga;snaga je ležala u uvjerljivosti.- Oh, kakvu zamršenu mrežu pletemo ... - počeo je Sanford Hildreth, čovjek iz NSA-e.

196 i... 197 - Poštedi nas - rekao je zamjenik direktora DIA-e, DouglasAlbright, odmarajući svoje šunkaste podlaktice na stolu. - Štoznamo? Sto smo čuli?- On je nestao - rekao je čovjek iz NSA-e masirajući svoje visokočelo palcem i kažiprstom. - Imali smo ga, a zatim ga više nemamo.- To je nemoguće - rekao je čovjek iz DIA-e mršteći se.- Ne znaš ti Jansona - reče Derek Collins, državni podtajnik idirektor Konzularnih operacija.- Hvala Bogu na malim srećama, Derek - uzvratio je Albright. -On je jebeni golem. Znaš li što je to? Moja je baka govorila o njima.To ti je poput lutke koju napraviš od gline i zlih duhova i to se pretvara u čudovište. Stetl verzija Frankensteinnove priče. Ti si ga stvorio i sad će on uništiti tebe.- Golem - Collins je ponovio kao jeka. - Zanimljivo. Ovdjeimamo posla s golemom, no svi znamo da to nije Janson.Tišina se spustila na uznemirene vrhunske špijune.- Ako dopustite - reče Sandy Hildreth - mislim da se trebamovratiti na početak. Prijeti li opasnost da bude otkriven? Hoće li Janson biti razlog tog otkrivanja?

Page 103



Ludlum Robert - Direktiva Janson- I kako smo si mogli dopustiti da se dovedemo u ovakvu situaciju? - Albright je glasno izdahnuo.- Uvijek je to ista priča - rekla je savjetnica za nacionalnu sigurnost. - Mislili smo da mi jebemo dok su zapravo nas jebali. - Smeđesu joj oči lutale preko lica u sobi. - Možda nam nešto promiče.Pogledajmo još jedanput podatke o vašem čovjeku - rekla je podtajniku. - Samo glavne točke.- Paul Elie Janson - reče Collins očiju zaklonjenih iza crnih plastičnih naočala. - Odrastao u Norfolku, Connecticut, išao u školuKent. Majka mu se zvala Anna Klima, emigrantica iz nekadašnjeČehoslovačke. Bila je književna prevoditeljica u svojoj zemlji; postalaje previše bliska s disidentskim piscima; posjetila je rođakinju u NewHavenu i nikad se nije vratila. Pisala pjesme na češkom i engleskom,objavila dvije pjesme u The Netv Yorkeru. Alec Janson je bio šef uosiguranju, stariji potpredsjednik Grupe Dalkev prije nego što jeumro. Godine 1969. Paul odjednom napušta Sveučilište Michiganbaš prije diplome i odlazi u mornaricu. Otkriva se da ima dara zataktiku i borbu, prebacuje se u SEAL i postaje najmlađa osoba198 koja je prošla obuku SEAL-a. Dodijeljen je protuobavještajnoj jedinici. Govorimo onapredovanju koje je bilo munjevito.- Pričekaj časak - rekao je čovjek iz DIA-e. - Kako to da se takavcvijet iz staklenika pridružio Prljavoj dvanaestorici? Ne uklapa se usliku.- Cijeli se njegov život 'ne uklapa u sliku' - odgovorio je DerekCollins s malo oporosti u glasu. - Doista želite psihijatrijski izvještaj?Možda se pobunio protiv oca. Njih dvojica nisu bili bliski. Možda ječuo previše priča o češkom ujaku koji je bio junak pokreta otpora,partizan koji je skidao naciste u gudurama i šumama Sumave. Niotac baš nije bio kukavica. Tijekom Drugog Svjetskog rata stari jeAlec bio u mornarici, dobio je kožnatu ogrlicu Semper FI prijenego što je postao poslovan čovjek. Možemo reći da Paul ima krvnopodrijetlo, tipično ili netipično. Osim toga, znate kako kažu: bitkakod Waterlooa dobivena je na igralištima Etona. Ili se ni to 'neuklapa' u sliku, Doug?Analitičar iz DIA-e je malo pocrvenio. - Samo pokušavam shvatiti nekoga tko se

poput nevidljiva čovjeka oteo CIA-inu nadzoru.- Imali smo tek malo upozorenje. Cijela je operacija bila impulzivna, naši su momci imali samo nekoliko minuta da se pripreme imobiliziraju - rekao je Clavton Ackerlev, čovjek iz Uprave za operacije CIA-e. Imao je rijetku riđu kosu, vodenaste plave oči i blijediten. - Siguran sam da su u danim okolnostima učinili sve što sumogli.- Uvijek ima vremena za uzajamno optuživanje - reče CharlotteAinslev s oštrim pedagoškim pogledom preko naočala. - Ali ne sada.Idemo dalje, Derek. Još nemam predodžbu.- Služio je u Grupi četiri SEAL-a, dobio prokleti Mornarički križza vrijeme prvog služenja - rekao je državni podtajnik. Oči su mupale na požutjeli papirić u dosjeu i pročitao ga je naglas.Primjedbe na izvještaj o radnoj sposobnosti20. studeni 1970.Obavljanje dužnosti mlađeg poručnika korvete Jansona u Zajedničkom odjeluSEAL/Posebne snage A-8, je bilo iznimno. Njegove vješte prosudbe, taktičko znanje,kreativnost i imaginacija omogućili su mu da planira operacije Brzog napada protivneprijateljskih jedinica, gerilaca i neprijateljskih postrojenja, što je izvršeno sminimalnim gubi-199 cima. Mladi poručnik korvete ]anson pokazao je iznimnu sposobnost prilagodbe ireakcije na brzu promjenu okolnosti; na njega ne utječu patnje življenja u najtežimuvjetima. Kao časnik pokazuje prirodne kvalitete vode: on ne samo da tražipoštovanje, on to naređuje. Poručnik Harold Brandy, procjenitelj

Page 104





Ludlum Robert - Direktiva Janson200 trom vratio se u Konzularne operacije. - Podtajnikov je glas postao sažet ienergičan.- Pod tobom - rekla je Charlotte Ainslev.- Da. Na neki način. - Collinsov je ton rekao više od njegovihriječi, no svi su razumjeli smisao: da Janson nije bio najpodredenijiod podređenih.- Vratimo se malo unatrag - rekla je Ainslev. - Vrijeme koje jeproveo kao ratni zarobljenik u Vijetnamu zasigurno je bilo strašnotraumatično. Možda se nikad nije sasvim oporavio od toga.- Fizički je bio sigurno snažniji nego ikad...- Ne govorim o fizičkom junaštvu ili mentalnoj pronicavosti.Nego psihološki, ta vrsta iskustva ostavlja ožiljke. Usjeke, pukotine,slabosti kao na keramičkoj zdjeli. Pukotinu koju ne vidiš dok se neštodrugo ne dogodi, neka druga trauma. I onda pukneš, slomiš se iliprolupaš. Dobar čovjek postaje loš čovjek.Podtajnik je skeptično podigao obrve.- I prihvatit ću da je sve ovo na razini naslućivanja - nastavila jeglatko. - No, možemo li si priuštiti da pogriješimo? Priznajem, punotoga ne znamo. Ali u ovome se slažem s Dougom. Svodi se na ovo:Radi li on za nas ili protiv nas? Dobro, jednu stvar znamo. On neradi za nas.- Točno - rekao je Collins. - Pa ipak...- Uvijek ima vremena za 'pa ipak' - reče Ainslev. - Ali ne uovom trenutku.- Ovaj je momak varijabla koju ne možemo kontrolirati - rekaoje Albright. - Na matrici vjerojatnosti koja je već po sebi složena izbunjujuća. Rezultat optimizacije znači da moramo izbrisati tu varijablu.- 'Varijablu' koja je domovini dala tri desetljeća svojeg života -ispalio je Collins natrag. - U našem poslu je smiješno što je jezik viso-koparniji, to su djela niža.- Ma, hajde, Derek. Ničije ruke nisu tako uprljane kao tvoje.Osim ruku tvog momka Jansona. Jednog od tvojih prokletih strojevaza ubijanje. - Čovjek iz DIA-e je ljutito zurio u podtajnika. - Trebaokusiti vlastiti lijek. Je li moj engleski dovoljno jasan?

Podtajnik je namjestio crne plastične očale i uzvratio neprijateljski pogledanalitičaru. Pa ipak, bilo je prilično jasno odakle puše vjetar.

- Bit će ga teško likvidirati - naglasio je čovjek za operacijeCIA-e još osjećajući bol zbog atenskog debakla. - Nema boljegaod njega u borbi prsa o prsa. Janson može nanijeti ozbiljne gubitke.- Svatko je u obavještajnoj zajednici čuo priče i izvještaje o Anuri,iako nepotvrđene - rekao je Collins. - To znači da su ih čuli i tvojinajistaknutiji agenti isto kao i moji. - Pogledao je čovjeka za operacije CIA-e i zatim Albrighta. - Zašto ne daš svojem kauboju još jednupriliku?- Derek, znaš pravila - rekla je Ainslev. - Svatko čisti u svojojkućici. Ne želim još jednu Atenu. Nitko ne poznaje njegove metodekao kadar koji ga je učio. Ma daj, tvoj viši načelnik za operacijesigurno je već predao plan.- Pa sigurno je - rekao je Collins. - Ali oni pojma nemaju što sezbilja događa.- A ti misliš da mi imamo?

- Shvaćam što govoriš. - Odluka je donesena; razmišljanje jezavršeno. - Planovi traže slanje posebne skupine sjajno treniranihsnajperista. Oni mogu obaviti posao, i to diskretno. Nitko nemaizgleda protiv njih. - Zatvorio je sive oči iza naočala prisjetivši seneprekinute serije uspjeha skupine. Tiho je dodao: - Nitko nikadnije imao.

Page 106



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Nalog za ubijanje stupa na snagu?- Sadašnji nalog je locirati, promatrati i čekati.- Aktivirati - rekla je ona. - To je zajednička odluka. GospodinuJansonu nema spasa. Dajte zeleno svjetlo sankcijama. Sada- Ja se ne protivim, samo želim biti siguran da su ljudi svjesnirizika - podtajnik je ustrajao.- Nemoj nama govoriti o riziku - rekao je analitičar DIA-e. - Viste stvorili te proklete rizike.- Svi smo mi pod jakim stresom - tiho je ubacila Hildreth.Analitičar je prekrižio ruke na prsima i uputio još jedan zlokobnipogled podtajniku Dereku Collinsu. - Ti si ga stvorio - rekao je Albright. - Radisvih nas ti ga moraš uništiti. 14Pločnik londonske ulice Jermvn bio je ispunjen ljudima koji su imali premalovremena i ljudima koji su ga imali previše. Pomoćnik direktora banke NatWestkoračao je onoliko brzo koliko je bilo u skladu s dostojanstvom jer je kasnio nazakazani ručak s mlađim potpredsjednikom Odjela za fiksni prihod Međunarodnezaklade kuratora. Znao je da nije smio preuzeti taj posljednji telefonski poziv;ako ne bude točan, može se pozdraviti s tim poslom... Krupni predstavnik prodajeWhitehall-Robinsa imao je ugovoren sastanak sa ženom kojoj se sinoć udvarao uOdette's Wine Baru napet zbog razočaranja. Na dnevnom su svjetlu obično izgledaledeset godina starije te koke koje su se doimale tako provokativno i privlačno uzadimljenom podrumskom polumraku - no, momak mora saznati na ovaj ili onaj način,zar ne? Možda bi zaustavljanje kod kioska za novine bilo u redu: mogao bi ispastinestrpljiv ako dođe na vrijeme... Zanemarena žena radoholičarskog američkogposlovnog čovjeka stiskala je tri vrećice pune skupe, ali neukusne odjeće za kojuje znala da je vjerojatno nikad neće odjenuti u Americi: plativši sve to njegovomplatinastom American Express karticom nekako je dala oduška svojoj ogorčenosti štoju je vukao sa sobom. Još mora utuci sedam sati prije nego što će ona i njezin mužići gledati treći put Mišolovku... Glavni procjenitelj Unutarnjih prihodaWestmin-sterske podružice laktovima se probijao kroz gomilu neprestanopogledavajući na sat: nikad nećeš imati autoritet nad tim tipovima iz Llovdsa akozakasniš; svi su mu to govorili.,,_ ,204. Grabeći dugim koracima niz ulicu Jermvn, Paul Janson se izgubio među onima koji su

gledali izloge, među birokratima i poslovnim ljudima koji su zakrčili pločnike.Nosio je tamnoplavo odijelo, košulju otvorenog ovratnika i kravatu na točkice teizgledao opterećen problemima, ali ne nervozan. Izgledao je kao netko tko seuklapa; njegovo lice i tijelo ostavljali su takav dojam.Znakove koji su štrcali - okrugle i trokutaste iznad glave - registrirao je samoovlaš. Starija imena starijih ustanova - Floris, Hilditch & Key, Irivin - bila suizmiješana s pridošlicama poput Ermenegildo Zegna. Promet je bio napola smrznut,bljuzgav: visoki crveni autobusi i niski četvrtasti taksiji te reklamna vozila kojasu postala reklame na kotačima. INTEGRON: VAŠ OPERATER ZA GLOBALNA RJEŠENJA.VODAFONE: DOBRO DOŠLI U NAJVEĆU MOBILNU ZAJEDNICU NA SVIJETU. Skrenuo je lijevo uulicu St. James pored Brooksa i Whitea, a zatim opet lijevo na Pali Mali. Međutim,nije se zaustavio na svojem cilju, već je nastavio hodati tražeći pogledom bilokakav znak nečeg neuobičajenog. Uobičajeni prizori: vojni i mornarički klub odmilja poznat kao Dronjak, Reform Club, Kraljevski automobilski klub, Trg Waterloo,isti stari brončani kipovi. Bio je tu kip Edvarda VII. na konju s hrpom motocikalaparkiranih uz podnožje: jedan nesmotreni komentar o promjeni načina osobnogprijevoza. Tu je bio kip Johna Lorda Lawrencea, potkralja Indije iz vik-torijanskihvremena, koji je stajao ponosno kao čovjek koji zna da ga dobro poznaje onihnekoliko koji ga poznaju. I, važno sjedeći, Sir John Fox Burgovne, feldmaršal,junak Poluotočnog rata i poslije Krimskog rata. - Rat je popularan iznad svakogočekivanja - rekla je kraljica Victoria o krimskom sukobu, što je postala uzrečicaza besmislenu patnju. Što znači biti krimski heroj? To je bio sukob čije jeizbijanje predstavljalo diplomatsku nesposobnost, a čije je vođenje predstavljalovojnu nesposobnost.Dopustio je da mu pogled skrene na odredište, na ugao Trga Waterloo: KlubAthenaeum. S velikim žućkasto-bijelim blokovima, visokim trijemom sa stupovima i

Page 107



Ludlum Robert - Direktiva Jansonfrizom nadahnutim Partenonom, bio je to uzor neoklasicističkog stila s početkadevetnaestog stoljeća. Pokrivena kamera osiguranja postavljena sa strane snimala jeiz kuta. Iznad prednjih stupova stajala je božica Atena zlatno obojena. Božicamudrosti - onoga što je najviše manjkalo. Janson se vraćao drugi put... 205 u suprotnom smjeru prolazeći pokraj crvenog kamiona Kraljevske pošte, konzulataPapuanske Nove Gvineje i zgrade s uredima. U daljini se nazirala crveno-narančastadizalica iznad nekog nevidljivog gradilišta.Misli su mu se vraćale na ono što se dogodilo u Trinity Collegeu: zacijelo je ondjenabasao na nagaznu minu. Vjerojatnije je da su njegova starog profesora nadziralinego da su njega slijedili, zaključio je. Pa ipak, i veličina mreže i brzinaodgovora ulijevali su strah. Više ništa nije mogao uzeti zdravo za gotovo.Linije opažanja bile su posvuda. Trebao je svoje opažanje prilagoditi onim vrstamaanomalija koje u normalnim okolnostima ne bi zamjećivao. Kamioni koji su biliparkirani, a nisu trebali biti parkirani; automobili koji su vozili presporo iliprebrzo. Pogled prolaznika koji se zadržao tren predugo ili je skrenuo trenprebrzo. Građevinska oprema gdje se nije gradilo. Ništa mu nije smjelo promaknuti.Je li siguran? Uvjerljivih dokaza nije bilo. Čak je bilo nemoguće reći je lipoštansko vozilo doista bilo poštansko vozilo. No, njegov mu je instinkt govorio dau klub može ući neopažen. To nije bilo mjesto koje bi on izabrao za sastanak. Sadmu je, međutim, odgovaralo da se sastane s Grigorijem Bermanom pod njegovimuvjetima. Osim toga, kad razmisli, mjesto je bilo vrlo povoljno. Javni su parkovipružali slobodu kretanja - zbog toga su bili popularna sastajališta - no, tu suslobodu mogli iskoristiti i promatrači. U staromodni klub gospode teško bi bilouvesti nepoznatu osobu. Janson će ući kao gost člana. Sumnjao je da članovi skupineza nadzor mogu dobiti sličan pristup.U klubu je uniformiranom čuvaru koji je sjedio u kabini uz ulazna vrata rekao svojeime i ime člana koji ga je čekao. Zatim je po ulaštenom mramornom podu nastavio dopredvorja što je bilo ukrašeno s četiri velika korintska stupa. Njemu zdesnanalazila se soba za pušenje s malim okruglim stolovima i niskim lusterima; slijevavelika blagovaonica. Naprijed, pokraj crvenih i zlatnih sagova uspinjalo semramorno stubište do biblioteke gdje se pila kava i gdje su novine iz cijelogasvijeta ležale naslagane po dugačkom stolu. Sjeo je na kožnatu klupu s resama uzjedan od stupova ispod portreta Matthewa Arnolda i Sir Humphrvja Davvja.Klub Athenaeum. Okupljalište članova političke i kulturne elite.

I neobično mjesto sastanka s najnevjerojatnijim čovjekom.Gregori Berman je bio osoba koja je, kad bi uspostavila površno poznanstvo, viševoljela zadržati odnos na distanci. Školovan za knjigovođu u bivšem SovjetskomSavezu, zaradio je bogatstvo radeći za rusku mafiju specijaliziravši se za složenuarhitekturu pranja novca. Tijekom godina osnovao je gustu mrežu MPK-a, međunarodnihposlovnih korporacija, putem kojih je mogao cirkulirati nepošteno stečen dobitaknjegovih mafijaskih partnera i tako ostati skriven od vlasti. Prije nekoliko godinaJanson ga je namjerno pustio da se izvuče iz klopke koju su postavile Konzularneoperacije. Uhićeno je na desetke međunarodnih kriminalaca; no, Janson je, što jerazljutilo neke njegove kolege, pustio tog financijskog genijalca da se izvuče.U stvari, odluka je bila plod razuma, a ne hira. To što je Berman znao da ga jeslužbenik Konzularnih operacija pustio pobjeći, značilo je da on duguje Jansonu:Rus se mogao iz protivnika pretvoriti u suradnika. A imati nekoga tko razumijezamršenost međunarodnog pranja novca značio je vrlo važan dobitak. Štoviše, Bermanje bio pametan u svojim manipulacijama: vlastima bi bilo teško skupiti dokazeprotiv njega. Budući da bi se najvjerojatnije opet izvukao, zašto ga ne pustiti dase izvuče uz dug koji bi Janson mogao naplatiti?Bilo je tu još nešto. Janson je pregledao stotine stranica prisluškivanja, upoznaoglavne u planu. Mnogi su bili hladnokrvni, razbijački, prijeteći likovi. Berman sepak namjerno izolirao; bio je veselo amoralan, no nije bio zao. Bio je savršenosretan kad bi na prijevaru uzeo ljudima novac, no mogao je biti vrlo darežljivsvojim novcem. I negdje tijekom vremena Janson je osjetio trun samilosti zavragolana koji je živio na visokoj nozi.- Paulie! - zagrmio je medvjedoliki čovjek šireći ruke. Janson jeustao i dopustio si da ga Rus zagrli. Berman se nije uklapao ni ujedan stereotip čovjeka od brojki; bio je sav preplavljen emocijama

Page 108





Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvojoj sreći. Ali nikad ne znaš kod tih stvari, zar ne? Poziv koji je neradoprihvatio. Potomak je bio nečastan, no s obiteljskim imenom koje je još otvaralovrata vodio je do smiješno lake hrpe novca.I zatim ta igra, ta posljednja presudna igra kada Rus više uopće nije izgledaopijan i kad je uhvatio biljarsku palicu smirenom sigurnošću koncertnog violinistakoji drži svoje gudalo. I gleda kako se snovi o novcu raspršuju u realnostiruševina.- Ali, Paul, taj tip s kojim sam igrao... nikad nećeš pogoditi tko jeto bio. Guy Baskerton, kraljičin savjetnik. - Baskerton je bio istaknuti advokat, kraljičin savjetnik koji je predsjedavao komisiji o umjetnosti u Whitehallu. Prilično uobražen čovjek s tankim brkovima a laDavid Niven i onim izrazitim važnim pogledom svojstvenim zaborav-ljivijim ljudima njegove klase, bio je neodoljiva meta za Bermana.- Polako počinjem shvaćati - rekao je Janson zvučeći opuštenijenego što je bio. Trebao je zamoliti Bermana veliku uslugu; neće sipomoći bude li ga tiranizirao. Neće si pomoći ni bude li djelovaoočajan jer će Berman iskoristiti svoju prednost i pretvoriti dug u kre- 208 dit. - Daj da pogodim. On je član povjerenstva za prijam u Athe-naeum.-Još i više. On je predsjednik kluba! - Berman je izgovorio klub kao »klob«.- I tako je on upao u dug časti prema tebi od sto tisuća funti, štoni slučajno nije mogao vratiti - rekao je Janson pokušavajući skratitiBermanovu dugu priču. - No, to je u redu jer ti velikodušno insistiraš da mu oprostiš dug. I tada je on toliko zahvalan da ne zna štonapraviti. Zatim sutradan ti se slučajno zatekneš kako sjediš do njegakod Sheekeva... - Dok je govorio, Jansonove su oči snimale ostalegoste i poslugu tražeći bilo kakav znak moguće prijetnje.- Grigori ne ići Sheekevu. Ne jesti ribu. Samo piti kao riba! To jebilo kod Ivyja. Možeš li zamisliti takvu slučajnost!- Oh, kladim se da je bila slučajnost. Ti sigurno ne bi potkupiošefa sale u Ivyju da sebi osiguraš mjesto uz njegovo. Ništa više negošto si prisilio svoga prijatelja s plemićkim naslovom da se pobrine dakraljičin savjetnik dođe na njegovu zabavu.Berman je podigao ruke skupivši zglobove. - Uhvatio si me, ti policajce! - Širokose nasmiješio jer je volio da se njegove spletke cijene, a Janson je bio onaj koji

je to znao cijeniti.- Prema tome, Grigori - rekao je Janson pokušavajući pariratinjegovoj neozbiljnosti - obraćam ti se sa zanimljivim problemom.Problemom koji će te, vjerujem, zaintrigirati.Rus ga je pogledao veselo iščekujući. - Grigori se pretvorio u uho - rekao jepodižući viljušku punu piletine i gljiva do usta.Janson mu je u kratkim crtama opisao što se dogodilo: šesnaest milijuna dolara kojisu položeni na račun na Cavmanskim otocima bez znanja vlasnika računa, a ipakpotvrđeno elektronskim potpisom kojemu je samo on trebao imati pristup. Lukaviudarac. No, može li to biti i ključ zagonetke? Je li postojala mogućnost da je unizu brojki transfera netko ostavio digitalni trag koji se može otkriti?Dok je Janson govorio, Berman je djelovao kao da je potpuno zaokupljen svojomhranom i njegove su povremene upadice po svojoj prirodi bile kulinarske^ rižoto jebio najbolji na svijetu, a pita sa sirupom jednostavno najbolja, kušaj, vidjet ćeš.Zbilja je nepošteno da su ljudi tako grubi prema engleskoj kuhinji! Ma kako se njegova konverzacija doimala površnom, Janson je mogao vidjeti daBermanov mozak grozničavo radi.Konačno je novčar spustio viljušku. - Što Grigori zna o pranju novca? - rekao je spogledom uvrijeđene nevinosti. Zatim se nacerio:- Što Grigori ne zna o pranju novca? Ha! Moje znanje moglo biispuniti Britansku biblioteku. Vi Amerikanci mislite da znate, ništavi ne znate. Amerikanci žive u velikoj kući, no termiti joj jedu temelje. Kao što mi u Moskvi kažemo: situacija je očajna, ali nije ozbiljna.Znaš li koliko prljavog novca uđe i izađe iz Amerike svake godine?Možda tri stotine milijardi. Više nego BDP u većini zemalja. Bankov

Page 110



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnim transakcijama, da? I kako to otkriješ? Znaš li koliko ulazi ikoliko izlazi iz američkih banaka svakoga dana?- Očekujem da mi ti kažeš.- Dva trilijuna dolara. Vrlo brzo počneš govoriti o stvarnomnovcu! - Berman je veselo udario po stolu. - Sve bankovnim transakcijama. Gdje ćeš skriti zrno pijeska da ga nitko ne nađe? Na plaži.Prije deset godina pokupio si moje stare prijatelje. Nesmiljeno njekul-turnij, sve do jednoga, ni suzu nisam pustio. No, što si time zaustavio? Grigori Berman osnovao je više kompanija nego američki poduzetnik Jim Clark!- Lažnih kompanija, Grigori. Ti si izmislio kompanije koje supostojale samo na papiru.- Danas ti ljudi idu dalje od toga. Kupe stvarne kompanije. Osiguravajuća društva u Austriji, banke u Rusiji, kamionske kompanije uČileu. Novac ulazi, novac izlazi, tko može reći odakle i kada? Tko ćeih zaustaviti? Vaša vlada? Vaše ministarstvo financija? Ministarstvofinancija ima mrežu za suzbijanje financijskog kriminala. U predgrađu Virginije. - Još jedanput se Bermanov golemi trbuh zatresao.- Oni to zovu Zgrada zahodske školjke. Tko shvaća ozbiljno mrežuza suzbijanje financijskog kriminala? Sjećaš li se priče o Sun Mingu?Dođe u Ameriku, kaže da je prerađivač drva. Pozajmi stotinu i šezdeset milijuna dolara od Bank of China. To je barem lako! Isprintahrpu uvoznih ugovora, agencijskih odobrenja, računa za utovar, izvoznih potvrda i hokus-pokus, uvozni zahtjev je odobren, eto. Prijenossredstava odobren, eto. Položi svoj novac u banke. Kaže jednombankaru: 'Ja igram na tržištu burzovnih papira u Hong Kongu.'Kaže drugom bankaru: 'Ja prodajem filter cigarete.' Kaže trećem

.210.. 211 bankaru: 'Tkanine!' Zum, zum, zum. Od Kine do Amerike i Australije. Stapanje jesve. Utopiš se u obične komercijalne tijekove, eto. Zato trun pijeska na plaži.Amerikanci ga nikad ne uhvate. Mreža za suzbijanje financijskog kriminala zadužena

je da pazi na novac, no njima nitko ne daje novac! Tajnik financija ne želidestabilizirati bankarski sustav! U tvojoj zemlji ima četiri stotine tisućatransfera svakoga dana, ulaza i izlaza. Digitalne poruke s kompjutora jedne bankedrugoj. Amerikanci nikad ne uhvate Sun Minga. Australci ga uhvate.- Manja plaža?- Bolji kompjutori. Traži uzorak medu uzorcima. Vidiš neštoČudno. Pobjegla maca.- Smiješno ha-ha ili jako smiješno?- Ima razlike? - Berman je pitao, a usta su mu se zatvarala okožlice pune pite sa sirupom. Njegovo je stenjanje odavalo gastronomski užitak. - Znaš, prošli tjedan bio sam u Canary Wharf Totveru. Jesibio tamo? Ima pedeset katova. Najviša zgrada u Londonu. BraćaReichman su praktično bankrotirala, ali nije važno, nije Grigorijevnovac. I ja sam ti ondje, posjećujem rusku prijateljicu, Ludmilu, svidjela bi ti se, par kupola u obliku lukovica na toj ženi, posramile bione na crkvi Sv. Vasilija. I mi smo nekih četrdeset katova gore i jagledam kroz prozor, pre-kra-san pogled na grad i odjednom, pogodišto vidim kako leti zrakom?- Novčanicu?- Leptira. - Berman je to rekao s uzvišenom konačnošću. - Zaštoleptir? Sto raditi leptir četrdeset katova gore, usred grada? Sasvimnevjerojatna stvar. Nema cvijeća četrdeset katova gore. Leptirnema što raditi tu gore na nebu. Pa ipak: leptir. - Podigao je prstda bi naglasio.- Hvala ti, Grigori. Znao sam da mogu računati na tebe da ćešmi sve objasniti.

Page 111





Ludlum Robert - Direktiva JansonDanny Callahan je pogledao na sat na ploči s instrumentima. Hildreth je rekao da ćebiti spreman za polazak u šest i trideset. Bilo je sedam i petnaest. Sto još imanovo? Hildreth je često kasnio četrdeset i pet minuta. Ni kašnjenje od jednog satanije bilo neobično.Callahan je u slušalici čuo glas dispečera. »Jarac silazi.« Hildreth je krenuo.Callahan je dovezao auto točno ispred izlaza na lijevoj strani goleme staklenekutije koja je bila Agencija za nacionalnu sigurnost. Kiša je počela padati; upočetku samo nekoliko kapljica. Callahan je čekao dok nije vidio Hildretha, a zatimje izašao i stao uz automobil.- Danny! - Hildreth je kimnuo. Vanjska halogena svjetla odbijalasu se od njegova visokog čela. Njegove male zgnječene crte lica skupile su se u traljavi osmijeh.- Dr. Hildreth - rekao je Callahan. Jednom je pročitao neki članak u Washington Postu o Hildrethu u kojem je pisalo da ima dok- torat iz međunarodnih odnosa. Nakon toga ga je počeo zvati »doktor« i nekako jeimao osjećaj da je Hildrethu bilo drago što ga tako časti. Sad je Callahan držaostražnja vrata otvorena, a zatim ih je zatvorio djelotvornim bum.Nedugo zatim kiša je počela jače padati nošena vjetrom u naletima, a prednjasvjetla drugih auta izgledala su čudno iskrivljena. Mason Falls bio je udaljenpedeset kilometara, no Callahan je zapravo mogao voziti naslijepo: niz ulicu Savagepa 295-om brzi zalet na 3 95-u, preko Potomaca i gore po Arlingtonskom bulevaru.Nakon petnaest minuta vidio je u retrovizoru crvena svjetla kola policijskeophodnje. U prvom je trenutku Callahan pomislio da će ga policajci proći, no činilose da ga patrola pokušava zaustaviti.Nije moguće. Pa ipak, koliko je mogao vidjeti u kišnoj oluji, on je bio jediniautomobil u blizini. Što se događa?Istina, vozio je petnaest kilometara više od dopuštene brzine, no moglo seočekivati da će prometni policajci zapaziti vladine registarske pločice i odustati.Neki novajlija koji se hoće praviti važan? Callahan će uživati da ga spusti tamogdje mu je mjesto. Međutim, Hildreth je bio nepredvidiv: mogao bi se naljutiti nanjega, okriviti ga za brzinu, iako je uvijek davao do znanja da cijeni što ga Dannydovozi kući tako brzo. Cijenio je njegov »celeritet«. Tu je riječ Hildreth jednomupotrijebio; Callahan je kod kuće pogledao u rječnik. Ali, nitko ne voli kad gazaustavlja policija. Možda će se Hildreth pobrinuti da vozač ispadne kriv i on ćedobiti crnu točku u svojem dosjeu.Callahan se zaustavio na popločanoj bankini. Patrolni se auto

zaustavio odmah iza njega.Kad se policajac u plavom plastičnom ogrtaču što je prekrivao uniformu pojavio kodnjegovih vrata, Callahan je spustio prozor.- Znate li koliko ste brzo vozili?Callahan je pokazao dvije plastične kartice. - Provjerite ih, policajce - rekao je.- Vi zapravo ne želite biti ovdje.- Oh, oprostite, čovječe. Nisam pojma imao. - Policajac je zvučao iskreno posramljeno, no bilo je čudno. Nije mogao biti novajlija.Izgledalo je da ima četrdesetak godina, boksački spljošteni nos i tankiožiljak duž čeljusti. .211. - Drugi put pažljivije pogledaj tablice - rekao je Callahan, a tonmu je bio kao da se dosađuje, neslužben. - Vidiš prefiks SXT, toznači da je to federalni transport visokog osiguranja.Policajac je istrgnuo komad papira. - Brišem to iz svojih bilješki. I vi, ha?- Dogovoreno, policajce.- Nemojte zamjeriti - rekao je policajac i zvučao je pomalo uspaničeno. Pružio je ruku kroz prozor. - Cijenim posao koji vi momciradite.Callahan je uzdahnuo, no krenuo je stisnuti policajčevu ruku koja se neobičnoispružila pored šake do njegova zgloba. Osjetio je iznenadnu oštru bol. - Sranje!- Oprostite, čovječe - rekao je policajac. - Moj vražji pečatnjak.- Ali nije se pomaknuo.- Sto zajebavaš, čovječe? - Callahan je protestirao. Odjednom se

Page 113



Ludlum Robert - Direktiva Jansonosjetio čudno slabim.Čovjek u plavoj pelerini pružio je ruku kroz prozor i otključao vrata. Zatim jepovukao ručicu.Callahan je bio zbunjen, čak ogorčen. Htio je reći nešto ... no, ništa nijeizlazilo. Htio je udarcem odbiti čovjeka ... međutim, kad je pokušao pomaknutiruku, ništa se nije dogodilo. A kad su se vrata otvorila, shvatio je da se skljokaona cestu kao vreća pijeska. Nije se mogao micati.- Polako, momče - rekao je čovjek u pelerini smijući se vedro.Uhvatio je Callahana prije nego što je pao na zemlju. Sad se nagnuou auto podižući Callahana i premještajući ga na suputničko sjedalona desnoj strani.Callahan je gledao tupo, opuštene čeljusti, kako se čovjek smješta na vozačevomjesto pokraj njega.Svjetlo interkoma zasvijetlilo je plavo i kroz mali zvučnik čulo se kreštanje: -Danny? Što se, do vraga, događa? - Hildreth se s druge strane neprozirnog »prozoraprivatnosti« počeo uzrujavati.Čovjek u plavoj pelerini pritisnuo je vozačeva sigurnosna dugmad tako da su sestražnja vrata zaključala i samo ih je on mogao otključati. Zatim je lagano krenuoprema mostu Arlington Memorial.- Kladim se da se pitaš za tu tvar - rekao je čovjek Callahanudruželjubivo. - Zove se anektin. Neuromišična blokada. Upotreblja- vaju ga tijekom operacija. Koji put ga dobiju i ljudi da ne lutaju okolo. Čudanosjećaj, zar ne? Potpuno si svjestan, ali ne možeš se pomaknuti. Ošit ti ide goredolje, srce ti pumpa, možeš čak i treptati. No, voljni mišići su ti izvan uporabe.Osim toga, u forenzici je vraški teško identificirati način na koji se metaboliziraosim ako unaprijed već znaš što tražiš.Čovjek je pritisnuo dugme za otvaranje prozora spuštajući oba stražnja prozora. Jošjedno kreštanje začulo se iz interkoma i čovjek je ugasio zvuk.- Vaš putnik ne može shvatiti zašto smo spustili prozore kad kiša lije k'o iz kabla- rekao je čovjek.Što se, do vraga, događa?Callahan je usredotočio svu svoju duševnu energiju na to da podigne kažiprst.Napinjao se svom silom kao da pritišće trostrukom težinom. Prst je samo slabašnozadrhtao i to je bilo sve. Bio je nemoćan. Potpuno nemoćan. Mogao je vidjeti. Mogaoje čuti. Ali se nije mogao maknuti.Približavali su se mostu Memorial koji je bio gotovo bez prometa i vozač je

odjednom stisnuo gas do daske. Snažan motor od tristo konjskih snaga se zatresao iauto je jurnuo naprijed presjekavši na mostu dijagonalno preko dva prometna traka.Vozač je ignorirao bijesno udaranje po neprozirnoj pregradi dok je snažnoblindirano vozilo projurilo kroz ogradu uz rub mosta, proletjelo zrakom i palo urijeku.Sraz s vodom bio je jači nego što je Callahan očekivao i on se našao nagnutnaprijed preko napetih sigurnosnih pojaseva. Osjećao je da je nešto puklo:vjerojatno mu se slomilo rebro. No, blindirano je vozilo na vozačevu sjedištu imalosigurnosne pojaseve koji su bili učvršćeni na četiri točke, onakve kakveupotrebljavaju vozači na utrkama, i Callahan je znao da će za čovjeka u plavojpelerini snaga sraza biti dobro raspoređena. Dok je automobil brzo tonuo u mutnedubine Potomaca, Callahan je mogao vidjeti kako čovjek otpušta pojaseve i spuštasvoj prozor. Zatim je otpustio Callahanov pojas i povukao ga na vozačevo mjesto.Callahan se osjećao kao platnena lutka. Mlitav i nemoćan. Ali je mogao vidjeti.Mogao je misliti. Znao je zašto su stražnji prozori malo spušteni.

216 .211. Sada je policajac, koji nije bio policajac, ugasio motor i izmigoljio se krozotvoreni prozor te jurnuo prema površini.Ni on ni Hildreth neće imati takvu opciju: Callahan jer je bio paraliziran, aHildreth zaključan u putničkom odjeljku. Prozori su bili zamrznuti na mjestu:

Page 114



Ludlum Robert - Direktiva Jansonspušteni taman toliko da se ubrza dotok vode. Hildrethovo ultrasigurno vozilopretvorilo se u grobnicu.Automobil se spuštao na dno rijeke s podignutim prednjim krajem vjerojatno zato štoje voda već ispunila stražnji odjeljak i sada se slijevala kroz prozor i desetaknevidljivih ventila te ispunjavala Calla-hanov odjeljak. Dizala se brzo do njegovihprsa, do vrata, do brade. Još više.Disao je kroz nos, sada, no koliko će još sekundi to moći?I zatim su se sva njegova pitanja pretopila u jedno: Tko bi želio učiniti takvošto?Voda mu je brzo ulazila u nos i usta te polako prodirala u pluća. U njemu se rađaosnažni osjećaj, možda najsnažniji osjećaj koji ljudsko tijelo može spoznati,osjećaj gušenja. On se utapao. Nije mogao doći do zraka. Mislio je na svog stricaJimmvja koji umire od emfi-zema kako sjedi na stolici s kisikom koji mu krozprozirne plastične nosne rašlje teče u nosnice, a bomba s O2 ga svuda prati kao štoga je nekoć pratio njegov žuti labrador. Zamišljao je da se oslobađa snažnimguranjem i izbacuje na površinu rijeke. Zatim je pokušao zamisliti sebe kako udišepravi čisti zrak, zamislio je da trči stazom posutom šljakom u gimnaziji u WestLafavetteu u Indiani, iako je, kad je udahnuo, shvatio da samo brže udiše vodu.Zrak je izlazio iz njegova nosa i usta u pulsirajućem nizu mjehurića.I agonija bez disanja samo je rasla.Pritisak na bubnjiće - bio je duboko, duboko - postao je bolan dodajući još jedanužas osjećaju gušenja. Međutim, to je nešto značilo. To je značilo da još nijemrtav. Smrt nije bolna. Osjećao je posljednji dašak života, bol na odlasku,očajničku borbu za ostankom.Htio je mlatnuti, zamahnuti, ošinuti. U mislima su mu ruke počele vitlati po vodi:ali samo u mislima. Udovi su mu se slabašno trzali, to je bilo sve.Sjetio se što je čovjek rekao i neke su stvari postale previše očite. Brani putnikasvojim životom: sada je to bespredmetno. Kad bagerom izvuku automobil, obojica će biti mrtvi. Obojica udavljeni. Vozač, ošamućenudarcem, utopio se na svom sjedištu. Putnik, žrtva mjera osiguranja. Jedino će bitipitanje zašto je Callahan vozio preko mosta.No, bilo je mokro, kolnik je bio klizak, a Callahan je znao prekoračiti ograničenjebrzine, zar ne?Oh, okrivit će slugu, dakako.Dakle, tako će to završiti. Sjetio se svega što mu je išlo naopako u životu. Sjetiose državne športske stipendije koju nije dobio jer nije igrao onog dana kad se

pojavio izviđač da provjeri što gimnazija West Lafavette nudi. I zatim ona njegovaglupa ozljeda koljena; trener mu nije dao da igra na regionalnom i državnomprvenstvu. Sjetio se stana koji su on i Irene namjeravali kupiti dok se nijeotkrilo da nisu mogli skupiti novac za uplatu u gotovini. Njegov tata je odbiopomoći pjeneći se kako računali na njegovu pomoć, a nisu ga ni pitali. I tako suizgubili i kaparu, gubitak koji si nisu mogli priuštiti. Sjetio se kako ga je Ireneuskoro zatim napustila i jedva da ju je mogao kriviti, iako se svojski trudio.Sjetio se poslova za koje se javljao, niza odbijenica. Nema unapređenja, takvu sumu etiketu prilijepili i bez obzira na to koliko se trudio, nikako se nije mogaoriješiti etikete. Kao ljepljiva poleđina naljepnice, pokušavaš je sastrugati, noona je ipak ondje. Ljudi bi ga samo pogledali i mogli su to vidjeti.Callahan više nije imao snage čak ni obuzdati fantaziranje da je negdje drugdje.Bio je ... gdje je bio.Bilo mu je hladno, bio je mokar i bez zraka, užasnut i svijest mu \ se počelamutiti, treptati, sužavati se na nekoliko osnovnih misli.Mislio je: Svatko mora umrijeti. No, nitko ne mora ovako umrijeti.Mislio je: To neće još dugo trajati, to ne može još dugo trajati, ne nože.I pomislio je: Zašto} ..m 15Berthwick House - ono što je Rus opisao kao svoj skromni stan -bilo je zapravoveličanstveno georgijansko zdanje od crvene opeke što se naslanjalo na Regent'sPark: trokatno veliko zdanje s prozorima na kosom krovu i s tri dimnjaka.Osiguranje je bilo i diskretno i neskriveno. Kuća je bila okružena s tri metra

Page 115



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvisokom crnom ogradom od kovanog željeza s motkama koje su završavale oštrimšiljcima. Visoko postavljena videokamera u emajliranom kućištu omogućavala jenadgledanje kolnog prilaza. Tu se nalazila i vratareva kućica s čuvarom ... koji jemahnuo Bermanovu Bentleju boje maline da prođe i naklonio se s poštovanjem.Prostrano predvorje bilo je obojeno koraljno crveno i natrpano antiknimreprodukcijama. Bilo je sofa, komoda na visokim nogama, šahovskih stolića u stiluSheridana i Chippendalea: no, bili su ulašteni i imali su čudan narančasti izgledboje koja stari. Dva velika prizora lova u pozlaćenim okvirima izgledala su, naprvi pogled, kao vrijedna platna iz osamnaestog stoljeća; iz blizine su izgledalakao da su iz robne kuće: primjerci koje je napravio student likovne akademije kojemse žurilo.- Sviđa ti se? - Berman se napuhao od ponosa dok je uokolopokazivao izbor anglofilskih imitacija.- Ostao sam bez riječi - odgovorio je Janson.- Izgleda kao kulisa iz filma, da} - Još jedna široka kretnja.-Da.

- I jest iz filma - rekao je Berman oduševljeno plješćući rukama.- Grigori dođe na snimanje u producentsku kuću Merchant Ivory,posljednji dan snimanja. Napiše ček menadžeru produkcije. Kupisve. Dopremi kući. Sad živi na setu Merchanta & Ivorvja. Svi kažuda Merchant & Ivory najbolje prikazuje englesku gornju klasu. Najbolje je dovoljno dobro za Grigorija Bermana. - Zadovoljno smijulje-nje.- Od Grigorija Bermana ništa manje i ne očekujem. - Objašnjenje je imalo smisla: sve je bilo pretjerano zato što je napravljeno takoda se dobro snimi pod odgovarajućim svjetlom, s odgovarajućimobjektivima i filtrima.- Imam i batlera. Ja, Grigori Berman, siromašni Moskovljaninkoji sam proveo djetinjstvo u redu pred državnom robnom kućomGUM, imam batlera.Čovjek o kojem je govorio stajao je tiho na kraju predvorja odjeven u crni dugiogrtač s četiri dugmeta i uštirkanu košulju od pikea. Imao je snažni grudni koš ikršna ramena, veliku bradu i prorijeđenu, uredno počešljanu crnu kosu. Rumeniobrazi odavali su dojam veselja što se nije slagalo s njegovim mračnim ponašanjem.- Ovo je g. Giles French - rekao je Berman. - Gospodinov gos

podin. G. French se pobrine za sve što trebaš.- Zbilja se tako zove?- Ne, nije pravo ime. Pravo ime Tony Thwaite. Koga briga? Ja nevolim pravo ime. Dao sam mu ime iz najboljeg američkog televizijskog programa.Sluga sa zaliscima svečano se naklonio. - Na usluzi - rekao je smjerno.-X?- French - rekao je Berman - donesite nam čaj. I... - Zastao je, bilo daseozgubio u mislima ili se ljutito pokušavao sjetiti što bi moglo ići uz čaj.-^Sevruga? - Zvučao je nesigurno, a njegov zahtjev je kod batlera potaknuo gotovoneprimjetno lagano odmahivanje glavom. - Ne, čekaj - ispravio ^e Berman. Jošjedanput se razvedrio: -Sendviče s krastavcima.- Razumijem, gospodine - rekao je batler.- Još bolja ideja. Donesi škotske pogačice. One posebne pogačicekoje kuharica pravi. S tučenim vrhnjem i džemom od jagoda.- Svakako, gospodine. Evo, odmah, gospodine.

J3SL.. ,,221.. Berman je blistao, dijete koje se može igrati igračkom koja se kreće, onom za kojomje toliko čeznuo. Za njega je Berthwick bila kuća lutaka. Stvorio je čudnu parodijuotmjenog engleskog načina života, sve puno raskošnog dražesno lošeg ukusa.- Recite mi doista što mislite, gospodine.

Page 116





Ludlum Robert - Direktiva JansonJbartKom u Amsterdamu. ~~- Možeš reći kojom?223 - Baš si norveški omlet - reče Berman kudeći ga. - Daš mu prst,uzme cijelu ruku! Nemoguće je dobiti određeni račun osim ... Njet,nemoguće.- Osim, što?- Osobni ključ? - Berman se šćućurio kao da je očekivao udaraczbog toga što se usudio izgovoriti tu riječ. - Upotrebljavaš brojke kaoključ za sardine, okreneš i otvoriš konzervu. Okreneš, okreneš, okreneš. Vrlo moćno. - Za prebacivanje novca na račun ili s računa trebalo je imati osobni ključ, autorizirani slijed brojki koji je znao samovlasnik računa; ključ se ne pojavljuje ni u jednom prijenosu. Ta odvojena, ultrasigurna digitalna propusnica štitila je i klijenta i banku.- Ti doista očekuješ da ti povjerim svoj osobni ključ?- Njet - rekao je sliježući ramenima.- Mogu li ti to povjeriti?Grohotan smijeh. - Njet\ Za kog me smatraš? Malog izviđača? Osobni ključ moraostati tajna, za svakoga. Odatle naziv. Svi su ljudi od krvi i mesa. Grigori maloviše od drugih - Podigao je pogled prema Jansonu. - Molim, zadrži osobni ključ zasebe. - To je bila usrdna molba.Janson je šutio neko vrijeme. Berman je volio reći da može odoljeti svemu osimkušnji. Dati mu osobni ključ značilo bi dati mu zbilja golemu kušnju: sa samonekoliko pritisaka na tipkovnicu mogao bi izvući sadržaj. Ali uz koju cijenu?Berman je volio svoj život ovdje; znao je da bi, ukoliko od Jansona stvorineprijatelja, time ugrozio sve što ima i što jest. Nikakve prijetnje nisu potrebneda naglase rizik. Nije li to objasnilo stvarni izvor njegova oklijevanja? Niježelio osobni ključ jer je znao da ne može popusti kušnji, a htio je izbjeći bol dase probudi sutradan i zna da je ostavio na stolu gomilu novca što mu je bila nadohvat ruke.Janson je izrekao niz od petnaest brojki i gledao kako Berman upisuje šifru. LiceRusa je bilo blijedo i napeto; očito se borio sa sobom. Međutim, za nekoliko jetrenutaka uspio uspostaviti vezu s desetak financijskih institucija istražujući izglavnog računala Bank ofMont Verde digitalne potpise koji nepogrešivoidentificiraju drugu stranu u svakoj transakciji.Prošlo je nekoliko minuta; tišinu je prekidao samo tihi zvuk tipki i blago zujanje

ventilatora. Zatim je Berman ustao. -Dal - rekao je. - ING. Što je kratica za banku International Netherlands Group Bank. Koju si moždanekoć znao kao Nederlandsche Middenstandsbank.- Sto mi o njoj možeš reći?- Prekrasna nova centrala u Amsterdamu. Toliko energetski efikasna da nitko ne može izdržati raditi ondje. Druga po veličini bankau zemlji. A stanovnice Amsterdama najljepše su žene na cijelom svijetu.- Grigori - započe Janson.- Moraš upoznati Gretchen. Igrati s Gretchen put oko svijeta.Jamčim da ćeš skupljati milje dok si na leđima. Ili njezinim. Gretchenje Grigorijeva prijateljica. Prijateljica svih umornih putnika. Samo napoziv, ali jako umjerene cijene. Kažeš joj da si Grigorijev prijatelj. Jati dam njezin broj. Lakše zapamtiš od transfernog koda za ING. Ha!- Nisam siguran da smo došli do kraja. Ako možeš identificiratibanku, možeš li još malo suziti?- Vrlo teško - rekao je Grigori oprezno grizući pogačicu kao damu ona može uzvratiti ugriz. Zabrinutim glasom se ispovjedio: -Kuharica uistinu ne radi pogačice. Kuharica kaže ona radi pogačice.Ja znam ona kupi napravljene u Sainsburvju. Jedan dan ja vidim plastičnu foliju u kanti za smeće, tako, tako. Mačak u vreći. Ja ne kažemništa. Svatko mora osjećati da je pobijedio ili nitko sretan.- Hajdemo se usredotočiti da mene usrećimo. Rekao si da bi biloteško doći do podatka o računu. 'Teško' ne znači nemoguće. Ili bi minekoga drugoga preporučio za taj posao?

Page 118



Ludlum Robert - Direktiva JansonNjegov medvjedoliki domaćin izgledao je uvrijeđeno. - Ništa nemoguće za GrigorijaBermana. - Pogledao je oprezno oko sebe, a zatim je žlicom stavio obilnu količinudžema od jagoda u svoju šalicu čaja i promiješao. - Ne smije batler vidjeti - rekaoje tihim glasom. - Ovo ruski način. Gospodin French ne bi razumio. To bi gašokiralo.Janson je zakolutao očima. Jadni Grigori Berman: zarobljenik svoje kućne posluge. -Žao mi je, ali žurim se - rekao je.S izrazom lupeža, Berman je stajao i lupkao po svojem RS/6000 terminalu. - Ovo jakodosadno - rekao je poput starijeg djeteta kojeg su odvukli od njegovih igračaka iprisilili da uči tablicu množenja. U međuvremenu, je Janson uspostavio izravnu vezus Bank of Mont Verde putem svojeg^trokanalnog PDA.

224 .225. Nakon petnaest minuta znojeći se od koncentracije, Bertnan jeodjednom podigao pogled i okrenuo se. - Obavljeno. - Vidio je uređaju Jansonovoj ruci. Ti sad promijeniš šifru?Janson je pritisnuo dugme i učinio upravo to.- Hvala Bogu! - Skočio je na noge. - Inače se ja slomim i napravim lošu, lošu stvar. Danas, sutra, sljedeći mjesec, usred noći dokhodam u snu! Tko zna kad? Imati šifru i ne iskoristiti to bilo bikao... - Popravio je hlače.- Da, Grigori - Janson je glatko ubacio - uglavnom sam shvatio.Sad mi reci. Što smo saznali o onome tko je platio?- To velika šala - Berman je rekao smijući se.- Kako to misliš? - pitao je Janson odjednom na oprezu.- Ušao sam u trag računu s kojeg je poslano. Jako teško, čak i sključem za sardine. Potrebni su kodovi za jednokratnu uporabu kojiizgore kad se propuste kroz vrijedno vlasništvo. Baš kao američkapop pjesma. 'Što sam učinio za ljubav', da} - Tiho je pjevušio nekoliko taktova dok ga je Janson bijesno gledao. Zatim se okrenuoonome što mu je bilo pri ruci. - Obrnuti asimetrični algoritam. Softver za miniranje podataka ide u lov na uzorak, traži signal sakriven u

buci. Jako teško...!- Grigori, prijatelju moj, ja ne trebam Rat i mir verziju ovoga.Skrati, molim.Berman je slegnuo ramenima, pomalo ljut. - Program snažnog računala je nešto kaodigitalno triatlonsko natjecanje na razini olimpijskih igara: nikakviistočnonjemački steroidi ne mogu pomoći. Ipak je identificirao račun s kojeg jeposlano.Jansonov puls se ubrzao. - Ti si genij.- I sve velika šala - ponovio je Berman.- Sto to govoriš?Bermanov osmijeh se proširio. -^Čjovjek koji ti je platio da ubiješ Petera Novaka?Jest Peter Novak. ""\Kad je sa svojim malim konvojem stigao u log&r za obuku, Ah-mad Tabari je osjetioolakšanje. Već je dugo znao da^ ovo putovanje precijenjeno. Iako je mnogo/satiproveo u meditacijskom transu, putovanje je ipak bilo dugo i tako se osjećao. Kalifje prvo letio do Asmare u Eritreji. Nitko nije očekivao da šef Oslobodilačke fronte Kagame bude ondje. Zatim je gliserom išao na sjever duž obale Crvenog mora ipristao u Nubijskoj pustinji u sjevernom Sudanu. Nekoliko sati nakon što seiskrcao, njegovi su ga sudanski vodiči poveli na dug i neravan put kroz pustinjusve do kampa u blizini eritrejske granice. Meka je bila samo nekoliko stotinakilometara sjeverno, a Medina još jedanput toliko. Bilo je bolno znati da još nikadnije bio bliže svetim mjestima, a ipak nije mogao kročiti gdje je hodao Prorok,blagoslovljen bio, dok je hodao zemljom. Prihvatio je, kao i uvijek, Božju volju tecrpio snagu iz pravičnosti svoje ideje. Unatoč nedavnom zastoju u pokrajini Kenna,Kalif je predvodio borbu protiv korupcije Zapada, protiv brutalnosti i pustošenja

Page 119



Ludlum Robert - Direktiva Jansonglobalnog poretka koje je Zapad smatrao »prirodnim«. Molio se da svaki njegovizbor, svaki njegov čin pomakne njegovu zemlju bliže danu kad će se njegovi ljudipridružiti umu, narodu islama, a on postati njihov ispravno vođeni Kalif više negosamo po imenu.I golobradi dječaci i sjedobrade eminencije podjednako su mu izražavalidobrodošlicu. Osjetio je snažno pobratimstvo sa svojim suvjernicima. Isušeno,sivkasto tlo toliko se razlikovalo od blistave tropske vegetacije njegove rodnezemlje, no njegova braća iz pustinje odlikovala su se budnošću, fanatičnošću iodanošću, što u toj mjeri nije bilo svojstveno njegovim sljedbenicima iz Kagame.Ovo je možda jalova zemlja, no u njoj buja pravičnost Svetoga. Pustinjske su vođebile upletene u vlastite kampanje u Čečeniji, Kazahstanu, Alžiru, na Filipinima.No, znali su da je svaki njihov sukob zapravo dio veće bitke. Zato je znao da ćeoni njemu pomoći kao što je on u prošlosti pomogao njima. Božjom voljom i ako budusurađivali, oni će jednog dana ponovo osvojiti cijelu zemlju za Alaha.Prvo je pravilo dopustiti domaćinima da ga zadive svojom školom. Naravno da je sveo njoj čuo. Svaki je vođa pobune diljem svijeta znao za ovo sveučilište straha.Ovdje su, dok se vlast u Kartumu pravila da ne vidi, članovi tajnog bratstva učilio novim vrstama ratovanja. U bunkerima izdubljenima u stijenama nalazila su seračunala u kojima su bili pohranjeni planovi električnih centrala, rafinerijanafte, aerodroma, željezničkih pruga, vojnih postrojenja u desecima zemalja. Svakogsu dana pretraživali iveb stranice u potrazi za otvorenim tajnama koje je Zapadtako nemarno pružao. Ovdje, na maketi jednog američkog grada, moglo se proučavatigradsko ratovanje:

226 221, kako blokirati ceste, kako rušiti zgrade. Ovdje se također moglo naučiti umijećestrpljivog nadgledanja, metode ubijanja, stotine načina izrade eksploziva izmaterijala koji su dostupni u svakoj američkoj željezariji. Dok je išao od jednejedinice do druge, imao je na licu svoj tmurni osmjeh. Prema njemu su se ophodilikao prema gostujućem dostojanstveniku. Sigurno su se tako odnosili i premasudanskom predsjedniku za vrijeme njegovih tajnih posjeta. Oni su znali, kao što jei on znao, da je on predodređen da vlada svojom domovinom. To je samo pitanje

vremena.Naravno, bio je umoran. Međutim, nije imao vremena za odmor. Večernja je molitvazavršena. Sad je vrijeme za sastanak.U šatoru su sjedili na niskim jastucima po podu prekrivenom tkaninom i pili čaj izjednostavnih glinenih šalica. Razgovor je bio srdačan, no plašili su seodređenosti. Svi su znali za Kalifovu izuzetno bremenitu situaciju - njegovenedavne zapanjujuće pobjede i činjenicu da su bili pod neprestanim napadimakoordiniranih snaga iz Republike Anure. Bilo je i obrata, ponižavajućih. Moglo bi idalje biti obrata ako se ne osigura dodatna pomoć. Kagamini ponovljeni pokušaji daangažira potporu Posrednika dočekani su s nezadovoljstvom. Posrednik ne samo da jeodbio pružiti potrebnu pomoć, već je izričito tražio da se Kalif suzdrži odtraženja osvete! Oh, kakva podmuklost nevjernika! Zatim su njegovi daljnji pokušajida ponovo uspostavi kontakt s Posrednikom, da ga uvjeri u neumoljivost Kalifoveželje za pravdom propali, potpuno i tajnovito. Zato je vođa Kaga/ne ovdje.^fapokon su čuli zvuk vojnog helikoptera, osjetili zum-zum uda/rce njegovihpropelera. Vođe kampa pogledali su jedan drugoga i svjojeg gosta iz Kagame.To je bio gost kojeg su čekali. Čovjek kojeg su zvali Al-Musta-shari, Savjetnik.pukovnik Ibrahim Maghur je bio svjetski čovjek i njegova je veza s pobunjenicima ulogorima morala biti tajna. On je ipak bio viši član libijske, obavještajnezajednice, a Tripoli je službeno zanijekao svoje izravne1 veze s terorizmom.Istodobno su mnogi moćni članovi režima zadržali simpatije za svoju braću u borbiprotiv zapadnog imperijalizma i trudili se osigurati diskretnu pomoć. IbrahimMaghur je bio jedan od takvih. Tijekom svojih tajnih posjeta logoru davao im je vrijedne informacije libijske obavještajne službe. Točno im je rekao na kojem sumjestu neprijatelji, a čak im je i preporučio tehnike ubijanja. Dao im je vrijedne

Page 120



Ludlum Robert - Direktiva Jansonterenske mape i detaljne satelitske snimke koje su borcima za slobodu davale znatnustratešku prednost. A osigurao im je i podatke o tajnim skrovištima topništva iručnog vatrenog oružja. Za razliku od mnogih članova libijske malaksale idekadentne elite, Ibrahim Maghur je bio pravi vjernik. U prošlosti ih je vodioprema po život opasnom zadovoljenju njihovih ciljeva; a to će činiti opet.Pukovnik je izašao iz helikoptera izronivši iz male umjetne pješčane oluje ipoklonio se pred vodstvom Islamskog džihada koje se okupilo da ga pozdravi.Njegov se pogled susreo s pogledom Ahmada Tabarija i kimnuo je prije nego što jepružio ruku.Pogled Libijca je u isti mah bio prodoran i pun poštovanja. -Čast mi je upoznativas - rekao je.- Prorok se smiješi na nas obojicu da budemo uvedeni - odvratiTabari.- Vaši su vojni uspjesi zapanjujući, doista sjajni - trebali bi biti uudžbenicima - rekao je pukovnik. - A ja sam student povijesti.- Kao što sam ja student povijesti - rekao je pobunjenički vođaKagame. Njegovo tvrdo lice izgledalo je gotovo crno kao ugljen natmurnom svjetlu pustinjske večeri. - Moje mi učenje govori da područja koja su brzo osvojena mogu brzo biti preoteta. Čemu vas učivaše učenje?- Mene uči da povijest čine veliki ljudi. A nešto u vama mi kažeda ste vi veliki čovjek, pravi Kalif.- Prorok je bio darežljiv sa svojim darovima - rekao je Kagamakoji je malo vremena trošio na lažnu skromnost.- Ali veliki ljudi imaju mnogo neprijatelja - rekao je libijski oba-vještajac. - Morate biti jako oprezni. Morate biti nadasve oprezni. Viste prijetnja silama koje ništa neće zaustaviti da vas unište.- Oprez može osakatiti - rekao je Tabari.- Pravo govorite - rekao je Libijac. - Rizik za manje ljude od vas.Baš je vaša odvažnost čuvar vaše veličine, sigurnosti i preživljavanjavaše ideje, njezine konačne pobjede. Vaš će kalifat biti uspostavljen.No, sve će ovisiti o pravom trenutku i cilju. - Redom je gledao zamo-

228

229 tana lica pet najviših vođa Islamskog džihada, a zatim se vratio na znamenitog vođuOslobodilačke fronte Kagame. - Dođite - rekao je. - Idemo se prošetati, Kalife.Samo vi i ja.- Savjet Al-Mustashara je blago koje nema cijene - jedan je oddomaćina rekao Ahmadu Tabariju. - Idi s njim.Dok su dva čovjeka hodala pustinjskim taborištem, počeo je puhati hladni vjetarnadimajući Kalifove duge halje.- Uvjeravam te da su tvoji zastoji samo privremeni - rekao mu jetihim glasom libijski pukovnik. - U mnogome ću ti moći pomoći, kaošto će neki od naših saveznika u Islamskoj Republici Mansur. Uskoroće se tvojoj ideji pridružiti plivajući.- A u čemu će plivati? - Otočanin je pitao pustinjskog ratnika sazamišljenim poluosmjehom.- To je jednostavno - odgovorio je Ibrahim Maghur, a njegovo jelice bilo potpuno ozbiljno. - U krvi. Krvi nevjernika.- Krvi nevjernika - Kalif je ponovio. Riječi su bile i umirujuće ipoticajne.- Kako, do vraga, to možeš znati? - pitao je Janson.- Pokazuje mreža transfera - rekao je Berman energično miješajući džem u čaju. - Izvorni kod se ne može sakriti.- Tko je uplatio?- Šesnaest milijuna dolara dolazi s računa na ime Peter Novak.- Kako? Gdje?- Kao što sam rekao. U Amsterdamu. International Netherlands

Page 121



Ludlum Robert - Direktiva JansonGroup. Gdje Zaklada za slobodu ima centralu?- U Amsterdamu.- Dakle, nema iznenađenja.- Ti mi govoriš da je u vrijeme dok je Peter Novak bio zatvorenu tamnici u Anuri, on ovlastio transfer od šesnaest milijuna dolara nanepoznati račun koji ja kontroliram? Kakvog to ima smisla?- Moglo je biti ranije autorizirano. Predautorizacija moguća.Postautorizacija nije moguća.- Nemoj se šaliti, Grigori. To je ludo.- Ja samo tebi reći izvorni kod.- Je li netko drugi mogao staviti ruku na Novakov račun, nekakoimati kontrolu nad njim? Rus je slegnuo ramenima. - Izvorni kod mi samo kaže tko je vlasnik računa. Možebiti puno specifikacija za pristup. To ja odavde ne mogu reći. Ta informacija neide s modema na modem. Pravnu cer-tifikaciju drži institucija izvora. Banka uAmsterdamu slijedi upute koje daje vlasnik. Sufiks računa kaže da je povezan saZakladom. Administracija u banci, administracija u centrali. - Berman je izgovorioriječ administracija s gađenjem koje je čuvao za starije financijske instrumente,upute i odredbe koje se nisu mogle reducirati na niz jedinica i nula.- To nema smisla.- Ali ima dolaral - Berman je rekao veselo. - Ako netko stavi šesnaest milijuna dolara na Grigorijev račun, Grigori neće insistirati napregledavanju zuba poklonjenog konja. - Ispružio je ruku. - Voliobih da ti mogu reći više.Je li Petera Novaka prevario netko njemu blizak i drag? Ako jest, tko?Visokopozicionirani član njegove organizacije? Sama Marta Lang? Činilo se da onagovori o njemu s iskrenim osjećajem i poštovanjem. A što je to dokazivalo, osim daje ona možda bila savršena glumica? Jedno je sada bilo sigurno, a to je da bezobzira na to tko je izdao Novaka, taj bio u poziciji zadobiti njegovo povjerenje. Ato znači da je agent bio majstor prijevare, virtuoz u umjetnosti strpljenja,prijevare i čekanja. Ali s kojim ciljem?- Ti idi sa mnom - reče Berman. - Ja ti pokažem kuću. - Stavioje ruku oko Jansonovih ramena i gurnuo ga uza stube, niz prekrasnehodnike zdanja i u prozračnu, svjetlom ispunjenu kuhinju. Stavio jeprst na usta. - Gospodin French nas ne htjeti u kuhinji. Ali Rus znatida je srce kuće u kuhinji.

Berman je došao do bliještećeg sudopera od nehrđajućeg čelika iznad kojeg je bioprozor s pogledom na prekrasno uređen ružičnjak. Iza njega je bio Regent's Park. -Pogledaj - dvije i pol tisuće jutara usred Londona kao moje dvorište. Uzeo ještrcaljku iz sudopera i stavio je pred usta kao mikrofon. - Netko je ostaviopogačice na kiši -pjevao je dubokom ruskim basom. - Mislim da neću moći... Privukaoje bliže Jansona pokušavajući formirati duet. Izražajno je podigao kosu rukom,poput opernog pjevača na pozornici.Čulo se pucanje stakla i Berman je prekinuo oštro ispustivši dah. Trenutak kasnijesrušio se na pod.

230 231 Vidjela se mala crvena rupica na prednjoj strani njegove ruke. Na gornjem lijevomdijelu njegova poprsja bila je druga ubodna rana lagano crveno obrubljena.- Isuse Kriste! - Janson je povikao.Vrijeme se usporilo.Janson je spustio pogled na Bermana, ošamućenog i nepomičnog u sivo popločanojkuhinji, a zatim pogledao kroz prozor. Vani se ništa nije micalo. Popodnevno jesunce obasjavalo njegovane grmove ruža, a njihovi mali ružičasti i bijeli cvjetoviblistavo su provirivali između čvrsto stisnutih listova. Nebo je bilo plavo srijetkim bijelim oblačićima.Činilo se nemogućim, ali dogodilo se i njegov je mozak to pokušavao shvatiti čak i

Page 122



Ludlum Robert - Direktiva Jansondok je slušao korake batlera koji je dolazio očito uznemiren njegovim povikom. Cimje došao, batler je odmah odvukao Bermanovo mlitavo tijelo izvan dosega prozoravukući ga po podu. To je bio pravi odgovor. I on je pogledao kroz prozor držeći P7stražarski pištolj u ruci dok je to činio. Amater bi možda ispalio hitac krozprozor: batler to nije napravio. On je vidio ono što je Janson vidio; razmijenjenipogledi otkrili su njegovu zbunjenost. Samo je nekoliko sekundi prošlo prije negošto su se njih dvojica povukli u hodnik na sigurnoj udaljenosti od prozora. S podaje Berman ispuštao stružuće, mokre glasove dok se dah probijao kroz povrijeđenidušnik, a prsti mu počeli grepsti po rani na prsima. - Jebem ti majku - rekao jeprigušenim glasom. - Tvoju mat' -!Prsti zdrave desne ruke drhtali su od napora dok je Rus s izuzetnom koncentracijompipao svoju ranu. Tražio je metak i boreći se za dah, naglo je istrgnuo zgnječenugrudu mjedi i olova iz svojih prsa.- Gledajte - Janson je rekao batleru. - Znam da vam ovo morabiti šok, ali trebam da ostanete mirni i pribrani, gospodine...- Thwaite. I petnaest sam godina bio u SAS-u. To nije vanjskilom, obojica to znamo. Radi se o nečem drugom.- SAS, ha?- G. Berman je možda lud, ali on nije budala. Čovjek kao on imaneprijatelje. Pripremili smo se za obične kritične situacije. No, tajhitac nije došao niotkud. Ne mogu to objasniti.Kako se to dogodilo?232 Jansonov se mozak ispraznio i zatim napunio eliptičnim krivuljama i pravimkutovima. Užasna scena krvoprolića kojoj je upravo svjedočio preobrazila se upomičnu geometrijsku shemu.Trebao mu je svaki podatak koji mu je bio na raspolaganju. Spojio je točku probojana Bermanovoj uzdignutoj ruci s gornjim lijevim kvadrantom prsne rane. Nagib odpribližno trideset pet stupnjeva od horizontale. Međutim, ništa vidljivo nije bilou blizini tog kuta.Ergo, metak nije ispaljen iz neposredne blizine.Gruda koju je Berman izvukao to je potvrđivala. Zasigurno je bio hitac iz daljine,prema kraju njegove putanje. Da je ispaljen iz daljine od stotinu metara, ušao bi uBermanovo tijelo i napravio izlaznu ranu. Količina zgnječenoga i veličinaprojektila: imao je presudne informacije.Sagnuo se i uzeo metak. Kakav je to metak? Od šest ili sedam grama, okrugli,

obložen u mjed. Prodor je bio pet centimetara; da je pogodio Bermanovu glavu, biobi odmah mrtav. Ovako je zbog krvarenja u pluća kobni kraj jako moguć. Koliki jeudarac bio: pedeset, sto kiloponda sile?Zbog otpora zraka učinak se smanjio u nelinearnom odnosu prema prijeđenojudaljenosti. Sto je veća brzina, veći je otpor zraka ili vučna sila; prema tome, tonije jednostavni linearni odnos. Jednadžba brzina-udaljenost uključivala jediferencijalnu jednadžbu prvog stupnja i Revnoldsov broj, jednu od onih stvari kojeje Alan Demarest mogao riješiti u glavi, možda i Berman. No, oslanjajući se nanaučenu intuiciju, Janson je procijenio da je prijeđena udaljenost mogla biti višeod tisuću dvjesto metara ili više od jednog kilometra.Janson je u glavi imao sliku cijelog područja, palladianskih krovova HanoverTerracea, okrugle kupole glavne londonske džamije... i minareta, visokog tankogtornja s malim balkonom kojim se koristio mujezin da poziva vjernike na molitvu.Budući da nije bio od suštinske vrijednosti, vjerojatno ga nisu čuvali:profesionalac ne bi imao problema ući. Ako su Jansonovi grubi proračuni bili točni,jedan jeušao.To je bilo strašno. Snajperist se postavi na balkon minareta, točkica izperspektive Berthwick Housea, i posveti svoje vrijeme čekanju ako bi se metapojavila na prozoru. Imao bi mnogo vremena da izra-, .......231. čuna potrebne kutove i putanje. No, koliko je ljudi bilo sposobno za takav hitac?Ima li četrdeset takvih na svijetu? Dva Rusa. Norveški snajperist koji je bio prvina svjetskom natjecanju održanom u Moskvi prošle godine. Dva Izraelca s njihovimpuškama Galil 7.62. Nekoliko Amerikanaca.

Page 123



Ludlum Robert - Direktiva JansonVrhunski je snajperist imao nadnaravnu vještinu, no imao je i nadnaravnustrpljivost. Trebao je imati odgovor i na ono što nije bilo izvjesno: udalekometnom hicu čak i mali neočekivani povjetarac može skrenuti ravni hitacnekoliko metara od namjeravanog odredišta. Meta se može neočekivano pomaknuti; uovom je slučaju Berman podigao ruku nakon što je hitac ispaljen. Snajperist jemorao biti svjestan takvih mogućnosti. I trebao je biti strpljiviji od svoje mete.A tko je zapravo bio meta?Batler Thwaite je pretpostavio da je to bio njegov poslodavac, Berman. Prirodnapretpostavka. I opasna. Prisjetio se Bermanove ruke oko svojih ramena kako gaprivlači sebi. Metak koji je pogodio Rusa bio je četrdeset centimetara od Jansonoveglave.Četrdeset centimetara. Nekontrolirano odstupanje na dvije trećine milje. Bilo da seradilo o pogotku ili o malom promašaju, točnost hica je bila nevjerojatna. No,razumna je pretpostavka da je pravi cilj Janson. On je jedini novi element usituaciji.Mogao je čuti sirenu kola hitne pomoći koju je Thwaite pozvao. Osjetio je trzaj nanogavici: Berman s poda koji slabašno pokušava komunicirati, privući njegovupozornost.- Jansone - rekao je govoreći kao da su mu usta puna vode.Mesnato mu je lice poprimilo bljedoću teletine. Tanki potočićkrvi curio je iz kuta usana preko brade. Zrak je šištao kroz prsnu ranu i on jezdravom desnom rukom pritisnuo to područje. Podigao je okrvavljenu lijevu ruku iispružio je mašući kažiprstom. - Reci mi istinu: je li košulja Turnbull i Asseruništena? Uslijedio je mokri kašalj umjesto uobičajenog grohotnog smijeha. Najmanjemu se jedno plućno krilo napunilo krvlju i uskoro će prestati raditi.- Imala je i bolje dane - Janson je nježno rekao osjećajući naletprivrženosti prema ushićenom, ekscentričnom stručnjaku.- Sredi svinju koja je to napravila - rekao je Berman. - Da?- Da - rekao je Janson promuklo. 16Thwaite je poveo Jansona na stranu i govorio mu tihim glasom: -Ma tko da jeste,gospodin Berman vam je morao vjerovati ili vas ne bi pozvao ovamo. No, moram vaszamoliti da nestanete. - Ciničan pogled. - Brzo, brzo.Janson je žurio preko hrastova parketa uz francusku drvenu oplatu iz 18. stoljećakoju je Woolworthova baštinica postavila prije mnogo desetljeća te kroz stražnjiizlaz. Nekoliko minuta kasnije prebacio se preko ograde od kovanog željeza i zašao

u istočnu izbočinu Regent's Parka. - Dvije i pol tisuće jutara usred Londona kaomoje dvorište - rekao je Berman.Je li sigurno?Nema garancije, osim da je to jedino mjesto u koje se on usudi povući. Snajperist sminareta mogao bi lako naciljati bilo koga tko se pojavi na drugim izlazima izBerthwick Housea. Iz osmatračnice se ne vidi veći dio samog parka.Osim toga, Janson je poznavao ovo područje; kad je bio u Cam-bridgeu, imao jeprijatelja koji je živio u susjedstvu Marvlebonea pa su išli na duge šetnje krozzelena prostranstva velika kao tri njujorška Central parka. Neki dijelovi su sevidjeli s neoklasicističkog Hanover Terracea, zdanja s otmjenim georgijanskimeksterijerima, žućkastim zidom te bijelim i plavim frizom što je ukrašavaoarhitrav. No, park je bio svijet za sebe. Vodene su površine bile pune labudova ineobičnih, uvezenih ptica; na nekim je dijelovima obala bila betonirana dok je nadrugima bila prekrivena močvarnom trskom. Na

^<MINJO(L.. ,225, lp" betonskoj stazi duž šetališta golubovi su se borili za mrvice s labudovima. Udaljini se nalazila gusta zelena ograda od tesanih greda šim-širovine. Crveni pojasza spašavanje bio je postavljen na maleni drveni kiosk.

Page 124



Ludlum Robert - Direktiva JansonTaj prostrani kompleks drveća i trave uvijek mu je izgledao kao utočište. Jezero sčamcima širilo se poput amebe i sužavalo u rječicu obrubljenu lijehama cvijeća kojaje tekla ispod York Bridgea u južnom dijelu parka. A u unutarnjem krugu nalazio seQueen Marv's Garden ispunjen egzotičnom florom i diskretno zatvorenim rijetkimpticama: utočište za divlje ptice i usamljene, krhke ljude. Regent's Park,ostavština kraljevskog arhitekta Johna Nasha, predstavljao je arkadijsku vizijuEngleske koja možda nikada i nije postojala - Win-dermere u središtu metropoleodjednom lukavo ruraliziran i pažljivo njegovan.Janson je džogirao do jezera s čamcima uz drveće pokušavajući razbistriti glavu ishvatiti zapanjujući napad. Čak i dok je trčao, vrlo je pažljivo promatrao okoliš,a živci su mu bili napeti.Je li sigurno?Ima li posla samo s jednim snajperistom? Nije se tako činilo. Uz tako temeljitupripremu, zasigurno je bilo i sporednih strijelaca koji pokrivaju različita krilakuće, različita istaknuta mjesta. Bez sumnje, vanjski je rub osiguranja biozahtjevan kao što je Thwaite rekao. Međutim, bilo je nekoliko lokalnih obrana odtakve dalekometne streljačke vještine.A ako ima i drugih snajperista u tom području, gdje su?Tko su oni?Uvlačenje prijetnje u ovu pastoralnu vedutu Janson je doživio kao bestidnost.Usporio je i pogledao veliku vrbu pred sobom kojoj su se grane spuštale do jezera.Takvo stablo zasigurno je staro barem stotinu godina; bit će da su ga njegove očividjele kad je prije dvadeset i pet godina bio u parku. Nadživjelo je laburističkei torijevske vlade. Preživjelo je Llovda Georga i Margaret Thatcher, i Blitzkrieg iracio-niranje hrane, razdoblja straha i bučnog samopouzdanja.Dok se Janson približavao, na velikom se deblu odjednom pojavila oštra bijelamrlja. Tihi, udarajući zvuk: olovo što je pogodilo neravnu koru. Hitac što ga je promašio, opet za nekoliko centimetara. Nevjerojatna točnostneautomatske snajperske puške.Okretao se dok je trčao, no ništa nije vidio. Jedini zvuk koji je čuo bio je zvukprojektila što udara u drvo: nije se čula detonacija iz puške. Vjerojatno jeupotrijebljen prigušivač. Ali čak i kod puške s prigušivačem nadzvučni hitacproizvodi buku pri izlasku iz otvora cijevi - ne nužno sumnjivu buku, ali ipakbuku, poput pucketanja biča. Janson je dobro poznavao taj zvuk. Činjenica što ganije čuo upućivala je na nešto drugo: to je bio još jedan dalekometni hitac. Ako ječovjek koji je pucao bio udaljen stotinu metara, zvuk bi se izgubio u pokretanju

listova drveća i ambijentalnim zvukovima parka. Zaključak: progonio ga je izuzetnovješt strijelac.Ili skupina njih.Gdje je sigurnost? To je nemoguće reći. Crv straha izjedao mu je želudac.Prašina se podigla metar ispred njega. Zamalo još jedan promašaj. Hitac je dolazioiz vrlo velike daljine, a meta se kretala: hitac koji bi završio na deset metara odnjega bio bi dokaz impresivne tehnike. No, ovaj je hitac završio na metar od njega.To je bilo zapanjujuće. I zastrašujuće.Nastavi se kretati; suočen s nevidljivim progoniteljima, to je bilo jedino što jemogao učiniti kako bi bio što teža meta. No, samo kretanje nije dovoljno. Brzinakretanja morala je biti neujednačena jer inače bi trenirani snajperist mogaoizračunati »napredovanje« pri ciljanju. To je bila čista vježba pucanja u metu kojase kreće određenom brzinom u određenom smjeru: uzimajući u obzir udaljenost ibrzinu mete, izmjeriš nekoliko stupnjeva lijevo od jezička u dalekozoru i pucaštamo gdje će meta biti kad metak stigne, a ne tamo gdje je bila kad je metakispaljen.I zatim, ključno je pitanje snajperistove koordinatne mreže. Bočno kretanje,dijagonalna brzina bila je jedna stvar. No, kretanje koje je nosilo pješačku metuprema snajperistu ili od njega bilo je gotovo nevažno: to neće spriječiti metak dadođe do mete.Janson nije utvrdio koliko ima strijelaca, ni gdje su smješteni. S obzirom na to danije znao koordinatnu mrežu, nije znao koja su kretanja dijagonalna, a koja nisu.Pravila bočne i uzdužne vatre odredila bi aksijalni poredak; savršeni strijelci kaoovi svjesni su opasnosti 236.

Page 125









Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvoju metu! On nikad nije bio tog kalibra kao ovi koji su ga progonili, no bio jedobar i pouzdan zato što je morao biti takav. I to što se sad nalazio s drugestrane cijevi, činilo je njegov sadašnji položaj još neugodnijim.Znao je što su oni vidjeli. Znao je što su oni mislili.Svijet vrhunskog snajperista ograničen je na okruglu sliku koju vidi kroz dalekozorte na odnos između jurećeg tijela i križa na dalekozoru. Njegova je puška Remington700, Galil 7.62 ili M40A1. Našao bi var, mjesto dodira između obraza i puške; puškabi postala produžetak njegova tijela. Duboko bi udahnuo i ispustio zrak do kraja,zatim još jedan udah i ispuštanje do pola. Lasersko tražilo bi mu reklo točnuudaljenost: dalekozor namješten tako da kompenzira propadanje metka. Križ bi sepoklopio s trokutom što je predstavljao torzo mete. Izdahnuo bi još zraka, ostatakzadržao i prst bi milovao okidač...Janson se spustio na zemlju zauzimajući sjedeću poziciju uz djevojčicu koja jeplakala. - Hej - rekao joj je. - Sve će biti u redu.- Mi vas ne volimo - rekla je. Njega osobno? Amerikance općenito? Tko može dokučiti misli sedmogodišnjakinje?Janson je nježno uzeo njezin dalekozor podižući remenčić s njezinih ramena i brzoustao.- Mamice! - zvučalo je kao nešto između vriska i cmizdrenja.- Što to, do vraga, radite? - zaurlala je majka sva zajapurena.Janson je, stišćući dalekozor, jurnuo prema drvenom paviljonuudaljenom dvjesto metara. Svaki put kad bi se njegova pozicija bitno promijenila,snajperisti bi moraH prilagoditi svoje ciljanje. Žena je potrčala za njim,zapuhana, ali odlučna. Ostavila je dijete i sad je jurila za njim s bočicom sprejakoju je izvadila iz torbe.Bočica raspršivača s paprenim sprejem. Jurila je prema njemu ispunjena kombinacijomnegodovanja i bijesa, Mary Poppins s kravljim ludilom. - Proklet bio! - vikala je.- Proklet bio! Proklet bio! - 243 Bilo je nebrojeno mnogo Britanaca baš nalik njoj, s jakim listovima utaknutima učizme wellingtonke i s priručnicima o promatranju ptica u dubokim torbama. Stalnosu skupljali uzice i jeli marmite te mirisali na tost.Okrenuo se i vidio je kako drži bočicu paprenog spreja, a lice joj je biloiskrivljeno u zlobnu grimasu dok se pripremala poprskati mu lice pogubnim mlazomljute mješavine ulja i smole.

Čuo je čudni udarac djelić sekunde prije nego što se njezina bočica rasprsnula, aoblak papra eksplodirao oko rastrganog metala spremišta.Izgled krajnje nevjerice prekrio joj je lice: još nikad nije vidjela što se događakad metak uništi spremnik pod tlakom. Zatim ju je prekrio oblak.- Roba s greškom, pretpostavljam - Janson je ponudio tumačenje.Žena se okrenula na cipelama bez peta i pobjegla od njega dok su joj suze tekle izočiju. Lamatala je rukama trčeći i suho kašljući. Zatim se bacila u jezero nadajućise da će se osloboditi pečenja.Bum. Metak je pogodio drvenu ogradu paviljona: do sada najbliži pogodak. Snajperistkoji se koristio visokopreciznom neautomatskom puškom odlučio se za veću preciznostpri smanjenoj učestalosti. Janson se koturao po zemlji dok nije stigao ispodpaviljona, napuštenog mjesta gdje se održavaju koncerti, pred kojim su bile urednoposlagane plastične stolice za večerašnji koncert.Rešetkasto dno neće ga štititi od metaka, no bit će ga teže vidjeti. Tako će malodobiti na vremenu, a to mu je sada najviše trebalo.Izoštrio je dalekozor isprobavajući različite fokusne točke i pri tome jeizbjegavao odsjaj kasnoga popodnevnoga sunca.To je ludo. Sunce je poput šibice zapalilo krak dizalice; bacalo je odsjaj prekodrveća.Drveće, drveće. Hrast, bukva, orah, jasen. Grane su im bile nepravilne, lisnatekrošnje također nepravilne. I toliko puno ih je bilo - stotina, možda dvijestotine. Koja je bila najviša i najgušća? Grubi pregled skupina drveća upućivao jena nekoliko kandidata. Sad je Janson namjestio dalekozor na maksimalno povećanje ipregledavao baš to drveće.Lišće. Grančice, grane. I...Pokret. Naježila mu se kosa na vratu.

Page 129



Ludlum Robert - Direktiva Janson Povjetarac je projurio kroz drveće: jasno se micalo. Listovi su treperili, tanke suse grane svijale. Ipak, trebao je vjerovati svom instinktu i uskoro je njegovracionalni um shvatio smisao onoga što je potaknulo njegovu intuiciju. Grana kojase pomaknula bila je debela, predebela da bi je pomaknuo prolazni povjetarac. Zaštose pokrenula? Jer je neka životinja prebacila svoju težinu na nju, vjeverica kojaskače? Ili osoba?Ili zato što to uopće nije bila grana.Zbog svjetla je bilo teško razabrati detalje; iako je Janson namjestio dalekozor, idalje nije mogao jasno razabirati. Na tu nejasnu sliku dodao je razne mentalneslike, što je bio stari trik s terena koji je naučio kao pripadnik DemarestovihVragova. Grana s grančicama i lišćem? Možda, ali nije zadovoljavajuće. Bi li tomožda mogla biti puška prekrivena kamuflažnom naljepnicom na koju su dodane sitnegrančice? Kad si je predočio optičku sliku prema tom mentalnom modelu, razne sitnenepravilnosti odjednom su sjele na svoje mjesto.Učinak cjeline.Razlog zbog kojeg se grana činila neprirodno ravnom bio je što je to bila puška.Grančice su bile pričvršćene svinutom žicom. Majušni prostor tamnoga na kraju granenije bila smolom zarasla rana na drvetu, već rupa cijevi puške.Petsto metara daleko čovjek je buljio kroz dalekozor isto kao što je i on gledao,odlučan da ga pošalje u smrt.Idem po tebe, Janson je pomislio u sebi. Nećeš me vidjeti kad dođem ondje, ali jaću doći.Ekipa nogometaša išla je prema igralištu i on im se nakratko pridružio znajući daće iz daljine biti teško razlučiti ga u gustoj gomili visokih, atletski građenihmuškaraca.Jezero se suzilo u brzac i dok su ljudi prelazili drveni most, on se otkotrljao uvodu. Je li ga strijelac vidio? Vrlo vjerojatno ga nije vidio. Izbacio je sav zrakiz pluća i plivao kroz mutnu uzburkanu vodu držeći se dna. Ako je njegova varkauspjela, dalekozor snajperista trebao bi još biti na gomili sportaša. Snažni jedalekozor neizbježno imao usko vidno polje; bilo bi nemoguće držati na oku ostatakterena i slijediti gomilu. No, koliko još ima vremena prije nego što shvate da onnije u gomili?Sad je preplivao na južnu obalu, izvukao se uz betonski zid i jurnuo do gusteskupine bukava. Ako je umakao iz njihova vidokruga,245

to znači da je odgodio smrtnu kaznu na neko vrijeme - iako ga je i samo jednapogreška mogla dovesti u smrtnu stupicu. Ovo je bilo najgušće pošumljeno područjeRegent's Parka; podsjetilo ga je na mjesto školovanja duž izbrazdanih linija izvanThon Doc Kinha.Proučavao je formaciju drveća iz daljine i odredio najviše stablo. Sad je trebaopretvoriti udaljenu kartu u blisku kartu koja odgovara stvarnom terenu pod njegovimnogama.U to se vrijeme park prazni. Ta je činjenica imala svojih prednosti i mana, međutimsve treba iskoristiti kao prednost: nije imao izbora. Voljni optimizam bila jenaredba dana. Trijezno izračunavanje šanse može dovesti do malodušja i paralize tetako strašan ishod učiniti još vjerojatnijim.Potrčao je prema jednom drvetu, čekao, a zatim požurio do drugog. Osjećao je žmarceu trbuhu. Je li dovoljno tih? Dovoljno neprimjetan?Ako ga instinkt nije varao, bio je točno ispod drveta na kojem se smjestio najmanjejedan snajperist.Streljačka vještina je aktivnost velike koncentracije. U isti mah koncentracija jetražila isključivanje svih perifernih podražaja, što je znao iz iskustva. Suženovidno polje nije bila samo stvar uskoće polja kroz dalekozor, već i intenzivnogmentalnog fokusiranja. Sad je morao iskoristiti to suženo vidno polje.Nogometna ekipa je prešla most i sad su prolazili uz zgradu od opeka. Regent'sCollege, baptistička institucija. Da je on snajperist, to bi u njemu pobudilosumnju, posebno nakon što bi se gomila proširila i on otkrio da njegova meta nijemeđu njima. Oni bi trebali razmišljati o mogućnosti da se on nekako uvukao u zgraduod cigle. To nije bila strašno zabrinjavajuća mogućnost: mogli bi ga dočekati vani.Strijelci će pažljivo nadgledati svaki četvorni metar parka u svom vidokrugu. Aličovjek obično ne gleda pod noge. Osim toga, snajperisti će imati radiotelefone da

Page 130





Ludlum Robert - Direktiva Jansonsnovima, starce.- O čemu govoriš?- Time bih postala broj četrdeset sedam. - Kad on nije odgovorio, ona je dodala: - Ubio si četrdeset šestero ljudi, zar ne? Govorimo sankcioniranima, ubijenima u akciji.Jansonovo se lice ohladilo. Broj, kojim se nikad nije ponosio i koji mu je sve višepostajao izvor tjeskobe, bio je točan. No, isto tako, tu je računicu znalo vrlomalo ljudi.- Prvo prve stvari - rekao je Janson. - Tko si ti?- Sto misliš? - snajperistica je odgovorila. ; - Bez igranja. - Janson je snažno pritisnuo cijev njezine M40A1 unjezi ošit.Zakašljala je. - Ista kao ti - ista kao što si ti bio.- Konzularne operacije? - Janson je okušao sreću.- Pogodio si.Podigao je M40A1. S težinom od gotovo sedam kila bila je prevelika i glomazna akose trebalo puno premještati; napravljena je za stacioniranog strijelca. - Ti si,znači, član njihova snajperskog tima Lambda.Žena je kimnula. - I Lambda uvijek nađe svog čovjeka.Govorila je istinu. I to je značilo jednu stvar: izdan je nalog koji se nije moglopromijeniti. Konzularne operacije poslale su direktivu elitnoj jedinicispecijalaca: direktivu da ubiju. Završiti s krajnjom štetom.Puška je očito bila dobro održavana i bila je, na svoj način, ljepotica. Magazin jeimao pet naboja. Otvorio je kućište i uklonio metak. Ispustio je tihi zvižduk.Misterij riješen. Bio je to 458 Šapat, čahura koju proizvodi SSK Industries, a kojaje pokretala šestgramski vrloniskonoseći Winche-ster magnum. VLD meci gube brzinupolako zadržavajući veliki dio energije čak i na udaljenosti većoj od jednog do dvakilometra. No, ono što ga je činilo neodoljivim jest činjenica da je lansirao metakbrzinom ispod brzine zvuka. To je eliminiralo pucketavu buku nadzvučnih metaka dokje mala količina eksploziva smanjivala unutarnju detonaciju. Otuda ime: Šapat.Netko tko je udaljen samo metar ne bi ništa čuo.- OK, kompa - reče Janson kojeg je protiv njegove volje impresionirala njezina smirenost. - Moram saznati lokacije drugih. I nemojmi lupetati. - S nekoliko brzih pokreta izvadio je M40 Al iz magazina i bacio je visoko u isprepletene grane drveta gdje je za nemarnoga gledatelja izgledala kao još jedna grana među granama. Zatim

joj je uperio Berettu u glavu.Gledala ga je nekoliko dugih trenutaka. Uzvratio joj je pogled potpuno ravnodušno:mogao bi je ubiti bez grižnje savjesti. Samo sreća ju je spriječila da ubije njega.- Ima još jedan momak - počela je.

248 249 Janson ju je gledao procjenjujući. Bila je protivnik, ali uz malo sreće, mogao bije pridobiti da postane netko koga bi mogao iskoristiti kao štit i kao izvorinformacija. Ona je znala gdje su utvrđene pozicije, gdje su se ugnijezdili članovisnajperskoga tima.Ali je brzo i lako lagala.Snažno ju je pljusnuo postrance rukom u kojoj je držao pušku.- Nemojmo započeti naš odnos lažima, srce - rekao je. - Sto semene tiče, ti si samo ubojica. Zamalo si me pogodila i pri tome siugrozila živote neboraca.- Sranje - otezala je u govoru. - Cijelo sam vrijeme znala koja jetolerancija pogreške. Dva metra u bilo kojem smjeru od središnje crtetvojeg torza. Niti jedan moj hitac nije prešao tu toleranciju pogreške ivatreno polje je bilo čisto prije svakog potezanja okidača. Nitko nijebio ugrožen. Osim tebe.Geometrija što ju je opisala bila je u skladu s onim što je vidio: taj je dio

Page 132



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvjerojatno bio istinit. No, postići tako tijesni hitac s udaljenosti veće od petstometara pretvorilo ju je u izvanserijskog strijelca. Fenomen.- OK. Aksijalna formacija. Bilo bi rasipanje ljudi postaviti drugogstrijelca unutar tvoga kruga od pedeset metara. Ali isto tako znam dasu još najmanje trojica raspoređena u blizini. Da i ne spominjemonog jednog na dizalici Wilmut-Dixon... Plus još najmanje drugudvojicu koji se skrivaju iza drveća.- Ako ti tako kažeš.- Divim se tvojoj diskreciji - rekao je Janson. - Ali ako mi živanisi ni od kakve koristi, zbilja si ne mogu priuštiti da te imam ovdje.- Napeo je Berettu, a kažiprst mu je bio na obaraču isprobavajućiotpor.- OK, OK - bubnula je. - Surađivat ću.Pristanak je došao previše brzo. - Zaboravi, curo. Ne vjerujem ti.- Još jednom je kvrcnuo po sigurnosnom otponcu i stavio prst naobarač stišćući čvrsti čelik. - Spremna za svoj krupni plan?- Ne, čekaj - rekla je. Svaka mrvica hrabrosti je ishlapila. - Rećiću ti što želiš znati. Ako lažem, otkrit ćeš i onda me možeš ubiti.- Moja igra, moja pravila. Ti meni kažeš lokaciju najbližeg snajperista. Mi se približimo. Ako nemaš pravo, umreš. Ako je snajperistpromijenio položaj, a da nije obavijestio tim, baš šteta. Ti umreš. Ako\..25a. _....,..,..... ._ „..,„.,., „,_ ,.,.., ,..,._ , , _, A, me odaš, umreš. Zapamti. Ja znam sisteme, protokole, procedure. Barem polovicu samvjerojatno ja napisao.Stajala je nesigurno. - Dobro, čovječe. Tvoja igra, tvoja pravila. Prvo što morašznati, mi svi radimo kao pojedinci. Partneri su isključeni zbog kamuflaže tako dasvaki sam traži svoje područje. Druga stvar je da imamo nekog na krovu iznadHanover Terracea.Bacio je pogled na veličanstvenu neoklasicističku vilu nasuprot parku gdje su mnogiod najotmjenijih engleskih građana imali kuće. Plavi i bijeli friz iznad arhitrava.Bijeli stupovi i žućkasti zidovi. Strijelci bi trebali biti iza balustrade. Istina?Ne, još jedna laž. Bio bi mrtav do sada.- Ne služiš se glavom, kompa - rekao je. - Snajperist na balu-stradi bi me već skinuo. On bi isto tako bio izložen pogledima ekipe

koja popravlja krovove na Cumberland Terrace. Vi ste razmišljali otoj poziciji i odbacili je. - Još jedanput ju je snažno pljusnuo i onaje zateturala nekoliko koraka unatrag. - Dva promašaja. Još jedan iubit ću te.Spustila je glavu. - Ne možeš kriviti djevojku zato što je pokušala - rekla jeispod glasa.- Je li netko smješten na Park Roadu?Pogodak. Znala je da on zna; izmotavanje bi bilo besmisleno. -Ehrenhalt je naminaretu - priznala je. Kimnuo je. - A tko tuče slijeva?- Uzmi moj daljinomjer - rekla je. - Ne vjeruješ mi pa pogledajsam. Strijelac B je na poziciji tri stotine metara sjeverozapadno. - Toje bila niska ciglena građevina u kojoj je smještena telekomunikacijska oprema. - On je na vrhu. Visina nije optimalna: zbog toga nijemogao napraviti niti jedan dobar hitac do sada. No, da si pokušaootići kroz Jubilee Gate, bio bi mrtav čovjek. Imamo pješake u BakerStreetu, Gloucester Streetu i York Terrace Wayu. Šetače kodGlocksa. Dva precizna strijelca imaju cjeloviti pregled Regent'sCanala. A jedan je čovjek na krovu Regent's Collegea. Nadali smose da ćeš ga pokušati iskoristiti kao zaklon. Unutar dvije stotinemetara svi smo mi apsolutno točni. Pogađamo u glavu.Nadali smo se da ćeš ga pokušati iskoristiti kao zaklon. Umalo jest. Janson si je uglavi nacrtao vertikale koje je specificirala: imalo je smisla. Tako bi i onzamislio operaciju.251 Držeći sigurno pušku u jednoj ruci, pogledao je kroz njezin Swa-rovski 12 x 50 s

Page 133



Ludlum Robert - Direktiva Jansondvostrukim daljinomjernim dalekozorom. Betonski bunker koji je spomenula bila jetočno onakva vrsta građevine što se uklapa u urbani krajolik i koju bi ljudividjeli bez zamjećivanja. Dobra pozicija. Je li zbilja netko bio ondje? Teško sevidjelo kroz zavjesu od lišća, no vidjelo se nekoliko centimetra betona.Snajperist? Povećavao je povećanje dok nije vidio - nešto. Rukavicu? Dio čizme?Bilo je nemoguće reći.- Ideš sa mnom - odjednom je Janson objavio uhvativši snajpe-risticu za zglob. Sa svakim trenutkom otezanja skupina strijelaca ćeponovo početi procjenjivati mogućnosti: ako zaključe da je on napustio vidokrug njihovih aksijalnih vidnih crta, promijenit će položaje ito će sasvim promijeniti pravila.- Shvaćam - rekla je. - To je baš kao u logoru Hamasa u Sirijiblizu Qael-Gita. Uzmeš jednog od stražara za taoca, prisiliš ga daoda lokaciju drugoga, ponoviš proces i rub obrane je otkriven zamanje od dvadeset minuta.- S kim si to do vraga razgovarala? - Janson je rekao zatečeno. Tidetalji operacija nisu bili naširoko poznati čak ni u organizaciji.- Oh, iznenadio bi se što ja sve znam o tebi - rekla je.Krenuo je niz travnatu stazu vukući je za sobom. Njezini sukoraci bili namjerno glasni. - Bez buke - rekao je. - Ili ću pomisliti da nesurađuješ.Istog je časa njezino koračanje postalo pažljivo birajući mjesto gdje će stati,izbjegavajući lišće i grančice; učila je kako se tiho kretati: svaki je člannjezina tima prošao takvu obuku.Dok su se približavali ogradi Regent's Parka, buka prometa i smrad ispušnih plinovadopirali su do njih. Bili su u samom središtu Londona, a park je stvoren prijegotovo dva stoljeća i brižno održavan sve te godine od tada. Hoće li brižljivokošena trava završiti natopljena njegovom krvlju?Približili su se betonskom bunkeru i Janson je stavio prst na usta. - Ni glasa -rekao je. Beretta mu je ostala čvrsto stisnuta.Sad se on sagnuo i pokazao joj da ona učini isto. Na niskoj građevini od opeke, toje sada mogao vidjeti, nalazio se strijelac u nagnutom položaju, a prednji jekraj puške podupirao lijevom rukom. Ni jedan snajperist nikada ne bi oslanjao cijev na nešto; to bi izobličavalorezonanciju i utjecalo na hitac.Čovjek je ostavljao dojam potpune koncentracije dok je buljio kroz dalekozor.

Koristio se lijevim laktom kao osloncem dok je lagano pomicao polje promatranja.Ramena su mu bila ravna, ciljnik puške blizu njegova džepa na ramenima. Sama sepuška oslanjala na V njegova lijevog palca i kažiprsta, a težinom se oslanjala nadlan. Savršena pozicija.- Victore! - žena je odjednom viknula.Naoružani se čovjek trgnuo na glas, okrenuo pušku oko svoje osi i divlje zapucao.Janson je skočio na jednu stranu podižući ženu sa sobom. Zatim se prebacio prekoglave prema bunkeru i munjevitim pokretom zgrabio pušku za cijev te je istrgnuo izstrijelčevih ruku. Dok se čovjek brzo hvatao za pištolj, Janson je zamahnuo puškoms dalekozorom kao palicom i udario čovjeka u glavu. Bubnuo je nagnut naprijed kao iranije, samo sada u nesvijesti.Žena se vinula svom svojom skupljenom snagom prema Jansono-voj ruci s pištoljem.Htjela je Berettu - time bi sve promijenila. U posljednjem djeliću sekunde Jansonje izbjegao njezine ispružene ruke. Umjesto toga, zgrabila je njegovu mokru jaknu izabila koljeno prema njegovim preponama. Dok je okretao svoju zdjelicu natrag uobrani, ona je svinula zglob i udarila tako da je Beretta poletjela zrakom.Oboje su napravili nekoliko koraka unatrag.Žena je zauzela klasičan vojni stav: lijeva joj je ruka bila ispružena i okomita natijelo, zapreka za napad. Oštrica koja bi udarila u ruku pogodila bi samo kožu iskliznula niz kost; glavni mišići, arterije i tetive bili su na strani koja jegledala unutra, zaštićeni od napada. Desna joj je ruka bila ispružena ravno dolje idržala nožić; bio je skriven u čizmi i on čak nije ni vidio kad ga je izvukla. Bilaje dobra, brža i žustrija od njega.Ako on nasrne naprijed, vidio je to iz njezina držanja, ona će mu zguliti rukunožem: učinkovit uzvrat. Točno iz udžbenika.Bila je dobro trenirana što ga je, začudo, umirilo. U sljedećih deset sekundi u

Page 134



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvojoj je glavi zamišljao pokrete pripremajući odgovor na njezine moguće akcije.Činjenica da je bila dobro trenirana bila je njezina slabost. On je znao što ćeučiniti jer je znao što su

.252. 253 je naučili. Upravo je te pokrete on sam mnogo ljudi naučio. Međutim, nakon dvadeseti pet godina na terenu imao je mnogo bogatiji repertoar pokreta, iskustava irefleksa. I tu je bila razlika.- Moj bi mi otac običavao reći: 'Nemoj nositi nož u borbu revolverom' - rekla je. -Nisam baš sigurna. Nisam bila najgora zato što sam imala nož u rezervi. Zgrabila jeručku noža kao violinsko gudalo, labavo ali čvrsto; ona je očito bila ta koja znakako njime rukovati razornom snagom.Iznenada je pao naprijed zgrabivši njezinu ispruženu ruku; podigla je ruku s nožemkao što je predvidio, a on je opalio snažan udarac u njezin zglob. Medijalni ježivac bio ranjiv oko dva centimetra od stražnjeg dijela ruke; zbog njegova preciznoupravljenog udarca ruka s nožem joj se otvorila protiv njezine volje.Sad je on zgrabio oružje što ga je ona ispustila - no, u istom trenutku je njezinadruga ruka udarila njegovo rame. Ukopala je svoj snažni palac duboko u njegovtrapezni mišić tresnuvši živce koji su prolazili ispod njega i privremeno muparalizirala ruku i rame. Munja agonije je bljesnula. Njezin borbeni stav jeulijevao strahopoštovanje, trijumf treninga nad instinktom. Sad je on mlatnuo nogomprema njezinu desnom koljenu prouzročivši jaku bol i destabilizirajući je.Prevrnula se unatrag, no njegov ga je udarac nogom i samog destabilizirao tako daje završio na njoj.Mogao je osjetiti toplinu njezina znojnog tijela pod sobom, osjetiti njezine napetemišiće dok se migoljila i mlatila kao aktivni hrvač. Svojim joj je snažnim bedrimaprikovao noge, no njezine su mu ruke mogle nanijeti ozbiljnu štetu. Mogao jeosjetiti kako udara njegov brahijalni pleksus, skupinu živaca koja ide od vrharamena do kralježnice na vratu. Udario ju je laktom i pritisnuo joj ruke o zemljuoslanjajući se na svoju veliku težinu i brutalnu snagu.Njezino lice, vrlo blizu njegova, bilo je iskrivljeno od bijesa i, tako se činilo,gađenja prema sebi što mu je dopustila da osvoji jaču poziciju.

Vidio je kako se mišići na njezinu vratu svijaju, vidio je da mu namjerava slomitinos udarajući ga čelom. Pritisnuo je svoje čelo na njezino imobilizirajući ga.Osjetio je toplinu njezina daha na svojem licu.

- Ti me doista želiš ubiti, ha? - pitao je Janson gotovo se zabavljajući. To nije bilo pitanje.- K vragu, ne - rekla je s gorkim sarkazmom. - Što se mene tiče,ovo je samo predigra. - Boreći se svom snagom, mlatila je ispodnjega i on je jedva zadržavao svoju poziciju.- Onda, što su ti rekli? O meni?Nekoliko je trenutaka teško udisala i izdisala hvatajući dah. - Ti si hulja - reklaje. - Netko tko je izdao sve što mu je ikad značilo u životu, netko tko je ubio zanovac. Ti si najgora vrsta smeća.- Glupost.- Glupost si ti. Prevario si sve i svakoga. Prodao agenciju, prodaosvoju zemlju. Dobri su agenti mrtvi zbog tebe.- Je P tako? Jesu li rekli zašto sam postao loš?- Sjebao si se ili si možda uvijek bio govno. Nije važno. Svaki dantvojeg života ugrožava naše živote.- To su ti oni rekli?- To je istina - ispljunula je. Još jedan grčeviti pokušaj da gazbaci prošao je njezinim tijelom poput snažnog drhtaja. - Sranje- rekla je. - Barem ti ne smrdi iz usta. Trebam biti zahvalna zbogtoga, ha? Onda, što je sljedeće? Hoćeš li me ubiti ili će to bitisamo puno ševe na suho?

Page 135



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Nemoj si laskati - rekao je. - Oštra ženska kao ti, a vjeruje bašsve što joj kažu? - Gunđao je. - Nije me sram. Jednom jesam. - Jošsu njihova čela bila pritisnuta, nos na nosu, usta na ustima: čudna iuznemirujuća intimnost smrtnih neprijatelja.Oči u joj se suzile. - Imaš svoju priču? Slušam te. Ništa drugo i ne mogu. - No,napravila je još jedan grčevit napor da ga otrese.- Slušaj ovo. Namjestili su mi. Služio sam u Konzularnim operacijama više od Mvadeset godina. Vidi, čini se da znaš puno o meni.Pitaj se je li se ono što su ti rekli o meni doista uklapa u sliku.Na trenutak nije rekla ništa. - Reci mi štogod konkretno - rekla je. - Ako nisinapravio ono što su rekli da si napravio, reci mi nešto što će mi pokazati da migovoriš istinu. Shvaćam da nisam u poziciji da pregovaram. Samo želim znati.Prvi je put govorila bez neprijateljstva ili ironije. Je li bilo nešto u njegovuglasu što ju je zaustavilo, zbog čega se zapitala je li on tolika hulja kao što slijoj rekli da jest?

.,254... 255 Duboko je udahnuo i prsa su mu se proširila do njezinih: opet čudna, neželjenaintimnost. Osjetio je kako se ona pod njim opušta.- OK - rekla je. - Skini se s mene. Neću se dići, neću pobjeći -znam da bi ti prvi došao do puške. Samo ću slušati.Provjerio je da li joj tijelo potpuno opušteno i zatim - presudna odluka, trenutakistine usred borbe na smrt - otkotrljao se s nje brzim pokretom. U mislima je imaoodredište: Berettu koja je ležala ispod jasena u blizini. Zgrabio ju je i utaknuosprijeda za pas.Djelujući klimavo i nesigurno, žena je stala na noge. Zatim se nehajno nasmijala.-Je li ti to pištolj u džepu ili...- To mi je pištolj u džepu - rekao je odrezavši. - Nešto ću ti reći.Nekoć sam bio poput tebe. Oružje. Netko drugi me naciljao i opalio.Mislio sam da imam autonomnu inteligenciju, da sam donosimodluke. Istina je bila drugačija: ja sam bio oružje u rukama drugih.- Sto se mene tiče, to su samo puste riječi - rekla je. - Ja mislim

na određeno, ne općenito.- Dobro. - Duboko je udahnuo pretražujući stare uspomene. -Penetracija identificirana u Stockholmu...Mogao si je sada predočiti čovjeka. Neotesana, podebela, mekana, nepokretna duša. Ipreplašen, tako preplašen. Tamni podočnjaci ispod očiju govorili su o nespavanju iiscrpljenosti. Po Janso-novu mišljenju, takav je izgled stvarao tjeskobu; subjektje proizvodio tiho cmoktanje usnicama, apsurdni, nervozni tik. Zašto je tolikouplašen ako je ovo tipični kontakt? Vidio je takvih kontakata, ljude koji rade svojposao, ubijaju, dvadesetak ili tridesetak ubijanja na godinu, s izrazom dosade ipraznine. Lice ovog čovjeka bilo je drukčije -ispunjeno gađenjem prema samom sebite strahom. I kad se Šveđanin okrenuo prema drugom čovjeku, navodnom ruskomkontaktu, njegovo lice nije odavalo pohlepu ili zahvalnost, već odvratnost.- Stockholm - reče ona. - Svibanj 1983. Vidio si kad je subjektostvario kontakt s kontrolom KGB-a i skinuo si ga. Za nespecijalca,to je bio prilično dobar hitac: s krova stana na klupu u parku udaljenu dva bloka kuća.- Zaustavi vrpcu - rekao je. Njezino poznavanje tih stvari ga ježivciralo. - Ti si to opisala onako kako sam to ja napravio u svomizvještaju. Ali, kako sam znao da je on agent penetracije? Meni surekli da jest. A agent KGB-a? Prepoznao sam lice, no i to je bio podatak koji je dala kontrola operacija. Što ako je podatak bio pogrešan?- Hoćeš reći da nije bio KGB?- Zapravo, bio je. Ime mu je bilo Sergej Kuzmin. Ali čovjek kojise s njim susreo bio je uplašen, prisiljen na susret. Nije imao interesadati KGB-u bilo što korisno. Namjeravao je pokušati uvjeriti čovjeka

Page 136



Ludlum Robert - Direktiva Jansonda nema ništa ponuditi, da je njegov diplomatski status prenizak dabi imao vrijednih podataka. Namjeravao mu je reći da se goni, bezobzira na posljedice.- Kako znaš?- Razgovarao sam s njegovom ženom. To nije bilo uključeno umoje upute za misiju.- To je tako nesustavno, čovječe. A kako si znao da ona govoriistinu?- Jednostavno sam znao - odgovorio je slegnuvši ramenima. Tonije bilo pitanje koje bi vrlo iskusni operativac trebao postaviti.- To zovu naučenom intuicijom. Nije sto posto pouzdana, no ipakje dovoljno točna.- Kako to da to nisi uvrstio u svoj izvještaj?- Jer to nije bila vijest za one koji su zacrtali misiju - rekao jehladno. - Planeri su imali drugu igru na pameti. Dva cilja, oba izvršena. Prvi, poslati poruku svim članovima diplomatskih snaga da petljanje s neprijateljem može imati vrlo visoku cijenu. To je bilo samostavljanje do znanja.- Dva cilja, rekao si. A drugi?- Mladi je Šveđanin već dao dosjee KGB-u. Njegovim ubojstvomposlali smo poruku da se curenje informacija smatra ozbiljnom stvari.Da su prenesene vrijedne informacije. To je zapravo bilo namješteno.Pažljivo smišljena dezinformacija koja je potvrđena krvlju čovjeka iKGB-ovi analitičari su to progutali.- I to je bila pobjeda.- Da, unutar usko određenih parametara. Kuzmin je zapravonakon cijele te stvari unaprijeđen. Makni kameru i postavi drugopitanje: Je li vrijedno toga? U ovome je slučaju KGB naveden napogrešan trag, ali koje su krajnje konzekvence ako ih uopće ima? Ije li čovjekov život bio vrijedan toga? On je imao ženu. Da je poživio,imali bi djecu, vjerojatno i unuke. Desetke godina slavili bi Božić i

256. 257

i išli na skijanja i... -Janson je prekinuo. - Oprosti - rekao je. -Nisam te htiomučiti time. Ti to ionako u svojim godinama ne razumiješ. Ali ima slučajeva kad onošto ti govore stvara cijelu mrežu laži. U nekim slučajevima osoba koja ti dajeupute uopće nije svjesna toga. Pretpostavljam da je ovo takav slučaj.- Isuse - rekla je tiho. - Ne, ja razumijem. Doista razumijem.Kažeš mi da su ti rekli da makneš tipa, a da ti nikad nisu naveli praverazloge za to.- Naveli su me da ubijem Kuzminu vezu kao dio manipulacije. Amanipuliran sam bio ja. Ono što naredba specificira i ono što naredba znači dvije su različite stvari.- Isuse, od ovog mi se vrti u glavi više nego od bilo kojeg vražjegudarca.- Ne želim te zbuniti. Samo hoću da počneš misliti.- Dođe mi na isto - rekla je s dozom gorčine u glasu. - Ali,zašto? Zašto su udarili na tebe?- Misliš da se nisam to sam pitao?- Ti si bio legenda u Konzularnim operacijama, posebno međumlađim ljudima. Pojma nemaš, Janson. Nemaš pojma koliko je tobilo demoralizirajuće kad su nam rekli da si postao izdajnik. Ne bito bez razloga učinili.- Bez razloga? Ne, ne radi se to tako. Većina ljudi laže kako bispasila sebe ili sebe prikazala boljima. Možda su se hvalili nekom idejom koja zapravo nije bila njihova. Ili su prebacili krivnju sa sebe nadrugoga. Ili im se nekako posrećilo pa su dali naslutiti da je ishod biorezultat vještine. Nije to vrsta laži koja me brine. Vrsta laži koja me

Page 137



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbrine jest 'plemenita laž'. Laž koja se širi zbog viših razloga. Žrtvovanje malih ljudi zbog viših ciljeva. - Govorio je gorko. - Lažljivci kojilažu u interesu velikih stvari ili onoga što oni odrede da su velikestvari.- Ho-o-o - rekla je. Zafućkala je i prošla rukom iznad glave kaoda drži disk. - Potukao si me. Ako netko od tebe pravi žrtvenogjarca, mora imati jako dobar razlog za to.- Sto oni smatraju da je jako dobar razlog. Jako dobar razlog zaadministrativce nas pogađa.- Gledaj - rekla je. - Ranije si spomenuo nešto o svojem profilu.A o tome ja znam puno. Dobro, imaš pravo kad ovo govoriš. Ali nešto u toj priči nema smisla. Ili nisi bio tako dobar kao što si trebao biti ilinisi tako loš kao što oni govore da jesi. - Napravila je korakprema njemu.- Dopusti da te pitam nešto. Je li Whitehall operativno odobrioLambdu?- Nije bilo vremena za diplomaciju. Sve je to izvanteritorijalno.- Shvaćam - rekao je Janson. - Onda moraš donijeti odluku. -Beretta mu je ostala u ruci okrenuta prema zemlji.- Ali naša direktiva...- Radi se o mom životu, naravno. Zainteresiran sam. No, radi se io tvojem, također. Lekcija koju sam naučio na teži način.Doimala se zbunjeno. - OK, pogledaj opet kroz dalekozor. Strijelca C ćeš naći naonom doista visokom stablu blizu Primrose Hill Gatea.Dok je dizao dalekozor Swarovski do očiju, riječi Agnusa Fiel-dinga odzvanjale sumu u glavi. Vjeruješ li ti baš toliko svojoj vladi? Pa ipak, bilo je neke logike utome. Što ako su Konzularne operacije, možda radeći sa zamjenom za Novakovoosoblje, bile odgovorne za ubojstvo? Ne bi li to objasnilo službeno odbijanjeAmerike da bude na bilo koji način izravno uključena u operaciju? A tko mu je ondanamjestio onih šesnaest milijuna dolara? I ako su Konzularne operacije ili nekadruga vladina agencija pripremili Novakovu smrt, zašto? Zašto su Novakadoživljavali kao toliku prijetnju? Janson je znao da je to bio najvažniji diozagonetke - zagonetke koju je morao riješiti ne samo zbog svojeg osjećaja pravde,već i zbog vlastita preživljavanja.Njegove su se misli zaustavile kad je dobio snažni udarac u glavu. Odvrtio je filmunatrag, ošamućen, zbunjen.

Bila je to žena. Spiralno čelično uže u njezinoj ruci, onakvo kakvo se koristi zaarmirani beton. Na jednom je kraju bilo mokro od njegove krvi. Uzela ga je s hrpegrađevnog materijala iza obližnjeg bunkera.- Kao što gospođa kaže, svako sredstvo je oružje ako ga držiš napravi način. Još jedan udarac, ovaj put odmah iznad uha, tupi udaracmetala po kosti. Činilo se da se svijet oko njega ljulja. 258 - Upozorili su nas na tvoje laži - zarežala je. Vid mu je biopomućen, imao je crvenu izmaglicu pred očima, no nije bilo dvojbeoko izraza njezina lica: čisto, neokaljano gađenje.K vragul U trenutku kad je trebao biti potpuno na oprezu dopustio joj je da gauljulja svojim lažima, svojim hinjenim suosjećanjem; samo je kupovala vrijemečekajući priliku. I napravila od njega budalu.Izvaljen na zemlji mogao je čuti krv kako mu poput parnog stroja bubnja u glavi.Ošamućeno je posegnuo za Berettom, no bilo je prekasno. Maksimalnom brzinom bježalaje od njega.Udarac šipke prouzrokovao je u najmanju ruku blagi potres mozga; trebat će munekoliko minuta da ponovo stane na noge. A dotad će ona već nestati. Neprijatelj,zarobljenik - nestao.Osjetio je val mučnine kako mu se diže iz utrobe i, također, osjećaj praznine. Komemože vjerovati? Koje su se strane udružile protiv njega?Na kojoj je strani on bio?U ovom je trenutku samo mogao reći: na svojoj. Može li očekivati saveznike? Je liih zaslužio? Snajperistica je vjerovala da je kriv; bi li on bilo što drugo

Page 138



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnapravio da je na njezinu mjestu?Pogledao je na sat, pokušao se podići i onesvijestio se.- Najaviti radioprovjeru.- Najavljujem, najavljujem. Sve u redu. Gotovo.U Vijetnamu je rijetko bilo mirno. Borbene zone bile su kao vodopad zvukova iprizora. Topništvo je bubnjalo, padobranske rakete su zviždale dok su osvjetljavalenoćno nebo poput stotine reflektora. Tu su bili uski tragovi metaka, klepetanjehelikoptera, žmirkava svjetla mlažnjaka. Uskoro je sve to bilo besmisleno kao iblejanje truba i motora popodnevnoga gustog prometa. No, njihov im je zapovjednikpomogao da razviju osjećaj za ono što nije rutina.Namještajući bijesno dalekozor, zumirajući kroz močvarne trske i palme, Janson jevidio čistinu s dvije kućice. Ispred jedne je bila vatra za kuhanje i dvavijetkongovca koji su čučali ispred nje. Je li bilo nagaznih baklji? Prije tri danaMendez se spotaknuo o jednu; u trenutku su se automatski upalile - glasne, šištećemagnezijske rakete što su se polako spuštale na zemlju s malim padobranom bacajući260 I il. sablasno bijelo svjetlo na sve njih. Sad si nisu smjeli priuštiti takvu pogrešku.Janson se radijem javio Demarestu. Najmanje dva Victora Char-lieja identificirana.Udaljena tristo metara. Čeka upute.Čeka upute.Čeka upute.Statičko pucketanje u radijskim slušalicama i Demarestov glas na liniji: - Opreznorukuj sadržajem. Dovedi ih sjeverno od baznog logora i pretvaraj se da suwaterfordski kristali. Bez lomljenja, bez modrica ili ogrebotina. Misliš da ćešmoći?- Gospodine?- Zarobi nježno, poručnice. Ne govoriš engleski? Mogu ti to rećina sedam drugih jezika ako ti je draže.- Ne, gospodine. Razumijem, gospodine. Ali nisam siguran kakoćemo uspjeti...- Naći ćeš načina, Janson.- Cijenim vaše povjerenje, gospodine, ali...- U redu je. Vidiš, znam da ću ja naći načina. I kao što kažem,imam osjećaj da smo ti i ja u mnogome slični.

Prsti su mu pipali po zemlji: pokošena trava, nije povijuša u džungli. S mukom jeopet otvorio oči, ugledao zelenilo Regent's Parka, pogledao na sat. Prošle su dvijeminute. Samo krajnjim naporom održavao je svijest, ali u tome nije smio popustiti.Misli koje su mu jurile glavom potisnula je jedna druga, hitnija misao: Nemavremetia.Pad aksijalne linije sigurno je otkriven, već i zbog odsutnosti radijskog signala.Drugi će nastaviti. Nesigurna pogleda, s bubnjanjem u glavi, probio se kroz zaprekuod čunjastih tisa dok nije došao do Hanover Gatea.Kad je doteturao do ruba pločnika, iz crnog je taksija izlazio stariji par. Bili suAmerikanci i sporo su se kretali.- Ne - govorila je napuhana i mrzovoljna žena - tu se ne dajenapojnica. Ovo je Engleska. U Engleskoj ne daju napojnice. - Drečavi crvenonarančasti ruž joj je obrubljivao usta naglašavajući vertikalne staračke bore iznad i ispod usta....._. 261 - Ma daje se - gunđao je njezin muž. - Odakle znaš? Ništa ti neznaš. Ali uvijek imaš svoje mišljenje. - Nemoćno je prebirao po nepoznatoj valuti u novčaniku s pozornošću i odlučnošću arheologa kojiprebire po starim papirusima. - Svlvia, imaš li novčanicu od desetfunti?Žena je otvorila torbu i sa strašnom sporošću zagledala se u nju. Janson jeobuzdavao svoju sve veću frustraciju jer nije bilo drugog taksija na vidiku.- Hej - rekao je Janson američkom paru. - Dopustite da ja platim.Dvoje Amerikanaca su ga sumnjičavo pogledali.

Page 139



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Ne, zbilja - rekao je Janson. Američki par mu je stalno ulazio iizlazio iz žarišta. - Nema problema. Danas sam galantno raspoložen.Jednostavno... hajde, idemo.Ono dvoje su razmijenili poglede. - Svlvia, ovaj čovjek je rekao da će onplatiti...- Čula sam što je čovjek rekao - žena je odgovorila razdražljivo. -Zahvali mu.- Pa u čemu je kvaka? - rekao je stari čovjek, a uske usnice sumu se napola namrštile.- Kvaka je da ćete izaći odmah.Par se dovukao do pločnika i stajao ondje žmirkajući. Janson se uvukao u prostranovozilo, jedan od onih klasičnih crnih taksija koje radi Manganese Bronze HoldingsPLC.- Samo čas - povikala je žena. - Naše vrećice. Imala sam dvijevrećice iz trgovine... Govorila je polako i razdražljivo.Janson je našao dvije plastične vrećice s utisnutim logom Marks & Spencer, otvoriovrata i bacio ih do njezinih nogu.- Kamo želite, gospodine? - pitao je vozač. Zatim je pogledaoJansona kroz retrovizor i lecnuo se. - Dobro ste nastradali.- Izgleda gore nego što jest - promrmljao je Janson.- Pazite da mi ne zakrvarite presvlake - gunđao je vozač.Janson je gurnuo novčanicu od stotinu funti kroz staklenu pregradu.- To će biti u redu - rekao je vozač promijenivši odjednom ton.- Vi ste gazda, ja sam sluga; pucni bičem i već krećem. - Veselili suga njegovi taksi stihovi. Janson je rekao vozaču dva mjesta gdje treba stati.- Kako kažete - rekao je vozač.Bubnjanje u glavi bilo je snažno i ravnomjerno poput pneumatskog čekića. Janson jeizvadio maramicu i napravio povez oko glave pokušavajući zaustaviti curenje krvi. -Možemo li sad krenuti? -Pogledao je kroz stražnji prozor taksija - koji se odjednompretvorilo u paukovu mrežu u donjem lijevom kutu blizu njegove glave. Pod-zvučnimetak zadržao se u slojevitom staklu.- Majko Božja! - povikao je vozač.- Daj gas - Janson je nepotrebno rekao skutrivši se u sjedalu.- Sve će biti u jebenom redu - rekao je vozač, a motor je

zagrmio.- Bit će ako ti kažeš. - Janson je gurnuo još jednu novčanicu odstotinu funti kroz pregradu.- Hoću li imati još problema? - pitao je vozač gledajući sumnjičavo u novčanicu. Sad su bili u Marvlebone Roadu i uključivali se ubrzi promet.- Ni govora - rekao je Janson neljubazno. - Vjeruj mi. Bit će tokao šetnja parkom.Ona ga je gledala. Nije fantazirao.Kazuo Onishi je bacio pogled duž zadimljenog bara za samce, a zatim natrag na prstpiva koji je još ostao u njegovoj krigli. Bila je zamamna: duga plava kosa, prćastinos, vragoljasti osmjeh. Sto je radila sama u baru?- Kaz, ubacuje li ti se ona medena na barskoj stolici?Bit će da je istina: čak je i njegov prijatelj Dexter to primijetio. Onishi senasmijao. - Zašto zvučiš tako iznenađeno? - nasmiješio se. - Dame prepoznaju pravogmužjaka kad ga vide.- Sigurno si zbog toga išao sam kući posljednjih pet puta kadsmo bili ovdje - rekao je Dexter Fillmore, crnac s naočalama kojini sam nije imao puno više sreće. Njih su se dvojica poznavala jošiz Caltecha; nikad nisu razgovarali o poslu jer je ono što su obojicaradili bilo tajno. Jednostavno, o tome nisu započinjali, ali su imalinekoliko tajni kad se radilo o ljubavnim vezama ili samo vezama. -Ja sam poželjni neženja, dobro zarađujem: dame samo trebaju uzetibroj i stati u red - Onishi se redovito žalio. 262,.

Page 140



Ludlum Robert - Direktiva Janson - Misliš na iracionalni broj ili na imaginarni broj? - Fillmore bi secerekao.Ali sad se činilo da je Kazuo Onishi uhvatio jednu. Treći pogled žene definitivnose zadržao na njemu.- Pozovi suca - rekao je Onishi - jer sad slijedi nokaut.- Ma daj, ti uvijek govoriš koliko je važna osobnost djevojke- Dexter je veselo prosvjedovao. - Što bi moglo biti površnije odprosudbe na toliku daljinu?- Ooo, ima ona jaku osobnost - rekao je Onishi. - To se vidi.- Je - rekao je prijatelj. - Kladim se da ti se sviđa kako njezinaosobnost ispunjava taj njezin uski pulover.I sad je žena hodala prema njemu ljupko držeći piće. Njegova se sreća nedvojbenomijenjala.- Je li slobodno? - pitala je pokazujući na praznu stolicu blizuOnishija. Sjela je i stavila svoj koktel uz njegov vrč piva te dalaznak konobarici da natoči ponovo. - OK, ja ovo obično ne radim,no čekala sam svog bivšeg dečka s kojim još moram raščistiti, znateo čemu govorim, i kunem vam se, barmen mi se počeo nabacivati.Pitam se što se događa.- Pojma nemam - rekao je Onishi gledajući nevino. - Onda, gdjeje dečko?- Bivši - rekla je oštro. - Upravo mi se javio na mobitel, rekao jeda mu je iskrsnuo hitan posao. Ili takvo što. Vjerujte mi, nisam mu seuopće veselila. Mislim da je jedini način za njega da me prestane zvatida nađe novu djevojku. - Okrenula se Onishiju i uputila mu blistaviosmjeh. - Ili za mene da nađem novog momka.Dexter Fillmore je popio pivo i nakašljao se. - Idem kupiti kutiju Camelsa. Hoćeteli vi, dečki, štogod?- Uzmi mi kutiju - rekao je Onishi.Kad je Fillmore otišao, plavuša se okrenula prema Onishiju i napravila grimasu. -Vi pušite Camels?- Ne volite pušenje, ha?- Ne radi se o tome. Ali, molim vas, pa valjda smo zavrijedilinešto bolje od onog iz automata. Jeste li ikada kušali Balkan Sobra-nie? To je prava cigareta.- Što?

Otvorila je svoju torbicu i izvukla metalnu kutiju. Sadržavala je cijeli red crnihcigareta bez filtra sa zlatnim vrhom. - Upravo stiglo iz diplomatske torbe - reklaje. Pružila mu je jednu. - Kušajte - rekla je. I upaljač se stvorio u njezinojruci.Djevojka koja je vješta s rukama, pomislio je Onishi dok je duboko povukao.Obećavajuće. Laknulo mu je, također, da još nije krenula s onim pitanjemšto-vi-radite. Uvijek je odgovarao da je »administrator sustava za vladu« i nitkonikad nije dalje ispitivao, iako je imao spremnu rečenicu o »nepodudarnostiplatforme« koja je uključivala Ministarstvo poljoprivrede i transporta. Bilo jetoliko zapanjujuće da bi sigurno odbilo svako daljnje pitanje. No, stvarni razlogzašto mu je bilo drago da ga nije pitala bio je taj što nije želio misliti o poslu.Njegovu pravom poslu. Posljednjih je dana postalo toliko stresno da su ga ramenapočinjala boljeti čim bi kretao u ured. Kako ih je pratila smola. Prokleto gadno.Sva ta muka, sve te godine - i prokleti program Mobius se ruši. Trebalo mu je malosreće u nekom drugom segmentu života. Do vraga, zaslužio je malosreće.Oči lijepe plavuše zadržale su se na njegovu licu dok mu je gusti dim ispunjavaopluća. Čini se da ju je nešto na njemu fasciniralo. Započela je nova pjesma: ona izonog velikog novog filma o Drugom svjetskom ratu. Onishi je volio tu pjesmu. Natrenutak je osjetio da bi mogao poletjeti od sreće.Zakašljao se. - Jaka - rekao je.- Takve su nekoć bile cigarete - rekla je. Govorila je s vrlo slabim akcentom, no nije mogao odrediti kakvim. - Budi muško. Uvuci.Povukao je još jednom.- Posebno, zar ne? - rekla je.

Page 141





Ludlum Robert - Direktiva Jansoncrni vuneni ogrtač i hlače. Okrugli crni šešir ostao mu je čvrsto nasađen na glavidok je nastavio gledati kositreno nebo i sivo-zeleno more. Pogled nije bioočaravajući, no činilo se da hasid u tome nalazi smirenje.Osoba poput njega, znao je Janson, postaje nevidljiva samim time što stoji vani.Ljepilo ga je na obrazima svrbjelo i vuneni je ogrtač bio neugodno topao, što jelako izazivalo određenu tjeskobu, a to je zahtijevala njegova uloga. Pustio je da ga povjetarac rashladi, osuši njegov znoj.Nije bilo razloga sumnjati da je on bio onaj kao što je u putovnici pisalo da jest;povremeno bi izvadio malu, u plastiku umotanu fotografiju pokojnog rabinaSchneersona kojeg su mnogi hasidi smatrali Mesijom ili mosiachom i nježno gavoljeli. Takve su stvari bile važne kad čovjek glumi.Polako se okrenuo čuvši korake nekoga tko mu se približavao. Želudac mu se stisnuokad je vidio čovjeka sa šeširom s okruglim obodom i u gruboj crnoj odjeći. To jehasid - pravi. Kolega hasid, rekao si je brzo. Ti si onaj koji se pretvaraš da jesi- to je bio priznati recept špijuna. Drugi je bio da ne budeš pritom glup.Drugi čovjek, niži od Jansona i možda u ranim četrdesetima, nasmiješio mu se. -Voos hurst zich? - rekao je kimnuvši lagano glavom. Kosa mu je bila riđa, a očivodenoplave iza plastičnih naočala koje je dobio putem zdravstvenog osiguranja.Mala kožna mapa bila mu je zataknuta ispod ruke.Janson je trznuo glavom stišćući torbu i uputio mu oprezni prijateljski osmijeh,osmijeh sputan lošom rastezljivošću ljepila za lice koje je upotrijebio. Kako muodgovoriti? Bilo je ljudi koji su svladavali nove jezike ponekad s nevjerojatnomtečnošću; Alan Demarest je bio jedan od takvih. Janson, iako je kao studentprilično govorio njemački i francuski te ponešto češkog, što je dobio od majke kojaje govorila češki, nije bio među takvima. Sad je napinjao mozak pokušavajući naćineke mrvice jidiša. To je bila mogućnost koju je trebao predvidjeti. Umjesto dariskira »šalom« uz smijuljenje, bilo bi mu sigurnije spriječiti bilo kakavrazgovor. Projurila mu je misao da baci nezgodnog nametljivca preko ograde.Trenutak kasnije pokazao je prema svojem vratu i odmahnuo glavom. - Laringitis -prošaptao je na nečem što je sličilo na akcent s East Enda.- Ir filt zich besser? - rekao je čovjek ljubazna izgleda. Bio je usamljena duša,bez straha u svojem pokušaju da se poveže s nekim koga je smatrao srodnom dušom.Janson je snažno zakašljao. - Oprostite - prošaptao je. - Jako zarazno. - Drugi sečovjek uznemireno povukao nekoliko koraka. Ponovo je kimnuo skupivši ruke. - Selamalejkum. Mir i blagoslov s tobom - rekao je i drhtavo podigao ruku na pozdravpovlačeći se pristojno, ali brzo.

.268 269

Još jedanput se Janson predao prohladnom vjetru. Znamo više nego što znamo,Demarest je nekoć upozoravao. Janson je vjerovao da je to istina u ovom slučaju -da bi mogao napredovati kad bi samo mogao točno posložiti podatke koje je već imao.Znao je da tajna grana vlade SAD-a traži njegovu smrt. Da je zapanjujuća svotanovca putem razrađenih elektronskih manipulacija položena na njegov račun. Da jerezultat trebao biti stvoriti predodžbu kako mu je plaćeno da ubije Novaka.Može li on na neki način upotrijebiti taj novac? Unutarnji glas upozoravao ga je dato ne čini - još ne. Ne dok je pravi izvor novca još nepoznat. Mogao bi bitiključni dokaz. I - mogućnost ga je kopkala - mogao je uz pomoć visoke tehnologijebiti eksplozivna zamka tako da svaki pokušaj da ga podigne njegovim neprijateljimaotkrije njegovu lokaciju. Sto ga je jednostavno vraćalo na pitanje tko bi tineprijatelji mogli biti.Na čijoj si ti strani, Marta Lang? Prije nego što se ukrcao, pokušao je jošjedanput stupiti s njom u vezu, no bez uspjeha. Sudjeluje li ona u ubojitojspletki? Ili su je oteli, možda čak ubili - kao žrtvu spletke koja je Petera Novakastajala života? Janson je zamolio jednog starog prijatelja koji živi na Manhattanu- veterana obavještajnih službi, sada u mirovini - da motri na nju u newyorškom

Page 143





Ludlum Robert - Direktiva Jansonvijetkongovca su ubijena. Jedan ranjeni član američke grupe iskrivio je vijetnamskoime za područje, Quan Ho Bok, u Candle Bog i taj se naziv zadržao.Prebacivanje zarobljenika do Candle Boga trajalo je dva sata. Demarest ih je čekaokad su stigli. Bio je u džipu sa svojim zamjenikom, Tomom Bewickom, za upravljačem.Janson je vidio da su zarobljenici žedni; budući da su im ruke bile vezane sastrane, prinio im je pljosku ustima dijeleći sadržaj pljo-ske između njih dvojice.Unatoč strahu i nesigurnosti, zarobljenici su zahvalno gutali vodu. Pustio ih je dase odmore na zemlji između dvije kolibe.- Dobar posao, Jansone - rekao je Demarest.- Humani postupak s ratnim zarobljenicima, baš kako piše uŽenevskoj konvenciji - odgovorio je Janson. - Kad bi se samo ineprijatelji tako ponašali. Gospodine.Demarest je pucnuo jezikom. - Baš si smiješan, učenice. - Okre- V nuo se svomezamjeniku. - Tome - rekao je - možeš li ... biti domaćin?Bewickovo svijetlosmeđe lice izgledalo je kao da je istesano od drva s grubimprorezima za oči i usta. Nos mu je bio malen, uzak i gotovo oštar. Opći je dojambio pojačan prošaranim tenom što je djelovalo nekako drvenasto. Pokreti su mu bilibrzi i učinkoviti, no više kao trzaji. To je pridonijelo Jansonovu osjećaju da jeBewick postao Demarestov maneken. Bewick se dovukao do prvog zarobljenika, izvukao veliki nož i počeo rezati povezekojima su im ruke bile vezane sa strane.- Trebaju se osjećati ugodno - objasnio je Demarest.Uskoro je postalo jasno da ugoda nije baš bio Bewickov cilj. Zamjenik zapovjednikaoblikovao je praćku od najlonskog užeta, čvrsto ga svezao oko zglobova i gležnjevazarobljenika, a zatim omotao oko središnjih greda. Bili su okrenuti naopačke,raširenih nogu i ruku, a udovi su im bili istegnuti nategnutim uzetom. Bili supotpuno nemoćni i to su znali. Ta spoznaja o nemoći imala je i psihološki efekt.Jansonov se želudac grčio. - Gospodine? - počeo je.- Nemoj govoriti - odgovorio je Demarest. - Samo gledaj. Gledaji uči. Staro je pravilo: Vidiš jedanput, učiniš jedanput, učiš jednog.Sad se Demarest približio zarobljeniku koji mu je bio bliži. Rukom je pomilovaoobraz mladića i rekao: - Toi men ban. - Lup-nuo se po srcu i ponovio riječi: -Sviđaš mi se.Dva su čovjeka izgledala zbunjena.- Govoriš li engleski? Nije važno govoriš li jer ja govorim vijetnamski.

Napokon je prvi progovorio. - Da. - Glas mu je bio tih.Demarest ga je nagradio osmijehom. - Mislio sam da govoriš. -Prošao je kažiprstompreko čovjekova čela, niz njegov nos i zaustavio se na njegovim usnicama. - Sviđašmi se. Vi me nadahnjujete. Jer vam je doista stalo. To mi puno znači. Imate svojeideale i borit ćete se do samog kraja. Koliko nguoi My si ubio, što misliš? KolikoAmerikanaca?Drugi je čovjek provalio - Mi ne ubiti!- Ne, zato što ste seljaci, zar ne? - Demarestove su riječi bileslatke.- Mi seljak.- Vi uopće niste vijetkongovci, zar ne? Vi ste pošteni obični vrijedni ribari, zar ne?- Dung. - Točno.- Ili ste rekli da ste seljaci?Dvojica su izgledala zbunjeno. - Ne vijekongovci - prvi je čovjek rekao molećivo.

272 273 - On nije tvoj ratni drug? - Demarest je pokazao njegova vezanog druga.- Samo prijatelj.

Page 145



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Oh, on je tvoj prijatelj.-Da.- On te voli. Vi pomažete jedan drugome.- Pomažemo jedan drugome.- Vaš narod je puno pretrpio, zar ne?- Puno pretrpio.

- Kao naš Spasitelj, Isus Krist. Znate li da je on umro za našegrijehe? Hoćete li znati kako je umro? Da? Pa, što ne kažete! Jaću vam reći. Ne, imam bolju ideju: pokazat ću vam.- Molim? - Riječ je izašla kao molmDemarest se okrenuo prema Bewicku. - Bewick, sasvim je neljudski ostaviti ove jadneljude na zemlji.Bewick je kimnuo dopuštajući cereku da zatreperi na drvenom licu. Zatim jeokrenuvši drveni štap dvaput jače, stegnuo užad. Napetost užeta podigla jezarobljenike sa zemlje; težinu njihovih tijela držali su čvrsto vezani gležnjevi izglobovi. Svaki je ispustio glasni, uspaničeni uzdah.- Xin loi. - Demarest je rekao blago. - Oprostite zbog toga.Bili su u agoniji, udovi su im bili pretegnuti, ruke iščašene. Zbogiskrenutog položaja disanje im je bilo jako otežano, bio je potreban strašan naporda saviju prsa i prošire ošit - a time su samo povećavali napetost udova.Janson se zajapurio. - Gospodine - rekao je oštro. - Mogu li s vama razgovaratinasamo? Gospodine?Demarest je došao do Jansona. - Treba se malo naviknuti na ovo što gledaš - rekaoje tiho. - Ali neću dopustiti da se miješaš u ono što se radi u krajnjojdiskreciji.- Vi ih mučite - rekao je Janson stisnutog lica.- Misliš da je to mučenje? - Demarest je odmahnuo glavom sgađenjem. - Poručnice prve klase Bewick, poručnik druge klase Janson je uznemiren. Da bismo ga zaštitili, naređujem ti da ga obuzdašsvim potrebnim sredstvima. Jesi li razumio?- Jesam, gospodine - odgovorio je Bewick. Uperio je borbenipištolj u Jansonovu glavu.274 Demarest je otišao do džipa i pritisnuo PLAY na svom prijeno-, snom kasetofonu.Zborna glazba dolazila je iz malenih, minijaturnih zvučnika. - Hildegard Bingenska

- rekao je ne obraćajući se nikome posebno. - Provela je gotovo cijeli život usamostanu koji je utemeljila u dvanaestom stoljeću. Jednoga dana kad su joj bilečetrdeset dvije godine, ukazao joj se Bog i time je postala najveći skladatelj togdoba. Svaki put kad bi sjela stvarati, to je bilo uvijek kad bi trpjelanajstrašnije boli, što je ona zvala bič Božji. Jer tek kad bi je bol dovela dotočke halucinacije, njezino je djelo izlazilo iz nje - anti-fone, pjesme i pobožnerasprave. Sveta Hildegard je stvarala kroz bol. Bol je stvarala njezine pjesme. -Okrenuo se drugom čovjeku koji se počeo obilno znojiti. Dah zarobljenika dopirao jeu jaucima davljenja kao umiruća zvijer. - Mislio sam da će te ovo opustiti -rekaoje. Slušao je zamišljeno nekoliko taktova pjesme.Sanctus es unguendopericulose fractos:sanctus es tergendofetida vulnera.Zatim je stao iznad drugog zarobljenika. - Gledaj me u oči - rekao je Demarest.Izvadio je nožić iz korica na remenu i napravio mali rez na čovjekovu trbuhu. Kožai tkivo ispod nje odmah su se rastrgali razvučeni napetom užadi. - Bol će i tebenatjerati da pjevaš. - Čovjek je vrištao.- Evo, to je mučenje - Demarest je viknuo Jansonu. - Što želiš da kažem? Da me boliisto toliko koliko i njih boli? - Vratio se do čovjeka koji je vrištao ispod njega.- Misliš li da ćeš za svoj narod biti junak zato što mi se opireš? Nema šanse.Uvjeravam te da nitko nikad neće saznati jesi li bio junak. Tvoja će hrabrost bitiuzalud potrošena. Vidiš, ja sam jako loš čovjek. Misliš da su Amerikanci mekani?Misliš da ćeš dočekati da odemo? Misliš da ćeš gledati kako se hvatamo u stupicusvojih glupih birokratskih pravila kao div sapet vlastitim uzicama? No, takomislite jer nikad niste sreli Alana Demaresta. Od svih Sotoninih prijevara i laži,

Page 146



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnajveća je bila uvjeravati čovjeka da on ne postoji. Gledaj me u oči, mojprijatelju ribare, jer ja postojim. Ribar kao ti. Ribar ljudskih duša.,.. ..27.5., Alan Demarest bio je lud. Ne: to je bilo gore od toga. Bio je previše razborit,previše je vladao svojim postupcima i njihovim kontroliranim posljedicama. Međutim,uopće nije imao osnovni osjećaj savjesti. On je bio čudovište. Vrlo inteligentno,karizmatsko čudovište.- Gledaj me u oči - rekao je Demarest pjevušeći i nagnuo seprema čovjekovu licu koje se već iskrivilo u agoniji, neopisivoj agoniji. - Tko je vaš kontakt u Vojsci Republike Vijetnam? S kojimJužnovijetnamcima radite?- Ja seljak! - čovjek je procvilio jedva hvatajući dah. Oči su mubile crvene, obrazi mokri. - Ne Vijetkong!Demarest je strgnuo čovjekove hlače ogolivši mu genitalije. -Izmotavanje trebakazniti - rekao je glasom u kojem je bilo dosade. - Vrijeme je za električnekabele.Jansonu se dizao želudac. Nagnuo se naprijed i topli mlaz povraćanja jurnuo mu jestražnjim dijelom grla te pljusnuo na zemlju pred njim.- Ne treba se stidjeti, sine. To je kao operiranje - rekao je Demarest umirujući. - Kad prvi put vidiš kako se radi, onda je malo gusto.Ali vrlo brzo se navikneš. Kao što Emerson kaže, kad se velikogčovjeka 'gura, muči, porazi, ima priliku štogod naučiti.'Okrenuo se Bewicku. - Idem napumpati motor, a ti se pobrini da dobro namjestiš.Pružit ćemo mu priliku da govori. A ako ne bude htio, umrijet će najbolnijom smrćukoju možemo smisliti.Demarest je gledao Jansonovo užasnuto lice.- Ali nemoj se brinuti - nastavio je. - Njegov će kompanjonostati živ. Vidiš, važno je ostaviti nekoga da širi vijesti među Vijet-kongom: tako ti je kad zajebavaš nguoi My.I, užasa li, namignuo je Jansonu kao da ga poziva na razvratni-štvo. Koliko jedrugih vojnika koji su sagorjeli i otupili nakon previše vremena na borbenoj linijipozitivno odgovorilo na takav poziv pridružujući se klubu pravih fanatika, gubećidušu. Stari refren mu se mutno vrtio u glavi. Kamo ideš? Ludo - ideš s nama?Ideš s nama?Prinsengracht, možda najljepša među starim ulicama uz kanal u starom Amsterdamu,sagrađena je početkom sedamnaestog stoljeća.

Na prvi su pogled ulična pročelja bila ujednačena poput papirnatih lutki složenih uharmoniku. Ako čovjek pomnije pogleda, vidi na koje se sve načine pojedina visoka,uska kuća od opeke u detaljima razlikovala od susjednih. Zabati kuća bili supažljivo izrađeni: stepe-ničasti zabati koji su se penjali cik-cak do ravnog vrhaizmjenjivali su se s padajućim lukovima uskih i žljebastih zabata. Budući da suunutrašnja stubišta bila uska i strma, većina je kuća imala izbočine koje suomogućavale da se namještaj dovuče do viših katova pomoću dizala. Mnoge su se kućerazmetale lažnim potkrovljem i zamršenim frizovima. Girlande su visjele sjednostavne opeke. Znao je da su iza kuća skriveni diskretni hofjes ili unutarnjadvorišta. U mjeri u kojoj su se građani zlatnog doba Amsterdama hvalili svojomjednostavnošću, moglo bi se reći da je to bila razmetljiva jednostavnost.Janson je išao niz ulicu odjeven u laganu jaknu s patentnim zatvaračem i čvrstecokule, kao i mnogi pješaci oko njega. Držao je ruke u džepovima, a očima jepretraživao okolinu. Slijede li ga? Za sada nije ništa primijetio. No, iz iskustvaje znao da se grupa može skupiti i razmjestiti začuđujućom brzinom ako bi seotkrila njegova prisutnost. Uvijek imaj pričuvni plan, govorio je Demarest i makako autor bio užasan, opomena mu je dobro poslužila. Pošalji to za knjigu Tajneupravljanja Džingis-kana, gorko je razmišljao Janson.Nekoliko blokova od takozvanog zlatnog zavoja došao je do skupine čamaca usidrenihu kanalu koji je bio mutno-hrđave boje. Ta ploveća prebivališta, rezultatnedostatka kuća, bila su slika Amsterdama od 1950-ih; nakon nekoliko desetakagodina gradsko je vijeće donijelo mjere protiv njih, ali su postojeća vodenaprebivališta nasljeđivana, a tolerirali su ih tako dugo dok se plaćala godišnjanaknada.Janson je budno promatrao zagledajući se u svaki pojedini čamac. Najbliži je sličio

Page 147



Ludlum Robert - Direktiva Jansonna dugi, smeđi bungalov s malom turbinom na vrhu krova od crvenog naboranog čelika.Drugi je sličio na visoki, ploveći staklenik; unutra su duge staklene ploče bilezastrte zastorima dajući stanarima malo privatnosti. U blizini se nalazio čamac sazamršenom ogradom u obliku brajde oko ravnog vrha. Dvije svjetiljke izlazile su iznečega što je izgledalo kao kamena hranilica za ptice. Lonci s pelargonijamagovorili su o ponosnim stanarima.

276 277 Napokon je ugledao poznatu plavu kabinu koja se doimala napušteno. Lonci za cvijećeuglavnom su bili prazni; prozori su bili mali i čađavi. Na palubi uz kabinunalazila se drvena klupa koja je od vremena posivjela. Ograda niske, široke palubebila je iskrivljena i isprekidana. Čamac je bio usidren uz maleno parkiralište naobali i dok se približavao, Janson je osjećao kako mu se puls ubrzava. Mnogo godinaje prošlo otkad je posljednji put bio ovdje. Je li se vlasnik promijenio?Primijetio je osebujan smolast miris kanabisa i znao je da nije. Kročio je napalubu i prošao kroz vrata kabine; kao što je i očekivao, nisu bila zaključana.U jednom kutu suncem prošaranog prostora čučao je čovjek duge prljave sijede koseiznad velikog četvrtastog papira. Imao je pastele u objema rukama kojima jenaizmjence mahao prema papiru poput kolibrića. Tinjajuća cigareta marihuane ležalaje uz crveni pastel.- Ni makac, govnaru - Janson je tiho rekao.Barry Cooper se polako okrenuo smijuljeći se nekoj svojoj šali. Kad je prepoznaoposjetitelja, malo se otrijeznio: - Hej, mi smo u redu, je 1'? Ti i ja, mi smo uredu, je 1'? - Na licu mu je bio priglupi poluosmijeh, no pitanje je imalo prizvukuznemirenosti.- Je, Barry, mi smo u redu.Vidno mu je laknulo. Raširio je ruke, a dlanovi su mu bili puni boje. - Pokaži miljubavi, dragi. Pokaži mi ljubavi. Koliko je prošlo od onda? IsuselCooperov je govor dugo zadržao neobičnu mješavinu idioma -dijelom Stoner Shotva,dijelom TV serije Prepusti to dabru - i činjenica što je Amerikanac živio uinozemstvu gotovo četvrtinu stoljeća djelovala je kao lingvistički fiksativ.- Predugo - odgovorio je Janson - ili možda ne dovoljno dugo.

Sto ti misliš? Prošlost koju su dijelili bila je složena; jedan drugoganisu potpuno razumjeli, no dovoljno su se razumjeli da bi mogli imatiposlovni odnos.- Mogu ti skuhati kavu - reče Cooper.- Kava bi mi godila. - Janson je sjeo na kvrgavu smeđu sofu ipogledao oko sebe.Malo toga se promijenilo. Cooper je ostario, ali baš onako kako se to od njega iočekivalo. Čvor prosijede smeđe kose bio je gotovo sasvim sijed. Imao je puno sitnih nabora oko kutova očiju, a crte između krajevausta i nosa bile su urezane tankom linijom; bilo je okomitih bora između njegovihobrva i vodoravnih bora na njegovu čelu. No, to je bio Barry Cooper, isti stariBarry Cooper, malo zastrašujući i ponešto lud, no ni jedno ni drugo previše. Dok jebio mlađi, odnosi su bili drukčiji. Početkom sedamdesetih lutao je od radikalizma ukoledžu do prave stvari, tvrđe i bezobzirnije stvarnosti. Na kraju je završio kaosuradnik Weather Undergrounda. Zdrobi sistemi To je bio pozdrav tih dana,jednostavni pozdrav. Držeći se gradskog koledža u Medisonu u državi Wisconsin,družio se s onima koji su bili pametniji i uvjerljiviji od njega i koji su smatralinjegovo početno neslaganje sa zlodjelima autoriteta kristalnom krajnošću. Malepodvale, kojima je provocirao provedbu zakona, vodile su do ekstremnijih postupaka.Jednog se dana u New Yorku našao u gradskoj kući Greenwich Villagea kad je bombakoju je napravio jedan od članova, prerano eksplodirala. Tuširao se i, opržen ičađav, no uglavnom nepovrijeđen, ošamućen je hodao neko vrijeme okolo prije negošto su ga uhitili. Kad je pušten uz jamčevinu, policija je utvrdila da se njegoviotisci prstiju podudaraju s onima nađenima na mjestu jedne druge eksplozije, i to usveučilišnom laboratoriju u Evanstonu. Ona se dogodila noću i nije bilo žrtava, no

Page 148



Ludlum Robert - Direktiva Jansonto je bilo samo pitanje sreće; lako se moglo dogoditi da noćni čuvar bude na tommjestu. Optužbe su narasle na pokušaj ubojstva i federalnu zavjeru, a Cooperova jejamčevina povučena. Dotad je on, međutim, pobjegao iz zemlje i otišao prvo uKanadu, a zatim u Zapadnu Europu.U Europi je započelo novo poglavlje njegove neobične karijere. Pretjeraneizvještaje o njemu, koje je američka administracija pustila u opticaj, potpuno suprogutale radikalne skupine revolucionarnih europskih ljevičara - krug povezan sAndreasom Baaderom i Ulri-kom Meinhof koji su formalno bili poznati kao FrakcijaCrvenih brigada, a neformalno kao Grupa Baader-Meinhof; čvrsto isprepletenaorganizacija koja se zvala Pokret 2. lipnja, a u Italiji Crvene brigade. Zaraženiromansom urbane pobune, ovi su militanti smatrali čupavog Amerikanca JessejemJamesom svojih dana, slobodnim jahačem revolucije. Primili su ga u svoje krugove isvadljive frakcije pitajući ga za savjet o taktici i tehnikama. Barrvju Cooperu jegodilo laskanje, no

278 279 njegovi su posjeti bili naporni. Puno je znao o različitim vrstama marihuane - otome kako se Maui sensimilla razlikuje od Acapulco crvene, na primjer - no malo gaje zanimalo ili je malo znao o praktičnim stvarima revolucije. Bio je daleko odonog kriminalnog mozga iz Interpolovih obavijesti. Zapravo je bio zabušant uvijekspreman -za drogu i seks. Bio je previše ošamućen da bi razumio surovost svojihnovih drugova - previše ošamućen da bi razumio ono što je on smatrao studentskimpodvalama poput smrdljivih bombi u kupaonici; oni su to smatrali uvodom u silovitiustanak i nasilno zbacivanje postojećeg poretka. Kad se nalazio međurevolucionarima, on je to zadržavao za sebe krijući se iza aforističnih odgovora.Njih je uznemi-ravala njegova šutljivost i izrazito pomanjkanje interesa za njihoveaktivnosti: to je bio znak da im američki terorist ne vjeruje ili da ih ne smatraozbiljnom revolucionarnom avangardom. Uzvratili su otkrivajući mu svojenajambicioznije planove, pokušavajući ga zadiviti otkrivanjem dometa svog ljudskogi materijalnog bitka: sigurna kuća u Istočnom Berlinu, istaknuta organizacija uMiinchenu koja im je osiguravala financijsku potporu, časnik u nacionalnoj gardiBundesrepublike koji je opskrbljivao svog radikalnog ljubavnika velikim količinama

vojničkog topništva.Kako je vrijeme prolazilo, Barrvju Cooperu je bilo sve nelagod-nije i ne samo zbogmaskerade: nije imao želudac za nasilje koje su oni tako živo opisivali. Jednogadana, nakon eksplozije bombe u podzemnoj željeznici u Stuttgartu koju su izveleRevolucionarne ćelije, u novinama je vidio popis žrtava. Pretvarajući se da je isam novinski izvjestitelj, posjetio je majku jednog ubijenog prolaznika. Iskustvo-susresti se licem u lice s ljudskom stvarnošću uzvišenog revolucionarnog nasilja -uzdrmalo ga je i odbilo.Janson ga je posjetio nedugo nakon toga. Pokušavajući ući u skri: veni svijet tihterorističkih organizacija, tražio je ljude čija vjernost civilizaciji možda jošnije sasvim erodirala - ljude koji još nisu bili mrtvi za takozvanu buržujskumoralnost. Povezanost Barrvja Coo-pera s tim organizacijama uvijek mu je bilačudna; dobro je poznavao njegov dosje i u njemu je vidio osobu koja je u bitišaljivčina, zafrkant, klaun, a ne ubojica. Tip koji se slaže i povodi u jednom setrenutku složio i poveo za nekim jako lošim društvom._28flL Cooper je već živio u Amsterdamu na istoj toj barki; zarađivao je za životprodajući turistima šarene crteže staroga grada - kič, ali iskreni kič. Izgledao jekao netko tko je previše i predugo pušio marihuanu: čak i kad nije bio drven, bioje pomalo neusredotočen i iskren. Njih se dvojica nisu odmah povezala: bilo jeteško zamisliti dvije manje slične duše. Međutim, Cooper je na kraju cijenio da senjegov posjetitelj iz vlade SAD-a nije pokušao integrirati ni prijetiti. Izgledaoje loše, ali nije bio loš. Čudno diskretan u nastupu, igrao je otvoreno. Kad jeCooper skrenuo razgovor na nepravde na Zapadu, Janson ga je, kao vješt političkiznanstvenik, rado slijedio. Umjesto da se izruguje njegovoj politici, Janson se

Page 149



Ludlum Robert - Direktiva Jansonrado složio da se mnogo toga može kritizirati u zapadnim demokracijama, ali jezatim odbacio dehumanizirana pojednostavljenja terorista izravnim, oštrim jezikom.Naše društvo izdaje čovječanstvo svaki put kad se ne drži ideala koje samoproklamira. A svijet koji tvoji prijatelji žele stvoriti? On izdaje čovječanstvosvaki put kad se drži svojih proklamiranih ideala. Zar je tako teško izabrati?To je duboko, rekao je Barry Cooper iskreno. To je duboko: povratni odgovorpličine. No, ako je Cooper bio plitak, baš ga je njegova plitkost spasila odnajgorih iskušenja revolucionarne ljevice. Njegove su informacije bile propast zadesetke terorističkih skupina. Njihove su sigurne kuće zatvorene, njihove vođezatvorene, njihovi izvori financiranja otkriveni i iskorijenjeni. Napušeni čovjek uautentično plavoj barki pomogao je da se to učini. U tom je smislu glasnogovorniktvrdog srca revolucionarne avangarde imao pravo: nekad mali čovjek može mnogoučiniti.Zauzvrat, Ministarstvo vanjskih poslova tiho je odustalo od svojih pokušaja datraži njegovo izručenje.Sad je Janson srkao vruću kavu iz lončića što je bio zamrljan akri-linskom bojom.- Znam da si samo svratio - rekao je Cooper. - Ja znam da ti,recimo, nećeš nešto od mene. - To je bila šala koja je preživjela odnjihova prvog razgovora prije četvrt stoljeća.- Hej - Janson je rekao. - Je li u redu ako ostanem neko vrijeme?- Mi časa es su časa, amigo - odgovorio je Cooper. Podignuo jemalu cigaretu marihuane do usta; Janson nikad baš nije bio sigurandjeluje li to još doista na Coopera ili ga je doza samo vraćala na ono,. 281 što se smatralo normalnim. Glas mu je bio promukao od dima. - Da ti kažem istinu,društvo bi mi dobro došlo. Ne znam jesam li ti rekao, Doris me ostavila.- Nikad mi nisi rekao da je Doris bila s tobom - rekao je Janson.- Barry, ja pojma nemam o kome ti govoriš.- Oh - rekao je Cooper i čelo mu se nabralo trenutak ili dva odgrozničave koncentracije. Očito je tražio posljedicu: I stoga ... i stoga... i stoga ... Stroj razloga se okretao, ali nije hvatao. Na kraju je podigao kažiprst. - Onda ... nema veze. - Očito je zaključio da netkokoga nije vidio osam godina nije baš zainteresiran za nedavni krajšestotjedne veze. Cooperu je bilo toliko drago da je našao odgovarajući odgovor da se naslonio i nasmijao. - Hej, čovječe, zbilja je lijepovidjeti te. - Ovlaš je uštinuo Jansonovu ruku. - Cimer - rekao je. -

Kao da smo opet cimeri. Felix i Oscar.Janson se trgnuo: ruka ga je još boljela od hrvanja u Regent's Parku.- Jesi dobro, čovječe? - Cooperove su oči bile zabrinute.- Odlično, odlično - reče Janson. - No, mislim da ćemo ovajmali posjet zadržati za sebe ovaj put. Comprende?- Comprendo mio maximo - Cooper je odgovorio na izmišljenomjeziku koji je najviše volio - mješavini španjolskog, talijanskog i školskog latinskog s raspoloženjima, aspektima i vremenima Cooperovenedosljednosti. Janson je koji put pomislio da je on netko tko se rodio da bude manje važan lik u ludorijama Huntera S. Thompsona. Unekim je aspektima jako napredovao, a u nekima je ostao isti.- Idemo prošetati - reče Janson.- Može - rekao je Cooper.Ulične su lampe svijetlile zastirući večernje nebo dok su dva muškarca šetala dužGolden Benda u Herengrachtu. Nekoć je to bila najdraža adresa graditelja brodova itrgovaca koji su bili uspješni prije tri stotine godina tijekom zlatnog stoljećaAmsterdama. Većina prekrasnih posjeda sada su pripadali bankama, muzejima,izdavačkim kućama, konzulatima. Pod živinom rasvjetom zgrade iz sedamnaestogstoljeća blistale su posebnim sjajem i činilo se da se ističu razlike među njima.Jedna je kuća imala čudan francuski utjecaj, pročelje od pješčenjaka bilo joj jeukrašeno listovima akanta i zavijucirna; druga je bila sagrađena od tamnih opeka,ukrašena samo na zabatu.282 Posvuda su bili okrugli ukrasni vijenci, medaljoni, križne ruže, ukrasne konzole imale »špijunke«: nije bilo kraja zakucima i pukotinama što ih je skriveni promatrač

Page 150



Ludlum Robert - Direktiva Jansonmogao iskoristiti. Za Jansona je svaka str-šeća greda, sigurno ugrađena u krovnukonstrukciju, noću izgledalaprijeteće.- Ti gledaš ove ulice svakog dana - rekao je Janson.- Svakog dana, čovječe - odgovorio je Cooper. - Moja umjetnost. Slikam ono što mi je pred očima. Samo malo drukčije. Uličneprizore ili katkad samo jednu kuću. Ili crkve. Turisti doista volecrkve.- Mogu li ja naručiti sliku?Cooper je izgledao dirnut. - Ozbiljno, čovječe?- Ima jedna velika kuća u Prinsengrachtu, na uglu Leidsestraata.Znaš na koju mislim?- Imaš dobar ukus, čovječe. Prekrasna je.Građevina je napravljena spajanjem triju postojećih zdanja, no pročelje jerekonstruirano i izgledalo je kao da se radi o jednom posjedu. Osam žljebastihkorintskih stupova bilo je ispod zabata; na ulicu je gledalo sedam udubljenihprozora. Crveni zid se smjenjivao s klesanim kamenom. Povijest je bila ispisana nasvakoj cigli svjetske centrale Zaklade za slobodu.- Misliš li da bi to mogao napraviti za mene? Sa što više detalja. -Biciklist je projurio vozeći u pogrešnom smjeru po jednosmjernojulici i zamalo se sudario s njima.- Isuse, znaš, nikad nisam mislio da uživaš u mojem radu. Uvijeksi bio nekako suzdržan. Mislio sam da ne voliš tu vrstu.- Što detaljnije, Barry - Janson je naglasio. - I, ako možeš i sastražnje strane. Trebao bi biti pogled s Lange Leidsedwarsstraata.- Otvorit ću svoje nove pastele - Cooper je rekao. - Samo zatebe.Biciklisti i ulični umjetnici: dvije vrste ljudi za kojima se nitko ne okrene ustarom dijelu Amsterdama. Cooper bi mogao sjediti na pločniku ispred same zgrade initko ga ne bi primijetio. Proveo je desetke godina čineći to isto. Nestajao je ukrajobrazu jer je bio dio krajobraza.

283.. Kad su se vratili na Cooperovu kuću - čamac, sat vremena poslije Janson jepregledao crteže. Nije se razveselio. Bilo je nekoliko mogućih prilaza, ali nijedan nije bio zaštićen od javnih pogleda. Vjerojatno su, također, u cijeloj zgradiupotrebljavani sofisticirani detektori kretanja. I budući da je stražnja strana

bila na Lange Leidsed-warsstraat, nije se ni s te strane moglo potajno ući.U pravilu, dva su načina za postizanje sigurnosti. Uobičajena metoda je metodaizolacije: dvorac na brežuljku, podzemni podrumi. Druga metoda uključuje bliskost ijavnost: zgrada u gradu u koju je neovlašten ulaz priječila izloženost. Divotacentrale Zaklade za slobodu bila je u tome što se nije toliko oslanjala nasigurnosne mjere, već je zapravo pretvarala stotine prolaznika - stanara i pješakasamoga grada - u stražare. Bila je zaštićena samim time što je bila izloženapogledima.Janson je bio ljut na sebe: razmišljanje mu je bilo ograničeno, nalazio je rješenjakoja su mu služila u prošlosti, ali bila su neprikladna u situaciji u kojoj se sadanalazio. Trebao je drukčije razmišljati.Demarestove riječi savjeta - odzvanjajući iz jednog drugog vremena - sad suizronile: Ne vidiš izlaz? Potrudi se da vidiš stvari drukčije. Vidi dva bijelalabuda umjesto jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj nedostaje jedankomad. Baci kocku prema van umjesto prema unutra. Ovladaj cjelinom. To će teosloboditi.Zatvorio je oči na nekoliko trenutaka. Morao je misliti na način na koji oni misle.Izloženost i javnost, smatrali su, može biti najučinkovitija zaštita tajnovitosti -što je bila logika koju je i sam Janson trebao prihvatiti. Potajno ulaženje je onošto su oni predviđali, ono od čega su se dobro štitili. On, stoga, neće ićipotajno. On će doći što upadljivije i to na prednja vrata. U ovoj operaciji netreba biti diskretan već drzak.Janson je pogledao zgužvane papire na podu blizu pastela. - Imaš novine?Cooper se odvukao do kuta i pobjedonosno se vratio s primjerkom posljednjeg DeVolksranta. Naslovna je stranica bila umrljana bojama i pastelima.- Bilo što na engleskom?

Page 151




- Nizozemske novine su na nizozemskom, čovječe - odgovorio jegrakćući kroz kanabis. - Tako su zajebane.- Shvaćam - odvratio je Janson. Pregledao je naslove i znanjejezika srodnih engleskom i njemačkom omogućilo mu je da shvatisrž većine tekstova. Okrenuo je stranicu i kratki članak mu je privukao pozornost.- Ovo - Janson je rekao pokazujući kažiprstom. - Možeš li miovo prevesti?- Nema problema, čovječe. - Cooper je na trenutak podigaopogled koncentrirajući se. - Nije to izbor iz jukeboxa. Samo malo...nisi li mi rekao da ti je majka Čehinja?- Bila. Umrla je.- Baš sam glup, zar ne? To je strašno. Je li bilo onako naglo?- Umrla je kad je meni bilo petnaest, Barry. Već sam se neko vrijeme privikao na to.Cooper je zastao na trenutak probavljajući podatak. - To je dobro - rekao je. -Moja je mama umrla prošle godine. Nisam mogao otići čak ni na prokleti sprovod. Tome razdire. Stavili bi mi lisice na granici pa onda kakvog bi to imalo smisla? Ipakme to razdire.- Žao mi je - reče Janson.Cooper je počeo čitati članak mučno prevodeći Jansonu nizozemski na engleski. Naprvi pogled, to nije bila važna priča. Češki ministar vanjskih poslova koji se uHaagu susreo sa članovima vlade, posjećuje Amsterdam. Ondje će se sastati sčlanovima burze i vodećim qs<5bama financijske zajednice kako bi razgovarao onizozemsko--češkoj suradnji. Još jedno nevažno putovanje nekoga čiji je posao daide na takva putovanja nadajući se da će pridobiti strana ulaganja u zemlju koja jeza time vapila. Nizozemska je bogata; Češka Republika nije. To je ista onakva vrstaputovanja kakvo je moglo biti prije jednog ili dva stoljeća, možda tri, avjerojatno se i dogodilo. Takvo putovanje, čovjek bi mogao pogađati, ne bi riješiloprobleme Češkoj Republici. No, moglo bi riješiti Jansonov problem.- Idemo kupovati. - rekao je Janson ustajući.Cooper nije bio iznenađen iznenadnom promjenom teme; njegova izmaglica od kanabisačinila je svijet toliko promjenjivim. -Ludo - rekao je. - U Munchies? .285.

- Kupovati odjeću. Fine stvari. Najbolje.- Oh - rekao je razočarano. - Dobro, ja tamo nikad ne idem, aliznam da je zbilja skupo. Na Nieuwezijds Voorburgwalu, odmahnakon Dama, nekoliko blokova dalje.- Odlično - reče Janson. - Zašto ne bi išao sa mnom? Možda ćemi trebati prevoditelj. - Zapravo, ako je netko pazio na njega, nećeočekivati da putuje s pratiteljem.- Bit će mi drago - rekao je Cooper. - Ali svi razumiju 'MasterCard.'Zgrada u kojoj se nalazila Magna Plaža sagrađena je prije stotinu godina kaopoštanski ured, iako se s ukrašenim kamenjem, savijenim stropovima, stupovima imalom kružnom galerijom činila pretrpanom za tu svrhu. Tek kad je pretvorena utrgovački centar činilo se da više odgovara namjeni. Duž njezinih hodnika nalazilose četrdeset trgovina. U otmjenoj trgovini muške odjeće Janson je probao odijelo,veličinu pedeset tri. Bilo je marke Ungaro, a na listiću s cijenom pisalo je dvijetisuće dolara. Skladnost Jansonove građe jamčila je da će odjeća s vješaliceizgledati kao da je rađena po njegovoj mjeri. Ovo je odijelo upravo tako izgledalo.Prodavač s kosom punom gela dosklizao se i zalijepio kao pijavica za svog američkogkupca.- Ako smijem reći, izvrsno stoji - rekao je prodavač. Ulagivao se itrudio te se nepogrešivo uvijek nalazio oko listića s cijenama što suimale više od tri znamenke. - I materijal vam izvanredno pristaje.To je prekrasno odijelo, jako elegantno. Romantično, a opet suzdržano. - Poput mnogih Nizozemaca, govorio je engleski s neznatnimnaglaskom.

Page 152



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson se okrenuo Cooperu. Njegove krvlju podlivene, lutajuće oči odavale su da mumentalna magla još nije u cijelosti nestala. -On kaže da misli da izgleda dobro natebi - reče Cooper.- Kad govore engleski, Barry, onda ti zapravo ne trebaš prevoditi- reče Janson. Okrenuo se prodavaču. - Pretpostavljam da primategotovinu. Ako možete odmah skratiti manšete, onda ste prodali.Ako ne, onda niste.- Znate, ovdje možemo obaviti samo manje prepravke. Ali krojačke zahvate normalno radimo drugdje. Mogao bih vam poslati kurirom sutra...

- Žao mi je - reče Janson i okrene se da ode.- Čekajte - reče prodavač gledajući kako njegova provizija naveliku prodaju isparava. - Možemo to i ovdje napraviti. Samo dakažem krojaču i dajte nam deset minuta. Pobrinut ću se da budesve sređeno. Jer, kako vi to u Americi kažete, kupac uvijek imapravo.- Riječi koje razgale Jenkijevo srce - reče Janson.- Toliko znamo o Amerikancima - prodavač je pažljivo rekao. -Svagdje to znaju.Washington, D.C.Krupan čovjek u odijelu mahnuo je taksiju na uglu Osamnaeste i M ulice, blizu barai grila s neonskim znakom na prozoru kojim se reklamiraju gazirana pića. Taksist jenosio turban i volio je javni radio. Njegov je novi putnik bio dobro odjevenmuškarac, malo širi u struku, debeo oko bokova. Mogao je imati otprilike stopedeset kila, no volio je svoje pivo i svoju govedinu i nije vidio razloga zašto bimorao mijenjati navike. Bio je dobar u svom poslu, nikad se na njega nisu žalili inije izgledao kao da honorarno radi kao model za modni katalog.- Odvezite me do Cleveland Parka - rekao je. - Ulica Macombčetiri trideset.Vozač Sikh je ponovio adresu, spustio pločicu i krenuli su. Ispostavilo se da/je natoj adresi supermarket koji ne radi, zabijen daskama i piist.- Jeste/li sigurni da je to ovdje? - pitao je vozač.- Cjh, da - rekao je. - Zapravo, hoćete li odvesti do parkiralištasa^tražnje strane? Moram nešto uzeti.- Nema problema, gospodine. - Dok je taksi polagano prolazio

oko niske zgrade od opeka i stakla, putnikovo je srce počelo jačeudarati. Trebao je to napraviti bez petljanja. Svatko to može napraviti. A on je to mogao napraviti uredno.- Odlično - rekao je i sjeo naprijed. Brzim pokretom poputmunje spustio je uže preko vozačeve glave i čvrsto stisnuo. Sikh jeispustio slabašni zvuk: oči su mu se proširile, a jezik mu je visio. 281 Nesvijest može brzo doći, znao je putnik, no nije smio tu stati. Još deset sekundimaksimalnog pritiska i anoksija će rezultirati stalnim prestankom disanja.Vratio je uže s drvenim ručkama u džep na prsima i izvukao vozačevo mlohavo tijeloiz auta. Otvorio je prtljažnik i složio tijelo oko rezervne gume, električnihkabela i iznenađujućeg broja pokrivača. Bilo je važno što prije maknuti čovjeka svozačeva sjedišta; to je naučio iz neugodnog iskustva. Zbog inkontinencije kojakatkad uslijedi nakon iznenadne smrti sjedalo bi se moglo smočiti. A s tim se nijehtio petljati u ovakvom trenutku.Njegov RIM Black Berry komunikator zujao mu je iz dubine džepa na prsima. To ćebiti svježa obavijest o lokaciji mete.Pogledao je na sat. Ostalo mu je još malo vremena.Njegova je meta imala još manje.Glas u slušalici dao mu je točne koordinate mete i dok je putnik pretvoren u vozačamanevrirao taksijem prema Dupont Circleu, stalno su ga obavještavali o njezinukretanju. Vrijeme je bilo bitno ako je htio uspjeti.Gomila ispred robne kuće bila je rijetka; njegova je meta nosila plavu mornarskujaknu, zlatnu svilenu maramu ležerno vezanu oko vrata te vrećicu s elegantnim logom

Page 153



Ludlum Robert - Direktiva Jansonotmjenog dućana u jednoj ruci.To je bila jedina stvar koje je bio svjestan: lik crne žene koji je postajao sveveći dok je pritiskao gas motora taksija, a zatim odjednom okrenuo upravljač sasvimdesno.Kad se taksi zanjihao na pločniku, krikovi nevjerice ispunili su zrak stapajući seu zvuk koji je bio gotovo zborski.Čudna intimnost, opet: ženino zaprepašteno lice dolazilo je sve bliže i bliženjegovu kao kad se ljubavnik naginje naprijed da je poljubi. Kad je prednjiodbojnik udario u njezino tijelo - vozio je gotovo osamdeset kilometara na sat -gornjim je dijelom udarila u poklopac motora taksija. Tek kad je prikočio, tijelojoj je poletjelo naprijed kroz zrak te se konačno spustilo na kolnik prometnograskršća gdje je kombi Dodge, usprkos cviljenju kočnica, ostavio tragove guma nanjezinu slomljenom tijelu.Taksi je pronađen kasnije tog dana napušten u nekoj ulici u jugozapadnomWashingtonu. To je bila ulica što je u svojim najboljim danima bila puna smeđih i zelenih krhotina razbijenih pivskih boca, prozirnogzaobljenog stakla razbijenih bočica za lijekove te propusnih plastičnih potkožnihšprica. Lokalna mladež je taksi smatrala još jednim pronađenim predmetom. Prijenego što su vlasti pronašle auto, s njega su skinute kape kotača, registarskepločice i radio. Samo tijelo u prtljažniku nije dirano.

288 289 19Malo bi toga privuklo bilo čiji pogled na kućicu uz obalu kanala ili voorhuis osimnjezine lokacije. Bila je nasuprot sjedišta Zaklade za slobodu. Unutra je RatkoPavić gledao pokućstvo isključivo okom korisnika. Osjećao se slab, ali sladunjavmiris kuhinje - juha od graška, zar ne? Sigurno je bila od sinoć, no miris seneobično probijao. Zavrnuo je nosom s gađenjem. Međutim, ovdje se više ništa nećekuhati. Mislio je na dva tijela izvaljena gore u kadi dok je krv postojano curilaniz odvod. Ništa nije osjećao prema onome što je napravio: stariji par, angažiranda održava kuću dok su vlasnici na Krfu, smetao je. Bili su vjerni sluge, nema

sumnje, no trebalo ih je likvidirati. I za to je postojao dobar razlog: sjedeći uzmali četvrtasti prozor u zamračenoj sobi, Ratko Pavić je imao odličan pogled nazdanje s druge strane ulice, a dva parabolična mikrofona relativno su čistoprenosila razgovore iz predsoblja što je gledalo na ulicu.Unatoč tome, bilo je to dosadno jutro. Administratori i osoblje dolaze između osami trideset i devet i trideset. Naručeni posjetioci dolaze u svoje naručene posjete:nakon starijeg državnog službenika iz Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske,slijedi zamjenik nizozemskog ministra prosvjete, kulture i znanosti. Nakon visokogpovjerenika za izbjeglice UN-a, slijedi stariji direktor Odjela za održivi razvojUN-a, a zatim još neki važan birokrat iz njihove Ekonomske komisije za Europu.Drugi u Ratkovoj skupini imali su komplementarne rubne poglede. Jedan od njih,Simić, bio je smješten na samom krovu voorhuisa, tri kata ravno iznad njega. Nijedan od njih nije opazio nikakav znak Paula Jansona. To nije bilo iznenađujuće. Uvući se danju nijeimalo mnogo smisla, iako je agent bio poznat da radi neočekivano jednostavno zatošto je to bilo neočekivano.Bio je to dosadan posao što je tražio potpunu skrivenost, no to mu je i najvišeodgovaralo jer je postao označen .čovjek. Oštra, sjajna brazgotina koja je išla odnjegova desnog oka do brade - ožiljak koji bi se zacrvenio kad bi si dopustio da serazljuti - bila je razlog što je njegovo lice postalo previše prepoznatljivo zabilo koji posao u kojem ga se moglo vidjeti. On je bio označen: to je bila misaokoja mu je ispunjavala mozak, čak i u trenutku kad ga je njegov napadač ošinuonožem što je služio za struganje ribe. Veća mu je kazna bila, čak i od paklene bolirazderanog mesa, kad je shvatio da više nikad neće moći tajno raditi na terenu. Kaosnajperist, naravno, bio je nevidljiv poput njegove snajperske puške Vaime s

Page 154



Ludlum Robert - Direktiva Jansonprigušivačem koja je bila spremna za akciju u bilo kojem trenutku. Kako su satiprolazili, počeo se pitati hoće li taj trenutak ikada doći.Da bi se zabavio, Ratko je redovito zumirao na ljupku recepcionarku, gledao je kakose bedra riđokose pokreću dok se naginjala; osjećao je toplinu u želucu i upreponama. Imao je nešto za nju, oh da, imao je. Sjetio se bosanskih žena s kojimasu se on i njegovi kolege vojnici zabavljali prije nekoliko godina - sjećao se licazgrčenih od mržnje, sjećao se kako je sličan izraz bio pri seksualnom transportu.Trebalo je samo malo mašte. Ono što ga je najviše uzbuđivalo dok ih je silovao bilaje spoznaja da su potpuno nemoćne. To je bilo iskustvo koje nikad prije nije imaosa ženom. Nije bilo važno je li njegov dah smrdljiv ili mu tijelo zaudara jer onejednostavno nisu mogle ništa učiniti. Znale su da moraju kapitulirati, predati sejadno ili će ih natjerati da gledaju svoje roditelje, muževe, djecu kako im pucajuu glavu prije nego što njih same zakolju. Namještajući dalekozor, zamišljao jeriđokosu vezanu i pribijenu na madrac kako izvrće očima, a njezina blijeda mekoćapredaje se ubodima njegova srpskog mesa.U ovom slučaju Ratko nije trebao dalekozor da vidi malu povorku od tri crnaMercedes-Benza kako dostojanstveno voze niz Stadehouderskade i zatim Leidsestraatomzaustavljajući se kod sjedišta Zaklade za slobodu. Vozač dugačke limuzine u odoriprišao je otraga s druge strane i otvorio vrata. Čovjek u tamnom odijelu s nao-

29Q .,281. čalama u debelim okvirima i pustenim šeširom izašao je i zaustavio se uz auto natrenutak diveći se veličanstvenom nizu jugozapadnog Prinsengrachta. Zatim jeuniformirani čovjek - ministrov osobni fak-totum, činilo se - pritisnuo zvonopokraj duboko izrezbarenih ulaznih vrata. Nakon deset sekundi vrata su se otvorila.Čovjek u odori govorio je ženi na vratima: - Gospođo, ministar vanjskih poslovaRepublike Češke. Jan Kubelik. - Glasovi uhvaćeni s dvije parabole bili su kreštavi,ali razumljivi.Ministar vanjskih poslova rekao je nekoliko riječi na češkom svojem faktotumu i daoznak da ga otpušta. Čovjek u odori se okrenuo i udaljio natrag prema limuzini.- Gotovo da izgledate kao da me niste očekivali - rekao je čovjek u elegantnomplavom odijelu recepcionarki.

Njezine su se oči raširile. - Nikako, ministre Kubelik. Izuzetno nam je drago štoste došli.Ratko se nasmiješio prisjećajući se male panike koja se proširila među pomoćnimosobljem Zaklade kad su primili telefonski poziv prije trideset minuta kojim im jepriopćeno da će nedavno imenovani ministar vanjskih poslova imati sastanak sizvršnim direktorom. Niz zbunjenih pomoćnika uspoređivao je bilješke jer sastanaknije bio zabilježen. Nitko nije želio priznati da je napravio pogrešku u rasporedupa ipak ju je netko očito napravio. Kroz svoj dalekozor Schmidt & Bender Ratko jevidio zaprepaštenje male riđokose žene. Prije samo dva tjedna dvaput ste zapisališvedskog ministra vanjskih poslova i čovjeka iz Programa za razoružanje UN-a, reklaje riđokosa grdeći izrazito glupu mlađu tajnicu na gornjem katu. Mlađa tajnica jeprosvjedovala da to nije njezin propust, no to je radila s blagim oklijevanjem kojeje bilo ravno priznanju. Druga tajnica koja ju je došla braniti tvrdila je da jepropust vjerojatno napravila češka birokracija. Međutim, bilo bi jednostavnonemoguće i nepopravljiva povreda protokola to im reći.Sad je Ratko gledao kako riđokosa recepcionarka vodi ministra u otmjeno predsobljegdje su i slika i ton postali nejasni. Srbin je na dalekozoru uključio elektronskopojačalo svjetla i prebacio mikrofon na posebni mod pojačanja signala tako da ulazs parabola bude digitalno poboljšan - izoštren, a nepotrebna buka filtrirana.

- Naš izvršni direktor brzo će vas primiti - čuo je riđokosu kakogovori kad se signal vratio.- Vrlo ste ljubazni - rekao je češki diplomat nehajno skidajućišešir. - Ovo je prekrasno zdanje. Bih li ga smio malo razgledati?- Gospodine, bila bi nam čast - odgovorila je mehanički.

Page 155



Ludlum Robert - Direktiva JansonGlupi birokrat - traži ukrasne sitnice da ih da svojoj ženi. Vratitće se u dosadnu predsjedničku palaču u Pragu i pričati prijateljima o luksuznimdetaljima u amsterdamskoj jazbini Petera Novaka.Ratko je bio na manevrima Varšavskoga pakta s češkim vojnicima dok je bio ujugoslavenskoj vojsci, mnogo prije nego što se šest jugoslavenskih republikaodvojilo i osamostalilo. Česi su, uvijek je to mislio, imali jako visoko mišljenjeo sebi. On takvo mišljenje nije dijelio. vČovjek koji je jako polako hodao ispred kuće privukao je njegovu pozornost: je liJanson tako ćelav? Čovjek koji je izgledao kao turist stajao je uz nisku ogradu uzkanal. Polako je vadio kartu.Ratko je usmjerio dalekozor prema njemu; kut nije bio idealan, no kad je vidioturistov vitki stas i kratku kosu, shvatio je koliko je pogriješio. Bez obzira nato koliko bi se vješto Janson prerušio, nikad ne bi mogao izgledati kaodvadesetogodišnja žena.Još je jednom Ratko osjetio toplinu u trbuhu.Jansonov je pogled prelazio preko prekrasno namještenog predsoblja. Opsesivnopazeći na simetriju, slike nizozemske renesanse bile su smještene u sredinečetverokuta napravljenih od pozlaćene štukature. Okvir kamina bio je od klesanogmramora prošaranog plavom bojom. Sve je izgledalo baš u duhu nizozemske kuće:daleko od znatiželjnih očiju iščezao je tobožnji ideal nordijske umjerenosti.Za sada je dobro, pomislio je u sebi. Cooper se razbistrio izuzetno dobro i obučenu tu smiješnu odoru, ponašao se na način koji baš i nije sličio parodiji. Pokretisu mu bili čvrsti i službeni; izraz lica prožet servilnom pompom; u svakom jedetalju bio odani pomoćnik veoma važnog dužnosnika. Janson se oslanjao napretpostavku da nitko neće imati pojma kako češki ministar vanjskih poslovaizgleda. Uostalom, čovjek je bio na tom mjestu jedva dva-tjedna. A zemlja nije bilavisoko na listi problema Zaklade. 292 Nikakvo prerušavanje najbolje je prerušavanje: malo masnoga u kosi, naočale kakvesu bile moderne u Istočnoj Europi, vrsta odjeće koja je uobičajena za diplomate nacijelom kontinentu... i ponašanje koje je naizmjenično bilo ljubazno i bahato.Činjenica što je Janso-nova majka bila Čehinja pomogla je, naravno, i to uglavnom uprožimanju njegova engleskog uvjerljivim češkim naglaskom. Od češkog se diplomataočekivalo da govori engleski u zemlji poput Nizozemske.Janson je zurio u riđokosu recepcionarku preko ruba svojih naočala. - A Peter

Novak? I on je tu?Mala se žena sanjivo nasmiješila. - Oh ne, gospodine. On provodi većinu svogvremena na putu leteći od mjesta do mjesta. Zna se dogoditi da ga ne vidimo punotjedana za redom.Kad je Janson došao, nije znao hoće li tuga već obuzeti Zakladu. No, ono što mu jeAgger rekao, i dalje je bila istina: oni očito još nisu imali pojma da se bilo štodogodilo njihovu obožavanom utemeljitelju. - Da! - rekao je Janson. - On ima cijelisvijet u svojim rukama, zar ne?- Moglo bi se tako reći, gospodine. No, njegova je gospođa danasovdje. Susanna Novak. Ona pomaže voditi razvojni program nevladinih udruga.Janson je kimnuo. Očito u strahu od otmice, Novak je uporno držao svoju obiteljpodalje od pogleda javnosti. Njegovo pojavljivanje u javnosti bilo je potrebno radiuspješnosti njegova posla; stoga je nerado pristajao na medijsko pokrivanje. No, onnije bio hollywood-ska zvijezda, a obitelj sajamska predstava: godinama je to bilanjegova poruka i novinari su polako pristali pridržavati se tih pravila. Činjenicašto je njegovo glavno prebivalište bilo u Amsterdamu samo je to olakšalo:biirgerlich senzibilitet grada služio je kao štit za privatnost velikog čovjeka.Skriven na otvorenom.- A što je ovdje? - pokazao je prema drugoj sobi, lijevo od glavnoga hodnika.- Ured Petera Novaka - rekla je. - Gdje biste se zasigurno sastalis g. Novakom da je on u gradu - on bi insistirao na tome. - Otvorilaje vrata i pokazala platno na suprotnom zidu. - Ovu je sliku naslikaoVan Dyck. Izvanredna, ne mislite li? Bio je to portret plemića iz294

Page 156



Ludlum Robert - Direktiva Janson sedamnaestog stoljeća napravljen u paleti prigušenih smeđih i plavih boja, a ipak uisti mah čudnovato živih.Janson je uključio gornja svjetla i krenuo prema platnu. Gledao je izbliza. -Izvanredno - rekao je. - On je jedan od mojih najdražih umjetnika, znate. Naravno,umjetničko naslijeđe Republike Češke svakako je znamenito. Ali, među nama, u Pragunemamo ništa poputovoga.Posegnuo je u džep i napipavši tipku na svojem mobitelu Ericsson, nazvao je jedanod brojeva što ih je pretprogramirao. Bio je to broj na izravnoj linijirecepcionarke.- Oprostite, molim vas - rekla je začuvši zvonjavu telefona.- Svakako - odgovorio je Janson. Dok je žurila do svog telefona,on je na brzinu pogledao papire što su ležali uredno složeni na Novakovu stolu i komodi. Bio je to uobičajeni izbor velikih i dobrih institucija dobro zastupljenih u nizozemskim ministarstvima. Jedno jepismo, međutim, izdaleka mutno zazvonilo u njegovu sjećanju -teretnjak skriven od pogleda po maglovitom vremenu. Ne kratka,bezazlena poruka, već zaglavlje. UNITECH LTD. Naziv kompanijenešto mu je govorio - no, je li govorio Paulu Jansonu, savjetnikuza opću sigurnost ili Paulu Jansonu, bivšem agentu Konzularnih operacija? Još nije bio siguran.- Ministre Kubelik? - Ženin glas.- Da? - Janson je podignuo pogled i vidio visoku plavu ženukoja mu se smiješila.- Ja sam žena Petera Novaka. Htjela bih vam poželjeti dobrodošlicu u njegovo ime. Naš je izvršni direktor još na sastanku s nizozemskim veleposlanikom pri Ujedinjenim Narodima. Uskoro ćezavršiti. - Govorila je neutralnim američkim naglaskom.Žena je bila lijepa na način Grace Kelly, u isti mah i putena i aristokratska.Njezin mat, vlažni ruž nije baš djelovao poslovno, no pristajao joj je kao što jojje pristajao i šartrez kostim što se privinuo uz njezinu figuru tješnje nego što jebilo potrebno.To nije žena koja tuguje. Sigurno ne zna. Ona ne zna. No, kako je to moguće?Janson je došao do nje i lagano se naklonio. Bi li češki diplomat poljubio ruku?Odlučio je da će rukovanje biti dovoljno. No, nije295

mogao skinuti oči s nje. Nešto na njoj bilo mu je poznato. Nezaboravno. Plavozeleneoči boje Ažurne obale, ti dugi, elegantni prsti... Je li ju nedavno vidio? Prekapaoje po sjećanju. Gdje? U Grčkoj? Engleskoj? Je li to bio samo prolazni pogled,dovoljan da se samo registrira u podsvijesti? To ga je izluđivalo.- Vi ste Amerikanka? - pitao je Janson.Slegnula je ramenima. - Ja sam s mnogih strana - odgovorila je. -Kao Peter.- A kako je veliki čovjek? - Bila je to zamka u njegovu glasu kadje pitao.- Uvijek isto - odgovorila je nakon stanke. - Hvala na pitanju,dr. Kubelik. - Njezin je pogled bio gotovo veseo - mogao se zakletina rubu koketnog. Nema sumnje da je to jednostavno bio način kakosu neke žene naučile razgovarati sa svjetskim odličnicima.Janson je kimnuo. - Kao što mi Česi volimo reći, 'Biti isto je bolje nego bitigore'. Mislim da u tome ima nešto od seljačkog realizma.- Dođite - rekla je. - Povest ću vas gore u sobu za sastanke.Drugi je kat bio manje sjajan, no više intiman; stropovi su bili petmetara visoki, ne sedam, a ukrasi mnogo manje bombastični. Soba za sastanke gledalaje na kanal i kasno jutarnje sunce koso je ulazilo kroz prozorsko krilo s mnogopregrada bacajući zlatne paralelograme na polirani dugački stol od tikovine. Kad jeJanson ušao, pozdravio ga je čovjek koji je bio neznatno niži od prosječne visine iuredno počešljane sijede kose.- Ja sam dr. Tilsen - rekao je čovjek. - Moja je interna funkcijaizvršni direktor za Europu. Malo zbunjujuće, ne? - Nasmijao se pristojnim, trpkim smijehom. - Naš europski program - to bi bilo točnije.

Page 157





Ludlum Robert - Direktiva Jansonanomalije. Ondje - mali dio velikog dvostruko zastrtog prozora bio je otkriven, ato je napravio netko tko je želio malo bolje vidjeti van.Isturena greda ispred njega: bilo je nešto čudno i oko toga. Sljedeći je trenutakshvatio što je bilo neobično. To nije bila isturena greda - gredu je zamijenilacijev puške.Ili je njegova pregrijana imaginacija pretvarala stvari u postojanje videćiprijetnje u sjenama na način kako su djeca pretvarala grane drveća u pandžečudovišta. Rana na njegovoj glavi bolno je pulsirala. Skače li na duhove?Zatim je mala četvrtasta ploha stakla eksplodirala i čuo je oštar prasak drva kadse metak zabio negdje u parketni pod. Još je jedna ploha eksplodirala, a zatim jošjedna, šaljući komadiće stakla zrakom i zasipajući konferencijski stol.Nepravilne pukotine pojavile su se na žbuci zida nasuprot prozoru. Još je jednaploha eksplodirala, još je jedan metak smrskao žbuku, ovaj put nekoliko centimetaraiznad njegove glave. Bacio se na pod i počeo se kotrljati prema vratima.Pucnjevi iz puške bez buke: dolazili su iz puške s prigušivačem. Dosad se većtrebao naviknuti na to.Zatim je glasna eksplozija puške došla izvana, neobična suprotnost prigušenompucanju. Drugi su zvukovi slijedili: cviljenje guma. Buka automobilskih vrata kojase otvaraju i zatvaraju.I odnekud iz zgrade panični vrisak.Ludilo! Tiho se pucanje nastavilo dok su smrtonosni projektili letjeli zrakom, nekipogađajući staklo, neki putujući neometano kroz već razbijene plohe. Zabijali su seu zidove, strop, podove. Odzvanjali su odbijajući se od metalnog lustera unepredvidljivim smjerovima.Bubnjanje u sljepoočicama postalo je tako jako da je morao svjesno pokušatifokusirati oči.Misli! Morao je misliti! Nešto se promijenilo. Kakvog je smisla imao napad, razlikau naoružanju i pristupu?Dva tima su napadala. Dva tima koja nisu bila koordinirana.Čini se da ga je gospođa Novak odala. Da, sad je bio siguran u to. Ona ga je lovilacijelo vrijeme igrajući se s njim, izigravši ga. Odatle zločesti pogled. Ona jebila Njihova.Jedini zaklon od pucnjave bio je duboko u kući, u jednoj od unutarnjih soba: no,sigurno su računali da će on potražiti zaklon što je značilo da bi mu to skloništebilo najopasnije mjesto gdje bi mogao biti.

Sa svog je Ericssona telefonirao Barrvju.Cooper je bio neuobičajeno zbunjen. - Isuse, Paul! Što se dovraga događa? Tu je kaobitka za Midway.- Možeš li koga vidjeti?- Uh, misliš, mogu li ih vidjeti? Samo letimično, svako toliko.Dvojica su u vojnoj odori. Izgledaju opaki. Do tih momaka nije došlaporuka »vodite ljubav, ne rat«, Paule.- Slušaj, Barry, kad smo naručivali, tražili smo da limuzina imaneprobojne prozore. Bit ćeš siguran u njoj. Međutim, budi spremanpokrenuti guzicu na moj znak.Sad je Janson jurnuo do vrata i sjurio se niza stube do prvog kata. Kad je stigaodo odmorišta, vidio je da čuvar osiguranja vadi oružje i približava se prednjemprozoru. Zatim se puška stropoŠtala na pod.Čuvarova su se usta otvorila i crveni se krug stvorio oko njegove lijeve obrve. Krvje šiktala preko ukočenog oka. I cijelo je vrijeme čovjek stajao uspravan kao da sepretvorio u kip. Polako, kao u nekom danse macabre, čovjekove su se noge počelesvijati, zatim su popustile i on se srušio na stari kineski sag. Janson je jurnuodo njega i uzeo njegovu pušku, pištolj Glock.- Ministre Kubelik - zvala je riđokosa recepcionarka. - Svimanam je naređeno da se povučemo otraga. Ne mogu objasniti što se

298, 299

Page 159





Ludlum Robert - Direktiva JansonStol. Ormar s naslaganom hrpom kartonskih pošiljki poslanih ultrasigurnom,ultraskupom, ekspresnom dostavom, uslugom Caslon Courriers. Pokraj toga crnimetalni ormarić. Zaključan, također, no

300

301 moglo ga se lako otvoriti. Unutra je bio niz izvještaja o nevladinim organizacijamai knjižnicama u Sloveniji i Rumunjskoj. I prepiska s Unitech Ltd. Sadržaj se činiobesprijekornim. Unitech: da, to je nešto značilo - no, sad nema vremena misliti otome. Njegov je cilj bio preživjeti i njegove misli moraju biti usmjerene prema tomjedinom imperativu. To je bilo skretanje od trideset sekundi; sad je jurnuo uzpreostala dva niza stuba i uzverao se grubim drvenim ljestvama što su vodile dogalerije ispod krova. Ovdje je bilo zagušljivo, no ispod krovnih greda sigurno senalazio otvor na dio krova koji bi bio skriven zabatom. To je njegova jedinaprilika. Trenutak kasnije našao je otvor i stigao je posrćući na krov. Bilo jestrmije nego što je očekivao pa se prilijepio uz obližnji dimnjak kao da je velikodrvo koje pruža zaštitu u džungli. Naravno da nije bilo tako. Pregledao je okolnekrovove tražeći svoje krvnike.Time što je bio na krovu nalazio se izvan vidokruga većine njihovih fiksnihpozicija.Ali ne svih.Čučeći na višem krovu, dijagonalno nasuprot njemu zdesna, mogao je vidjetinepogrešivu brinetu iz Regent's Parka. Ondje ga je gotovo pogodila s golemeudaljenosti. Sad je bila udaljena samo trideset metara. Ovaj put neće propustitipogoditi metu. Nije propustila kad je pogodila grotesknu lutku koju je napravio odmrtvog čuvara osiguranja jer je sada znao da je dijagonalni hitac bio njezin.Okrenu© je-glavH^-jvtdicr onrršto ga je bacilo u očaj: s njegove lijeve strane jošjedan strijelac na susjednom krovu udaljen samo deset metara.Strijelac je čuo njegove korake dok se penjao po strmom krovu i sada je okrenuooružje prema njemu.Upozorena od strijelca u smeđem odijelu, nepogrešiva je brineta podigla svojdalekozor u visini krova. Ranjena sljepoočica pekla ga je opet gotovonepodnošljivom boli.

Bio je ukliješten između dvaju savršenih strijelaca samo s pištoljem za obranu.Vidio je ženu kako gleda kroz dalekozor, vidio je crnilo puščane cijevi. Gledao jesvoju smrt.Bio je to hitac koji nije mogla promašiti. 20Prisilio se usredotočiti se na izraz lica svoga krvnika. Kao da gleda smrti u oči.Ono što je vidio bila je igra zbunjenosti na njezinu licu kad je okretala svojupušku nekoliko stupnjeva ulijevo i ispalila hitac.Strijelac na sljedećem krovu opisao je luk leđima i otkotrljao se s krova poputvodorige koja pada.Što se to, dovraga, događa?Odmah se začulo glasno štektanje obližnjeg automatskog oružja -namijenjenog njemu,a ne njoj. Odlomio se komad ukrašenog zidnog vijenca iza kojeg se smjestilaostavljajući za sobom oblak prašine.Hoće li mu tko doći u pomoć, spasiti ga od krvnika iz Regent's Parka?Pokušavao je odgonetnuti složenu geometriju. Dva tima, baš kao što jepretpostavljao. Jedan se koristi američkom snajperskom opremom. To je snajperskitim iz Konzularnih operacija. A drugi? Neobičan izbor naoružanja. Nije regularnavojska. Plaćenici. Ako je suditi po tkanini i očvrsju, istočni Europljani.U čijoj službi?Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Ako je stara uzrečica istinita u tomslučaju, on je bio daleko od toga da bude bez prijatelja. No, je li to bilo točno?Čovjek s automatskim pištoljem, ruskim AKS-74, stajao je sada iznad parapetapokušavajući dobiti bolji kut prema snajperistici.- Hej! - zazvao ga je Janson.

Page 161




302 303 Muškarac, Janson je bio dovoljno blizu da vidi njegove grube crte, primaknute oči idva dana staru bradu, cerio se Jansonu okrenut prema njemu.S pištoljem što je rigao vatru.Kad je mitraljeska paljba pogodila krov, Janson se otkotrljao tre-snuvši o kosinuprekrivenu crjepovima. Komad kamena ošinuo ga je uz uho kad se bučna paljba sručilana područje gdje se nalazio prije nekoliko trenutaka. Čelo je oderao o drugi komadzida, a dlan mu je bio proboden kad ga je pritisnuo prema nazupčanom crijepu nakrovu. Napokon mu je tijelo udarilo o balustradu. Udarac je zaškri-pio oslabljujućiga, ali bi alternativa bila gora: okomit pad s visokog krova na pločnik.Čuo je krikove odavde i odande. Njegov ošamućen mozak trudio se obraditi zvukovekako su nastajali, odjekivali i nestajali.Sto se zapravo događalo? Žena ga je imala na nišanu. Imala ga je.Zašto nije pucala?A drugi tim, tko su oni? Angus Fielding je spomenuo neprijatelje iz sjene koje jeNovak imao među pokvarenim istočnoeuropskim oli-garsima. Jesu li oni bili privatnapolicija? Sve oko njih upućivalo je na to.On je bio njihova meta. No, to je bio tim Konzularnih operacija. Kako je to moguće?Nije bilo vremena. Tutnuo je pištolj između ukrasnih stupova od pješčenjaka iispalio dva kratka rafala. Muškarac s AKS-74 zateturao je natraške proizvevšineobičan grleni zvuk; jedan od metaka probio mu je grlo iz kojeg je šiknuo mlazarterijske krvi. Kad se srušio na crjepove, oružje je palo s njim pričvršćenonajlonskom omčom oko ramena.Pištolj bi mogao spasiti Jansona pod uvjetom da ga se domogne.Sada je Janson stajao na vrhu balustrade i preskočio kratku udaljenost do susjednekuće. Imao je objektiv. AKS-74: sirov, štekćući, snažni automat. Nesavršeno jeprizemljio. Bolni metak poput električne munje prošao je niz njegov lijevi gležanj.Metak je zafijuknuo zrakom nekoliko centimetara iznad njegove glave, a on se baciona vrh s crjepovima nekoliko metara dalje od čovjeka koji je upravo ubijen.Predobro poznat miris krvi širio se prema njemu. Ispružio je ruku i silom izvadioautomat iz njegove najlonske omče oslobodivši

304 ga žurno džepnim nožićem. Ne mijenjajući položaj, ispružio je glavu i pogledaookolo da vidi gdje se nalazi.Plošna geometrija krovova bila je, kao što je znao, varljiva. Vrhovi se sastaju svrhovima na nečemu što izgleda poput okomitih kutova, ali kutovi nisu zapravookomiti. Prsobrani koji su izgledali paralelni, nisu zapravo bili paralelni. Strehekoje su izgledale ravne, nisu zapravo bile takve. Ukrasni zidni vijenci ibalustrade građeni i obnavljani stoljećima, smješteni su i pomaknuti na način da ihne otkrije brzi pogled. Janson je znao da ljudski um ima snažnu tendenciju daapstrahira takve nepravilnosti. Bila je to kognitivna ekonomičnost koja je običnoprilagodljiva. I kad već dođe do putanje metka, male nepravilnosti mogu značitiveliku razliku u svijetu. Nikakvi kutovi nisu istinski; treba zanemarivatiintuiciju, uvijek iznova s teškim podacima daljinomjera i dalekozora.Rukama je sada tapkao mrtvog muškarca sve dok nije pronašao i izvukao malenunapravu s dva kutna zrcala pričvršćena na teleskop-ski štap što je sličio antenitranzistorskoga radija. Bila je to standardna oprema za urbanog komandosa. Jansonje pažljivo prilagodio zrcala i izvukao štap. Izvlačeći ga iznad vijenca, moći ćevidjeti s kakvim je još prijetnjama suočen, a da se sam ne izloži na vatrenoj crti.Oružje u Jansonovim rukama nije bio precizan instrument; vatrogasna cijev, a nelaser.Ono što je vidio nije bilo ohrabrujuće. Smrtonosna brineta bila je još na položajui iako je trenutačno od nje bio zaštićen geometrijom krovne crte streha, vrhova izida pod zabatom, upozorit će je svaki pokret; on se ne može pomaknuti, a da se neizvrgne opasnosti.Jedan je metak opalio o dimnjak izbivši komad stoljetne opeke. Janson je zarotirao

Page 162



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnapravu nalik na periskop da vidi tko je odgovoran za to. Na krovu iznad njegastajao je s M-40 opasanim oko ramena bivši kolega iz njegovih Konzularnihoperacija. Prepoznao je široki nos i sitne brze oči: specijalist stare škole kojise zvao Ste-phen Holmes.Janson se pažljivo kretao štiteći se od snajperistice tako što se nalazio niskoispod zida sa zabatom odakle je otpala opeka dok je puzao niz strminu krova odškriljavca. Morao je savršeno izvesti svoj sljedeći pokret ili je mrtav. Držao jeglavu dolje dok su mu ruke dizale otvor cijevi AKS-74 iznad linije krova. Pouzdaose u sje-305 ćanje, letimičnu sliku iz periskopa dok je uperio vatru prema dugoj cijevi puške.Čuo se odgovor, zvuk metalnih metaka što udaraju o dugu cijev izrađenu od izuzetnotvrde složene smole i to mu je govorilo da je uspio.Sad je podignuo glavu iznad krovne crte i usmjerio drugi bolje ciljani hitac:čelični meci zabijali su se u Holmesovu cijev M-40 sve dok zeleno-crni držak nijebio smrvljen.Holmes je sada ostao bez obrane, a kad se njegov pogled susreo s Jansonovim, to jebio rezigniran, gotovo klonuli izgled nekoga tko je uvjeren da će umrijeti.Janson je s gađenjem zatresao glavom. Holmes nije bio njegov neprijatelj, iako jemislio da jest. Ispružio se zureći kroz puškarnicu u ovom lijepo izrađenompolukružnom zabatu i načas se pokazao brineti koja se nalazila dijagonalno nadrugoj strani. Hoće li ga napasti jednim od svojih karakterističnih dvostrukihlaganih udaraca? Vidjela je što se dogodilo, znala je da je njezin kolegaonesposobljen i da će morati preuzeti odgovornost za šire područje. Hoće lipričekati da izađe iz zaštite drugog zabata? Puškarnica nalik na prorez bila jepreuska i duboka da bi omogućila čisti pogodak s dijagonalnog mjesta. Morat ćepričekati. Vrijeme je snajperistov najbolji prijatelj i njegov smrtni neprijatelj.Škiljio je i doveo njezino lice u žarište. Nije više bila u položaju pucanja,prekinula je sa svojim zavaravanjem s puškom i promatrala kolegu pogledomispunjenim nesigurnošću. Sljedeći trenutak Janson je vidio treptaj pokreta iza nje,a zatim nešto dramatičnije: vrata tavana naglo su se otvorila i odjednom se izanježne brinete nazirao gorostas od čovjeka. Razbio je nešto iznad njezine glave.Janson nije mogao baš točno razabrati; to je mogao biti i ciljnik dugačkog vatrenogoružja. Žena smeđe kose skljokala se mlitavo niz parapet, očito bez svijesti. Sadaje gorostas uhvatio njezinu pušku na ručno punjenje i ispalio jedan, dva, tri

pogotka sebi zdesna. Prigušeni krik sa susjednog krova govorio mu je da je baremjedan pogodio metu: Stephen Holmes.Janson se odvažio na brzi pogled, a od onoga što je vidio, smučilo mu se: pogoci suse činili običnima, ali su bili dobro naciljani. Veli-kokalibarski meci odbili suHolmesovu čeljust. S uništene donje polovice lica krv mu je šiktala niz tuniku;posljednji je dah bio ispu-306 šten poput bučnog grgljanja, pola kašalj, pola traljavi vrisak. Zatim se Holmesprevrnuo niz krov i stao kotrljati sve dok nije udario o ogradu. Kroz ukrase ukamenu njegove beživotne smeđe oči zurile su u Jansona.Janson je znao samo to da gorostas nije bio spasilac. Isprašio je dugu paljbu premazdepastom čovjeku koji je stajao ondje gdje se nalazio snajperist Konzularnihoperacija. To će ga prisiliti na defenzivni čučanj, barem trenutačno, a zatimkoristeći se različitim kamenim ukrasima kao rukohvatima, brzo će se spuštati nizvilu koja je bila sigurno izvan dometa. Bacio se na popločanu površinu sjenovitealeje sa što manje buke i postavivši se iza dviju metalnih kanta za smeće,proučavao ulični prizor pred sobom.Gorostas je bio brz, njegova agilnost iznenađujuća za osobu takve visine. Već jeprojurio kroz prednja vrata zgrade vukući sa sobom poput vreće onesviještenubrinetu. Čovjek je imao odvratan, naboran ožiljak koji mu se spuštao niz lice,groteskni memento silovite prošlosti. Njegove plave oči bile su sitne, svinjske,ali budne.Dojurio je drugi muškarac odjeven u slično maslinasto-smeđe odijelo i Janson ih ječuo kako razgovaraju. Jezik mu je bio nepoznat, ali ne sasvim. Napinjući se, mogaoje razumjeti dosta toga. To je bio slavenski jezik, zapravo srpski, daleki rođak

Page 163



Ludlum Robert - Direktiva Jansončeškoga, ali dovoljno blizak pa je pozorno slušajući mogao razumjeti bit.Malena snažna limuzina dovezla se do njih i nakon još jedne kratke prepirke dvojicamuškaraca su uskočila na stražnja sjedala. U daljini su zavijale policijske sirene.Napustili su prizor jer je policija počela dolaziti. Drugi revolveraši odjeveni usmeđe-sive odore utrpali su se u kombi i odvezli.Ranjen i okrvavljen Janson je teturao prema sporednoj ulici gdje je Barry Cooper,znojeći se i širom razrogačenih očiju, ostao na vozačevu sjedalu u oklopljenojlimuzini.- Moraš ići u bolnicu - reče Cooper potresen.Janson je na trenutak šutio, a oči su mu bile zatvorene. Intenzivno sekoncentrirajući, vratio se na riječi što ih je čuo. Korte Prinse-gracht... CentraalStation... Westerdok... Oosterdok...- Odvezi me na Centraal Station - reče Janson.- Pola amsterdamskih murjaka bit će nam za petama. - Počela jesipiti lagana kišica i Cooper je uključio brisače.307 - Gas do daske!Cooper je kimnuo i krenuo sjeverno prema Prinsengrachtu dok su kotači škripali naglatkom kolniku. Kad su stigli do mosta iznad Bouwersgrachta, činilo se da ihpolicija ne progoni. Međutim, jesu li imali progonitelje druge vrste?- Srpske neregularne jedinice - promrmlja Janson. - To su danasvećinom plaćenici. Ali čiji?- Srpski plaćenici? Zezaš me, čovječe. Najradije bih tvrdio danisam to čuo.Umjetni otok na kojem je sagrađena Centraal Station razdvajao je KortePrinsengracht od Westerdoka, gdje su se nalazila uglavnom napuštena skladišta. Aligorostas i njegovi drugovi nisu otišli onamo. Oni će otići prema prostranoj zgradiza održavanje na jugu kolodvora što je bila zaštićena od slučajnih pogleda. Noću biovisnici o heroinu dolazili ovamo opskrbljivati se i fiksati; tijekom dana,međutim, bila je gotovo potpuno napuštena.- Idi dalje ravnol - vikao je Janson tražeći punu pozornost.- Mislio sam da si rekao Centraal Station...- Ondje je zgrada za održavanje desno, petsto metara dalje.Odande se vide molovi Oosterdoka. Sada daj gas do daske.Limuzina se kretala uz mnoge postaje vlakova i odskakivala duž slomljenih pločnikanapuštenih dvorišta gdje se prije mnogo godina trgovalo na molovima. Većina

komercijalnih luka premjestila se u sjeverni Amsterdam; preostali su fantomi odopeka i betona te valovitog čelika.Na ogradi su se odjednom pred njima ukazala vrata. Cooper je zaustavio auto, aJanson je izašao. Ograda je bila stara, veze su joj zahrđale od korozije. Ali kvakašto je bila postavljena u veliku četvrtastu metalnu ploču bila je sjajna iblistava, očito nova.Iz daljine je začuo pucnjeve.Janson je mahnito izvukao maleni ključ s izbočinom iz džepa i dao se na posao.Postavio je kraj tog ključa u ključanicu, a zatim je naglim prodornim pokretomgurnuo ostatak te ga okrenuo u jednom jedinom kontinuiranom pokretu. Brzina togpokreta bila je presudna: ključ se morao okrenuti prije nego što opruga ključanicepritisne gornji zatik dolje. Prsti su mu mogli osjetiti da je gornji zatik odskočio dovoljno visoko da izletiiza crte posmika tako da je njegov okret iskoristio djelić sekunde u kojoj sustupovi zatika odskočili iz niza. Vrata su bilaotvorena.Mahnuo je Cooperu kroz vrata i pokazao mu gestama da parkira auto stotinjak metaraiza zahrđanog napuštenog željezničkog vagona.Janson je pohitao na stranu golemog čeličnog štaglja i naslonivši se na njega,počeo pažljivo slušati krikove koji su se čuli.Napokon je mogao kroz zamagljenu svjetlost vidjeti prostranu unutrašnjost, a odonoga što je zaključio, smučilo mu se.Žena iz Konzularnih operacija bila je zavezana za cementni stup debelim mornarskimuzetom, a odjeća joj je bila grubo strgnuta.- Ovo govno brzo stari - progunđala je, ali iza te razmetljivosti

Page 164





Ludlum Robert - Direktiva JansonČovjekov je smiješak iščeznuo kad mu je Janson potegnuo ruku u snažnom zahvatu nazapešću zavrnuvši je prema svom laktu i okre-nuvši je pod oštrim kutom. Sada sečovjek skvrčio u boli jer su mu ligamenti u ruci bili istegnuti i izvrnuti, ali jeJanson je bio nemilosrdan pomaknuvši se korak natrag lijevom nogom i povukavšinapadača na tlo. Naglo i snažno je trgnuo rukom začuvši slab prasak kad se zglobnačahura pomaknula iz ležišta. Čovjek je ponovo zaur-lao dok mu se agonija miješala snevjericom. Janson je pao na njega prenijevši svu težinu na svoje desno koljeno iudarivši u čovjekov prsni koš. Mogao je čuti najmanje dva rebra kako su pukla.Čovjek je dahtao, a iza naočala sa zlatnim okvirom navirale su mu suze. Najobičnijedisanje bilo je užasno bolno zbog slomljenih rebara.Prenut obližnjim koracima svojih drugova, muškarac je pokušao osloboditi ruku ukojoj je držao pištolj unatoč pomaknutom zglobu, ali ga je Janson zaglavio izmeđusvojih prsa i lijevog koljena. Janson je okrenuo desnu ruku kao pandžu i stisnuonjome čovjekov vrat dižući mu i udarajući glavom o tlo sve dok tijelo nije postalomlohavo. Nakon nekoliko trenutaka, kad je Janson ustao, imao je po jedan pištolj usvakoj ruci.Zatim je ispalio dva hica, jedan u grubog čovjeka koji je jurio prema njemu sautomatskim pištoljem, a drugi u bradatog muškarca nekoliko metara iza njega sautomatom što je držao uza se. Obojica su pala na tlo.Janson je zakoračio prema mjestu gdje je stajao muškarac kojeg su zvali Ratko izačuo rafale AKS-74 što su udarali o betonski pod u bujici iskrica imikroeksplozija. Čini se da su dolazili od muškarca na pločniku visoko gore istvarali nepropusnu zonu između Jansona i Ratka koji je brzo podigao hlače iokrenuo se suočiti s njim. Pištolj kalibra 45 izgledao je sitno u golemoj Srbinovojruci.Sada se Janson sagnuo iza betonskog stupa. Kao što je i očekivao, čovjek sautomatskom puškom iznad njega pomaknuo se kako bi dobio kut prema Jansonu. No,pritom je izložio sebe. Gledajući iza ugla, Janson je uhvatio letimični pogled naniskog mršavog čovjeka

310 311 okrugla lica koji je držao AKS-74 kao da je srastao s njim. Kratka paljba bila je

usmjerena u stup iza kojeg se skrivao. Janson je ovio ruku oko njega i ispaliohitac naslijepo. Čuo je kako je udario o ogradu s čeličnim cijevima i znao je da jepromašio. Međutim, iznen-dani koraci na čeličnom nogostupu pomogli su mu lociratičovjeka u prostoru i on je ispalio još tri hica.Svaki je promašio. Prokletstvo, što je očekivao? Još nije mogao vizualno lociratičovjeka s napadačkim oružjem, a da sam sebe ne izloži smrtonosnoj vatri.Svjetlost je nakratko preplavila mračno skladište kad je netko otvorio sporednavrata.Čuo je korake, nekoga tko utrčava u golemi prostor.Još je jedan hitac ispaljen iz AKS-74 usmjeren ne na Jansona, nego na nevidljivogpridošlicu.- Uh, sranje! Uh, sranje! - bio je to glas Barrvja Coopera.Nije mogao vjerovati: Barry Cooper je ušao u napušteno skladište.- Barry, što dovraga radiš ovdje? - uzviknuo je Janson.- Baš se i ja to pitam. Čuo sam svu tu paljbu kad sam bio u autu,uplašio sam se i pobjegao ovamo pokušavajući se spasiti. Priličnoglupo, zar ne?- Uistinu? Da.Nova vatra izazvala je bujicu iskra s betonskog poda.Janson je uzmaknuo od stupa i vidio što se događa. Barry Cooper se nagnuo izagolemog čeličnog bubnja dok se čovjek na nogostupu počeo premještati.- Ne znam što da radim - reče Cooper napola jaučući.- Barry, učini što sam ja učinio.- Jesam li te?Odjeknuo je hitac i niski zdepasti čovjek na pločniku odjednom se ukočio.

Page 166



Ludlum Robert - Direktiva Janson- To je u redu, lutko. Vodi ljubav, a ne rat, pizdo - zaderao seCooper kad je ispraznio cijeli šaržer svog pištolja u revolveraša iznadsebe.Sada se Janson mogao pomaknuti oko stupa i smjesta je ispalio metak u Ratkova drugakoji se vrzmao s nožem blizu svezane žene. - Sranje! Šit! - uzvikivao je čovjek. Metak ga je udario u rame iispustio je nož. Čovjek je onesposobljen pao na pod stenjući.Janson je vidio ženu kako puže prema nožu i prinosi ga bliže sebi. Zatim ga jezabila kao klin između svoje dvije pete i dok su joj se noge tresle od napora,postupno ga podizala s tla.Srpski gorostas djelovao je rastrgan između dviju meta, Coopera i Jansona.- Spusti pištolj, Ratko! - uzviknuo je Janson.- Jebem ti majku! - bijesnio je golemi Srbin ispalivši metak uBarrvja Coopera.- Prokletstvo] - zaurlao je Cooper. Metak mu je probio obje rukei donji dio prsa. Pištolj mu je pao na pod i on je ustuknuo u agonijiiza reda čeličnih bubnjeva blizu sporednog ulaza.- Jesi dobro, Barry? - uzviknuo je Janson zakoračivši iza drugogstupa.Nastupio je trenutak tišine. - Nisam, Paul - odgovorio je slabim glasom. - Bolijebeno. Osim toga, osjećam se kao da sam pao iz cijelog vagona gandijevskihpacifista. Vjerojatno ću postati vegan samo zato da mi se ispravi karma.- Dobro gađaš unatoč svemu. Imaš iskustvo s Weather Under-groundom}- Ljetni kamp Kršćanske udruge mladih - reče Cooper plaho. -Zračna puška.- Možeš li voziti?- Ne Indy 500 ili slično, ali drugo mislim da mogu.

- Budi miran i slušaj me. Idi u auto i odvezi se u bolnicu.Odmah!- Ali što ako...?- Ne brini se za mene! Brini se za svoju guzicu!Hitac iz gorostasova kalibra 45 odjeknuo je glasno kroz čeličnu ogradu, a komadbetona pao je blizu Jansonove noge.Bio je to neodlučan rezultat između njih dvojice.

Dva muškarca koji nemaju što izgubiti osim svojih života.Janson se nije usudio pucati naslijepo zbog opasnosti da ne pogodi zarobljenicu.Odmaknuo se nekoliko koraka natrag sve dok nije mogao jasno razabrati svoju metu.Ratko koji je učvrstio ruku s pištoljem drugom rukom radi preciznog gađanja,okrenuo joj je

312 313 leđa. Svjetlucanje čelika govorilo mu je da žena nije bila tako nemoćna kao što jeon zamišljao.Slobodnom rukom posegnula je prema dolje pruživši je više nego što se činilomogućim i zgrabila držak noža koji je izvanrednim izvijanjima uspjela dići do polarazine bedra. Sada ga je visoko dignula držeći oštricu vodoravno kako bi izbjeglarebra i...Zabila ga u gorostasova leda.Šok je izbijao iz prijetećeg izraza njegova užasno prestrašenog lica. Kad je Jansonstupio naprijed, gorostas je ispalio još jedan hitac, ali je taj otišao visoko.Jansonu je preostao još jedan metak u spremniku. Nije smio promašiti.Zauzeo je standardno držanje tijela za Weaver i ispalio svoj jedini preostali metakusmjerivši ga čovjeku u srce.- Jebem ti majku - zagrmio je Srbin, a zatim poput debla koje seruši bubnuo naglavačke mrtav.

Page 167



Ludlum Robert - Direktiva JansonSada je Janson zakoračio prema zarobljenici. Osjetio je kako ga obuzima bijes ikako mu se naglo mijenja raspoloženje kad je ugledao poderanu odjeću, meso istučenodo modrica, crvene oznake od ruku koje su je pipale i hvatale joj meso poput blataza modeliranje.Janson je bez riječi izvukao nož iz Srbinovih leda i razrezao debelo užeoslobodivši je. Ona je kliznula na pod dok su joj se leđa oslanjala na stup jeročito nije mogla stajati. Sklupčala se omotavši ruke oko koljena, privukavši ihprema sebi i položivši glavu na podlakticu.On je nestao na trenutak vrativši se s bijelom košuljom i kaki hlačama što ih jenosio čovjek s naočalama u zlatnom okviru.- Uzmite ih - reče on. - Obucite ih.Napokon je podignula glavu i on je vidio da joj je lice mokro od suza.- Ne razumijem - reče ona tupo.- U Museumpleinu 19 nalazi se Generalni konzulat SAD-a. Akomožete otići onamo, oni će se pobrinuti za vas.- Spasili ste me - reče ona neobičnim, muklim glasom. - Došliste radi mene. Zbog kog vraga ste to učinili?- Nisam došao radi vas - odbrusio je. - Došao sam radi njih.- Ne lažite mi - reče ona. - Molim vas, nemojte mi lagati. - Glasjoj je postao drhtav. Činilo se kao da je na rubu kolapsa i sad je počela govoriti otežući kroz suze, očajnički se držeći uništenih tragova svogprofesionalizma. - Ako ste htjeli ispitivati nekoga od njih, mogli ste ga uzetiživoga i zdravoga. Niste. Niste jer bi me oni ubili ako biste to učinili.- Idite u konzulat - reče on. - Ispunite izvještaj nakon akcije.Znate pravila.- Odgovorite mi, dovraga! - očajnički je, mahnito dlanovimaobiju ruku, trljala suze s lica. Međutim, traumatizirana i zlostavljana,ostala je žestoko posramljena kad se vidjela njezina slabost i ranjivost.Pokušala je ustati, ali nožni mišići su se pobunili te je opet pala natlo.- Kako to da niste ubili Stevea Holmesa? - izustila je teško dišući. - Vidjela sam što se dogodilo. Mogli ste ga ubiti. Trebali stega ubiti. Standardna procedura u borbi jest da ukokaš frajera. Alivi ste ga samo razoružali. Zašto ste to učinili? - Nakašljala se i pokušala se hrabro nasmiješiti, no to je izgledalo poput jecaja. - Nitko sene služi prokletom havahartskom klopkom usred vatre.

- Možda sam promašio. Možda nisam imao streljiva.Lice joj je bilo crveno dok je polako tresla glavom. - Mislite da ne moguprihvatiti istinu? Dobro, ne znam mogu li. Samo znam da sada ne mogu više slušatilaži.- Museumplein 19 - ponovi Janson.- Nemojte me ostaviti ovdje - reče ona dok joj je glas pucao odstraha i smetenosti. - Uplašena sam, je li jasno? Ovi jebeni tipovi nisubili u udžbeniku. Ne znam ni tko su, ni što žele, ni gdje su. Znamsamo da trebam pomoć.- Konzulat će pomoći - obratio se Janson poraženoj.- Ne okrečite mi leđa, Paule Jansone! Umalo sam vas triputubila. Dugujete mi u najmanju ruku objašnjenje.- Vratite se na posao - reče Janson. - Idite na svoj posao.- Ne mogu. Zar ništa ne razumijete? - Odjednom joj je glaspostao debeo; ženi koja ga je htjela ubiti stegnulo se grlo. - Mojposao, moj je posao da vas ubijem. To ne mogu sada učiniti. Nemogu obaviti svoj posao - nasmijala se gorko.Polako, polako se osovila na noge držeći se za stup kao potporanj. ,.315, - Slušajte me! Susrela sam u Regent's Parku tog Amerikanca kojimi je ispričao neku luđačku priču da su možda ljudi iz Konzularnihoperacija uhvaćeni u nekoj velikoj ... manipulaciji. Da loš momak zakojeg se pretpostavljalo da ga moramo ukokati, zapravo i nije lošmomak. Ja sam to zanemarila jer kad bi to bilo istina, onda bi dolje

Page 168



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbilo gore, a gore dolje. Možete li shvatiti? Ako ne možete vjerovatiljudima koji vam daju naredbe, što je smisao bilo čega? Poslije sampredala memorandum o razgovoru o tome, samo proforma i primilatelefonski poziv ne svoga gazde, nego gazde svoga gazde. Želio mepodsjetiti kako je Paul Janson genijalni lažac i jesam li sigurna dame nije nekako privukao. Sada se tresem u ovom skladištu Boguiza leđa i razmišljam da neću, budem li ikada htjela naučiti što sedogađa u svijetu, to sasvim sigurno dobiti od svojih gazda. Sadamislim kako je jedini tko mi može reći koliko je sati momak kojegupravo gledam. - Dršćući je počela stavljati na sebe odjeću kojujoj je donio. - Isti momak s kojim sam provela 48 sati pokušavajućiga ubiti.- Upravo ste doživjeli traumatično iskustvo. Niste više isti. To jesve.- Nisam završila s vama, Paule Jansone. - Oblizala je ispucaleusnice. Na njezinim istučenim obrazima počele su se pojavljivatimasnice.- Što to želite od mene?- Trebam pomoć. Trebam... znati što se događa. Trebam znatišto je laž, a što nije. - Na oči su joj stale navirati suze, a ona ih jeposramljeno brisala. - Moram se skloniti na sigurno.Janson je namignuo. - Želite biti sigurni? Oni su mi za petama. Nije sigurno ondjegdje sam ja. I to je jedina stvar koju pouzdano znam. Želite li da vas odvedem ubolnicu?Ljutiti pogled. - Oni bi me ulovili ondje. Našli bi me, sigurno bi me našli.Janson je nelagodno slegnuo ramenima. Imala je nedvojbeno pravo.- Želim da mi kažete što se to, dovraga, događa. - Način njezinahoda bio je nesiguran, no zakoračila je prema njemu.- Upravo to pokušavam otkriti.

- Mogu pomoći. Nemate pojma. Ja znam stvari, znam planove,znam lica... znam tko je poslan da dođe nakon vas.- Nemojte si stvari još više otežavati - reče Janson ne baš neljubazno.- Molim? - Žena ga je nemoćno gledala. Izgledala je poputnekoga tko nikada prije nije iskusio trenutačnu dvojbu u svom pro

fesionalnom životu, poput nekoga tko ne zna kako svladati neizvjesnost koja je sada nadirala na nju.- Nema veze - reče Janson. - ža otprilike minutu ja ću ukrastiauto. To je čin krađe i svatko tko se nađe sa mnom u to vrijemepo zakonu je sudionik. To vam pruža neku perspektivu!- Ja ću ga ukrasti za vas - reče ona žurno. - Gledajte, ne znamkamo idete. Nije me briga. No, ako odete, ja nikad neću saznatiistinu. Trebam znati što je istina. Trebam znati što nije.- Odgovor je ne - reče Janson kratko.- Molim.Njegova sljepoočica počela je ponovo jako kucati. Povesti je sa sobom bila biludost. Sama po sebi očita ludost. Međutim, možda je bilo nekog smisla u ludosti.- Oh, Isuse! Oh, Isuse! - Clavton Ackelev, čovjek iz CIA-ineuprave za operacije, praktički je naricao, a sterilna telefonska linijanije učinila ništa da smanji neposrednost njegova straha. - Oni ćenas jebeno koknuti.- O čemu ti to govoriš} - glas Douglasa Albrighta je bio okrutan,ali alarmantan.- Ne znaš?- Čuo sam za Charlottu, da. Užasno je. Strašna nesreća i užasanudarac.- Ne znaš!- Uspori, reci mi to na engleskom.- Sandy Hildreth.-Ne!- Upecali su njegovu limuzinu. Prokleto oklopljenu limuzinu. Na

Page 169



Ludlum Robert - Direktiva Jansondnu rijeke Potomac. On je bio na stražnjem sjedalu. Utopio se!Duga tišina. - Isuse! To nije moguće.- Upravo očekujem policijsko izvješće. - Nije li to možda bila kakva nezgoda? Nekakva užasna, užasnapodudarnost?- Nesreća? O da, tako su to napisali. Vozač je jurio, svjedoci suvidjeli automobil kako je skliznuo s mosta. Kao što je bilo i sa Char-lottom Ainsley; neki vozač taksija izgubio je kontrolu nad/' svojimvozilom i pobjegao s mjesta nesreće. A sada to je Onishi. /- Što? I- Jutros su pronašli Kazovo tijelo. /- Bože dragi! /- Ugao Četvrte i L ulice u blizini Northearsta. '- Pa kog je vraga radio ondje?- Prema izvješću mrtvozornika, u krvi mu je nađen feniciklidin.To je PCP, sintetski heroin. I gomila drugih sranja. Službeno, predo-zirao se na uličnom uglu izvan crack housea. »Viđamo to svakodnevno«, rekao je jedan od policajaca.- Kaz? Ma to je ludol- Naravno da je ludo. Ali tako su to učinili. Činjenica jest da suova tri ključna člana našeg programa ubijena u roku od 24 sata jedanza drugim.- Isuse, istina je, skidaju nas jednog po jednog. Tko je sljedeći?Ja? Ti? Derek? Državni tajnik? Sam POTUS?- Razgovarao sam telefonski s njima. Svi pokušavamo ne paniča-riti i ne iz toga praviti veliku paradu. Činjenica jest da smo svi označeni. Svi smo na prokletom popisu ugrožene vrste.- Ali to nema nikakva smisla! - Albright je eksplodirao. - Nitkone zna tko snio mi. Ništa nas ne povezuje! Ništa osim najstrožečuvane tajne u vladi Sjedinjenih Američkih Država.- Budimo malo precizniji. Čak i ako nitko tko nije u programu nezna, on zna.- Pričekaj minutu...- Znaš o kome govorim.- Isuse! Mislim, što smo učinili. Sto smo učinili?- On jednostavno nije prerezao svoje konce. Ubija svakoga tko ih

povuče. 21Sunce se pomalo probijalo kroz stabla duda i visokih pinija koje su širile svojedebele grane zaštitnički iznad kolibe. Bilo je zanimljivo kako se dobro stapao sokolinom, primijetio je Janson sa zadovoljstvom dok je prolazio kroz vrata. Vratiose upravo sa šetnje niz stazu do seoceta udaljenog nekoliko kilometara od planinete je donio hranu i naramak novina: U Piccolo, Corriere delle Alpi, La Kepubblica.U ladanjskoj je kućici odbojnost kamenog eksterijera posvuda poništavalo bogatoulašteno drveno pokućstvo i tople pločice od terakote. Činilo se kao da freske istropne slike pripadaju nekom drugom dobu i načinu života.Sada je Janson ušao u spavaću sobu gdje je žena još spavala i pripremio hladnimokri oblog za njezino čelo. Temperatura joj je padala; vrijeme i antibioticiučinili su svoje. A vrijeme je imalo iscje-ljujući učinak i na njega. Vožnja dolombardijske poljske utvrde trajala je cijelu noć i nekoliko sati sutradan ujutro.Ona i nije bila baš jako svjesna toga jer je bila budna samo posljednjih nekolikokilometara. To je bio sjevernotalijanski krajolik savršen kao na razglednici: žutapolja sasušenih stabljika žita, gajevi kestena i jablana, stare crkve s modernimtornjevima, vinogradi, lombardijski dvorci smješteni visoko na stijeni. Iznad njihnad obzorom su se poput bedema uzdizale sivo-plave Alpe. No, kad su stigli, bilo jejasno da žena ima i te kakve probleme, mnogo više nego što ih je bila svjesna. 319 Nekoliko puta kad ju je gledao kako spava, vidio je da se žena trza i prevrće podutjecajem snažnih i uznemirujućih snova. Tiho je jecala, a katkad se i razmahivala

Page 170



Ludlum Robert - Direktiva Jansonrukom.Sad je prebacio krpu namočenu u hladnu vodu na njezino čelo. Lagano se trznula izastenjala u znak prosvjeda. Nakon nekoliko trenutaka zakašljala je i otvorila oči.On je brzo natočio u čašu vodu iz vrča uz njezin krevet i dao joj piti. Prije togakad bi nešto popila, utonula bi ponovo u dubok i nemiran san. No, ovaj put su jojoči ostale otvorene. Gledala je koncentrirano.- Još - prošapće.Natočio joj je još jednu čašu vode, a ona ju je energično ispila ne tražeći njegovupotporu ili pomoć. Polako joj se vraćala snaga. Pogled joj se usredotočio i pao nanjega.- Gdje? - reče ona, a i to kratko pitanje od jedne riječi stajalo juje dosta napora.- Nalazimo se u kući jednog mog prijatelja - odgovori. - U Lombardiji. Područje Brianze. Lago di Como nalazi se 16 kilometara sjeverno. Vrlo je izolirano, vrlo skrovito mjesto. - Dok je govorio, vidioje kako joj modrice izgledaju sve gore; bio je to znak da se oporavlja.Pa čak ni blijedožute otekline nisu mogle sakriti njezinu jednostavnuljepotu.- Kako dugo... ovdje? /- Tri dana si ovdje - reče on. /Oči su joj se ispunile nevjericom, uzbunom, strahom. A zatim joj se lice polakoopuštalo kako je gubila svijest.Nakon nekoliko sati vratio se njezinoj postelji jednostavno je promatrajući. Ona sepita gdje je. Ona se pita zašto je tu. Janson je sam sebi morao postaviti istopitanje. Zašto ju je ovamo doveo? Mučila ga je ta odluka: hladan, tvrdi razum dosadmu je osiguravao preživljavanje. A nije bilo dvojbe da bi mu žena možda mogla bitikorisna. Ali mu je hladan, tvrdi razum govorio da bi se mogla pokazati i kobnom zanjega te da je njegova odluka da je dovede ovamo bila zapravo pitanje emocija.Vrsta emocija koje bi nekoga mogle stajati života. Kakve veze ima što je bilaprogonjena u Amsterdamu? Ona ga je doista namjeravala nekoliko puta ubiti. Moramsaznati što je laž, a što nije, rekla je, a on je znao da to nije bila laž. Žena je iskusila nešto pogubno; sigurno zato što je jednom zamišljala da jeneranjiva. On je znao što je to, znao je iz prve ruke. Nije toliko bilo silovanonjezino tijelo, koliko njezin smisao za ono što jest.Držao joj je još jedan oblog na čelu i nakon nekoliko trenutaka ona se ponovopomaknula.

Ovaj je put stavila vrške prstiju na svoje lice i osjetila kako joj se podižumasnice. U očima joj je bio sram.- Pretpostavljam da se ne sjećaš mnogo od onoga što se dogodilonakon Amsterdama - reče joj Janson. - To je tipično za vrstu nagnje-čenja i potresa koje si pretrpjela. Tu pomaže samo vrijeme. - Pružiojoj je čašu vode.- Osjećam se usrano - bio je jedini njezin zmijasti odgovor.Ispila ju je lakomo.- Vidio sam i gorih stvari - reče on.Prekrila je lice rukama okrećući se od njega kao da joj je neugodno što je vidi.Nakon nekoliko minuta je upitala - Jesi li ti vozio ovamo auto?- Ne. To je bilo u Amsterdamu. Zar se ne sjećaš?- Stavili smo mu dojavljivač na branik - objasni ona. Pogled joj jeklizio po stropu što je bio prekriven razrađenom baroknom slikomanđela što skakuću medu oblacima.- Pretpostavljao sam - reče Janson.- Ne želim da nas nadu - prošapće ona.Janson joj nježno dotakne obraz. - Podsjeti me kako se to dogodilo.Nekoliko trenutaka nije rekla ništa. Zatim je polako sjela u krevetu. Ljutnja jojje prekrila lice ozlijeđeno modricama. - Lagali su - reče ona brzo. - Lagali su -ponovi, no ovaj put glas joj je bio čeli-čan.- Ondje će uvijek biti laži - reče Janson.- Gadovi su mi namjestili - reče ona i stade drhtati od hladnoćeili bijesa.- Ne, ja mislim da sam ja onaj kojem su namjestili - reče Jansonmirno.

Page 171





Ludlum Robert - Direktiva JansonU drugom jednom naširoko ponavljanom citatu Peter Novak je objasnio svoju relativnusuzdržanost u odnosu prema novinarima: »Imati posla s novinarima isto je kaoplesati s dobermanom«, duhovito je primijetio. »Nikad ne znaš hoće li ti polizatilice ili te ščepati za grkljan.« Svaki je prikaz protkan svjedočanstvima starijihdržavnika o njegovoj ulozi u preustroju civilnog društva i promicanju rezolucije osukobima. Zatim se čini kao da se ulomci novinarske proze

322 323 pretapaju iz jednoga u drugi; citati se javljaju samo uz manje varijacije poputnovinarskih klišeja. Evo što piše londonski Guardian:»Bilo je vrijeme kad ste mogli odbaciti Vetera Novaka«, kaže šalter Horoivitz,bivši veleposlanik Sjedinjenih Država u Rusiji. »Sada je postao igrač i to velikiigrač. On je doista svoj čovjek. On je tu, čini to i nema mnogo strpljenja svladom. On je jedini privatni građanin koji ima vlastitu vanjsku politiku i koji jemože primijeniti.« Horoivitz izražava perspektivu koja se čini sve opčenitijom uuspostavljanju vanjske politike: da vlade nemaju više izvore ili volje daizvršavaju određene inicijative pa da taj vakuum ispunjavaju moćnicima na privatnomsektoru poput Petera Novaka.Glavni podtajnik UN-a za politička pitanja i pitanja Vijeća sigurnosti, JaakoTorvalds kaže: »To je kao da se radi s nekim prijateljskim, miroljubivim, neovisnimentitetom, ako ne i vladom. Mi u UN-u pokušavamo koordinirati svoj pristup nemirnimpodručjima s Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom i s Pete-romNovakom«.U Neivsiveeku se ponavljaju slična priznanja:Sto čini mađarskog magnata posebnim? Krenite od njegova golema smisla zaosiguranje, apsolutne sigurnosti koju vidite u njegovim osjećajima i u njegovugovoru. »Ja se ne bavim državničkim poslovima jer me to uzbuđuje«, kaže Novak čijaekskluzivna, po mjeri krojena odijela ne odvlače pozornost od njegove fizičkesnage. No, do sada se prilagodio svjetskim tržištima i tako često pobjeđivao da seigra ne mora više osjećati kao izazov. Pomoć pri izgradnji civilnog društva unestabilnim područjima kao što su Bosna ili republike Središnje Azije pruža tolikoizazova koliko se čovjek ne može ni nadati, pa čak ni Peter Novak.

Nakon nekoliko sati čuo je korake bosih nogu na pločicama od terakote. Žena uhaljini od frotira napokon se pojavila iz spavaće sobe. Janson je ustao dok mu jeglava još bila puna imena i podataka, smeten činjenicama koje se još nisuraščistile u istinu kakvu je hitno tražio.- Prilično elegantno mjesto - reče ona.Janson je bio zahvalan zbog prekida. - Prije tri stoljeća ovdje je bio brdskisamostan. Bio je gotovo potpuno razoren, a zatim zarastao u šumu. Moj prijatelje kupio je to imanje i potrošio masu novca pretvarajućiruševine u ladanjsku kuću.Jansonu se nije toliko sviđala kuća kao što mu se sviđala lokacija. Kroz prednjeprozore vidio se vrh stjenovitog brda što se uzdizao iz obližnje šume. Pruge sivog,golog kamena prekidale su njegovo zeleno tkivo. Zbog udaljenosti stabla suizgledala poput pripijene mahovine. Sve se ocrtavalo prema ažurnom nebu gdje sumalene crne ptice letjele, kružile i uranjale koordiniranim, ali, čini se,besciljnim pogledima. Željezna pergola preko koje je prebačena vinova loza stajalaje odostraga nedaleko od stoljetnog zvonika, jednog od nekoliko ostataka starogsamostana.- Ovo odakle ja dolazim - reče ona - nije ladanjska kuća.- Dobro, on je otkrio mnoštvo fresaka tijekom obnove. Postavioje i određen broj slika mrtve prirode koje je uzeo iz drugih vila. Malose raspojasao sa stropnom umjetnošću.- Prokleto mnogo malih šišmiša ušlo je u moje snove.- To znači mali anđeli. Razmišljajte na taj način. To je umirujuće.- A tko je taj prijatelj?- Jedan poslovni čovjek iz Montreala. Ovo »prijatelj« malo je

Page 173



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpretjerano. Da kuća doista pripada nekom prijatelju, ne bih se ni približio ovamo jer bi opasnost bila prevelika. Alasdair Swift je netkokome sam učinio nekoliko usluga. Uvijek me je pozivao da odsjed-nem u njegovoj kući dođem li u sjevernu Italiju. On provodi ovdjenekoliko tjedana u srpnju, a inače je to prilično prazno. Mislim daće poslužiti. Ovdje ima i prilično sofisticirane komunikacijskeopreme. Satelitska antena, visokopojasna internetska veza. Sve štobi moglo zatrebati modernom biznismenu.- Sve osim lonca s kavom - reče ona.- U kuhinji je vreća kave. Zašto nam ne skuhate?- Vjerujte mi - reče ona - to je doista loša ideja.- Ja nisam cjepidlaka - odgovori on.Mrzovoljno ga je pogledala. - Ja nisam kuharica i ne kuham kavu. Rekla bih da je toiz feminističkog načela. A istina je da ne znam kuhati. Bez velike galame. Neštoima veze s mojom mamom koja je umrla kad sam bila malena djevojčica.- Zar vas to nije pretvorilo u kuharicu?

324 ,,.. 325 .., - Niste poznavali tatu. Njemu se nije sviđalo da se petljam pokuhinji. Kao da bi to značilo nepoštivanje sjećanja na majku ilitako nešto. Naučio me kako da pripremim u mikrovalnoj na brzinuvečeru i ostružem prljavštinu s dijelova s folijom i s tanjura.Janson je slegnuo ramenima. - Vruća voda. Mljevena kava. Povežite to.- S druge strane - nastavi ona dok su joj se obrazi crvenjeli. -Ludo sam dobra s puškom. I, općenito, smatraju me vrhunskom uterenskim taktikama E i E, vi to zovete nadzor. Ako želite, možeteme vjerojatno dobro iskoristiti. Umjesto toga, ponašate se kao danemate ništa drugo u glavi nego šmrklje i ljusku kikirikija.Janson je prasnuo u smijeh.To nije bila reakcija kakvu je očekivala. - To je nešto što bi moj otac običavaoreći - objasnila je mlada žena plaho. - Ali ja mislim ono što sam rekla. Nemojte mepodcjenjivati. Kao što rekoh, mogu dobro poslužiti. Vi to znate.

- Ja čak i ne znam tko ste vi. - Oči su mu počivale na njezinimstrogim pravilnim crtama, visokim ličnim kostima i punim usnama.Gotovo je prestao primjećivati upaljene masnice.- Zovem se Jessica Kincaid - reče ona i pruži mu ruku. - Skuhajte nam malo kave, zašto ne biste, pa ćemo sjesti i u miru razgovarati.Kad je lonac kave pronašao svoj put u šalice i njihove trbuhe, popraćen s nekolikopečenih jaja i komadima integralnog kruha otrgnutih od okruglog hljeba, Janson jesaznao nekoliko stvari o svom nazovikrvniku. Odrasla je u Red Creeku u Kentuckevu,seocetu smještenom u planinama Cumberlanda gdje je njezin otac bio vlasnik jedinebenzinske crpke u mjestu i koji je trošio više novca u mjesnoj trgovini za lovačkuopremu nego što je bilo dobro za njih. - Uvijek je želio sina - objasnila je. -Često je zaboravljao da ja to nisam. Prvi put poveo me sa sobom u lov kad nisamimala više od 5 ili 6 godina. Mislio je da se moram baviti sportovima, popravljatiautomobile i skidati patku mecima, a ne patronama.- Mala Annie Oaklev.- Sranje - reče ona smijući se. - Tako su me zvali dečki u srednjoj školi. Mislim da sam imala sklonost plašiti ih.

- Jasno mi je. Auto bi se pokvario, dečko bi počeo tražiti telefonsku govornicu na cesti, a u međuvremenu vi biste se bavili karburatorom. Nekoliko minuta nakon što bi oni krenuli, motor bi oživio.- Tako otprilike - reče ona smiješeći se sjećanjima koja su pobudile njegove riječi.

Page 174



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Nadam se da se nećete uvrijediti ako kažem da niste standardno izdanje Konzularnih operacija.- Nisam bila ni standardno izdanje Red Creeka. Bilo mi je 16 godina kad sam završila srednju školu. Sutradan sam digla debelu hrpunovca iz blagajne benzinske crpke, sjela u autobus i nisam se višezaustavljala. Imala sam naprtnjaču punu džepnih izdanja romana sažicanih polica, a svi su oni bili o agentima FBI-ja i takvom sranju.Nisam silazila sve dok nisam stigla u Lexington. Možete li vjerovati,nikad prije nisam bila ondje. Nikad nisam išla nikamo; moj tata to nebi podnio. Najveći grad koji sam ikad vidjela. Ondje sam otišla ravnou ured FBI-ja. Debela tajnica sjedila je za prvim stolom. Ponizno samjoj se obratila da mi da formular za prijavu. Bila sam nespretna tinejdžerica, sva kost i koža, uglavnom kosti, međutim, kad je slučajnoprošao neki federalni agent, ja sam zatreptala prema njemu kaoluda. »Netko vas je pozvao na ispitivanje?« A ja na to: »Zaštomene ne pozovete na ispitivanje jer ako me angažirate, to će biti najbolja odluka koju ste ikada donijeli.« Zarumenjela se prisjetivši setoga. - Eto, bila sam mlada. Nisam čak znala ni da moram imatifakultet da budem agent. A on i jedan drugi momak u mornarskomodijelu zezali su se sa mnom jer je to bio dosadan dan, a ja sam imrekla da mogu prilično dobro pogoditi što god naciljam. Jedan odnjih, kao za šalu, odveo me u streljanu koju su imali u podrumu.Pozvao me da dokažem ono što sam tvrdila, ali oni su se uglavnomzezali sa mnom. Došla sam u streljanu, a oni su mi rekli, dobit ćešštitnike i prigušivače na uši i jesi li sigurna da si prije toga pucalaiz .22?- Ma nemojte! Pucali ste u prsten Y.- Sranje. Jedan hitac, jedna sredina mete. Četiri hica, četiri sredine mete. Nema raspršenosti. To ih je ušutkalo. Nastavili su bušitinove mete, a ja sam ih nastavila gađati. Išli su na veće udaljenosti,dali mi pušku, a ja sam im pokazala što znam.- I tako je snajperistica dobila posao.

326

327 - Ne baš. Dobila sam položaj vježbenika. Morala sam u međuvremenu pribaviti potvrdu da imam ekvivalent koledžu. Učila sam izhrpe knjiga. Nije bilo tako strašno.- Ne za bistru djevojku s motornom mašću pod noktima ieksplozivom u kosi.- A Quantico je bila sitnica. Mogla sam pobjeći po užetu brženego bilo tko drugi u mojoj klasi. Penjanje ruka po ruci, ulazi na drugom katu, prva preko ograde, ma što bilo. Nogometni me klipaninisu mogli pratiti. Prijavljujem se za posao u odjelu Ureda za nacionalnu sigurnost i oni me uzmu. Nakon nekoliko godina nalazim se naspecijalnom zadatku Odjela za nacionalnu sigurnost i zapinjem zaoko nekim spodobama iz Konzularnih operacija i to je to.- Kao što su Lanu Turner otkrili na barskom stolcu u drugstoreuSchtvab's? - reče Janson. - Zašto ja mislim da preskačete najzanimljiviji dio?- Ah, pa detalji su prljavi - reče ona. - Nalazim se na položajusnajperista u Chicagu. Policijski nadzor. To je neobičan slučaj, korporacijska špijunaža, samo što špijun zapravo radi za Narodnu Republiku Kinu. To je dijete Konzularnih operacija, ali federalci pružajulokalnu zaštitu i potporu. Moj je posao uglavnom da motrim. Stvaripomalo ipak izmiču kontroli. Momak je skliznuo iz mreže. Ima cijelibčudo mikrofilmova, to znamo, pa nipošto ne želimo da pobjegne.Nekako je izmaknuo kordonu u predvorju i pojurio niz ulicu dosvog auta. Ako uđe u auto, otišao je jer ne pokrivamo automobil.

Page 175



Ludlum Robert - Direktiva JansonNitko nije očekivao da će ići tako daleko. I ja tražim dopuštenjeda »skinem« bravu s vrata automobila. Usporim ga. Šef operacijekaže ne, misle da je to preopasno jer ću pogoditi subjekt i riskiratimeđunarodni incident. Dovraga, šef štiti svoju guzicu. Znam štomogu pogoditi. Rizik je nula. Sef me ne poznaje i kaže: Pričekaj!Povuci se. Crveno svjetlo. Suzdrži se.- No, vi ste ipak ispalili hitac.- Prasak u krug obložen čelikom, prasak u kvaku vrata. Sada nemože ući u auto, uz to se usrao od straha, mislim, smrzava se govoreći svoje molitve predsjedavajućem. Naši momci ga napokon zviznu.Frajer ima mnogo mikrofilmova uza se, svakovrsne telekomunikacijske naprave koje možeš zamisliti.- I tako spašavate dan. y

- Upropastila sam se zbog svojih nevolja. »Djelovala je suprotnonaredbama«, takva vrsta sranja. Šezdeset dana suspenzije nakon čegasu slijedile stegovne mjere. Osim što su me te spodobe iznenadanapale i rekle kako vole moj stil i bih li ja voljela život pun putovanjai pustolovina.- Mislim da sam sada stekao uvid - reče Janson. Po svoj priliciznao je iz vlastita iskustva, kao onaj tko novači osoblje, da je ekipaKonzularnih operacija najprije provjerila njezine rezultate i izvještajes terena. Oni su sigurno bili iznenađujuće impresivni jer Konzularneoperacije općenito ne cijene mnogo federalce. Jednom kad su je prepoznali kao ozbiljan talent, netko je u Konzularnim operacijama vjerojatno vukao konce s kontaktom u Uredu i uredio njezinu suspenziju samo da olakša transfer. Da su je Konzularne operacije htjele,mogle su je dobiti. Prema tome, poduzeli su korake kako bi njihovaponuda za zaposlenje bila spremno prihvaćena. Scenarij koji je Jes-sica Kincaid opisala činio se točnim, ali nepotpunim.- To nije sve - reče ona pomalo sramežljivo. - Prošla sam kroznaporni trening kad sam ušla u Konzularne operacije. Svatko u mojojklasi morao je pripremiti referat o nečem ili nekome.- Ah, da. Ah, referat je bio životopis špijuna. A koga biste viuzeli za biografiju špijuna? Matu Hari?- Ne. Legendarnog časnika po imenu Paul Janson. Napravila sam

cijelu analizu njegovih tehnika i taktika.- Šalite se. - Janson je pripremio vatru u kamenom kaminu slo-živši klade i zgužvane stranice talijanskih novina ispod toga. Suheklade brzo su se zapalile i gorjele jakim plamenom.- Impresivni ste frajer, što da kažem? Ali otkrila sam i nekepogreške koje možete učiniti. Stanovita... slabost. - Oči su joj bilenestašne, ali ne i glas.Janson je popio dugi gutljaj vruće, jake kave. - Nešto prije susreta Ricka Frazieras Michaelom Spinksom 1986. Frazierov je trener objavio boksačkom svijetu da jeprepoznao »slabost« u Spink-sovu položaju. U to vrijeme bilo je mnogo rasprava išpekulacija. A zatim je Rick Frazier ušao u ring. Nakon dvije runde bio jenokautiran. - Nasmiješio se. - No, što sad kažete o toj slabosti?Krajevi usana Jessice Kincaid spustili su se. - Zato su izabrali mene, znate.Mislim zbog gađanja.

328 329, - Jer ste bili prava učenica Paula Jansona. Netko tko poznajemoje poteze bolje od bilo koga drugoga. Da, mogu vidjeti logiku utome. Mogu vidjeti direktora operacija kako misli da je vrlo mudaršto se sjetio toga.- Sigurno. Ideja da se tajno motri stan Grigorija Bermana bila je

Page 176



Ludlum Robert - Direktiva Jansonmoja. Bila sam sigurna da ćemo vas uhvatiti u Amsterdamu. Mnogoljudi je pretpostavljalo da ćete pobjeći u Sjedinjene Države iz A. Alija nisam.- Ne, ne vi sa svojom diplomom Jansonovih studija koja je ekvivalentna diplomi fakulteta.Umuknula je gledajući talog u lončiću. - Htjela sam vam postaviti jedno pitanje.- Postavite ga.- Nešto čemu sam se uvijek čudila. Godine 1990. imali ste u šahuJamala Nadu, teroristički mozak akcije velikog formata. Pouzdaniobavještajni izvještaji iz izvora koje ste gajili prepoznali su urbanusigurnu kuću kojom se koristio u Amanu i auto kojim je bio prevezenonamo. Prljavi, otkvačeni stari prosjak približava se autu, odlazi otjeran, pada na koljena ispričavajući se, ide dalje. Ali prosjak nije nitkodrugi nego Paul Janson, naš vlastiti dr. J. I dok je puzao, postavio jeeksplozivnu napravu ispod vozila.Janson je zurio u nju.- Sat poslije Jamal Nadu zurio je u auto. Ali to čine i četiri dobroplaćene gospode, jordanske prostitutke koje je angažirao. Vi prijavljujete nadzor promijenjenih okolnosti, a naredbe su da se nastaviunatoč tomu. U svom izvještaju kažete da ste poslije pokušavalidići auto u zrak, međutim, detonator je zakazao. Operacija nijeuspjela zbog mehaničkoga kvara.- Takve se stvari događaju.- Ali ne vama - reče ona. - Vidite, zato nikad ne vjerujem službenom izvješću. Vi ste uvijek bili prokleti perfekcionist. Sami ste izradili detonator. Međutim, nakon dva dana Jamal Nadu vraća se sasastanka sa skupinom Libijaca kad mu odjednom mozak počne curitiniz ovratnik jer ga je netko jednim dobro ciljanim hicem pogodio ustražnji dio glave. Ispunili ste izvještaj upućujući na to da je to učinioneki protivnik Hamasa. "\- Vaše stajalište?

- Možda ste mislili da je ono što se doista dogodilo bilo priličnoočito. Četiri žene u autu, operativac nije imao želuca da ih ubije.Možda nije vidio zašto je to potrebno. Možda je mislio, kad većima u šahu kujina sina, mogao bi naći drugi način da to učini bez

mnogo kolateralnog ubijanja. A možda odio za planiranje nije to gledao na taj način. Možda su htjeli blistav i vatren kraj i nije ih bilobriga za kurve. Tako ste vi sredili da se stvari događaju na načinna koji ste mislili da bi se trebale događati.- Vi imate gledište, zar ne?- Doista zanimljivo pitanje. Način na koji ja to vidim jest taj. Usvijetu prikrivenih operacija ukokati supernegativca poput Naduapomoglo bi mnogim ljudima da naprave karijeru. Koja vrsta ljudito čini, a zatim ne traži priznanje za to?- Meni govorite!- Možda netko tko ne želi da onaj zadužen za nadzor može tražitiveliki dobitak.- Recite mi nešto drugo ako toliko toga znate. Tko je nadziraooperaciju?- Naš direktor, Derek Collins - reče ona. - U to doba on je vodio sektor Bliskog istoka.- Imate li kakvih pitanja o postupcima, predlažem da se pozabavite njime.Pokazala je slovo W palcima i kažiprstima. - Ma što bilo - reče ona napolamrzovoljno - istina je da mi je bilo prilično teško odrediti vas.- Kako to mislite?- To je jedan od razloga što je stvar s Jamalom Naduom bilazagonetka. Teško je reći što vas pokreće. Teško je uskladiti onošto sam vidjela s onim što sam čula. Sasvim je sigurno da vi niste dječačić iz crkvenog zbora. A ima i poprilično ružnih priča o stvarima ukoje ste bili umiješani u Vijetnamu.

Page 177



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Ima tu dosta sranja - reče on prekidajući je. Bio je iznenađenzbog ljutnje koja je treperila u njezinu glasu.- No dobro, glasine su prilično teške, to je sve što mogu reći.Oni se pobrinu da to zvuči kao da ste imali prste u nekom doistagadnom sranju koje se ondje dogodilo.

330 331 - Ljudi izmišljaju stvari - Janson je pokušao zvučati mirno, alinije uspio. Nije baš shvatio zašto.Pogledala ga je čudno. - Dobro, čovječe, vjerujem vam. Mislim da ste vi jedinaosoba koja bi to sigurno znala, je li tako?Janson je raspirio vatru žaračem, a klade od borovine su zapuc-ketale i zamirisale.Sunce je počelo zapadati iznad suprotnog planinskog vrha. - Nadam se da se nećeteuvrijediti ako vas zamolim da me podsjetite koliko vam je godina, gospođice Kincaid- upita on gledajući njezino tvrdo lice kako se omekšava u žaru srca.- Možeš me zvati Jessie - reče ona. - Imam 29 godina.- Mogla bi mi biti kći.- Ah, čovjek je onoliko mlad koliko se osjeća.- To bi značilo da sam ja metuzalem.- Starost je samo broj.- U tvom slučaju, ali ne u mom, ničim djeljiv broj. - Stao je miješati crvenu žeravicu što se dimila žaračem i gledao kako izgara užutim plamenovima. Njegov se duh premjestio u Amsterdam. -Imam pitanje za tebe. Jesi li ikad čula za kompaniju pod imenomUnitech Ltd.}- Naravno da jesam. To je jedna od naših. Pretpostavlja se da jeneovisna korporativna cjelina.- Ali je služila kao fronta Konzularnih operacija.- Neovisna je poput pseće noge - reče ona prolazeći rukom krozsvoju oštru kratku kosu.- Ili mačje pandže - reče Janson. Stala su navirati nejasna sjećanja. Unitech je godinama igrao manju ulogu u cijelom nizu pothvata;

katkad je pomagao neke prikrivene agentske legende pružajućizamjenski podatak o zaposlenju. Katkad bi transferirao fondove stranama koje su se regrutirale da obave manju ulogu u većoj operaciji. -Netko iz Unitecha korespondira s izvršnim direktorom Zaklade zaslobodu nudeći logističku potporu za njihov program obrazovanjau Istočnoj Europi. Zašto?- Baš si mene našao.- Zamisli da je netko, neka skupina željela priliku da se približiPeteru Novaku. Da sazna gdje se kreće.- Netko? Rekao si da su ga Konzularne operacije likvidirale?Moji zaposlenici?

- Omogućili su da se to dogodi, točnije. Orkestrirali okolnosti ujednom potezu.- Ali zašto? - upita ona. - Zašto? Nemoj da ti promakne smisao.

- Nekoliko stvari se poklapalo. Nisu li Konzularne operacijedoista organizirale Novakovu smrt i zašto se nigdje nije izvijestiloda je poginuo? To postaje sve neobičnije iz dana u dan: ljudi zakoje se mislilo da su njegovi bliski suradnici, čini se kao da uopćene znaju za kataklizmični događaj.- Što si čitao cijelo to vrijeme? - reče Jessie prisebno pokazujućiprema različitim hrpama tiskovina.Janson je objasnio.- Misliš da bi se doista moglo kriti nešto vrijedno u arhivi tek

Page 178



Ludlum Robert - Direktiva Jansonstova? - upita ona.- Nemoj biti zaluđena mistificiranjem »prikupljanja obavještajnihpodataka«. Pola stvari koje nađeš u izvještajima mjesnih agenata ostanju u inozemstvu oni dobivaju čitajući lokalne novine.- Ma hajde - reče ona. - Ali imaš samo dva oka...- Tako govori žena koja mi je pokušala izbušiti treće.Zanemarila je zajedljivu primjedbu. - Ne možeš pročitati cijelu tugomilu odjednom. Daj meni nešto. Ja ću to prijeći. Još jedan par očiju, zar ne? Nemože štetiti.Zajedno su čitali sve dok on nije osjetio težinu iscrpljenosti što ga je počelapritiskati. Trebao mu je san jer je jedva mogao usredotočiti oči na gusto tiskanestranice. Ustao je i protegnuo se. - Idem spavati - reče on.- Noću je studeno. Jesi li siguran da ne trebaš termofor? - upitaona ispruživši ruke. Po tome se naslućivalo da se šali, a oči su jojpokazivale da možda i nije tako.On je podignuo obrvu. - Uzmi nešto više od termofora da zagri-ješ te kosti - rečeon zadržavši miran glas. - Mislim da mi je bolje da odem.- Da - reče ona. - Mislim da jest. - U njezinu je glasu bilo neštopoput razočaranja. - Zapravo mislim da ću ostati malo dulje budnada predahnem.- Dobra curica - reče on mašući i pomičući se. Bio je umoran,veoma umoran. Lako će otići spavati, ali neće dobro spavati.

J32... .333, U džungli je bila baza. U bazi je bio ured. U uredu stol. Za stolom čovjek.Njegov zapovjednik. Čovjek koji ga je naučio gotovo sve što je znao.Čovjek je sjedio nasuprot njemu.Iz malenih zvučnika sa zapovjednikova osmotračnog magnetofona dolazila je crkvenapjesma iz 12. stoljeća. Sveta Hildegard.- Zbog čega si došao k meni, sine? - Demarestove tjelesne osobine odavale su blagu mirnoću. Izgledao je kao da doista nemapojma zašto je Janson ondje.

- Sastavit ću izvještaj - reče Janson. - Gospodine.- Svakako. Standardni operativni postupak nakon operacije.- Ne, gospodine. Izvještaj o vama. Iznijet ću podrobno lošeponašanje u odnosu na članak 53. koji se odnosi na postupanje s ratnim zarobljenicima.- Ah, to. - Demarest je zašutio na trenutak. - Misliš da sam biomalo grub s Victorom Charliejem?- Gospodine? - Jansonov se glas podignuo u nevjerici.- I ne možeš zamisliti zašto, zar ne? Dobro, nastavi. Imammnogo toga na pameti upravo sada. Vidiš, dok ti ispunjavaš formu-lare, ja moram smisliti kako spasiti živote šestorice ljudi koji su zarobljeni. Šestorice ljudi koje poznaješ vrlo dobro jer su pod tvojim zapovjedništvom ili su bili.- O čemu to govorite, gospodine?- Govorim o činjenici da su članovi tvog tima zarobljeni u bliziniLong Duch Thana. Bili su na posebnom zadatku, zajedničko izviđanje sa specijalnim mornaričkim snagama. Dio modela, vidiš. Ovo jemjesto prokleto sito.- Zašto nisam bio obaviješten o operaciji, gospodine?- Nitko te nije mogao naći cijelo popodne, upravo povredačlanka 15. Vrijeme i plima ne čekaju čovjeka. I sada si ovdje i svešto misliš učiniti jest naći najbliže šiljilo za olovke.- Molim dopuštenje da govorim slobodno, gospodine.- Dopuštenje odbijeno - odbrusi Demarest. - Ti činiš, dovraga,ono što želiš. Ali tvoja ekipa je ovdje zarobljena, ljudi koji su svoježivote povjerili u tvoje ruke, a ti si najbolje pozicionirana osoba da

Page 179



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvodi postrojbu da ih se oslobodi. Ili bi to bio ti kad bi te bilo briga. Oh, misliš da sam bio bezosjećajan, nehuman prema tim Viktorima Charliejima Boguiza leđa. Ali ono što sam učinio, učinio sam iz valjanog razloga, dovraga! Već samizgubio previše ljudi zbog curenja informacija između tih predstavnika iz ARVN-a injihovih rođaka iz VC-a. Sto ti se dogodilo u Noc Lou? Zasjeda, kako si ti tonazvao. Smjestili su ti. To je bilo prokleto ispravno. Operaciju je stručnonadzirao MACV, standardni postupak, i negdje između redaka Marvin to kažeCharlieju. To se ponavlja i ponavlja i svaki put netko pogine. Vidio si Hardawayakako umire, zar ne? Njihao si ga u naručju dok mu se utroba prosipala po džungli.Hardawayu je upravo za nekoliko dana trebala završiti služba, a oni su ga rasporilii ti si bio ondje. Sad mi reci kako se osjećaš, vojnice? Naivno, meko i osjetljivo?Ili te je to naljutilo? Dobio si nekoliko lopti ili si ih izgubio igrajući nogometza Michigan? Možda ti je promaknulo, ali mi smo u kontraobavještajnoj službi,Janson, i ja neću dopustiti da moje ljude zajebu kuriri VC-a koji su pretvorili MCAu prokletu hanojsku telegrafsku agenciju! -Demarest nije nikad podizao glas dok jegovorio, a učinak je bio samo da se pojača težina njegovih riječi. - Prvi imperativčasnika jest dobrobit ljudi pod njegovim zapovjedništvom, a ako su životi mojihljudi na kocki, učinit ću sve, sve što je u skladu s našim zadatkom da ih zaštitim.Jebe mi se kakve ćeš obrasce na kraju ispuniti. Ali ako si vojnik, ako si muškarac,prvo ćeš spašavati svoje ljude. To je tvoja dužnost. A zatim nastaviti, ma kakvestegovne postupke želi tvoje malo birokratsko srce. - Savio je ruke. - Dobro?- Očekujući koordinatne mreže, gospodine.Demarest je kimnuo trijezno i pružio Jansonu list plavog papira s gusto pisanimspecifikacijama operacije. - Imaš Huey koji je otrovan plinom i obnovljen. -Pogledao je veliki okrugli sat na suprotnom zidu. - Ekipa je spremna da krene u 15.Nadam se da si i ti.Glasovi.Ne, jedan glas.Miran glas. Glas koji ne želi biti prisluškivan. No, sibilanti sečuju.Janson je otvorio oči. Tama spavaće sobe bila je ublažena sjajem lombardskogmjeseca. U njemu se pojavila nelagoda. 335 Posjetilac? Aktivni ogranak Konzularnih operacija smješten je pri generalnom

konzulatu SAD-a u Milanu na Via Principe Amedeo, samo pedeset minuta vožnje odavde.Je li Jessie nekako stupila s njima u vezu? Ustao je i pronašao jaknu pipajući podžepovima da nade mobitel. Nedostajao je.Je li ga uzela dok je spavao? Je li ga jednostavno ostavio dolje? Prebacio jekupaći ogrtač, uzeo pištolj ispod jastuka i stao puzati prema glasu koji je čuo.Jessien glas. Dolje.Zakoračio je pola puta niz kameno stubište gledajući uokolo. Svjetla su u radnojsobi bila otvorena pa će mu asimetrija rasvjete omogućiti zaštitu koja mu je bilapotrebna: žarka svjetla unutra, sje-novita tama vani. Nekoliko stuba dalje. Jessieje, sad je mogao vidjeti, stajala u radnoj sobi nasuprot zidu s njegovim mobitelompritisnutim na uho. Razgovarala je mirno.U utrobi mu se pojavio neki iskrenuti osjećaj. Kao da se boji.Iz djelića razgovora što je dopirao kroz otvorena vrata bilo je očito da razgovaras nekim kolegom iz Konzularnih operacija u Washingtonu. Primaknuo se bliže sobi, anjezin je glas postajao raz-govjetniji.- Tako je stanje još »s one strane spašavanja« - ponovila je. -Odobrenje zanišanjenje.Provjeravala je da li naredbe za ubojstvo još vrijede.Trnci su mu prošli niz leđa. Nije imao drugog izbora nego da učini ono što jetrebao učiniti već mnogo prije. Trebalo je ubiti ili biti ubijen. Žena je bilaprofesionalni ubojica. Nije bilo nevažno da je njezina profesija jednom bilanjegova. Da su njezini nalogodavci to također činili. Nije imao izbora nego da jeeliminira. Osjećaj i zavaravanje samoga sebe te njezina dobro trenirana linijalupetanja skrenula ga je od te bitne istine. Kad su cvrčci ispunili večernjipovjetarac svojim glasanjem, u radnoj sobi je prozor bio otvoren, pomaknuo jepištolj u desnu ruku prateći s cijevi njezin lik u pokretu. Iznenadna sigurnost u

Page 180



Ludlum Robert - Direktiva Jansonono što bi trebao učiniti ispunila ga je osjećajem gnušanja, odvratnosti nad samimsobom. Međutim, nije bilo drugog načina. Ubiti ili biti ubijen: bila je to strašnakrilatica jednog načina života za koji se nadao da je iza njega. To nije ublažiloni veliku istinu, posljednju istinu u njegovoj karijeri: ubiti i biti ubijen. - Što kažu brzojavi? - govorila je ona. - Najnoviji signali obavještajnih službi? Nemojte mi reći da vi momci radite naslijepo.Janson je hladno promatrao nježno građenu ženu dok je oblinu njezinih bokova i prsaisticao čvrsti mišićni okvir; na svoj način ona je doista bila veoma lijepa. Znaoje za što je bila sposobna. Vidio je iz prve ruke njezinu iznenađujuću streljačkuvještinu, njezinu iznimnu snagu i agilnost, brzinu i oštroumnost. Bila je građenaza ubijanje i ništa je ne bi odvratilo od toga.- Jesu li dečki na položaju ili samo sjede na svojim guzicama? -spustila je glas, ali je intonacija bila žustra, gotovo terorizirajuća. -Isuse! Za to nema isprike. To na sve nas baca ružno svjetlo. Sranje- istina je što kažu: ako hoćeš da posao bude dobro obavljen, učinito sam. Mislim, tako se ja sada baš osjećam. Što se dogodilo s učinkovitošću tima?Drugi nijemi, beživotni metak smrskat će još neku lubanju i neki će drugi životbiti pogođen i zbrisan, pretvoren u trulu životinjsku građu od koje se sastoji.Nije bilo napretka; upravo obratno. Svratio je svoje misli natrag na Thea i drugečiji su životi prekinuti, a zbog čega? Svojevrsni bijes što ga je obuzeo bio jepomaknuti bijes prema sebi samome, da. Ali koji? Žena će poginuti, poginuti naplaninskom imanju vrijednom pet milijuna dolara u lombardskim Alpama, u zemlji kojunikad prije nije vidjela u svom životu. Umrijet će na njegovim rukama i to će bitinjihov jedini trenutak istinske intime.- Gdje je on? Gdje? Dovraga, mogu vam to reći. -Jessie Cincaidje ponovo razgovarala sa svojim nevidljivim sugovornikom nakon trenutka tišine. - Ma idiote, zar ti misliš da vi momci doista to nisteshvatili? Monaco, čovječe. Nema dvojbe u mojoj glavi. Znaš daNovak ima ondje kuću. - Još jedna stanka. - Janson to nije rekaos mnogo riječi. Ali čula sam ga kako zbija šalu ondje sa svojim malimprijateljem koji igra bakaru. Izračunajte. Hej, za vas dečke se pretpostavlja da ste u obavještajnoj službi pa zašto ne pokušavate djelovatiobavještajno?Lagala im je. Lagala za njega.Janson je vratio pištolj u korice i osjetio kako ga preplavljuje gotovo grozničavo

olakšanje. Intenzitet tog osjećaja iznenadio ga je 337 i zaintrigirao. Pitali su je gdje se on nalazi, a ona je lagala da ga zaštiti. Onaje upravo odabrala stranu.- Ne - rekla je - nemoj nikome reći da sam nazvala. To je biloprivatno čavrljanje, u redu? Samo ti i ja, dragi. Ne, možeš sve vjerovati i meni će biti dobro. Reci im, ne znam, reci im da sam negdje ukomi i da nizozemsko zdravstveno osiguranje plaća troškove liječenjajer nemam sa sobom nikakve osobne isprave. Reci im to i kladim seda će požuriti vratiti me natrag u Ameriku.Nakon nekoliko trenutaka je poklopila, okrenula se i bila zaprepaštena vidjevšiJansona na pragu.- Tko je dragi} - upita on dosadnim glasom.- Dovraga ti - pobjesni ona. - Špijunirao si me? Slavni Paul Jan-son pretvara se u voajera?- Siđi da popiješ malo mlijeka - reče on.- Sranje - odgovori ona u dva sloga mrko gledajući. Napokonprogovori - On je debeloguzi činovnik u Americi u Uredu za istraživanje i obavještavanje. Ipak slatki dečko. Mislim da mu se sviđamjer kad sam u blizini isplazi jezik kao kad Michael Jordan zakuca.Neobične stvari, zar ne? Ali ono što je doista neobično je ono štomi je rekao o Pumi.- Pumi?- Konspirativno ime za Petera Novaka. A prije nego što pitaš, ti

Page 181



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsi Sokol. Najnoviji podaci o Pumi ipak me izluđuju. Oni ne misle daje mrtav.- Zar čekaju nekrolog u New York Timesu?- Priča se da si ti uzeo novac da središ njegovu smrt. Međutim,nisi uspio.- Vidio sam ga kako umire - reče Janson tužno tresući glavom. -Bože, žao mi je što nije drukčije. Ne mogu ti reći koliko mi je žao.- Oho - reče ona. - Želiš tražiti priznanje za ubojstvo.- Bojim se da te tvoja veza ili vara ili, što je vjerojatnije, nemadokaza. - On zakoluta očima. - Tvoji porezni dolari na djelu.- Spomenuo je da je vijest o njemu bila na CNN-u danas. Imamoli ovdje CNN? Vjerojatno će još prikazati u ranojutarnjim glavnimvijestima.338 Ona krene prema televizoru s velikim ekranom te uključi CNN. Zatim je spazilapraznu videokasetu na vrhu priključenog videorekor-dera, ubacila je i stisnuladugme za snimanje.Posebni izvještaj o smanjenju iznosa savezne pričuve. Obnovljene napetosti izmeđuSjeverne i Južne Koreje. Najnovija modna manija među japanskom mladeži. Prosvjediprotiv genetski modificirane hrane u Britaniji. Dosad je snimljeno četrdeset minutavideokasete. Zatim je došao trominutni prilog o nekoj indijskoj ženi koja je vodilakliniku u Calcutti za svoje zemljake zaražene AIDS-om. Netko ju je nazvao domaćomMajkom Terezom. I, prigoda za prilog: jučerašnja ceremonija koja slavi ženinenapore. Zgodan muškarac predao joj je posebnu humanitarnu nagradu. Isti čovjek kojije pomogao osnovati njezinu kliniku. Peter Novak.Pokojni, veliki Peter Novak.Janson je gledao u veliki televizijski ekran s nekim uskomešanim osjećajemzbunjenosti. Ili je to bio svojevrsni tehnički trik ili, što je vjerojatnije, biloje snimljeno prije, mnogo prije. Sigurno bi pomnije promatranje to razjasnilo. On iJessie zajedno su premotali snimku. Ondje je bio Peter Novak, poznata osoba,nedvojbeno je to on. Smiješio se i govorio u mikrofon: »Ja imam svoju omiljenumađarsku poslovicu: Sok kicsi sokra megy. To znači da mnogo malih stvari mogupridonijeti velikoj. Povlastica je moći slaviti iznimnu ženu koja je bezbrojnimmalim djelima dobrote i suosjećanja dala svijetu nešto doista veliko...« Tu jetrebalo biti jednostavno objašnjenje. Tu je trebalo biti. Zatim su pogledali insertjoš jednom, kadar po kadar.

- Stani tu - reče Jessie u jednom trenutku. To je bilo njezinotreće pregledavanje. Pokazala je prema časopisu što je letimičnobljesnuo na zatrpanom stolu gdje su Novaka intervjuirali nakon ceremonije. Otrčala je u kuhinju i iščupala Jansonu primjerak The Econo-mista kupljenog na štandu s novinama dan prije.- Isti broj - reče ona.Ista se slika pokazala na omotnici na kojoj je pisao datum što istječe idućegponedjeljka. To nije bila stara vrpca koja se emitirala. Bilo je snimano, moralo jebiti snimljeno nakon katastrofe u Anuri.339 Ako je Peter Novak živ, tko je poginuo u Anuri? A ako je Peter Novak mrtav, koga sugledali?Janson je osjetio kako mu glava počinje plivati. Bilo je to ludilo!Što su vidjeli? Blizanca? Dvojnika?Zar je Novak bio ubijen i ... zamijenjen dvojnikom? Bilo je to dijabolično, gotovonezamislivo. Tko bi mogao učiniti takvo što?Tko bi drugi znao? Uzeo je mobitel pokušavajući naći Novakove službenike u NewYorku i u Amsterdamu. Hitna poruka za Petera Novaka. Ima veze sa stvarima u koje jeuključena njegova osobna sigurnost.Poslužio se svakom šifriranom riječju koju je znao, ponovo bezuspješno. Odgovor jebio poznat: dosadan, flegmatičan, bez uzbune. Poruka će biti predana; ne moguobećati hoće li dobiti odgovor. Nikakva se informacija ne može dobiti o tome gdjese nalazi gospodin Novak. Marta Lang, ako je to bilo njezino stvarno ime, bila jejednako neuhvatljiva.Četvrt sata nakon toga Janson je našao samog sebe kako se hvata za glavu

Page 182



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpokušavajući srediti svoje smušene misli. Sto se dogodilo Peteru Novaku? Što sedogodilo samom Jansonu? Kad je pogledao, vidio je Jessie Kincaid kako zuri u njegaranjenih očiju.- Tražim samo jednu stvar od tebe - reče ona - i znam da je tonešto veliko, ali tako je: nemoj mi lagati. Ćula sam previše laži, dovraga, rekla sam previše laži, kao što jest. Što se tiče onoga što sedogodilo u Anuri, dobila sam tvoju riječ i ničiju drugu. Reci mi štose pretpostavlja da ja vjerujem? - Oči su joj bile vlažne i teško ježmirkala. - Sto se pretpostavlja komu ću vjerovati?- Znam što sam vidio - reče Janson blago.- Onda nas je tu dvoje. - Ona tržne glavom prema TV ekranu.- Sto kažeš? Da mi ne vjeruješ?- Želim ti vjerovati. - Duboko je udahnula. - Želim vjerovatinekome.Janson je dugo šutio. - Krasno - reče on. - Ne krivim te. Slušaj, pozvat ću taksi,on će te odvesti do postaje Konzularnih operacija u Milanu i možeš ih ondjeizvijestiti. Vjeruj mi, bit će sretni što im se340 vratio tako odličan strijelac kao što si ti. A ja ću u to vrijeme kad dovedeš ovamoekipu za raščišćavanje već davno otići.- Čekaj malo - reče ona. - Uspori.- Mislim da je tako najbolje.- Za koga?- Za oboje.- Ne govoriš u ime nas oboje. Govoriš u ime jednoga od nas. -Zašutjela je na trenutak koračajući. - Dobro, ti prokleti gade - rečenaglo. - Vidio si što si vidio. Kriste, vidio si što si vidio. Sranje, to jeono što ja zovem potpunim jebanjem u mozak. - Zajedljivo smijulje-nje. - Nisam to trebala učiniti na prvom spoju ili te neće poštovatiujutro.Janson je bio izgubljen u vlastitu vrtlogu misli. Peter Novak: tko je bio ta živalegenda, taj čovjek koji se prometnuo iz tame u globalnog uglednika takvimmeteorskim sjajem? Pitanja su nadirala u njegovoj glavi, ali to su bila pitanja bezodgovora. Želudac mu se uskomešao i Janson je bacio svoju keramičku šalicu Deruta uvatru gdje se obila o teško kamenje. Na trenutak se osjetio bolje, ali samo natrenutak.

Vratio se u ispucani kožni naslonjač blizu kamina slažući jednu popucalu kožu uzdrugu. Jessie je stajala iza njega i počela trljati njegova bolna ramena.- Ne volim povećavati napetost - reče ona - ali ako želimo shvatiti što se događa, moramo izaći odavde. Što misliš, koliko treba Konzularnim operacijama da nas nađu? Dobili su sve satelitske podatke i,vjeruj mi, imaju tehničare koji rade cijeli dan da identificiraju tvojauto, promijene prijevozno sredstvo, bilo što. Prema onome što mije rekao prijatelj, brzojavi su uglavnom bezvrijedni, samo mnogopogrešnih opažanja, ali bit će uskoro jedno pravo. Pretrest ćepoznate kontakte u Europi prateći tisuće nepovezanih prijetnji, pregledavajući snimke s naplatnih kućica na autocestama i graničnimprijelazima. Sve to sranje s kiber-detektivima. I prije ili poslije neštoće ih dovesti ovamo.Imala je pravo. Govorio je o filantropovu motu: Sok kicsi sokra megy. Mađarskanarodna mudrost. Hoće li njihovi vlastiti mali napori uroditi većim plodom? Sad sesjetio Fieldingovih riječi: U Mađarskoj ćete još naći njegove najveće obožavateljei njegove najljuće neprijatelje.341 I Langičine primjedbe: Htjeli mi to ili ne, Mađarska gaje učinila onim tko on jest.A Peter nije netko kome treba zaboraviti dugove.To ga je učinilo onim tko jest.A tko je to bio?Učinilo ga je onim tko je bio: Mađarska. To je trebalo biti Janso-novo odredište.Bila je to njegova najbolja prilika da otkrije krvne neprijatelje Petera Novaka,one koji su ga poznavali najdulje i možda najbolje.

Page 183



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Izgledaš poput čovjeka koji je upravo nešto odlučio - reče Jes-sie gotovo plaho.Janson kimne. - A što je s tobom?- Kakvo je to pitanje?- Razmišljam o svom sljedećem potezu. A što je s tvojim? Vraćašse sada u Konzularne operacije?- Sto misliš?- Reci mi.- Pusti me da to raščlanim za tebe. Izvijestit ću o tome svogdirektora za operacije, bit ću izuzeta s terena barem godinu dana,možda zauvijek. I bit ću podvrgnuta vrlo dugačkom »intervjuu«.Znam kako funkcionira sustav. To me čeka i nemoj mi pokušavatireći da nije tako. Ali, to čak i nije neki problem. Veći je problemkako se pridružiti svijetu, tom svijetu u kojem ne znam u što semože vjerovati, a u što ne. To je kao da znam previše, a ne znamdovoljno i iz oba razloga ne mogu se vratiti. Mogu ići samo naprijed.To je jedini način na koji mogu živjeti sa sobom.- Živjeti sa sobom? Ti ne povećavaš svoje nevolje živeći, negozadržavajući se sa mnom. Ti to znaš. Rekao sam ti to.- Vidiš, sve ima svoju cijenu - reče ona mirno. - Ako mi dopustiš, ja te mogu pratiti. Ako ne, učinit ću najprokletiju stvar da tibudem za petama.- Ti čak i ne znaš kamo idem.- Medo slatki, baš me briga. - Jessie je ispružila svoje mršavo,lagano povezano tijelo. - Kamo ideš?Oklijevao je, ali samo na trenutak. - U Mađarsku. Gdje je sve počelo.- Gdje je sve počelo - ponovi ona brzo. Janson ustane. - Ako želiš ići sa mnom, možeš. Ali upamti, pokušaj stupiti u vezu sKonzularnim operacijama i bit ćeš deaktivirana, ali ne po meni. Ako ideš na put,slijediš pravila ceste. A ta pravila postavljam ja. Inače...- Dogovoreno - reče ona prekidajući ga. - Prestani bušiti, našaosi naftu.Hladno ju je pogledao procjenjujući kao vojnik i operativac. Istina je bila da jenjemu trebala zaštita. Što ih čeka, bila je nepoznanica. Kad bi s njim radila upolatako strašno kao što je radila protiv njega, doista bi se pokazala kao sjajnooružje.

Morao je obaviti mnogo telefonskih poziva prije nego što legne, iskopati mnogelegende. Trebalo je pripremiti stazu.Kamo će to odvesti, bilo je, dakako, nemoguće reći. No, je li imao izbora? Ma kakvibili rizici, to je bio jedini način da prodru u tajnu nazvanu Peter Novak. 343 22Pripremio je zamku.Ta misao nije mnogo umirila Jansonove živce jer je znao kako su se često u zamkeulovili oni koji su ih postavljali. U toj fazi njegovo glavno oružje bit ćeopuštenost. Morao je paziti da izbjegne zamke straha i pretjeranog samopouzdanja.Jedna bi mogla dovesti do paralize, a druga do gluposti.Ako bi trebalo postaviti zamku, nije mogao zamisliti prikladniju. Trideset petsedamanaest Miskolc-Lillafured, Erzsebet setanv 1, bilo je nekoliko kilometarazapadno od Miskolca i jedina istaknuta zgrada u turističkom području Lillafureda.Hotel Palače, kako se sada zvao, nalazio se blizu šumovitih obala jezera Hamori,okruženog šumskom čistinom, što je upućivalo na daleku prošlost feudalne Europeparkova i palača. Ako je to mjesto evociralo nostalgiju, to je zapravo biloodavanje joj počasti. Završetak lažnog lovačkog dvorca dvadesetih godina dvadesetogstoljeća bio je carski projekt režima admirala Horthyja projektiran kao spomenikpovijesne slave nacije. Sukladno tome, restoran je bio nazvan kralj Matijaš, pomađarskom ratničkom suverenu iz 15. stoljeća koji je doveo svoj narod do veličine ukojoj se zrcalila krv njihovih neprijatelja. U postkomunističkoj eri tom je mjestubrzo vraćen bivši sjaj. Sada je privlačilo turiste i poslovne ljude iz cijelezemlje. Projekt rođen iz carske taštine prisvojio je još moćniji dominion, onaj

Page 184



Ludlum Robert - Direktiva Jansontrgovački.Paul Janson koračao je kroz prostrano predvorje i dalje prema restoranu upodrumskom stilu na razini ispod toga. Želudac mu se stegnuo od napetosti; hrana je bila posljednja stvar na koju je mislio. A svakiznak da je uzbuđen samo bi ga izdao.- Ja sam Adam Kurzweil - reče Janson hotelijeru dobro moduliranim prekoatlantskimnaglaskom. To je bila vrsta engleskog iz jezičnih škola koji je bio zajednički iobrazovanim građanima britanskog Commonwealtha, Zimbabwea, Kenije, Južne Afrike,Indije, i imućnim Europljanima koji su rano dobili jezičnu poduku. »Kurzweil« jenosio prugasto odijelo i grimiznu kravatu te je pokazivao uspravnu bahatostposlovnog čovjeka naviklog da čini ustupke.Direktor hotela odjeven u sako, crne nauljene kose počešljane u tamne valove,pogledao je Jansona oštro, ispitivački prije nego što mu se lice naboralo uprofesionalni smiješak. - Vaš gost je već ovdje -reče on. Okrene se mlađoj ženipokraj sebe. - Ona će vas odvesti do vašeg stola.Janson je kimnuo uljudno. - Hvala. - Stol je bio, kao što je njegov gost očitotražio, diskretna klupa u kutu. Čovjek s kojim se trebao sresti bio je domišljat ipažljiv, inače ne bi preživio u ovom specijalnom poslu tako dugo kao što jest.Dok je Janson hodao prema klupi, koncentrirao se na ulazu na lik koji će moratipotpuno usvojiti. Prvi dojmovi su doista bili važni. Čovjek s kojim se susreo,Sandor Lakatos, bit će sumnjičav. Kao i Kurzweil, pa i više. To je bila, znao je,najučinkovitija protumjera.Ustanovilo se da je Lakatos nizak usukani čovjek; zavinutost gornjega dijelakralježnice pomaknula mu je glavu neobično naprijed na vrat, kao da je zabija ubradu. Obrazi su mu bili okrugli, nos gomo-ljičast, a podvoljak povezan s crtomčeljusti, što je njegovoj glavi davalo kruškolik oblik. Na njemu se moglaproučavati raskalašenost.Bio je i među najvećim trgovcima oružja u Srednjoj Europi. Njegovo se bogatstvoznatno povećalo za vrijeme embarga na uvoz oružja u Srbiju kad je ta republikamorala tražiti ilegalne izvore za ono što više nije mogla dobiti legalnim putem.Lakatos je započeo karijeru kao vozač teretnih vozila na duge prugespecijalizirajući se za voće i povrće, a zatim za suho voće i povrće. Njegovposlovni model i njegova infrastruktura zahtijevali su neznatnu modifikaciju da bise proširili na trgovinu oružjem. To što je uopće pristao sastati se s AdamomKurzweilom bio je zavjet jednom drugom čimbeniku što je stajao iza njegova uspjeha:njegova puka, nezasitna pohlepa.

344 345 Upotrijebivši već davno istrošenu legendu, onu o kanadskom direktoru tvrtke zazaštitarske usluge, a to je privatna policija, Janson je nazvao niz poslovnih ljudikoji su već dugo bili izvan trgovine. Na svakoj instanci poruka je bila ista. NekiAdam Kurzweil koji predstavlja klijenta kojeg ne može imenovati, traži dobavljačaza posebno veliku i unosnu transakciju. Kanađanina, legende koju je Janson stvorioza sebe ne obavijestivši Konzularne operacije, rado su se sjećali, uvažavajućinjegovu skromnost i duga razdoblja nevidljivosti. Ljudi s kojima je stupio u vezubili su sumnjičavi, premda nerado; svi su bili oprezni ljudi, obogatili su se isada su nastavili s poslom. Nije važno. Janson je znao da će se u malom svijetutakvih trgovaca priča o ozbiljnom kupcu proširiti; onaj koji je organiziraouspješan kontakt može očekivati proviziju za transakciju. Janson neće stupiti uvezu s Lakatosom; on će kontaktirati s onima oko njega. Kada ga je jedan odposlovnih ljudi s kojima je razgovarao, stanovnik Bratislave kojega su tijesne vezes vladinim dužnosnicima poštedjele istrage, upitao zašto taj Adam Kurzweil nepokuša s Lakatosom, rečeno mu je da je taj Kurzweil nepovjerljiv i ne bi seposlužio nikim za koga ne bi dobio osobno jamstvo. Lakatos, što se tiče Kurzweila,jednostavno nije bio vrijedan povjerenja. On i njegovi klijenti ne bi se izlagaliopasnosti od takvog nepoznatog čovjeka. Osim toga, nije li Lakatos bio previšeneznatan za takvu transakciju?

Page 185



Ludlum Robert - Direktiva JansonKao što je Janson predvidio, drski je prigovor prenesen svinjskom Mađaru koji senakostriješio što je otpravljen pod tim uvjetima. Ne ulijeva povjerenje? Nepoznat?Lakatos nije bio dovoljno dobar za tog Adama Kurzweila, tog misterioznogposrednika? Bijes je bio pomiješan s pragmatičnom proračunatošću. Dopustiti danjegov ugled bude tako osporavan, bio je jednostavno loš posao. I nije biloučinkovitijeg načina da se zbrišu sve zaostale objede nego da se prizemljineuhvatljiv izvještaj.No, tko je bio taj Kurzweil? Kanadski je ulagač bio oprezan; očito nije bio voljanreći ono što zna. - Sve što mogu reći jest da je bio naš vrlo dobar klijent. - Zanekoliko je sati Jansonov mobitel počeo kreštati sa svjedočanstvima u koristMađara. Čovjek je očito tražio usluge. Pa dobro, pristao je Kanađanin. Kurzweil ćeproći kroz područje Miskolca blizu Lakatosova prvobitnog boravišta. Moguće je da ganagovori da se sastanu. Međutim, da bude jasno: Kurzweil je vrlo nepovjerljiv čovjek; ako odbije, neka se nitko ne uvrijedi.Unatoč taktičkom glumljenju odbijanja, Jansonova nestrpljivost za sastanakgraničila je s očajem. Jer je znao da jedini siguran način da dođe do starih izakletih neprijatelja Petera Novaka vodi preko mađarskog trgovca smrću.Janson je sjedeći u visokom kožnom naslonjaču u hotelskom predvorju promatraoLakatosov dolazak i namjerno čekao 10 minuta prije nego što mu je prišao. PrilazećiMađaru za klupom, zadržao je zabavno blaziran izraz lica. Lakatos ga je iznenadioustavši i zagrlivšiga-- Napokon smo se susreli! - reče on. - Kakvo zadovoljstvo! -Pritisnuo je svoj gornji dio tijela prema Jansonu i grlio ga dok su ga njegovenezgrapne znojne ruke snažno tapšale po leđima, a zatim po struku. Nimalo nježan,usiljeni zagrljaj služio je kao svojevrsna gruba provjera sigurnosti: neke koricena gornjem dijelu tijela, ramenima, križima, ili pojas oko trbuha lako bi seotkrili.Kad su njih dvojica sjela, Lakatos je pažljivo promatrao svoga gosta: pohlepa ukombinaciji s nemalom sumnjičavošću s njegove strane. Bila je to predobra prilikada bi bila istinita, naučio je trgovac. Valja razlikovati između voća koje niskovisi i otrovnog mamca.- Libamaj roston, guščja jetra na roštilju, izvrsna su. A takav je ihrassoi aprepecsenye, neka vrsta pirjane svinjetine. - Lakatosov je glasbio pomalo bez daha i žviždeći.- Osobno više volim Bakany serteshus - odgovori Janson.

Mađar je zastao. - To znači da poznajete ovo mjesto - reče on. -Rekli su mi da ste svjetski čovjek, gospodine Kurzweil.- Ako su vam bilo što rekli, rekli su vam previše - počne on stragom čelika u glasu koji je odavao pogrešan dojam kao da senapola smiješka.- Oprostite mi, gospodine Kurzweil. Kao što znate, naš se posaotemelji na povjerenju. Rukovanje i ugled zamjena su za ugovore idokumente. To je starinski način, ja mislim. Moj je otac bio čovjekkoji je proizvodio maslac i jaja i desetljećima ste mogli viđati njegovebijele kamionete kako idu gore-dolje područjem Zemplena. Počeo je30-ih godina, a kad su komunisti preuzeli vlast, bilo im je lakše prepustiti te male transporte nekome tko poznaje ceste. Kad je bio tinej- 347 džer, sam je bio vozač kamiona. Pa kad bi mu njegovi namještenici rekli za ovu ilionu teškoću, probušenu gumu, slomljeni ventilator, što bi značilo da će njihovoputovanje biti produženo za pola dana, on je znao rješenje. Znao je koliko treba dase poprave te stvari jer je on to morao raditi sam. Njegovi su ljudi počelishvaćati. Nisu mu mogli ništa podvaliti, ali to nije izazivalo ljutnju, negopoštovanje. Mislim da sam ja možda na istom putu.- Pokušavaju li vam ljudi često podvaliti?Lakatos se nasmiješi pokazujući niz porculanskih zuba neprirodno bijelih ipravilnih. - Malo ih je tako smionih - odgovori on. - Oni prepoznaju opasnosti. -Njegov je ton varirao između prijetnje i samopoštovanja.- Nitko nikad nije prosperirao podcjenjujući mađarski narod -

Page 186



Ludlum Robert - Direktiva Jansonreče Janson trijezno. - Ali vaš jezik, kulturu, malo tko od nasmože reći da razumije.- Mađarska nejasnoća. To je državi dobro poslužilo kad su ostalihtjeli njome zavladati. U druga vremena manje nam je služilo. Alimislim da su oni među nama koji rade pod uvjetima, recimo opreza,naučili njezinu vrijednost.Pojavio se konobar i natočio im čaše za vodu.- Boca vašeg Margauxa iz '98. - reče Lakatos. Okrenuo se Kurz-weilu. - To je mlado vino, ali vrlo osvježavajuće. Osim ako bistehtjeli kušati lokalni specijalitet, jednu od onih berba »bikove krvi«.Neke se i te kako pamte.- Mislim da hoću.Lakatos je mahnuo svojim debelim prstima prema konobaru. -Umjesto toga boca EgriBikavera, '82. - Okrenuo se ponovo svom sugovorniku. - Recite mi sada - nastavi on- kako vam se sviđa Mađarska?- Izvanredna zemlja koja je svijetu dala nekoliko izvanrednihljudi. Tako mnogo nobelovaca, filmskih redatelja, matematičara, fizičara, glazbenika, dirigenata, romanopisaca. No, postoji jedan ovjenčani sin Mađarske koji je, da to kažem pristojno, zadao briga mojimklijentima.Lakatos ga je pogledao užasnuto. - Zaintrigirali ste me.

- Sloboda jednog čovjeka tiranija je drugoga - kako oni kažu - azaklade za slobodu mogu biti i zaklade za tiraniju. - Zastao je da seuvjeri kako je primljena njegova informacija.- Kako fascinantno - reče Lakatos teško gutajući. Uzeo je svojučašu vode.Janson je suspregnuo zijevanje. - Oprostite mi - promrmljao je -let od KualaLumpura je dugačak, ma kako nekome bio ugodan. -Sedmosatno drndanje iz Milana uEger u teretnom vozilu natovarenom konzerviranim mesom bilo je doista neudobno istresno. Dok je večerao s trgovcem oružja, Jessie Kincaid se poslužila lažnomputovnicom i kreditnom karticom da unajmi drugi automobil za sutrašnje putovanje ipažljivo je unaprijed razradila plan puta. Nadao se da će se ona uskoro moći maloodmoriti. - Ali putovanje je moj život - dodao je Janson važno.- Mogu zamisliti - reče Lakatos dok su mu se oči sjajile.Konobar s crnom kravatom pojavio se s domaćim crnim vinom;

došlo je u boci s vrpcom bez papirnate naljepnice. Ime vinograda bilo je urezanoizravno na staklo. Vino je bilo tamno, bogato, činilo se kao da je neprozirno dokje bućnulo u njihove kristalne čaše. Lakatos je gucnuo, isprao ga u ustima iizjavio kako je vrhunsko.- Egerska vina imaju doista punoću. - Držao je svoju čašu svinom.- Nećete moći vidjeti kroz nju - dodao je - ali, uvjeravam vas,gospodine Kurzweil, vrijedi svoju cijenu. Izvrsno ste odabrali.- Drago mi je što čujem da tako govorite - odgovori Janson. -Još jedna počast mađarskoj neprozirnosti.Upravo je tada do stola došao neki čovjek u nebeski modrom odijelu bez kravate,očito neki američki turist i očito pijan. Janson ga je pogledao i u glavi su muzazvonila zvona za alarm.- Bilo je to davno - reče čovjek izgovarajući riječi pomalo neraz-govjetno. Stavio je svoju dlakavu ruku s prstenom na bijeli stolnjakblizu košarice za kruh.- Mislio sam da si to ti. Paul Janson, glavom i bradom - glasno jezarzao prije nego što se okrenuo i otišao. - Rekao sam ti da je to on -rekao je ženi koja je sjedila za njegovim stolom s druge strane prostorije. 348 Prokletstvo! Ono što se dogodilo bila je uvijek teorijska mogućnost u tajnimoperacijama, ali do sada je Janson imao sreće. Slično je doživio jednom uUzbekistanu kada se sastao sa zamjenikom državnog ministra za naftu izdajući se za

Page 187



Ludlum Robert - Direktiva Jansonposrednika velike petroke-mijske korporacije. Dogodilo se da je neki Amerikanacprošetao kroz ured, civil, kupac nafte tvrtke Chevron koji ga je poznavao poddrugim imenom i u drugom kontekstu, u vezi s plinom iz Apsherona i naftnim poljimau Azerbejdžanu. Pogledi su im se sreli, čovjek je kimnuo, ali nije ništa rekao.Zbog sasvim različitih razloga on se osjetio jednako tako ozlovoljen što ga jeJanson primijetio kao što je bio i Janson jer ga je ovaj primijetio. Nisurazmijenili ni riječi, a Janson je znao da neće ništa istraživati. Ali ovo što sedogodilo sada bio je najgori mogući scenarij, upletanje u kontekst za koje se sviagenti na terenu nadaju da im se nikada neće dogoditi. Sada se Janson usredotočiona usporavanje otkucaja svog srca te se okrenuo Lakatosu s ravnodušnim izrazom. -Vaš prijatelj? - upita Janson. Čovjek nije jasno naznačio kome su bile upućene teprimjedbe: »Adam Kurzweil« se pravio da ne pretpostavlja da su bile namijenjenenjemu. Lakatos je gledao s nelagodom. - Ne poznajem tog čovjeka.- Ne? - reče Janson blago oslabljujući sumnju stavljajući trgovcaoružjem u obrambeni položaj. - Dobro, nema veze. Svi mi imamotakva iskustva. Pod utjecajem pića i oskudne rasvjete možda vas jesmatrao samim Nikitom Hruščovom.- Mađarska je uvijek bila zemlja gusto naseljena duhovima -odvrati Lakatos. - Neka od vaših bitnih značajki.Lakatos je spustio čašu zanemarujući komentar. - Oprostite, ako sam znatiželjan.Imam priličan broj izvještaja, kao što znate. No, nisam susretao vaše ime.- Drago mi je čuti - Janson je uživao u dugom gutljaju domaćegvina. - Ili samo laskam sebi zbog svoje diskrecije? Proveo sam većinuživota u Južnoj Africi gdje moram reći da vaša prisutnost nije primijećena.Lakatos je zarinuo bradu dublje u debeli jastuk svoga vrata pokazujući da se slaže.- Zrelo tržište - reče on. - Ne mogu reći da je ondje bila neka velika potražnja zamojim ponudama. Međutim, povremeno sam imao poslove s Južnoafrikancima i uvijek samsma- trao da su primjerni partneri u trgovini. Znate što želite i nije vam teško platitikoliko nešto vrijedi.- Povjerenje se nagrađuje povjerenjem. Poštenje poštenjem. Mojiklijenti mogu biti velikodušni, ali nisu rasipni. Oni očekuju da ćedobiti ono što plaćaju. Koliko nešto vrijedi, kao što ste rekli. Ali,bit ću jasan. Imovina koju traže nije samo materijalna. Oni su istotako zainteresirani za one stvari koje ne dolaze u paletama. Oni traže

saveznike. Ljudski kapital, možemo reći.- Ne bih htio pogrešno shvatiti značenje vaših riječi - reče Lakatos s maskom na licu.- Uzmite to kako vam se sviđa: oni znaju da ima ljudi, snaga naterenu koje dijele njihove interese. Žele angažirati potporu takvihljudi.- Angažirati njihovu potporu... - ponovio je Lakatos sumnjičavo.- I obratno žele ponuditi potporu takvim ljudima.Duboki gutljaj. - Pod pretpostavkom da takvi ljudi trebaju dodatnu potporu.- Svatko može upotrijebiti dodatnu potporu. - Janson se nasmiješi blago. - Ima nekoliko sigurnih stvari na ovom svijetu. To jejedna.Lakatos se ispružio i potapšao ga po ruci smiješeći se. - Mislim da mi se sviđate -reče on. - Vi ste mislilac i gospodin, gospodine Kurzweil. Ne poput švapskihgrubijana s kojima često imam posla.Konobar ih je poslužio prženim guščjim jetrima, »komplimenti šefa kuhinje«, aLakatos je lakomo nabadao svoju porciju viljuškom.- Mislim da shvaćate što želim reći, zar ne? - pritiskao je Janson.Amerikanac u svijetloplavoj jakni vratio se imajući ovaj put višetoga u vidu. - Ne sjećate me se? - upita čovjek ratoborno. Ovaj put onemogućio jeJansonu da se pravi kako ne zna kome se ovaj obraća.Janson se okrenuo Lakatosu. - Baš zabavno. Čini se da vam dugujem ispriku - rečeon. A zatim pogleda prema osornom Amerikancu zadržavši miran i nezainteresiranizraz lica. - Čini se da ste me zamijenili za nekog drugog - reče on sa savršenimprekooceanskim samoglasnicima.

Page 188




,350 351 - Jesam vraga. Zašto govoriš tako neobično za svaki slučaj?Pokušavaš se sakriti od mene? To je to? Pokušavaš me izbjeći? Nemogu reći da te krivim.Janson se okrene Lakatosu i slegne ramenima praveći se nezainteresiranim.Kontrolirao je svoj puls koji je jače udarao. - To mi se povremeno događa, očitoimam takvu facu. Lani sam bio u Baselu i neka žena u hotelskom baru bila jeuvjerena da me je susrela u Gstaadu. - Nasmiješi se, a zatim pokrije svoj smiješakrukom kao da mu je neugodno pri tom sjećanju. - I ne samo to. Da smo navodno bili uvezi.Lakatos se prestao smijati. - Vi i ona?- Ma ona i muškarac za kojeg me smatrala. Moram priznati, biloje prilično mračno. No, bio sam u kušnji da je povedem u svoju sobui, recimo tako, završim ono što je njezin prijatelj prekinuo. Žao mi ješto nisam, iako pretpostavljam da bi shvatila u nekom trenutku svojupogrešku. - Nasmijao se. Bio je to lagan i neusiljen smijeh, ali kad jepogledao, Amerikanac je još bio ondje s podrugljivim smiješkom nalicu.- Dakle, nemaš mi ništa reći? - rekao je cinično Amerikanac. -Sranje.Žena koja je bila za njegovim stolom, gotovo sigurno njegova žena, prišla je knjemu i potegnula ga za ruku. Bila je lagano punašna i odjevena u neprikladnuljetnu haljinu. - Donny - reče ona - dosađuješ tom ljubaznom čovjeku. On jevjerojatno na dopustu kao i mi.- Ljubazan čovjek? Ovaj me seronja otpustio. - Lice mu je bilocrveno, izraz iskreno koleričan. - Da, tako je to. Ravnatelj te je doveoda budeš njihov plaćeni ubojica, zar ne Paul? Ovaj jebeni Paul Janson dolazi u Amcon kao savjetnik za sigurnost. Sljedeća stvar je dadaje izvještaj o snimanju prije zapošljavanja i o krađi zaposlenika, amoj šef me odjebe jer kako sam mogao dopustiti da se sve to dogodidok sam ja za to zadužen. Dao sam toj kompaniji 20 godina svogaživota. Je li ti tko to rekao? Dobro sam obavljao posao. Dobro sam

obavljao posao. - Nabrao je svoje purpurno crveno lice. Na licumu se odražavalo samosažaljenje i mržnja.Žena je dobacila Jansonu neprijateljski pogled; ako joj je bilo neugodno zbog muža,uske oči davale su jasno do znanja da je,352. mnogo čula o vanjskom savjetniku za sigurnost koji je njezinog jadnog Donnvjastajao posla.- Kad se otrijeznite i želite se ispričati - reče Janson hladno -molim vas, nemojtese brinuti, prihvaćam vašu ispriku unaprijed.Takve se zabune događaju.Sto je drugo mogao reći? Kako bi reagirala žrtva pogrešnog identiteta? Zbunjeno,veselo, a zatim ljutito.To, dakako, nije bio slučaj pogrešnog identiteta i Janson se točno sjetio tko jeDonald Weldon. Viši direktor zadužen za sigurnost u tvrtki za inženjeringsmještenoj u Delawareu. Bio je samozadovoljni doživotni namještenik koji jepopunjavao položaje bratićima, nećacima i prijateljima odnoseći se prema odjelusigurnosti kao izvoru sinekure. Dok se nisu dogodile veće neprilike, tko bi mogaostaviti u pitanje njegovu kompetenciju i čestitost? U međuvremenu su krađezaposlenika i sustavno prijavljivanje lažnih izjava o radničkim naknadama postalenevidljiva zapreka na radnom proračunu dok je potpredsjednik kompanijeudvostručio svoju šefovsku plaću izvještavajući konkurentsku tvrtku o povjerljiviminformacijama. Jansonovo je iskustvo bilo da šefovi koji zastrane više nego štokrive sami sebe i vlastito zanemarivanje dužnosti za svoj otkaz, svakako okrivljujuonoga tko je njihovo loše ponašanje iznio na svjetlo dana. Zapravo bi Donald Weldontrebao biti zahvalan što je samo otpušten; Jansonov je izvještaj jasno pokazao da

Page 189



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsu neke od izjava o lažnim plaćama obavljene uz njegovu suradnju i da je pružiodovoljno dokaza za kazneno gonjenje što bi lako moglo rezultirati zatvorom.Međutim, Jansonova je preporuka bila da potpredsjednik Weldon bude razriješendužnosti, ali ne gonjen, kako bi se kompanija poštedjela daljnjih neugodnosti ikako bi se spriječila potencijalno štetna otkrića u fazama prije procesa i otkrića.Duguješ mi slobodu, ti pokvarenigade, pomislio je Janson.Sada je Amerikanac mahao prstom blizu Jansonova nosa. - Ti prokleti slatkoguzigade, dobit ćeš svoje jednoga dana. - Kad ga je žena odvela natrag do njihovihsjedala nekoliko stolova dalje, njegov nesiguran način hoda odavao je alkohol štoje poticao njegov bijes.Janson se vedro okrenuo svom sugovorniku, ali je bio užasnut. Lakatos je biohladan; nije bio budala, a prizor pijanog Amerikanca353 nije mogao automatski zanemariti. Mađareve su oči bile tvrde poput malenih crnihpikula.- Ne pijete svoje vino - reče Lakatos mašući mu svojom viljuškom.Nasmiješio se ledenim smiješkom krvnika.Janson je znao kako takvi ljudi misle: vjerojatnosti su se vagale, ali oprez jenalagao da se negativni zaključci pretpostavljaju kao istiniti. Janson je takođerznao kako njegovi prosvjedi neće baš biti uvjerljivi. Bio je ljut, razotkriven,prikazan kao netko drugi, a ne osoba za koju se predstavio. Ljudi poput SandoraLakatosa ne boje se ničega više nego mogućnosti razočaranja: Adam Kurzweil sadanije predstavljao priliku, nego opasnost. I ma kako bili mračni njegovi motivi,takva se opasnost morala eliminirati.Lakatosova ruka sada je nestala u unutarnjem džepu njegova golemog vunenog sakoa.Sigurno nije držao oružje; to bi bila pre-gruba gesta za nekoga na njegovupoložaju. Ruka je neobično zastala rukujući nekom napravom. Činilo se da je okretaoneku vrstu automatskog dojavnika ili, što je vjerojatnije, naprave za slanjeteksta.A zatim je trgovac pogledao kroz prostoriju prema šefu hotela. Janson je prationjegov pogled: dva muškarca u tamnim odijelima koja su neprimjetno bazala okodugačkog cinčanog bara odjednom su stajali malo uspravnije. Zašto ih nije prijepozvao? Lakatosovi tjelesni čuvari, dakako. Trgovac oružjem nikada se ne bi sastaos brokerom kojeg osobno ne poznaje, a da ne poduzme takve osnovne mjere opreza.I kako je upućivala brza razmjena pogleda, tjelesni su čuvari imali novi zadatak.

Nisu više bili jednostavni zaštitari. Bili su izvršitelji. Njihove otkopčane teškejakne visjele su labavo oko njihovih torza; slučajni bi promatrač pretpostavio daje lagana izbočina blizu desnog gornjeg džepa bila od kutije cigareta ili mobitela.No, Janson nije bio tako naivan. Krv mu se sledila.Adamu Kurzweilu neće biti dopušteno da živ napusti teren hotela Palače. Janson je isuviše jasno mogao predvidjeti scenarij. Obrok će biti na brzinu završen i njihdvojica će lagano išetati iz predvorja u pratnji revolveraša. Na prikladnojudaljenosti od gomile on će biti likvidiran prigušenim hicem u potiljak, a tijeloće mu biti bačeno u jezero ili prtljažnik nekog vozila.354 Trebao je poduzeti nešto. Sada.Želeći uzeti čašu, pažljivo je laktom bacio viljušku na pod i uz slijeganjeramenima u znak ispričavanja, sagnuo se da je pokupi. Dok se sagibao, podigao jenogavicu i otpustio kopču svojih korica u zglobu te uhvatio maleni Glock UN-26 kojije kupio nešto prije u Egeru. Ispod stola se mogao poslužiti brazdama na prstima dastavi držak. Oružje mu je sada bilo u krilu. Izgledi su se polagano mijenjali.- Jeste li prošetali oko jezera? - upita Sandor Lakatos. - Tako jelijepo u ovo doba godine. - Još jednom pokazivanje njegovih porculanskih zuba.- Veoma je lijepo - složi se Janson.- Htio bih vas povesti poslije u šetnju.- Nije li premračno za to?

- Oh, ne znam - reče Lakatos. - Moći ćemo biti sami. To jedoista najbolji način da se međusobno upoznamo, mislim. - U očima

Page 190



Ludlum Robert - Direktiva Jansonmu je bio antracitni sjaj.- Volio bih - reče Janson. - Mogu li se ispričati na trenutak?- Samo izvolite. - Njegov je pogled skrenuo prema dvojici čuvarau odijelu koji su ondje stajali.Janson tutne svoj Glock u pojas na struku ispred hlača prije nego što je ustao iotišao u WC niz kratki hodnik što se širio od suprotnog ugla glavne blagovaonice.Dok se približavao, osjetio je jako probadanje adrenalina: pred njim se našao jošjedan muškarac u tamnom odijelu držanja identičnog onima za barom. Taj čovjek očitonije bio ni gost ni zaposlenik restorana. Bio je još jedan Lakatosov čuvar smještenondje za svaki slučaj. Janson je ušao u WC čiji je pod bio popločan mramorom, a zanjim je pošao plećat visok muškarac čije je lice bilo zamaskirano dosadnimprofesionalizmom. Kad se Janson okrenuo prema umivaonicima, čuo je kako čovjekzaključava vrata. To je značilo da su sami. I prigušeni pucanj samo bi okupiopreostale ljude iz Lakatosove službe koji su također bili naoružani. Jansonovpištolj nije bila prednost kojoj se nadao. Imperativ vizualne skriveno-stiisključivao je mogućnost slušne skrivenosti: veliki pištolj s prigušivačem ne bi semogao sakriti u koricama na gležnju, a da ne bude otkriven. Sada je Janson otišaodo pisoara; na kvaki od nehrđajućeg čelika mogao je razabrati izobličeni odrazkrupnog čuvara. Mogao je355 također razabrati dugi cilindrični oblik čovjekova oružja. Njegovo je oružje bilo sprigušivačem.Nije bilo potrebe pričekati da Janson napusti hotel Palače; mogao je bitilikvidiran i ondje gdje se trenutačno nalazio.- Koliko ti plaća? - upita Janson ne okrećući se da pogledačovjeka. - Ja ti nudim dvostruko.Čuvar nije rekao ništa.- Ne govoriš engleski? Kladim se da govoriš u dolarima?Čuvarev izraz nije se promijenio, ali je odmaknuo pištolj. Jansonova nezaštićenostupućivala je na bolji pristup: sada je maknuo šez-desetcentimetarsku omču od užetas plastičnim pločicama na svakom kraju koje su služile kao ručke.Janson se morao koncentrirati da čuje tihi zvuk poput šapta iz čovjekove jakne štose širila kako bi on raširio ruke pripremajući omču da je stegne Jansonu oko vrata.Mogao je samo pohvaliti profesionalni sud svog takozvanog krvnika. Davljenje bijamčilo ne samo bešumnu smrt, nego i beskrvnu. U takvom restoranu, posebno ako seuzmu u obzir modeli potrošnje alkohola u Srednjoj Europi, ne bi trebalo biti

previše maštovit da ga se isprati van. Stražar bi ga mogao izvući više ili manjeuspravno podupirući ga snažnom rukom oko ramena: blag osmijeh i svatko bipretpostavljao da se gost jednostavno natopio s previše Zvacka Unicuma, alkoholakoji se nudi u hotelu Palače.Janson se duboko sagnuo naslonivši čelo uza zid opločen mramorom. Zatim se okrenuodok je njegovo pogrbljeno tijelo signaliziralo iscrpljenost od pića. Odjednom seeksplozivno uspravio i to nadesno i dok se stražar od udarca zanjihao prema natrag,a on mu je zabio koljeno u prepone. Čovjek je gunđao i podignuvši se bacio omču naJansonova ramena te mahnito pokušavao stegnuti je oko njegova ranjivog vrata.Janson je osjetio kako mu se uže zabija u meso žareći ga poput užarenog pojasa.Nije bilo drugog izlaza nego ići naprijed: umjesto da ustukne, Janson je pritisnuosvog napadača i zabio bradu u protivnikove grudi. Gurnuo je ruku u čovjekove koricena ramenu pa izvadio dugački pištolj s prigušivačem: njegov napadač nije mogaoosloboditi ruke i zadržati pritisak na užetu. Morao je izabrati. Sada je čovjekprestao stezati uže oko vrata i udario Jansonovu ruku podmuklim udarcem izbivšipištolj što se otklizao po mramornom podu.356 Janson se naglo zabio vrhom glave u čovjekovu donju čeljust. Začuo je škljocanjačovjekovih zubi koji su udarali jedni o druge kad je refleks udarca glavom prelaziood čeljusti do lubanje. Istodobno je omotao svoju desnu nogu oko suprotne čovjekovenoge i vukao ga naprijed svom snagom sve dok se krupni čovjek nije prevrnuonatraške na mramorni pod. Međutim, i čuvar je bio dobro treniran te je zamahnuosvojom nogom prema Jansonovim nogama sru-šivši ga na pod. Dok mu je kralježnicaodzvanjala od udarca, Janson se osovio opet na noge i zakoračio naprijed zabivšisnažan udarac u čovjekove prepone i zadržavši svoju nogu usađenu između njegovih

Page 191



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbedara. Desnom je rukom izvukao stražarevu lijevu nogu, a lijevom svinuo drugučovjekovu nogu u koljenu savivši je tako da je gležanj došao iznad drugog njegovakoljena. Na čovjekovu se licu odražavao bijes i strah dok se snažno borio protivJansonova zahvata udarajući ga rukama: znao je što Janson pokušava i učinio bi sveda to spriječi. No, Janson se nije dao zastrašiti. Hladno prateći metodu, kada jesvaki instinkt tražio jednostavan sukob ili povlačenje, podignuo je uvis čovjekovuizravnanu nogu i prebacio je preko svoga koljena radi ravnoteže te je staozakretati svom snagom sve dok nije čuo kako je puknuo zglob. To nije bio zvuk kaoda puca drvo; to je bio miran zvuk praska popraćen osjetom dodira, naglo popuštanjeligamenta kompliciranog zgloba koji je bio nepopravljivo slomljen.Čovjek je otvorio usta kao da će vrisnuti, a tešku bol pojačavala je svijest kakoje upravo osakaćen za cijeli život. Koljeno mu je bilo slomljeno i nikad više nećefunkcionirati kako valja. Borbene ozljede obično su poslije najviše boljele;endorfini i hormoni stresa potiskivali su prodornu bol za vrijeme zadavanjaozljeda. Međutim, stisak nogama imao je namjeravanu posljedicu jer je bol zbogloma, Janson je to dobro znao, često bila dovoljna da čovjek izgubi svijest. Čuvar,međutim, nije bio običan primjerak, a njegove snažne ruke oblikovale su zahvat»proteze«, iako ga je bol grčila. Janson je naglo popustio bubnuvši naglavačke takoda su mu koljena udarila o čovjekovo lice svom težinom tijela. Bio je to udarac nanakovanj. Janson je čuo čovjekov brzi izdisaj dok je padao u nesvijest.Uhvatio je revolver s prigušivačem - bio je to, kao što je sada vidio, CZ-75,visokoučinkovito oružje češke proizvodnje - i tutnuo ga nespretno duboko u džep naprsima.357 Netko je pokucao na vrata. Nejasno se sjetio da je takvih kucaja bilo i prije, štofokus njegova uma nije dopustio registrirati. Čula su se i gunđanja Mađara kojimase žurilo; bili su to gosti koji su se došli olakšati. Janson je podigao krupnogčuvara i pažljivo ga postavio na jedan od zahoda povukavši mu hlače oko gležnjeva.Gornji dio tijela bio je okrenut je prema zidu, ali će samo donji ekstremiteti bitividljivi gostima. Povukao je zasun na vratima iznutra, gurnuo ispod toga pregradu istegnuo mrtvi svornjak toaleta. Izašao je pred prijeke poglede četvorice gostijuzajapurenih lica i slegnuo ramenima u znak isprike.Krupni revolver neugodno ga je pritiskao u prsima; Janson je zakopčao samo najnižepuce sakoa. Na kraju hodnika vidio je dva tjelesna čuvara koja su bila kod bara. Ponjihovim izrazima očaja što se pretvarao u ledenu mržnju, shvatio je da suočekivali da će pomoći svojem kolegi otpratiti »pijanca« iz restorana. Kad je

zakrenuo iza ugla blagovaonice, jedan od njih - onaj viši - stao je ravno isprednjega.Lice plaćenog ubojice bilo je sasvim bezizražajno dok se obraćao Jansonu nastaloženom engleskom s naglaskom. - Morat ćete biti krajnje oprezni. Moj partnerima pištolj što je uperen u vas. Veoma snažan, veoma tih. Stopa srčanih udara vrloje visoka u ovoj zemlji. No, bez obzira na to, ako ste udareni, to će privućipozornost. Ja to ne bih volio. Ima mnogo dostojanstvenijih načina. Ali nećemodvaput razmišljati o poslu s vama baš ovdje.Iz glavne blagovaonice razlijegali su se veseli zvuči i svečana melodija koja jepostala univerzalna u prošlom stoljeću, Happy Birth-day to You, Boldogszuletesnapotl Pjesma nije ništa izgubila na mađarskom, Janson je bio uvjerenprisjećajući se velikog stola za kojim je sjedilo nekoliko tuceta gostiju, stola nakojem su se nalazile četiri ohlađene boce šampanjca.A sada je s izrazom neugodnog straha na licu Janson stavio obje ruke na grudi uteatarskoj kretnji straha. Istodobno je izvukao desnu ruku ispod lijeve primičućije dršku vatrenog oružja.Čekao je još trenutak da se začuje i drugi zvuk što ide uz slavlje, vjerojatnouobičajen u Mađarskoj baš kao i drugdje: prasak čepa šampanjca. Stigao je sljedećitrenutak; bila je to prva od četiri boce.358 koja će se otvoriti. Na zvuk sljedećeg čepa što je prasnuo, Janson je potegnuookidač revolvera s prigušivačem.Meki fijuk izgubio se u bučnom slavlju, ali se pojavio užasnut pogled narevolveraševu licu. Janson je znao za meku krunu vunenih niti što su izlazile izjedva vidljive cijevi u njegovoj jakni kad se čovjek srušio na pod. Samo

Page 192



Ludlum Robert - Direktiva Jansonabdominalna ozljeda neće prouzročiti kod profesionalca da se naglo sruši kao što seovaj srušio. Neposredan pad mogao bi značiti samo jednu stvar: metak je zaorao krozgornji abdomen i zapeo u kralježnici. Rezultat je bio neposredni prestanak živčanihimpulsa, a kao posljedica toga paraliza svih mišića donjih dijelova tijela. Jansonje bio upoznat s izdajničkim znakovima potpune kata-pleksije i ukočenosti i znao ješto taj doživljaj čini suborcima, pa čak i onim otvrdnulima: oni tuguju. Oni tugujuza onim što prepoznaju da je nepovratni gubitak njihovih fizičkih svojstava, katkadčak i zaboravljajući poduzeti mjere da se spriječi gubitak njihovih pravih života.- Makni ruku iz džepa ili si ti sljedeći na redu - reče čovjekovu partneru hrapavimšapatom.Autoritet njegova glasa, više nego revolver što ga je držao, bilo je ovdje njegovokrajnje oružje, znao je Janson. Teorijski, njihov je rezultat bio neodlučen, dvačovjeka s prstima na kratkim obaračima. Nije bilo logičnog razloga za drugogčovjeka da se povuče. No, Janson je znao da će se povući. Jansonove akcije bile suneočekivane kao što je bilo i njegovo samopouzdanje. Previše je čimbenika moglobiti podloga za to samopouzdanje i oni se nisu mogli procijeniti s nekomsigurnošću. Je li Adam Kurzweil znao da će moći brže ispaliti hitac? Je li moždanosio skriveni meki oklop na tijelu? Dvije sekunde nisu bile dovoljne da se donesetakva procjena. A kazna za pogrešnu procjenu bila je veoma vidljiva. Janson jevidio kako je čovjek ošinuo pogledom svog nepomičnog sudruga lica boje pepela... isve veću lokvicu mokraće oko njega. Gubitak urinarne kontinencije upućivao je naprekid križnih živaca izazvanih ozljedom na srednjoj ili donjojkralježnici.Čovjek je pružio ruke prema njemu gledajući s mučninom, ponižen i uplašen.Ako tvoj neprijatelj ima kakvu dobru zamisao, ukradi je, običavao bi govoritikapetan korvete Alan Demarest pozivajući se na lukave stupice njihovih protivnikaiz Vijetkonga; i Janson se prisjetio zajedno359 s mračnom mišlju: Ako predugo gledaš u ponor, ponor će uzvratiti pogled. Ono što suoni isplanirali za njega, on će iskoristiti na njima uključujući čak i CZ-75 sprigušivačem krupnog čuvara.- Nemoj stajati ondje - reče Janson blago primaknuvši se čovjekovu uhu. - Našprijatelj je upravo dobio srčani napad. To se često događa u vašoj zemlji, kao štoje upravo objašnjavao. Ti ćeš podići tog čovjeka, pustiti ga da se osloni na tebe izajedno ćemo izaći iz restorana. - Dok je govorio, zakapčao je jaknu palog muškarcauvje-rivši se da je mrlja krvi skrivena. - A ne budem li mogao vidjeti obje tvoje

ruke, otkrit ćeš da je napad zarazan. Možda će se dijagnoza promijeniti u akutnotrovanje hranom. I vas dvojica ćete zajedno kupovati invalidska kolica podpretpostavkom da obojica ostanete živi.Ono što je nakon toga uslijedilo bilo je ružno, ali djelotvorno: jedan je muškaracpridržavao svog pogođenog prijatelja vodeći ga brzo iz restorana. Sandor Lakatos,Janson je vidio kad su zašli iza ugla, nije više bio za svojim stolom. Opasnost.Janson je odjednom promijenio smjer i uletio kroz dvostruka vrata u restoranskukuhinju. Buka je bila iznenađujuće glasna, a vrućina nepodnošljiva: bili su tošumovi mesa što se peklo u ulju, tekućina koje su se kuhale, noževa što su brzorezali luk i rajčice, telećih kotleta koji su se tukli, suda koje se pralo. Nijeobraćao previše pozornosti muškarcima odjevenima u bijelo te ženama za njihovimradnim mjestima jureći kroz kuhinju. Znao je da ondje negdje treba biti nekakavulaz za poslugu. Nezamislivo je da se kuhinja opskrbljuje kroz predvorje opremljenoskupim sagovima.Na suprotnom kraju otkrio je hrđave metalne stube, uske i strme. Vodile su dootključane čelične plohe u vratima što je bila u razini zemlje. Janson je srnuokroz to, a noćni zrak hladio mu je kožu nakon tople pare u kuhinji.Zatvorio je čelična vrata što tiše i pogledao oko sebe. Nalazio se na stražnjojstrani hotela Palače pokraj parkirališta. Kad su mu se oči prilagodile, vidio je dasu 20-ak kilometara od njega stabla s dugačkim granama i trava: pritajenost, ali nei zaštita.Zvuk, škripa. Netko se kretao leđima okrenut zidu, a stopala su mu čvrsto udarala otlo. Netko tko se kretao prema njemu. Osoba je znala da je naoružan i poduzela svemoguće mjere opreza.360

Page 193



Ludlum Robert - Direktiva JansonOsjetio je bolni udar ukrasa od opeke i žbuke prije nego što je začuo štektanjepištolja. Njegov je napadač dobio kut u odnosu na njega! Sad se bacio kontroliranona tlo naćulivši uši. Njegov je napadač bio udaljen sto metara; točnost će bitisavršena. Izračunao je da ima četiri sekunde da se počne kotrljati premanaprijed. Četirisekunde.Janson je pao na oba koljena i ispružio lijevu ruku ispred sebe kako bi ublažio paddok se bacao naprijed; zatim je ispružio ruku iz koje je pucao prema dolje ipoložio je na tlo smotavši se na desnu stranu. Lijevim gležnjem poduprtim premastražnjoj strani svog desnog koljena stabilizirao je položaj. Sad je mogao stavitiruku koja ga podupire na oružje, izbočinu dlana čvrsto i u pravom kutu napošljunčeno tlo. To će mu omogućiti solidan položaj za pucanje kad stavi kažiprst uokidač CZ-75. Ono što je češkom oružju nedostajalo u tajnovitosti, nadoknađivalo semoći zaustavljanja i točnosti. Omogućuje mnogo točnije rasprskavajuće pucanje negonjegovo oružje veličine dlana.Identificirao je svoju metu - bio je to čuvar kojeg je upravo ostavio - i ispaliodva hica. Bili su s prigušivačem, ali trzaj oružja ga je podsjetio koliko su mnogosnage prenijeli. Jedan je promašio cilj; drugi ga je udario u vrat i čovjek seispružio po podu pljujući krv. Prigušena eksplozija odjeknula je iza njega: Jansonje bio napet sve dok nije shvatio da je to guma nekog kombija tri metra dalje kojaje naglo eksplodirala kad ju je udario metak. Bio je još jedan revolveraš koji gaje promatrao, činilo se, a smjer udarca plus geometrija zgrade govorili su muotprilike gdje je bio smješten.I dalje u položaju spremnom za pucanje, Janson se okrenuo 30 stupnjeva i vidioSandora Lakatosa kako drži sjajni niklom obložen Glock kalibra 9 milimetara.Umišljeni paun, mislio je u sebi. Sjajna površina odražavala je svjetlost halogenihsvjetiljaka s parkirališta pretvarajući ga u lakšu metu. Janson je usmjerio maleneciljnike pištolja duž čovjekova okruglog torza i osjetio kako mu se pištolj propeokad je ispalio još dva hica.Lakatos je uzvratio vatru grčevito, a svjetlost otvora ostavila je tamnu sjenu uJansonovu noćnom vidu i on je začuo fijuk jednog od Mađarevih metaka što je udarioo tvrdi šljunak nekoliko centime-361 tara od njegove desne noge. On se ipak pokazao kao smrtni protivnik. Je li Jansonpromašio? Je li čovjek bio zaštićen oklopom?Zatim je čuo Lakatosa kako teško diše uzdižući se dok je polako tonuo prema zemlji.

Jansonovi meci pogodili su ga u donji dio prsnog koša i probili mu pluća koja su sepolako punila krvlju. Trgovac smrću bio je premudar a da ne bi točno znao što mu sedogađa: plivao je u vlastitoj krvi. 23- Idi k vragu, Paule Jansone - reče Jessie Kincaid. Vozio je rent acar brzinom nižom od maksimalno dopuštene dok je ona jednimokom gledala zemljovid. Vozili su se prema Budimpešti, premaDržavnom arhivu, ali su birali obilaznice izbjegavajući glavne ceste.- Trebao si me pozvati. Trebala sam biti ondje.Kad je napokon izmamila pojedinosti sinoćnjeg događaja, bila je uzrujana i stala mupredbacivati.- Ne znaš kakva te vrsta nagaznih mina čeka na takvom sastanku- reče Janson strpljivo dok su mu oči stalno oštro motrile u retrovizoru ima li kakav znak neželjenog društva. - Osim toga, sastanak jebio u podrumskom restoranu, izvan dometa bilo kakvih vanjskihrubova praćenja. Bi li ti stavila svoj M-40A1 na bar ili bi ga ostavilau garderobi?- Možda ne bih imala pomoć unutra. Vani je drukčije. Mnogodrveća uokolo, mnogo granja. To je igra nejednakih prilika. Ti toznaš bolje od ikoga. Smisao je da bi to bila pametna mjera opreza.Ti je nisi poduzeo.- To je predstavljalo nepotreban rizik.- Prokleto pošteno.- Prema tebi, mislim. Nije bilo razloga da te nepotrebno izlažemopasnosti.

Page 194



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Pa si se umjesto toga ti izložio opasnosti. To baš nije jako profesionalno. Kažem, iskoristi me. Ponašaj se sa mnom kao s partne-rom.361. - Partnerom? Stvarnost je drukčija. Tebi je 29 godina. Koliko sitočno godina bila na terenu? Nemoj to pogrešno shvatiti, ali...- Ja ne kažem da smo mi jednaki. Kažem samo, pouči me. Bit ćunajbolji učenik kojeg si ikad imao.- Želiš biti moj protege?- Volim kad govoriš francuski.- Daj da ti nešto kažem. Imao sam jednog ili dva protegea u svomživotu. Imali su nešto zajedničko.- Daj da pogađam. Svi su bili muškarci.Janson je odlučno zatresao glavom. - Mrtvi su. - U daljini su crkveni tornjevi iz19. stoljeća bili izmiješani s blokovima tornjeva iz sovjetske ere: simboli nekoghtijenja koje je preživjelo i samo htijenje.- Tvoja je, dakle, ideja da me držiš podalje ili održat ćeš me naživotu. - Okrenula se na sjedalu i pogledala ga. - Eto, ja na to nepristajem.- Svi su mrtvi, Jessie. To je moj doprinos njihovu napredovanju ukarijeri. Govorim o dobrim ljudima. Dovraga, izuzetno dobrim ljudima. Nadarenima da ne mogu biti više. Theo Katsaris... on jeimao potencijala da bude bolji od mene. Samo, što si bolji, to suviši ulozi. Ja baš nisam bio lakomislen s vlastitim životom. Bio samtakav sa životima drugih.- »Svaka operacija s potencijalnim prednostima ima i potencijalne opasnosti. Vrsta planiranja usmjerena je na koordinaciju tihdviju zona nesigurnosti.« To si jednom napisao u izvještaju s terena.- Polaskan sam načinom na koji si me proučavala. No ima nekoliko poglavlja za koje se čini da su ti promaknula: protegei Paula Jan-sona imaju nezgodan običaj da budu ubijani.Državni je arhiv bio smješten u neogotičkoj zgradi dugačkoj poput bloka zgrada;njezini uski prozori od teškog olovnog stakla bili su zavijeni u lukove kao nakatedrali oštro ograničavajući količinu sunčane svjetlosti što je dopirala dodokumenata su bili pohranjeni unutra. Jessie Kincaid uzela je k srcu Jansonovuideju da počne od početka.

Imala je popis informacija što su nedostajale, a koje bi im mogle pomoći da otkrijutajnu mađarskog filantropa. Za oca Petera Novaka, grofa Ferencz-Novaka, kažu da seopsesivno bojao za sigur-364 nost svog djeteta. Fielding je rekao Jansonu da je grof stvarao neprijatelje kojiće se, bio je uvjeren, nastojati osvetiti na njegovu potomku. Zar se to naposljetkudogodilo nakon pola stoljeća? Riječi profesora s Cambridgea imale su britkostoštrice: stari je plemić možda bio paranoičan, ali kao što kaže stara mudrost, iparanoici imaju neprijatelja. Ona je htjela ući u trag grofovim kretanjima u timkobnim godinama kad je mađarska vlada prolazila kroz krvave meteže. Jesu li seondje nalazili zapisi o vizama koji bi mogli naznačiti privatna putovanja na kojaje išao Novakov otac sa svojim sinom ili bez njega? No, većina podataka do kojih sudošli bili su genealoški: za Petera Novaka govorilo se da želi zaštititi preživjelečlanove svoje obitelji, što je tipičan osjećaj za one koji su vidjeli takvarazaranja u svojim najranijim godinama. Međutim, tko su bili ti rođaci, jesu li tobili preživjeli bratići s kojima je možda bio u vezi: obiteljska povijest grofaFerenczi-Novaka možda bi zaglibila u nepoznanici, ali sigurno negdje počiva uprostranosti mađarskog Državnog arhiva. Ako bi imali imena tih nepoznatih rođaka imogli ih smjestiti, mogli bi dobiti odgovor na najmučnije od svih pitanja: je listvarni Peter Novak živ ili mrtav?Janson ju je iskrcao ispred zgrade Državnog arhiva; morao je obaviti neke stvari zasebe. Godine provedene na terenu dale su mu instinkt gdje da nađe na crnom tržištuprodavače dokumenata s lažnim identitetom i drugih instrumenata što bi mu moglibiti korisni. Možda će imati sreće, a možda i neće, rekao joj je, no odlučio jepokušati. Sada se Jessica Kincaid, odjevena jednostavno u traperice i šumski zelenu

Page 195





Ludlum Robert - Direktiva Janson- Zapravo, ne baš - reče službenik. - Neobična stvar. Iz nekograzloga podaci su premješteni u poseban odjel. Zatvoreni odjel.Žao mi je, ali pristup tim dosjeima strogo je reguliran. Bilo bi jednostavno nemoguće da nekome iz javnosti bude dopušteno vidjeti tugrađu. Tražile bi se svakojake potvrde raznih ministarstava i dokumenti na najvišoj razini.- Ali to je sve jako smiješno - reče Jessie.- Razumijem. Vaše je zanimanje genealoško pa se čini apsurdnimda se takvi podaci tretiraju kao državna tajna. Osobno vjerujem dapostoji neka druga instanca pogrešnog uvrštavanja ili pogrešne kategorizacije.- Jer to bi me slomilo s obzirom na to da sam prevalila sav taj put- počne Jessie. - Znate, ne mogu vam reći koliko bih vam bilazahvalna ako biste mi mogli pomoći. - izgovorila je riječ zahvalna sbeskrajnim obećanjem. 367 - Mislim da sam previše meka srca - reče službenik uzdahnuvši.- Svi to kažu. To mi je velika slabost.- Mogu samo to potvrditi - reče Jessie slatkim tonom.- Amerikanka sama u tom neobičnom gradu. To je zasigurnoveoma neobično.- Kad bi samo tu bio netko tko bi mi mogao pokazati grad. Pravidomorodac. Pravi Mađar.- Sto se mene tiče, pomaganje drugima nije baš neki posao. -Glas mu je bio topao. - To je ... to sam ja.- Znala sam čim sam vas upoznala...- Zovite me Ištvan - reče službenik. - Da vidimo sada. Sto bibilo najjednostavnije? Imate auto, zar ne?- Svakako.- Gdje je parkiran?- U garaži preko puta arhivske zgrade - lagala je Jessie. Petero-katni kompleks garaže bio je masivna građevina od lijevanog betona,a njezina ružnoća još je više dolazila do izražaja u suprotnosti sa sjajem arhivske zgrade.- Koji kat?

- Četvrti.- Hajdemo se sastati ovdje za jedan sat. Imam kopije ovih podataka u torbi. Ako želite, možemo se čak poslije toga provozati.Budimpešta je veoma poseban grad. Vidjet ćete koliko je posebna.- Vi ste posebni - reče Jessie.Uz mehaničku buku vrata dizala su se otvorila na katu što je do dvije trećine bioispunjen automobilima. Jedan od automobila bio je žuti Fiat koji je ondje parkiralaprije pola sata. Bilo je to tik prije dogovorenog vremena i nikoga nije bilo ondje.Ili je ipak bio netko?No, gdje je parkirala auto? Ovaj put je došla drugim dizalom na suprotnom krajuparkirališta. Kad je pogledala uokolo, primijetila je na rubu svog vidnog poljaletimični pogled. Netko se sagnuo; to je shvatila nakon djelića sekunde. Bio je toznak lošeg nadzora: biti primijećen kad se očajnički trudiš da to ne budeš. Ili jeona ishitrila zaključke? Možda je to bio običan lopov, netko tko je pokušao ukrastikapu kotača, radio; takvi su lopovi prevladavali u Budimpešti.368 Ali, takve promijenjene mogućnosti nisu bile bitne. Kako bi se opasnostipodcijenile, trebalo ih je povećati. Morala je brzo izaći odavde. Kako? Vjerojatnonetko promatra dizala. Morala je izaći u drukčijem autu od onog u kojem je ušla.Nehajno je hodala između redova automobila i odjednom pala na tlo ublažujući padrukama. Puzala je na visini guma dok su joj se ruke i noge zajednički kretale.Spustivši se prema tlu, kretala se između automobila prema susjednom redu i jurnulabrzo u smjeru gdje je vidjela pognutog čovjeka.Sad se nalazila iza njega i dok se približavala, mogla je vidjeti njegovu vitkufiguru. On nije bio službenik; vjerojatno je bio netko za koga je službenikov šef

Page 197



Ludlum Robert - Direktiva Jansonuredio da ga se pošalje umjesto njega. Muškarac je sad uspravno stajao gledajućiuokolo, a na sredovječnom licu ocrtavala mu se zbunjenost i tjeskoba. Pogled mu ježivo kružio od izlazne rampe do vrata dizala. Sada je škiljio pokušavajući gledatikroz vjetrobran žutoga Fiata.Bio je prevaren, znao je to, a znao je i ne osvoji li ponovo prednost, morat će sesuočiti s gadnim posljedicama.Ona je skočila i bacila se na njega odostraga srušivši ga na beton i držeći mu vratu šakama. Začuo se prasak kad mu je čeljust udarila opod.- Tko me još čeka? - upitala je.- Samo ja - odgovori čovjek. Jessie je protrnula.On je bio Amerikanac.Oštro ga je udarila i zabila cijev svog pištolja u njegovo desnooko. - Tko je još uključen ovdje?- Dva momka na cesti, točno ispred garaže - reče on. - Stanite!Molim! Oslijepit ćete me!- Još neću - reče ona. - Kad budete oslijepljeni, znat ćete. A sadmi recite kako izgledaju. - Čovjek nije rekao ništa, a ona je još jačepritisnula cijev.- Jedan ima kratku plavu kosu. Visok momak. Drugi... smeđakosa, vrlo kratko podšišana, četvrtasta brada.Oslabila je pritisak. Vani je bila ekipa za presretanje. Jessie je prepoznalatemeljna načela praćenja. Ovaj mršavi čovjek ima svoj auto na toj razini: bio jeovdje da promatra i kad bi Jessie krenula prema369 izlaznoj rampi, on bi je pratio u svom autu na diskretnoj udaljenosti od nje.- Zašto} - upita Jessie. - Zašto to činite?Prkosan pogled. - Janson zna zašto, zna što je učinio - on izriga. - Sjećamo seMese Grande.- Isuse! Nešto mi govori da nemamo vremena da ulazimo sada uto sranje - reče Jessie. - Razgovarajmo o tome što će se dogoditi. Vićete otići u svoj auto i izvesti me odavde.- Koji auto?- Nemate kotače? Ako nećete voziti, ne trebate gledati - pritisnula je pištolj ponovo u desnu očnu šupljinu.- Plavi Renault - on izgovori kao bez daha. - Molim stanite!

Ušla je na stražnje sjedalo dok je on sjeo na vozačevo sjedalo.Spustila se u sjedalo tako da ne bude meta, ali je zadržala svoju Berettu Tomcatuperenu prema njemu; znao je da bi metak lako mogao probiti sjedalo pa je slušaonjezine zapovijedi. Usporili su pred spiralnom rampom sve dok se nisu primaklistaklenoj kabini i narančastoj drvenoj prečki što je blokirala prolaz.- Probij je! - uzviknula je. - Učini što sam rekla!Auto se zaletio kroz slabu zapreku i izletio na ulicu. Čula je korake ljudi koji suse žurili.U retrovizoru je Jessie mogla razabrati jednoga od njih: kratko ošišanog,četvrtaste čeljusti, baš kao što ga je opisao. Stajao je na drugom kraju ulice. Kadje vozilo jurnulo u suprotnome smjeru, govorio je brzo u neku vrstu komunikatora.Odjednom se prednje vjetrobransko staklo pretvorilo u paučinu i vozilo se počelonekontrolirano naginjati. Jessie je zurila između dva prednja sjedala i ispredvidjela krupnog plavokosog muškarca nekoliko metara sa strane kako drži revolver sdugom cijevi. Ispalio je dva hica.Amerikanac za upravljačem bio je mrtav; mogla je vidjeti kako krv curi kroz izlaznuranu u stražnjem dijelu njegove lubanje. Očito su shvatili da ono što se dogodilonije bilo sukladno planu, da je mršavi muškarac bio talac te su poduzeli drastičnuakciju.Sada je vozilo bez vozača prolazilo kroz prometno raskrižje presijecajući crte iuključujući se u promet. Bila je to zaglušna kakofonija treštanja truba i cviljenjakočnica.370 Traktorska prikolica sa snažnom trubom što se oglašavala poput brodske sirene zanekoliko je desetaka centimetara promašila auto. Ako ostane sagnuta izvan dometa,

Page 198



Ludlum Robert - Direktiva Jansonizlaže se opasnosti od teškog sudara s prometom iz suprotnoga smjera. Da se pokušapopeti na prednje sjedalo i preuzeti kontrolu nad vozilom, vjerojatno bi u tompokušaju bila pogođena.Nakon nekoliko sekundi vozilo koje se sve sporije kretalo, otkotrljalo se krozraskrižje, kroz četiri prometna traka i lagano udarilo u jedno parkirano vozilo.Jessie je gotovo laknulo kad je osjetila da je tresnula o stražnju stranuzaobljenih sjedala jer je to značilo da se auto zaustavio. Sad je otvorila vratabliže ulici i stala trčati, trčati niz pločnik izmičući se skupinama pješaka.Nakon petnaest minuta bila je apsolutno sigurna da su je izgubili. Unatoč tome,rekviziti preživljavanja potukli su rekvizite istrage. Da, izgubili su je, alivrijedi i obrat, shvatila je u grču: ona je izgubila njih.Sastali su se ponovo u spartanskom smještaju hotela Griff koji je bio preuređeniradnički hostel u ulici Bele Bartoka.Jessie je uza se imala knjigu što ju je negdje pokupila na svojim lutanjima. Očitoje to bila neka vrsta odavanja počasti Peteru Novaku. Pa makar je tekst bio namađarskom, u njoj nije bilo mnogo toga: to je u osnovi bila knjiga fotografija.Janson ju je uzeo i slegnuo ramenima. - Čini se da je to za zadrte ljubitelje -reče on. - Bogato ilustrirana slikovnica o Peteru Novaku. Dakle, što si našla uarhivu?- Slijepa ulica - reče ona.On je pobliže pogleda i shvati kako joj je lice prožeto strahom. -Kaži - reče on.Oklijevajući, ispričala mu je što se dogodilo. Postalo je očito da je službenik biona platnom popisu svih onih koji su ih pokušavali zaustaviti, da će oglasiti uzbunui zatim joj namjestiti klopku.Slušao ju je sa sve većim očajem što je graničio s bijesom. - Nisi to trebalaučiniti sama - reče Janson pokušavajući održati ravnotežu. - Za sastanak poputtakvoga trebala si znati koji su rizici. Ne možeš hodati ovako bez veze, Jessie. Toje prokleto lakomisleno... - prekinuo je pokušavajući kontrolirati svoje disanje.Jessie je naćulila uho. - Čujem li jeku?371 Janson je uzdahnuo. - Shvatio sam.- Tako - reče ona nakon nekog vremena. - A što je MesaGrande?- Mesa Grande - ponovi on i duša mu se ispuni slikama što ihvrijeme nikad nije izblijedjelo.

Mesa Grande: dobro čuvani vojni zatvor na istočnim obroncima kalifornijskogpodručja Indland Empire. Bijele stijene planina San Bernardino vidljive naobližnjem obzoru u čijoj su sjeni niske zgrade s bež opekom. Tamnoplavo odijelokoje zatvorenici moraju nositi s bijelom prugom od tkanine što se pričvršćujepomoću »čička« u visini prsa. Posebna stolica s posudom ispod nje da hvata krv iogra-ničivačima za glavu što su lagano pričvršćeni na zatvorenikovom vratu. Gomilavreća s pijeskom iza njega da apsorbiraju volej i spriječe rikošet. Demarest je biookrenut prema zidu, šest metara dalje, zidu s puškarnicama za svakog od šestčlanova skupine. Šest muškaraca s puškama. Zid je bio nešto protiv čega je najvišeprosvjedovao. Demarest je ustrajao da likvidaciju obavi streljački vod i njegov jezahtjev bio odobren. Osim toga, želio je gledati svoje krvnike u lice: no, ovaj jeput odbijen.Sada je Janson još jednom duboko uzdahnuo. - Mesa Grande je mjesto gdje loš čovjekloše završava.Završava loše i drsko. Jer na Demarestovu lice ondje je doista bila drskost, ne,više od toga: bijesan prezir sve dok volej nije olabavljen i sve dok se bijeli krugod tkanine nije zacrvenio njegovom krvlju.Janson je zamolio da prisustvuje strijeljanju iz razloga koji su čak i njemu ostalinejasni i molbu su mu nevoljko odobrili. Do danas Janson nije mogao odlučiti je lito bila ispravna odluka. Nije više bilo važno: i Mesa Grande bila je dio njega. Dioonoga što je postao.Za njega je predstavljala trenutak odmazde. Trenutak pravde da se naplati nepravda.Drugima, tako se činilo, taj je trenutak značio nešto potpuno različito.Mesa Grande.Jesu li se predani sljedbenici čudovišta udružili, nekako odlučili osvetiti njegovusmrt nakon toliko godina? Zamisao se čini besmislenom. To, nažalost, nije značilo

Page 199



Ludlum Robert - Direktiva Jansonda se može odbaciti. Demarestovi Vragovi: možda su ovi veterani bili međuplaćenicima koje su regru- tirali Novakovi neprijatelji? Kako bolje neutralizirati jednog učenika Demarestovihtehnika nego drugim?LudilolZnao je da Jessie želi čuti više, ali nije se mogao navesti da govori. Sve što jerekao bilo je - Sutra moramo rano krenuti. Hajde spavati. - A kad je ona stavilaruku na njegovu, on ju je odmaknuo.Legnuvši, osjetio se smeten tajnovitim duhovima kojih se nikako nije mogaoosloboditi, ma kako nastojao.U životu je Demarest uzeo previše od njegove prošlosti; hoće li u smrti sada uzetinjegovu budućnost?

372 373 24Bilo je to prije tri desetljeća i bilo je to sada. Bilo je to daleko u džungli ibilo je ovdje.Uvijek i zvukovi: vatra iz minobacača udaljenija i prigušenija nego ikada prije jerih je staza vodila mnogo kilometara daleko od službenih borbenih područja. Zbogneposredne blizine zvukovi komaraca i ostalih malih kukaca što su ubadali bili suglasniji od golemih eksplozija teškog topništva. U zemlju su bili zabodeni debelinašiljeni bambusovi štapovi obloženi izmetom što ih je Vijetkong smjestio u malenetajnovite rupe očekujući zvuk neopreznih koraka.Janson je još jedanput provjerio svoj kompas želeći znati vodi li staza u pravomsmjeru. Džungla s trostrukim krošnjama ostavljala je tlo u stalnom polumraku čak ikad je sunce sijalo. Šestorica ljudi u njegovu timu kretala su se u tri para, asvaki je bio razmaknut dobar dio puta da izbjegne ranjavanje od rasprskavajućihbombi na neprijateljskom teritoriju. Samo je on putovao bez partnera.- Maguire - javio je radiovezom mirno.Nikad nije čuo odgovor. Ono što je čuo bila je paljba iz automatske puške,preklapanje staccato eksplozija više ComBlock karabina.

Zatim je začuo vrisak ljudi, svojih ljudi, i osorne zapovijedi ophodnjeneprijateljske strane. Posegnuo je za svojim Ml6 kad je osjetio udarac u potiljak.I zatim više ništa nije osjećao.Nalazio se na dnu dubokog, crnog jezera krećući se polako poput šarana kroz mulj.Mogao je ondje ostati zauvijek zarobljen u crnome mulju, hladan i gotovonepokretan, ali nešto ga je počelo vući prema374 površini daleko od svog utješnog i tihog podvodnog svijeta. Međutim, svjetlost jepočela smetati njegovim očima, počela mu je pržiti kožu. On se borio da ostanegore, ali su sile koje su ga vukle dolje bile nesavladive. Sposobnost plutanjavukla ga je poput kakve kuke, a kad je otvorio oči, ugledao je još jedan par očijunad sobom, očiju poput bušotina. Znao je da je njegov svijet vode uzmaknuopred svijetom boli.Pokušao je sjesti, ali nije uspio, pretpostavljao je zbog slabosti. Pokušao jeponovo i shvatio da je vezan, vezan za nosiljku od grubog platna razapetog izmeđudviju motki. Skinuli su mu hlače i gornji dio odore. Glava mu je plivala, a žarištese kolebalo; prepoznao je znakove ozljede glave znajući da ne može ništa učiniti uvezi s tim.Gruba razmjena na vijetnamskom. Oči su pripadale nekom časniku koji nije bio niNVA ni Vijetkong. On je bio zarobljeni američki vojnik i u tome je bila stvar. Izneke udaljenosti dolazilo je ometanje kratkovalnog radija poput sekcijenemelodioznih violina: volumen je bio obložen i zatamnjen sve dok nije shvatio daje to bila njegova percepcija, a ne zvuk što se kretao i koji je njegova svijestdijelila po zonama. U crno odjeven vojnik donio mu je kašu od riže i ubacivao ježlicom u njegova ispržena usta. Osjećao se apsurdno zahvalnim; istodobno je

Page 200



Ludlum Robert - Direktiva Jansonshvatio da je on njima koristan, potencijalni izvor informacija. Izvući teinformacije bio je njihov posao; spriječiti da ih izvuku održavajući sebe živim,bio je njegov posao. Osim toga, znao je kako bi amaterski ispitivači katkad otkriliviše informacija nego što su oni izvukli. Rekao je sam sebi da će trebatiiskoristiti svoju moć koncentracije... kad se oni vrate. Pretpostavljajući da će sevratiti.Malo rižine kaše zapelo mu je u grlu i shvatio je da je kukac pao u hranu.Polusmiješak je treperio na licu vojnika koji ga je hranio; poniženje što hraniAmerikanca nadoknadio je poniženjem zbog toga čime ga hrani, no Jansona to nijebrinulo.- Xin loi - reče vojnik oštar poput velikog džepnog noža. Jedan od malovijetnamskih idioma koje je Janson znao: Zao mi je zbog toga Xin loi. Žao mi jezbog toga: bio je to rat u najkraćim crtama. Žao mi je što smo razorili selo dabismo ga spasili. Žao mi je što smo bacili napalm bombe na tvoju obitelj. Žao mi ješto smo mučili ove ratne zarobljenike. Zao mi je zbog toga, fraza za svaku priliku.375 Fraza koju nitko i nikada nije mislio izgovoriti. Svijet bi bio bolje mjesto kad binetko to mogao reći i misliti tako.Gdje se nalazio? Svojevrsna vijetnamska planinska koliba, zar ne? Odjednom mu seoko glave omotala masna tkanina. Osjetio je da su ga odvezali i da ga vuku dolje,ali ne na dno jezera kao u njegovu snu, nego u tunel što je bio iskopan oko plitkogkorijena drveća na tlu džungle i ispod njega. Gurali su ga sve dok nije počeopuzati jednostavno da poštedi tijelo ogrebotina. Tunel je skretao jednim putem, azatim drugim; bio je nakošen gore i dolje i ispresijecan drugima; glasovi supostajali prigušeni i bliski, a zatim vrlo udaljeni; miris katrana, benzina itruleži izmjenjivao se sa smradom prljavih muškaraca. Kad se ponovo pojavio usimfoniji kukaca na tlu džungle, jer zvuk kukaca mu je govorio da je napustio mrežutunela, ponovo su mu svezali ruke i podigli ga na stolicu. Skinuli su mu tkaninuoko glave i on je duboko udisao vlažni zrak. Uže je bilo grubo, izrađeno od vrstekonca od konoplje što se upotrebljavala za vezivanje riječnih šalupa za dokove odbambusa, i urezalo mu se u zglobove i gležnjeve. Sićušni kukci letjeli su oko mrežebrazgotina i ogrebotina koje su prekrivale njegovo izloženo tijelo. Majica i gaće,jedino ostalo na njemu, bile su obložene korom blata iz tunela.Približavao mu se koščati muškarac očiju koje su izgledale sitne ispod njegovihnaočala s čeličnim okvirima.- Gdje... drugi? - Jansonova su usta bila meka poput pamuka.

- Članovi tvog eskadrona smrti? Mrtvi. Samo si ti na sigurnom.- Vi ste Vijetkong?- To nije ispravan termin. Mi predstavljamo Središnji odborNacionalne oslobodilačke fronte.- Nacionalne oslobodilačke fronte - ponavljao je Janson dok sumu slomljene usne s mukom formulirale riječi.- A zašto ne nosite identifikacijske pločice?Janson je slegnuo ramenima proizvevši neposredan udarac bambusovim štapom dužpotiljka. - Čini se da smo se izgubili.Dva čuvara stajala su sa svake strane namrgođenog ispitivača. Svaki je od njih imaoAK-47 i redenik oko struka; pištolj Makarev 9.5 mm visio je točno ispod pojasa sastreljivom. Jedan od njih pričvrstio je na svoj pojas borbeni nož SEALSA američkemornarice čija je oštrica dugačka 10-ak centimetara svjetlucala. Janson je prepoznao ožiljke naručki Tenite. To je bio njegov nož.- Lažeš! - reče ispitivač. Njegov je pogled poletio prema čovjekukoji je stajao iza Jansona. Janson ga nije mogao vidjeti, ali GA JEmogao mirisati, mogao je osjetiti njegovu tjelesnu vrućinu čak ikroz vrućinu vlažnog zraka u džungli. U Jansonovu stranu opalioje prigušen udarac. Karabin puške, pretpostavio je. Munja smrtnemuke udarila ga je kroz njegovu stranu.Morao se usredotočiti, ne na svog ispitivača, nego na nešto drugo. Kroz bambusovepotpornje kolibe mogao je vidjeti kako s velikih plosnatih listova kaplje voda. Onje bio list; što god padne na njega, ocijedit će se poput mjehurića vode.- Čujemo o vašim posebnim vojnicima koji ne nose identifikacij

Page 201



Ludlum Robert - Direktiva Jansonske pločice.- Posebni? Da je barem tako. - Janson je zatresao glavom. - Ne.Izgubio sam pločicu. Zapeo sam o trnovit grm dok sam puzaopotrbuške po vašim tragovima.Ispitivač je gledao dosađujući se. Primaknuo je svoju stolicu bliže Jansonu inagnuo se naprijed. Potapšao je Jansona po lijevoj nadlaktici, a zatim desnoj. -Možeš izabrati - reče on. - Koju?- Što koju? - upita Janson ošamućeno.- Ne odlučiti - reče mračno koščati čovjek - znači odlučiti. -Ošinuo je pogledom muškarca iza Jansona i rekao nešto na vijetnamskom. - Slomili smo ti desnu ruku - reče Jansonu objašnjavajući togotovo nježno.Udarac je stigao kao da je zadan maljem: cijev odvinuta od automata upotrijebljenakao oružje. Zglob i lakat podupirao je bambus na njegovoj stolici. Kost njegovepodlaktice širila se između tih dviju točaka. Pukla je poput suhe grane. Kost serazdvojila od udarca: znao je to po blagom zvuku praska što je više osjetio negočuo te po užasnoj boli koja mu je prožimala ruku oduzimajući mu dah.Svijao je prste da vidi slušaju li ga još; slušaju. Bila je slomljena kost, a neživac. No, sada mu je ruka bila uglavnom neupotrebljiva.Zvuk klizanja metala o metal obavijestio ga je što će se sljedeće dogoditi: šipkadebela pet centimetara bila je ubačena kroz teške okove oko njegovih gležnjeva.Nevidljivi mučitelj zavezao je uže oko šipke, pričvrstio ga petljom prekoJansonovih ramena i izvukao

376 377 mu glavu dolje među koljena makar su mu ruke ostale vezane za ručke stolice.Zakretni moment njegovih ramena postao je sve muč-niji natječući se spodrhtavajućom boli njegove slomljene podlaktice.Čekao je sljedeće pitanje. Međutim, minute su protjecale; nije bilo ničega osimtišine. Sumrak se pretvorio u tamu. Disao je sve teže dok mu se dijafragma opiralasavinutom tijelu, a ramena je osjećao kao da su u škripu koji se sužavao i sužavaobez kraja. Janson se onesvijestio i ponovo došao k svijesti, ali onesvijestio se

samo zbog boli. Vani je bila svjetlost, je li to jutro? Popodne? No, bio je sam.Bio je u polusvijesti kad su mu opustili okove i kad se kaša od bambusa ulijevala unjegova usta. Sada su mu odrezali gaće i hrđava metalna kahlica bila je smještenana tlo ispod stolice. Zatim je petlja ponovo stegnuta, petlja što mu je povezivalaramena s okovima u gležnjevima i koja je pritiskala glavu između koljena što jeprijetilo da mu razdvoji ruke od ramena. Ponavljao je sam sebi mantru: Bistar poputvode, hladan poput leda. Dok su mu gorjela ramena, razmišljao je o ljetnimpraznicima koje je kao dijete provodio pecajući na ledu u Aljasci. Razmišljao je osmaragdnim kuglicama na velikim plosnatim listovima u džungli, o načinu na koji supadale ne ostavljajući ništa za sobom. Poslije su mu tankim konopcem svezali dvijedaske na slomljenu ruku poput neke privremene imobilizacije.Iz unutarnjih niša njegova uma vraćale su mu se Emersonove riječi koje je Demaresttako često citirao: Bok on sjedi na jastucima ^prednosti, ide spavati. Kad gaguraju, muče, poražavaju, on ima priliku da nešto nauči.Prošao je još jedan dan. I još jedan. I još jedan.Utroba mu se snažno grčila: od kaše po kojoj su letjele muhe dobio je dizenteriju.Očajnički je tražio kako obaviti veliku nuždu nadajući se da će se moći osloboditisamrtne boli što mu je grčila crijeva, no crijeva se nisu htjela pomaknuti.Pohlepno su pružala sklonište svojoj muci. Unutarnji neprijatelj, mislio jezajedljivo Janson.Nije bila ni večer ni jutro kad je začuo glas, opet na engleskom. Okovi su biliopušteni i sad je mogao sjediti ravno, u položaju što je u početku izazivao da mukrajevi živaca vrište u obnovljenoj agoniji.- Je li sada bolje? Bit će uskoro, ja molim.Novi ispitivač kojeg nitko prije toga nije vidio. Bio je to nizak čovjek živahnih,inteligentnih očiju. Njegov je engleski bio tečan,

Page 202



Ludlum Robert - Direktiva Janson378. ,„

čuo se naglasak, ali s odsječenom i hrskavom artikulacijom. Obrazovan čovjek.- Znamo da niste imperijalistički agresor - nastavio je glas. - Viste budala imperijalističkih agresora. - Ispitivač se primaknuo veomablizu; Janson je znao da njegov miris mora biti uvredljiv za čovjeka,bio je smrdljiv i samome sebi, ali nije pokazivao nikakve znakove.Vijetnamac je dodirnuo Jansonov obraz, grub i neobrijan, te rekaoblago - Ali vi nas ne poštujete kad postupate s nama kao s budalama.Možete li to shvatiti? - Da, on je bio obrazovan čovjek, a Janson jebio njegov poseban projekt. Taj ga je razvoj alarmirao: upućivao je nato da su shvatili da je on doista običan vojnik.Janson je prošao jezikom preko zuba; osjećali su se dlakavo i nekako strano kao dasu bili zamijenjeni kompletom sjeckalica izrezanih iz stare splavi od balsovine. Iznjegovih usta izašao je šum pristanka.- Pitajte se: zašto ste zarobljeni?Čovjek je hodao oko njega koračajući poput profesora ispred razreda. - Vidite, mismo zapravo vrlo slični na neki način. Obojica smo agenti obavještajnih agencija.Vi ste hrabro služili svojoj stvari. Nadam se da se isto može reći i za mene.Janson je kimnuo. Misao je nakratko bljesnula: U kojoj se to dementnoj shemimučenje zatvorenika koji se ne može braniti smatra hrabrosću? Međutim, brzo sesredio; to mu sada neće pomoći; to bi zamaglilo njegovo držanje, izdalo navikupobune. Ja sam poputvode, hladan poput leda.- Ja sam Phan Nguven i mislim da smo doista povlašteni što smose upoznali. Vi se zovete ...- Vojnik Kevin Jones - reče Janson. U svojim trenucima lucidnosti stvorio je čitav život iza tog imena: pješak iz Nebraske, male neprilike sa zakonom nakon srednje škole, trudna djevojka kod kuće, brigada koja se izgubila, a on odlutao odatle gdje se pretpostavljalo dabi mogao biti. Lik se činio gotovo stvaran za njega, iako je bio skrpaniz fragmenata popularnih romana, filmova, priča iz časopisa, TV emisija. Od tisuća priča iz Amerike mogao je izraditi nešto što će zvučatiistinskije nego ijedna istinska američka priča. - Američko pješaštvo.379 Maleni se čovjek zanio kad je pljusnuo Jansona u desno uho tako da mu je sve

zazvonilo. — Pukovnik mlađe klase Paul Janson — reče Phan Nguven. - Nemojtepokvariti sve ono dobro što ste učinili.Kako su znali njegovo pravo ime i čin?- Rekli ste nam sve to - inzistirao je Phan Nguven. - Rekli stenam sve. Zar ste zaboravili u svom deliriju? Ja mislim tako. Ja mislimtako. To se često događa.Je li to bilo moguće? Janson i Nguven fiksirali su se očima i oba su muškarcavidjela kako su se njihove sumnje potvrdile. Obojica su vidjela da je drugi lagao.Janson nije ništa otkrio ili ništa do sada. Jer, Nguven je mogao zaključiti iznjegove reakcije, ne straha ili zbunjenosti, nego bijesa da je njegovaidentifikacija bila korektna. Janson nije imao što izgubiti - Sada vi lažete -zagrmio je. Osjetio je oštar probadajući udarac bambusova štapa kroz gornji diotijela, ali je to bila više predstava nego išta drugo; Janson je postao sposobanprocijeniti ove sićušne gradacije.- Mi smo praktično kolege, vi i ja. Je li to prava riječ? Kolege? Jamislim da jest. Ja mislim da jest. - Kad se pojavio Phan Nguven,često je govorio takve riječi, ja mislim tako, gotovo šaptom: oni surazlikovali pitanja koja nisu zahtijevala verbalni pristanak od onihkoja jesu. - Sada ćemo govoriti iskreno jedan drugome kao što točine kolege. Izostavit ćete svoje laži i bajke pod prijetnjom... prijetnje- činilo se da mu se sviđa engleski idiom, način na koji ga je mogaookrenuti ovako i onako. - Znam da ste hrabar čovjek. T^nam da imatevisoki prag tolerancije za patnju. Možda biste htjeli da testiramo kakovisoko, kao eksperiment?Janson je zatresao glavom, utroba mu se zatresla. Odjednom se dignuo prema naprijedi počeo osjećati podražaj na povraćanje. Mala količina hrane dospjela je do tvrdo

Page 203



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpopločanog tla. Izgledala je poput zrna kave. Klinički znak unutarnjeg krvarenja.- Ne? Zasad vas neću prisiljavati da odgovarate. Želim da vi samipostavljate pitanja. - Phan Nguven ponovo je sjeo gledajući pažljivoJansona svojim inteligentnim, znatiželjnim očima. - Želim da se samipitate zašto ste zarobljeni. Znali smo točno gdje ćemo vas naći, to vasje zaintrigiralo, zar ne? Suočili ste se s nečim što nije bio spontaninepredvidiv odgovor iznenađenih ljudi, zar ne? Tako znate da jeono što kažem tako.

380 Janson je osjetio još jedan val mučnine: ono što je Phan Nguven rekao, bila jeistina. Mogla je biti umotana u prijevaru, ali je istina ostala, kamena ineprobavljiva.- Kažete da ne iznosite na vidjelo pojedinosti svog identiteta. Ali to vas ostavljas mučnim pitanjem. Ako nećete vi, tko će? Kako je moguće da smo mogli presresti vaštim i zarobiti starijeg agenta legendarnog američkog protuobavještajnog odjelalegendarnih mornaričkih SEALSA. Kako?Doista kako? Bio je samo jedan odgovor: kapetan korvete Alan Demarest kanaliziraoje informacije NVA-u ili svojim saveznicima u VC-u. Bio je previše oprezan premacurenju a da bi bio nesmotren, ne sada. To bi bilo izvanredno lako. Informacija bibila slučajno otkrivena nekom od članova osoblja ARVN-a za kojeg je Demarest znaoda ima bliske veze s NVA-om; mogla je biti skrivena u tajnom skrovištu papira»slučajno ostavljenih« na nekoj predstraži u džungli koja se žurno povukla podneprijateljskom vatrom. Pojedinosti su se mogle promišljeno prenositi preko šifre iradijske frekvencije poznate neprijatelju. Demarest nije želio da Janson budeprepreka; trebao ga je maknuti. I tako se pobrinuo za taj predmet kako je samo onznao. Cijela je misija bila prokleta stupica, smicalica majstora smicalica.Demarest mu je to smjestio!I sada je kapetan korvete nedvojbeno sjedio za svojim stolom slušajući HildegardBingensku, a Janson je bio poduprt na stolicu u kompleksu VC-a smrdeći po znoju izotvorenih rana, gdje mu se uže urezalo u meso, skršena tijela, poremećena uma,poremećena najviše od shvaćanja da je njegova teška muka tek počela.- Dobro - reče Phan Nguven. - Morate priznati da je naša obaviještenost bolja. Mi znamo toliko mnogo o vašim operacijama da nebi imalo smisla zadržavati to kao da lišavamo ocean jedne jedinesuze. Da, mislim tako, mislim tako. - Izašao je iz kompleksa vijećajući tihim glasom s nekim drugim agentom, a zatim se vratio i sjeo

na svoju stolicu.Jansonov je pogled pao na čovjekove noge koje nisu dodirivale tlo zamijetivšivelike američke tenisice i dječje potkoljenice.- Vjerojatno ste se pomirili s činjenicom da se nikada više nećetevratiti u Sjedinjene Američke Države. Uskoro ću vam govoriti o vijetnamskoj povijesti počevši s Trung Tracom i Trung Nhijem, zajednič-381 kim kraljicama Vijetnama koje su protjerale Kineze iz naših zemalja davne 39.godine! Prije Hoa bile su sestre Trung. Gdje je bila Amerika 39. godine? Shvatitćete uzaludnost napora vaše vlade da uguši pravedne nacionalne težnje vijetnamskoganaroda. Morate naučiti mnogo lekcija i bit ćete dobro potkovani. Ali ima mnogo togašto vi nama morate isto tako ispričati. Dogovoreno?Janson nije odgovorio ništa.Na ispitivačev znak okom karabin se zdrobio na njegovoj lijevoj strani: još jednaelektrična munja samrtne boli.- Možda možemo početi s nečim lakšim i razraditi to u složenijeteme. Razgovarat ćemo o vama. O vašim roditeljima i njihovoj ulozi ukapitalističkom sustavu. O vašem djetinjstvu. O bogatoj američkojpopularnoj kulturi.Janson se zaustavio čuvši zvuk klizanja metal o metal kad je debela čelična šipkabila ponovo umetnuta između njegovih okova u nozi.- Ne - reče Janson. - Ne! - I Janson je počeo govoriti. Govorioje o onome što je bilo prikazano na televiziji i u kinima; PhanNguven bio je posebno zainteresiran za ono što se smatralo sretnimsvršetkom i koje su vrste svršetaka dopuštene. Janson je govorio o

Page 204



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsvom djetinjstvu u Connecticutu, govorio je o životu svoga oca kaodirektora osiguravajućeg društva. Ta je koncepcija zaintrigiralaNguvena pa se on počeo ponašati poput učenika i uozbiljio se tjerajući Jansona da objasni temeljne koncepcije analizirajući pojmoverizika i odgovornosti s gotovo konfucijanskom istančanošću. Jansonje isto tako mogao govoriti fasciniranom antropologu o obredimaobrezivanja stanovnika Trobriandskog otočja.- Vaš otac je vodio dobar američki život?- Mislio je da vodi. Dobro je zarađivao. Posjedovao je lijepukuću, lijepi auto. Mogao je kupovati stvari koje je želio kupiti.Phan Nguven sjeo je natrag na svoju stolicu i njegove široke grube crte odavale subudnost i podrugljivost. - I to daje smisao vašem životu? - upitao je. Svinuo jeruke mršave poput djetetovih oko grudi i nagnuo glavu. - Hm, hm? To daje životvašem životu?Pitanja su se redala. Nguven je odustao od toga da sebe naziva ispitivačem; on jebio, rekao je, »učitelj« i svakog je dana Jansonu bilo dopušteno sve više kretanja.Mogao je hodati oko malene kolibe od bambusa, iako uvijek pod budnom paskom. Jednoga dana nakon gotovo duhoviterasprave o američkim sportovima (Nguven je izrazio mišljenje, kao da je to samo posebi očito, da se u kapitalističkim društvima klasna borba lažno rješava nasportskim igralištima), Janson je dobio dokument da ga potpiše. U njemu sepotvrđivalo da je dobio dobru medicinsku skrb i da je Nacionalna oslobodilačkafronta, koja se u dokumentu predstavljala kao borci za slobodu predani miru idemokraciji, dobro postupala s njim. Pozivao je na povlačenje Amerikanaca izimperijalističkih agresivnih ratova. Dobio je u ruku pero, fino nalivpero francuskeproizvodnje očito baštinjeno od nekog od starih kolonizatora. Kad se nagnuo dapotpiše dokument, počeli su ga tući sve dok nije izgubio svijest.Kad se opet osvijestio, našao se okovan u čvrstom bambusovu kavezu visokom dvametra i promjera 120 centimetara. Nije mogao uspravno stajati; nije mogao sjesti.Nije se mogao micati. Nije imao nikakva posla. Stražar skrivena lica stavio mu jeuz noge vjedro bočate vode prekriveno volovskom dlakom i mrtvim kukcima. Bio jeptica u kavezu čekajući samo hranu.Bit će to, nekako je znao, veoma dugo čekanje.- Xin loi - bockao je stražar. Žao mije zbog toga.

3S2. 383 25Molnar. Grad koji je povijest izbrisala.Molnar. Gdje je sve počelo.Sada se čini kao njihova posljednja nada da nađu bilo kakvu vezu s podrijetlomPetera Novaka. Posljednja nada za odgonetavanje mreže prijevara koja ih je zavela uklopku.No, što će, ako uopće hoće, ostati od toga?Put kojim su krenuli sutradan ujutro prolazio je uz veće gradove i autoceste, aLancia je stenjala i poskakivala kako su vozili kroz brežuljke Biikk usjeverozapadnoj Mađarskoj. Činilo se da je Jessie cijelo vrijeme previšezaokupljena nečim.- Nešto mi je čudno kod onih muškaraca jučer - reče ona napokon. - Način na koji su oni to organizirali.- Konfiguracija trokuta? - reče Janson. - Zgodan standard,doista. To je ono što vi činite kad imate tri čovjeka pri ruci. Nadzori blokada. Točno kao u priručniku.- To mi smeta - reče ona. - To je točno iz našeg priručnika.Janson nije govorio nekoliko trenutaka. - Prošli su trening Konzularnih operacija - reče on.- Čini se da je tako - odgovori Jessie. - Sigurno je tako. A gledajući onog plavog momka kako puca...

Page 205



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Kao da je predvidio mogućnost tvog manevra i poduzeo protumjere.- Tako mi se nekako čini, da..384.,

- Veoma zdravo s taktičkog gledišta. Ma kakvi bili njegovi razlozi, morao je eliminirati tebe ili taoca. Umalo je to učinio oboma.Tako pucati u kolegu značilo je da je talac, a prema tome i mogućnost prekida sigurnosti, stvar koju nije mogao riskirati.- Moram ti reći, to me izluđuje - reče Jessie. - cijeli rakurs Konzularnih operacija. To je kao da se sve urotilo protiv nas. Ili je moždajoš kompliciranije. Možda je to poput onoga što je onaj kreten uarhivu spominjao kako su se uništavali dokazi. Nešto o tome kakosu vatra i voda suprotnosti, ali one su obje neprijateljice.Teren je postajao sve brdovitiji; čak i kad su s obzora nestali blokovi tornjeva izsovjetske ere, znali su da se približavaju odredištu. Selo Molnar bilo je blizurijeke Tise između Miskolca i Nyiregyhaza. Devedeset kilometara sjeverno jeRepublika Slovačka; devedeset kilometara istočno je Ukrajina, a točno ispod njihRumunjska. U različitim točkama povijesti sve su predstavljale ekspanzionističkesnage -geopolitičke grabljivice. Planine su kanalizirale rijeku; one su takođerkanalizirale vojske kamo god su željele krenuti, od istočne fronte do središtaMađarske. Selo je bilo varljivo lijepo, obasuto smaragdnim brežuljcima i obroncimašto su se uzdizali prema udaljenijim niskim, plavičastim planinama. Tu i tamouzdigao bi se neki od brežuljaka; niže uzvisine bile su zasađene vinogradimaprepuštajući vrhove varljivoj jednoličnosti šuma. No, krajolik je bio i nagrđen navidljiv inevidljiv način.Sada su prelazili malen most preko Tise što je nekoć povezivaodvije strane sela Molnar.- To je nevjerojatno - reče Jessie. - Prosio je. Kao da je netkomahnuo čarobnim štapićem.- Tu bi bilo mnogo bolje od onoga što se dogodilo - reče Janson.Pročitao je kako se jednoga zimskog dana 1945. crvena armija spustila niz ove planine, a jedna od Hitlerovih divizija pokušala je napraviti zasjedu. Topničke postrojbe prolazile su cestom duž rijeke Tisekad su njemački i kvislinški vojnici poslani da ih zaustave promašili,

no u tom je pokušaju izgubljeno mnogo života, crvena je armija vjerovala da su stanovnici Molnara cijelo vrijeme znali za zasjedu.Ruralni Mađari na tom području morali su naučiti lekciju, platitikaznu krvlju. Selo je bilo zapaljeno, a stanovnici zaklani.385 Jessie je, pomno promatrajući zemljovide toga područja, otkrila da na onom mjestugdje su predratni zemljovidi pokazivali maleno selo, u suvremenim atlasima nemaništa. Udubila se u gusto tiskane zemljovide s draguljarskim povećalom i crtaćimravnalom; nije moglo biti pogreške. Ono čega nema govorilo je više nego bilo štočega ima.Zaustavili su se u nekoj gostionici uz cestu. Unutra su sjedila dvojica muškarca zadugim bakrenim barom zagledani u svoje pivo Dre-her. Odjeća im je bila seljačka:poderane pamučne košulje zamazane blatom i plavi plastroni ili neka stara sovjetskaverzija toga. Nitko nije ni pogledao kad su ušli Amerikanci. Gostioničar ih jepratio pogledom bez riječi. On je nosio bijelu pregaču i bio je zaokupljen brišućivrčeve za pivo krpom koja je izgledala sivo. Njegova uvučena crta kose i tamne boreispod očiju pridonosili su dojmu starosti.Janson se nasmiješio. - Govorite li engleski? - obratio se čovjeku.Čovjek je kimnuo.- Moja žena i ja razgledavamo okolicu. Ali ujedno i tragamo zakorijenima. Shvaćate?- Vaša je obitelj iz Mađarske? - konobarev engleski imao jenaglasak, ali je bio tečan.- Moja žena - reče Janson.Jessie se nasmiješi i kimne. - Baš tako - doda ona.

Page 206



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Razumijem.- Prema obiteljskoj predaji, njezini su djed i baka rođeni u selukoje se zove Molnar.- Ono više ne postoji - reče gostioničar. Bio je, sad je Janson tovidio, mlađi nego što je u prvi mah izgledao. - A koje je prezime?- Prezime je bilo Kis - reče Janson.- Kiša je u Mađarskoj kao Jonesa. Žao mi je, ali to vam nećepomoći u traganju. - Glas mu je bio hladan, formalan, rezerviran.Nije to bio tipični seoski gostioničar, zaključio je Janson. Kad se vratio korak natrag od šanka, na pregači mu se vidjela crna vodoravnapruga na mjestu gdje se njegov veliki trbuh trljao o izbočinu našanku.- Pitam se bi li se tko drugi mogao sjetiti prošlosti - reče Jessie.- Tko je još ovdje? - pitanje je bilo uljudni izazov.- Možda... neki od ove gospode?386 Gostioničar je bradom pokazao prema jednom od njih. - On baš nije Mađar, on jePaloc - reče on. - Veoma stari dijalekt. Ja ga jedva mogu razumjeti. On razumijenašu riječ za novac, a ja razumijem njegovu za pivo. Tako se sporazumijevamo. Osimtoga, ja ne bih silio. -Bacio je pogled prema drugom čovjeku. - A on je Ruten. -Slegnuo je ramenima. - Neću reći ništa više. Njegove forinte su jednako vrijednekao i one ostalih. - Bila je to izjava demokratskog osjećaja kojaje izazvala suprotni učinak.- Shvaćam - reče Janson pitajući se upućuje li ga u stvari tako štomu govori o mjesnim napetostima ili ga promišljeno isključuje. - Inema nikoga ovdje tko tu živi i možda se sjeća prošlosti?Čovjek iza šanka stavio je svoju sivu krpu u drugi vrč ostavljajućidlačice od mekanog platna. - Prošlosti? Prije 1988.? Prije 1956.?Prije 1944.? Prije 1920.? Ja mislim da je to prošlost. Oni govore onovoj eri, ali ja mislim da nije tako nova.- Slušam vas - reče Janson prisno.- Došli ste u posjet iz Amerike? U Budimpešti ima mnogo krasnih muzeja, a dalje na zapadu ima uzornih sela. Vrlo slikovitih.Napravljenih baš za ljude poput vas, američke turiste. Mislim daovo nije baš tako lijepo mjesto da bi se posjećivalo. Nemam razglednica za vas. Mislim da Amerikanci ne vole mjesta koja nemaju raz

glednice.- Ne svi Amerikanci - reče Janson.- Svi Amerikanci vole misliti da su različiti - reče čovjek kiselo. -Jedan od mnogih načina na koje su svi oni isti.- To je vrlo mađarski način promatranja - reče Janson.Čovjek se napola nasmiješi i kimne. - Priznajem, imate pravo. Aliljudi ovdje u okolici pretrpjeli su previše a da bi bili dobro društvo. To jeistina. Mi nismo čak ni sami sebi dobro društvo. Jednom davno ljudi su provodilizime gledajući u ognjišta. Sad imamo televizore izurimo u njih.- Elektroničko ognjište.- Točno. Možemo primati CNN i MTV. Vi se Amerikanci žalitezbog trgovaca drogom u Aziji, a u međuvremenu preplavljujete svijetnjihovom elektroničkom inačicom. Naša djeca znaju imena vašihrepera i filmskih zvijezda, a ništa o junacima svoga naroda. Možda387 znaju tko je Stephen King, ali ne znaju tko je bio naš kralj Stjepan, utemeljiteljnaše nacije! - Razdražljivo je zatresao glavom. -To je nevidljivo natjecanje, satelitima i radiotelevizijskim odašiljačima umjestotopništvom. A sada vi dolazite ovamo zbog... zbog čega? Jer vas muči jednoličnostvaših života. Dolazite u potrazi za svojim korijenima jer želite biti egzotični.Ali ma kamo krenuli, naći ćete vlastiti trag. Zmijska sluz je svuda oko nas.- Gospodine - reče Jessie. - Jeste li vi pijani?- Diplomirao sam engleski na sveučilištu u Debrecinu - reče on.- Možda je to isto. - Gorko se nasmiješio. - Iznenađeni ste? Gostio-

Page 207





Ludlum Robert - Direktiva Janson389 On je zatresao glavom. - Odrastao sam dalje preko Tise. Bliže Sarospataku. Preseliosam se ovamo 50-ih godina. Tada više nije bilo Molnara. Samo stijene, kamenje istabla. Vidite, moj sin pripada naraštaju razočaranih. Csalodottak. Ljudi poputmene koji su preživjeli Belu Kuna, Miklosa Horthvja, Ferenca Szalasija i MatvasaRako-sija, mi znamo kada treba biti zahvalan. Nikada nismo bog zna što očekivali.Tako da ne možemo biti bog zna kako razočarani. Imam sina cijeli dan koji toči pivoRutenima, ali vidite li vi da se ja žalim?- Sada bismo doista trebali krenuti - prekine Janson.Jessien pogled nisu napuštale starčeve oči. - Dakle, stvari su prije bile potpunodrukčije, ja to znam. Nije li ovdje bio neki barun iz tih dijelova, neki starimađarski plemić?- Imanja grofa Ferenczi-Novaka prostirala su se uz ovu stranubrda. - Pokazao je neodređeno.- Toga je moralo biti puno. Dvorac i sve?- Nekoć - reče on rastreseno. Nije želio da ona ode. - Dvorac isve.- Ajme, pitam se je li itko živ tko je mogao poznavati tog grofa,Ferenczi-Novaka?Starac je na trenutak šutio. Njegove su crte izgledale više azijatski dok seodmarao. - Pa ima tu neka stara žena - reče on - baka Gitta. Gitta Bekesi. Zna iengleski. Kažu da ga je učila kao djevojka dok je radila u dvorcu. Znate kako jeto, ruske plemkinje uvijek su inzisti-rale da se govori francuski, mađarski plemićiuvijek su inzistirali da se govori engleski. Svi uvijek žele zvučati kao da su onošto nisu...- Rekli ste Bekesi? - odgovori ljubazno Jessie.- Možda to i nije baš dobra zamisao. Većina ljudi kaže da živi uprošlosti. Ne mogu obećati da je ondje. Ali, ona je prava Mađarica.Više nego bilo tko drugi. - Nasmijao se, flegmatično-uplašenim smijehom. - Živi u staroj seljačkoj kući, druga ulica nalijevo i zatim jošjedna lijevo gore iza zavoja.- Možemo li joj reći tko nas je poslao?- Radije nemojte - reče on. - Ne želim joj se zamjeriti. Ona bašne voli strance. - Ponovo se nasmijao. - A to je podcjenjivanje!- Znate što mi kažemo u Americi - reče Jessie dobacivši mutopao pogled - Ovdje nisu stranci, oni su samo prijatelji koje nismo

upoznali.390 ,.. Sin, čija se bijela pregača još napinjala preko njegova okrugla trbuha, stao je naterasu s pogledom prigušene mržnje. - Ima još jedna stvar u vezi s vamaAmerikancima - nasmijao se cinično -imate beskrajnu sposobnost samozavaravanja.Smještena na pola puta niz blagu padinu brežuljka, stara seljačka kuća od opeke nadva kata izgledala je poput tisuća drugih nanizanih po selima. Mogla je biti starastoljeće ili dva, možda tri. Nekoć je vjerojatno u njoj stanovao neki imućan seljaks obitelji. Ali kao što je pokazao pomniji pristup, godine je nisu mazile. Krov jezamijenjen pločama od hrđajućeg valovitog čelika. Oko kuće rasla su stabla i vinovaloza blokirajući mnoge prozore. Sićušni tavanski prozori ispod krova bili suzamagljeni, a na nekim je mjestima staklo bilo zamijenjeno plastikom koja se počelaraspadati na suncu. Nekoliko je ra-spuklina prolazilo od temelja prema prednjemzidu. Boja se na prozorskim kapcima ljuštila. Teško je bilo povjerovati da netkoovdje živi. Janson se prisjetio veselog izgleda starca, smiješka u njegovim očima ipitao se je li on zbijao s njima kakve mađarske šale.- Mislim da je to ono što ti zoveš malo bolje od ruševine - rečeJessie.Sklonili su Lancu sa strane ceste, ceste koja je jedva zasluživala to ime jer jekolnik bio ispucan i izbrazdan zbog nehaja. Nastavljajući pješice, sišli su niznešto što je prije bila staza za stoku, a sada je mahom bila neprohodna jer jezarasla u kupine. Kuća se nalazila približno kilometar i pol niz obronak, oličenjezapuštenosti.Međutim, kad su se približili ulazu, Janson je začuo buku. Sabla-stan, dubokištropot. Nakon nekog vremena prepoznao je rezanje psa. A zatim su začuli promuklo

Page 209



Ludlum Robert - Direktiva Jansonlajanje.Kroz usko staklo s prorezom u vratima vidio je bijelu figuru kako nestrpljivoskače. To je bio kuvas, nekadašnja mađarska pasmina koja je služila kao pas čuvarviše od tisuću godina. Pasmina je slabo poznata na Zapadu, ali predobro poznataJansonu koji je prije nekoliko godina imao susret s jednim takvim. Poput ostalihpasa koji se uzgajaju kao psi čuvari, poput mastifa, pit bula, alzašanina,dober-mana, bili su žestoko zaštitnički raspoloženi prema svojim gospodarima, anapadački prema strancima. Za jednog mađarskog kralja iz 15. stoljeća govorilo seda vjeruje samo svojim psima kuvasima, a391 ne ljudima. Pasmina ima otmjenu građu tijela s izbočenim prsima, snažnim mišićima,dugom njuškom i debelim bijelim repom. No, Jan-son je vidio takvo bijelo krznouprskano ljudskom krvlju. On je znao što krvoločni kuvas može učiniti kad je uakciji. Sjekutići su mu oštri, čeljusti snažne, a njegov laki hod može se začaspretvoriti u napad koji kao da pretvara životinje samo u mišićje i zube.Zvijer Gitte Bekesi nije bilo divovsko biće o kakvima se govorilo u stara vremena;bila je visoka jedan metar i težila je 60 kilograma, procjenjivao je Janson. U tomtrenutku čini se da je bila čista neprijateljska energija. Malo je stvorenja bilotako pogubno kao razbješ-njeli kuvas.- Gospođo Bekesi? - zazvao je Janson.- Mičite se! - odgovorio je drhtavi glas.- To je kuvas, zar ne? - reče Janson. - Kako zgodna životinja!Nema mu premca, zar ne?- Ta zgodna životinja voljela bi najviše svojim čeljustima obujmitivaš grkljan - reče stara žena, a glas joj je postajao sve odlučniji. Lebdio je kroz otvorene prozore; ona sama ostala je u sjeni.- Doputovali smo izdaleka baš zbog toga - reče Jessie. - Iz Amerike. Vidite, moj djed potječe iz ovog sela koje se zvalo Molnar. Ljudikažu da ste vi osoba koja bi nam mogla nešto reći o ovom mjestu.Nastupila je duga stanka, tišina, osim oštrog rezanja pobješnjelog psa čuvara.Jessie je pogledala Jansona i prošaptala - Taj te pas doista prestrašio, zar ne?- Pitaj me nešto o Ankari 1978. - odgovori Janson mirno.- Znam za Ankaru.- Vjeruj mi - reče Janson. - Ne znaš.Napokon je žena prekinula tišinu. - Vaš djed - reče ona. - Kako se zvao?- Obitelj se zvala Kis - reče ona ponavljajući namjerno obiteljsko

prezime. - Ali više sam zainteresirana da dobijem neki dojam o tommjestu, o svijetu u kojem je odrastao. Ne nužno o njemu posebno.Doista želim nešto za uspomenu...- Lažete - reče ona. - Lažete! - Glas joj je bio poput jauka. -Stranci dolaze s lažima. Stidite se. Odlazite! Odlazite ili ću vam ja dati nešto za uspomenu. - Čuli su karakterističan zvuk patrone za sačmaricu kako sepuni.- Sranje - prošapta Jessie. - Sto sada?Janson je slegnuo ramenima. - Ako sve ostalo propadne? Istina.- Hej, gospođo - reče Jessie. - Jeste li ikad čuli za grofa JanosaFerenczi-Novaka?Nastupila je dugotrajna tišina. Glasom hrapavim poput brusnog papira žena je pitala- Tko ste vi?Ahmat Tabari bio je zadivljen brzinom kojom je radio šef obavještajne službe. To jesada bio njihov treći sastanak i Al-Mustashar je već počeo izvoditi svoju čaroliju.- Mi radimo u fazama - rekao mu je Libijac vedrih očiju. -Pošiljka kratkocijevnog oružja sada je čak na putu prema vašim ljudima u Nepuri. - To se odnosilo na luku na najsjeveroistočnijoj točkiKenne. - Ti aranžmani nisu bili jednostavni za trgovca. Pretpostavljam da neće biti teškoća s presretanjem. Anurske topovnjače predstavljaju neki problem vašim ljudima, zar ne?Kagamski ratnik bio je oprezan u svom odgovoru. - Čovjek zako-rakne natrag da biiskoraknuo naprijed. Čak ni Prorokove borbe nisu uvijek išle glatko. Inače ne bibile borbe. Sjetite se primirja u Huday-bivahu. - Spomenuo je sporazum koji jeMuhamed sklopio sa stanovnicima Khavbara, nedaleko od Medine.

Page 210





Ludlum Robert - Direktiva Jansonkoja će vam biti potrebna. Ukratko, Mansur će biti konj iza kojeg ćete se sakriti.Nalet pustinjskog vjetra šibao je po njihovoj laganoj odjeći.- Kažu, ako udarite na kralja, morate ga ubiti - razmišljao jeKalif.- Vaši će neprijatelji uskoro saznati istinu o tome - reče Libijac. -Preko svojih plaćenika Peter Novak je udario na vas, ali vas nijeuspio ubiti. Sada ćete vi udariti na njega...- I ubiti ga. - Riječi su bile izgovorene kao da je riječ o notornojčinjenici.- Doista - reče Maghur. - Alahova vlastita pravda to zahtijeva.No, vrijeme je kratko jer je žeđ naših revolucionarnih kolega velika.- A što će ugasiti tu žeđ?- Krv nevjernika - reče Maghur. - Teći će poput soka iz najslađeg šipka i time će vaša stvar ponovo steći svoj životni duh.- Krv nevjernika - ponavljao je Kalif.- Jedino pitanje jest kome možete vjerovati da ... će je izvući.- Vjerovati? - Kalif je polako treptao.

- Koji ćete surogat poslati?- Surogat? - Kagamski ratnik činio se lagano uvrijeđenim. - Tonije zadatak koji treba delegirati. Sjetite se da je sam Prorok vodiojuriš protiv Khavbara.Libijčeve su se oči širile od onoga što se činilo da je čak većepoštovanje za pobunjeničkog vođu.395 - Krv nevjernika doista se poteći - reče Kalif i ispruži ruke. - Oviće se dlanovi napuniti krvlju Petera Novaka.- I to će donijeti Alahov blagoslov. - Libijac se naklonio. - Dođite sada sa mnom. iValja osedlati konja. Mansur vas čeka, Kalife. 26S najvećom nevoljkošću Gitta Bekesi je napokon pristala pustiti ih da udu u trošnuseljačku kuću u kojoj je sada živjela sama sa svojim divljim psom. Nesklonost psačinila se još većom: iako je poslušno stajao odostraga, čovjek bi mogao zaključitipo njegovu strogom držanju da će se i pri najmanjem znaku svoje gospodarice mahnito

baciti na posjetitelje te da će mu se dlake naježiti, a zubi zaškrgutati.Starica je bila jednako zapuštena kao i njezino prebivalište. Koža joj je mlohavovisjela s lubanje; blijedi suhi skalp nazirao se kroz rijetku kosu; oči su jojupale, tvrde i sjajne iza opuštenih bora nalik na zmijsku kožu. Ako su godineublažile ono što je bilo tvrdo, otvrd-nule su ono što je bilo meko pretvarajućinjezine upale i šuplje obraze, njezina usta u okrutni raspor.Bilo je to lice osobe koja je preživjela.Iz mnogo članaka koje je Janson gutao znao je da je Peteru Novaku bilo osam godina1945. kad su sukobljene snage pod Hitle-rovim i Staljinovim zapovjedništvom dotemelja likvidirale ratarsko selo Mornar, njegovo mjesto rođenja. StanovništvoMolnara uvijek je bilo prilično malobrojno - ispod tisuću početkom 40-ih godina 20.stoljeća. Gotovo su svi poginuli. Čak i bez obzira na dob, je li itko mogaodoživjeti tako kataklizmički događaj, a ne nositi pečat traume?U velikom dnevnom boravku polako je gorjela vatra u kaminu. Na drvenom omotačuiznad njega fotografija u sepiji u potamnjelom397 srebrnom okviru prikazivala je lijepu mladu ženu. Gittu Bekesi kakva je nekoć bila:jedra seljačka djevojka iz koje je zračilo oličenje zdravlja i još nešto - lukavasenzualnost. Gledala je prema njima okrutno se rugajući starosti.Jessie joj je prišla. - Kakv^ ste vi ljepotica bili - reče ona jednostavno.- Ljepota može biti prokletstvo - reče starica. - Na sreću, uvijekje prolazna. - Zapucketala je jezikom i pas je došao i sjeo uz nju. Sag-nula se i istrljala mu slabini rukama nalik na kandže.- Znam da ste nekoć radili za grofa - reče Janson. - GrofaFerenczi-Novaka.

Page 212



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Ne govorim o tim stvarima - reče kratko. Sjedila je u pletenomnaslonjaču - ljuljački, na napola poderanoj tkanici na sjedalu. Iza nje,naslonjena uza zid poput štapa za hodanje, nalazila se njezina starasačmarica. - Živim sama i ne tražim ništa više nego da me ostavena miru. Kažem vam da gubite vrijeme. Tako. Pustila sam vas unutra. Sada možete reći da ste sjedili sa staricom i postavljali joj svojapitanja. Sada možete reći svakome koga to zanima da Gitta Bekesine govori ništa. Ne, reći ću vam jednu stvar: obitelj Kis nije živjelau Molnaru.- Čekajte trenutak, »svakome koga to zanima«? Koga zanima?- Mene ne - reče ona gledajući ravno naprijed i zašuti.- Jesu li to kesteni? --upita Jessie gledajući zdjelu na stoliću uzženin naslonjač.Bekesica kimne.- Mogu li uzeti jedan? Osjećam da mi je tako neugodno pitati, aliznam da ste ih upravo pržili, cijeli stan miriše po tome pa mi idusline.Bekesica je pogledala zdjelu i kimnula. - Još su vrući - reče ona odobravajući.- To me nekako podsjeća na baku. Došli bismo do njezine kuće iona bi nam znala speci malo kestena... - Razveselila se pri uspomeni.- Zbog toga se svaki dan činio kao da je Božić. - Jessie je ogulilajedan kesten i pojela ga lakomo. - Ovaj je savršen. Upravo savršenkesten. Samo radi toga bilo je vrijedno voziti pet sati.Stara je žena kimnula dok joj je držanje bilo očito manje suzdržano. - Presuhi sukad se preprže. - I pretvrdi kad se ne prže dovoljno - nadoda Jessie. - Ali vi steod toga napravili znanost.Malen zadovoljan smiješak pojavio se na licu starice.- Mole li vas svi gosti kestene? - upita Jessie.- Ja nemam goste.- Ni jednoga? Teško vam mogu povjerovati.- Vrlo malo. Vrlo, vrlo malo.Jessie je kimnula. - A kako postupate s onim znatiželjnima?- Prije nekoliko godina ovamo je došao neki mladi novinar izEngleske - reče starica pogledavši u stranu. - Imao je toliko mnogopitanja. Pisao je nešto o Mađarskoj za vrijeme rata i poslije njega.

- Je li to tako? - upita Janson gledajući oštro. - Rado bih pročitao ono što je napisao.Starica je zadahtala. - Nikada ništa nije napisao. Nekoliko dana nakon njegovaposjeta poginuo je u prometnoj nesreći u Budimpešti. Broj je prometnih nesrećaovdje užasan, svi to kažu.Činilo se da je temperatura u sobi pala dok je govorila.- Ali uvijek sam se čudila - reče starica.- I on je pitao za toga grofa? - šapnula je Jessie.- Uzmite još jednom kesten - reče starica.- Smijem li doista? Nemate ništa protiv?Starica je kimnula zadovoljno. Nakon nekog vremena reče - On je bio naš grof. Nistemogli živjeti u Molnaru, a ne znati grofa. Zemlja koju ste obrađivali bila jenjegova zemlja ili je nekoć bila njegova. Jedna od veoma starih obitelji. Slijedioje svoje pretke do jednog od sedam plemena koja su stvorila mađarsku naciju 1000.godine. Ovdje je bilo njegovo djedovsko imanje, iako je veliki dio vremena provodiou prijestolnici. - Pogledala je svojim sićušnim tamnim očima prema stropu. - Onikažu da sam stara žena koja živi u prošlosti. Možda je to tako. Živimo u veomaburnoj zemlji. Ferenczi-Novak je to shvatio bolje od većine.- Zar jest? - priupita Jessie.Promatrala ju je mirno na trenutak. - Biste li popili sa mnomčašicu pdlinke?- Dobro sam, gospođo.

398Page 213



Ludlum Robert - Direktiva Janson 399 Gitta Bekesi ukočeno je gledala ispred sebe i ništa nije rekla, očito uvrijeđena.Jessie je pogledala Jansona, a zatim natrag staricu. - Naravno, ako je imate.Stara žena polako se, digla i krenula nesigurno prema bifeu sa staklenim vratima.Ondje je uzela golemu staklenku napunjenu bezbojnom tekućinom i natočila malenukoličinu u dvije čašice.Jessie je uzela jednu. Starica se ponovo zavalila u svoju stolicu i gledala kakoJessie pijucka.Naglo je ispljunula tekućinu. Bilo je to nekontrolirano poput kihanja. -Isusevoprostite! - Uzviknula je glasom kao da se guši.Starica se/zlobno nasmiješila.Jessie se još borila s disanjem. - Što je... -Jessie je dahtala dok su joj suzenavirale na oči.- Mi to sami pravimo - reče žena. - Devedesetpetpostotni alkohol. Malo vam je prežestoka?- Malo da - reče Jessie promuklo.Starica je progutala ostatak svoje rakije i izgledala opuštenije nego prije. - Svese to svodi na Trianonski sporazum 1920. i izgubljene teritorije. Morali smoustupiti gotovo tri četvrtine svoje zemlje Rumunjima i Jugoslavenima. Možete lizamisliti kako smo se osjećali?- To je nešto poput amputacije - reče Janson.- Da, tako je. To je bio neki sablastan osjećaj da je dio vas ovdje,a ipak nije ovdje. Nem, nem soha! Bio je to nacionalni moto kojiznači »Ne, ne nikada«. Je li to odgovor na pitanje »Može li ostatiovako?« Svaki šef postaje napisao bi taj katekizam u cvijeću usvom vrtu. Pravda za Mađarsku! No, nitko na svijetu nije to ozbiljnoshvaćao, tu želju za izgubljenim teritorijima. Nitko osim Hitlera.Takva mahnitost, kao da jašete na tigru. U Budimpešti se vlada sprijateljila s tim čovjekom. Uskoro nakon toga progutala ih je zvijer. Bilaje to pogreška zbog koje će ova zemlja strahovito trpjeti. Međutim,nitko nije trpio više od nas.- I bili ste tu kada...- Sve su kuće bile zapaljene. Ljudi koji su živjeli ovdje, čiji supreci radili ovdje tako dugo koliko se ljudi mogu sjećati, bili su dignuti iz svojih kreveta, sa svojih polja, svojih stolova za kojima su

doručkovali. Opkoljeni i pod prijetnjom oružja prisiljeni hodati pozaleđenoj vodi Tise sve dok led nije puknuo, a oni pali u rijeku.400 Cijele obitelji hodale su rukom pod ruku, a zatim su se nekoliko minuta nakon togautopile smrznuvši se u ledenoj vodi. Kažu da se moglo i čuti pucketanje ledacijelim putem uz vinograde. Ja sam bila u dvorcu u to doba i on je bio bombardiran.Mislila sam da će se zidine srušiti na nas. Mnogo toga bilo je razrušeno. Ali upodrumu smo bili sigurni. Dan nakon toga došla je vojska i ja sam otišla natrag uselo gdje sam rođena, jedini dom koji sam poznavala i, ništa.Glas joj je slabio sve dok se nije pretvorio u šapat. - Ništa osim pljačke irazaranja. Pougljenjene ruševine, crni palež. Pokoja seljačka kuća na brdu izbjeglaje razaranje. No, selo Molnar koje je preživjelo rumunjsku pljačku, Tatare i Turkenije više postojalo. Nije više postojalo. A u rijeci je plutalo toliko tijela kaoda su sante leda. I među njima, gola, napuhnuta i plavičasta, bila su i truplamojih roditelja. - Podigla je ruku prema čelu. - Kad vidite što sve ljudi mogučiniti jedni drugima, zastidite se... što ste živi.Dvoje Amerikanaca ušutjelo je na trenutak.- A kako ste se našli u dvorcu? - upitao je Janson nakon nekogvremena.Starica se nasmiješila prisjećajući se. - Janos Ferenczi-Novak, divan čovjek, atakva je bila i njegova Illana. Služiti njima bila je povlastica koju nikad nisamzaboravila. Vidite, moji roditelji, moji djedovi i bake pa zatim pradjedovi iprabake obrađivali su zemlju. Bili su seljaci, ali s vremenom su im plemići počelidavati malene parcele zemlje. Uzgajali su krumpir i grožđe te bobice svih vrsta.Gajili su nade za mene, tako ja mislim. Bila sam zgodna djevojčica. Istina je.

Page 214



Ludlum Robert - Direktiva JansonMislili su, budem li radila kao sluškinja u dvorcu, naučit ću ponešto. Možda će megrof povesti sa sobom u Budimpeštu gdje bih mogla susresti kakvog posebnogmuškarca. Moja je majka gajila takve snove. Poznavala je jednu od žena koje supomagale voditi kućanstvo Ferenczi-Novakovih i upoznala je sa svojom djevojčicom.Jedno se nadovezivalo na drugo pa sam upoznala i samog velikog čovjeka, grofaFerenczi-Novaka i njegovu lijepu plavooku ženu Illanu. Grof je provodio sve viševremena u Budimpešti, u vladinim krugovima namjesnika Horthvja. Bio je blizakMiklosu Kallavu koji će postati premijer. Mislim da je on bio nekakav visokiministar u Kallavevoj vladi. Grof je bio obrazovan čovjek. Vladi su trebali ljudipoput njega, a imao je i jak smisao za javnu službu. Ali čak i tada provodio401 bi više tjedana odjednom na svom seljačkom imanju u Molnaru. Maleno selo. Vlasnikgostionice. Trgovac mješovitom robom, Židov iz Hodmezovasarhelvja. No, većina subili seljaci i drvosječe. Skromni ljudi koji su namicali sredstva za život narijeci Tisi. A zatim me je majka povela u dvorac na brežuljku, dvorac za koji smo,dok smo / bili djeca, nekako mislili da pripada planini.- Zacijelo je teško prisjećati se nečega što se dogodilo prije tako dugo vremena -primijetila je Jessie.Starica je zatresla glavom. - Jučer je utonulo u magle prošlosti. Ono što sedogodilo prije šest desetljeća gledam kao da se događa sada. Dugačka, dugačka stazapokraj njegovih staja. Kameni stupovi na kojima vise vrata s otrcanim rezbarijama.A zatim unutra zavojito stubište, izlizane stube. Zastao mi je dah. Pijani gosti,ljudi su govorili, poskliznuli bi se na ovim izlizanim stubama. Poslije kad sampočela raditi među osobljem u dvorcu, slučajno sam čula groficu Illanu kako govorio takvim stvarima. Bila je tako zabavna, a usto i odbojna prema svemu tome. Nikadnije voljela jelenje rogove na zidovima. Zar ih baš mora imati svaki dvorac,prosvjedovala je. Slike, Teniers, Teniers mlađi. »Poput svakog dvorca u središnjojEuropi«, čula sam jednom groficu kako nekom govori. Pokućstvo, »kasno doba FranjeJosipa«, govorila bi. A kako je mračno bilo u glavnoj dvorani. Nisu htjeli bušitikroz freske, vidite, da se uvede električna rasvjeta. Tako je sve osvjetljavalasvjetlost svijeća. U toj dvorani, sjećam se, bio je veliki glasovir odpalisandrovine. S najfinijom čipkom na vrhu i srebrnim svijećnjakom što se moraopažljivo laštiti svake subote. I vani je bilo jednako tako lijepo. Zavrtjelo mi seu glavi od uzbuđenja prvi put kad sam ušla kroz engleski vrt odostraga. Ondje subila golema stabla katalpe s izobličenim granama, posvuda rasuti ribnjaci iobrezane akacije te stabla oraha. Grofica se veoma ponosila svojim jardin

anglaisom. Učila nas je da sve zovemo vlastitim imenom. Na engleskom, da, naengleskom. Drugi jedan član njezina kućanstva poučavao me tom jeziku. Illana jeuživala obraćajući se ljudima na engleskom kao da je živjela u nekoj britanskojladanjskoj kući i tako smo nešto naučili. - Izgledala je neobično vedro. -Ovajengleski vrt. Miris svježe pokošene trave, miris ruža i sijena, sve je to za menebilo poput raja. Ja znam da ljudi kažu kako živim u prošlosti, ali to je bilaprošlost u kojoj je vrijedilo živjeti. Janson ju je podsjetio na ruševine koje su se vidjele gore na brežuljku: odprostranog imanja preostali su samo nazupčani ostaci bedema što se dizao samo kojimetar iznad tla jedva vidljiv kroz visoku travu. Erodirana brda opeke nekoć velikihdimnjaka stršila su kroz grmlje poput panjeva stabala. Dvorac koji je ponosnostajao stoljećima, sveo se na ruševine, ne više od vrta sa stijenama. Izgubljenisvijet. Starica je nekoć ušla u začarani vrt. A sada je živjela u sjeni njegovihruševina.Vatra je pucketala i mirno se uzdizala. Minutu nitko nije govorio.- A jesu li sitne nožice skakutale po vrtu? - upita Jessie napokon.- Imali su samo jedno dijete. Petera. Hoćete li još kapljicupdlinke?- Doista ste ljubazni, gospođo - reče Jessie. - Ali dosta mi je.- Rekli ste Peter - ponovio je Janson promišljeno nehajno. - Kadje rođen?- Njegov je imendan bio prve subote u listopadu 1937. Tako lijepdječak. Tako zgodan i tako pametan. Mogli ste reći da mu je bilonamijenjeno da postane ugledan čovjek.- I je li bio?

Page 215



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Još se sjećam kako hoda gore-dolje niz dugački hodnik sa zrcalima s ovratnikom Petra Pana te svojim malim pumpericama i mornarskom pelerinom. Volio je gledati kako se njegova slika odražavaizmeđu dva zrcala, jedno nasuprot drugome, umnožavajući se stalno,sve manja i manja. - Njezin je smijeh povlačio za sobom mrežu bora.- A njegovi su mu roditelji bili tako odani. Možete to shvatiti. Bio imje sin jedinac. Porod je bio težak i nakon toga grofica više nije moglazanijeti. - Stara je žena bila na jednom drugom mjestu, u nekom drugom svijetu. Ako je to bio izgubljeni svijet, za nju nije bio izgubljen. -Jednoga dana, baš nakon ručka grabio je poput neodgojenog dječačića kolačiće što ih je kuharica pripremila uz čaj i kuharica ga je ukorila. I grofica Illana slučajno je to čula. Nemojte nikada tako razgovarati s našim djetetom, rekla joj je. I baš taj način na koji je ona torekla; malene su ledene sige visjele iz njezinih riječi. Betini, ona jebila kuharica, zapalili su se obrazi, ali ništa nije rekla. Razumjela je.Svi smo razumjeli. On nije bio... poput ostalih dječaka. Ali nije biorazmažen, morate shvatiti. Sunčan kao prvi dan mjeseca srpnja,kako to kažemo mi, Mađari. Kad bi mu se nešto svidjelo, smiješio403 bi se tako da biste pomislili kako će mu se lice raspuknuti. Blagoslovljeno je biloto dijete. Čarobno. Mogao je biti sve. Baš sve.- Peter im je zacijelo značio sve - reče Jessie.Starica je ponovo ritmički udarala psa u slabinu. - Tako savršen dječak. - Oči sujoj se nakratko zažarile kao da pred sobom vidi dječaka gledajući ga u njegovimpumpericama i mornarskoj pelerini kako trči ispred zrcala s obiju strana dvoranedok mu se odrazi beskrajno smanjuju.Vjeđe krezube starice zatreperile su i ona ih je zatvorila pokušavajući zadržatislike u sjećanju. - Groznice su bile strašne, on je bio poput kotla bacajući se ukrevetu i gušeći se. To je bila epidemija kolere, znate. Tako je bio vruć na dodir.A zatim tako hladan. Ja sam bila jedna od onih koji su bili uz njegovu bolesničkupostelju, znate. - Stavila je obje ruke na lice svog psa dobivši utjehu od čvrstesnage životinje. - Nikad neću zaboraviti ono jutro kad sam našla njegovo tijelotako hladno, usne tako blijede, obraze poput voska. Srce mi se paralo kad se todogodilo. Bilo mu je točno pet godina. Je li išta moglo biti tužnije? Umro je prijenego što je istinski imao priliku živjeti.Jansona je obuzeo težak osjećaj vrtoglavice, krajnje dezorijentacije. Peter Novak

umro je kao dijete? Kako je to moguće? Je li tu bila neka pogreška, je li to bilaneka druga obitelj koju je starica opisivala, neki drugi Peter?Ali svi podaci o životu filantropa podudarali su se: Peter Novak, omiljeni sinjedinac Janosa Ferenczi-Novaka, rođen je u listopadu 1937. i odgojen u ratomopustošenom selu Molnaru. To je bio dio službenih podataka. A što je s ostatkom?Nije moglo biti dvojbe da je starica govorila istinu onako kako je se sjećala. Aliipak, što je to značilo!Peter Novak: čovjek koji nikad nije postojao.U sve većoj nelagodi Jansonovom su glavom prolijetale mogućnosti poput izmiješanihi ponovo izmiješanih kartica iz kartoteke.Jessie je otvorila patentni zatvarač na svojoj naprtnjači, izvadila fotomonografijuo Peteru Novaku i otvorila je na stranici gdje je veliki čovjek bio u krupnomplanu. Pokazala ju je Gitti Bekesi.- Vidite li tog čovjeka? On se zove Peter Novak.404,. Starica je pogledala sliku, a zatim Jessie slegnuvši ramenima. - Ja ne pratimvijesti. Nemam televizor, ne kupujem novine. Oprostite mi. Ali, da, mislim da samčula za tog čovjeka.- Ima isto ime kao i grofov sin. Jeste li sigurni da to nije istaosoba?- Peter i Novak su česta imena u našoj zemlji - reče ona slegnuvši ramenima. - Ovo dakako nije sin Ferenczi-Novaka. On jeumro 1942. Rekla sam vam.Pogled joj se vratio na fotografiju. - Osim toga, oči ovog čovjeka su smeđe. - Ovatočka učinila joj se preočitom da je pobija, ali je dodala - Oči maloga Petera bile

Page 216



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsu plave poput vode Balatonskoga jezera. Plave poput očiju njegove majke.U stanju šoka njih su dvoje krenuli natrag na dugi put do Lancie gotovo dvakilometra uzbrdo. Kad je kuća nestala u raslinju, počeli su razgovarati, polakooklijevajući, istražujući sve dublji misterij.- Sto ako je tu bilo još neko dijete? - upita Jessie. - Još jednodijete za koje nitko nije znao, koje je uzelo bratovo ime? Skriveni blizanac, možda?- Stara žena činila se uvjerenom da je on bio njihovo jedinodijete. Nije to lako sakriti od osoblja u kućanstvu. Dakako, ako jegrof Ferenczi-Novak bio tako paranoičan kao što ga bije glas,mogu se zamisliti svakakva lukavstva.

- Ali zašto? On nije bio lud.- Nije bio lud, ali se očajnički bojao za svoje dijete - reče Janson.- Mađarska je politika bila u nevjerojatno eksplozivnom stanju. Sjetise što si čitala. Bela Kun je preuzeo vlast u ožujku 1919. i vladao 133dana. Vladavina terora. Kad je srušen, slijedilo je još strasnije krvoproliće ljudi koji su mu pomogli da dođe na vlast. Cijele su obiteljibile zaklane, takozvani »bijeli teror« admirala Horthvja. Odmazde iprotuodmazde postale su otad jednostavno način života. Grof jemožda osjećao da je ono što je suđeno, doista suđeno. Da bi njegovoudruživanje s premijerom Kallavem moglo biti smrtna kazna, ne bašza njega, ali za njegovu obitelj.- Bojao se komunista?- Fašista i komunista. Stotine tisuća ljudi ubijeno je krajem 1944.i početkom 1945. nakon što je vlast preuzeo Križ strijela. Zamisli, to405 su bili ljudi koji su mislili da je Horthy previše popustljivi Istinski domaćimađarski nacisti. Kad je Crvena armija preuzela vlast u zemlji, počela je drugarunda čistki. Stotine tisuća opet je bilo ubijeno. Neprijatelji revolucije, zar ne?Ljudi poput Ferenczi-Novaka bili su uhvaćeni u kliješta. Koliko ima instanca tevrste ideološkog bičeva-nja? Zemlja koja se prebacuje s lijevog kolosijeka nasasvim desni da bi opet bila sasvim lijevo, a ništa u sredini.- I tako se vraćamo na staro pitanje: kako donosiš dijete na svijet? Možda su ti ljudi mislili da ne mogu. Da će svako njihovo dijete

trebati biti skriveno.- Mojsije u košari od trstike i smole - razmišljao je Janson. -Međutim, to nameće daljnja pitanja. Novak kaže svijetu da su to njegovi roditelji. Zašto?- Jer je to istina?- Nije dovoljno dobro. Dijete poput njega bilo bi odgojeno takoda se boji istine, da gleda na istinu kao na veoma opasnu stvar. Zaime Boga, on čak ne bi mogao ni poznavati istinu. To je ono koddjece: ne možeš im reći nešto čemu nisu dorasli. U nacističkoj Njemačkoj kada bi nekog židovskog maka sakrila neka kršćanska obitelj,djetetu se ne bi rekla, ne bi mogla reći istina. Opasnost je bila prevelika. Dijete bi moglo izlanuti nešto neprikladno svojim prijateljima,učitelju. Jedini način da ga se zaštiti od posljedica potencijalno smrtne istine bio je da mu se taji istina. Tek kasnije, kad bi dijeteodraslo, to bi mu rekli. Osim toga, ako su Novakovi roditelji oniza koje on kaže da jesu, ta Gitta Bekesi to bi znala. Siguran sam uto. Ne mislim da su imali drugo dijete. Mislim da nam je ona reklaistinu: Peter Novak, grofov sin jedinac, umro je dok je bio malen.Sjene su se produžile u dugačke uske vrpce dok je sunce nestajalo iza udaljenogvrhunca. Nakon nekoliko minuta čistine što su bile zlatne, odjednom su postalesive. Na jednoj strani brežuljka sunce je brzo zašlo bez mnogo upozorenja.- To će biti ona prokleta dvorana zrcala, poput one o kojoj jegovorila baka Gitta. Jučer smo se pitali je li neki varalica uzeo identitet Petera Novaka. Sada se sve više čini kao da je Peter Novak uzeonečiji identitet. Mrtvo dijete, zbrisano selo i to je za nekoga prilika.- Kradljivac identiteta - reče Janson. - Lijepo izvedeno.

Page 217



Ludlum Robert - Direktiva Janson406

- To je genijalno kad bolje razmisliš. Izabereš selo koje je bilopotpuno likvidirano u ratu tako da praktički nema nikoga tko bise sjećao bilo čega o njegovu djetinjstvu. Svi zapisi, izvodi iz matičnihknjiga rođenih i umrlih uništeni su nakon što je mjesto spaljeno.- Učiniti od sebe aristokratskog sina bio je dobar film - reče Janson. - To pomaže pri rješavanju mnogih pitanja koja bi se moglapojaviti u vezi s njegovim podrijetlom. Nitko se ne treba čuditikako je tako dobro odgojen i svjetski čovjek, a da nema službenupotvrdu o školovanju.- Točno. Kamo je išao u školu? Hej, školovao se privatno, grofovsin, ne? Zašto je bio izvan žarišta? Zato što je taj aristokrat, taj JanosFerenczi-Novak imao tone neprijatelja i valjane razloge da bude paranoičan. Sve se poklapa.- Kao saliveno. Pretočno. Sljedeća stvar koju znaš jest da je onvrhunski prodavač valute.- Čovjek bez prošlosti.- Oh, on ima prošlost, to je u redu. Samo, to je prošlost kojunitko ne poznaje.Pokazao je na filantropovoj golfskoj struji B i bijela slova u kurzivu na njegovojcaklini indigo boje: Sok kicsi sokra megy. Istu tu mađarsku poslovicu Novak jeponovio u vijestima. Mnogo stvari može se dodati da nastane velika. To je bioprijedlog za dobrotvornu akciju i za prijevaru. Riječi Marte Lang u onom mlažnjakukad mu se okrenula s jezivim odjekom: Novak dokazuje uvijek iznova tko je ondoista. Čovjek za sva vremena i čovjek za sve ljude. No, tko je on doista?Jessie je lako preskočila preko velike grane koja se prepriječila na stazi. - Stvarkojoj se vraćam jest zašto? Čemu trikovi? Svatko ga voli. On je prokleti junaknašega doba.- Čak i sveci imaju što sakriti. - Janson je skrenuo birajući pažljivije svojustazu. - Sto ako čovjek potječe iz obitelji koja je bila upletena u zločinekolaboracionista? Moraš zamisliti zemlju gdje ljudi imaju dugo pamćenje, gdje jeodmazda simbol, gdje su cijele obitelji, uključujući i djecu i unuke, poubijane iliprotjerane zato što su bile na pogrešnoj strani. Ovi ciklusi osvete bili supokretačka snaga mađarske povijesti u 20. stoljeću. Ako je neko takvo zlo postojalou tvojoj prošlosti, ti ćeš sasvim sigurno željeti pobjeći od njega, osta-

407 viti ga za sobom, ma kakva sredstva bila za to potrebna. Baka Gitta nije ovdjejedina osoba koja živi u prošlosti. Razmisli malo o tome. Recimo da taj čovjekpotječe iz kolaboracionističke obitelji. Bez obzira na to što je činio, to će sepojaviti uvijek iznova u svakom intervjuu, svakom razgovoru, svakoj raspravi.Jessie je kimnula. - Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu - reče ona. -Kao što piše u knjizi o Jeremiji.- Motivacija bi mogla biti tako jednostavna - reče Janson. No, on je još sumnjao daništa oko toga nije bilo istinski jednostavno. Nešto, ne ideja, već slutnjapojavila se mutno u njegovu umu, izvan dometa, ali nejasno nazočna poput sićušnogkukca. Slabašna, gotovo neprimjetna, ali ipak ondje.Kad bi se samo mogao usredotočiti, isključiti sve ostale i usredotočiti se.Nekoliko je trenutaka prošlo prije nego što je prepoznao zvuk koji se dizao knjima. I taj je bio slabašan i gotovo neprimjetan, ali ipak kad su mu se osjetiprilagodili zvučnom podražaju, prepoznao je izvor i srce mu je počelo jače udarati.Bio je to vrisak žene. 27- Oh, Kriste, ne\Bodljikava kalina i zarasla vinova loza šibali su i grebli Jansona dok je jurio nizzavojitu brdsku stazu. Pazio je samo na zvuk svojih koraka preskakujući kamenje iprobijajući se kroz grmlje; jedan pogrešan korak po nepouzdanom terenu mogao biimati za posljedicu iščašenje ili što gore. Zapovjedio je Jessie da se vrati domjesta gdje je bila parkirana Lancia: bilo bi katastrofalno ako bi njihovineprijatelji došli prvi. Trčala je uzbrdo poput gazele i uskoro će stići. Samo

Page 218



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnekoliko minuta poslije, lagano zadihan, stigao je Janson do ruševne staričinekuće. Vrisak je prestao, a zamijenilo ga je nešto još zlokobnije: potpuna tišina.Vrata su bila odškrinuta, a unutra je bio prizor za koji je Janson znao da će mu sezauvijek urezati u sjećanje. Plemeniti kuvas ležao je na svojoj strani; bila mu jerasporena utroba, a svjetlucava crvena hrpa unutarnjih organa prelijevala mu sepreko trbuha u tkani sag isparavajući se slabašno u studeni zrak. U obližnjemnaslonjaču ljuljački bila je iskrenuta Gitta Bekesi, žena koja je nadživjela crvenii bijeli teror, razorne sukobe dvaju svjetskih ratova, tenkove 1956., bune inevolje što su ih zadavali ljudi i priroda. Lice je skrivala njezina gruba kućnahaljina koja joj je bila zadignuta iznad glave otkrivajući njezin mlohavi trup ineizrecive užase koji su je snašli. Malene crveno obrubljene rane od kojih je svakaodgovarala jednom ubodu bajunete, kao što je Janson znao, ispresijecale su njezinosrebrno meso u grotesknom rasporedu. Njezini napadači zabadali su u nju

408 ,M 409 svoje oštrice nekoliko desetaka puta. Na njezinim golim rukama i nogama mogao jevidjeti grozdove crvenih masnica izazvane pritiskom prstiju. Ženu su svladavali imučili oštricom koja joj se zabijala u meso. Jesu li tražili informacije od nje?Ili su je sadistički kažnjavali zbog informacija koje je njemu dala?Kakva bi čudovišta takvo što učinila?Jansonovo se lice smrznulo, skamenilo. Gledao je uokolo i vidio kapi krvi mrtvežene po podu i zidovima. Užasan čin dogodio se prije nekoliko minuta. Njeziniposjetitelji bili su jednako brzi kao i divlji.A gdje su sada? Ne bi trebali biti daleko. Je li on trebao biti njihova sljedećažrtva?Jansonovo je srce kucalo snažnim, ali sporim ritmom. Perspektiva sukoba nije gaispunjavala tjeskobom, već neobičnim, žestokim osjećajima. Stara žena možda je bilalagan plijen; ma tko da joj je to učinio, poreći će to. Prožeo ga je grčevitosjećaj bijesa, poznat i neobično smirujući u svojoj prisnosti. To će bitiolakšanje.

Vratile su mu se napola ironične riječi Dereka Collinsa: Nasilje je nešto u čemu siti veoma, veoma dobar, Janson... Kažeš mi da ti je mučno od ubijanja. A ja ću tirećijto ćeš otkriti jednog dana sam za sebe: da je to jedini način na koji ćeš seuvijek osjećati živim.To se do sada pokazalo istinitim. Godinama je bježao od svoje prirode. Danas nećeuteći od nje. Dok je promatrao posljedice krvoprolića, glavom mu je proletjelamisao poput sablje. Oni koji su nanijeli takvu patnju, sami će upoznati patnju.Gdje su oni?Blizu, veoma blizu. Zato što ga traže. Sigurno negdje uzbrdo. Hoće li Jessie stićina vrijeme do Lancie?Janson se trebao popeti na neko uzvišenje da bi dobio pogled na polje operacije.Seljačka kuća, vidio je, bila je sagrađena oko dvorišta u tradicionalnom oblikuslova »L« s prostorijama za boravak i rad ispod krova. Pod pravim kutom prema kućibio je veliki trijem, iznad njega sjenik, a uz njega konjušnice. Otrčao je udvorište i popeo se ljestvama do visokog sjenika s druge strane. Vrata na šarki nagrubo popločenom krovu omogućila su mu da se uzvere do njegova najvišeg vrha.Pola kilometra uzbrdo mogao je vidjeti kako se malena skupina naoružanih ljudipribližava Jessie Kincaid. Njihove likove teško je bilo razabrati po oskudnoj svjetlosti, ali slomljene grane stabala i ugažena travapokazivali su kako napreduju. Jer Janson je vidio i čuo lepet krila crnih ptica štosu se obrušile sa susjednog grmlja u nebo uz kreštavo graktanje. Nešto ih jeuzbunilo. Trenutak poslije toga vidio je kako se velika stabla i grmovi oko starekuće miču i shvatio što to znači.Upao je u zamku!Računali su da će on čuti staričine vriskove. Nastojali su ga namamiti natrag u

Page 219



Ludlum Robert - Direktiva Jansonstaru seljačku kuću.Bio im je taman ondje gdje su oni to željeli i učinit će mu upravo ono što suželjeli! Adrenalin mu je navro u žile i donio strašan ledeni fokus u njegovupercepciju.Seljačka kuća bila je ograđena, ali naoružani ljudi okružili su je sa sve četiristrane i sad su izašli na vidjelo krećući se iz grmlja i u dvorište. Sigurno su gavidjeli kako ulazi, pa su vjerojatno čekali da izađe. Jer nije bilo načina daJanson izađe neotkriven. Kincaidicu će presresti na putu prema Lanciji; on će bitiuništen ili zarobljen u ograničenom kompleksu koji je sada bio njegov zatvor.Njihove su baterije osvjetljavale sve strane staričine kuće. U svjetlosti je mogaovidjeti i njihove karabine. Pucat će u svoj plijen prvom prilikom. Janson jetrenutačno doista bio laka meta i neće im trebati dugo da se njihovi snopoviprobiju do krova sjenika i obasjaju njegove obrise s preciznošću izreska mete nastreljani.Janson se spuštao s krova što je brže i skrivenije mogao. A zatim se spustio spotkrovlja na prljavi pod. To što ljudi nisu napali to mjesto, bilo je samo zatošto nisu znali je li naoružan. Čekat će najbolju priliku, postupati oprezno,spremati mu smrt, ne dopuštajući mu da povede nekoga od njih sa sobom.Sada je projurio kroz dvorište i natrag u ženinu dnevnu sobu. Treperava svjetlost sognjišta bacala je sablasni žar na prizor krvoprolića. No, on nije imao drugogizbora nego vratiti se ovamo. Starica je imala sačmaricu, nije li?Sačmarice nije bilo. Dakako da je nije bio. Nije to bila stvar koja bi im izmaknulapozornosti, a razoružati 80-godišnjakinju doista nije teško. No, ako je žena držalasačmaricu, sigurno je imala i zalihu patrona koje je nekamo spremila.

410 J 411 Snop žutog svjetla zasvijetlio je ispitivački kroz prozore u ženinu dnevnu sobutražeći znakove pokreta, znakove njega. Janson se odmah spustio na pod. Htjeli suga locirati kako bi postupno suzili radijus njegova kretanja. Kada budu pouzdanoznali u kojem se dijelu kuće nalazi, moći će provaliti kroz dvorišna vrata i

napraviti obruč oko tog konkretnog dijela u koji se povukao. Njihova nesigurnostbila je njegov jedini saveznik.Janson je dopuzao do kuhinje pazeći da ne bude primijećen. Kamo li je staricastavila patrone za sačmaricu? One same bile bi nekorisne kao ofenzivno oružjeprotiv njegovih progonitelja. No, sigurno postoji i neki drugi način kako ihiskoristiti. Do sada je ostao na životu samo zato što oni nisu bili sigurni gdje seon točno nalazi, no morao je učiniti nešto bolje od toga. Mogao bi pobijediti samoako bi nesigurnost pretvorio u zabludu.Izvukao je nekoliko ladica u staričinoj kuhinji, našavši u jednoj pribor za jelo, au drugoj začine. Napokon je našao ono što je tražio, u malenoj smočnici pokrajkuhinje i to čak i veću količinu nego što se nadao. Deset kutija desetkalibarskihpatrona Biro Super, po dvadeset u kutiji. Izvukao je nekoliko kutija i otpuzaonatrag u dnevnu sobu.Cuo je galamu izvana i jezik koji nije mogao razumjeti. Ali nešto je shvatio: došloje više muškaraca da zauzmu položaj na vanjskom rubu.Janson je stavio šaku dugih patrona u željeznu tavu iznad štednjaka gdje je ženamalo prije pekla kestene, mjed u obliku časke na svakom kraju spojenom izbrazdanomsmeđom plastičnom cijevi. Unutra je bio olovno streljivo i barut, pa iako je tobilo konstruirano tako da se aktivira iglom za detonaciju sačmarice, dovoljnakoličina topline može proizvesti sličan učinak.Vatra je bila spora, gasila se, a tava je bila nekoliko desetaka centimetara iznadnje. Bi li mogao ovisiti o tome?Janson je dodao još jednu malenu kladu u vatru i vratio se u kuhinju. Ondje jestavio tavu od lijevanog željeza na desetke godina star električni štednjak i baciojoš jednu šaku patrona na nju. Namjestio je temperaturu na sredinu odozdo. Bit ćepotrebna minuta da se zagrije dno teške tave.

Page 220



Ludlum Robert - Direktiva JansonSad je uključio pećnicu i stavio preostalih pedeset patrona na rešetku tridesetcentimetara ispod gornjeg grijaćeg elementa te namjestio temperaturu na maksimum. Pećnica će se sigurno najdulje zagrijavati. Znaoje da su njegove kalkulacije u najmanju ruku grube. No, znao je i da nema boljegizbora.Otpuzao je kroz dvorište, uz staje i popeo se ponovno ljestvama na sjenik.A zatim je čekao.Na trenutak čuo je samo glasove ljudi koji su se sve više primicali, zauzimajućisigurne položaje izvan prozora i komunicirajući međusobno kratkim zapovijedima itreptajima svjetlosti svojih baterija. Odjednom se tišinom prolomio neki peng izakojeg su uslijedila brzo još četiri penga. Zatim je čuo povratnu vatru automatskepuške i zvuk razbijenog stakla. Stari iskrivljeni okviri prednjeg prozorapretvorili su se sada u krhotine i prašinu.Jansonu je akustička sekvenca govorila točno što se dogodilo. Patrone iznadognjišta eksplodirale su prije nego što se nadao. Razbojnici su imali logičnupretpostavku. Hici iz pištolja iz dnevne sobe označavali su odakle su ispaljeni.Sada su imali ono što im je trebalo. Točnu lokaciju.Točnu pogrešnu lokaciju.Žurni krici pozivali su ostale muškarce da se pridruže očitoj borbi ispred seljačkekuće.Serija niskih eksplozija govorila je Jansonu da su patrone na tavici bile zagrijanedo točke detonacije. To će razbojnicima značiti da se njihov plijen povukao ukuhinju. Kroz prorez između rebrenica zida vidio je kako je jedan razbojnik sautomatskim oružjem zaostao; njegovi su partneri pojurili na drugu stranu imanjakako bi se pridružili ostalima u napadu.Janson je provukao svoju malenu Berettu i kroz isti prorez naciljao krupnogmuškarca odjevenog u maslinasto. No, još nije mogao pucati, nije mogao riskirati daostali čuju hitac i tako otkriju smicalicu. Čuo je korake teških čizmi koje sudolazile iz glavne kuće: ostali razbojnici raspršili su se po kući uz vatru izoružja pokušavajući otkriti Jansonovo skrovište. Janson je čekao sve dok nije čuosnažnu grmljavinu pedeset revolverskih patrona koje su eksplodirale u kući prijenego što je on okinuo. Zvuk će se potpuno izgubiti među eksplozijama i u popratnojzbrci.Ispalio je vatru u pravom trenutku.

.412.. 413 Krupan muškarac polako se prevrnuo licem prema naprijed.Tijelo mu nije napravilo mnogo buke kad je udarilo na lisnati pokrov na zemlji.Položaj sada nije bio čuvan: Janson je otvorio vrata i zakoračio preko palogmuškarca znajući da neće biti viđen. Na trenutak je razmišljao da nestane u tamnojdubini brda; mogao je učiniti tako, nestajao je na sličnim terenima u drugimprilikama. Bio je uvjeren da može uteći svojim progoniteljima i pojaviti se nasigurnom dan ili dva poslije u nekom drugom planinskom selu.A zatim se sjetio ubijene žene, njezinog divljački iznakaženog tijela i svakapomisao na bijeg iščeznula mu je iz glave. Srce mu je teško udaralo pa se činilo dasu se čak i sjene večeri načas pokazale kroz zastor crvenila. Vidio je kako jenjegov metak pogodio razbojnika točno iznad ruba kose; samo je potočić krvi koji muse slijevao niz skalp do vrha čela otkrivao da je smrtno ranjen. Skinuo je automats mrtvog čovjeka i rameni prepasač s mecima te namjestio remen preko svojih ramena.Nije smio gubiti vrijeme.Ekipa napadača okupila se sada u kući hodajući uokolo i pucajući iz sveg oružja.Znao je kako njihovi meci lete u ormare i sva ostala moguća skrivena mjesta, kakose čelični projektili zabijaju u drvo tražeći ljudsko meso.Međutim, sada su oni bili u klopci.Mirno je kružio oko prednjeg dijela seljačke kuće vukući za sobom mrtvaca. Upokretnim snopovima svjetlosti prepoznao je lice, drugo lice, treće lice. Krv mu sesledila. Bila su to tvrda lica. Okrutna lica. Lica ljudi s kojima je radio mnogo

Page 221



Ludlum Robert - Direktiva Jansongodina u Konzularnim operacijama i koji mu se čak ni tada nisu sviđali. Bili su togrubi ljudi, grubi ne po ponašanju, već po osjećajima. Ljudi za koje brutalna snaganije bila nešto što su posljednje primjenjivali, nego prvo, za koje cinizam nijebio proizvod razočaranog idealizma, već puke pohlepe i grabežljivosti. Nisu imaliposla u vladinoj službi; po Jansonovu mišljenju smanjivali su njezinu moralnuvjerodostojnost već samom svojom nazočnošću. Tehnička vještina koju su unijeli usvoj rad služila je kao protuteža nedostatku svake stvarne savjesti, neuspjehu dase posegne za legitimnim ciljevima koji su katkad propisivali upitnu taktiku. Stavio je svoju jaknu na mrtvaca a zatim ga položio iza širokog stabla kestena; snjegovim uzicama za cipele privezao je svoju bateriju na beživotnu podlakticu.Izvukao je tanke ivere iz suhe grane i stavio ih između čovjekovih vjeđa da mu držestakleno ukočene oči otvorenima. Bio je to grub posao koji je pretvorio čovjeka uvlastiti kip. Ali u sjeni noći proći će na prvi pogled, što je bilo sve što jeJanson trebao. Sada je Janson usmjerio rafale kroz prozore dnevne sobe koji su većbili raspucani. Trojica otkrivenih razbojnika trgnula su se užasno kad su im meciprobijali ošit, crijeva, aortu, pluća. No, neočekivana eksplozija okupila jeostale.Janson se otkotrljao do kestena, uključio bateriju privezanu na mrtvačevupodlakticu i u tišini odjurio do kamena tri metra dalje, gdje je čekao u polumraku.- Ondje - uzviknuo je jedan od njih. Trebalo je nekoliko sekundi da kip privučenjihovu pozornost. Primijetili su samo svjetlost baterije; snop će osvijetliti sivoobojenu jaknu i možda lagano ukočene oči čovjeka u čučećem položaju. Odmah će senametnuti zaključak: ovdje je bio izvor kobne paljbe.Odgovor je bio očekivan: četvorica komandosa usmjerila su svoje automatsko oružjena lik koji je čučao. Štektanje njihova moćnog oružja pod punom paljbom bilo jegotovo zaglušujuće: ispalili su stotine hitaca u svog bivšeg kolegu.Buka i bijesna koncentracija revolveraša išli su u prilog Jansonu: sa svojom malomBerettom Tomcat ispalio je četiri pomno naniša-njena hica u brzom slijedu.Udaljenost je bila samo desetak metara; njegova je točnost bila besprijekorna. Svasu se čtvorica skljokala beživotno na tlo, a njegovo je automatsko oružje nagloumuknulo.Ostao je jedan; Janson je mogao vidjeti njegov profil u sjeni zastora na gornjemkatu. Bio je visok, kosa mu je bila kratko ošišana, ali ipak kovrčava, a držanjestrogo. Bio je jedan od likova koje je Janson prepoznao i mogao ga je sadaidentificirati samo po načinu hoda - krutoj, odlučnoj učinkovitosti njegovihpokreta. Bio je vođa. Bio je njihov vođa, njihov zapovjednik. Prema onome što je

Janson malo vidio od njihovih interakcija prije, to je barem bilo jasno.Sjetio se imena: Simon Czernv. Operativac Konzularnih operacija specijaliziran zatajne napade. Njihovi su se putovi presijecali više nego jedanput u El Salvadorusredinom 80-ih, a Janson ga je čak i 415 tada smatrao opasnim čovjekom, bezobzirnim u nepoštivanju civilnog života.No, Janson ga neće ubiti. Sve dok ne porazgovaraju.No, hoće li si taj čovjek uopće dopustiti da bude stavljen u taj položaj? Bio jelukaviji od ostalih. Prozreo je Jansonove smicalice malo brže od ostalih, prvi jeprepoznao o kakvom je mamcu riječ i upozorio svoje ljude. Njegovi taktičkiinstinkti bili su vrlo izoštreni. Takav se čovjek ne bi nepotrebno izlagaoopasnosti, ali pričekao bi da se pojavi najbolja prilika.Janson mu nije mogao dopustiti takav luksuz.Sada je zapovjednik ekipe bio nevidljiv; izvan dometa topovske vatre. Janson jepotrčao prema ruševinama dnevne sobe, vidio posvuda porazbijana stakla, čađavemrlje oko štednjaka od eksplodi-ranih patrona za sačmaricu, vidio je čelične metke,uništen ormar sa staklenim vratima.Na kraju je vidio petlitarnu staklenku s rakijom, otrovnom pdlin-kom. Tanki mlaztekao je niz stranu, nedvojbeno od pogotka zaluta-log čeličnog metka, ali nije sejoš rasprsnula. Janson je znao što mora učiniti. Pretražujući pipanjem jednog odubijenih napadača, izvukao je upaljač Zippo. Zatim je poprskao rakiju od95-postotnog alkohola oko prostorije prešavši na hodnik koji je vodio u kuhinju, aupaljačem se poslužio da zapali zapaljive pare. U roku od nekoliko sekundi uprostoriji je izbio plavi požar; uskoro su se plavim plamenovima pridružili žuti

Page 222



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkad su se zapalili zastori, novine i trska u naslonjačima. Uskoro će se zapalititeže pokućstvo, a s njim i daske na podu, strop i gornji kat.Janson je pričekao da plameni ojačaju; izvijajući se i spajajući se jedan s drugimu nabujalom moru plavetnila i žutila. Valovi dima usmjerili su se prema uskomstubištu.Zapovjednik Simon Czernv morat će odabrati, ali zapravo nije imao izbora. Ostationdje gdje je bio, značilo bi da će ga progutati pakao. Nije mogao pobjeći ninatrag u dvorište, a da se ne izloži vatrenom zidu. Janson se pobrinuo za to.Jedini izlaz bio je niz stube i kroz prednja vrata.No, Czernv je bio savršeni profesionalac; znao je da će ga Janson dočekati vani.Poduzet će mjere opreza.416 Janson je čuo čovjekove teške korake prije nego što je i očekivao. No, kad jestigao na prag, Czernv je ispalio kišu metaka brišući sve u dometu od 180stupnjeva. Svatko tko bi ga čekao vani bio bi pogođen mitraljezom koji je divlještektao. Janson se divio Czernvjevoj učinkovitosti i dalekovidnosti dok je odostragpromatrao razbojnikovtrup koji se okretao.Sad je ustao s mjesta na kojem je bio skriven i krenuo stubama u zapaljenu dnevnusobu opasno blizu središta požara, mjesta na kojem ga razbojnik ne bi očekivao.Kad je Czernv ispalio još jedan rafal prema van, Janson je nasrnuo obujmivši rukomrazbojnikov vrat, dok su mu prsti jurnuli prema okidaču istrgnuvši mu oružje izruku. Czernv je tukao snažno, ali bijes je učinio Jansona nezaustavljivim. Zabio jedesno koljeno u Czernvjev bubreg i dogurao ga do kamene strehe. Sad je ukliještiočovjekov struk svojim nogama, a vrat mu zavrnuo u bolni luk.- Ti i ja provest ćemo malo kvalitetnog vremena zajedno - rečeJanson primaknuvši usne Czernyjevu uhu.Gotovo nadnaravnim naporom Czernv se dignuo i zbacio Jansona sa sebe. Potrčao jeniz dvorište udaljujući se od zapaljene kuće. Janson je potrčao za njim srušivši gasnažnom blokadom ramena i bacivši ga na kameno tlo. Czernv je zastenjao kad mu jeJanson zavrnuo ruku uvis iza njega, istodobno mu je iščašivši i prebacivši ga prekosvojih leđa. Pojačao je stisak oko čovjekova vrata ijače ga stegnuo.- Gdje sam ja to bio? Pazi, ako mi ne kažeš ono što želim čuti,nikad više nećeš progovoriti. - Janson je izvukao borbenu oštricu izfutrole u Czernvjevu pojasu. - Oderat ću ti kožu s lica tako da te ni

vlastita mati neće prepoznati. A sada priznaj: nisi više u Konzularnimoperacijama, zar ne?Czernv se gorko nasmijao. - Prerastao sam izviđače orlove. To su bili svi oni.Trebali su prodavati kolačiće s dostavom u kuću koliko su bili utjecajni, bar nekiod njih.- Ali ti si sada utjecajan?- Reci mi nešto. Kako možeš ovako jebeno živjeti? Ti si govno iuvijek si to bio. Davno sam to govorio. Govno si napravio, ti, prokleti izdajnice. Netko ti je jednom pokušao pomoći, vrlo odan junak,417 i kako si mu to vratio? Izdao si ga, izručio ga, gurnuo ga pred streljački vod. Tosi bio ti u Mesi Grande, gade, takav si ti bio!- Pokvareni gade - zagrmi Janson s gađenjem i zbunjeno. Pritisnuo je ravnu stranu čovjekova noža prema njegovu neobrijanomobrazu. Prijetnja neće biti apstraktna. - Ti pripadaš osvetničkojpostrojbi Da Nanga?- Šališ se.- Za koga radiš? - upitao je Janson. - Dovraga! Za koga radišl- Za koga ti radiš? - čovjek se nakašlje. - Ti čak i ne znaš. Programiran si poput jebenog laptopa- Vrijeme je da se suočiš s neugodnim posljedicama, seronjo -reče Janson dubokim čeličnim glasom. - Ili ćeš ostati bez očiju.- Ti imaš takvu zbrku u glavi da ne znaš ni tko ti glavu nosi, Janson. I nikad nećeš znati.- Zaledi se! - začula se glasna zapovijed iznad njih; Janson je

Page 223



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpogledao i vidio gostioničara s velikim trbuhom s kojim su razgovarali toga dana.Nije više nosio bijelu pregaču. A njegove velike zacrvenjene ruke držale sudvocijevku.- Ne govore li oni tako uvijek u onim vašim odvratnim emisijamao američkom policajcu? Rekao sam ti da nisi dobrodošao - rečečovjek gustih obrva. - Sada ti moram pokazati koliko si nedobrodo-sao.Janson je začuo šum trkača koji je skakao preko odronjenih kamena i grana bacajućise kroz gustiš. Ali i iz daljine mogao je prepoznati vitku figuru što je skakutala.Nakon nekoliko sekundi pojavila se Jessie Kincaid sa snajperskom puškompričvršćenom na leđima.- Spusti prokletu starinu! - uzviknula je. Držala je pištolj u ruci.Mađar nije čak ni pogledao u njezinu smjeru dok je pažljivouspravljao sačmaricu iz doba Drugoga svjetskog rata.Jessie je ispalila jedan dobro ciljani hitac u njegovu glavu. Čovjek s velikimtrbuhom zateturao je natraške poput oborenog stabla.Sad je Janson zgrabio sačmaricu i počeo puzati četveronoške do njegovih nogu. -Meni je pomanjkalo strpljenja, Czernv, a tebi saveznika.- Ne razumijem - ispali Czernv. Kincaidica je zatresla glavom. - Ukokala sam četiri jebivjetra. -Skočila je nazemlju blizu Czernvja. - Tvoji dečki, ne? Mislila sam tako. Nije mi se svidjelonjihovo ponašanje.U Czernvjevim očima bljesnuo je strah.- I pogledaj ovo konobarsko držanje. Pomislit ćeš da smo ga zaki-nuli za račun.- Nježno pucanje - reče Janson, dobacivsi joj sačmaricu.Jessie je slegnula ramenima. - Nikad mi se nije sviđao.- Izviđač orao - reče Czernv. - Skuplja tvoje značke za zaslugudok svijet gori.- Pitam te još jednom: za koga radiš? - upita Janson.- Za istu osobu kao i ti.- Nemoj govoriti u zagonetkama.- Svatko sada radi za njega. Samo neki od nas to znaju. - Nasmijao se suhim neugodnim smijehom. - Ti misliš da sve kontroliraš. Alinije to baš tako.

- Provjeri - reče Janson. Stavio je svoju čizmu na Czernvjev vrat,ne primjenjujući još nikakav pritisak, ali time je jasno dao do znanjada ga može zgaziti u svakom trenutku.- Budalo! On vlada cijelom američkom vladom.. On sada zapovijeda! Samo ti nemaš pojma o tome.- Sto, dovraga, želiš reći?- Znaš kako su te uvijek zvali: stroj. Kao da nisi čovjek. Ali imanešto drugo u vezi sa strojevima. Oni čine ono za sto su programirani.Janson ga je udario grubo u rebra. - Da ti bude jasno. Ne igramo se kviza Tko želibiti milijunaš, igramo se Istine ili posljedica.- Ti si poput onog japanskog vojnika u filipinskim podrumimakoji ne zna da je rat završio i da su izgubljeni - reče Czernv. -Gotovo je, jasno? Izgubljen si.Sada se Janson sagnuo i pritisnuo vrh borbenog noža na Czernv-jevo lice nacrtavšinazupčenu crtu ispod njegova lijevog obraza. »Za. Koga. Ti. Radiš.«Czernv je teško treptao, oči su mu bile suzne od bola i pomisli kad je shvatio daga nitko neće spasiti.- Sčepaj ga i razderi ga, dušo - reče Jessie.- Reći ćeš nam prije ili poslije - reče Janson. - Ti to znaš. O tebiovisi hoćeš li... izgubiti obraz nad tim.

418

Page 224



Ludlum Robert - Direktiva Janson .419. Czernv je zažmirio, a na licu mu se pokazao izgled odlučnosti. Naglim pokretomposegnuo je za drškom noža i snažnim zaokretom domogao ga se. Janson se povukao oddometa oštrice, a Jessie je zakoraknula naprijed s puškom, no ni jedno ni drugonisu predvidjeli čovjekov sljedeći potez.Pritisnuo je oštricu prema dolje uz drhtanje mišića i, zarinuvši je duboko, povukaokroz vlastiti vrat. Za manje od dvije sekunde prerezao je vene i arterije. Krv ješiknula petnaestak centimetara uvis, a zatim nestala kad se organ za pumpanje samzaustavio od šoka.Czernv je ubio sam sebe, prerezao je vlastiti grkljan radije nego da se podvrgneispitivanju.Prvi se put u proteklom satu Jansonov žestoki bijes povukao ustupivši mjestomalodušnosti i nevjerici. Prepoznao je značenje prizora pred sobom. Smrt sesmatrala prednošću pred ma čime za što je Czernv znao da mu se sprema bude likompromitiran. To je govorilo o doista zastrašujućoj stezi medu tim pljačkašima:vodstvo koje je vladalo, nemalim dijelom, putem terora.Milijuni na bankovnom računu na Cavmanskim otocima. Nalog za sankcije koje provodeKonzularne operacije. Peter Novak koji to nikad nije bio, koji je umro i koji sevratio. Poput kakve groteskne parodije na Mesiju. Poput kakvog mađarskog Krista.Ili Antikrista.I ti ljudi, ti bivši članovi Konzularnih operacija... Janson ih je samo površnopoznavao, ali nešto mu je kopkalo pamćenje. Tko su bili ovi napadači? Jesu li onidoista bili bivši agenti Konzularnih operacija? Ili su bili djelatni? 28Vožnja u Sarospatak trajala je samo dva sata, ali ta dva sata bila su nabijenanapetošću. Janson je pažljivo promatrao prati li ih tko. U gradu su prošli uz širokArpad Gimnazium, dio mjesnog fakulteta sa svojim vrlo složenim zaobljenimpročeljem. Napokon su se zaustavili kod kastelj szdlloda, ili hotela vile koji jebio preuređeno vlasništvo bivšeg seoskog plemstva.Službenik na recepciji, sredovječni čovjek s upalim prsima i izbo-čenim prednjimzubima samo je gledao njih ili njihove dokumente. -Imamo jednu praznu sobu - rečeon. - Hoće li dva kreveta odgovarati?- Savršeno - reče Janson.Službenik mu je uručio starinski hotelski ključ s mjedenim utegom obješenim na

gumeni prsten. - Doručak se služi od sedam do devet - reče on. - Uživajte uSarospataku.- Vaša je zemlja tako lijepa - reče Jessie.- I mi mislimo tako - reče službenik smiješeći se površno nepokazujući zube. - Koliko dugo ostajete?- Samo jednu noć - reče Janson.- Želite posjetiti sarospatački dvorac, gospođo Pimsleur? - rečeon kao da ju je tek sada opazio. - Utvrde su fantastične.- Primijetili smo to prolazeći uz njih - reče Janson.- Drukčije je kad se dođe blizu - reče službenik.- Tako je to kod mnogo stvari - odgovori Janson.421 U oskudno ukrašenoj sobi Jessie je provela dvadeset minuta na svom mobitelu. Držalaje komad papira na koji je Janson napisao imena četiri bivša agenta Konzularnihoperacija koje je prepoznao. Kad je prekinula, izgledala je potpuno zbunjeno.- Tako - reče Janson. - Sto ti kaže tvoj dečko o njihovu statusu:umirovljeni ili djelatni?- Dečko? Da si ga ikad vidio, ne bi bio ljubomoran. On obilazi uvelikom krugu, jasno?- Ljubomoran? Nemoj laskati sama sebi.Jessie je napravila još jednom znak w rukama i zakolutala očima. - Gledaj, oni nisudjelatni.- Umirovljeni.- Nisu ni umirovljeni.- Dolaze ponovno?

Page 225



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Prema svim službenim podacima, oni su mrtvi već nekoliko godina.- Mrtvi? To su ti rekli?- Sjećaš se eksplozije u Quadalu u Omanu? - Quadal je bilo mjesto američkih mornaričkih postrojenja u Omanu i postaja za američko prikupljanje obavještajnih podataka u Perzijskom zaljevu. Sredinom 90-ih teroristi su podmetnuli eksploziju koja je stajala života43 američka vojnika. Desetak »analitičara« State epartmenta također je bilo na tom mjestu i poginulo.- Jedna od onih »nerazjašnjenih tragedija« - reče Janson bezizražajno.- Eto, podaci kažu da su svi ti momci koje si spomenuo poginuliu eksploziji.Janson je nabrao obrvu pokušavajući prihvatiti informaciju. Teroristički incident uOmanu sigurno je bilo prikrivanje. Omogućio je cijelom kontingentu agenataKonzularnih operacija da na zgodan način nestanu i da se možda ponovno pojave uslužbi neke druge sile. Ali koje sile? Za koga oni rade? Koja bi vrsta tajnepotaknula čvrstog čovjeka poput Czernvja da prereze vlastiti grkljan? Je li njegovposljednji čin bio čin straha ili uvjerenja?Jessie je neko vrijeme hodala. - Oni su mrtvi, ali nisu mrtvi, jasno? Ima li nekihizgleda, bilo kakvih izgleda, da je Peter Novak kojeg smo vidjeli na CNN-u istiPeter Novak kao inače? Nije važno422 kakvo je njegovo rođeno ime. Je li moguće da, ne znam, on nekako nije bio u avionukoji je eksplodirao? Kao da je možda nekako ušao u njega, a zatim skliznuo prijepolijetanja?- Ja sam bio ondje, promatrao sam sve... jednostavno ne vidimkako. - Janson je polako zatresao glavom. - Stalno prorađujem to.Ne mogu zamisliti.- Ono što je nazamislivo ne znači i da je nemoguće. Sigurnopostoji način da se dokaže da je to isti čovjek.Na stolu od lakiranog drva Jessie je rasprostrla hrpu Novakovih slika od lani kojeje skinula s interneta u kući Alasdaira Swifta u Lombardiji. Jedna od njih bila jes web stranice CNN-a i prikazivala je filantropa na svečanosti dodjele nagrada kojusu gledali na televiziji, a koja je bila priređena u čast žene iz Calcutte. Sada jeizvadila draguljarsko povećalo i ravnalo koje je dobila za analiziranje zemljovida

područja brežuljaka Biikk te ih je primijenila na slike razastrteispred sebe.- Sto to želiš učiniti? - upita Janson.- Znam što misliš da vidiš. Ali možda bi se moglo dokazati daimamo posla s istom osobom. Plastična kirurgija čini čuda.Poslije deset minuta prekinula je dugačku tišinu.- Isuse Kriste! - rekla je bez daha.Okrenula se da ga pogleda, a lice joj je bilo blijedo.- Sada moraš uzeti u obzir stvari poput izobličenja leće - rečeona. - Isprva sam mislila da je to sve što vidim. Ali ima još nešto.Ovisno o fotografiji čini se da je tip malo drukčije visine. Sitno, neviše od centimetra razlike. Ovdje stoji uz šefa Svjetske banke. Aovdje je opet u nekoj drugoj prilici kad stoji uz istoga čovjeka.Čini se da svi nose jednake cipele na obje snimke. Jesu li to peteili što drugo? Ali sitna, sitna, sitna razlika u rasponu podlaktice. Iodnos između raspona podlaktice i raspona bedrene kosti... - Uprlaje na jednu od slika koja ga je prikazivala kako hoda sa slovenskimpredsjednikom vlade. Obris svinutog koljena bio je vidljiv u odnosuna sive hlače, kao što je bila i crta gdje se gornje bedro okrenulo ukuku. Pokazala je na sličnu konfiguraciju na drugoj fotografiji. - Istizglobovi, različiti odnosi - reče ona duboko uzdahnuvši. - Nešto jejako zajebano.- A to bi značilo?423 Listala je fotomonografiju koju je kupila u Budimpešti i ponovno se poslužila

Page 226



Ludlum Robert - Direktiva Jansonravnalom. Napokon je progovorila. - Odnos duljine kažiprsta prema duljini srednjegprsta. Nije konstantan. Fotografije možda nisu uspjele, ali on neće promijenitiruku na kojoj ima vjenčani prsten.Sada se Janson približio nizu fotografija. Upro je pogled na neka područja nafotografijama. - Mišići vrata prema kostima šake. To je drugi indeks. Provjeri to.Površina trbuha i lopatica. To možeš vidjeti u odnosu na njegovu košulju.Pogledajmo i taj odnos.Nastavila je s povećalom i ravnalom tražiti i našla sitne fizičke varijacije.Duljina kažiprsta u odnosu na srednji prst; precizna duljina svake ruke; točnaudaljenost od brade do Adamove jabučice. Sumnja se topila kako su se primjeriumnožavali.- Pitanje je tko je taj čovjek. - Oštro je zatresla glavom.- Mislim da želiš reći - pitanje je tko su ti ljudi.Pritisnula je vrške prstiju na sljepoočice. - Dobro, pokušaj tako. Recimo da siželio uzeti sve što taj momak ima. Ubiješ ga i zauzmeš njegovo mjesto jer nekakouspijevaš izgledati isto kao on, gotovo isto. Sada je njegov život tvoj život. Onošto je njegovo, tvoje je. To je duh. I kako bi bio siguran da možeš nekažnjenoproći, odlaziš u javnost tvrdeći da si ti taj momak, nešto poput generalnog pokusa.- No, zar stvarni Peter Novak neće ništa naslutiti?- Možda hoće, možda neće. Ali recimo da si ti imao neke informacije o njemu, znao neku tajnu koju je pokušao sakriti... mogao biga na neki način ucjenjivati. Zar to ne pokazuje neki smisao?- Kad nemaš dobrih objašnjenja, ona loša počinju izgledati svebolje i bolje.- Jasno mi je - uzdahnula je Jessie.- Pokušajmo drugi put. Ne mogu otići do Petera Novaka ili matko se tako zvao. Koga drugog znamo tko bi mogao?- Možda ne ljudi koji te pokušavaju zaustaviti, ali svi oni kojidaju naredbe.- Točno. A imam i čvrstu sumnju da znam tko je to.- Govoriš o Dereku Collinsu - reče ona. - Direktoru Konzularnih operacija.424

- Ekipa Lambda ne šalje se bez njegova izravnog odobrenja -reče on. - Da se i ne spominju ostali timovi koje smo vidjeli da su

razmješteni. Mislim da je vrijeme da posjetim čovjeka.- Slušaj me - reče ona žurno. - Moraš zadržati sigurnu udaljenost od tog čovjeka. Ako Collins želi da budeš mrtav, nemoj računatis tim da ćeš napustiti njegovo društvo živ.- Znam tipa - reče Janson. - Znam što radim.- I ja. Govoriš o tome kako ćeš staviti svoju glavu u lavlje ralje.Zar ne znaš kako je to ludo?

- Nemam izbora - reče Janson.Teška je srca rekla - Kad krećemo?- Ne krećemo »mi«, idem samo ja.- Misliš da nisam dovoljno dobra?

- Ti znaš da ja ne mislim tako - reče Janson. - Tražiš li potvrdu?Dobra si, Jessie. Vrhunska crtačica. Jesi li to htjela čuti? Istina je.Lukava si poput biča, brza u nogama, možeš se prilagoditi i duševnosi uravnotežena, a vjerojatno i najbolja streljačka. No, istina je da onošto sljedeće moram učiniti, moram učiniti sam. Ne možeš poći samnom. To nije rizik koji ti trebaš preuzeti.- Ulaziš u lavlji brlog, a nemaš ni stolac ni bič.- Vjeruj mi, bit će to šetnja po parku - reče Janson s tračkomsmiješka.- Nemoj mi reći da ti je još žao zbog Londona jer...- Jessie, ja doista trebam uhoditi urede Zaklade za slobodu uAmsterdamu. Tamo ću ti se nakratko pridružiti. Ne možemo zanemariti mogućnost da se nešto ili netko može pojaviti ondje. Sto se

Page 227



Ludlum Robert - Direktiva Jansontiče Dereka Collinsa, ja se mogu brinuti za sebe. Bit će u redu.- Mislim da si obilježen zato što si mene izložio opasnosti - rečeJessie. - Ja bih to nazvala padom profesionalizma, a ti?- Ne znaš o čemu govoriš.- Dovraga, možda imaš pravo. - Šutjela je na trenutak okrenuvšipogled. - Možda nisam spremna. - Odjednom je primijetila malenukrvavu mrlju na stražnjoj strani svoje desne ruke. Kad je to stala malopomnije istraživati, izgledala je malo bolesno. - Sto sam radila danasu tim brdima...- Bilo je ono što si trebala učiniti. Bilo je ubiti ili biti ubijen.- Znam - reče ona šupljim glasom.425 - Ne očekuje se da ti to voliš. Ne treba se sramiti zbog onoga štoosjećaš. Uzeti život drugog čovjeka krajnja je odgovornost. Posljednjih pet godina proveo sam bježeći od te odgovornosti. Ali ima jošjedna istina na koju moraš misliti. Katkad je smrtonosna snaga jedinastvar koja će svladati smrtonosnu snagu, pa iako fanatici i luđacimogu izokrenuti to pravilo ponašanja u vlastite perverzne ciljeve,to ostaje istina. Učinila si što je trebalo učiniti, Jessie. Spasila sime. - Nasmiješio se uvjerljivo.Ona je pokušavala uzvratiti. - Taj zahvalni pogled ne stoji ti dobro. Mi smo jednodrugom spasili živote, je li tako? Sad smo jedan naprama jedan.- Što si ti, snajperistica ili ovlašteni knjigovođa?Nasmiješila se pokajnički, ali njezin pogled vratio se na točkuosušene krvi. Na trenutak je šutjela. - Sjetila sam se odjednom, znaš, da ti momciimaju i majke i očeve.- Naučit ćeš da ne razmišljaš o tome.- A to je dobro, zar ne?- Katkad - reče Janson gutajući - katkad je to potrebno.Sada je Jessie nestala u kupaonici, a Janson je čuo kako tuš dugoradi. Kad se okrenula, oko njezinog vitkog, ali blago zaobljenog tijela bio jeprebačen kupaći kaput od frotira. Krenula je prema krevetu koji je bio bližeprozoru. Janson je bio gotovo zabezeknut kako je rafinirano i delikatno ženstvenoizgledala agentica.- Dakle, napuštaš me ujutro - reče ona nakon nekoliko trenutaka.

- Ne na način kako sam to rekao - reče Janson.- Pitam se kakve su šanse da te ponovno vidim - reče ona.- Ma daj, Jessie. Nemoj tako misliti.- Možda je bolje da iskoristiš dan, ili noć. Skupiš pupoljke ružaili ma što drugo. - Mogao bi reći da se bojala za njega, a i za sebe. -Imam doista dobre oči. Ti to znaš. Ali ne treba mi snajperski dalekozor da vidim što je pred nosom.- A što je to?- Vidim kako me gledaš.- Ne znam što misliš?- Ma daj sada, povuci svoj potez, vojnice. Sad je vrijeme da mikažeš koliko te podsjećam na tvoju pokojnu ženu. - Zapravo ne možeš biti manje slična njoj.Ona je stala. - Dovodim te u neugodan položaj. Nemoj pokušavati zanijekati to.- Ne mislim tako.- Preživio si osamnaest mjeseci mučenja i ispitivanja kod Sjever-novijetamaca, a uzmičeš kad ti se previše približim.- Ne - reče on, ali usta su mu bila suha.Ona ustane i krene prema njemu. - I oči ti se šire i lice se zarumeni i srce tipočinje brže kucati. - Ispružila se prema njemu, uzela mu ruku i pritisnula nasvoje grlo. - Isto je tako sa mnom. Možeš li to osjetiti?- Terenski agent ne bi trebao pretpostavljati - reče Janson, nomogao je osjetiti puls ispod njezine tople svilene kože i činilo sekao da drži ritam s njegovim.- Sjećam se da si jednom napisao nešto o interagencijskoj surad

Page 228



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnji medu nacijama. »Kad se surađuje kao saveznik, važno je da se sveneriješene napetosti iznesu putem slobodne i otvorene razmjene.« -U očima joj je bio smijeh. A zatim nešto blaže, nešto poput vrućine.- Samo zažmiri i misli na svoju zemlju.Sada je stajala bliže i rastvorila svoj kupaći ogrtač. Grudi su joj bile dvijesavršeno oblikovane kugle, bradavice nabubrene od napetosti. Naslonila se na njegaprikrivajući lice rukama. Pogled joj je bio topao i nepokolebljiv. - Spremna samprihvatiti tvoju diplomatsku misiju.Kad je počela skidati njegovu košulju, Janson reče: - Postoji uredba u knjizipropisa koja zabranjuje bratimljenje.Pritisnula je svoje usne uz njegove, gušeći njegovo malodušno skanjivanje. - Ti tozoveš bratimljenje? Bratimljenje? - reče ona, zba-civši ogrtač. - Hajde, svatko znakako si veliki agent za duboki prodor.Osjetio je fini miris koji joj je izbijao iz tijela. Usne su joj bile mekane inabubrene i vlažne dok su se micale preko njegova lica do njegovih usta pozivajućiih na svoja. Prsti su joj nježno tapšali njegove obraze, njegovu crtu čeljusti,njegove uši. Mogao je osjetiti njezine grudi, blage ali čvrste, pritisnute uznjegova prsa i njezine noge ispružene prema njegovima kako odmjeravaju njegovusnagu s njezi-nom. 427 A zatim je odjednom počela drhtati i iz grla su joj nadirali grčeviti jecaji čak idok ga je sve više stiskala. Nježno joj je odgurnuo lice unatrag i vidio kako sujoj obrazi uplakani. Vidio je bol u njezinim očima, bol pomiješanu s njezinimvlastitim strahom i njezino poniženje što je on sada svjedok toga.- Jessie - reče on meko. - Jessie.Zatresla je nemoćno glavom, a zatim ju je njihala uz njegove mišićave grudi. -Nikad se nisam osjećala tako osamljeno - reče ona. -Tako preplašeno.- Nisi sama - reče Janson. - A strah je ono što nas čini živima.- Ti ne znaš što je to biti ustrašen.Poljubio ju je nježno u čelo. - Ti si to pogrešno shvatila. Ja se uvijek bojim. Kaošto sam rekao, zato sam još ovdje. Zato smo ovdje zajedno.Privukla ga je k sebi divljom snagom. - Vodi ljubav sa mnom -rekla je. - Moramosjetiti što ti osjećaš. Moram to osjetiti sada.Dva isprepletena tijela srušila su se na već pripremljen krevet, uzbuđena u gotovo

očajničkoj strasti, savijajući se i drhteći od trenutka tjelesnog sjedinjenja. -Nisi sama, ljubavi moja, promrmljao je Janson. - Nitko od nas dvoje nije. Nijeviše.Oradea na najzapadnijoj točki Rumunjske bila je udaljena tri sata vožnje odSarospataka i poput određenog broja istočnoeuropskih gradova za njezinu ljepotubilo je zaslužno njezino poslijeratno siromaštvo. Veličanstvene toplice iz 19.stoljeća i pogled na građevine stila Beaux Arts sačuvane su kao u hladetinijednostavno zato što nije bilo dovoljno sredstava da ih se sruši i zamijeni onimšto bi se svidjelo modernizmu komunističkoga bloka. Da bi se na prvi pogled vidjelošto nedostaje u gradu, dovoljno je vidjeti bezlični jednolični industrijalizamzračne luke koja bi mogla biti jedna od stotinu istih takvih diljem kontinenta.No za neposredne namjere, bila je u redu.Na petom terminalu muškarac u žuto-plavoj odori držao je tvrdu podlogu s papirimapazeći da mu papiri ne odlete u vjetar. Avion za DHL teret, prenamijenjeni Boeing727, pripremao se za izravni let u Dulles, a inspektor je pratio pilota uzrakoplov. Perforirana lista bila je dugačka. Jesu li poklopci za ulje ispravnozategnuti? Je li odjel za motor onakav kakav treba biti, usisne lopatice propelera očišćene od stranih tvari?Jesu li igle klina dobro postavljene na zupčanike kotača za slijetanje, je li tlaku gumama normalan, zakrilca, zatici i sklopovi šarki upravljača u dobrom radnomstanju?Napokon je pregledano područje za teret. Ostali članovi zemaljske posade vratili suse da posluže avion na klipni pogon koji se upotrebljava za prijevoz paketa izprovincija u Oradeu. Kad je pilot dobio odobrenje za polijetanje, nitko nijeprimijetio da je muškarac u žutoj-plavoj odori ostao u zrakoplovu.

Page 229



Ludlum Robert - Direktiva JansonI tek kad je zrakoplov postigao normalnu visinu leta, Janson je skinuo svojupustenu i najlonsku inspektorsku jaknu i smjestio se. Pilot koji je sjedio uz njegau kabini uključio je automatskog pilota i okrenuo se svom starom prijatelju. Prošlasu dva desetljeća otkad je Nick Milescu služio kao borbeni pilot u Američkimspecijalnim snagama, ali okolnosti u kojima su se on i Janson upoznali stvorile susnažnu i trajnu odanost. Janson nije ponudio objašnjenje zašto mu je potrebna tavarka, a Milescu nije pitao. Bila je povlastica učiniti Jansonu uslugu, bilo kakvuuslugu. To nije išlo tako daleko da bi se naplaćivao dug, ali bilo je bolje negoništa.Ni jedan od njih dvojice nije primijetio, nije mogao primijetiti, čovjeka širokalica u odjeljku za posluživanje hrane kako besposličari ispod jedne od rampi zautovar, čije tvrde mutne oči nisu sasvim pri-stajale uz dosadan i iscrpljen izrazkakav je pokazivao. Niti su mogli čuti čovjeka kako žurno govori u mobitel, čak nikada je teretni zrakoplov podignuo kotače i vinuo se u nebo. Vizualnaidentifikacija: potvrđena. Planovi leta: poslani i potvrđeni. Odrediste:provjereno.- Ako želiš prileći, imaš ležaljku baš tu iza nas - reče MilescuJansonu. - Kad letimo s kopilotima, oni se katkad znaju poslužitinjome. Od Oradee do Dullesa deset je sati leta.Međutim od Dullesa će biti vrlo kratak put do Dereka Collinsa. Možda je Jessieimala pravo i on neće preživjeti susret. To je jednostavno bio rizik koji je moraopreuzeti.- Malo sna bi mi godilo - prizna Janson.- Tu smo samo ti, ja i nekoliko tisuća korporacijskih memoranduma. Nema oluje iznad nas. Ništa ne bi smjelo remetiti tvoje snove.- Milescu se nasmiješio svom starom prijatelju. ...429 ._ Janson je uzvratio smiješak. Pilot nije mogao znati koliko je imao krivo.Čuvar Vijetkonga tog je jutra mislio kako je američki zarobljenik možda već mrtav.Janson se srušio na tlo s glavom pod pravim kutom. Muhe su mu letjele u rojevimaoko nosa i usta, a da iscrpljeni zatvorenik uopće nije reagirao. Oči su bile laganootvorene na način kakav se često vidi kod leševa. Jesu li slaba ishrana i bolestnapokon okončali njihov spori rad?Stražar je otključao kavez i udario zatvorenika grubo cipelom. Bez odgovora.Naslonio se i stavio ruku na zatvorenikov vrat.

Kako je šokirano i prestravljeno izgledao stražar kad je zatvorenik, tanak poputdrvenog lutka, odjednom prebacio njegove noge oko svog struka poput zaljubljenogljubavnika, a zatim trgnuo svoj pištolj iz futrole i udario ga njegovim drškom uglavu. Mrtvac je oživio. Ponovno je s jačom snagom pištolj prasnuo u čuvarevulubanju i ovaj put čuvar se srušio. Sada je Janson otpuzao u džunglu; mislio je damože dobiti prednost od petnaest minuta prije nego što se oglasi uzbuna i pustepsi. Možda će psima gusta džungla biti neprohodna; gotovo da je i sam to zaključio,pa čak i kad je rezao nožem gustu šikaru pokretima poput automata. Nije znao kakose uspio kretati, kako se uspio obraniti od gubljenja svijesti, no njegov je umjednostavno odbijao priznati fizičku slabost.Jedna noga ispred druge.Logor Vijetkonga, znao je, bio je negdje u području Tri-Thiena u Južnom Vijetnamu.Dolina prema jugu bila je sva ispunjena gerilom. S druge strane, bilo je topodručje gdje je kopno bilo posebno usko. Udaljenost od granice s Laosom premazapadu i od mora prema istoku nije iznosila vise od 25 kilometara. Morao je stićido obale. Ako može stići do obale, do Južnokineskog mora, mogao bi naći put uslobodu.Mogao bi ići kući.Daleki hitac? Nema veze. Nitko nije došao po njega. Sada je to znao. Nitko nijemogao spasiti njegov život osim njega.Zemlja ispod njega penjala se i spuštala sve dok se u neko vrijeme sutradan nijenašao na obali široke rijeke. Noga ispred noge. Počeo je gaziti kroz smeđu topluvodu i otkrio da mu noge nikad nisu napu- stile dno, čak i kad je bilo najdublje. Kad je već bio na pola puta, vidio jejednog vijetnamskog dječaka na drugoj obali. Janson je zatvorio oči od umora, a kad

Page 230



Ludlum Robert - Direktiva Jansonih je otvorio, dječaka više nije bilo.Halucinacija? Da, sigurno je bila. Vjerojatno je zamišljao dječaka. Što bi drugozamišljao? Je li doista uspio pobjeći ili je sanjao kako mu se um razdvojio ukoraku s tijelom u njegovu jadnom kavezu od bambusa? A ako je sanjao, je li sedoista želio probuditi? Možda je san bio jedini izlaz u kojem bi uživao, zašto gaprekinuti?Vodena osa sjela mu je na rame i ubola ga. Bilo je to bolno, iznenađujuće, alidonijelo mu je neobičan osjećaj olakšanja, jer ako je osjećao bol, onda vjerojatnoipak nije sanjao. Ponovno je zažmirio i zatim otvorio oči te pogledao na obalurijeke ispred sebe i vidio dva čovjeka, ne - tri, a jedan od njih bio je naoružaa sAK-47. U blatnoj vodi pred njim bili su mjehurići od upozoravajuće eksplozije, aiscrpljenost je poput plime prešla preko njega te je polako počeo dizati ruke. Nijebilo samilosti, čak ni znatiželje u razbojnikovim očima. Izgledao je kao seljakkoji je postavio zamku za voluharicu.Kao putnica na kružnoj liniji Museumboota Jessie Kincaid izgledala je poput svihdrugih turista, ili se nadala da tako izgleda. Brod sa staklenim krovom bio jekrcat turistima koji su čavrljali, zurili i snimali svojim malim videokamerama doksu polako plovili blatnim amsterdamskim kanalima. Ona je držala šarenu brošuru oMuseum-bootu »koji vas vodi u najveće muzeje, trgovačke ulice i zabavne centre usredištu Amsterdama«, kako se hvalisao. Kincaidica nije baš bila zainteresirana zašoping ili posjete muzejima, dakako, ali vidjela je da plovidbeni red uključuje iPrinsengracht. Kako bolje. prikriti tajni nadzor, nego pridružujući se gomili ljudikoja je angažirana u otvorenom nadzoru?Sada je brod prevalio najgore i na vidiku je bila vila: vila sa sedam prozoraokrenutih prema zaljevu - sjedište Zaklade za slobodu. Činila se tako nedužnom. Aipak je zlo poput industrijskog otpada nekako onečistilo njezine temelje.U intervalima ona bi primicala očima nešto što je izgledalo kao obična 35milimetarska kamera opremljena golemim lećama za zumi-ranje kakva amateraentuzijasta. To je dakako bio tek prvi pokušaj.

430 431 Morat će izmisliti kako da se približi, a da ne bude otkrivena. Ali trenutačno, ona

je zapravo motrila svoju pratnju.Točno iza nje, a povremeno i gurajući se uz nju, bilo je nekoliko nediscipliniranihtinejdžera koji su pripadali nekom korejskom paru koji je izgledao iscrpljeno.Majka je imala vreću za kupovanje sa suncokretima na njoj, a u njoj je bilo neštošto je kupila u suvenirnici Van Goghova muzeja; njezin muž s pospanim očima imao jeslušalice, očito je slušao korejski audiokanal na kojem je imao snimljenog vodiča:s vaše lijeve strane... s vaše desne strane... Tinejdžeri, djevojčica i dječak,bili su zaokupljeni onim tipičnim prepirkama između brata i sestre koje su bile isportske i svađalačke. Pokušavajući dotaknuti jedno drugo, oni bi svako maloudarali u nju, a njihove isprike uz afektirani smiješak bile su, u najboljemslučaju, mehaničke. Roditelji su izgledali preumorno, a da bi im to smetalo. Umeđuvremenu djeca su sretno zanemarivala njezine ljutite poglede.Pitala se treba li skočiti na brod Rederij Lovers čijim je putnicima obećana»nezaboravna večer dok će uživati u izvrsnom jelovniku od pet slijedova.« Možda bito bilo nerazumno za samu ženu, ali ona nije znala da je izbor bio između toga daje udaraju strani muškarci ili da je udaraju strana djeca. Još jednom oči su joj sefokusirale.Jedan se muškarac, kojeg ona nije vidjela, pomicao polako sa svog mjesta na vrhukrova, visoko iznad prometnih ulica Prinsen-grachta. Čekao je dugo, gotovonepodnošljivo dugo, ali sada nije imao razloga misliti da je to bilo izgubljenovrijeme. Da, ondje, stoji u brodu sa staklenim vrhom. To je ona. Kad je preciznougodio svoj snajperski dalekozor, sumnja se pretvorila u sigurnost.Amerikankino lice bilo je sada savršeno centrirano u njegovu dalekozoru; mogao ječak razabrati njezinu oštru smeđu kosu, njezine visoke lične kosti i senzualneusne. Uzdahnuo je napola, a zatim zadržao dah kad se križ u dalekozoru centrirao naženin trup. Njegova je koncentracija bila nepokolebljiva dok su mu prsti milovali

Page 231



Ludlum Robert - Direktiva Jansonokidač.432 29Više od sata od Dullesa Janson se našao na malenim zavojitim cestama koje su gavodile kroz neka od najmirnijih područja na Istočnoj obali. No, to je bilovarljivo. Sjetio se Jessie i njezinih riječi upozorenja. Ako Collins želi da budešmrtav, nemoj računati s tim da ćeš napustiti njegovo društvo živ. Jessie jevjerovala da je preuzeo golem rizik susrećući se sa smrtnim protivnikom licem ulice. Ali koncentrat čistog bijesa tjerao je Jansona. Osim toga, Derek Collinsizdavao je zapovijedi: on ih nije sam izvršavao. To bi bilo ispod njegovadostojanstva, ispod njegove razine. Njegove ruke dugih prstiju ne prljaju se. Svedok ima drugih koji se mogu pobrinuti za te stvari umjestonjega.Zaljev Chesapeake pokrivao je dvije tisuće dvjesto milja obalne crte, mnogo višeako se pribroji sto pedeset pritoka zajedno sa svim uvalama i zatonima te plimnimrijekama. Sam zaljev bio je plitak, dosežući tri do deset metara. Janson je znao daovdje ima svih vrsta živih bića: bizamskih štakora, labudova, guski, patki, bio jetu čak i orao štekavac. Bjeloglavi orao razmnožavao se oko nizina grofovijeDorchestar, kao i velika ušara. Obilje divljine, naprotiv, činilo je ovo mjestoidealnim zalovce.I Janson je ovdje bio u lovu.Sada je otišao prema rijeci Choptank u Cambrigeu na poziciju 13 i dalje južno prekojoš jednog mosta te je napokon stigao do dugačke prevlake poznate kao PhippsIsland. Dok je vozio unajmljeni Camry433 BSBSB'i? duž uske ceste, mogao je vidjeti vodu s močvarnim travama čiju je površinuobasjavalo sunce.Ribarski čamci kretali su se polako duž zaljeva vukući mreže natovarene plavimrakovima te pjegavim haringama i glavočima.Nekoliko kilometara dalje niz cestu zašao je u pravi Phipps Island. Vidio je zaštoga je Derek Collins izabrao za vikendicu, utočište od pritisaka njegovaivashingtonskog života. Iako je bio na relativno maloj udaljenosti od Washingtona,

bio je izoliran, miran; bio je također siguran zbog uleknuća formacije kopna.Janson se, približavajući se podtaj-nikovoj ladanjskoj kući u zaljevu, osjećao i tekako izloženim. Dugački tanki pojas kopna povezivao ga je s glavnim poluotokom,otežavajući prikriveni pristup kopnu. Dolazak vodenim i kopnenim putem onemogućilabi plitka voda koja je okruživala kopno, većinu kojeg je nedavno oduzelo stalnoerozivno jezero. Drveni dokovi za pristaništa brodova širili su se daleko gdje jedubina vode bila dovoljna za sigurnu plovidbu; duljina tih dokova također jeizlagala opasnostima potencijalne uljeze. Bez potrebe da se pouzda u pogrešivuelektroniku, Collins je odabrao područje gdje mu je sama priroda osiguravalaprednosti lakog nadzora i popratnu sigurnost.Nemoj računati da ćeš napustiti živ njegovo društvo. Direktor Konzularnih operacijabio je ubitačan i odlučan čovjek; Janson je to naučio iz iskustva. To vrijedi i zanjega.Automobilske gume uskovitlale su prašinu, obalni pijesak i isušenu sol na površinisvijetlosive ceste koja se širila poput skinute zmijske kože. Hoće li ga Collinsnastojati ubiti prije nego što razgovaraju? On bi učinio tako ako bi vjerovao da muje Janson smrtna prijetnja. No, vjerojatnije je da će pozvati zaštitare. PostajaOceanske plovidbe izvan Virginia Beacha može poslati jedan par helikoptera H-3 SeaKing na Phipps Island za petnaest minuta; vod F-18 Home mogao bi se okupiti čak iza manje vremena.Važni čimbenici koje je trebalo procijeniti imali su veze s karakterom, a netehnologijom. Derek Collins bio je planer. Tako je Janson razmišljao o takvimljudima: jednima koji sjede u klimatiziranim uredima i šalju ljude na misijeosuđene na propast slijedeći cijelo vrijeme neke partije šaha što ih nazivajustrategijom. Jedan se pijun pomakne i jedan se pijun uzme. Iz perspektive ljudipoput Collinsa to je bilo ono što je bilo jednako njegovoj »ljudskoj imovini«:

Page 232



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpijuni.434 Unatoč tomu, Janson je imao krv pet bivših agenata Konzularnih operacija na svojimrukama i bio je odlučan da se sukobi s čovjekom koji ih je angažirao, trenirao,vodio, usmjeravao, s čovjekom koji je pokušavao kontrolirati njegovu sudbinu poputkomada izrezbarene šimširovine na daski za igru.Da, Collins je bio odlučan čovjek. Ali takav je bio i Janson koji ga je mrzio sizuzetnom čistoćom i intenzitetom. Collins je bio na prvom mjestu zato što jenapustio Konzularne operacije. Derek Collins, tvrdoglav, hladnokrvan gad, imao jevrhunsku prednost: znao je točno tko je. O sebi barem nije imao mnogo iluzija. Bioje dominantan birokratski političar i gad koji skroz-naskroz krade povjerenje, atakvi će ljudi uvijek preživjeti u mramornoj džungli kao što je bio glavni graddržave. Ništa od toga nije smetalo Jansonu; ljutilo ga je čovjekovo samozadovoljnouvjerenje da cilj uvijek opravdava sredstva. Janson je vidio kamo to vodi, čak jevidio to katkad i u sebi i smučilomu se.Skrenuo je s ceste dok mu je auto strugao o bujni rast voštanih mirti i močvarnihvrba. Preostali kilometar-dva prijeći će pješice. Ako su Jessie njezini kontaktidali točne podatke, Collins bi trebao biti u svojoj kući i sam. Kao udovac Collinsima sklonost da provodi vrijeme sam. Ovdje je rasvijetljena još jedna istina onjemu: da je duboko nedruštvena osoba koja je ipak vješta u održavanju društvenihkontakata.Janson je hodao kroz obalnu travu do same obalne crte, nazup-čanog žuto-smeđegpojasa stijena i pijeska te razbijenih školjki. Unatoč čizmama s debelimpotplatima, hodao je lagano kroz vlažnu obalu ne stvarajući veliku buku. Collinsovakoliba bila je niska, što ju je činilo manje pristupačnom metom za svakoga s ne bašprijateljskim namjerama. Isto tako to je omogućavalo Jansonu da ne bude vidljiv svedok je na obalnoj crti.Sunce ga je tuklo u potiljak, a njegova blijeda pamučna košulja dobila je mrlje odznoja i slanih kapljica koje je povjetarac donosio iz zaljeva. Povremeno, kad bioseka snizila razinu vode, mogao je razabrati obrise složene mreže iznad vode:shvatio je da se plosnate mreže prostiru od obalne linije na nekoj udaljenostiprema van, a lebde zahvaljujući malenim plutačama. Mjere sigurnosti bile sudiskretne, ali ne i zanemarive, jer su mreže nedvojbeno bile prošarane senzorima;435

iskrcavanje kopnom i vodom bilo hi gotovo nemoguće, a da se ne primijeti upad.Čuo je zvuk čizmi po nogostupu popločenom daskama na udaljenosti od točno desetmetara gdje je kopno tvorilo krunu blizu vrha obale. Mladić u zeleno-crnojmaskirnoj odori, opasanim hlačama, teškim čizmama, pojasom za oružje: standardnoizdanje odjeće nacionalne garde. Koračao je po šetnici uz obalu uz pravilnoritmično udaranje tvrde gume o drvo. To je bio čuvar u rutinskoj ophodnji, a nenetko tko je bio upozoren na prisutnost uljeza.Janson je nastavio mirno klipsati kroz mokri pijesak na obali.- Hej, vi! - mladi stražar ga je primijetio i krenuo prema njemu.- Zar ne vidite znakove? Ne možete biti ovdje. Nema pecanja, nemaskupljanja školjki, nema ničega. - Čovjekovo lice bilo je crveno odsunca, ne preplanulo; očito je bio nedavno postavljen i još se nije prilagodio dugim satima izlaganja raznim vremenskim uvjetima.Janson se okrenuo licem prema njemu, pogrbivši lagano ramena, želeći se prikazatisamom sebi starijim i nemoćnijim. Morski lađar, mještanin. Kako bi mještaninodgovorio? Prisjetio se svojih davnih razgovora s jednim od njih, nekim prijateljemribarom. - Imate li, mladiću, neku ideju gdje se ja to nalazim? - Olabavio jemišiće lica, a glas mu je lagano podrhtavao, što je upućivalo na nemoć. Govorio jesa samoglasnicima dijalekta Istočne obale. - Ja i moja obitelj živjeli smo ovdjedok ste vi još jeli svoj bijeli kruh. Prošao sam ovdje razne nevolje, bio sam ovdjekad je bilo dobro. Obalna je crta ovdje javno dobro. Moja je snaha pet godina uOdboru za baštinu donje Istočne obale. Vi mislite da mi možete reći da ne smijemići tamo kamo mi zakon kaže da mogu, vi mislite nešto sasvim drugo. Znam svojaprava.Stražar se namrgodio, napola uživajući u starčevu čavrljanju i pomalo zahvalan štomu je prekinuo njegovu dosadnu rutinu. No, njegove su zapovijedi bile jasne. -

Page 233



Ludlum Robert - Direktiva JansonOstaje činjenica da je to zabranjeno područje, a ima desetak znakova koji na toupozoravaju.- Moram vas upoznati s tim da su moji preci živjeli ovdje kad supostrojbe Sjedinjenih Država bile u Salisburvju i...- Slušaj, tatice - reče stražar, trljajući crvenilo i stružući mostnosa - Uhvatit ću te za ruke i noge i donijeti tvoju guzicu u saveznizatvor uz prijetnju pištoljem ako moram. Ovaj razgovor je završen. - Stao je točno ispred starca. - Ako se želiš žaliti, piši svom kongre-sniku. -Ispuhao je pluća i stavio ruku blizu bočnog oružja u kori-cama.- Pogledaj se, kost i koža si. - Janson je napravio mlitavu kretnjurukom pokazujući odbijanje i rezignaciju. - Ah, vi, perivojski lugarine razlikujete patku batoglavicu od patke zviždare.- Perivojski lugar? - podrugljivo će čuvar zatresavši glavom. - Timisliš da smo mi perivojski lugari?Odjednom Janson skoči na njega stisnuvši mu desnom ruku usta, lijevom potiljak.Pali su, a zvuk udarca prigušio je pijesak, dok se tihi prasak izgubio međugraktanjem galebova i šuškanjen morske trske. Čak i prije nego što su pali na tlo,Janson je omotao svoju ruku oko njega i izvukao mu M-9 pištolj iz korica.- Nitko ne voli pametnjakoviće - reče on mirno spustivši akcent izabivši M-9 Berettu u njegov dušnik. Mladićeve oči razrogačile su seod straha. - Imaš nove zapovijedi i bolje ti je da ih poslušaš. Samopisni i mrtav si, zelembaću.Brzim pokretima Janson je otkopčao čuvaru pojas za oružje i upotrijebio ga da musveže zapešće za gležnjeve. Zatim je strgnuo uske trake s tkanine s njegovemaskirne odore i nabio ih čovjeku u usta, zavezavši sve to na kraju čuvarevimuzicama za čizme. Nakon što je prisvojio njegov M-9 i mobitel Motorolu, podignu gaje poput teške naprtnjače i ostavio skrivena među gustim raslinjem trske.Janson se požurio i kad je nestalo obale, hodao je dalje travom. Zasigurno morabiti barem još jedan čuvar na dužnosti, podtajnikova vikendica sasvim je sigurnoimala državni tretman, ali svi su izgledi da će mu Motorala Talk About T-6220dojaviti ako se otkriju neke nepravilnosti.Nakon brzog petominutnog hoda Janson se našao na južnoj strani pješčanog nasipaoskudno obraslog travom, a kuća je bila izvan vidnog polja. Usporavao je sa svakimkorakom dok su mu čizme uranjale u mekan pješčani mulj, no njegovo odredište nijebilo daleko.

Pogledao je još jedanput i vidio mirnu vodu zaljeva Chesapeake koja je bilavarljivo mirna jer je u njoj vrvjelo od nevidljiva života. U daljini je mogaorazabrati Tangier Island, nekoliko kilometara na jug. Sam je sebi namijenio ulogudiskretne prijestolnice svijeta; još 1812. za vrijeme onog rata u povijesti zemljekad su strane postrojbe bile

436 437 premještene na američko tlo, bio je baza za britanske operacije. Brodogradilišta izSt. Michaelsa bila su u blizini; brodovi koji probijaju blokadu kružili su okoluke. Janson se prisjetio djelića vojne povijesti: u St. Michaelsu obalnistanovnici izveli su jednu od klasičnih varki u ratovanju 19. stoljeća. Čuvši zaprijeteći britanski napad, stanovnici grada utrnuli su svoje svjetiljke. Zatim suih dignuli visoko na stabla i ponovno ih zapalili. Britanci su ispaljivali vatru nagrad, ali zavedeni smještajem svjetiljki ciljali su previsoko pa su njihove granatebeskorisno završavale daleko u vrhovima krošnji stabala.To je bila Istočna obala: toliko spokojstva skrivalo je toliko krvi. Tri stoljećaameričkih borbi i američkog spokoja. Sve je to odgovaralo Dereku Collinsu da ovdjepodigne svoju privatnu utvrdu.- Moja žena Janice voljela je to mjesto. - Poznati glas došao jebez upozorenja i Janson je, okrenuvši se, ugledao Dereka Collinsa.U svojoj jakni Janson je brzo napipao okidač M-9 provjeravajući je

Page 234



Ludlum Robert - Direktiva Jansonli nabijen dok je gledao svog protivnika.Jedino što je odstupalo bila je birokratova odjeća. Čovjek kojeg je uvijek viđao umornarski plavim ili u najgorem slučaju antracitnim odijelima s tri dugmeta nosioje vojničku košulju od čvrstoga platna i odjeću za vikend.- Postavila bi svoj stalak upravo ovdje gdje vi stojite, izvadilaakvarele i pokušavala uhvatiti svjetlost. Uvijek je govorila da baš toradi: pokušava uhvatiti svjetlost. - Oči su mu bile tupe, a njegovauobičajena vedra i lukava pohlepa zamijenjena nečim mračnim izabrinutim. - Imala je policitemiju, znate. Ili možda ne znate. Bolestkoštane srži uzrokovala je da njezino tijelo proizvodi previše krvnihstanica. Janice je bila moja druga žena, pretpostavljam da to znate.Novi početak i sve. Nekoliko godina nakon što smo se vjenčali,počela je osjećati svrbež nakon tople kupke i to se pokazalo prvimznakom bolesti. Neobično, zar ne? Bolest je polako napredovala,ali naposljetku nastupile su glavobolje, vrtoglavica i taj osjećaj iscrpljenosti i zatim je dobila dijagnozu. Pri kraju provodila je većinu vremena ovdje na Phippsu. Ja bih je dovezao ovamo i tu bi ona sjedećiza stalkom pokušavala svojim vodenim bojama naslikati zalazaksunca. Borila se s bojama. Prečesto su, tako je govorila, izgledalepoput krvi. Kao da je bilo nešto u njoj što joj je divljački signaliziraloda se ispusti. - čollins je stajao na samo tri metra od Jansona, ali glas438 mu je bio dalek. Stajao je s rukama u džepovima gledajući na zaljev na koji sepolako spuštao mrak. - Voljela je promatrati i ptice. Nije mislila da ih moženaslikati, ali voljela ih je promatrati. Vidite li onu pokraj stabla divlje narančeosage? Bisemosiva, dolje bijela, crna maska kao kod rakuna oko očiju?Bila je velika poput crvendaća i skakutala je s grane na granu.- To je svračak - reče čollins. - Jedna od lokalnih ptica. Bila jojje vrlo lijepa. Lanius ludovicianus- Poznatija kao krvnikova ptica - reče Janson dok mu je srcemuklo udaralo. Ptica se oglasila s dvije note. - Ona razumije, znate- reče čollins. - Neobična je, zar ne, zato što lovi druge ptice. Aliprovjerite. Nema nikakve pandže. To je ovaj lijepi dio. Iskorištavasvoju okolinu, nabija svoj plijen na trn ili bodljikavu žicu prijenego što ga razdere. Nisu joj pandže baš potrebne. Ona zna da jesvijet ispunjen zamjenskim pandžama. Služi se onim što ima. - Ptica

je ispustila promuklao mlateći zvuk i odlepršala.čollins se okrenuo i pogledao Jansona. - Zašto ne uđete?- Hoćete li me pregledati? - upita Janson ravnodušnim tonom.Bio je iznenađen kako se čollins činio mirnim pa je odlučio natjecatise s njegovom mirnoćom.- Hoćete li vidjeti kakvo oružje imam uza se?čollins se nasmijao i njegov se svečani ton na trenutak prekinuo.- Janson, vi ste oružje - reče on. - Od mene se očekuje da vamamputiram sve udove i stavim vas u izlog? - Zatresao je glavom. -Zaboravili ste kako vas dobro poznajem. Osim toga, gledam nekogatko je savio ruke ispod jakne, a ova izbočina trideset centimetaraispod ramena sigurno je pištolj uperen u mene. Pretpostavljam daste ga uzeli od Ambrosea. Mladić, prilično dobro treniran, ali nijebaš najoštriji nož u ladici.Janson nije rekao ništa, već je zadržao prst na okidaču. M-9 će lako propucatitkaninu njegove jakne, čollins je bio trzaj prsta udaljen od smrti.- Dođite - reče čollins. - Zajedno ćemo prošetati. - Miroljubivo dvojstvoranjivosti. Demonstracija uzajamno osigurane destrukcije dvojice ljudi i dubokautjeha koju može donijeti ravnoteža terora.Janson nije rekao ništa, čollins nije bio terenski agent; no nije bio manje kobanna svoj način, ali posrednijim kanalima. Zajedno su439 klipsali obalnom šetnicom u sjeni srebrnog cedra, stradalog od nevremena, uCollinsovu kuću. Bila je to klasična ladanjska kuća uz more. Vjerojatno sagrađenapočetkom 20. stoljeća: šindra stradala od nevremena, maleni tavanski prozori na

Page 235



Ludlum Robert - Direktiva Jansondrugom katu. Ništa što bi privuklo preveliku pozornost, čak ni nehajni letimičnipogled.- Dobili ste državnu zaštitu za svoju vikendicu - reče Janson. -Dobar potez.- To je zaštita razred A-4, potpuno do koda. Nakon debaklaJohna Deutcha nitko više ne želi biti ulovljen uzimajući posao kući,stavljajući dosjee s obavještajnim podacima na nečuvano računalo uspavaćoj sobi. Za mene je rješenje bilo da ovaj dom pretvorim uured. Dislokacija.- Zato, dakle, državni čuvari.- Nekoliko klinaca obilazi područje. Danas popodne bili suAmbrose i Bamford. Čuvaju da nitko ne peca ribu ondje gdje netreba, na to paze cijelo vrijeme.- Sami stanujete ovdje?Collins se slabašno nasmiješio. - Sumnjičav um otkrio bi prijetnju u tom pitanju. -Odšetao je do svoje kuhinje u kojoj su se sjajili pultovi od nehrđajućeg čelika isofisticirani aparati. - Da, sviđa mi se ovako. Mogu više razmišljati.- Po mom iskustvu, što više vi ljudi razmišljate, to više nevoljauzrokujete - reče Janson mirnim sarkazmom. Beretta mu je još bilau desnoj ruci, njezin kundak oslonjen na pultu. Kad se Collinspomaknuo iza ispušnog otvora svog vikinškog štednjaka, Janson selagano premjestio. Collins nipošto nije bio zaštićen od devet milimetarskog pištolja u Jansonovoj ruci.Sada je Collins stavio vrč kave pokraj Jansona. I njegovi pokreti bili suproračunati, proračunati bez prijetnje. Vrč kipuće tekućine mogao bi također bitioružje pa je pazio kako dodaje vrčeve polako preko pulta. Nije čak ni želio daJanson razmotri mogućnost da mu se njihov sadržaj baci u lice i da poduzmeprotumjere. To je bio način postupanja s gostom s poštovanjem i način da siprištedi svako nasilje unaprijed. Collins se desetljećima uspinjao do vrha elitnetajne obavještajne službe, a da nije ozlijedio ni mali prst; očito je želiozadržati taj rekord.440

- Kad je Janice sve to uredila - Collins je pokazao uokolo premainventaru i pokućstvu - mislim da je ona to nazvala »kutak«. Kutakza večeru ili kutak za doručak ili neka druga takva bezvezna stvar. -

Sada su sjedili zajedno za crnim pultom od brušena granita i svaki navisokom okruglom stolcu od čelika i kože. Collins je uzeo gutljajkave. - Janiceina Faema, superautomatski aparat za espresso kavu.Stroj od trideset i sedam kila nehrđajućeg čelika plus više računalnesnage nego mjesečev modul, a sve to da bi se napravila šalica ili dvijekave. Zvuči kao da je to nabavio Pentagon, zar ne? - Kroz njegovekrupne crne naočale, njegove poput škriljavca sive oči poprimile suodjednom ispitivački i zabavni izgled. - Vjerojatno se pitate zaštovas nisam zamolio da sklonite pištolj. To ljudi uvijek kažu u takvimsituacijama, zar ne? »Sklonite pištolj i razgovarajmo«, eto tako.- Vi uvijek želite biti najpametniji klinac u razredu, zar ne? - Jan-sonove su oči bile tvrde kad je uzeo gutljaj kave. Collins se pobrinuoda mu natoči kavu ispred njega, šutke ga puštajući da provjeri da mukava nije onečišćena ili otrovana. Slično, kad je donio dva lončića napult, ostavio je Jansonu da izabere onaj iz kojeg bi volio piti. Jansonse morao diviti birokratovoj pedantnosti u predviđanju svake paranoične misli svog bivšeg zaposlenika.Collins je zanemario ironičnu primjedbu. - Istina je da mi je vjerojatno milije dauperite pištolj u mene upravo zato što će on ublažiti vaše iziritirane živce.Siguran sam da vas to umiruje više nego bilo što drugo. Prema tome manje jevjerojatno da ćete naglo reagirati. -Slegnuo je ramenima. - Vidite, ja vas upravouvodim u svoje razmišljanje. Što veću iskrenosti možemo uspostaviti, to će vam bitilakše.- Zanimljiva kalkulacija - progunđao je Janson. Državni je podtajnik očito zaključio da mu je lakše izbjeći tešku tjelesnu ozljedunaznačivši jasno ili nedvosmisleno da je njegov život u rukama teren

Page 236



Ludlum Robert - Direktiva Jansonskog agenta. Ako me možeš ubiti, nećeš me ozlijediti, rezonirao jeCollins.- Da bismo proslavili subotu, spremit ću irsku kavu - reče Collins uzevši bocu bombona i natočivši malo u svoju čašu. - Želite? -Janson se namrgodio, a Collins je rekao: - Nisam mislio tako. Nadužnosti ste, zar ne? - Stavio je i malo tučenog vrhnja.- Oko vas? Uvijek.441 Rezignirani polusmiješak. - Svračak kojeg smo malo prije vidjeli sokol je kojimisli da je ptica pjevica. Nas dvojica sjećamo se jednog prethodnog razgovora kojismo vodili o tome. Jedan od naših »izlaznih intervjua«. Ja sam vam rekao da stesokol. Vi to niste željeli čuti. Mislim da ste htjeli biti ptica pjevica. Ali toniste bili i nikad nećete biti. Vi ste sokol, Janson, jer to je vaša narav. Kao iglavati svračak. -Još jedan gutljaj irske kave. - Jednog dana bio sam ovdje, aJanice je bila za svojim stalkom gdje je pokušavala slikati. Vikala je. Jecala je.Mislio sam možda... ne znam što sam mislio. Ispostavilo se da je gledala tu pticupjevicu, i dok ju je gledala, ona je nabila neku malenu pticu na jedan od onihgrmova gloga i ostavila je visjeti ondje. Malo kasnije svračak se vratio i počeo jetrgati svojim zavinutim kljunom. Ptica krvnik činila je ono što ptica krvnik čini:zagasitocrvena svjetlucava utroba druge ptice visjela joj je iz kljuna. Njoj jebilo užasno, baš užasno. Izdaja. Nekako, nikad nije dobila formular zaregistriranje okrutnog umorstva u prirodi. Tako ona nije gledala svijet. Djevojka skoledža Šarah Latvrence, zar ne? I što sam joj mogao reći? Da je sokol koji pjeva idalje sokol?- Možda je jedno i drugo, Derek. Ne ptica pjevica koja tvrdi daje sokol, nego sokol koji tvrdi da je ptica pjevica. Ptica pjevica koja sepretvara u sokola kad je to potrebno. Zašto moramo odabrati?- Jer moramo odabrati. - Spustio je glasno svoju šalicu na granitni pult i zvuk udarca teške keramike o kamen istaknuo je njegovupromjenu tona. - I vi morate odabrati? Na kojoj ste strani?- Na kojoj ste vi strani?- Ja nisam nikad mijenjao - odgovori Collins.- Pokušali ste me ubiti.Collins je nagnuo glavu. - Pa dobro, da i ne - odgovorio je i njegova nonšalancijauzrujala je Jansona više nego što bi to učinilo kategoričko, odlučno nijekanje.Nije bilo krutosti, nije bilo defenzivnosti; Collins bi možda raspravljao o

čimbenicima koji pridonose eroziji obalne fronte.- Drago mi je što ste tako blagi u vezi s tim - reče Janson kontrolirajući se ledeno. - Pet vaših sljedbenika koji su završili svoje karijere u dolini Tise nisu bili takvi filozofi.- Nisu moji - reče Collins. - Vidite, ovo je doista nespretno.

- Ne bih želio da osjećate kao da mi dugujete objašnjenje - govorio je Janson s hladnim bijesom. - O Peteru Novaku. O meni. Otome zašto ste željeli da budem mrtav.- Vidite, to je bio propust, slanje tima Lambda i užasno se osjećamo zbog cijele te direktive izvan spašavanja. Podsjećanje uspješnogproizvoda na tu zapovijed ...Veličina gume Firestone. Propust, propust, propust. Ali bez obzira na to kakve ste vi neprijatelje našli uMađarskoj, to nisu bili naši ljudi. Možda nekoć, ali više ne. To jesve što vam mogu reći.- Pretpostavljam da je sada sve u redu - odgovori Janson uz teškisarkazam.Collins je skinuo naočale i žmirkao nekoliko trenutaka.- Nemojte me navoditi na pogrešne zaključke. Siguran sam daćemo opet učiniti istu stvar. Vidite, ja nisam inicirao naredbu, ja jenisam ni otkazao. Svatko u operaciji, a da se ne spominju svi špijuniu CIA-i i drugim ustanovama, mislili su da ste nečasni, da ste uzelimito od šesnaest milijuna dolara i sve to. Ja mislim da je dokazbio jasan kao dan. Neko vrijeme i ja sam to mislio.- A zatim ste se informirali?

Page 237



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Osim što nisam mogao otkazati naredbu bez objašnjenja. Inačebi ljudi mislili ili da sam poražen ili da je i meni netko dao. To jednostavno nije bilo izvedivo. I stvar je bila takva da nisam mogao ponuditi objašnjenje, a da ne kompromitiram tajnu na najvišim razinama.Tajnu koja se nikad ne bi mogla kompromitirati. Vi nećete moći gledati na to objektivno jer razgovaramo o vašem vlastitom preživljavanju ovdje. Međutim, cijeli moj posao odnosi se na prioritete, a gdjeimate prioritete, tu se morate i žrtvovati.

- Žrtvovati? - upita Janson podrugljivim tonom. - Mislite da seja moram žrtvovati. Ja sam bio ta prokleta žrtva. - Naslonio se bližedok mu se lice kočilo od gnjeva.- Možete maknuti svoj zaobljeni kljun iz moje izvrnute utrobe. Jase ne prepirem.- Mislite li da sam ja ubio Petera Novaka?- Znam da niste.- Dajte da postavim jedno jednostavno pitanje - započne Janson.- Je li Peter Novak mrtav?Collins je uzdahnuo. - Pa moj je odgovor ponovno da i ne.

442 443 - Prokletstvo! - eksplodirao je Janson. - Želim odgovore.- Do vraga! - reče Collins. - Dajte da to kažem na drugi način:krenite s ispitivanjem.- Počnimo s prilično zbunjujućim otkrićem koje sam obavio.Proučavao sam desetke fotografija Petera Novaka u najsitnijim detaljima. Neću tumačiti podatke, samo ću pokazati podatke. Postojeodstupanja, fina, ali mjerljiva, fiksne tjelesne dimenzije. Odnosizmeđu dužine kažiprsta i srednjeg prsta. Mišići vrata prema kostimašake. Duljina podlaktice. Površina trbuha i lopatica što ih slijedi njegova košulja na dvije fotografije snimljene u razmaku od samo nekoliko dana.

- Zaključak: to nisu slike jednog te istog čovjeka. - Collinsov jeglas bio ravnodušan.- Otišao sam u njegovo rodno mjesto. Ondje je bio neki PeterNovak, sin Janosa i Illane Ferenzi-Novak. Umro je kad mu je bilooko pet godina, 1942. godine.Collins je kimnuo i još jednom njegov izostanak reakcije bio je deprimantniji odbilo koje moguće reakcije. - Izvrsno obavljen posao, Janson.- Recite mi istinu - reče Janson. - Nisam lud. Vidio sam čovjekakako umire.- To je tako - reče Collins.- I to ne bilo kojeg čovjeka. Govorimo o Peteru Novaku, živojlegendi.- Sjajno! - Collins je proizveo pucketav zvuk. - Rekli ste sami.Živa legenda.Janson je osjetio kako mu se spušta želudac. Živa legenda. Kreacija profesionalnihobavještajaca.Peter Novak je bio legenda obavještajaca.AAA L 30Collins je skliznuo sa stolca i ustao. - Želim vam nešto pokazati.Otišao je u svoj ured, veliku prostoriju preko puta zaljeva. Na rustikalnim drvenimpolicama bili su redovi starih primjeraka časopisa Studies in intelligence zaameričke tajne službe. Monografije međunarodnih sukoba bile su izmiješane s

Page 238



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpopularnim romanima i svescima Foreign affaires koji su već dobili uha. Radnajedinica Sun Microsjstems UltraSPARC bila je kabelima spojena s poslužiteljima.- Sjećate li se Čarobnjaka iz Oza? Kladim se da su vas pitali za tokad ste bili ratni zarobljenik. Imam dojam da su sjevernovijetnamskiispitivači bili opsjednuti američkom popularnom kulturom.- Nisam se suočio s tim - reče Janson kratko.- Bili ste vjerojatno previše kurčeviti da biste odali kraj. Nisteželjeli ugroziti našu nacionalnu sigurnost na taj način... Oprostite.To nije bilo u redu. Ima jedna stvar koja nas dijeli: ma što se dogodilo, vi ćete uvijek biti prokleti ratni heroj, a ja ću uvijek biti civilničinovnik i za neke ljude vi ćete biti bolji čovjek. Ironija je da ovo nekiljudi uključuje i mene. Ljubomoran sam. Ja sam jedan od onihmomaka koji su željeli nanositi patnje, a da sami nikada nisu željelipatiti. Kao da želite da netko napiše knjigu za razliku od toga daje želite zapravo sami napisati.- Možemo li se pomaknuti?- Vidite, ja sam uvijek mislio da je to trenutak kad gubimo svojunedužnost. Gore je veliki i snažni Oz, a dolje je gnjida od čovjekaispod zastora. Ali to nije samo on, to je cijela prokleta improvizacija,445 mašinerija, mjehovi, poluge, parne mlaznice, dizelski motor ili bilo što drugo.Mislite li da je bilo lako to sastaviti? Jednom kad se to pokrene, nije više bitnotko vam je iza zastora ili mi to tako zamišljamo. Bitan je stroj, a ne čovjek.Direktor je Konzularnih operacija blebetao; tjeskoba koju nije pokazivao nigdjedrugdje činila ga je neobično blagoglagoljivim.- Iskušavate moje strpljenje - reče Janson. - Evo savjeta. Nikadne iskušavajte strpljenje čovjeka koji drži oružje.- Upravo se približavamo la gran scena, i ne želim da je izgubite.

- Collins je pokazao prema računalnom sustavu koji je blago zujao.- Jeste li spremni za to? Jer krećemo se prema teritoriju samo-da-znate-ja-ću-vas-morati-ubiti.Janson je namjestio M-9 tako da su očanici bili pod pravim kutom između Collinsovihočiju, a direktor Konzularnih operacija brzo je dodao: - Ne doslovno. Pomaknuli smose dalje od toga, oni od nas u programu, mislim. Sada igramo drugu igru. A zatimponovo, takav je on

- Dajte se opametite - reče Janson škripeći zubima.- Neumjerena naredba. - Collins je ponovno zabacio glavuprema računalnom sustavu. - Možda ćete reći to je Peter Novak.To i nekoliko stotina računalnih sustava bilo gdje drugdje koja sumeđusobno povezana na omikronskoj razini sigurnosti. Peter Novakdoista je sastavljen od bajtova i bitova i potpisa za digitalni transferbez podrijetla i odredišta. Peter Novak nije osoba. On je projekt.Izum. Legenda, da. I dugo vremena najuspješnija.Jansonov se um smračio kao da se naglo sručila na njega prašna oluja, a jednakotako brzo i natprirodna vedrina.Bila je to mahnitost, mahnitost koja nevjerojatno razbistruje.- Molim vas - rekao je mirno i staloženo birokratu. - Nastavite.- Najbolje bi bilo da sjednemo nekamo drugamo - reče Collins.- Ovaj sustav ima toliko mnogo elektroničkih sigurnosnih pečata iprislušnih uređaja da se prebacuje u način rada samobrisanja akoprejako dahnete u njega. Jednom se neki moljac zabio u ekran i jasam izgubio četiri sata rada.Sada su njih dvojica sjela u dnevnu sobu. Pokućstvo prekriveno grubom tkaninom scvjetnim uzorkom očito je negdje 70-ih godina bilo zakonom određeno za vikendice namoru.446 ....

- Gledajte, to je bila sjajna ideja. Tako sjajna da su dugo ljudiraspravljali o zaslugama tko je prvi došao na tu ideju. Znate, to jekao ono tko je izumio radio ili takvo što. Osim što je broj ljudi

Page 239



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkoji je znao za to bio veoma, veoma malen. Morao je biti. Očito jemoj prethodnik Daniel Congdon imao mnogo posla s tim. Istotako i Dough Albright. Štićenik Davida Abbotta.- Za Albrighta sam čuo. A tko je Abbott?- Momak koji je izmislio cijeli trik »Caine« kasnih 70-ih pokušavajući ući u trag Carlosu. Neka vrsta strateškog razmišljanja ušla je uMobius. Asimetrična brazda sukoba prema individualnim akterima.Neslaganje, ali ne na onaj način kako vi mislite. Zamislite slona ikomarca. Ako taj komarac prenosi encefalitis, slon može uginuti ion je tu doista nemoćan. Sličan je problem sa sporednim akterima.Abbottova sposobnost bila je tako velika da doista niste mogli mobilizirati ništa tako krupno kao što je država protiv kriminalaca te vrste:morali ste se suočiti s odgovarajućim lukavstvom. Stvoriti individualne aktere koji su u sklopu širokog mandata imali visoku razinuautonomije.- Mobius?- Program Mobius. U osnovi govorimo o onome što je počelokao mala skupina u State Departmentu. Uskoro se trebala proširitiizvan Amerike, jer je trebala biti neka interagencija da se možepokrenuti. Tako je ondje bio neki debeli momak koji je bio u institutu Hudson i vodio sektor operacija u DIA-i, to su oni momci»posvećeni izvrsnosti«. Njegova alternacija preuzima sve nakon njegove smrti. To je Doug. Računalni čarobnjak iz središnje Obavještajne. Veza Ovalnog ureda s NSC-om. Ali prije sedamnaest godinato je zapravo bila malena skupina u State Departmentu. Nabacujuideje i nekako ubodu ovaj scenarij. Kako bi bilo da okupe malen,tajni tim analitičara i stručnjaka i da stvore imaginarnog stranog milijardera? Što se više bave tom idejom, to im se više sviđa. Sviđa im sejer što više razmišljaju o tome, to se ona čini izvodljivijom. Oni moguto omogućiti. Mogu to učiniti. I kad počnu razmišljati o tome štomogu učiniti s tim, to postaje neodoljivo. Mogu činiti dobre stvari.Mogu promicati američke interese na takav način kakav Amerikane može. Mogu učiniti svijet boljim. Pun pogodak. I tako je rođenprogram Mobius.447 - Mobius - reče Janson. - Kao petlja u kojoj je unutrašnja strana

vani.- U tom slučaju autsajder je insajder. Taj magnat postaje neovisan lik u svijetu, bez ikakvih veza sa Sjedinjenim Državama. Našiprotivnici nisu njegovi protivnici. Oni mogu biti njegovi saveznici.On može utjecati na situacije kojima se mi ne možemo približiti. Najprije se ipak trebao stvoriti »on« i to iz temelja. Identitet je bilo prviizazov. Za njegovo rodno mjesto programeri su odabrali malenomađarsko selo koje je bilo potpuno likvidirano 40-ih godina.- Točnije, su svi dokumenti uništeni, a gotovo svi stanovnici ubijeni.- Molnar je bio nešto poput dara s neba za davanje identiteta.Mislim, bilo je strašno, svi ti masakri i tako dalje, ali to je bilosavršeno za program, posebno ako tome dodate kratku nesretnu karijeru grofa Ferenczi-Novaka. Savršeno je logično da je naš dječakmorao imati samo skicu ranog djetinjstva. Svi su njegovi vršnjaciumrli, a otac je bio užasnut što će mu neprijatelji oduzeti dijete.Tako ga je sakrio, privatno školovao. Možda ekscentrično, alidovoljno prihvatljivo.- Ali morao je postojati neki dokument o zaposlenju - reče Janson - ali to je već lakši dio. Ograničili ste njegovu »karijeru« nanekoliko čelnih organizacija koje možete kontrolirati.- Ako tko ispituje, uvijek ima neki sjedokosi šef odjela, moždaumirovljeni, koji će reći: »O da, sjećam se mladog Petera. Malo previše samouvjeren, ali savršen financijski analitičar. Tako je dobroobavljao svoj posao da nisam imao ništa protiv što je više volio raditikod kuće. Malo agorafobije, ali kako ga optuživati uz to traumatsko

Page 240



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpodrijetlo?« I takve stvari.Ti muškarci i žene, Janson je znao, bili su velikodušno nagrađeni što izgovarajulaž možda jedanput ili dvaput nekom reporteru koji ih je ispitivao, a možda inikad. Nisu bili svjesni što je drugo pogodba nametala: cjelodnevno praćenjenjihovih komunikacija, doživotna mreža nadzora, ali ono što nisu znali nije immoglo smetati.- A spektakularni uspon? Kako ste to mogli prikazati?- Ah, tu stvari postaju malo škakljive. Ali kao što kažem, postojisjajan tim stručnjaka zadužen za program Mobius. Oni, trebao bihreći »mi«, iako ja nisam bio uključen sve do prije sedam godina, našli448 su određeni broj pukotina. I evo imate čovjeka zaduženog za vlastito carstvo.Čovjeka koji može manipulirati globalnim događajima kao što mi to nikada nismomogli.- Manipulirati ...? Što to znači? - upitao je Janson.- Mislio sam da znate. Zaklada za slobodu. Cijela agenda o rješavanju sukoba. »Usmjerena demokracija«. Sve to.- Tako, ovaj veliki humanitarni financijer, »mirotvorac«...- Bio je to prvotno šezdesetominutni segment koji ga je dublirao ibio je uvjerljiv. S razlogom. Mirotvorac je osnovao zakladu s uredimau gotovo svakom glavnom gradu regije u svijetu.- A njegova nevjerojatna humanitarna pomoć?- Nije li ova zemlja najbolja? I nije li sve uprskano jer bez obzirana to koliko dobra činili, uvijek ima mnogo ljudi u svijetu kojima semi nimalo ne sviđamo? Da, to je značilo pružati utjehu onim mjestima na svijetu gdje ima problema. Gledajte, Svjetska banka posuđuje novac kad sve ostalo zakaže. Ovaj momak posuđuje novacprvi. Sto mu omogućuje da ima golem utjecaj na vlade diljem svijeta.Peter Novak: putujući ambasador mira i stabilnosti.- Naftna mrlja na uzburkanim vodama.- Skupa nafta, nemojmo se zavaravati. Ali »Novak« može posredovati, riješiti sukobe u koje mi nikada otvoreno ne možemo ulaziti.Može poslovati uspješno i povjerljivo s režimima koji nas smatrajuvelikim sotonom. On je čovjek broj jedan u vanjskoj politici. Atako prokleto uspješnim učinila ga je upravo činjenica da je izgledalokao da nema veze s nama.

Jansonu se zavrtjelo u glavi. Bio je zbunjen, ispunjen jekama raznih glasova:povjerljivih, upozoravajućih, prijetećih. Nikos Andros: Vi Amerikanci nikad nistemogli shvatiti antiamerikanizam. Toliko želite biti voljeni da ne možete razumjetizašto vas toliko malo vole. Upitajte se zašto Amerikance toliko mrze ili je toizvan vaših mogućnosti? Čovjek nosi velike čizme i ćudi se zašto ga se mravi ispodnjegovih nogu boje i zašto ga mrze. Angus Fielding: No, ono što vi Amerikanci nikadniste do kraja shvatili jest koliko daleko ide antiamerikanizam... Srbin snaočalama sa zlatnim rubom: Vi Amerikanci uvijek želite stvari koje nisu najelovniku, zar ne? Nikad ne možete imati dovoljno izbora. Mađarski konobar sasmrtonosnim hobijem: Vi Amerikanci Žalite se zbog trgovaca drogom u Aziji, a umeđuvremenu preplavljujete449 svijet njihovom elektroničkom inačicom... Ali ma kamo krenuli, naći ćete vlastititrag. Zmijska sluz je svuda oko nas.Kakofonija je riješila samu sebe u jedan jedini refren, neku drugu vrstu koralnepjesme.Vi AmerikanciVi AmerikanciVi AmerikanciVi AmerikanciJanson je suspregnuo drhtavicu: - Ali tko je... tko je bio Peter Novak? - upita on.- To je bio netko poput muškarca od šest milijuna dolara. »Gospodo, možemo ga ponovo izgraditi, imamo tehnologiju. Imamo sposobnost da ga učinimo boljim nego što je bio prije. Boljim. Jačim.Bržim.« - Prekinuo je. - Dobro, bogatijim u svakom slučaju. Činje

Page 241



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnica jest da su tri agenta dobila tu ulogu. Svi su izgledali slično, dapočnemo s tim, vrlo bliski jedan drugom po građi i visini. A zatimih je plastična kirurgija učinila gotovo identičnima. Upotrijebljenesu sve vrste računalnih mikrometara, temeljit postupak. Ali moralismo imati i prikladne replike: s obzirom na svoj ulog, nismo si moglidopustiti da nam momka udari autobus ili da umre od srčanogudara. Trojica su nam se činila sasvim dobrim prilikama.Janson je pogledao Collinsa čudno. - Tko bi se ikada složio da učini takvu stvar?Da dopusti da se cijeli njegov identitet zbriše, da postane mrtav svakome kogapoznaje, da mu se preobrazi njegov pravi izraz lica...- Netko tko nije imao drugog izbora - odgovori Collins zagonetno.Janson je osjetio kako mu se diže želudac od bijesa. Znao je da je Collinsovahladnokrvnost samo površinska, ali bezdušnost čovjekova rezoniranja nadvisivala jesve: strašna arogancija planera. Proklete strateške elite sa svojom urednoobrezanom kožicom na noktima i prpošnom sigurnošću da ono što vrijedi na papiruvrijedi i u stvarnom svijetu. Gledali su na globus kao na šahovsku ploču,zaboravili su na činjenicu da će i ljudi od krvi i mesa trpjeti posljedice njihovevelike urote. Jedva je izdržao gledajući birokrata pred sobom pa mu se pogledpomaknuo prema svjetlucavom zaljevu, prema ribarskom brodu koji mu je dolazio u vidno polje, sigurno iza sigurnosne zone koja jepočinjala pola milje od obale označena upozoravajućim pluta-čama. - Netko tko nijeimao izbora? - zatresao je glavom. - Mislite na način da nemam izbora jer ste minamjestili da budemubijen.- To ponovo. - Collins je zakolutao očima. - Kao što sam rekao, povlačenje nalogaza prekid nametnulo bi previše pitanja. Banditi u CIA-i dobili su uvjerljiveizvještaje da je Novak poginuo i da vi imate neke veze s tim. Konzularne operacijedobile su istu informaciju. Posljednja stvar za koju bi itko od nas u Mobiusu želioda se proširi, ali vi igrate karte koje ste podijelili. U to vrijeme učinio sam onošto sam smatrao najboljim. - To su više bile riječi koje nisu izražavale ni sadizamni tugu.Crveni veo momentalno je preplavio Jansonov pogled. Sto je bila veća uvredja, pitaoje: biti smaknut kao izdajica ili biti žrtvovan kao pijun? Još jednom ribarski jebrod privukao njegovu pozornost, ali ovaj put pogled je bio popraćen iskrivljenimsmislom za opasnost. Bio je premalen da bude ribarski brod koji lovi rakove, a

preblizu obale da bi tražio glavoča ili grgeča. A ona debela stvar koja je izlazilaiz cerade što je vijorila na vjetru na palubi nije bio ribarski štap.Janson je vidio kako se birokratova usta miču, ali ga nije više mogao čuti jer jenjegova pozornost bila potpuno okrenuta neposrednoj i smrtnoj prijetnji. Da,Collinsov bungalov bio je na uskoj prevlaci dugačkoj tri kilometara, no osjećajsigurnosti koji je pružala izolacija, shvatio je sada Janson, bila je iluzija.Iluzija koja je bila razbijena prvom topničkom rundom što je eksplodirala uCollinsovoj dnevnoj sobi.Adrenalinska bujica stegnula je Jansonovu svijest na fokus nalik na laser. Granataubačena kroz prozor i odbačena na suprotni zid zasula sobu komadićima drva ikrhotinama stakla; eksplozija je bila tako jaka da su je uši registrirale manje kaozvuk, a više kao bol. Počeo se dizati crni dim i Janson je shvatio da ga je spasilasreća. Granata iz haubice, znao je, koja se okretala više od tristo puta u sekundi,a rezultat njezine snage i vrtnje bio je da se granata sakrila u konstrukciju mekogbora i žbuke prije nego što je eksplodirala. Samo to ih je spasilo od smrtonosneeksplozije nepravilnih krhotina.451 Jednako svjestan svake tisućinke sekunde, Janson je shvatio da je prvih nekolikotopničkih granata ispaljeno kako bi se usmjerila pozornost na cilj. Druga granataneće stići tri metra iznad njihovih glava. Druga granata, da su stajali gdje subili, ne bi im dopustila da razmišljaju o brzini okretanja granate i vremenudetonacije.Stara drvena kuća ne bi im pružila nikakvu zaštitu.Janson je skočio s kauča i otrčao u obližnju garažu. To je bila njegova jedinanada. Vrata su bila otvorena i Janson je zakoračio nekoliko koraka do betonskog

Page 242



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpoda gdje je stajao mali kabriolet. Najnoviji model žute Corvette.- Pričekajte minutu - uzviknuo je Collins bez daha. Lice mu jebilo zaprljano od čađe od eksplozije i očito je bio zadihan jer je slijedio Jansonov trk. - To je moj Z-6. Imam ovdje ključeve. - Držao ihje znakovito insistirajući na prvenstvu prava vlasništva.Janson mu ih je ščepao iz ruke i skočio na vozačevo sjedalo. - Prijatelji ne dajuprijateljima da voze pijani - odgovorio je gurnuvši zaprepaštenog državnogpodtajnika s puta. - Možete doći ili ne.Collins je požurio na stranu, pritisnuo otvarač garažnih vrata i sjeo s Jansonom nasuvozačevo sjedalo. Okrenuo je motor naopako i izletio iz garaže s milimetromrazmaka između njega i vrata koja su se polako spuštala uz štropot.- Malo smo odrezali preblizu, zar ne? - upita Collins. Lice mu jesada bilo mokro od znoja.Janson nije rekao ništa.Služeći se, jedno za drugim, kočnicom za nuždu, upravljačem i gasom spretnošćuorguljaša, Janson je izveo obrnuti zaokret sare čizme, zaokret u obliku slova J idao gas niz uski makadamski put.- Mislim da to nije bio baš mudar potez - reče Collins. - Sadasmo potpuno izloženi.- Mreže su razapete cijelim putem oko vrha otoka, je li tako?- Oko jednog kilometra prema van, da.- Onda upotrijebite glavu. U te mreže zaplela bi se svaka šalupakoja bi ih pokušala prerezati. Tako ako topovnjača želi dobiti novuvatrenu crtu prema nama, morat će oploviti veoma široki vrh. Tose plovilo sporo kreće i neće imati dovoljno vremena. U međuvremenu mi ćemo držati samu kuću između sebe i nje: to je skrivanjei zaštita. - Shvatio sam - reče Collins. - Ali sada želim da skrenete premamaloj marini koja je malo dalje desno. Ako odemo onamo, izmaknutćemo se iz vidnog polja. Osim toga možemo uzeti motorni čamacprema kopnu ako trebamo. - Glas mu je bio miran, majstorski.- Vidite li ovu malu stazu desno? Skrenite na nju sadaJanson je prošao uz nju.- Do vraga, Jansone! - zaurlao je Collins. - Ova marina je bilanaša najbolja prilika.- Najbolja prilika da odemo k vragu. Mislite da oni nisu mislili na

to? Već su bacili tempiranu eksplozivnu napravu tamo. Mislim dajesu!- Okrenite se! - zavikao je Collins. - K vragu, Paul, ja poznajemto mjesto, živim ovdje i kažem vam...Glasna eksplozija iza njih zagušila je ostatak njihovih riječi: marina je odletjelau zrak. Dio gumene prljavštine bio je bačen visoko u zrak i sletio na cestu.Sada je Janson stisnuo pedalu gasa jureći niz usku cestu još brže nego što bi inačebilo sigurno. Pri brzini od 100 km/h visoka trava i trnovita stabla fijukala su pridodiru s retrovizorom. Činilo se da je buka motora sve glasnija, kao da je otpaoispušni lonac. Sad se činilo kao da lebde po zaljevu kako se prevlaka sužavala nanešto više od osamnaest metara promjera; nešto obale, nešto niskog zapuštenograslinja i cesta, napola prekrivena pijeskom. Janson je znao da pijesak smanjujevuču poput uljnog sloja i polako je smanjivao brzinu.Zvuk motora nije se smanjivao. To nije bio zvuk njegova motora.Janson je skrenuo desno i vidio hoverkraft. Vojni model amfibije.Klizila je duž površine zaljeva dok ju je snažan propeler držao u zraku, nekolikostopa iznad površine vode, a ispod nje prostirale su se mreže. Nije se moglazaustaviti.Janson je osjećao kao da je progutao led. Nizina oko zaljeva Che-sapeakea bila jesavršeno prikladna za mogućnosti lebdjelice. Kopno im neće pružiti zaštitu: zarazliku od broda, zrakoplov se može kretati gotovo tako lako iznad suhih površinakao i iznad mokrih. A snažni motor omogućavao mu je da lako održi korak sCorvettom. Bio je to opasniji neprijatelj nego topovnjača i sada im se približavao.Zvuk propelera bio je zaglušujući i maleni kabriolet teturao je nesigurno unjegovom mehaničkom vjetru.

Page 243




453 ...j Krišom je bacio još jedan pogled na letjelicu. Sa strane je imala neke sličnosti sjahtom, s malenom kabinom koja je imala prozore naprijed. Na drugom kraju bio jepričvršćen snažan okomiti propeler. Izdržljive protuplužne »košulje« bile sumontirane na prednji dio lebdjelice. Dok je zujala duž mirnih voda, ostavljala jedojam da se lagano kreće.Janson je dao gas do daske, no s užasom shvatio je da lebdjelica više ne održavakorak, već ih je pretekla. Ispod i lijevo od kućišta stražnjeg propelera netko je santifonima prtljao s nečim što je izgledalo kao puškomitraljez. I Janson je uperiosvoj M-9 jednom rukom i ispraznio magazin, no relativno kretanje vozila i njegovameta onemogućili su točnost. Meci su se jednostavno odbijali od masivnih čeličnihlopatica propelera.Ponestalo mu je streljiva.Poskakujući lagano na svom dvonošcu, M-60 je roktao i Janson se sjetio zašto su gazvali »svinja« kad je on bio u Vijetnamu. Zgrbio se koliko je mogao u sjedalu negubeći kontrolu nad vozilom, a karoserija se tresla u ritmu pneumatskog čekića kadje mlaz od dvjesto rundi metaka kalibra 7.62 mm na minutu udarao o žutu Corvettukidajući njezinu čeličnu karoseriju.Na trenutak je nastupila stanka. Zagušen rameni opasač? Pregrijana cijev? Bilo jeuobičajeno da se zamijeni cijev svakih sto do petsto rundi kako bi se spriječilozagrijavanje. A previše revni razbojnik možda nije shvatio kako se brzo te cijevizagrijavaju. Mala utjeha: pilot lebdjelice iskoristio je prekid da promijeni smjer.Letjelica je bila usmjerena natrag u razini s jurećom Corvettom i zatim odjednom naplažu pa na zavojitu cestu.Prošao je već nekoliko metara kad se učinilo kao da snažni usisni propeleri lajuiznad sićušnog sportskog vozila. Cuo je još jedan šum, fijukavo, poput basa teškodrndanje. To je moglo značiti samo jedno: pomoćni motor Rotex i pogonski propelerupravo su aktivirani. Janson je bio izbezumljen, vidio je u retrovizoru kada suviseći preklopci od PVC-a izbačeni dalje, a cijela lebdjelica koja je letjelatridesetak centimetara iznad površine tla odjednom se uzdizala sve više i više. Izanjih se upravo materijalizirala buka Rotexovih motora pomiješana sa zavijanjemeksplodiranog zraka poput malene pješčane oluje.

454 Bilo je sve teže disati, a da se čovjek ne počne gušiti od pijeska u zraku.Lebdjelica je bila djelomično skrivena u kovitlacima pijeska i kamenčića i još jeodostrag iza prednjeg vjetrobranskog stakla razabrao izbezumljeno lice nekog snažnograđenog muškarca.Mogao je i razabrati da se čovjek smješka.Sada se učinilo kao da je lebdjelica odskočila još jednu stopu u zrak i odjednom seuspravila te propela poput konja. Kad su »anti-kružne košulje« udarile o stražnjiodbojnik automobila, Janson je shvatio nešto strašno: pokušala se popeti na njih.Pogledao je desno i vidio kako se Collins previja prema naprijed u svom sjedalu srukama na ušima pokušavajući ih zaštititi od strašnebuke.Lebdjelica je poskočila i nagnula se ponovno kad su uskomešane lopatice šibale zraku neku tešku tvar, poput vode iz vodenog topa. Kroz pješčani vrtlog u retrovizoruJanson je ugledao kako se pomoćne pogonske lopatice postavljene na donju stranulebdjelice okreću. Ako bočna vatra iz M-60 ne bi bila dovoljna, ubojice su imželjeli dati do znanja kako lako mogu spustiti na njih snažne lopatice propeleramontiranog ispod lebdjelice poput velike kosilice koja uništava vozilo i skidaglave putnicima.Kad se golema lebdjelica propela prema stražnjoj strani Corvette, Janson je nagloskrenuo upravljač ulijevo i sada je vozilo skrenulo s popločene površine, kotači suse počeli okretati u pijesku i stali strugari kako je vozilo polako gubilo dodir stlom i brzinu.Lebdjelica je prolazeći zujala, a njezino kretanje bilo je lako poput paka za hokejna ledu, zatim se zaustavila i promijenila smjer

Page 244



Ludlum Robert - Direktiva Jansonne okrećući se.Bio je to sjajan manevar: prvi put je čovjek s M-60 imao izravnu vatrenu crtu premavozaču i putniku. Jednako. Upravo dok je promatrao kako mitraljezac umeće svježestreljivo u pogonski mehanizam M-60, začuo je zvuk još jednog plovila, brzog čamcakoji je luđački skretao prema obali.Oh, Kriste, ne!A u brzom motornom čamcu neki lik nagnut prema naprijed spreman za ispaljivanjevatre. Puška uperena prema njima.455 31Brzi motorni čamac bio je opremljen turboelisnim motorom jer je trebao plovitibrzinom većom od 150 milja na sat. Klizio je po vodi ostavljajući za sobom oštritrag pjene. Maleni čamac postajao je brzo sve veći, hipnotički prizor smrti. Trikilometra od obale mreže više nisu bile na svom mjestu; ništa ih nije štitilo odpomahnitalog revol-veraša. Ništa.Kamo je mogao otići? Gdje je bila sigurnost?Janson je okrenuo kotače Corvette natrag na cestu. Čuo je kako je šasija zastrugalakad je zateturala s raskvašene zemlje na tvrdi kolnik. Što ako se pokuša zaletjetiu lebdjelicu pritisnuvši nogu na gas i testirajući njezinu laku konstrukciju odfiberglasa u odnosu na čelični kavez Corvette} No, izgledi da bi ikako mogaodostići čamac prije nego^ što M-60 probuši motor i njega bili su mršavi.Čučeći ispod propelera, mitraljezac se zlokobno smiješio. Pojas je bio namješten;način rada aktiviran na punu vatru. Ostale su sekunde prije nego što ih je poslužiosmrtnom vatrogasnom cijevi olova. Čovjek se odjednom mlohavo srušio dok mu je čeloudarilo poput mrtvog tereta o pušku.Mrtav.Čuo se zvuk jeke na vodi zaljeva čhesapeake. Zvučalo je neobično, poput eksploziječepa, a zatim još jedan i lebdjelica je naglo izgubila snagu usporavajući izaustavljajući se upravo nekoliko metara od vozila, napola na cesti, napola narubniku. Tako ne bi nitko namjerno parkirao takvo vozilo. Poput mnogih vojnih vozila i naprava i ovdje su kontrole trebale biti konstruiranetako da traže stalni nepasivni pritisak, drugim riječima, čvrst zahvat ljudske rukena držak kormila. Inače bi u borbenim situacijama vojnik koji njome zapovijedamogao biti ubijen, a vozilo bez vozača poput automatskog oružja bez posade moglo binenamjerno izazvati štetu na pogrešnoj strani. Sada je lebdjelica izgubila snagu,

motori su se isključili, lopatice propelera počele su se zaustavljati, potpornjiletjelice bili su čvrsto na tlu. A kad je lebdjelica pala na zemlju, Janson jevidio da i pilot leži mlitavo uz vjetrobran.Dva hica, dva ubojstva.A zatim je neki glas zazvao iz vode zaljeva Čhesapeake kad se motor brzog čamcaugasio i stao. - Paul! Jesi li dobro?Glas je dolazio iz brzog motornog čamca.Glas žene koja ih je obojicu spasila.Jessike Kincaid.Janson je izašao iz auta i pojurio prema obali; vidio je Jessie u čamcu samo desetmetara od sebe. To je bilo najbliže dokle je mogla dovesti motorni čamac, a da gane nasuče.- Jessie! - uzviknuo je.- Zar nisam to sjajno izvela! - reče Jessie trijumfirajući.- Dva hica u glavu i to s motornog čamca? To je nešto za onuprokletu knjigu rekorda! - reče Paul. Osjetio je odjednom neku neobičnu lakoću. - Svakako, imao sam sve pod kontrolom.- Da, vidjela sam - odgovori ona suho.Prilazio je Derek Collins. Jedva je hodao; bio je zadihan, a njegovo znojno liceprekrivao je sloj pijeska i mulja što mu je davalo mumificirani izgled.Janson se okrenuo polako i suočio sa svojim protivnikom. - To je vaš način zabave?-Što?- Jesu li i ova dvojica bili vaši pristaše? Ili je to neki drugi odonih trenutaka tipa 'ja nemam s tim nikakve veze'?- Do vraga, ja nisam imao nikakve veze s tim! Kako ste samomogli drukčije pomisliti! Umalo su me ubili, za ime Boga! Jeste li

Page 245



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvi slijepi i puni sebe da ne vidite istinu kad vam je pred nosom?Željeli su da obojica budemo mrtvi.

456 457 Glas mu se podigao s nesmanjenim strahom koji je proizlazio iz cijeloga tijela.Vjerojatno je govorio istinu, zaključio je Janson. Ali ako je to tako, tko stojiiza ovog najnovijeg pokušaja?Nešto je Jansonu smetalo kod Collinsova ponašanja: uza svu njegovu iskrenost,previše je toga susprezao. - Možda je to tako. Ali čini se da vi znate tko sunapadači.Collins je odvratio pogled.- Do vraga, Collins. Ako imate što reći, recite to sadalJanson se još jednom zgrozio gledajući tog uplašenog, ali ukočenog birokrata, čovjeka koji je umjesto duše imao kalkulator. Nijemogao zaboraviti ono što je saznao: da je Collins bio prisutan kadse donosila naredba o sankcioniranju, nimalo zabrinut što se jedanpijun žrtvuje za njegovu veliku igru. Nije želio imati nikakve veze stim čovjekom.- Gubite - reče Janson mirno. - Još jedanput. Ako želite da jabudem mrtav, morat ćete pokušati malo tvrde.- Rekao sam vam, Janson. To je bilo tada. Ovo je sada. Plan igrese promijenio. Zato sam vam govorio o programu, do vraga, toj najvećoj, najopasnijoj tajni u cijelom SAD-u, a ima i mnogo više stvari zakoje nisam ni ja ovlašten da vam ih kažem.- Više vašeg sranja - Janson je zarežao.- Ne, istina je. Ne mogu vam reći što, ali ima mnogo toga štotrebate znati. Za ime Boga, trebali ste doći sa mnom u Washingtonda se sastanete s ekipom Mobiusa. Trebamo vas da se upoznate sprogramom, jasno? - Stavio je ruku na Jansonovu ruku. Janson juje odmaknuo.- Želite da se »upoznam s programom«? Dopustite mi da vamnajprije postavim pitanje, a vama je bolje da mi date točan odgovor,

jer znat ću ako lažete.- Rekao sam vam, nisam ovlašten otkrivati...- To nije pitanje krupne slike. To je pitanje malene slike, detalja.Govorili ste mi o vrhunskoj kirurškoj ekipi koja je izvela tri zahvatana tri agenta. Ja samo pitam za članove tog kirurškog tima. Gdje suoni sada?Collins je tvrdo zatreptao. - Idite k vragu, Janson. Postavljate pitanje na kojeznate odgovor.- Samo sam htio to čuti od vas.

- Sigurnost ove operacije bila je golema. Broj ljudi koji su bili snjome upoznati mogao bi se izbrojiti na prste dvije ruke. Svatko sodobrenjem na najvišoj razini, dokazana pouzdanost, profesionalniobavještajci.- Ali trebali ste osigurati usluge plastičnog kirurga najvišeg kalibra. Ekipa autsajdera, neizbježno.- Zašto uopće razgovaramo o tome? Jer vi savršeno poznajetelogiku. Rekli ste to sami: svaki od njih bio je potreban za uspjeh programa. Svaki je sam po sebi bio rizik za sigurnost. To se jednostavnonije moglo podnijeti.- Dakle, program Mobius slijedio je protokol. Vi planeri ste ihubili. Svakog pojedinog.Collins je šutio lagano pognuvši glavu.Nešto je gorjelo u Jansonu, iako Collins nije učinio ništa više nego potvrdionjegove sumnje. Vjerojatno su si dopustili dvanaesto-mjesečno razdoblje za

Page 246



Ludlum Robert - Direktiva Jansonoperaciju čišćenja. To nije bilo teško organizirati. Prometna nesreća, slučajnoutapanje, možda smrtni sudar na dvostrukoj skijaškoj padini. Vrhunski kirurziobično su agresivni sportaši. Ne. To nije bilo teško. Agenti koji su se pobrinuliza njihovu smrt gledali su na to kao na obavljeni zadatak, i još jedna provjera napopisu onoga što trebaju učiniti. Ljudska realnost, gubitak bračnih drugova, braćei sestara, sinova i kćeri; krnje obitelji, traume iz djetinjstva, posljedičniučinci očaja ili neutješnog beznađa, to nije bila stvarnost koju su trebalirazmatrati pa čak ni prihvatiti oni koji su izdavali smrtne direktive.Jansonove su oči probadale Collinsove. - Malene žrtve za veće dobro, zar ne? To samja tako zamislio. Ne, Collins, neću se upoznati s programom. U svakom slučaju ne svašim programom. Znate li što, Collins? Vi niste ni ptica pjevica ni sokol. Vi stezmija i uvijek ćete to ostati.Janson je pogledao prema vodi, vidio je Jessie Kincaid kako stoji u čamcu, vidio jenjezinu kratku kosu kako ju je mrsio blagi vjetar i odjednom je osjetio da će musrce puknuti. Možda mu je Collins rekao istinu o ulozi Konzularnih operacija uonome što se dogodilo; možda i nije. Jedina provjerljiva istina bila je da muJanson ne može vjerovati.

.451 459

QIma mnogo toga što trebate znati... pođite sa mnom. To je točno vrsta teksta kojubi Collins upotrijebio da ga namami u smrt.Janson je ponovo gledao prema motornom čamcu koji se nježno ljuljao sedam metara odobale. To nije bio težak izbor. Naglo je odjurio niz obalu ne osvrćući se, najprijegazeći po plitkoj vodi, a zatim zaletjevši se snažnim zamasima kraula premaJessienom čamcu. Voda mu je ispirala odjeću, hladila mu tijelo.Dok se uspinjao na čamac, Jessie je krenula prema njemu i stavila njegovu ruku usvoju.- Lijepo, mislio sam da si u Amsterdamu - reče Janson.- Pa recimo da su njegove čari tanke. Posebno nakon što me

nekoliko djece gotovo srušilo i slučajno mi spasilo život.- Sto si rekla?- Duga priča. Objasnit ću poslije.Zagrlio ju je osjećajući toplinu njezina tijela. - Dobro, ima vremena za mojapitanja. Ti vjerojatno imaš svoja.- Počet ću s jednim - reče ona. - Jesmo li mi partneri?Primaknuo ju je bliže sebi. - Da - reče on. - Mi smo partneri.460 32- Vi ne razumijete - reče teklić, uštogljeni crnac od tridesetak godina s trapezoidnim naočalama bez okvira. - Mogao bih zbog toga izgubiti posao. Mogao bih odgovarati kazneno i materijalno.Pokazao je na zakrpu na svojoj mornarskoj jakni na kojoj se jasno razabiraokaligrafski logo njegove kompanije: Caslon Couriers Caslon. Veoma skupa, vrhunska,krajnje sigurna kurirska služba kojoj su odabrani pojedinci i poduzeća povjeravalisvoje posebno osjetljive dokumente. Gotovo nezabilježena besprijekorna pouzdanost idiskrecija osvojili su odanost njihove ekskluzivne klijentele. - Ti tipovi nećeplatiti.Sjedio je za malim stolom u Starbucksu na uglu 39. ulice i Broad-waya naManhattanu, a sjedokosi muškarac koji mu je prišao bio je na fin način uporan. Bioje, kako je to objasnio, viši dužnosnik Zaklade za slobodu; njegova žena radila jeu manhattanskom uredu. Pristup je veoma neuobičajen, ali on je veoma nestrpljiv.Nevolja je što ima razloga vjerovati da ona prima pakete od nekog romantičnogobožavatelja. - A nisam čak ni siguran tko je taj prokleti momak!Kurir se osjećao vidljivo neugodno kad je Janson počeo brojiti novčanice od stotinu

Page 247



Ludlum Robert - Direktiva Jansondolara. Nakon njih dvadeset oči su mu se zaža-rile iza naočala.- Ja sam na putu oko 60 posto vremena, mislim, mogu shvatitikako joj pozornost može odlutati - reče sjedokosi muškarac. - Aline mogu navaliti na nekoga koga ne poznajem, shvaćate? Onaneće priznati da se nešto događa. Vidim da dobiva male darove i kaže da ih je sama kupila. Ali ja dobro znam. To nisu predmeti koje žena kupujesama sebi. To su stvari koje muškarac kupuje ženi, i ja to znam jer imam iskustva.Dobro, ne kažem da sam ja savršen ili takvo što. Ali moja žena i ja moramoraščistiti stvari i ja doista mislim na oboje. Gledajte, ne mogu vjerovati da činimto što činim. Ja nisam takav tip, vjerujte mi.Kurir je simpatično zatresao glavom, a zatim pogledao na sat. - Znate, mislio samono što sam rekao o kaznenoj i materijalnoj odgovornosti. Oni vam to detaljnoobjasne desetak puta kad uđete u službu. Potpisujete sve vrste ugovora i ako vasnađu da ih kršite, nastradali ste.Imućni muž bio je vrlo dostojanstven i oprezan. - Ne želim vas nagovarati da činitebilo što protupropisno, molim vas samo da vidim kopije računa. Ne da mi ih date,samo da ih vidim. I ako saznam nešto, ako je to tip za kojeg mislim da jest, nitkonikad neće saznati kako sam ja do toga došao. Ali preklinjem vas, morate dati Martii meni priliku. A to je jedini način.Kurir je brzo kimnuo. - Neću izvršiti svoje obveze ako se ne požurim. Hoćete da senađemo u predvorju Sonvjeve zgrade, ugao 55. i Madisona za četiri sata?- Učinili ste pravu stvar, prijatelju - reče mu čovjek oduševljeno.Nije spominjao dvije tisuće dolara koje je dao kao napojnicu kuriru;to bi bilo ispod dostojanstva njih obojice.Nakon nekoliko sati u Sonvjevu predvorju sjedeći na metalnom stolcu pokraj fontaneod lijevanog betona, mogao je napokon proli-stati fakture. Bio je, vidio je,previše optimističan: na pošiljkama je nedostajala adresa pošiljatelja, bila jeoznačena samo kodom podrijetla koji je označavao opću lokaciju gdje je preuzeta.No, ipak je ustrajao tražeći neki uzorak. Bilo je na desetke paketa koji sudolazili iz svih očekivanih lokacija, gradova u kojima su se nalazile većepodružnice Zaklade za slobodu. Međutim, tu je bio i pregršt paketa koji su se slaliMarti Lang s jedne lokacije koja nije odgovarala ničemu. Zašto tvrtka CaslonCuriers redovito preuzima pošiljke iz nekog gradića u Blue Ridge Mountains?- Da - rekao je žalosno kuriru. - Baš kako sam mislio. - Pogledao je uokolo, urbani terarij biljaka i sporih vodoskoka raspoređenihu staklenom »javnom prostoru« što ga je zahtijevao neki odbor za

462 463 podjelu zemljišta u građevinske namjene kao naknadu za odstupanja u visini. - Reklami je da su raskinuli i možda jesu na neko vrijeme. Ali sada se to nastavlja. Zanas je vrijeme za bračnu terapiju.Gledajući tužno, Paul Janson pružio je ruku na čijem je dlanu bio poredan još jedansnop skliskih novčanica velike denominacije i kurir ih je zahvalno zgrabio.- Moja najiskrenija sućut, gospodine - reče kurir.Malo dodatnog istraživanja, nekoliko sati u newyorškoj državnoj knjižnici, bilo jeuputno. Millington, Virginia, pokazao se kao najbliži grad pastoralnom naselju kojeje sagradio John Vincent Astor 1890-ih na mjestu koje se, prema izjavama višearhitekata, po eleganciji i pozornosti koja se pridaje detaljima, natječe slegendarnim naseljem Biltmoreom. Neko doba 50-ih godina vlasništvo je prešlo u rukeMauricija Hembela, šutljivog južnoafričkog magnata koji je u međuvremenu umro. Asada? Tko je sada vlasnik? Tko sada ondje živi?Nametao se samo jedan zaključak. Čovjek kojeg je svijet poznavao kao Petera Novaka.Je li to sigurno? Daleko od toga. No, sigurno je nešto vrijedilo u zaključcima kojisu privukli njegovu pozornost na to udaljeno mjesto. Kontrola je zahtijevalakomunikaciju: ako je taj posljednji preživjeli »Novak« još vladao svojim carstvom,mora biti u vezi sa svojim vrhunskim izaslanicima. Ljudima poput Marte Lang.Jansonov plan zahtijevao je prekidanje komunikacijskih kanala. Otkrivajući sitne

Page 248





Ludlum Robert - Direktiva Jansonu mrežu kapilara poprečnih crta kao u kakvom duborezu. Žuta ćekosa pobijeljeti i povući se na područje oko šije i sljepoočica, uobičajena pričuva za dlake.Na stolu od imitacije drva u skrovitom uredu Janson je mogao razabrati otvorenubocu smeđeg Budiveisera i gotovo punu pepeljaru. I te će stvari ubrzati preobrazbukoja je nedvojbeno već počela.- No, što mogu učiniti za vas? - Jedov dah mirisao je lagano napivo, a kako je prišao bliže, sunce je pokazalo njegove sitne naboreoko očiju.Pas se još jednom ritnuo tako da se kavez zadrmao.- Nemojte zamjeriti Butchu - reče čovjek. - Mislim da uživa.Oprostite, molim vas, trenutak! - Jed Sipperlv izašao je na pločnikpokraj lančane ograde i nagnuo se da pokupi malenu krpenu lutkucrvene kose s pjegicama u licu. Bacio ju je u ograđeno područje.Pokazalo se da je divovski pas upravo za tim čeznuo: skočio je premanjoj i počeo je njihati među svojim velikim šapama. Oblizavši jenekoliko puta svojim mekim ljubičastim jezikom, očistio je prašinus lutke krpare.466 Jed se okrenuo svojoj mušteriji slegnuvši ramenima u znak isprike.- Pogledajte ga kako slini nad njom. Pseto je tako privrženo lutkida to nije normalno - reče on - Mislim da svatko ima nekoga. Doistadobar pas čuvar - reče on, osim što neće lajati. Sto je katkad Božjamilost. - Profesionalni smiješak. Usne su mu se svinule u izoliranipokret. Oči su ostale budne i bez topline. Bila je to ona vrsta smiješka kakav birokrati dijele s trgovcima. - To je vaša Nissan Altima?- Mislim je zamijeniti - reče Janson.Jed je pogledao malo bolno, trgovac od kojeg se traži da bude dobrotvor. - Imamomnogo takvih kola. Meni se sviđaju. Slab sam prema njima. Uništit će me. Mnogoljudi ne mari baš za te japanske aute, posebno ovdje. Koliko ste kilometara prešli?- Osamdeset tisuća - reče Janson. - Malo više.Još se jednom lecnuo. - To je pravo vrijeme za zamjenu. Jer ti Nissanoviprijenosnici mogu zadavati probleme kad jednom prijeđete devedeset tisuća. Ništavam neće dati za to. Svatko će vam reći istu stvar.- Hvala na savjetu - reče Janson kimajući na bjelodane laži trgovca rabljenim automobilima. Bilo je nečeg gotovo simpatičnog u tom

nadahnutom načinu kako je on održavao stereotip svoje trgovine.- Ja ih osobno volim, te mehaničke probleme i sve ostalo. Sviđami se njihov izgled. A popravci nisu problem za mene jer imamomehaničara koji dolazi na poziv. Međutim, ako tražite pouzdanost,ja bih vas odveo do jednog ili dva modela koji će vas vjerojatno nadživjeti. - Pokazao je na Sedan boje kestena. - Vidite li ovaj Taurus?Jedan od vječitih velikana. Vozi savršeno. Neki od novijih modela, svis posebnom opremom koju nikad ne koristite. Što više beskorisneopreme imate, to se više stvari kvari. Ovaj je potpuno automatski,imate radio, klimu i možete ići. Zamijenite ulje svakih pet tisuća kilometara, tankajte bezolovni regular i bit ćete sretni. Prijatelju, bit ćetesretni.Janson je gledao zahvalno dok ga je trgovac varao uzimajući novi model Altime uzamjenu za stari Taurus i tražeći još četiri stotine dolara povrh toga. - Dobarposao - uvjeravao ga je Jed Sipperlv. - Ja sam slab prema Altimi kao Butch premakrpenoj lutki. To je iracionalno, no o ljubavi se ne raspravlja, zar ne? Došli steovamo s jed-__,.._ _;_ „,.. „ ,.....,. . . , . 467 nim od ovih, a ja ću vam omogućiti da dobijete najbolji auto na parkiralištu.Svatko će mi reći »Jed, ti si lud. Ovaj komad japanskg lima nije vrijedan ni kapena kotaču ovog Taurusa.« Dobro, možda je to ludo. - Pretjerano namigivanje: -Napravimo taj posao prije nego što se predomislim. Ili se otrijeznite!- Cijenim vašu iskrenost - reče Janson.- Znate što ću vam reći - reče trgovac potpisujući račun kićenimpotpisom - dajte mi još pet dolara i možete dobiti i prokletog psa uz

Page 250



Ludlum Robert - Direktiva Jansonauto! - Strpljiv smiješak: - Ili možda ja vama trebam platiti da gauzmete iz mojih ruku.Janson se nasmiješio, mahnuo i dok je ulazio u sedam godina stari Taurus, čuo jepiskavo siktanje još jednog čepa Budtveisera što se otvorio, ovaj put nedvojbeno zaproslavu.Dvojbe koje je Janson imao putem pojačale su se pri njegovu dolasku. Područje oko Millingtona bilo je bijedno, jadno i bez čari.Jednostavno nije ostavljalo dojam područja koje bi odabrao neki milijarder za ladanje. /Bilo je i drugih gradova, poput Little Washingtona, kad se skrene s državne ceste211 dalje prema sjeveru gdje je monotoni rad turističke zabave preuzeo sve što jeostalo od mjesnog gospodarstva. To su bili gradovi muzeji, zapravo gradovi čiji subijeli štaglji pokriveni sindrom bili krcati dvostruko više plaćenim porculanomstila Colonial Homestead i »autentičnim« soljenkama od mliječnog stakla te»regionalnim« svijećama od pčelinjeg voska spakiranim u košare iz neke tvornice uTrentonu. Farme su se pretvorile u preskupe restorane; kćeri drvosječa,vodoinstalatera i farmera, one koje su željele ostati, utegnule su se u kostime u»kolonijalnom« stilu s volanima te bi govorile »Ja sam Linda i bit ću večeras vašakonobarica.« Mještani bi pozdravljali posjetitelje lažnom srdačnošću i širokimsmiješkom lakomosti.Kako vam možemo pomoći?Cvjetanje mora kao posljedica masovnog turizma nikad nije zabilježeno uMillingtonu. Jansonu nije trebalo dugo da donese sud o gradu. Iako je jedva bioviše od sela, bio je nekako prestvaran da bude pitoreskan. Smješten na stjenovitojpadini Smith Mountaina promatrao je prirodni svijet kao nešto što treba prevladati,ne zapa-468 kirati i prodati zbog njegove estetske vrijednosti. Nigdje nije bilo pansiona ublizini. Najbliži moteli bili su praktične, skučene podružnice jeftinih nacionalnihlanaca koje vode vrijedni useljenici s indijskog potkontinenta: bili su dobri zakamiondžije koji su htjeli prespavati jednu noć, no nisu bili privlačni poslovnimljudima koji su tražili usluge »konferencijskog centra«. To je bio grad u kojem jebilo mračno u deset navečer kada su jedina svjetla koja ste mogli vidjeti dopiralaiz dolina udaljenih desetak kilometara od grada gdje je grad Montvale iskrio poputkričave, dekadentne metropole. Najveći pojedinačni poslodavac bila je nekadašnjatvornica papira koja je sada proizvodila emajlirane opeke i uzgred se bavila

neobrađenim mineralnim bioproizvodima; desetak ljudi provodilo je radne sate punećipotašu u vreće. Manja tvornica, malo dalje vani, specijalizirana za dekorativnitvornički rad. Restorančić u središtu grada na uglu ulice Main i Pemberton nudio jejaja, domaće krumpiriće te kavu cijeli dan, a ako biste naručili sve troje, dobilibiste besplatno sok od rajčice ili naranče uz to, iako je to dolazilo u nečem malovećem od čašice. Benzinska crpka imala je uza se trgovinu živežnim namirnicama spolicama na kojima su bili mali obroci zamotani u celofan kakvi su se mogli dobitiposvuda uz američke ceste. Senf se u mjesnoj trgovini mješovitom robom mogao dobitiu dvije verzije, francuski žuti ili Guldenov smeđi: ništa s grubim zrnom ilidodatkom estragona nije opterećivalo odjeljak sa začinima naslagan na emajliranimpolicama, nigdje u gradu nije bilo moutarde au poivre vert. To je bilo nešto zaJansona.No, ako su desetljeća stare priče bile točne, postojalo je veliko imanje skrivenonegdje u brdima kao privatna rezidencija, kako se moglo očekivati, i pravno ifizički. Jer i njegovo vlasništvo bilo je mutno. Je li se doista moglo zamisliti daje »Novak«, čudo koje je samo sebe tako zvalo, u blizini? Jansonov se skalp stegnuodok je razmatrao mogućnosti.Nešto kasnije tog jutra Janson je ušao u kavanu na uglu ulica State i Pembertongdje je počeo razgovarati s konobarom. Konoba-rovo nakošeno čelo, primaknute oči iizbočena četvrtasta čeljust davali su mu pomalo majmunski izgled, no kad jegovorio, pokazao se iznenađujuće obrazovanim.469 - Mislite se, dakle, doseliti u blizinu? - Konobar je zaštrcao višekave u Jansonovu šalicu iz svog Silex lonca. - Dajte da pogađam.Zaradili ste novac u velikom gradu i sad ste se zaželjeli mira i tišine

Page 251



Ludlum Robert - Direktiva Jansonna selu, zar ne?- Nešto tako - reče Janson. Na zid iza šanka bio je prikucan znaksa slovima u kurzivu na crnoj podlozi: Kennjjeva kavana - gdje vladaju kvaliteta & usluga.- Jeste li sigurni da ne želite biti malo bliže komforu visokeklase? Ondje je na Pembertonu jedna gospoda koja posreduje prikupnji nekretnina, no nisam siguran da ćete naći baš onu vrstukuća kakvu tražite.- Mislim graditi - reče Janson. Kava je bila ljuta jer je dugo stajala na vrućoj podlozi. Gledao je odsutno na šank na kojem je bilaplastična podloga, njezin uzorak lagano tkane tkanine koji se izlizaona sredini šanka gdje je bio najjači promet teških tanjura i pribora zajelo.- Zvuči zabavno. Ako si možete priuštiti da učinite nešto zgodno.- Čovjekov losion poslije brijanja iz samoposluživanja pomiješao seneugodno s teškom aromom svinjske masti i maslaca.- Inače nema smisla.- Ne, nema - složi se konobar. - Moj sin je, znate, imao nekiprokleto lud način da se obogati. Ono nešto tipa dot com. Bio jeposrednik u nekoj tričavoj internetskoj trgovini. Mjesecima je govorioo svom »poslovnom modelu« i »dodanoj vrijednosti« u »besprijekornoj e-trgovini« i sličnim glupostima. Govorio je kako je novo gospodarstvo »smrt za udaljenost« jer nije važno gdje se nalazite. Bio je savu čvorovima na World Wide Webu bez obzira na to je li netko u Mil-lingtonu ili Roanokeu ili u prokletom koridoru Dullesa. On i neko-"liko njegovih prijatelja iz srednje škole, to je to. Propalo im je sve što je bilou njihovim svinjskim bankama do prosinca, vratio se na kopanje kolnih prilaza usiječnju. To moja žena zove opreznom pričom. Rekla je, budi sretan što nije narkić.Ja sam joj odgovorio da nisam baš siguran. Nije droga samo ono što se puši, snifaili šprica. Novac ili težnja za njim mogu biti jednako tako droga.- Zarađivanje novca jedna je vještina, trošenje druga - reče Janson. - Je li moguće graditi Ovdje?- Moguće je graditi i na Mjesecu, kažu ljudi.470

- Kako je s prijevozom?

- Pa stigli ste, ne?- Pretpostavljam da jesam.- Ceste se ovdje prilično dobro popravljaju. - Konobarov pogledbio je uperen u neki prizor s druge strane ulice. Neka mlada plavokosa žena prala je pločnik ispred željezarije; sagnula se, a hlačice oddžinsa odrezane do koljena podigle su se malo više na bedrima.Nedvojbeno doživljaj dana.

- Zračna luka? - upita Janson.- Najbliža prava zračna luka je vjerojatno Roanoke.Janson je popio gutljaj kave. Prekrio mu je jezik poput ulja. -»Prava« zračna luka?Ima li ovdje još koja?- Bila je prije. Tamo četrdesetih i pedesetih. Neki mali aerodrom-čić koji je sagradilo vojno zrakoplovstvo. Nekih pet kilometara odClangerton Roada, skretanje lijevo. Ideja je bila da će trenirati pilotekako da manevriraju oko rumunjskih brda tijekom bombardiranjanaftnih polja. Tako su ovdje blizu imali nekoliko praktičnih letova.Poslije su se neki tipovi iz drvne industrije služili njime, no drvnaindustrija je uskoro zamrla. Mislim da je to sada samo neki pomoćniaerodrom. Nećete letjeti s tim masonima, ako možete to izbjeći.Zamijenite ga.- I što se dogodilo s tim pomoćnim aerodromom? Je li se ikadupotrebljavao?- Ikad? Nikad? Ja se ne služim tim riječima. - Nije skidao pogleds plavuše u kratkim hlačama koja je prala pločnik preko puta ulice.- Pitam to zbog nekog svog starog poslovnog prijatelja. On živi

Page 252



Ludlum Robert - Direktiva Jansonovdje blizu i govorio je nešto o tome.Konobar je pogledao kao da mu je neugodno. Janson mu je gurnuo svoju praznu šalicuza kavu da mu ponovno natoči, a čovjek namjerno nije to učinio. - Bolje da njegapitate o tome, zar ne? -reče čovjek i pogled mu se vrati na prizor nedostižnog rajaprekoputa ulice.- Čini mi se - reče Janson pokrivši nekoliko novčanica tanjurićem - da se vi i vašsin zanimate samo za materijalna dobra.Gradska trgovina živežnim namirnicama bila je točno niz ulicu. Janson je svratio ipredstavio se poslovođi, mirnom čovjeku svijetlo-smede kose, naprijed kratkoošišane, odostrag dugačke. Janson mu je471 rekao isto što je rekao i čovjeku u restorančiću. Poslovođi se očito perspektivapridošlice činila dovoljno lukrativna pa ga je hrabrio.- Pa to je sjajna ideja, gospodine - reče on. - Ta brda, mislim,ovdje je doista lijepo. I odete nekoliko kilometara uzbrdo i pogledateuokolo, sve je potpuno nedirnuto. Usto možete ići u lov, ribolov... -Spustio je glas očito jer se nije mogao sjetiti treće prikladne stvari.Nije bio siguran da bi taj čovjek mogao biti redoviti posjetilackuglana ili da se zanima za videoigrice kakve su nedavno postavljeneuz kafić. Uvjeren je da imaju takve stvari i u gradovima.- A za svakodnevne stvari? - bočne Janson.- Imamo videoteku - ponudi on. - Praonicu rublja. Ovaj lokalodmah tu. Primam posebne narudžbe ako trebate. Činim to povremeno za stalne mušterije.- Imate li ih?- O da. Svakakvih. Ima neki tip, nikad ga nismo vidjeli, ali onšalje nekog momka ovamo svakih nekoliko dana po živežne namirnice. Čini se da je super bogat. Ima kuću negdje u brdima, neštopoput skrovišta Lexa Luthora, čini mi se. Ljudi vide mali zrakoplovkako se prizemljuje ovdje gotovo svako popodne. No, kod naskupuje hranu. Nije li to dobar način života? Imati nekoga tko kupujeza vas!- I vi naručujete posebnu robu za tog momka?- Naravno - reče čovjek. - Sve je to zbilja sigurno. Možda je toHoward Hughes koji se boji da će ga netko otrovati. - Nasmiješio se

na tu pomisao. - Što god poželi, nije nikakav problem. Ja to naručimi Syscov kamion dođe i isporuči, a njegov dečko dođe po to i ne pitakoliko košta.- Ma da?- Hoćete se kladiti? Kao što sam rekao, sretan sam što mogunaručiti što god poželite. A i Mike Nugent u videoteci učinit ćevam isto. Nije problem. Uživat ćete ovdje. Nema takvog mjesta.Neki klinci možda čine male izgrede. Ali tu je zapravo mirno kao iu okolici. Uživat ćete ovdje kad se jednom doselite. Hoćemo se okladiti? Nikad nećete poželjeti otići.Sjedokosa žena kod frižidera zazvala ga je. - Kieth? Keith? Dragi?Čovjek se ispričao i otišao k njoj.

- Je li ovaj list svjež ili smrznut? - pitala je.- Svježe je zamrznut - objasnio je Kieth.Kad su njih dvoje poveli razgovor o tome znači li oznaka način na koji je ribasvježa ili način na koji je smrznuta, Janson je otišao na drugi kraj trgovine.Vrata skladišta bila su otvorena i on je naizgled zakoračio nezainteresiranounutra. Na malenom metalnom stolu bila je hrpa svijetloplavih Svscovih popisa robe.Preletio ih je brzo sve dok nije došao do jednog na kojem je bio žig POSEBNANARUDŽBA. Prema kraju dugog popisa hrane napisanog sitnim slovima vidio je računispisan podebljano iz trgovine hranom Sharpie. Narudžba za heljdinu prekrupu.Prošlo je nekoliko sekundi dok mu nije sinulo. Heljdina pre-krupa, poznata i kaokaša. Janson je osjetio uzbuđenje kad su mu glavom munjevito preletjele tisućenovinskih stupaca i članaka iz časopisa: Svaki dan počinje spartanskim doručkom s

Page 253



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkasom... Domaći detalj nađen u desecima tekstova uz gotovo obvezatno spominjanjenjegove »garderobe šivane po mjeri«, »aristokratskog držanja«, »zapovjedničkogpogleda«... To su bile otrcane fraze i »pitoreskne« pojedinosti u novinama. Svakidan počinje spartanskim doručkom skasom...Bila je to istina. Negdje na Smith Mountainu živio je čovjek kojegje svijet poznavao kao Petera Novaka.

472 473 33U srcu Manhattana, u Brvant Parku, nad kantu za smeće od čelične žice nadvila sebeskućnica poput kakva revna poštara nad poštanskim sandučićem. Odjeća joj je, kaou svake skitnice, bila prljava, poderana i preteška s obzirom na godišnje doba.Ruho je trebalo biti dovoljno debelo da je štiti od studene noći provedene u kakvojuličici, a tople sunčane zrake nisu je natjerale da skine makar i jedan sloj, jersu odjeća i vreća puna boca i limenki bili njezino jedino vlasništvo. Nagležnjevima i zglobovima virilo je ispod otrcanog, prljavog džinsa prljavosivotermo donje rublje. Na nogama je imala prevelike tenisice, gumeni džonovi počeli suse razdvajati, a vezice su pukle pa ih je svezak poput čvorova kakve nemarneškolarke. Duboko preko čela nabila je kapu za bejzbol od najlonske mreže koja nijereklamirala sportsku momčad, nego nekoć poletni »inkubatorski« fond iz Silikonskedoline koji je propao prije godinu dana. Stisnula je prljavu školsku torbu kao daje u njoj blago. Njezin je stisak izražavao temeljnu potrebu za posjedovanjem: toje sve što imam na ovom svijetu. To je moje. To sam ja. Vrijeme onih poput nje biloje obilježeno noćima u kojima je uspjela izbjeći maltretiranje, limenkama i bocamakoje je skupila i zamijenila ih za kovanice, malim sretnim okolnostima na koje jenaišla - nedirnuti sendvič, još mekan i zaštićen plastičnom folijom, koji nisupipnuli štakori. Na rukama je nosila pamučne rukavice, koje su sada sive i čađave,a nekoć su pripadale nekoj debitantici. Dok je pretraživala po plastič-474 nim bocama i omotima od celofana, korama jabuka i banana, zgužvanim reklamnim

lecima, rukavice su se još više zaprljale.No, pogled Jessice Kincaid nije bio usmjeren u smeće, ona je uredno gledala umaleno zrcalo koje je poduprla na kantu za smeće i koje joj je omogućavalo da motrisve koji ulaze i izlaze iz ureda Zaklade za slobodu preko puta ulice. Nakon višedana uzaludne straže sinoć je uzbuđeno nazvao Jansonov saveznik - Cornelius Eaves:Marta Lang se napokon pojavila.To nije bila pogreška, sad je spoznala Jessie. Žena koja je odgovarala Jansonovudetaljnom opisu zamjenice direktora Marte Lang bila je među onima koji su pristiglitog jutra: Lincoln Town Car sa zatamnjenim prozorima iskrcao ju je u osam u jutro.U satima koji su slijedili nije se mogla vidjeti, no Jessica si nije mogladopustiti da napusti stražarsko mjesto. Ovako opremljena gotovo da i nijeprivlačila nikakvu pozornost jer se grad odavno naviknuo da ne primjećuje takvenesretnike u svojoj sredini. Na mahove kretala se između dviju drugih žicanihkošara za smeće iz kojih se vidjela zgrada s uredima na Četrdesetoj ulici, aliuvijek bi se vraćala onoj bližoj. Oko podneva nekoliko ju je ljudi zaduženih zaodržavanje terena u jar-kocrvenim odijelima iz Bryant Park Business Improvement

istricta pokušalo otjerati, ali ne previše energično: njihove minimalne nadnicenisu motivirale nikakve veće akcije u ime parka. Poslije je neki senegalski uličnitrgovac s pokretnim štandom i uzorcima lažnih Rolexa pokušavao postaviti svoj dućanpokraj nje. Dvaput se »slučajno« spotaknula preko njegova natpisa koji se razbio napodu. Nakon drugog puta odlučio je premjestiti svoj štand, ali prije toga joj jeudijelio nekoliko sočnih epiteta na svom materinskom jeziku. Bilo je gotovo šestsati kad se elegantna sijeda žena ponovno pojavila koračajući kroz pokretna vratapredvorja, a njezino lice bilo je maska ravnodušnosti. Dok je žena ulazila nastražnje sjedalo dugačkog Lincoln Town Cara i dok je hitala prema križanju s Petomavenijom, Jessica je pamtila registarske pločice. Potiho je javila radiovezom

Page 254



Ludlum Robert - Direktiva JansonCorneliusu Eavesu, čije je vozilo, žuti taksi s uključenim svjetlom NIJE U SLUŽBI,bilo parkirano ispred hotela prema drugomdijelu četvrti.Eaves nije znao koja je prava svrha njegova zadatka; no znao je dovoljno da ne pitaje li to službeno odobren posao. Jessica Kincaid475 je ipak dobila objašnjenje. Jesu li ona i Janson tražili privatnu osvetu? Je li imbio dodijeljen supertajni projekt koji je tražio da se odmah angažira netko izvana?Eaves, koji je bio umirovljen iz djelatne službe već nekoliko godina i žudio zanečim čime bi se bavio, nije znao. Jedino dopuštenje koje je tražio bila jeJansonova osobna usrdna molba i pogled na licu mlade žene: bilo je to jasnopovjerenje u nekoga tko je činio ono što je trebalo učiniti.Vozeći se na stražnjem sjedalu Eavesova taksija, Jessica je odbacila kapu, izvuklase iz svojih prnja i obukla se u normalnu uličnu odjeću: hlače od kepera, pamučnipulover pastelne boje, jeftine mokasine. Sastrugala je prljavštinu s lica mokrimrupčićima, protresla snažno kosu i nakon nekoliko minuta izgledala je barem doneklepristojno, što znači da nije bila sumnjiva.Nakon deset minuta imali su adresu: Peta avenija 1060 bila je lijepa prijeratnazgrada, a njezino pročelje od kamena vapnenca postalo je biserno sivo od gradskogazraka. Diskretna zelena markiza stajala je ispred ulaza koji nije bio na aveniji,nego iza ugla na Osamdeset devetoj ulici. Pogledala je na sat.Odjednom se sjetila. Njezin sati Nosila ga je na promatračnici u Brvant Parku!Znala je da će čuvari u Zakladi pažljivo pratiti sva odstupanja, sve neobičnedetalje. A kod nje je to bio tanki sat Hamil-ton koji je nekoć pripadao njezinojmajci. Zar bi klošarka nosila takav sat? Tjeskoba se uvukla duboko u nju dok sezamišljala kako je izgledala pokušavajući shvatiti je li čuvar mogao dalekozoromuočiti svjetlucavi predmet na njezinoj ruci. To bi ona učinila na njegovu mjestu.Trebala je pretpostaviti da bi i oni.Prošla joj je kroz glavu slika njezinih raširenih ruku koje su kopale po smećupoput arheologa... Vidjela je sliku svoje ruke u rukavicama i zatim, preko nje,otrcani kraj dugih rukava termo potkošulje. Da, rukav potkošulje bila je nekolikoveličina prevelik za nju: njezin ručni sat bio je u potpunosti skriven. Čvor uželucu polako joj se opustio. Nema štete, nema prekršaja, zar ne? No, točno jeznala da takva neoprezna pogreška može zlo završiti.- Odvezi me na drugu stranu, Corn - reče. - PolakoVozeći Taurus boje kestena po zavojitoj planinskoj stazi poznatoj kao Clangerton

Road, Janson je našao neoznačeno skretanje koje je spomenuo konobar. Nastavio je još malo uz njega, zaustavivši auto što dalje odceste, zabivši ga u prirodnu špilju zelenila, iza grmlja i šume mladog drveća. Nijeznao što može očekivati, ali oprez je zahtijevao da njegov dolazak bude štoneprimjetniji.Ušao je u šumu, mekani pokrov zaštitnog sloja borovih iglica i grančica ispod njegate dvostruka zaštita prema maloj ulici pokraj koje je prošao. Zrak je bio ispunjenmirisom smole stare borove šume, mirisom koji je podsjećao na dezinfekcijskasredstva i osvježi-vače zraka koji su ga tako uporno oponašali. Većina šumskog tlačinila se potpuno netaknuta ljudskom rukom - prašuma pokraj ceste. Kroz takve sušume europski useljenici putovali prije mnogo stoljeća, naseljavajući se nadjevičanskom teritoriju, probijajući se pomoću puške kremenjače, muškete, noževa irazmjenjujući robu s domorocima koji su bili brojčano nadmoćniji i koji su se boljesnalazili sa zemljom. To su bili mutni počeci nečega što će postati najmoćnija silana planetu. Danas je taj teren bio jedan od najljepših u zemlji i što je manjenosio traga o onima koji su tu živjeli, mislio je, to sečinio ljepšim.I zatim je našao pomoćni aerodrom.Iznenada se u šumi pojavila čistina i to uznemirujuće dobro održavana: kupine igrmovi nedavno su posječeni, a dugački okrugli travnati pojas bio je urednopokošen. Bio je prazan, ispražnjen -osim za terensko vozilo s ceradom. Kako jevozilo došlo tamo, bio je misterij jer nije bilo vidljivih pristupa stazi osimzračnog.Staza je bila sjajno sakrivena gustim drvećem. No, to drveće moglo je poslužiti iJansonu da ga zaštiti nakon što je uspostavio

Page 255



Ludlum Robert - Direktiva Jansonosmatračnicu.Ugnijezdio se posred starog bora skrivajući se iza debla i bujnog prerasta punogiglica. Pričvrstio je dalekozor na malu granu i čekao.I čekao.Sati su polako prolazili, a njegovi jedini posjetitelji bili su povremeno komarči imanje povremeno stonoge.No, Janson jedva da je bio svjestan prolaska vremena. Bio je na drugom mjestu:snajperistov gubitak svijesti o identitetu. Njegov um, dio njega, prolazio je krozpolusvjesne misli, čak i kad je drugi modul svijesti ostao u stanju potpunebudnosti.

476 477 Bio je uvjeren da će večeras biti let, ne samo zbog onoga što je javio poslovođaprodavaonice, nego i zato što se zapovjedna i nadzorna struktura nije moglaoslanjati samo na elektronski prijenos informacija: paketi, pisma, ljudi, svi onmoraju doći i otići. Ali što ako griješi i ako je izgubio najvrjedniju robu -vrijeme?Nije griješio. Ispočetka bilo je to poput zujanja kukca, no kad je polako postajaloglasnije, znao je da zrakoplov kruži i usporava za slijetanje. Svaki živac, svakimišić u njegovu tijelu bio je napet zbog potpune budnosti.Zrakoplov je bio nova Cessna, serija 340, dvomotorac, a pilot, koliko je Jansonmogao vidjeti po eleganciji kojom se spustio i zaustavio, bio je izuzetno vještprofesionalac, a ne seoski liječnik koji se igra zaprašivanja iz zraka. Pilot,odjeven u bijelu odoru, pojavio se iz kokpita i izbacio pokretne, aluminijskeljestve sa šest stuba. Sunce se odbijalo od sjajnog trupa, ometajući Jansonovpogled. Sve što je mogao razaznati jest da je putnik brzo izašao iz zrakoplova uzpomoć kopilota, koji je bio u plavoj odori, i da je bio doveden do džipa. Pomoćnikje zbacio ceradu s vozila otkrivši Range Rover, oklopljeni, pretpostavio je sobzirom na to da je školjka bila nisko na šasiji. Držao je otvoreno stražnjesjedalo za putnika. Trenutak kasnije džip je odjurio.Prokletstvo! Janson se napinjao intenzivno kroz dalekozor da vidi tko je putnik,ali odbljesak sunca i zamračena unutrašnjost vozila onemogućavali su svaki pokušaj.

Frustracija je rasla u njemu poput žive u pregrijanom termometru. Tko je to bio?»Peter Novak«? Netko od njegovih pomoćnika? Nije bilo moguće reći.I automobil je zatim nestao.Kamo?Kao da je potpuno ispario. Janson se spustio sa svoje osmatrač-nice i provirio krozdalekozor iz brojnih povoljnih pozicija prije nego što je napokon vidio što sedogađa. Put koji je jedva dovoljan da može proći vozilo, prokrčen je kroz šumu podpravim kutom. Okolno drveće činilo ga je nevidljivim iz većine točaka. Bio je tosjajno oblikovan krajolik stvoren da bude neprimijećen i necijenjen. Sad su seCessnini motori opet počeli okretati i mali se zrakoplov okrenuo, zarulao iuzletio. Dok su se jetke pare goriva širile šumom, Janson se uputio prema prolazu. Bio jeoko dva i pol metra širok i zastrt granama koje su bile oko dva metra od tla,dovoljno da omoguće prolaz blindiranom Range Roveru. Prolaz zaštićen drvećem bio jenedavno popločan; vozač koji je poznavao put mogao je dobro odmaknuti, a da ga senije moglo vidjeti od grana što su se nadvile iznad njega.To će biti misija izviđanja pješice.Jansonov zadatak bio je da slijedi prilaz, a da ne hoda po njemu, još jedanput bioje paralelno s njim, deset metara dalje da ne bi aktivirao opremu za nadzor ilialarm koja je bila priključena na cestu. To je bila duga šetnja, a uskoro jepostajala i naporna. Preskakivao je preko neravnina, probijao se kroz mjestaobrasla gusta šumom i kroz duboke, erodirane padine. Nakon dvadeset minuta mišićisu mu se počeli buniti protiv napetosti, no on nije usporio korak. Kako je zgrabiogranu da se upre u nju, bolno se prisjetio da su mu ruke, nekoć čvršće od kože,izgubile onaj debeli sloj tkiva: previše godina brinuo se za korporativne klijente.

Page 256



Ludlum Robert - Direktiva JansonSok iz borova lijepio mu se za dlan poput ljepila, iveri kore drveta našli su putispod kože. Dok se naprezao, vrućina mu je preplavila gornji dio tijela i vratpoput osipa. Zanemario je to usmjeravajući svoju pozornost na sljedeći korak. Jednanoga ispred druge: to je bio jedini put naprijed. No, nastojao se kretati što tiše,dajući prednost kamenim izbočinama, kad god je to bilo moguće, pred pucketanjemšumskog da. Auto je već davno nestao, naravno, i on je već imao predodžbu kamo vodiuski put, no nije bilo zamjene za izravno promatranje. Jedna noga ispred druge,uskoro su mu pokreti postali automatski, i usprkos svemu, misli su mu letjele.Jedna noga za drugom.Amerikanac, koji je bio kao kostur, sagnuo je glavu nakon što se predao svojimnovim čuvarima. Glas o bijegu ratnog zarobljenika očito se proširio okolicom jer sustanovnici točno znali tko je i kamo ga treba vratiti.Probijao se kroz gustu džunglu puna dva dana žrtvujući posljednji atom snage, azašto? Toliko blizu, a opet toliko daleko. Sad će početi sve iznova, ali još gore:zapovjedniku logora bijeg zatočenika značio je gubitak obraza. Časnik bi ga udaraogolim rukama sve

478 .. 479 dok ne iskali svoj bijes. Hoće li Janson preživjeti susret ovisit će o tome kako ćese energično zapovjednik osjećati. Janson se počeo predavati vrtlogu očaja koji gaje vukao prema dolje poput snažne riječne struje.Ne! Ne nakon svega što je izdržao. Ne dok je Demarest živ. Neće mu prepustiti tupobjedu.Dva vijetkongovca držala su Jansona na ciljniku dok su marširala blatnom stazomjedan ispred njega, jedan iza njega, ne riskirajući ništa. Seljani su zurili unjega, vjerojatno pitajući se kako se netko toliko slab, toliko ispijen može joškretati. I sam se to pitao. Ali nije poznavao granice svoje snage sve dok ih nijedosegnuo.Možda se ne bi pobunio da ga vijetkongovac iza njega nije zgrabio i zavezao okovrata, ljut zbog spora hoda. Činilo se da je to posljednje nedostojanstvo i Jansonse slomio, dao se slomiti i prepustio se svojim istreniranim instinktima. Vas umnema svoj um, govorio im je Demarest za vrijeme obuke želeći time naglasiti načine

na koje bi mogli uspostaviti kontrolu nad svojom sviješću. No, nakon dovoljneobuke, izučeni refleksi preuzeli su ukorijenjenu prirodu temeljnog instinkta,pridružujući se jadnom tkivu ljudskog postojanja.Janson se okrenuo. Noge su mu klizile po stazi kao po ledu i on je namjestio svojkuk nadesno ne okrećući desno rame, što bi upozorilo stražara na ono što će seupravo dogoditi; eksplozivni udarac napetim i ravnim prstima njegove ruke, palacpodvinut blizu dlana. Ruka se poput kolca zabila u stražarev vrat zdrobivšihrskavicu njegova dušnika i zabacivši mu glavu unazad. Zatim je Janson pogledaodrugog stražara i osjetio snagu zbog čovjekova izraza straha i očaja. Opalio mu jesnažan udarac u preponu udarajući petom gore-dolje. Snaga udarca proizašla je izbrzine, a čuvarev pokušaj da potrči prema njemu učinio ga je dvostruko učinkovitim.Sad kad se prednji stražar presavinuo, Janson ga je opalio polukružnim udarcemlupajući ga usput po glavi. Kako mu se noga spojila s čovjekovom lubanjom,vibracija je putovala do njegove noge i zapitao se je li slomio kakvu kost.Zapravo, prestao se brinuti. Zgrabio je AK-47 koji je imao vijetkongovac iza njegai upotrijebio ga kao toljagu, udarajući mirno ispruženog vojnika sve dok nijemlohavo ležao.- Xin loi - progunđao je. Oprosti. Odvukao se u džunglu i prema sljedećoj izbočini zemlje. Borit će se dok ne stignedo obale. Ovaj put nije bio sam: imao je automatsku pušku čiji je kundak bioljepljiv od krvi drugog čovjeka. Ustrajat će, noga za nogom, i pokuša li ga tkogodzaustaviti, on će ga ubiti. Za neprijatelje neće biti milosti, samo smrt.I neće žaliti zbog toga.Noga za nogom.Prošao je još jedan sat prije nego što se Janson uspeo po posljednjem kamenom rubu

Page 257



Ludlum Robert - Direktiva Jansoni ugledao imanje na Smith Mountainu. Bilo je to ono što je očekivao da će naći, nopogled mu je oduzimao dah.Bila je to visoravan s možda tisuću jutara trave vlasnjače Ken-tucky, smaragdnepoput travnjaka na stazi za golf. Ponovo je izvadio dalekozor. Zemlja je padalamalo od ruba gdje je bio Janson te se širila u niz grebena koji su stršili nastrmoj kamenoj površini planinskog vrha.Vidio je ono što je Maurice Hempel vidio, prepoznao je ono što ga je učiniloneodoljivim nekom tko je pustinjak i bogat.Blještava zgrada bila je skrivena, gotovo nepristupačna običnim sredstvima,zbijenija nego imanje Biltmore, ali kako je vidio, gotovo jednako umjetničkiprojektirana. No, Jansonovo divljenje izazvala je zaštita ograde. Kao da prirodnezapreke oko mjesta nisu bile dovoljne, staza sa zaprekama visoke tehnologije činilaje kuću otpornom na bilo koju vrstu upada.Ravno ispred njega bila je tri metra visoka gusta žičana ograda, i to ne obična.Samo postojanje objekta obeshrabrilo bi planinare namjernike. Ali i Janson je mogaovidjeti lukavi niz detektora pritiska ugrađenih u ogradu: to bi odbilo čak iizuzetno vještog provalnika. Napeta žica probijala se kroz otvore u ogradi, spajalase na niz kutija. To su bila dva sustava u jednom: sustav napete žice za detekcijuupada, pojačan detektorima vibracija. Srce mu se spustilo. Ograda opremljena samodetektorima vibracije može se često probiti parom kliješta i s malo strpljenja. No,sustav napete žice učinio je to nemogućim.Iza barikade od žičane ograde vidio je niz stupova. To su na prvi pogled bili metari pol visoki kolci, a između njih ništa. Pogled izbliza otkrio je što je tozapravo. Svaki je primao i slao mikrovalno 481 polje. U jednostavnijim sustavima mogao se pričvrstiti štap na vrh kolca ijednostavno se popeti preko njega, izbjegavajući nevidljive zrake. Na žalost, ovisu bili raspoređeni tako da su zrake koje su se presijecale štitile i same stupove.Nije postojao fizički način da se izbjegne mikrovalno polje.A na travnatoj stazi iza tih stupova? Nije bilo vidljivih zapreka i Janson jepretražio tlo dok nije oštrim udarcem identificirao kutijicu pokraj pošljunčenogprilaza s logotipom TriStar Securitj. Ondje, ispod zemlje bila jenajveličanstvenija zapreka: ukopani kabel osjetljiv na pritisak. Nije se mogaozaobići; nije se mogao doseći. Čak i ako bi nekako svladao ostale zapreke, senzoripritiska bi ostali.

Infiltracija je bila sasvim sigurno nemoguća. To mu je govorila logika. Spustio jedalekozor, spustio se preko ruba stijene i sjedio ondje još dugo u tišini. Obuzeoga je val rezignacije i očaja. Toliko blizu, a opet toliko daleko.Bio je gotovo sumrak kad je pronašao put natrag do Taurusa boje kestena. Odjeća muje bila prošarana komadićima lišća i sitnim dlačicama. Vratio se do Millingtona, azatim sjeverno po cesti 58 motreći budno retrovizor.U malo vremena koje mu je preostalo, trebao se još nekoliko puta zaustaviti,nekoliko puta nešto kupiti. Na sajmištu uz cestu kupio je električni mikser iako ježelio samo solenoidni motor. Dovoljan je bio jeftini mobitel i nekoliko jeftinihdodataka. U trgovini živežnim namirnicama kupio je veliku okruglu kutiju keksapremda je želio samo limenku. Zatim je otišao u željezariju na glavnoj ulici gdjeje kupio ljepilo, kanistar ugljena u prahu za slikare, rolu vrpce za izoliranje ipar čvrstih škara, raspršivač komprimiranog zraka i rastezljivu karnišu za zastore.- Vi ste majstor? - upitala je plavuša u kratkim hlačama od džinsa dok jenaplaćivala. - Moj tip - nasmiješila mu se izazovno. Mogao je zamisliti kakokonobar preko puta zuri.Njegova posljednja postaja bila je dalje niz cestu 58. Stigao je na Sipperlvjevoparkiralište neposredno prije zatvaranja. Po prodava-čevu licu mogao je vidjeti damu nije drago što ga vidi. Uši velikog mješanca uspravile su se, ali kad je vidiotko je došao, obratio je ponovno pozornost na svoju krpenu lutku za kojom jeslinio.482 Sipperlv je duboko uvukao dim cigarete i krenuo prema Jansonu. - Znate da jeprodaja na viđeno - reče oprezno.Janson je izvadio pet dolara iz lisnice. - Za psa - reče.

Page 258



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Kako?- Rekli ste da mogu dobiti psa za petaka - reče Janson. - Evopetaka.Sipperlv se nasmijao hripavo, a zatim je shvatio da Janson govoriozbiljno. Pohlepni pogled prešao mu je po mesnatom licu. - No dobro, šalu nastranu, taj mi je pas zbilja drag - pribrao se. - Doista je jedinstven. Odličan pasčuvar...Janson je pogledao krupnu zvijer, njezin blatni crni i smeđi omotač, njezinukratku, prćastu njušku i zavinuti sjekutić koji je stršio izvan usana kad mu jenjuška zatvorena, nešto poput buldoga. Kućno stvorenje, u najboljem slučaju.- Samo što ne laje - istaknuo je Janson.- Da, na tom području je malo sramežljiv. Ali on je doista sjajanpas. Ne znam bih li se mogao rastati od njega. Ja sam pomalo sentimentalna osoba.

- Pedeset.- Sto.- Sedamdeset pet.- Prodano - reče Jed Sipperlv cerećući se pod utjecajem piva.- U viđenom stanju. Upamtite to. I pametnije vam je da uzmite itu ofucanu prljavu lutku zajedno s njim. To je jedini način da zvijerubacite u auto.Pas velik poput teleta pronjuškao je Jansona nekoliko puta prije nego što jeizgubio zanimanje i doista, ušao je u vozilo tek kad je Janson bacio krpenu lutkuna stražnje sjedalo. Pregolema životinja jedvaje stala, ali nije se žalila.- Najljepša vam hvala - reče Janson - i da, možete li mi reći gdjemogu nabaviti detektor radara?- Pa znate da su oni zabranjeni u Virginiji - reče Sipperlv grubopodrugljivo. - Janson je pogledao posramljeno.- No, ako vas zanima dobar posao za takvu stvarčicu, mogu vamsamo reći da ste našli pravog. - Sipperlv se nacerio poput nekoga tkozna da mu je danas sretan dan.483 MJB&tDKI

Bila je gotovo večer kad se Janson vratio u svoj motelsku sobu; i kad je završioslaganje opreme i tovarenje u vojničku naprtnjaču, svjetlost je nestala. Dok jekrenuo, on i pas morali su hodati po mjesečini. Zbog napetosti činilo se da ovajput ide brže unatoč težini naprtnjače.Prije nego što se približio konačnom grebenu, skinuo je uzicu s psa i pogladio ganježno po glavi i vratu. Zatim je zagrabio rukama nekoliko puta zemlju i razmazaoje psu oko glave i oko već blatnog omotača. Preobrazba nije bila nježna; pas bezuzice izgledao je divlje, osobito velika verzija planinskog psa kakvi su povremenolutali padinama. Zatim je Janson uzeo krpenu lutku i bacio je preko žičane ograde.Dok je pas trčao za njom, Janson se sakrio među gusto drveće promatrajući što sedogađa.Golemi pas nasrnuo je na ogradu, pao unazad i ponovo skočio naprijed probijajući sekroz senzore vibracija i sustav napete žice. Bili su konstruirani tako da imajuprag osjetljivosti koji je sprječavao da ih aktivira nalet vjetra ili skokvjeverice. No, udarac golemog psa bio je daleko iznad praga. Elektronskim signalomoba su sustava registrirala nazočnost uljeza i upalio se red plavih diodaoznačavajući dio ograde.Janson je čuo motor kamere postavljene na visokoj motki na zemljištu; okretala sesignalizirajući smetnju. Snop svjetiljki montiran iznad kamere zažmirio jeusmjeravajući zasljepljujući intenzivni halo-geni snop prema dijelu ograde gdje jeButch opetovano napadao. Čak i pod zaštitom stabla Jansonu je svjetlost bilaprejaka, poput višestrukog sunca. Vrijeme od početnog okidača do odgovora kamere:četiri sekunde. Janson se divio učinkovitosti sustava za otkrivanje ubacivanja.U međuvremenu, zbunjeni je pas skakao na ogradu dok su mu prednje šape grabiležičane karike; samo da se dočepa krpene lutke. Kad su se Jansonove oči prilagodile,mogao je vidjeti kako se leće kamere produljuju. Činilo se da se kamera daljinski

Page 259



Ludlum Robert - Direktiva Jansonupravlja iz jedne od stražarskih kućica; nakon što točno lociraju uljeza, operaterikamere mogu zumirati i odrediti.Određivanje nije tako dugo trajalo. Halogeno svjetlo bilo je isključeno, kamera sevratila na središnji položaj i okrenula od ograde prema šljunčanom prilazu, a plavesu se diode na tom dijelu utrnule.484 Janson je čuo elastičnu, štropotavu buku psa koji je ponovo nasrnuo na ogradu odčeličnih karika: Butch je još jednom pokušao. Zar je mislio da će na taj način moćivratiti lutku? Je li na neki pseći način želio pokazati lutki koliko mu znači?Životinjska psihologija bila je neshvatljiva. Jansonu je bilo važno samo to da jenjegovo ponašanje bilo predvidivo.Kao što je bilo i ponašanje onih koji su upravljali sigurnosnim sustavima ograde.Velika vrijednost tog milijunskog sustava bila je da je isključila potrebu da sepošalje čuvar u ovakvom slučaju. Može se obaviti potpuni pregled iz udaljenosti.Ovaj put nakon što se pas zaletio na ogradu, diode se nisu upalile. Segment jedeaktivi-ran, opsada lažnih alarma predviđena. Janson je znao što su zaključili ustražarnicama. Nedvojbeno je divlja zvijer lovila vjevericu ili svisca; njezino ćeoduševljenje sasvim sigurno proći.Dok se Butch spremao za još jedan napad na žičanu ogradu, Janson je prebacio svojunaprtnjaču i sam počeo trčati prema zapreci. Nakon što je prešao nekoliko metara,skočio je u zrak kao i pas. Zahvatio je ogradu nogom udarajući je što dalje premavertikali. Drugom je nogom je gurnuo vrh čizme u jednu od karika i zgrabio ograduobjema rukama. Mičući zajedno ruke i noge, lagano se prebacio preko ograde oštrih,šiljastih vrhova. Da bi je prekoračio, Janson je znao da se treba prebaciti držećisredište gravitacije iznad ograde prije negoli se uspne. Da bi to postigao,zamislio je da je ograda tridesetak centimetara viša pa se prebacio prekozamišljene točke. Manevrirajući gore-dolje, kratko je stavio sve svoje prste ujedan od rombova na lancu. Zatim je zavrtio tijelo preko ograde. Za-krenuvši se kaou saltu, Janson se uspravio i pao na travu.Kad je sletio ispod njega je bilo nešto mekano. Krpena lutka. Janson ju je baciopreko ograde; pas ju je nježno pokupio gubicom i odšuljao se nekamo iza drveća.Nakon nekoliko trenutaka čuo je zvuk kamere kako se sama ponovo pozicionirala i jošje jedanput halogeni reflektor zasvijetlio. Je li kamera bila usmjerena na njega?Zar je ne znajući naletio naneki drugi alarmni sustav?Janson je znao da se ni jedan ukopani kabel sa senzorima ne bi mogao upotrijebiti

pet metara od ograde; obični bi vjetar na tako485 velikom metalnom predmetu proizveo preveliki poremećaj u elektromagnetskom poljudetekcije.Legnuo je uza zemlju, a srce mu je polako udaralo. Njegova crna odjeća štitila gaje u mraku. No, pod jakom rasvjetom možda je mogla pomoći da ga pronađu pokrajbijelog šljunka i svijetlozelene trave. Kako su mu se oči privikavale na svjetlost,shvatio je da on nije meta. Po igri sjena razaznao je da je usmjerena na dio ogradekoji je već prešao. Čuvari su provjeravali cjelovitost barikade prije negoli sureaktivirali segment. Nakon četiri sekunde zapaljena svjetlost je ugašena i vratiose mrak, zajedno s osjećajem olakšanja. Lagano žmirkajuće plave diode pokazivale suda su senzori za vibraciju ponovo uključeni.Janson se probijao prema stupovima. Još jedanput pogledao je njihovu konfiguracijui osjetio se obeshrabrenim. Prepoznao je model i znao je da je to vrhunskimikrovalni sustav zaštite. Na svaku stabilnu motku ispod aluminijske kape bio jezakvačen dielektrični odašiljač i prijamnik; signal od 15 GHz bio je namješten nanekoliko modela signala AM koji se mogu izabrati. Sustav je mogao analiziratipotpis bilo koje interferencije; veličinu, gustoću i brzinu - napojiti ga umultipleksne komunikacijske module središnje mreže sustava.Bistatični senzori bili su razmaknuti kao što je primijetio ranije, tako da su sezrake udvostručavale jedna preko druge. Nije se mogao iskoristi jedan od stupova dase popne preko električnog polja jer je električno polje bilo udvostručeno ondjegdje su stajali stupovi; vera-nje po jednom polju završilo bio gotovo u sredinidrugoga polja.Janson je pogledao unatrag u ogradu sa zaprekama. Ako aktivira mikrovalnu zapreku -

Page 260



Ludlum Robert - Direktiva Jansona bili su veliki izgledi da će to učiniti, morat će se popeti preko ograde prijenego što se pojave čuvari i počne pucnjava. A on bi se kretao pod svjetlošćučetverostruke halogenke, naprave koja ne samo da bi oštro osvijetlila uljeza, negobi ga zbog svoje jake svjetlosti vjerojatno oslijepila i onesposobila. Ako jepovlačenje bilo nužno, povući će se; ali to će biti tek manje riskantno nego danastavi.Janson je otkopčao naprtnjaču i uzeo detektor policijskih radara. Bio je to PhantomII., vrhunski model namijenjen vozačima motornih vozila koji vole brzinu, ali ne ikazne za prebrzu vožnju. Bio je učin-486 kovit zato što je bio i detektor i prigušivač koji je omogućavao vozaču da budenevidljiv opremi za kontrolu brzine.Radio je na način da je detektirao signal i odbacivao ga prema radaru. Janson jeuklonio plastični pokrov, skratio antenu, instalirao dodatni kondenzator i takoprebacio radiofrekvencijski spektar na mikrovalnu dužinu. Upotrijebio je vrpcu zaizoliranje da zaveže napravu pokraj dugačkog teleskopskog čeličnog štapa. Ako biradio kao što se nadao, mogao bi iskoristiti konstrukcijsku karakteristiku svihvanjskih sigurnosnih sustava: potrebnu toleranciju za vremenske uvjete i životinje.Sigurnosni je sustav nekoristao ako stalno oglašava lažne uzbune. Vanjskimikrovalni sustavi uvijek su obrađivali signal kako bi razlikovali ljudske uljezeod tisuću drugih stvari koje bi mogle uzrokovati anomalije u signalu: grana što seljulja na vjeru, životinja koja poskakuje.No, to je ipak bilo kockanje životom. U manje zahtjevnim okolnostima on bi testiraohipotezu na terenu prije nego sto bi riskiraoživot.Još je jednom proučio konfiguraciju stupova. Bistatični senzori trebali bi bitiudaljeni gotovo 23 metra jedan od drugog. Ovi su bili razmaknuti gotovo 3 metra.Očito se nije štedjelo što je vjerojatno razveselilo onoga tko je postavljaosustav. I blizina senzora bila je drugi faktor u Jansonovu korist. Što su bilidalje, to je bio šire pokrivanje između njih. Na 250 metara pokrivanje je naraslona oval koji je u središtu između dva senzora bio širok dvanaest metara. Natrideset metara pokrivanje bi bilo uže i bliže fokusirano, ne šire od dva metra. Toje bilo nešto s čime je Janson računao.Kao što je i očekivao, motke oko drugog, razmaknutog reda bile su usmjerene nadrugu motku u redu bližem njoj i obrnuto. Na mjestu gdje su se dvije zrake sjekle,bio je prema tome najuži mogući dio pokrivanja. Jedan stup bio je metar i dvadeset

nalijevo i šezdeset centimetara iza drugog; s trideset metara s obiju strana taj jemodel bio ponovljen. U glavi je povukao zamišljenu crtu koja je spajala susjednestupove, a zatim crtu koja je spajala sljedeći par. Na pola puta između te dvijeusporedne crte bila bi točka gdje je pokrivanje minimalno. Janson se primaknuoprema toj točki "i tamo gdje je intuitivno procijenio da se ona nalazi. Držećičelični štap, pomaknuo je Phantom II prema tom mjestu. Sustav bi odmah detektiraopojavlji-487 vanje objekta, ali isto tako bi odmah odredio da modeli u obliku valova neodgovaraju ni jednom obliku ljudskog uljeza. Ostat će miran i neometan sve dokJanson sam ne pokuša prijeći. A to će biti trenutak istine.Hoće li antiradar zavarati prijamnike signala i spriječiti ih da registrirajunazočnost uljeza u ljudskom liku kao što je Paul Janson?Čak nije ni znao radi li uopće Phantom II. Kao mjeru opreza Janson je onemogućionjegove displeje; neće biti crvenog svjetla koje pokazuje da odražava signale kojeprima. Morat će nastaviti vjerujući. Držao je Phantoma II. čvrsto, krećući se ispodmotke, ruka iznad ruke, držeći ga u zraku ne mijenjajući položaj. Zatim jezarotirao štap i nastavio dalje od mikrovalne zapreke. I... prošao je. Prošao je.Bio je na sigurnoj udaljenosti na drugoj strani. Što uopće nije bila sigurnastrana.Dok je Janson hodao prema stazi što se blago spuštala prema vili, osjećao je kakosu mu se dlačice na vratu naježile, na nekoj životinjskoj razini svjestan rizikakoji je pred njim.Pogledao je na jedva osvijetljeni displej od tekućeg kristala na crnom Teltekvoltmetru koji je držao u rukama. To baš i nije bila prava terenska oprema, ali

Page 261



Ludlum Robert - Direktiva Jansonposlužit će. Ništa. Nikakva aktivnost.Hodao je još tri metra. Brojke su počele rasti; nakon još jednog koraka počele sudivljati.Približavao se podzemnim senzorima. Premda je voltmetar pokazivao da je ukopanikabel još daleko, znao je da elektromagnetsko polje TriStarovih ukopanih kabelskihsenzora stvara polje detekcije šire od dva metra.Stopa povećanja na displeju voltmetra pokazivala je da se približava aktivnompolju. Dvadeset centimetara ispod tratine, »propusni« je koaksijalni kabel biokonstruiran tako da ima rupe u vanjskom vodiču, omogućujući tako elektromagnetskompolju da izmakne i da ga detektira paralelni prijamni kabel koji prolazi istimomotačem. Rezultat je bio volumetrijsko polje detekcije oko koaksijalnog kabelavisoko trideset centimetara i oko dva metra široko. No, kao i kod drugih vanjskihsustava detektiranja uljeza, mikroprocesori su mogli488 razlikovati jednu vrstu smetnje od druge. Životinja od deset kila ne bi aktiviralaalarm, ali dječak od četrdeset kila bi. Mogla se detektirati i tumačiti i brzinauljeza. Snijeg, tuča, lišće koje pada, promjene temperature, sve to može izmijenitipolje. Ali mozak sustava filtrirat će takvu buku.Za razliku od mikrovalnog sustava, nije se dao prevariti. Pohranjeni kabeli bili sunepristupačni, a TriStar sustav imao je dovoljnu zaštitu od neovlaštenog diranjatako da bi bilo kakvo prekidanje njegovih krugova bilo uočeno i odmah bi stigaoodgovor u obliku alarma. Postojao je samo jedan način da se to zaobiđe.A taj je bio preko njega.Janson je povukao teleskopski štap i okrećući dijelove u obrnutom smjeru odkazaljke na satu u cijelosti ga izvukao. Otišao je prema mikrovalnim motkama idržeći izvučeni štap u rukama, potrčao prema ukopanim senzorskim kabelima,zamišljajući nevidljivi dva metra široki pojas kao fizičku zapreku.Držao je motku dok je trčao, a zatim je zabio kraj u zemlju točno iznad točke zakoju je smatrao da je tu ukopan kabel. Sad: korak i kreni. Podignuo je desnokoljeno prema gore i prema naprijed i skočio zamahujući bokovima dok se držao zaštap. Prođe li sve u redu, zamah će ga zanijeti i sletjet će na sigurnojudaljenosti od kabela. To ne treba biti visok, sportski skok s motkom, nego širokiskok; jedva da je uopće mogao držati tijelo koji metar u zraku. Volumetrijskidetektor bit će uzbunjen samo od tankog štapa koji dotiče tlo - ništa što bi bilopribližno jednako opsegu ili tipovima ometanja polja koji bi bili slični čovjeku.Dok je pažljivo gledao područje trave gdje se nadao da će sletjeti na pristojnoj

udaljenosti od ukopanog senzorskog kabela, odjednom je osjetio da se metalni štapsvija pod njegovom težinom.O, blagi Bože, ne!U sredini luka štap je popustio i Janson je pao na tlo samo nekoliko koraka odtočke gdje je procijenio da se nalazi koaksijalni kabel.Bio je preblizu!Ili nije? Nije nikako mogao znati, a nesigurnost je bila stvar koja najviše ždereživce.Izbio mu je hladni znoj gotovo odmah čim se izvukao iz zone. U bilo kojem trenutkuznat će je li aktivirao senzore. Reflektori se489 zabljesnuti, kamera će se početi okretati. Zatim kad će se pokazati njegovo lice,ekipa teško naoružanih čuvara pohitit će na mjesto. Barikade i alarmni sustavi nasvakoj strani svest će njegove izglede za uspjeh na nulu.Suspregnuvši dah, čekao je, osjećao kako olakšanje raste sa svakom sekundom kojaprotječe. Ništa. Sretno je prošao. Sva tri sigurnosna sustava ograde sad su bilaiza njega.Ustao je i pogledao vilu koja se nazirala pred njim. Kad je prišao bliže, njezinamu je veličanstvenost oduzimala dah. S obiju strana glavne kuće bili su prostranikonični tornjevi; pročelje vile bilo je napravljeno od pješčenjaka s Briar Hilla.Krov je bio opremljen kiće-nom balustradom, a na vrhu je bila još jedna manja. Tomjesto bilo je eklektični prikaz graditeljske bombastičnosti. No, je li računalo narazmetanje ako ga nitko nije mogao vidjeti?Prozori su bili u mraku osim blijede svjetlosti koja bi mogla biti uobičajeno noćnoosvjetljenje; jesu li stanari bili u stražnjim sobama? Činilo se da je prerano za

Page 262



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbilo koga da zaspi. Nešto oko te kuće mučilo je Jansona, nije mogao reći zašto, inije bilo vremena da se osvrće.Uspeo se uz lijevu stranu zgrade i ušao s uže strane.Ubačen u kamen pokraj tamnih vrata izrezbarenih ukrasima bio je diskretanelektrostatički zaslon osjetljiv na dodir, onakav kakav imaju bankomati. Ako sepritisnu pravi brojevi, ulazni će alarm biti deaktiviran. Janson je izvukao maliraspršivač komprimiranog zraka iz svoje naprtnjače i usmjerio malo finog ugljena uprahu na jastučić. Bude li sve u redu, naći će otiske prstiju i po uzorku moći ćevidjeti koje brojeve upotrebljava alarmni kod; ovisno o tome koliko su laka iliteška ulja, moći će dobro pogoditi učestalost.Slijepa ulica, nije bilo uzoraka. Kao što se i pribojavao, tipkovnica alarma imalaje šifrirani videoprikaz; brojke su prikazivane slučajnim redom, nikad dvaput uistoj sekvenci.Razmislio je. Toliko blizu, a toliko... Nije se preračunao. Deakti-viranje alarmaizuzetno bi mu pomoglo, ali još nije iscrpio planove za slučaj nužde. Vrata imajualarm. Prihvati to. Ali ako alarm ne detektira da su otvorena, neće se uključiti.Uz pomoć džepne baterije Janson je pregledavao tamno obojena vrata sve dok nijevidio sićušne vijke pri vrhu: dokaz sklopke za kontakt. U dovratku bili su kontakti metalne sklopke. Krug je zatvarao magnet na vrhu vrata. Dokle god su vratazatvorena, magnet će držati klip u vratima utisnut zatvarajući električni krug ujedinici sklopke. Janson je izvukao iz naprtnjače jaki magnet i uz pomoć brzosušećeg cijanoakrilatnog ljepila učvrstio na donji dio dovratka.Zatim je počeo raditi na bravi. Još jedna loša vijest: nije bilo ključanice. Vratasu se otvarala pomoću magnetske kartice. Mogu li se vrata jednostavno gurnuti? Ne.Morao je pretpostoviti da postoji teška čelična rešetka s unutarnje strane drvenihvrata i višestruki zasun. Trebalo je ¦zamoliti takva vrata da se otvore. Ne može seprovaliti osim ako se ne misli srušiti pola zgrade.Za takav se slučaj pripremio, ali s običnim priručnim alatom izgledi za uspjeh sumnogo manji nego s onakvim instrumenata na koje se navikao da mu stoje naraspolaganju. Njegov magnetski otpirač zasigurno nije baš bila impresivna oprema,usto improviziran vrpcom za izolaciju i smolom. Izvukao je jezgru solenoida izamijenio je čeličnim štapićem. Na drugi kraj štapića pričvrstio je tankipravokutni komad željeza koji je izrezao iz kutije za kekse uz pomoć jakih škara.Elektronski dio, generator buke, bio je obični dio tranzistora koji je izvadio izmobitela. Kad je napokon spojio par AA baterija na aparat, stvoreno je brzooscilirajuće magnetsko polje: bilo je namijenjeno tome da pulsira sve dok se

senzori ne uključe.Janson je ubacio metalni pravokutnik u prorez i čekao. Sekunde su sporo odmicale.Ništa.Progutavši mučne frustracije, provjerio je baterijske kontakte i ponovo ubaciometalnu karticu. Još je nekoliko dugih sekundi prošlo i iznenada je čuo da seaktiviralo škljocanje solenoida brave. Zasuni vrata su se pomaknuli.Polako je ispustio dah i otvorio vrata.Dokle god je netko u kući unutarnji fotoelektrični alarmi se ne aktiviraju. Ako jepogrešno pogodio, neće proći dugo da to shvati. Janson je tiho zatvorio vrata izasebe i u polumraku krenuo dugim predvorjem.Nakon tridesetak metara vidio je tračak svjetlosti. Izlazio je ispod obloženihvrata nalijevo.

49.0.. 491 Pogledavši, učinilo mu se da su to obična vrata na guranje, nezaključana i bezalarma. Kakva je to jazbina? Je li to ured? Soba za sastanke?Strah mu se uvukao u crijeva. Svaki animalni instinkt koji je imao mahnito jesignalizirao.Nešto je bilo pogrešno.No, sada nije bilo vraćanja bez obzira na rizike. Izvadio je pištolj iz korica napojasu ispod odijela i držeći ga ispred sebe upao je u sobu.

Page 263



Ludlum Robert - Direktiva JansonZa oči koje su se priviknute na polumrak, prostor je bio iznenađujuće svijetao,osvijetljen podnim i stolnim svjetiljkama te lusterom na stropu pa je Janson inehotice zaškiljio kad ga je obuzeo još veći osjećaj strave.Oči su mu pretraživale sobu. Našao se posred veličanstvenog salona, red damasta ikože te sjajno antikno pokućstvo. A u sredini sjedilo je osmero muškaraca i ženaokrenutih prema njemu.Janson je osjetio kako mu ponestaje krvi u licu.Čekali su ga.- Zašto vam je toliko trebalo, gospodine Janson? - Pitanje je bilo postavljeno sdozom ljubaznosti. - Collins je rekao da ćete doći do osam sati. Sad je gotovo poladevet.Janson je žmignuo prema ispitivaču, ali dokaz onoga što su oči vidjele, ostao jenepromijenjen.Gledao je u predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. 34Predsjednik Sjedinjenih Država. Direktor Konzularnih operacija. A ostali?Janson se skamenio od šoka. Dok je stajao na mjestu, njegov se um borio sam ssobom.Nije moguće. A ipak je bilo.Ljudi u odijelima i kravatama čekali su ga u raskošnoj vili, a Janson je prepoznaovećinu njih. Ondje je bio državni tajnik, zdrav čovjek koji je sad izgledao manjezdravo. Dotajnik iz tajništva za financije zadužen za međunarodne odnose, punašniekonomist s Princetona. Žućkasto-sivi predsjednik Nacionalnog obavještajnog vijeća.Zamjenik direktora Obrambene obavještajne agencije, krupni i stalno neobrijančovjek. Tu su bili bezlični i živčani tehničari: odmah je prepoznao taj tip ljudi.- Sjedni, Paul! - Da, to je bio Derek Collins. Njegove sive očibile su hladne iza njegovih nezgrapnih crnih plastičnih naočala.- Osjećaj se kao kod kuće - pokazao je oko sebe ironično - akose ovo može nazvati domom.Soba je bila i prostrana i ukrašena, obložena i urešena u engleskom stilu izsedamnaestog stoljeća; ulašteni zidovi od mahagonija svjetlucali su ispod lusteraod finog kristala. Podna inkrustacija bila je u složenom uzorku svjetlijeg itamnijeg drva, hrasta i ebanovine.- Ispričavam se za programirano pogrešno navođenje, Paul -nastavio je Collins.Programirano krivo navođenje?

.492 - Glasnik je bio na vašoj platnoj listi - reče Janson tmurnim glasom.Collins je kimnuo. - Imali smo istu zamisao kao i ti o tome da dođemo do ulaznihdokumenata. Cim je javio da je stupio u vezu s tobom, znali smo da imamo zlatnupriliku. Gledaj, ti ne bi odgovorio na pozivnicu s pozlatom. To je bio jedini načinda te dovedemo.- Dovedete? - gađenje mu je gušilo riječi u grlu.Poglede su izmijenili Collins i predsjednik. - I to je bio najbolji način dapokažeš tim drugim dobrim ljudima da imaš ono što treba - reče Collins - da pokažešda su tvoje sposobnosti jednake ugledu koji uživaš. Dovraga i bestraga, to je biozadivljujući upad. Ali prije nego što budeš povrijeđen i počneš sliniti, trebašznati da su ljudi u ovoj prostoriji još jedini koji znaju istinu o Mobiusu. U dobrui zlu sad si član ove izabrane skupine. Sto znači da je ovo sada situacija u kojojte traži Ujak Sam- Idi k vragu, Collins! - Vratio je pištolj i stavio ruke na bokove.Iz njega je izbijao bijes.Predsjednik se nakašljao. - Gospodine Janson, doista ovisimo o vama.- S dužnim poštovanjem, gospodine - reče - dosta sam se lažinaslušao.- Pazite se, Paul - upadne Collins.- Gospodine Janson? - Predsjednik ga je gledao u oči s poznatimpogledom s dugim svjetlima, vrstom pogleda koja može biti jednakožalosna ili vesela. - Laž je gotovo materinski jezik za većinu ljudi u

Page 264



Ludlum Robert - Direktiva JansonWashingtonu. Ja ne tvrdim suprotno. Postoje laži, da, postojat će idalje laži jer to zahtijeva dobrobit zemlje. Ali želim da shvatite nešto.Vi se nalazite u vrhunski tajnoj, ultrasigurnoj saveznoj zgradi. Nemaprisluškivanja, nema snimanja, ničega. Sto to znači? To znači da smona mjestu gdje svi možemo staviti karte na stol i to je točno ono štoćemo učiniti. Ovaj sastanak nema nikakav službeni status. Nikad senije dogodio. Ja nisam ovdje, vi niste ovdje. To je laž koja nas štiti,to je laž koja će omogućiti da se kaže istina. Jer sada i ovdje radise o tome da se kaže istina vama i nama. Nitko vas neće obasjavati.Ali izuzetno je važno da vas se izvijesti o situaciji vezanoj uz programMobius.

- Program Mobius - reče Janson - već mi je rečeno. Najvećisvjetski filantrop i humanitarac, taj putujući veleposlanik, mirotvorac... on je najobičnija prokleta izmišljotina koju su smislili vaši prijatelji u Washingotnu. Taj svetac naših dana u potpunosti je stvorenje... čega? Cijele čete planera.- Svetac? - prekine ravnatelj Nacionalnog obavještajnog vijeća.Nema tu nikakvih religioznih prizvuka. Bili smo stalno jako opreznida izbjegnemo što takvo.- Slava Bogu - Jansonov glas bio je leden.- Bojim se da se tu dogodilo puno više stvari nego što vi znate -reče državni tajnik. -As obzirom na to da je to najeksplozivnijatajna u povijesti države, shvatit ćete da smo bili pomalo oprezni.- Dat ću vam prikaz događaja - reče predsjednik. Bilo je jasno dapredsjedava sastanku; čovjek koji se navikao zapovijedati nije trebaopokazivati svoj autoritet. - Naša kreacija postala je... to zapravo višenije naša kreacija. Izgubili smo nadzor nad svojom imovinom.- Paul? - reče Collins - Sjedni, doista. To će potrajati.Janson je sjeo u naslonjač u blizini. Napetost u sobi bila jezamjetna.Pogled predsjednika Berquista vrludao je prema prozoru s kojeg su se vidjeli vrtovina kraju imanja. Na mjesečini se mogao vidjeti talijanski vrt, pravocrtni labirintograda oblikovanih od tise i šimšira. Da citiram jednog od svojih prethodnika -reče - učinili smo ga bogom kad nismo imali nebo. - Pogledao je Douglasa Albrighta,čovjeka iz Obrambene obavještajne agencije. - Doug, zašto ti ne započneš?

- Pretpostavljam da su vam već objasnili korijene programa.Tako znate da smo imali tri izuzetno predana agenta koji su osposobljeni da glume Petera Novaka. Bila je potrebna i pričuva.- Dobro, dobro. Previše je ulaganja otišlo u to da bi te vašekrpene mačke pregazio taksi - reče Janson otrovno. - A što je saženom?

- Još jedan američki agent - reče čovjek iz DIA-e. - I ona bi išlapod nož ako bi srela bilo koga tko bi je mogao poznavati iz starihdana.- Sjećaš se Nell Pearson? - upita Collins tiho.Janson je bio ošinut gromom. Nije ni čudo da je bilo nešto u Novakovoj ženi što muse činilo poznatim. Njegova veza s Nell Pear-

494 .... 495 son bila je kratka, ali vrijedna sjećanja. Dogodila se nekoliko godina nakon što jedošao u Konzularne operacije; poput njega njegova prijateljica agentica bila jesama, mlada i nemirna. Oboje su radili prikriveni u Belfastu sa zadatkom da glumemuža i ženu. Nije im trebalo puno do dodaju element stvarnosti u tu dramu. Veza jebila strastvena, burna, proizlazila je više iz tijela nego iz srca. Zgrabila ih jepoput groznice i pokazala se prolaznom poput groznice. No, nešto njezinog još je

Page 265





Ludlum Robert - Direktiva Janson35Trnci su prošli kroz Jansonove žile i na trenutak jedino što je vidio, bilo je licenjegova bivšeg zapovjednika. Alana Demaresta. Preplavila ga je mučnina i glava muje počela pulsirati.To je bila laz!Alan Demarest je bio mrtav. Država ga je smaknula. Samo je spoznaja o toj odmazdičinila njegova sjećanja podnošljivima.Kad se Janson vratio u SAD, sastavio je dugačka izvješća koja su, kako je biouvjeren, završila optužnicom protiv Demaresta. Sazvan je tajni vojni sud; odluka jedonesena na najvišim razinama; smatralo se da je nacionalni moral preranjiv da bise dopustilo da se pred javnost iznesu Demarestovi čini, ali pravda će svejednobiti zadovoljena. Jan-sonovi detaljni iskazi učinili su slučaj sasvim jasnim.Demarest je proglašen krivim nakon samo nekoliko sati vijećanja i osuđen na smrt.Čovjeka kojem je jedan protuobavještajac dao nadimak »Gospodin Kurtz iz Khe Sanha«streljao je vojni streljački vod. ]anson je to gledao.Mesa Grande. Na podnožju planine San Bernardino. Krug od tkanine ispred njegovasrca bio je bijel, a zatim jarko crven.Janson je zurio u Collinsa i osjetio kako mu vena pulsira na čelu.- Čovjek koji nije imao izbora - reče Collins neumoljivo. - Pametan, pametančovjek, izvanredan um. Imao je također, kako si otkrio, jasnih mana. I tako bješe.Trebali smo nekoga njegovih sposobnosti, a njegova apsolutna odanost ovoj zemljinikad nije došla u pitanje, čak i kad su došle njegove metode. - Ne - reče Janson, a zvučalo je poput šapta. Polako je zatresaoglavom. - Ne, to nije moguće.Collins je slegnuo ramenima. - Ćorci, praskavci. Osnove scenske umjetnosti.Pokazali smo ti ono što si trebao vidjeti. Janson je pokušao progovoriti, ali nijeuspio.- Žao-mi je što su ti lagali sve ove godine. Smatrao si da Demaresta treba dati na prijeki sud i smaknuti zbog toga što je učinio izato su ti rekli da se to dogodilo, pokazali da se to dogodilo. Tvojažeđ za pravdom potpuno je razumljiva, ali nisi gledao šire, barem nešto se tiče naših protuobavještajnih planera. Takav materijal ne rađase često, ne u našem poslu. I tako je pala odluka. Naposljetku, to jeipak bilo pitanje ljudskih resursa.- Ljudskih resursa - Janson je ponovio mrko.- Lagali su ti jer je to bio jedini način da te zadržimo. I ti si bio

poprilično izuzetan materijal. Jedini način na koji si to mogao zaboraviti bio je da budeš uvjeren da je Demarest dobio smrtnu kaznu. Itako si ti bolje stajao i mi smo bolje stajali, jer to je značilo da možešnastaviti činiti što ti je Bog dao. Jedan - jedan. Imalo je smisla na kojigod su način to planeri gledali. I tako je Demarestu dan izbor. Možezavršiti na sudu i zbog hrpe dokaza koje si ti dao vjerojatno bitismaknut. Druga je mogućnost bila da zapravo preda svoj životnama. Živjet će po diskreciji kontrolora, a njegov život bit će darkoji se može opozvati. Prihvatit će bilo koji zadatak jer nije imaoizbora. Tako je postao izuzetan... jedinstveni resurs.

- Demarest... živ - borio se da izgovori te riječi. - Vi ste ga unovačili za taj posao?- Isto kao što je on unovačio tebe.- O čemu ti to govoriš, do vraga?- »Unovačiti« je vjerojatno prenježna riječ - reče Collins.Čovjek iz DIA-e je progovorio: - Logika zadatka bila je nepobitna.- Prokleti bili!- uzviknuo je Janson. Sad je sve shvatio. Demarestje bio prvi Peter Novak: pritnus inter pares. Ostali su napravljeniprema njemu. Bio je prvi zbog svoje moćne nadarenosti, kao lingvist,kao glumac, kao domišljati operativac. Demarest je bio najbolji kojegsu imali. Jesu li ikad pomislili da postoji određeni rizik da tu odgovornost dobije netko bez imalo savjesti, neki sociopat?499

Page 267



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je zatvorio oči, a slike su mu preplavile um.Demarest nije bio samo okrutan, imao je nenadmašan dar za okrutnost. Pristupao jezadavanju boli poput prvorazrednog kuhara. Janson se prisjetio mirisa pougljenjenogmesa dok su električni kabeli iskrili i pucketali po preponama vijetnamskogzatočenika. Izraz krajnjeg straha u ljudskim očima. I Demarestov gotovo nježnirefren dok je ispitivao mladog ribara. - Pogledaj me u oči - Demarest je ponavljaonježnim glasom. - Pogledaj me u oči.Zatvorenikov je dah pristizao u gušećim jaucima, poput umiruće životinje. Demarestje odslušao nekoliko taktova korak. Zatim je raskrečio sljedećeg zarobljenika. -Pogledaj me u oči - reče Demarest. Izvukao je mali nož iz tobolca na struku inapravio maleni rez na trbuhu tog čovjeka - koža i vlakna ispod nje odmah supuknuli, rastrgani zbog napetosti užadi. Muškarac je vrištao.I vrištao. I vrištao.Janson je i sada mogao čuti vrisak. Ječao je u njegovoj glavi, pojačan mučnomspoznajom da je to čovjek kojeg su izabrali da bude najmoćniji na zemlji.Derek Collins pogledao je po sobi kao da pretresa mišljenja, prije nego što jenastavio. - Da prijeđem na stvar. Demarest se uspio domoći kontrole nad imovinomkoja je stvorena za program Mobius. Bez ulaženja u detalje, mogu ti reći da jepromijenio bankarske šifre i osujetio mjere koje smo stvorili da upravo tospriječimo. I to su bile izuzetno opsežne mjere. Imali smo tajne, vrhunskesigurnosne šifrirane sustave koji su tražili središnje odobrenje Mobiusa za znatnetransfere valuta. Šifre su se redovito mijenjale, dijelile između tri vlasnika takoda ni jedan pojedinac nije mogao kontrolirati sve, jedan je zaštitni zid bio zadrugim. Sigurnosne mjere bile su gotovo nepremostive.- No, ipak su premoštene.- Da. On je uspostavio nadzor.Janson je zatresao glavom, bilo mu je zlo od onoga što je čuo. - Prijevod: mamutskocarstvo Zaklade za slobodu, financijska težina, sve skupa, prešlo je pod kontrolujednog opasnog nestabilnog pojedinca. Prijevod: vi ne upravljate njime, on upravljavama.Nije bilo primjedbi.- I Sjedinjene ga Države ne mogu razotkriti - reče državni tajnik.

- A da ne razotkriju sebe.- Kad ste shvatili da se to događa? - pitao je Janson.Dvojica tehničara nelagodno su se vrpoljila u naslonjačima Luja

XV., a njihov obujam prijetio je tankim drvenim okvirima.- Prije nekoliko dana - reče Collins. - Kao što sam ti rekao, program Mobius imao je sustave protiv propusta za koje smo mislili dasu nepropusni. Vidi, neki od naših najvećih umova radili su na tome,nemoj misliti da nismo mislili na sve, jer jesmo. Kontrole su bileizvanredne. Tek je nedavno dobio potrebna sredstva da ih zaobiđe.- A Anura?- Njegov majstorski potez - reče predsjednik Nacionalnog vijećaza sigurnost. - Svi smo bili žrtve jedne dobro razrađene spletke. Kadsmo saznali da je naš čovjek ondje zatvoren, uspaničili smo se ipostupili točno onako kako je Demarest predvidio. Dali smo mudrugi dio šifri, onih koje su obično bile pod kontrolom čovjeka kojegsu se gerilci spremali smaknuti. To se činilo potrebnim, kao pomoćza nuždu. Nismo shvatili da je Demarest dogovorio uzimanje taoca.Očito je upotrijebio pomoćnika imenom Bewick kao vezu, vezukoju je Kalif poznavao kao posrednika. Sve je bio vrlo, kako dakažem, higijenski.

- Isuse!- I nismo shvatili da je odgovoran i za smrt trećeg agenta godinuprije. Mislili smo da su naši marionetski konci neslomljivi. Sad nismotako naivni.- Sad kad je kasno - reče Janson, a na licima napetih muškaraca ižena vidio je prihvaćanje prijekora i njegovu beznačajnost.- Pitanje: zašto me Demarest ubacio u ovo?Collins je prvi progovorio. - Trebaš li uopće pitati? Taj te čovjek mrzi, krivi te

Page 268



Ludlum Robert - Direktiva Jansonšto si mu uzeo karijeru, slobodu, zamalo život, predao ga vladi za koju je mislioda joj je služio nevjerojatnom odanošću. Nije te htio samo mrtvog. Htio je da teoptuži, ponizi, objesi, ubije vlastita vlada. Što je suđeno, suđeno je, tako jegledao stvari.- Želite reći »Rekao sam vam«? - reče predsjednik Berquist. -Imate pravo. Pokazali su mi vaša izvješća iz 1973. o kapetanu fregateDemarestu. Ali morate shvatiti kako stvari stoje danas. Ne samo da jeDemarest eliminirao svoje dvojnike, nego je prešao u drugu, mnogosmrtonosniju fazu.501 - A to je?- Lutka ubija svoje lutkare - reče Doug Albright.- Briše program. Briše Mobius.- A tko su glavni likovi?- Gledate ih. Svi u ovoj sobi.Janson je zurio po sobi. - Tu mora biti netko iz NSA-e - prigovorio je.- Ubijen.- Tko je stvorio osnovnu strukturu?- Pravi čarobnjak iz CIA-e. Ubijen.- I, o Isuse...- Da, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost - rečeAlbright. - Charlotte je javila danas, zar ne? Clavton Ackerlv nije...službeno, to je samoubojstvo, nađen je u autu s upaljenim motoromi zatvorenim garažnim vratima. Demarest ne voli nezavršen posao.Sastavlja popis, provjerava ga dvaput...- Dosad su gotovo svi koji su znali istinu o Peteru Novaku eliminirani - reče državni tajnik, a glas mu je bio oštar od tjeskobe.- Svi... osim muškaraca i žena u ovoj sobi - reče Collins.Janson je polako kimnuo glavom. Nazirala se globalna kataklizma, ali još višeneposredna prijetnja nazočnima. Dokle god je Demarest na čelu Novakova carstva, sviu ovoj sobi strepit će za svoj život.- Oprosti, Paul. Prekasno je da te ubacimo u skupinu mrtvih -reče Collins iscrpljeno.- Isuse, Derek - reče Janson okrenuvši se podtajniku s neprikrivenim bijesom - znali ste kakav je Demarest!- Smatrali smo da ga možemo kontrolirati!

- Sad on smatra da može kontrolirati vas - odgovori Janson.- Postalo je očito da je Demarest planirao puč godinama - rečedržavni tajnik. - Kao što su nedavna ubojstva pokazala, Demarest jeskupio privatnu vojsku, unovačio je na tucet bivših kolega kaoosobne ubojice i zaštitnike. To su operativci koji znaju šifre ipostupke naših najboljih terenskih strategija. I korumpirani mogulibivših komunističkih država, oni koji su se pretvarali da su protivnjega, zapravo su njegovi saveznici. Dali su mu na raspolaganje svojecenturije.

- Nazvali ste to pučem - reče mu Janson - To je izraz koji seobično upotrebljava za svrgavanje i potkopavanje šefa države.- Na svoj način, Zaklada za slobodu moćna je kao bilo kojadržava - odgovori tajnik - a uskoro će biti još i moćnija.- Činjenica jest - reče predsjednik koji je krenuo prema srži - daDemarest ima dokaze za sve što smo napravili. Može nas ucjenjivatida činimo što god zatraži. Isuse - predsjednik je teško izdahnuo -ako se pročuje da su Sjedinjene Države potajno manipulirale globalnim događajima, da ne spominjemo korištenje Echelona za podrivanje valuta drugih zemalja, to će biti krajnji udarac. Kongres će poludjeti, ali naravno, to je još najmanje važno. Izbit će revolucije uHomeinijevu stilu posvuda u Trećem svijetu. Izgubit ćemo sve saveznike. U istom ćemo času postati parija među državama. NATO ćese raspasti.- Doviđenja, Pax Americana - prosiktao je Janson. Bila je to

Page 269



Ludlum Robert - Direktiva Jansonistina: postojala je toliko eksplozivna tajna da će se povijest moratiponovo napisati ako se to sazna.Predsjednik je ponovo progovorio. - Poslao nam je poruku tražeći da mu predamokontrolu nad Echelonom. I to samo za početak. Sljedeće što će tražiti, bit ćenuklearne šifre.- Što ste mu rekli, gospodine predsjedniče?- Odbili smo, naravno - izmijenio je poglede s državnim tajnikom. - Ja sam odbio, k vragu. Unatoč savjetima svih svojih savjetnika. Ne želim ući u povijest kao netko tko je izručio SjedinjeneDržave manijaku!- Sad nam je dao rok zajedno s ultimatumom - reče Collins - isat otkucava.- I ne možete ga srediti?- O, pa baš krasna zamisao - reče Collins hladno. - Da skupimoteške udarače s lemilima i kliještama i malo ga mučimo na srednjovjekovni način. Kako se sami nismo toga sjetili? Samo malo, jesmo. Kvragu, Janson, da možemo naći kurvinog sina, bio bi mrtav, kolikogod je dobro zaštićen. Ja bih osobno povukao okidač. Ali nemožemo.- Sve smo pokušali - reče predsjednik Nacionalnog obavještajnogvijeća - namamiti ga, staviti u zamku, istjerati, ali ništa. Kao da ganikad nije bilo.503 - Što ne bi trebalo čuditi - reče Collins. - Demarest je majstorskiovladao glumom samotnjačkog plutokrata, a u ovom trenutku imaveće resurse nego mi. I još k tome, bilo koja osoba koju uvedemopredstavlja rizik, dodatnu prijetnju ucjenom: ne možemo proširitibroj ljudi koji su uključeni u ovo. Ta operativna logika je jasna. Inepovrediva. Shvaćaš? Ostajemo samo mi.- A vi - reče predsjednik Berquist - vi ste naša najveća nada.- A što je s ljudima koji su istinski protiv Petera Novaka, legendarnog humanitarca? Nije da nema neprijatelja. Zar ne postoji nekinačin da se mobilizira fanatik, frakcija...?- Predlažeš nešto vrlo podlo - reče Collins. - Sviđa mi se načinna koji razmišljaš.- Ovo je mjesto gdje se govori istina - reče predsjednik Collinsu

s prijetećim pogledom. - Recite mu istinu.- Istina je da smo upravo to pokušali.- I...?- Odustali smo, jer kao što sam rekao, nemoguće ga je pronaći.Ne možemo ga naći, a ni ludi kralj terorista ne može ga pronaći.Janson je zažmirkao. - Kalifi Isuse!- Odmah si shvatio - reče Collins.- Taj čovjek živi za osvetu - reče Janson. - Živi i diše za nju. Ačinjenica da mu je pobjegao slavni talac bila mu je zasigurno velikoponiženje. Gubitak obraza pred sljedbenicima. Gubitak obraza kojimože dovesti do gubitka moći.- Mogu ti pokazati trideset centimetara debelo izvješće koje upućuje na isti zaključak - reče Collins. - Zasad smo na istoj frekvenciji.- Ali kako uopće možete upravljati njime? Svaki zapadnjak zanjega je sotona.Državni se tajnik u nelagodi nakašljao.- Otvorit ćemo svoje karte - ponovio je predsjednik. - Sjećatese? Ništa što je izrečeno u ovoj sobi, ne izlazi iz ove sobe.- OK - reče Derek Collins - to je delikatna stvar. Postoji netkovisoko rangiran u libijskoj vojnoj obavještajnoj službi tko... povremeno radi s nama. Ibrahim Maghur. On je ološ, točno? Službeno,želimo ga mrtvog. Poznato je da je upleten u eksploziju u njemačkomdisku kad su poginula dvojica američkih vojnika. Povezan je i s Loc-504 kerbiejem. Savjetovao je i pomogao voditi razne vrste terorističkih

Page 270



Ludlum Robert - Direktiva Jansonorganizacija.- A opet, i on je američki resurs - reče Janson. - Kriste, ponosimse što sam vojnik.- Kao što sam rekao, to je delikatna stvar. Slično kao dogovor sAlijem Hassanom Salamehom.Trnci su prošli kroz Jansona. Ali Hassan Salameh bio je mozak masakra naOlimpijskim igrama u Miinchenu 1972. Također, bio je dugi niz godina CIA-ina glavnaveza u Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji. To je bilo u razdoblju kad suSjedinjene Države odbile priznati organizaciju. No, tajna veza štitila jeAmerikance smještene u Libanonu. Kad se pripremao automobil-bomba ili atentat uBejrutu, stigla bi dojava i posljedica je bila spas velikog broja američkih života.Matematika je funkcionirala; no, to je bio istinski ugovor s đavlom. Janson sesjetio Druge poslanice Korinćanima:Ta sto ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo stamom?- Znači, taj Libijac - nas Libijac - upravlja Kalifom? - Janson jeprogutao knedl - baš ironično ako ispadne da je jedan od najopasnijih terorista na planetu ispao trostruko izmanipuliran.- Znam da zvuči apsurdno, ali hvatali smo se za slamke - rečeCollins. - K vragu, to činimo i dalje. Želim reći, ako misliš da postojinačin da ga se upotrijebi, učini to. Ali naš problem ostaje: nemožemo dobiti Demaresta na naš nišan.

- Dočim - ubacio se bljedoliki analitičar sustava - on nema problema da nas dovede pred svoj.- Sto znači da ste vi naša najveća nada - ponovio je predsjednikBerquist.- Bio si njegov omiljeni učenik, Paul - reče Collins. - Suoči se stim. Surađivao si dugo s tim tipom, znaš njegove varke, hirove njegova karaktera. On je bio tvoj prvi mentor. I, naravno, nitko nijebolji na terenu od tebe, Janson.- Laskanjem nećete ništa postići - Janson reče škripeći zubima.- To doista mislim, Paul. To je moja procjena profesionalne sposobnosti. Nitko nije bolji. Nitko s većom snalažljivošću i ingenio-znošću.505

omi-slio. - Osim... - Doug Albright se brinuo naglas, a zatim se pred. - Da? - ustrajao je Janson.Oči čovjeka iz DIA-e bile su bešćutne - Osim Alana Demaresta.36Zgodni Zapadnoafrikanac s uredno dotjeranom srebrnkastom kosom i zlatnim manšetamakoje su se sjajile na zalazećem suncu, gledao je zamišljeno kroz prozor svog uredana trideset osmom katu i čekao da mu uzvrate poziv. On je glavni tajnik Ujedinjenihnaroda; bio je to već šest godina i ono što će upravo učiniti šokiralo bi većinuljudi koji su ga poznavali. No, to je bio jedini način da osigura opstanak svegačemu je posvetio život.- Helga - reče Mathieu Zinsou - očekujem da mi Peter Novakuzvrati poziv. Molim te, zadrži druge pozive.- Dobro - reče dugogodišnja tajnica glavnog tajnika, učinkovitaDankinja imenom Helga Lundgren.To je bio trenutak dana kad je mogao vidjeti svoj ured kako se oslikava na golemomprozoru. Uređenje se vrlo malo promijenilo tijekom godina; bilo bi oskvrnuće dazamijeni modernističko pokućstvo koje je posebno za ovu zgradu dizajnirao finskiarhitekt Eer Saarinen. Zinsou je dodao nekoliko draperija tradicionalnih tkanina izsvog rodnog Benina radi male nijanse osobnosti. Uz to, darovi različitih poslanikabili su smješteni na strateškim mjestima, a postojali su i drugi, na skladištu,koji su se donosili kad bi predstavnici dotične nacije došli u posjet. Ako senajavio indonezijski ministar financija, javanska bi se maska pojavila na zidu gdje

Page 271



Ludlum Robert - Direktiva Jansonje ranije toga dana niz Edo netsuke pozdravio japanskog državnog tajnika.Dekoracija kao diplomacija, tako je to Helga Lundgren voljela nazivati. ..m 507 Ured je gledao prema van i bio je dalje od vreve Manhattana. Doista, kad jeprovirio kroz sablasne odsjaje na staklu, vidio je preko East Rivera zapuštenuindustrijsku zonu West Queensa: ciglana poput staje, Schivartz Chemical Companj sčetiri golema dimnjaka, očito već dugo izvan pogona. Ostaci neupadljivog skladištaod žute cigle. Nekoliko oblačića magle spustilo se na Hunter's Point, najbliži dioWest Queensa gdje je još od 1936. svijetlila stara neonska reklama Pepsi Cole iznaddanas zatvorene punionice čuvajući poput hamajlije od neprijateljske najezde ilitrgovaca nekretninama i očito nije u tom uspijevala.Pogled nije bio lijep, ali katkad ga je glavni tajnik smatrao začudnohipnotizirajućim. Stari mjedeni teleskop na hrastovu stalku bio je okrenut premaprozoru, ali rijetko ga je upotrebljavao. Oko je i bez pomoći moglo vidjetidovoljno. Skamenjenu šumu bivših proizvođačkih koncerna. Industrijskih fosila.Arheologija moderne, pola zakopana, pola iskopana. Slabo sunce sjajilo je ponadEast Rivera, odbijalo se od kroma prastarog znaka. Takvi su bili nevoljeni ostacidavno nestalih industrijskih imperija. A što je s njegovim imperijem na obalamaManhattana? Zar je i njemu namijenjeno da završi u ropotarnici povijesti?Sunce se spustilo na obzoru dajući East Riveru nijansu ružičaste boje kad ga jepomoćnica glavnog tajnika obavijestila da je Peter Novak na telefonu. Odmah jedignuo slušalicu.- Mon cher Mathieu - reče glas. Imao je kristalnu jasnoću nečegšto je vrhunski obrađeno digitalnom telefonijom, nedvojbeno jegovorio na vrhunskom satelitskom telefonu. Glavni je tajnik zahtijevao da on i Novak razgovaraju samo na kodiranim telefonima idodatna je sigurnost vjerojatno pojačavala sablasno bešumnu kvalitetu signala. Nakon nekoliko uljudnih riječi, Mathieu Zinsou počeoje govoriti o čemu je razmišljao.Ujedinjeni narodi, Zapadnoafrikanac je rekao velikom čovjeku, bili su veličanstveniteglenjak koji je ostajao polako bez goriva, što će reći, novca. To je bilajednostavna činjenica.- Na mnoge načine, naši resursi su golemi - reče glavni tajnik.

- Imamo stotine tisuća vojnika koji su nam detaširani, koji ponosnonose plave kacige. Imamo urede u svakom glavnom gradu, popunjene timovima stručnjaka koji imaju veleposlanički status. Upoznati508 smo sa svime što se događa u tim državama na svakoj razini. Znamo njihove vojnetajne, njihove razvojne planove, njihove gospodarske planove. Partnerstvo saZakladom za slobodu samo je stvar zdravog razuma, udruživanje resursa i stručnosti.To je bio uvod.- UN-ovi službenici slobodno djeluju u gotovo svakoj zemlji na planetu - nastavioje Zinsou. - Vidimo patnje ljudi koji su žrtve nesposobnosti i pohlepe svojih vođa.No, mi ne možemo preokrenuti njihove planove, njihovu politiku. Naša pravila ipropisi, naši pravilnici i sustavi nadzora onemogućavaju nas, tako da zapravopostajemo nebitni! Uspjeh vaše Zaklade za slobodu je posramio je Ujedinjene narode.Usto, naša nas je stalna financijska kriza osakatila na svakinačin.- To je sve točno - reče Peter Novak - ali nije ništa novo.- Ne - složio se Zinsou - nije novo. I možemo čekati kao i prije,ne čineći ništa. Za deset godina UN će biti pogođen siromaštvomkao i bilo koji od njegovih štićenika. Potpuno neučinkovit, ništadrugo nego debatni klub emira koji se znaju porječkati i beznačajnihdespota, diskreditiran i ignoriran od razvijenih država. Postat ćenasukani kit na obali povijesti. Ili možemo djelovati sada, prijenego što bude prekasno. Upravo sam izabran na još jedan četverogodišnji mandat uz gotovo jednoglasnu potporu Glavne skupštine. Jasam u jedinstvenom položaju da donosim konačne, jednostrane

Page 272



Ludlum Robert - Direktiva Jansonizvršne odluke. Imam popularnost i vjerodostojnost. I to moram učiniti da bih spasio ovu organizaciju.— Uvijek sam vjerovao u vaš ugled dalekovidne osobe — rečeNovak - ali isto tako i u vaš ugled za strateške nejasnoće, moncher. Volio bih da mogu bolje shvatiti to što predlažete.- Jednostavnije rečeno, nema spasa za nas osim ako ne uspostavimo partnerstvo s vama. Možemo ustanoviti posebni zajedničkiodjel, zajednički sa Zakladom za slobodu i UN-om usredotočen nagospodarski razvoj. S vremenom, sve više i više UN-ovih institucionalnih resursa i odgovornosti može prijeći u ovaj zajednički odjel.To će biti moćan, nevidljiv direktorat u Ujedinjenim narodima. Jamogu biti most između dva carstva, vašeg i svog. UN-ova izdvajanjabi se nastavila, razumije se, ali Zaklada za slobodu će moći koristitiUN-ove goleme resurse.509 - Intrigirate me, Mathieu - reče Novak - ali obojica znamo pravila birokratske inercije. Kažete mi da mi zavidite i da se divite izvanrednoj učinkovitosti Zaklade za slobodu i ja vam zahvaljujem na ljubaznim riječima. Ali postoji razlog za takav učinak: činjenica da samuvijek zadržao apsolutnu kontrolu od vrha do dna nad njome.- Poznata mi je ta činjenica - reče glavni tajnik - i kad govorimo0 partnerstvu, želim da shvatite što mislim. Strateške nejasnoće, kakovi to zovete, nešto su što moja uloga u Ujedinjenim narodima čestozahtijeva. Ali u jednom pitanju nema nejasnoča. Krajnju kontrolubiste imali vi, Peter.Došao je trenutak tišine i Zinsou se na trenutak zapitao je li Novakov telefoncrknuo. Zatim je čovjek ponovno progovorio: -Vi ste doista vizionar. Uvijek jelijepo sresti još jednog.- To je teška, golema odgovornost. Jeste li spremni za nju? - Zinsou nije čekao odgovor, ali nastavio je govoriti strastveno, elokventno1 oduševljeno, razrađujući svoju viziju.Dvadesetak minuta kasnije, čovjek koji je sebe nazivao Peter Novak, i dalje jezadržao čudnu šutljivost.- Trebamo o toliko toga razgovarati - reče Zinsou završavajući -toliko toga da možemo razgovarati samo u četiri oka, samo vi i ja.Možda je pretjerano da to kažem, ali doista vjerujem da o nama ovisi

sudbina svijeta.Napokon se preko telefona začuo bezbojan smijeh. - Zvuči kao da mi nudite naprodaju Ujedinjene narode.- Nadam se da nisam to rekao! - Zinsou je uzviknuo veselo. - Toje blago bez cijene. Ali da, čini se da se razumijemo.- Kratkoročno, moji ljudi iz Zaklade za slobodu imat će velepo-slanički rang, diplomatski imunitet?- UN je poput korporacije sa sto šezdeset i devet direktora. Nijebrz. Ali da, povelja koju ću ja sastaviti jasno će to naglasiti - odgovorio je glavni tajnik.- A što će biti s vama, mon cher Mathieu? Vi ćete odslužiti svojdrugi mandat i što onda? - glas preko telefona postajao je prijatelj-skiji. - Vi ste služili nesebično svojoj organizaciji tolike godine.- Vrlo ste ljubazni - reče glavni tajnik shvativši kamo to smjera.- Osobni element je u potpunosti na drugom mjestu, shvatit ćete to.Moja jedina briga jest opstanak ove institucije. Ali, da, bit ću otvo-. 510 ren. Posao u UN-u baš se i ne isplati. Ali posao, recimo, direktora novog institutaZaklade za slobodu... očito s plaćom i dodacima o kojima se treba dogovoriti... bitće to idealan način da nastavim svoj rad za međunarodni mir. Oprostite što sam takoiskren. Složenost onoga što predlažem nalaže da budemo apsolutno iskreni jedanprema drugom.- Mislim da sad bolje shvaćam i nalazim to vrlo ohrabrujućim -reče čovjek koji je bio Peter Novak, a sad je zvučao srdačno.- Onda idemo na večeru. Nešto tres intime. U mom stanu. Sto

Page 273



Ludlum Robert - Direktiva Jansonprije to bolje. Spreman sam osloboditi se svih obveza.- Mon cher Mathieu - čovjek na telefonu je ponovio. Topli žar jeoblio njegov glas, žar čovjeka kojem su upravo ponuđeni Ujedinjeninarodi. To će biti konačni ukras njegovu moćnom carstvu i to pristaoukras. Naglo reče: - Javit ću vam se. - I, veza je prekinuta.Glavni tajnik je nekoliko trenutaka držao slušalicu prije nego što ju je vratio namjesto: - Alors?Okrenuo se Paulu Jansonu koji je sjedio u kutu zamračenogureda.Operativac je pogledao vrhunskog diplomata s iskrenim divljenjem. - Sad ćemo čekati- reče Janson.Hoće li zagristi mamac? Bio je to smion prijedlog, ali prožet istinom. Financijsketeškoće UN-a bile su doista strašne. A Mathieu Zinsou je, ako ništa drugo, bioambiciozan u vezi sa svojom organizacijom. Također, bio je poznat kao dalekovidančovjek. U četiri godine, koliko je bio na čelu UN-a, preoblikovao ga je energičnijenego što je to ijedan glavni tajnik mogao zamisliti. Je li sljedeći korak biotoliko nezamisliv?Slučajna primjedba Angusa Fieldinga nadahnula je spletku i Janson se prisjetiojučerašnjeg razgovora s čovjekom koji mu je ne tako davno prijetio pištoljem.Naravno, to je bio tijek stvari, zar ne, saveznici i protivnici lako mijenjajustrane? Razgovor je ispočetka bio čudan: Fielding nije propustio Novakovopojavljivanje na CNN-u i bio je jasno posramljen, zbunjen i ponižen. Bile su toemocije na koje slavni dekan Trinitvja nije bio navikao. A ipak samo uz naznakueksplozivne tajne Janson je uspio usredotočiti znanstvenikov mozak na pitanje kakose može doći do pustinjačkog milijardera.511 Postojao je još jedan element koji može dati vjerodostojnost scenariju. Zinsoua jegodinama pratila reputacija beznačajne korupcije na nižoj razini. Kad je Zinsou biomladi povjerenik u UNESCO-u, unosni ugovor je oduzet jednoj farmaceutskoj kompanijii dan drugoj. Prezirno odbijeni suparnik objavio je da je Zinsou dobio posebnepogodnosti od pobjedničke korporacije. Jesu li uplaćene na račun tko zna gdje?Optužbe su bile neosnovane, ali u nekim krugovima vrlo rado prihvaćene.Poluzaboravljena naznaka korupcije, ironično, može učiniti njegov prijedlog jošuvjerljivijim.Ali ono što će je zapečatiti bit će osnovni element ljudske psihologije: Demarestželi da to bude istina. Intenzivna želja katkad ima važan učinak na vjeru: lakše

ćemo povjerovati onome što želimo da je tako.Janson je stajao pokraj Zinsouova stola i iz nezgrapne naprave izvadio digitalnukasetu na kojoj je snimljen poziv radi kasnijeg proučavanja.- Zapanjili ste me - reče Janson jednostavno.- To smatram uvredom - reče glavni tajnik s laganim smiješkom.- Mislite pritom da moja očekivanja nisu bila previsoka? U tomslučaju nisam se dobro izrazio. I to trebate uzeti kao dokaz da je uovoj sobi samo jedan pravi diplomat.- Sudbina svijeta ne bi smjela ovisiti o nedostatku formalnosti.Čini se da u ovom slučaju ovisi. Jeste li razmislili o svim stvarimakoje mogu poći po zlu?- Imam apsolutno povjerenje u vas - parirao je Janson.- Povjerenje me deprimira. Moje povjerenju u samog sebe jeveliko, ali nije apsolutno. Niti bi vaše trebalo biti. Govorim naravno,načelno.- Načela - reče Janson - apstrakcije.- Ugađanje, hoćete reći - smiješak je lebdio na usnama MathieuaZinsoua. - Ali sad nije vrijeme za to. Sad je vrijeme za pojedinosti.Evo jedne: vaš plan se sastoji od pogađanja predvidljivosti nekogatko možda uopće nije predvidljiv.- Nema apsolutnih predviđanja. Tu se slažem s vama. Ali postojemodeli, postoje pravila, čak i za čovjeka koji zaobilazi pravila. Poznajem tog čovjeka.JI2L - Prekjučer bih rekao isto. Peter Novak i ja sreli smo se u nekoliko prigoda.

Page 274



Ludlum Robert - Direktiva JansonJedanput na državničkoj večeri u Amsterdamu. Jedanput u Ankari, uoči rješenjaciparske krize čemu je on pripomogao. Sasvim ceremonijalni događaj. Nosio samslužbene pozdrave ove organizacije oglašavajući povlačenje UN-ovih trupa s crterazdvajanja. Naravno, sad shvaćam da sam se susretao s fantomom. Možda svaki put sdrugim čovjekom, vjerojatno postoje dosjei programa Mobius koji nam to mogu reći.No, moram reći da mi je bio i karizmatičan i ugodan. Krasna kombinacija.- Kombinacija koja se pripisuje i vama - reče Janson oprezno. Zinsou je izgovoriorečenicu na složenom fonskom tonalnom jeziku koji je govorio narod njegova oca.Zinsouov pere je bio potomak kraljevske kuće Dahomeva, nekoć važnog zapadnoafričkogcarstva. - Omiljena izreka mog prastrica, vrhovnog poglavice, koju je čestoponavljao priglupim ulizicama oko sebe, slobodno prevedena glasi: Što mi više ližešdupe, više mi se čini da ćeš me preveslati. Janson se nasmijao. - Mudriji ste negošto kažu... Zinsou je podignuo kažiprst kao znak upozorenja da se ne šali. - Nemogu se prestati pitati. Je li Peter Novak povjerovao ičemu od ovog ili se samopoigravao? Pitam zbog povrijeđenog ponosa, naravno. To ubija moju taštinu, da netkouopće pomisli da zapravo hoću prodati organizaciju kojoj sam posvetio život. -Zinsou se igrao debelim nalivperom Montblanc. - Ali to samo progovara ponos. - Zliljudi lako pomisle zlo o drugima. Osim toga, ako uspije, imat ćete puno razloga zaponos. Ako to uspije usprkos svemu, to će biti najveći uspjeh u vašoj karijeri.Nastupila je neugodna, duga tišina.Zinsou po navici nije bio pustinjak. Nakon desetljeća provedenih u birokracijiUN-a, vijećanje i savjetovanje bili su mu u krvi. Njegove diplomatske vještineiskazale su se u punoj mjeri u rješavanju sukoba među UN-ovim odjelima - smirivanjeneprijateljstava između odsjeka za mirovne operacije i humanitarnu pomoć,sprečavanje otpora kod radnika na prvoj crti i njihovih nadređenih u uredima. Znaoje tisuću načina na koji birokrati mogu zavlačiti izvršenje odluke jer je i sam usvojoj dugoj karijeri imao priliku upotrijebiti takve tehnike. Metode birokratskeunutarnje borbe bile su napredne i sofisticirane poput tehnika napada na svjetskimbojištima. Bio je to doprinos njegovu513 vlastitom uspjehu na unutarnjim bojištima što se uspio popeti tako visoko i takobrzo. Štoviše, birokratska je bitka istinski dobivena tek kad su poraženi uvjerenida su zapravo, na neki način, izašli kao pobjednici.Biti glavni tajnik Ujedinjenih naroda, smatrao je Zinsou, bilo je poput ravnanjaorkestrom solista. Zadaća se činila nemogućom, ali mogla se izvršiti. Kad je bio udobroj formi, Zinsou je mogao dovesti odbor rastrgan sukobom do konsenzusa koji je

isplanirao prije nego što je sastanak počeo. Njegove preferencije bile suzamaskirane, činio bi se kao da simpatizira stav koji je potajno smatraoneprihvatljivim. Nahuškao bi postojeće tenzije među okupljenim zamjenicima posebnihpredstavnika i visokih povjerenika; suptilno bi doveo ljude u privremene koalicijeprotiv omraženih protivnika; vodio bi rasprave kroz rikošet i sukobe, poputmorskoga psa u bazenu koji provodi složeni niz pomno isplaniranih sudara s dobronaciljanom bijelom kuglom. I na kraju, kad bi odbor došao upravo do onog stajalištakoje je on želio da postignu, on bi, uz uzdah rezigniranosti i demonstracijuširokogrudnosti što popušta, rekao da su ga drugi u prostoriji nagovorili nanjihovo mišljenje. To su bili birokratski igrači čiji je ego zahtijevao da se vidida su pobijedili. Ali istinska moć pripadala je onima koji su htjeli pobijediti bezobzira na privid. Veliki broj ljudi prihvaćao je Zinsouov nježni glas i ljubaznoponašanje i nije prepoznao silinu njegova vodstva. To su bili gubitnici koji sumislili da su dobitnici. Neki od njih podupirali su Zinsoua jer su vjerovali da gamogu kontrolirati. Drugi, pametniji, podupirali su ga jer su znali da će bitinajučinkovitiji voda kojeg je UN vidio desetljećima i znali su da UN očajničkitreba takvo vodstvo. Bio je to dobitni savez - za Zinsoua i za organizaciju kojojje posvetio život.Ali sad je virtuoz proizvedenog suglasja trebao raditi sam. Tajna koja mu jepovjerena bila je toliko eksplozivna da nije bilo nikoga kome bi je mogaopovjeriti. Nikakav razgovor, savjetovanje, vijećanje, pravo ili izrežirano.Postojao je samo američki operativac, čovjek kojeg je tek postupno zavolio. Nije ihpovezivala samo eksplozivna tajna, nego i spoznaja da bi njihove protumjere mogleskrahirati. Takozvana Zinosouva doktrina, kako ju je tisak nazvao, podupirala jesamo intervencije koje su imale bar razumne izglede za uspjeh. Ova nije položilatest.

Page 275



Ludlum Robert - Direktiva Janson.514 No, je li postojala alternativa?Napokon, Janson je ponovno progovorio: - Da vam kažem nešto0 čovjeku kojeg ja poznajem. Govorimo o nekome čiji je um izvanredan, koji je sposoban za brzu analizu. Osoba je izuzetnog šarma.1 još veće okrutnosti. Moji bivši kolege iz obavještajne rekli bi dasu ljudi poput njega vrijedna imovina, sve dok su u okviru onogšto je postavljeno. Pogreška Mobiusovih planera jest da su ga staviliu kontekst koji, ne samo da je dopuštao, nego je stalno tražio njegovevještine i tečnu, slobodnu improvizaciju. Kontekst u kojem mu jegolemo bogatstvo i moć stavljeno izvan dohvata. Glumio je najmoćnijeg svjetskog plutokrata. Samo su ga pravila igre sprečavala dadoista bude ta osoba. Stoga je pokušao srediti sigurnosne mjere programa i na kraju je uspio.

- To nisu predvidjeli.- Nisu Mobiusovi planeri. Nevjerojatan tehnički podvig u kombinaciji s izvanrednom glupošću ljudske prirode. Tipično za njihovuvrstu. Ne, nije bilo predviđeno. Ali moglo se predvidjeti.- Vi ste mogli.- Tako je. Ali ne samo ja. Pretpostavljam da biste i vi mogliuočiti rizike.Glavni tajnik je otišao do svog golemog stola i sjeo. - To čudovište, taj čovjekkoji nam svima prijeti... možda ga i poznajete tako dobro kako mislite. No, nepoznajete mene. I stoga sam zbunjen. Oprostite mi ako kažem da vaše povjerenje umene podriva mojepovjerenje u vas.- To nije baš diplomatski. No, cijenim vašu iskrenost. Znam vasmožda bolje nego što to vi mislite.- A ti vaši obavještajni dosjei koje su skupili agenti koji misle dase ljudi mogu svesti na nešto poput priručnika za upotrebu, isti sumentalni sklop koji je proizveo taj vaš program Mobius.Janson je kimnuo glavom. - Neću se pretvarati da smo se vi i ja upoznali, ne uuobičajenom smislu. Ali razvoj svjetskih događaja u nekoliko prošlih desetljećadoveo je do toga da smo bili u ophodnji u nekoliko istih nezgodnih susjedstava.Znam što se doista dogodilo u Sierra Leoneu tog tjedna u prosincu jer sam bio

ondje, pratio sve komunikacije iz sjedišta UN-ovih trupa za održanje mira u regijii šefa posebnog izaslanstva imenovanog da koordinira UN-ove aktiv-515 nosti. Nije tu bilo baš puno održanja mira, suvišno je spominjati da je krvavigrađanski rat izmicao kontroli. Posebni izaslanik Mathieu Zin-sou zamoljen je daprenese zapovjednikovo izvješće i zahtjev za intervenciju u New York. Adresat jebio UN-ov visoki predstavnik koji bi ga iznio predstavnicima u Vijeću sigurnostikoji bi ga odbili, zabranili intervenciju.Glavni tajnik ga je čudno pogledao, ali nije ništa rekao.- Ako se to dogodi - nastavio je Janson - znali ste da će moždana desetine tisuća ljudi biti nepotrebno masakrirano. - Nije trebaoopisivati situaciju: identificirana su skladišta malokalibarskog oružjakoje je prikupio diler iz Malija. UN-ovi zapovjednici na terenu primilisu pouzdane dojave da će ih pobunjenički voda upotrijebiti da riješiplemenski sukob sutradan rano ujutro. Ljudi pobunjeničkog vođeposlužit će se oružjem da započnu upad u regiju Bayokuta, ubijajućineprijatelje, uništavajući sela, režući djeci udove. A to se sve moglospriječiti brzom akcijom niskog rizika koja bi uništila skladišta ilegalnog oružja. Moralna i vojna računica nije bila u pitanju. Ali isto takonije bio u pitanju ni birokratski kodeks ponašanja.- Tu postaje zanimljivo - nastavio je Janson. - Što čini MathieuZinsou? On je savršeni birokrat, pitajte bilo koga. Savršeni čovjek zaorganizaciju. Netko kome je stalo do pravila. No, on je i lisac. Za satvremena vaš je ured poslao brzojav visokom povjerenstvu za održanjemira koji se sastojao od 123 izvješća i radnji, tu je bio svaki nebitni

Page 276



Ludlum Robert - Direktiva Jansonkomad papira koji ste imali pri ruci, pretpostavljam. Skrivena u brzojavu, kao stavka broj devedeset sedam, bila je obavijest »Ako se nenaredi drukčije« koja je opisivala predloženu UN-ovu vojnu akcijuneutralnim riječima i koja je navodila točno vrijeme kad će nastupiti.Nakon toga javili ste svom generalu, smještenom izvan Freetowna, daje UN-ovo središnje zapovjedništvo obaviješteno o njegovim planovima i da nije imalo nikakvih primjedbi. To je bila doslovno istina.Također je bila istina da osoblje visokog povjerenika nije čak ni slučajno našlo dotičnu dojavu sve do tri dana nakon operacije.- Ne shvaćam kamo ovo vodi - reče Zinsou zvučeći kao da sedosađuje.- A u tom trenutku taj događaj bio je dio povijesti, zadivljujućiuspjeh, akcija bez žrtava koja je spriječila smrt mnogih tisuća nenaoružanih civila. Tko ne bi tvrdio da je zaslužan za to? Kukavički516

M UN-ov visoki povjerenik ponosno je rekao kolegama da je, naravno, odobrio akciju,dajući na znanje da je to bila njegova zamisao. I dok su mu svi čestitali uokolo,nije mogao nego osjećati sklonost premaMathieuu Zinsouu.Zinsou se zagledao u Jansona. - Glavni tajnik ne niječe, ali i ne potvrđuje. Ali tapriča, smatram, ne potvrđuje vjeru u nečiju predvid-ljivost.- Naprotiv, tako sam prepoznao značajke vašeg stila rada. Poslijeu žarištima krize u Taškentu, na Madagaskaru, na Komorima, primijetio sam vašizvanredni dar da izvučete najbolje iz loše situacije. Vidio sam ono što drugi nisu- nije bila stvar u tome da ste slijedili pravila, koliko u tome da ste shvatilikako da pravila slijede vas.Slegnuo je ramenima. - U mojoj zemlji imamo poslovicu. Slobodno prevedena znači:Kad se nađeš u rupi, prestani kopati.- Također sam uvidio vašu iznimnu diskreciju. Možete se pohvaliti s toliko toga, ali nikad niste.- Vaši komentari upućuju na neovlašten, nasrtljiv i neprikladanstupanj praćenja.- Uzimam to kao potvrdu prave istine.

- Vi ste nadareni, gospodine Janson. To vam priznajem.- Da vas pitam nešto: Što ćete dati čovjeku koji ima sve?- Ne postoji takav čovjek - reče Zinsou.- Točno. Demaresta motivira moć. A moć je jedina stvar za kojunitko ne misli da je ima dovoljno.

- Djelomično, jer moć stvara vlastitu subverziju. - Glavni je tajnik pogledao zamišljeno. - To je jedna od lekcija ovog takozvanogameričkog stoljeća. Biti moćan znači biti moćniji od drugih. Nikadne treba podcijeniti snagu nezadovoljstva u povijesti. Najjača stvarkod slabih je njihova mržnja prema jakima. - Naslonio se na stolicii prvi put u nekoliko godina zažalio što se odrekao pušenja.- Ali vidim kamo to vodi. Mislite da je taj čovjek megalomanijak.Netko tko nikad nema dovoljno moći. I to ste stavili kao mamac...moć.- Da - reče Janson.- Jedan od mojih uvaženih predaka običavao je reći - ništa nijeopasnije od ideje ako je jedina koju imate. Bili ste jako elokventni kri-517 tizirajući postavke programa Mobius. Pazite da ne udvostručite pogreške.Stvarate model tog čovjeka...- Demaresta - Janson se brzo ubacio. - Ali nazovimo ga PeterNovak. Bolje da se držimo uloge, da tako kažem.- Stvarate model tog čovjeka i zapravo promatrate kako se tohipotetsko biće kreće ovako ili onako. Ali, hoće li se i pravi čovjek

Page 277



Ludlum Robert - Direktiva Jansonponašati kao vaš model? Oni koje ste ljutito opisali kao »planere«to su rado pretpostavljali. Ali vi? Koliko je doista utemeljeno vašepovjerenje?Janson je pogledao u sjajne smeđe oči glavnog tajnika, vidio smireno lice koje jepozdravljalo stotine šefova država. Vidio je zračak gospodstva i kako se jačezagledao, tako je vidio nešto drugo, nešto samo djelomično skriveno. Vidio jebojazan.I to je također bilo nešto što su dijelili, jer je proizlazilo iz stvarnosti. -Uvjeren sam samo da je i loš plan bolji nego nikakav - reče Janson. - Krećemo se našto više fronti. Možda nam se posreći. A možda i ne. Dopustite mi da citiram jednogod svojih mentora: blaženi savitljivi jer se nikad neće iskriviti.- Sviđa mi se - Zinsou je zapljeskao. - To vam je rekao pametanmomak.- Najpametniji čovjek kojeg sam ikad poznavao - odgovori Janson mrko. - Čovjek koji sad sebe naziva Peter Novak.Hladnoća se spustila s još jednom dugom tišinom. Glavni je tajnik okrenuo stolicuprema prozoru dok je govorio. - Ovu organizaciju utemeljio je svijet umoran odrata.- Dumbarton Oaks - reče Janson - 1944.Zinsou je kimnuo. - Koliko god da se proširio mandat, njegova središnja misijauvijek je promicanje mira. Postoji popratna ironija. Jeste li znali da je zemljištena kojem stoji ova zgrada prije bilo klaonica? Krda su dovođena East Riverom nateglenici, a jedno izdajničko grlo vodilo bi ih do gradske klaonice, točno na ovommjestu. Na to se često podsjećam: ovo zemljište je nekoć bila klaonica. -Okrenuo selicem prema američkom operativcu. - Moramo se pobrinuti da to ne postane ponovno.- Pogledaj me u oči - visoki muškarac crne kose intonirao jeumirujućim glasom. Njegove visoke lične kosti pridavale su gotovo518 azijatski izgled njegovu licu. Čovjek koji se nazivao Peter Novak nadvio se nadostarjelog znanstvenika koji je ležao nagnut prema naprijed na kirurškom stolu.Velika platforma propusna na svjetlost podupirala je njegova prsa i bedra, aliabdomen mu je slobodno visio. Bila je to uobičajena oprema za spinalnu kirurgijujer je odvodila krv od kralježnice i smanjivala krvarenje.Intravenozna tekućina kapala je niz lijevu ruku. Stol je bio prilagođen tako da suglava i ramena starog znanstvenika bili poduprijeti prema naprijed pa su i on ičovjek koji je sebe nazivao Peter Novak

mogli komunicirati licem u lice.U pozadini se čuo gregorijanski napjev iz dvanaestoga stoljeća. Polagani, visokiglasovi u unisonu; bile su to riječi ekstaze, no Angusu Fieldingu zvučali su poputtužaljke.O ignis spiritus paraditi vita vite omnis creature sanctus es vivificando formas.Rez od petnaest centimetara bio je posred starčevih leđa, a metalni retraktoriširili su paraspinalne mišiće pokazujući kosti kralježnice, bijele poputbjelokosti.- Pogledaj me u oči, Angus - ponovi čovjek.Angus Fielding je pogledao, nije mogao a da ne gleda, ali muškarčeve oči bile sugotovo crne i u njima nije bilo nimalo milosti. Jedva da su djelovale ljudski.Činile su se kao izvor boli.Crnokosi čovjek odbacio je priučeni mađarski naglasak; njegov glas bio jejednoličan, ali jasno američki. - Sto ti je točno rekao Paul Janson? - Još jedanputupitao je krhkog starog znanstvenikakoji je drhtao od straha.Crnokosi čovjek kimnuo je mladoj ženi koja je dobro školovana za ortopedskogtehničara. Veliki lijevak, otvorene cijevi veličine šivaće igle, gurnut je krozvlaknastu koru oko mekanog diska koji dijeli peti i šesti torakalni kralježak.Nakon gotovo minute, žena mu je kimnula: lijevak je bio na mjestu.- I, dobre vijesti, stigli smo.519 Tanka bakrena žica, izolirana osim vrha, ubačena je kroz lijevak do samog spinalnogkorijena, debla kroz koje prolaze živčani impulsi iz cijelog tijela. Demarest jenamještao skalu dok mala količina električne struje nije počela pulsirati kroz

Page 278



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbakrenu žicu. Odmah je došlo do reakcije.Znanstvenik je vrištao - glasni vrisak koji ledi krv - sve dok mu nije ponestalozraka u plućima.- E, ovo je - reče Demarest ugasivši struju - vrlo jedinstven osjećaj, zar ne?- Rekao sam sve što znam - dahtao je znanstvenik.Demarest je okrenuo prekidač.- Rekao sam ti - ponovio je znanstvenik dok se bol gomilala nabol, prodirući kroz tijelo u grčevima čiste agonije. - Rekao sam ti!Svijetle i nestvarne, koralne pjesme radosti lebdjele su iznad agonijekoja ga je uništavala.Sanctus es unguendo periculose fractos: sanctus es tergendo fetida vulnera.Ne, nije bilo milosti u crnim nakupinama očiju tog čovjeka. Umjesto toga, tu jebila paranoja: uvjerenje da su njegovi neprijatelji bilo gdje i svugdje.- Znači, to tvrdiš - reče Alan Demarest - to tvrdiš jer misliš daće bol prestati budem li uvjeren da si mi rekao potpunu istinu. Alibol neće prestati, jer ja znam da nisi rekao. Janson te je izabrao. Izabrao te je jer je znao da si prijatelj. Da si odan. Kako da ti objasnimda meni duguješ odanost? Osjećaš bol, zar ne? I to znači da si živ,zar ne? Zar to nije dar? O, tvoje cijelo postojanje biti će osjet boli.Uvjeren sam da ćemo, uzmognem li postići da to shvatiš, postićinapredak.- O, blagi Bože, ne! - znanstvenik je vikao dok je još jedan tijekstruje prošao njegovim tijelom.- Izvanredno, zar ne? - reče Demarest. - Svako C-vlakno u tvomtijelu, svaki živac koji prenosi bol ulazi u ovaj glavni dio svežnjeva520 živaca koji ja sad stimuliram. Mogu staviti elektrode na svaki centimetar tvogtijela i neće proizvesti istu jačinu boli.Još jedan vrisak odjeknuo je sobom - još jedan vrisak koji je završio samo zato jerje izdahnuo zrak do kraja.- Da budemo sigurni, bol nije isto što i mučenje - nastavio je Demarest. - Kaoznanstvenik sigurno cijeniš važnost takvih razlika. Mučenje uključuje elementljudske namjere. Protkano je značenjem. Ako te pojede morski pas, recimo, to nijemučenje, ali ako te netko namjerno objesi iznad spremnika s morskim psima, to jestmučenje. Možda ćeš to odbaciti kao finese, ali molim dopuštenje da se ne slažem.

Mučenje, vidiš, ne zahtijeva samo namjeru da se zada bol. Važno je također dapredmet mučenja spozna tu namjeru. Moraš spoznati moju namjeru da uzrokujem bol.Točnije, moraš spoznati da ja namjeravam da spoznaš da ja namjeravam zadati bol.Treba shvatiti tu strukturu regresivne spoznaje. Možeš li reći da smo ti ija to napravili?- Da! - uzviknuo je starac. - Da! Da! Da! - glava se pomicalauokolo kako je struja ponovo prodirala u njega. Bio je rastrgan odboli, osjećao je da je svaki djelić njegova postojanja napadnut.- Ili želiš dati drukčiju analizu?- Ne! - Fielding je još jedanput zavrištao od boli. Agonija je bilajednostavno nezamisliva.- Znaš li što je Emerson rekao za velikog čovjeka: Kad ga guraju,muče, pometu, ima izgleda da nešto nauči; došao je pameti; stekao ječinjenice, shvatio je svoje neznanje, izliječen je od ludila predobrogmišljenja o sebi. Slažeš li se?- Da! - uzviknuo je znanstvenik. - Da! Ne! Da! - grčevi u mišićima koji su tresli njegovu kralježnicu samo su pojačavali već neizdrživu bol.- Čudiš li se koliko boli samo možeš preživjeti? Pitaš se kakotvoja svijest može uopće podnijeti patnju ove jačine? U redu je dasi znatiželjan. Valja se sjetiti da ljudsko tijelo nije ništa drukčijenego prije dvadeset tisuća godina. Putovi zadovoljstva i boli jednakisu kao što su bili. I tako možeš misliti da nema razlike između mučenja do smrti između, recimo, španjolske inkvizicije i iskustva koje ti janudim. To bi pomislio, zar ne? No, govoreći pomalo kao sljedbenik,moram reći da nemaš pravo. Naše rastuće razumijevanje neurokemije

Page 279



Ludlum Robert - Direktiva Janson521 doista je izuzetno vrijedno. Obično ljudsko tijelo ima nešto poput sigurnosnogventila: kad stimulacija C-vlakna dosegne određenu razinu, dolaze endorfini kojiotupe i ublaže bol. Ili nastupa nesvjestica. Bože, kako bih poludio kad bi se todogodilo. Drugim riječima, fenomenologija boli je ograničena. To je kao svjetlo:možeš doživjeti samo određenu razinu svjetlosti. Maksimalno stimuliraš štapiće ičunjiće mrežnice i nakon toga nema promjene u percepciji svjetla. No, kad nastupibol, moderna neuroznanost sve mijenja. Ono što je u tvojoj infuziji apsolutno jeključno za efekt, dragi Angus. To si znao, zar ne? Dali smo ti tvar poznatu kaonaltrekson. To je suprotno od opi-jata. Blokira prirodne ublaživače boli u tvommozgu, te legendarne endorfine. Tako da se^obične granice boli mogu povećati. Nebaš prirodno visoko.Drugi krik u agoniji, gotovo naričući, prekinuo je ovo razmatranje, ali Demarestato nije smelo. - Samo razmisli: zbog infuzije naltreksona, možeš iskusiti razinuboli koju ljudsko tijelo nikad nije trebalo iskusiti. Razinu boli koju ni jedan odtvojih predaka nije iskusio, čak i ako su imali nesreću da ih žive pojede tigarsabljastih zuba. I može se povećati gotovo neograničeno. Glavna granica je, rekaobih, strpljenje mučitelja. Djelujem li ti ja strpljivo? Mogu biti, Angus. Otkritćeš to. Mogu biti vrlo strpljiv kad zatreba.Angus Fielding, ugledni dekan Trinitv Collegea, učinio je nešto što nije otkad muje bilo osam godina: slomio se i rasplakao.- O, čeznut ćeš za nesvjesticom, ali infuzija sadržava takođersnažni psihostimulans, pažljivo smiješanu kombinaciju deksmetilfeni-data, atomoksetina i adrafinila koji te mogu održati maksimalno budnim, beskonačno. Nećeš ništa propustiti. To će biti najpažljivije odabran unutarnji doživljaj. Znam da misliš da si iskusio neizdrživu agoniju, neshvatljivu. Ali mogu je povećati deset puta, sto puta, tisućuputa. Ono što si iskusio dosad nije bilo ništa naspram onog što teočekuje. Pod pretpostavkom naravno da nastaviš odbijati suradnju.Demarestova ruka podignula se prema prekidaču. - Izuzetno mi jevažno da dobijem zadovoljavajući odgovor na svoja pitanja.- Bilo što - Fielding je dahtao, očiju punih suza - bilo što.Demarest se nasmijao, a njegov crni pogled bio je uperen naostarjelog sveučilišnog profesora. - Pogledaj me u oči, Angus. Pogledaj me u oči.Moraš mi se do kraja povjeriti. Sto si rekao Paulu Jan-sonu?522

37- Vidi, našla sam osobu koja motri ulaz - reče Jessica Kincaid Jansonu dok su sevozili zajedno u stražnjem dijelu otetog žutog taksija. - On misli da je totrenažna vježba. No, ako ona izađe, odluči otići na neki od svojih privatnih avionau Teeterboru, mogli bismo je izgubiti zauvijek. - Nosila je pamučnu pletenu košuljus logom telefonske kompanije Verizon.- Jesi li istražila stanare?- Sve živo sam učinila.I doista, uz veliki broj diskretnih telefonskih poziva, potvrdila je ono na što jeupućivalo promatranje, saznavši i više nego što je bilo potrebno. Stanovnici zgradeuključivali su gospodare financijskoga kapitalizma, direktore raznih zaklada itipove iz staroga New Yorka koji su poznatiji po svojoj filantropiji nego popodrijetlu blagostanja koje im je to omogućavalo. Problematičnije duše, željne dapokažu svoj novostečeni novac, možda će se odlučiti za penthouse u nekoj od palačaDonalda Trumpa, gdje svaka površina blista i sjaji. U Petoj aveniji 1060 dizala sujoš zadržala mjedena harmonika-vrata koja su postavljena oko 1910., kao i obloge odjelovine. Ploča sa stanarima u zgradi natjecala se s mianmarskom huntom unefleksibilnosti i nedemokratičnosti; moglo se očekivati da će biti odbijeneprijave za buduće stanare za koje bi se pokazalo da su »razmetljivi« - što jenjihov omiljeni termin za podcjenjivanje. Peta avenija 1060 rado prima umjetničkemecene, ali ne i umjetnike. Rado prima operne sponzore, ali ne i operne pjevače.Oni koji u duhu civilnoga društva523 podupiru kulturu, cijenjeni su; oni koji stvaraju kulturu, izbjegavaju se.

Page 280



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Našli smo neku Agnes Cameron na katu iznad njezinoga - rečeKincaidica. - Obnaša neku dužnost u upravi Metropolitana, društveno besprijekorna. Nazvala sam ured direktora predstavivši seda sam novinarka koja piše članak o njoj. Rekla sam kako samčula da je ondje na sastanku te da trebam provjeriti neke navode.Vrlo arogantna žena je rekla: - To je nemoguće, gđa Cameron je trenutačno u Parizu.- To je najbolja kandidatica?- Čini se. Prema podacima telefonske kompanije ima veoma brzuDSL internetsku vezu instaliranu lani.Pružila je Jansonu pamučnu majicu na kojoj je otisnut crni i crveni logo Verizona uskladu s njezinim. - Ispada da tvoj prijatelj Cornelius ima brata u Verizonu -objasni ona. - Daje ih na veliko. Muške i ženske. - Zatim dolazi kožni instrumentsvezan na remen oko struka. Kričavo narančasti pokusni telefon bila je najvećastvar. Kostim je zaokruživala siva metalna kutija za alat.Kad su se približili vrataru ispod tende, Jessie Kincaid je počela: - Imamoklijenticu, mislim da je sada na putu, no njezina DSL linija je u kvaru pa nas jezamolila da je popravimo dok je odsutna. - I ona mu tutne plastificiranu iskaznicu.- Klijentica se zove Cameron.- Agnes Cameron je na osmom katu - reče im vratar, a Jansonprepozna albanski naglasak. Obrazi su mu bili lagano osuti aknama,a kapa sa štitnikom bila je nabijena visoko na njegovu valovitu smeđukosu. Ušao je i posavjetovao se s čuvarom. - Serviseri iz telefonskekompanije. Stan gospođe Cameron.Pošli su za njim u elegantno predvorje koje je bilo ukrašeno štu-katurom starinskoguzorka jajeta i koplja te popločeno crnim i bijelim mramorom u harlekinskom uzorku.- Izvolite? - Drugi vratar, zdepast muškarac također albanskogapodrijetla sjedio je na okruglom tapeciranom stolcu i razgovarao sčuvarom. Sad je skočio na noge. Očito je bio nadređen drugom vrataru te je želio da bude jasno da on tu odlučuje.Nekoliko trenutaka šutke je promatrao ovo dvoje mršteći čelo. Zatim je podignustarinski bakelitni interni telefon i pritisnuo nekoliko brojki.,524, Janson je pogledao Kincaidicu: Gospođa Cameron je, čini se, na putu. Ona jeslegnula ramenima malko se pomaknuvši.- Serviseri iz Verizona - reče on. - Verizon. Da poprave telefon

sku liniju. Zašto? Ne znam zašto.Stavio je ruku na školjku telefona i okrenuo se prema dvoje posjetitelja. -Domaćica gospođe Cameron kaže da dođete kad gospođa Cameron bude u gradu. Dođiteidući tjedan.Jessie je teatralno zakolutala očima.- Mi nismo odavde - promrsi Paul Janson kroz usta. - Molim vaslijepo, kad vidite gospođu Cameron, recite joj da ćemo tek za nekoliko mjeseci moći ugovoriti novi sastanak da popravimo njezin DSL.- Nekoliko mjeseci?- Predviđamo da bi to moglo biti četiri mjeseca - odgovori Janson nemilosrdnim profesionalnim mirom. - Možda manje, moždaviše. U užasnom smo zaostatku. Pokušavamo doći do svakoga štobrže. No, kad se otkaže neki popravak, taj se onda stavlja na krajliste. Dobili smo poruku da gospođa želi da se problem riješi prijenego što se vrati u grad. Moj šef je dobio tri ili četiri poziva u vezis njezinim problemom. Ugurao ju je kao posebnu uslugu. Sada vikažete da nema veze. Što se mene tiče, dobro, ali svakako prenesiteto gospođi Cameron. Ako netko bude kriv, ja sigurno neću.Umor i povrijeđeni ponos natjecali su se u glasu servisera telefona koji jeopsjedao: bio je to netko tko je radio za golemu i užasno tromu birokraciju i bionaviknut da bude osobno kriv kad sustav zakaže. Navinut na to, ali ne i pomiren stime.Ako netko bude kriv: viši vratar se malo trznuo. Stanje je bilo takvo da se tražiokrivac, zar ne? Takvu situaciju najbolje je izbjeći. I sad je, govoreći na telefon,rekao povjerljivo: - Znate što? Ja mislim da je bolje da pustite te ljude da obavesvoj posao.

Page 281



Ludlum Robert - Direktiva JansonZatim je trznuo glavom u smjeru klupe za dizalo. - Niz predvorje i lijevo - rečeon. - Osmi kat. Domaćica će vas pustiti unutra.- Jeste li sigurni? Imao sam jako naporan dan pa mi ne bi bilokrivo da ranije završim.- Idite na osmi kat, ona će vas pustiti unutra - ponovi vratar, aiza opuštenog načina osjetila se blaga naznaka preklinjanja.Janson i Kincaidica krenuli su ulaštenim podom do dizala. Iako su starinskaharmonika-vrata bila u redu, kabina u koju su ušli525 dugo nije bila servisirana. Nije unutra bilo ni sigurnosne kamere: uz dva vratara ijednog zaštitara u predvorju, vijeće stanara nedvojbeno je odbilo dodatne mjeresigurnosti kao nepotrebni angažman, dok bi se takva glamurozna tehnologijaočekivala u stambenoj zgradi koju je gradio gospodin Trump. Par bi mogaorazmijeniti nevini poljubac u dizalu ne brinući se za znatiželjne gledatelje.Pritisnuli su puce za sedmi kat; hoće li se zapaliti? Neće. Janson ga je moraomasirati s dvije tanke naprave dvadeset sekundi prije nego što ga je mogaozaokrenuti i aktivirati. Čekali su nestrpljivo da se mala kabina digne, a zatim suse polako zatresli pri zaustavljanju. S obzirom na imućnost stanara, neobnovljenadizala znače nešto kao prenavljanje.Vrata su se napokon rastvorila ravno u predvorje stana.Gdje je bila Marta Lang? Je li čula vrata dizala kako se otvaraju i zatvaraju?Janson i Kincaidica mirno su zakoračili u predvorje i osluškivali neko vrijeme.Zveket porculana, ali u daljini.Slijeva, na kraju mračnog predvorja, zavojito je stubište vodilo do donjega kata.Zdesna su bila još jedna vrata; činilo se da vode u spavaću sobu ili možda višenjih. Pomno su provjerili područje - ima li kakvo riblje oko, bilo što što biupućivalo na opremu za nadzor. Nije bilo ničega.- Dobro - promrmlja Janson. - Sada ćemo se držati uputa.- Čijih uputa?- Mojih.- Shvaćam.Još jedan lagani zvuk porculana: zveket šalice koja je udarila o tanjurić. Jansonje gledao pozorno niz stubište. Nitko se nije vidio i on je bio zahvalan što sustube bile od istrošenog mramora. Nije bilo pucketavih daski na podu koje biposlužile kao nenamjerni sustav za uzbunjivanje.Janson je dao znak Jessie da stane iza njega. Zatim je polako počeo silaziti niz

stube držeći leđa uza zid što je zavijao. U rukama je držao maleni pištolj.Ispred njega bila je golema soba s debelim navučenim zastorima. Lijevo od njega:još jedna soba, svojevrsni dvostruki salon. Zidovi su bili od bijelog obojenogdrva, komplicirano obloženi; slike i dubo-526 rezi, ne posebno odabrani, visjeli su u geometrijski točnim razmacima. Pokućstvo jeizgledalo kao newyorški stan nekog tokijskog biznismena; elegantan i skup, no lišenindividualnosti.Jansonov um munjevito se usredotočio na raspored vrata i ravnih površina: jedno jepredstavljalo izlaganje i priliku, drugo perspektivusigurnosti i tajnovitost.Zid po zid, površina po površina, Janson se približavao dvostrukom salonu. Na poduje bio ulašten parket prekriven golemim aubussonskim sagovima prigušenih boja. No,sag nije sprečavao meko pucketanje pod nogama kad je stigao do ulaza u susjednisalon. Odjednom su mu živci trznuli kao da ga je stresla struja. Pred njim je biladomaćica u blijedoplavoj pamučnoj uniformi.Okrenula se prema njemu držeći pred sobom staromodno pernato prašilo, smrznuta, anjezino okruglo lice izobličilo se u užasno kreveljenje. Je li to bio izraz straha?- Paul, čuvaj se! - Bio je to Jessien glas. Nije ju čuo kako silazi,ali je bila nekoliko centimetara iza njega. Odjednom je iz prsa domaćice počeo izbijati grimizni mlaz i ona zatetura naprijed na sag dok jezvuk prigušilo mekano tkano vlakno.Janson se okrenuo i vidio pištolj s prigušivačem u Jessienoj ruci, plamičakbezdimnog baruta što je izlazio iz probušenog cilindra.- Isuse! - Janson je uzdahnuo sav užasnut. - Shvaćaš li što si

Page 282



Ludlum Robert - Direktiva Jansonupravo učinila?- A ti? - Jessica zakorači preko tijela i nogom gurne prašilo odperja koje je ostalo u ispruženoj ruci domaćice.Nije to bila naprava za čišćenje kuće, osim u najkrvavijem smislu. Vješto skriveniza lepeze od smečteg perja bio je snažan SIG Sauer još pričvršćen na ruku mrtvežene elastičnom vrpcom.Jessie je imala pravo što je pucala. Sigurnosni zapor je bio otkvačen na snažnomautomatskom pištolju, a metak unutra. Bio je djelić sekunde udaljen od smrti.Marta Lang nije bila sama. I nije bila bez zaštite.Je li moguće da još nije znala za njihovu nazočnosti? Na kraju drugog salona bio jejoš jedan prolaz s običnim vratima na guranje koja su se očito otvarala premaslužbenoj blagovaonici.Čuo se drugi zvuk kretanja koji je dolazio iznutra.527 Janson je zateturao prema zidu lijevo od okvira vrata i zavrtio se držeći svojuBerettu u visini prsa, spreman da pritisne okidač ili opali udarac, već premapotrebi. Krupan čovjek koji je držao pištolj upao je ovamo, očito poslan da istražisituaciju. Janson je uperio kundak svoje Berette čovjeku u potiljak. Zateturao je,a Jessie ga je uhvatila dok je padao i polegnula tiho na sag.Janson je stao mirno, na trenutak smirujući se i slušajući pozorno; iznenadno ga jenasilje iscrpilo, no nije si mogao priuštiti nikakvo opuštanje.Odjednom je uslijedila serija glasnih eksplozija i vrata na guranje bila suprobušena s nekoliko metaka Magnuma dok su uokolo prštale krhotine drva i boje. Jeli ih ispalila Marta Lang? Nekako je sumnjao u to. Janson je pogledao Kincaidicuprovjerivši je li i ona poput njega izvan vatrene crte, sigurna uz vrata.Na trenutak je zavladala tišina, a zatim se začuo zvuk mirnih koraka. Janson jeodmah znao što Marta Lang - ili ma tko to bio - radi i što on mora učiniti.Namjeravala je zuriti kroz rupe koje je njezin pištolj izbušio u drvenim vratima,procijeniti štetu. Utvrdila je vatrenu crtu. Sigurno da nitko ne bi ostao stajationdje gdje su upravo proletjeli meci.Vrijeme je bilo veoma važno, a Janson ga je imao vrlo malo. Sadal Janson je uprosvom snagom i bacio se gurnuvši ramenima vrata. To će biti njegovo oružje, ovan zarušenje bedema. Vrata su se isprva micala vrlo lako, a zatim su uz mukli šumudarila odbacivši osobu na drugu stranu.Bila je to doista Marta Lang koju je vidio kad su se vrata zanji-hala i otvorila.Vrata su lupila u nju odbacivši je prema stolu blagovaonice u Heppleivhiteovu

stilu. Teško automatsko oružje u njezinim rukama izletjelo je također uz štropotprema stolu udaljenom nekoliko centimetara od njezina dometa.Vješto poput mačke Langica se osovila na noge, obišla oko stola i posegnula zacrnim svjetlucavim oružjem.- Nemoj ni pomisliti na to - reče Jessica.Marta Lang je ugledala Jessicu kako u savršenoj pozi objema rukama drži pištoljWeaver. Njezino držanje tijela govorilo je da neće promašiti. Njezino lice govoriloje da neće oklijevati. Teško dišući, Langica nije ništa rekla i ništa činila, kao da je bila rastrgananeodlučnošću. Napokon je stala ravno provjeravajući položaj svog oružja kosimpogledom. - Niste baš zabavni - reče ona. Donji dio njezina lica, ondje gdje suvrata udarila u nju, bio je crven. - Zar ne želite malo izjednačiti šanse? Učinitiigru zanimljivom?Janson je pošao prema njoj i u trenutku kad se njegovo tijelo našlo između MarteLang i Kincaidice, Langica naglo pomakne ruku da zapuca. Janson je predvidio tajpokret i odmah joj je istrg-nuo oružje iz ruku. - Finski automat. Impresivno. Imateli dozvoluza tu igračku?- Provalili ste u moju kuću - reče ona. - Nanijeli teške tjelesneozljede mom osoblju. Ja bih to nazvala samoobranom.Marta Lang je prošla prstima kroz svoju savršeno počešljanu bijelu kosu i Janson jesad očekivao iznenađenje, no prsti su joj bili prazni. Nešto se promijenilo kodnje. Govor joj je postao laskav, ponašanje neusiljeno. Što je on zapravo znao o tojženi?- Nemojte tratiti naše vrijeme, a mi ćemo nastojati da ne tratimo

Page 283



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvaše - nastavi Janson. - Vidite, mi već znamo istinu o PeteruNovaku. Nema smisla pokušavati pružati otpor. On je mrtav čovjek.Gotovo je, do vraga!- Ti bijedni nabildani idiote - reče Marta Lang. - Misliš damožeš imati sve što zamisliš. No, to si mislio prije, zar ne? Zar sene čudiš tomu?- Odrekni ga se, Marta - reče Janson stisnutih zuba. - To ti jejedina prilika. Ostavili su ga na cjedilu. Izvršna naredba samog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.Prezir žene bijele kose bio je veličanstven. - Peter Novak je moćniji od njega.Predsjednik SAD-a samo je vođa slobodnoga svijeta. -Napravila je stanku da se toupije. - Imaš li sliku na velikom platnu ili čekaš da dođe na videu?- Ti si zaluđena. On te je nekako poveo u vlastitu mahnitost. Aako ne možeš disati slobodno, izgubljena si.- Hrabar govor od čovjeka proklete organizacije. Pogledaj me uoči, Janson. Želim vidjeti vjeruješ li doista u ono što govoriš. Vjerojatno da, ali to gore po tebe. Kao što pjeva debela gospa, sloboda jedruga riječ za ono kad nemaš više što izgubiti. Misliš da si junak, ha?Žao mi te je, znaš. Nema slobode za ljude poput tebe. Uvijek netko529 manipulira tobom. Ako to nisam ja, bit če netko drugi, netko manje maštovit. -Okrenula se prema Jessici. - Istina je. Tvoj dečko je poput glasovira. On je komadpokućstva dok nitko ne svira na njemu. A netko uvijek svira na njemu. - Na licu jojje zabljesnulo nešto između smiješka i grimase. - Zar nikad nisi primijetio da jeon cijelo vrijeme tri koraka ispred tebe? Tako si divno predvidiv. Mislim da je toono što ti zoveš karakterom. On zna što te pokreće, za što si sposoban i što ćešodlučiti učiniti. Kao nagradu za svu tvoju očajničku hrabrost u Kamenoj palači onse poigravao tobom baš kao što se dijete igra nekim prokletim akcijskim likom.Uspostavili smo daljinski nadzor, naravno. Motrili smo sve što si radio, svakikorak. Znali smo svaki element tvoga plana i pripremili smo se, za svaku sigurnost,za svaku predviđenu varijantu. Dakako da je Higgins, momak kojeg si izvukao izzatvora, insistirao da se spasi američka djevojka. I ti si, dakako, prepustiomjesto gospođi. Kakav si ti savršeni gospodin! Savršeno predvidiv. Letjelica jebila spojena da eksplodira daljinskim upravljačem. Suvišno je spominjati da jePeter Novak ravnao praktički svime. On je možda vidio cijelu tu prokletu operaciju.Vidiš, Janson, on te stvorio. Nisi ti njega stvorio. On je imao kontrolu prije, on

ima kontrolu sada. I uvijek će je imati.- Dopuštenje da ubijem kuju, gospodine? - upitala je Jessica po-dignuvši svoju lijevu ruku poput nestrpljiva kadeta.- Pitaj poslije - reče Janson. - Imaš tako malo prilika na ovomsvijetu, Marta Lang. Uostalom, je li to tvoje ime?- Kakve veze ima ime? - reče ona blazirano. - U vrijeme kad sebude obračunavao s tobom, pomislit ćeš da je to tvoje ime. A sadapitanje za tebe: misliš li da lisica, ako lov traje dovoljno dugo, počnezamišljati da ona lovi pse?- Sto želiš time reći?- To je svijet Petera Novaka. Ti upravo živiš u njemu. - Bljesnulaje neobično prozračnim smiješkom. Kad ju je Janson upoznao u Chi-cagu, izgledala je kao oličenje visokoobrazovane strankinje. Njezinnaglasak je sada bio pravi američki; kao da je stigla iz Dariena.- Peter Novak ne postoji - reče Jessie.- Sjeti se, draga, što se kaže za vraga; njegov je najveći trik dauvjeri ljude kako ne postoji. Vjeruj u što želiš.530 Neko je sjećanje mučilo Jansona. Gledao je prodorno Martu Lang, budan na svakitreptaj slabosti. - Alan Demarest? Gdje je on?- Tu. Ondje. Svuda. No, trebaš ga zvati Peter Novak. Nije pristojno ne učiniti tako.- Gdje, dovraga?- Neću reći - reče ona lagano.- Kakve on ima veze s tobom? - plane Janson.

Page 284



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Žalosno je reći, ali ne znaš o čemu govoriš.- On te nekako posjeduje.- Nisi shvatio, zar ne? - odgovori ona prezrivo. - Peter Novakposjeduje budućnost.Janson se zagledao. - Ako znaš gdje je, neka mi Bog pomogne, izvući ću informacijuiz tebe. Vjeruj mi, nakon nekoliko sati na dripu skopolamina, nećeš znati razlikuizmeđu svojih misli i svog govora. Sto god ti uđe u glavu, izaći će ti kroz usta.Ako ti je u glavi, mi ćemo to već izvući. Izvući ćemo i masu smeća. Više bih volioda se očistiš bez pomoći kemije. Ali na ovaj ili onaj način, reći ćešnam što želimo saznati.- Toliko si obuzet time - reče ona i okrene se Jessici. - Daj me zaštiti. Zar nemogu računati na malo ženske solidarnosti? Zar nisi čula da je sestrinstvo moćno? -Zatim se naslonila prema naprijed namjestivši svoje lice tek nekoliko centimetaraod njegova. - Paul, doista mi je žao zbog tvojih prijatelja koji su odletjeli unebo u Anuri. - Mahala je prstima i kiselim glasom dodala: - Znam da si bio savslomljen zbog svog grčkog prijatelja koji je bio meta. - I ona se naceri nakratko.- Sto da kažem? Sranja se događaju.Janson je osjetio kako mu vena na čelu bolno udara; znao je da mu se na licu ogledagnjev. Zamišljao je kako joj drobi lice, zamišljao je kako joj lomi lične kosti,kako joj gura nosne kosti u mozak. Tako brzo da je osjetio kako mu uzmiče maglabijesa. Shvatio je kako je smisao njezina podbadanja da ga dovede do toga da izgubikontrolu. -Ja ti ne dajem tri izbora - reče on. - Samo dva. A ako ne odlučiš, jaću odlučiti za tebe.- Hoće li to dugo potrajati? - upita ona.Janson je postao svjestan koralne glazbe u pozadini. Hildegard Bingenska. Dlake suse na Jansonovu vratu digle. - Himna ekstaze - progunđa. - Duga sjena AlanaDemaresta.531 - Ma da? Ja sam ga navela na to - reče ona slegnuvši ramenima.- Dok smo odrastali.Janson se zagledao u nju kao da je vidi prvi put. Odjednom ga je zasuo niz malenihpotmulih detalja. Micanje njezine glave, njezini iznenadni, zbunjujući pomaciosjećaja i tona, njezina dob pa čak i neke crte i izrazi.- Isuse Kriste - reče on. - Ti si...- Njegova sestra blizanka. Rekla sam ti da je sestrinstvo snažno. -Počela je masirati opuštenu kožu ispod svoje lijeve ključne kosti. -

Slavni blizanci Demarest. Dvostruka nevolja. Terorizirali su jebeniFairfield kao djeca. Glupani iz Mobiusa nisu nikad čak ni znali dame Alan upoznao sa situacijom. - Dok je govorila, njezini su kružnipokreti postajali dublji, uporniji, očito odgovarajući na svrbežduboko ispod kože. - Ako misliš da ću 'ga se odreći', kako ti toumješno kažeš, pametnije ti je da ponovo razmisliš.- Nemaš izbora - reče Janson.- Sto ona to radi? - upita Jessica tihim glasom.- Uvijek imamo izbor. - Langičini pokreti postajali su manji,ciljaniji; počela je kopati po nečem u blizini ključne kosti. - Ah -reče ona. - To je to. To je to. Sad je mnogo bolje... ^-- Paul! - uzvikne Jessica. Shvatila je trenutak prije njega. - Stanitu! rBilo je prekasno. Bio je to jedva čujni udarac potkožne ampule i žena je zabacilaglavu unatrag kao u ekstazi dok joj se licem razlilo grimizno crvenilo. Proizvelaje meki, gotovo puteni zadihani zvuk koji je utonuo u gugutavi zvuk duboko unjezinu grlu. Čeljust joj se otvorila, mlohavi potočić sline potekao iz kuta usana.Zatim su joj oči zakolutale ostavljajući kroz poluzatvorene vjeđe vidljive samobjeloočnice.Iz nevidljivih zvučnika pjevali su glasovi duhova.Gaudete in iloi,quem no viderunt in terris muhi, qui ipsutn ardenter vacoverunt. Gaudete in capitevestro. n

Page 285



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je stavio ruku na dugi vrat Marte Lang tražeći puk, iako je znao da ga nema.Teško je bilo prepoznati znakove trovala cija-nidom. Odabrala je smrt radije negoda se preda, a Jansonu je bilo teško reći je li to čin hrabrosti ili kukavštine.Uvijek imamo izbor, rekla je mrtva žena. Uvijek imamo izbor; Drugi glas iz prošlihdesetljeća javio mu se u sjećanju: jedan od ispitivača Vijetkonga, čovjek snaočalama u čeličnom okviru. Ne odlučiti znači isto odlučiti. 533 38Telefonska konzola na stolu glavnoga tajnika skladno je zazvonila. Helgin glas: -Žao mi je što smetam, ali to je ponovno g. Novak.Mathieu Zinsou se okrenuo visokoj povjerenici za izbjeglice, bivšoj irskojpolitičarki koja je kombinirala energičan stil s velikom količinom rječitosti;trenutačno se svađala s podtajnikom za humanitarna pitanja koji je vodio žustruborbu s nepopustljivim i humanitarnim žarom. - Madame MacCabe, užasno mi je žao,ali to je poziv na koji moram odgovoriti. Mislim da sam shvatio vašu zabrinutost uvezi s jakim kritikama koje dolaze iz Odjela za politička pitanja i mislim da im semožemo posvetiti ako svi razmišljamo zajedno. Zamolite Helgu da organizira sastanaks dužnosnicima. - Dizao je i sagibao glavu u uljudnoj kretnji otpusta.Zatim je podignuo slušalicu. - Molim, pričekajte za g. Novaka -reče neki ženskiglas. Nekoliko škljocanja i elektronskih kvrceva i začuo se glas Petera Novaka: -Mon cher Mathieu - započe on.- Mon cher Peter - odgovori Zinsou. - Tvoja se velikodušnostmora cijeniti čak u razmatranju onoga o čemu smo raspravljali. Otkadsu Rockefelleri darovali zemljište na kojem se nalazi kompleks UN-a,ni jedan privatni pojedinac nije darovao...- Da, da - prekine Novak. - Zao mi je, ali moram otkloniti tvojpoziv na večeru.-Da? „đi!

- Imam nešto svečanije na pameti. Mislim da ćeš se složiti smojim razmišljanjem. Mi nemamo tajni, zar ne? Transparentnost jeuvijek bila najviša vrijednost UN-a, zar ne?

- Do određene mjere, Peter.- Reći ću ti što predlažem, a ti ćeš mi reći misliš li da sam nerazuman.- Izvoli.

- Shvatio sam da će se poseban sastanak Generalne skupštineodržati u petak. Uvijek sam maštao o tome da se obratim tom visokom tijelu. Luda taština.- Naravno da ne - reče Zinsou brzo. - Budi uvjeren da se maloprivatnih građana ikad obratilo...- No, nitko mi neće osporiti pravo i povlasticu... Mislim da moguto reći bez straha od protuslovlja.- Bien sur.- S obzirom na to da će biti nazočni mnogi šefovi država, razinasigurnosti bit će velika. Smatraj me paranoičnim, ali meni se čini dato umiruje. Ako dođe predsjednik SAD-a, kao što se čini mogućim,bit će i posebna tajna služba. Sve to veoma smiruje. A ja ću vjerojatno biti u pratnji gradonačelnika New Yorka koji je uvijek biotako prijateljski raspoložen prema meni.

- Vrlo javna pojava visokog profila - reče Zinsou. - To nije kaoti, moram reći. Daleko od tvog ugleda pustinjaka.- Upravo zato i predlažem to - reče glas. - Ti znaš moju politiku:uvijek ih pusti da nagađaju.- A naš... . razgovor? - Zbunjenost i tjeskoba ozlovoljili su ga;borio se da to ne pokaže.

Page 286



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Nemoj se brinuti. Mislim da ćeš otkriti da čovjek nikad nemaviše privatnosti nego kad je pod javnim nadzorom.- Do vraga! - uzvikne Janson. Ponovno je gledao snimku posljednjeg Demarestova telefonskog razgovora.

- Sto sam mogao učiniti drukčije? - upita Zinsou, a u glasu muse osjećao strah i grižnja savjesti.- Ništa. Da si previše ustrajao, to bi samo pobudilo njegove sumnje. To je duboko paranoičan čovjek.- Što da radiš s takvom molbom? Zbunjujuće, zar ne?535 - To je genijalno - reče Janson grubo. - Taj momak ima višepoteza od Bobbyja Fischera.- Ali da si ga htio istjerati iz skrovišta...- Mislio je on na to i poduzeo mjere opreza. On zna da su snageprotiv njega krajnje podijeljene. Nema načina da Tajna služba budeikad upućena u istinu. On se služi našim ljudima kao štitom. Nije tosve. Doći će do rampe zgrade Ujedinjenih naroda s gradonačelnikomNew Yorka uza se. Svaki atentat na njega ugrozio bi poznatog političara. Ulazi u arenu nevjerojatno guste sigurnosne mreže s agentimaoka sokolova koji su dodijeljeni nacionalnim vodama iz cijeloga svijeta. Tu će biti ekvivalent polja snage oko njega cijelo vrijeme. Akobi kakav američki operativac pokušao pucati, istraga koja bi nakontoga uslijedila, vjerojatno bi dignula sve u zrak. Dok je on u Glavnojskupštini, ne možemo ga dirati. Ne možemo. Zamisli to, bit će ugomili. Poznavajući svu njegovu iznimnu velikodušnost, smatrat ćese čašću za međunarodnu zajednicu...- Što može pozdraviti čovjeka koji se čini kao svjetlost državama- reče Zinsou kreveljeći se.- To je pravi Demarest. 'Skriven od punog pogleda' bio je jedanod njegovih omiljenih opisa. Znao bi reći da je katkad najbolje mjestoda se sakriješ upravo oko javnosti.- Posebno ono što je rekao meni - razmišljao je Zinsou. Pogledaoje kemijsku olovku u svojoj ruci pokušavajući je snagom misli pretvoriti u cigaretu. - Sto sada?Janson je uzeo gutljaj mlake vode. - Ili ću nešto izmisliti...

-Ili?Oči su bile tvrde. - Ili neću. - Izašao je iz ureda glavnog tajnika bez ijednedruge riječi ostavljajući diplomata samog sa svojim mislima.Zinsou je osjetio kako ga nešto steže u grudima. Zapravo, malo je spavao otkad gaje prvi put predsjednik SAD-a, nevoljko i na Janso-novo insistiranje, obavijestio okrizi. Zinsou je bio i sad je protiv. Kako su Sjedinjene Američke Države mogle bititako lakomislene? Osim ako to nisu bile Sjedinjene Države; bila je to malenaintriga programera. Planera, kao što bi Janson rekao. Tajna se prenosila iz jednepredsjedničke vlade na drugu, poput kodova državnog nuklearnog arsenala - i teknešto manje opasno. Zinsou je osobno poznavao više šefova država od bilo koga drugoga. Znao je dapredsjednik podcjenjuje krvavi metež koji bi se oteo kontroli ako bi istina oprogramu Mobius ikad izašla na vidjelo. Zamišljao je predsjednike vlada,predsjednike država, tajnike stranaka, emire i kraljeve prevarenog planeta. Cijelabi se poslijeratna antanta raspala. Diljem točki nemira u svijetu, goleme količinesporazuma i povelja o rezolucijama o sukobima bilo bi krivotvoreno, stavljeno izvansnage, jer bi njihov autor bio razotkriven kao varalica, američki agent koji seinfiltrirao. Mirovni sporazum o kojem je pregovarao Peter Novak na Cipru? Bio bipotpuno pobijen u roku od nekoliko sati uz uzajamno optuživanje Turaka i Grka.Svaka bi strana optuživala drugu da je cijelo vrijeme znala istinu; pakt koji senekoć činio nepristranim sada bi se tumačio kao da lagano pogoduje neprijatelju. Adrugdje?Vaša monetarna kriza u Maleziji? Veoma mi je žao, stari moj. Mi smo to učinili.Maleni zahvat u funtu prije nekoliko godina što je imalo za posljedicu da jegospodarstvo Velike Britanije izgubilo nekoliko bodova u BDP-u. Da, naše

Page 287



Ludlum Robert - Direktiva Jansoniskorištavanje toga učinilo je loše stanje mnogo, mnogo gorim. Užasno mi je žao, neznam što smo smislili...Razdoblje relativnoga mira i napretka ustupilo bi mjesto razdoblju lišenom ijednoga i drugoga. A što je s uredima Zaklade za slobo-dudiljem razvijenoga svijetai istočne Europe, razotkrivenih sada kao tajna američka obavještajna operacija?Mnoge vlade koje surađuju ne bi jednostavno preživjele poniženje. Ostale bi, kakobi održale povjerenje među svojim građanima, prekinule sve veze sa SjedinjenimDržavama i označile bivšega saveznika kao protivnika. Tvrtke u američkomvlasništvu, čak i one koje nemaju veze sa Zakladom za slobodu, zaplijenile bivlade, njihova bi imovina bila zamrznuta. Svjetskoj trgovini bio bi zadan težakudarac. U međuvremenu bi oni ogorčeni i nezadovoljni na planetu imali barem nekicasus belli; neizrečene sumnje našle bi katalizator. Među službenim političkimstrankama i širim pokretima otpora, otkrića bi izazvala bojni poklič protivameričkoga imperija. Napola ujedinjen entitet, koji je bio Europa, na kraju bisklopio koaliciju oko zajedničkog neprijatelja pa bi se ujedinjena Europa sukobilasa Sjedinjenim Državama.Tko bi to mogao obraniti? Tko bi na to pomislio? Ovdje je bila zemlja koja jeprevarila svoje najbliže i najvjernije saveznike. Zemlja537 koja je potajno manipulirala polugama vlasti diljem planeta. Zemlja koja će navućina sebe mržnju milijarda ljudi. Čak i organizacije koje su bile posvećenemeđunarodnoj suradnji past će pod sumnju. To bi vrlo vjerojatno moglo značiti krajUjedinjenih naroda, ako ne odmah, a ono u kratkom roku, u razdoblju sve većeogorčenosti isumnje.A to bi značilokako ono kažu Amerikanci? - svijet nevolja.Kalif je ponovno pročitao brzojav koji je upravo primio i osjetio ugodni sjajpredviđanja. Bilo je kao da se oblačno nebo razdvojilo da otkrije čistu i sjajnuzraku sunčane svjetlosti. Peter Novak obratit će se na godišnjem sastanku Općeskupštine UN-a. Čovjek će, a on naposljetku nije bio ništa više od čovjeka,pokazati napokon svoje lice. Bit će pozdravljen suhoparnom zahvalnošću, lovorikamai odobravanjem. I ako Kalif bude to želio, nečim još.Sad se okrenuo ministru sigurnosti Mansura koji je bio jedva nešto više odskorojevićkog trgovca sagovima, unatoč retoričkoj inflaciji njegova naslova te muse obratio uljudnim i zapovjednim tonom. - Ovaj sastanak međunarodne zajednice bit

će važan trenutak za Islamsku Republiku Mansur - reče on.- Svakako - odgovori ministar, nizak, ružan čovjek koji je nosiojednostavno bijelo pokrivalo za glavu. U stvarima koje se nisu odnosile na kuransko pravovjerje, vodstvo ove oslabljene, očajne malezemlje moglo se lako zadiviti.- O vašem će se izaslanstvu, ispravno ili pogrešno, suditi po njegovu profesionalizmu, ponašanju i disciplini. Ništa ne treba krenutipogrešnim putom, čak ni unatoč nepoznatim i neočekivanim zločincima. Mora se održati najviša razina sigurnosti.Ministar Mansura kimnuo je glavom; znao je da je u vodi do grla i na svojezadovoljstvo shvatio kako nema smisla tvrditi drukčije, barem ne u nazočnostivrsnog taktičara kakav je stajao pred njim.- Prema tome, ja ću voditi izaslanstvo. Vi samo trebate osiguratidiplomatsku zaštitu, a ja ću se osobno pobrinuti da sve bude kakotreba.- Hvaljen budi Alah - reče čovjek. - Ništa nam više ne treba.Vaša požrtvovnost bit će nadahnuće drugima.538 Kalif je polako kimao odavajući počast. - Ono što činim - reče on - nije ništadrugo nego ono što valja učiniti.Uska gradska kuća bila je elegantna, ali ipak je izgledala bezlično, starinska kućapoput stotina drugih u susjedstvu newyorškoga Zaljeva kornjača. Stubište ispredkuće bilo je sivo-smeđe s crnim rukohvatima podignutim dijagonalno prema stubištu.Oni trebaju spriječiti da se čovjek posklizne kad stubište postane klizavo od kišeili leda; elektronički senzori ispod rukohvata signaliziraju prisutnost

Page 288



Ludlum Robert - Direktiva Jansonposjetitelja. Sunce se reflektiralo od debelih olovnih stakala salona; izgledala susamo kao ukras, ali bila su sigurna od teškokalibarskih metaka. Zamjenik ravnateljaobavještajne agencije za obranu nazvao ih je »sterilni sedam«: bila je to sigurnakuća što su je rezervirali pla-neri Mobiusa za svoju prigodnu uporabu, jedna oddeset takvih u zemlji. Janson bi tu bio zaštićen, bio je uvjeren; isto je takovažno da ima pristup najsofisticiranijoj komunikacijskoj opremi, uključujućiizravan pristup golemim bazama podataka što su ih sastavile združene obavještajneslužbe Sjedinjenih Država.Janson je sjedio u radnoj sobi na drugom katu zureći u žuti jastuk. Oči su mu bilepodlivene krvlju zbog neispavanosti; glavobolja mu je udarala iza očiju. Bio je ušifriranoj komunikaciji s preživjelim članovima programa Mobius. Nitko nije biooptimističan niti jetvrdio da jest.Ako bi Novak došao u zemlju, kako bi on to učinio? Kakvi su izgledi da ih graničnakontrola obavijesti o njegovu dolasku? Upozorenje je otišlo u svaku zračnu luku,privatnu i javnu u zemlji. Službenici u zračnim lukama bili su obaviješteni jer jezbog »vjerodostojnih prijetnji« životu Petera Novaka bilo ključno da se specijalnesigurnosne jedinice za brze intervencije, što ih koordinira američki StateDepartment i koje su zadužene za zaštitu stranih uglednika, izvijesteo njegovu kretanju.Telefonirao je Dereku Collinsu koji je bio na Phipps Islandu gdje je opsegkontingenta nacionalne garde utrostručen. U pozadini jezačuo zveket pseće ogrlice.- Hoću reći da je Butch doista pobjegao na to mjesto - reče Col-lins. - Do vraga,traljavi mješanac mi je doista prirastao srcu. Uza sve ono što se dogodilo, ugodnoje imati ga uza sebe. Dakako da ga rad-539 nici koji su jučer ovdje popravljali stvari nisu voljeli. On ih je gledao kao da suhrana. No, kladim se da zoveš radi izvještaja o drugim stvarima.- Kakve su vijesti?- Dobra je vijest da je kobra na putu, barem smo prilično sigurniu to. Loša je vijest da je jučer otkriveno truplo Nell Pearson. Kako jepotvrdila gopoda Novak. Pretpostavlja se da je riječ o samoubojstvu.Prerezala si je žile u kadi. I tako je nit prerezana.- Isuse - reče Janson. - Misliš da je ubijena?- Ne, to je bio 'poziv u pomoć'. Naravno da je bila ubijena. No,

nitko to nikad neće moći dokazati.- Kakvo prokleto smeće - reče Janson. U njegovu je glasu biloolovo.- Lutajući uokolo - reče Collins sumorno - nitko nije opazioPumu. Nula, nada, ništa. Četiri izvještaja o sličnim osobama, brzoopovrgnuta. Činjenica jest da naš momak možda nije došao iz inozemstva, možda je već bio u zemlji. A za njega je dječja igra doćiincognito. Ovo je velika, mnogoljudna zemlja s više od petsto međunarodnih aerodroma. Naše su granice po prirodi propusne. Nemoram ti to spominjati.- Sada nije vrijeme da se govori o nemogućnostima, Derek - rečeoperativac.- Hvala na ohrabrenju, treneru. Zar misliš da nije svatko od nas,do vraga, radio na tim sranjima? Nitko od nas ne zna tko je sljedećina redu da bude ubijen. Želiš li govoriti o nemogućnostima, zanimatće te najnovije razmišljanje o State DepartmentuNakon pet minuta Janson je spustio slušalicu s nekim nesigurnim osjećajem.Gotovo neposredno nakon toga srebrnosivi telefon na stolu prekrivenim zelenimpustom tiho je zazvonio tako da mu je mirnoća zvona davala neko dodatno značenje.To je bila linija rezervirana za komunikaciju s Bijelom kućom.Podignuo je slušalicu. Bio je to predsjednik.- Slušaj, Paul, pretresao sam to bezbroj puta s Dougom ovdje.Ovo Demarestovo obraćanje pred Općom skupštinom mogao bibiti neizravni ultimatum.- Gospodine?

Page 289




- Kao što znaš, tražio je kontrolne kodove za cijeli sustav Eche-lona. Otpravio sam ga.- Otpravili ste ga?- Otpilio sam ga. Mislim da je poruka koju odašilje prilično jednoznačna. Ne dobije li što želi, pojavit će se pred Općom skupštinomi podmetnuti eksploziju. Prikazat će jasno stvar dok cijeli svijet visina svakoj njegovoj riječi. To je pretpostavka. Možda griješimo. Ališto više razmišljamo o tome, to više mislimo kako je to vjerodostojnaprijetnja.- Dakle?- Uzdam se u Boga da će ga pogoditi munja prije nego što ustanei održi taj govor.- To sada zvuči poput kakva plana.

- Želeći spriječiti to, odlučio sam se sastati s njim unaprijed.Kapitulirati. Pristati na njegovu prvu rundu zahtjeva.- Jeste li predviđeni da se pojavite u UN-u?- To smo ostavili otvoreno. Državni tajnik biti će ondje zajedno sveleposlanikom pri UN-u, stalnim predstavnikom, trgovinskim pregovaračem i ostatkom limenih vojnika koje uvijek šaljemo. Ali, napravimo li tu... razmjenu, to će morati doći od mene. Ja sam jedini kojiima dopuštenje i ovlaštenje da učinim to.- Izložit ćete se riziku.- Paul, ja već jesam izložen. I ti si.

J40. 541 39NEW YORK TIMESSastaje se Opća skupština UN-aIz cijeloga svijeta stotine nacionalnih voda okupit će se na »Dijalogucivilizacija«

Barbara CorlettNEW YORK - Za većinu stanovnika New Yorka sastanak stotina stranih šefova država ivisoko rangiranih ministara izaziva veliku zabrinutost: hoće li kolona motornihvozila pogoršati problem prometne gužve? Međutim, u američkom State Departmentu idrugdje u diplomatskim krugovima, povećana zabrinutost je na dnevnom redu. Postojenade da će 58. sastanak Opće skupštine dovesti do bitnih reformi i povećati razinumeđunarodne suradnje. Glavni tajnik UN-a Mathieu Zinsou predvidio je kako će tobiti »prekretnica« u povijesti te nemirne organizacije.Predviđanje je pojačano glasinama o mogućem pojavljivanju pred Općom skupštinomuvaženoga filantropa i humanitarca Petera Novaka, čija se Zaklada za sloboduuspoređuje s Ujedinjenim narodima u svom globalnom dosegu, pa čak i po diplomatskimpostignućima. UN-u su zemlje članice dužne milijarde dolara, uključujući iSjedinjene Države, a glavni tajnik ne prikriva činjenicu da zamrzava-..,._ 549. .. nja plaća i rezanja troškova otežavaju regrutiranje i zadržavanje službenikavisokog kalibra. Gospodin Novak, čija je velikodušnost postala legendarna, moždaima konkretne prijedloge za prevladavanje financijske krize UN-a. Najvišidužnosnici UN-a predlažu da direktor Zaklade za slobodu možda također predložizdruživanje snaga u sklopu UN-a da se koordinira pomoć područjima najviše pogođenimsiromaštvom i sukobima. Gospodina Novaka koji živi povučeno od svijeta nismo moglipronaći za komentar. Nastavak na stranici B4.Sve će se dogoditi sutra, a ono što će se dogoditi, ovisit će o tome kako su dobroobavljene njihove pripreme. Jedna noga ispred druge.Janson, službeno vanjski savjetnik za sigurnost kojeg je angažirao Izvršni uredGlavnoga tajnika, proveo je posljednja četiri sata lutajući kompleksom Ujedinjenih

Page 290



Ludlum Robert - Direktiva Jansonnaroda. Sto su zaboravili? Janson je pokušavao misliti, no zamaglilo mu se predočima; posljednjih nekoliko dana spavao je vrlo malo, pokušavao se održati budnimcrnom kavom i aspirinima. Jedna noga ispred druge. To je bila civilna misijainspekcije o kojoj će sve ovisiti.Kompleks UN-a koji se prostirao duž East Rivera od Četrdeset druge ulice doČetrdeset osme bio je otok sam po sebi. Zgrada tajništva izgledala je kao da imatrideset devet katova; u obrisima grada slavni simboli poput zgrade Chrvslera iEmpire State Buildinga bili su tek jadne izbočine u usporedbi s njom - stabla uzplaninu. Tajništvo se isticalo ne toliko visinom, koliko svojom širinom, većom odkakvoga gradskog bloka. Na svakoj strani zgrade puni zid od plavo-zelenogatermopanskog stakla i aluminija bio je identičan, svaki kat ograničen crnim redomtrouglastog zida među lukovima, a njihovu simetriju prekidale su samo nepravilnorazmještene rešetke mehaničkih katova. Dva uska kraja bila su pokrivena vermontskimmramorom, što je bio ustupak, prisjetio se Janson, bivšem vermont-skom senatorukoji je predsjedao savjetodavnim odborom Glavnoga stožera i služio kao stalniamerički predstavnik u UN-u. U nekom nevinijem dobu Frank Lloyd Wright nazvao jetajništvo »super kištrom da se fijasko pošalje u pakao«. Riječi su se sada činileprijeteće proročkima.543

Donja zgrada Opće skupštine koja je bila smještena točno sjeverno od tajništva bilaje odvažnija u dizajnu. Bio je to neobično zakrivljen četverokut koji se rušio usredinu i širio prema drugom kraju. Neprimjerena kupola, opet ustupak senatoru,bila je smještena na sredini krova i izgledala poput prevelikog otvora turbine.Sada kada je zgrada Opće skupštine bila prazna, hodao je kroz nju nekoliko puta doksu mu oči prelazile preko svake površine kao da je prvi put tu. Južni je zid bio odčistoga stakla stvarajući svijetlo i zračno predvorje za izaslanstva na koje semoglo gledati s tri reda balkona. U sredini zgrade skupštinska dvorana bila jepolukružni atrij. Sjedala u zelenoj koži raspoređena su oko središnjeg podija kojije bio prostrani oltar od zelenog, a na vrhu crnog mramora. Iznad toga, na širokompozlaćenom zidu, bio je postavljen okrugli logo UN-a: dva vijenca od žita ispodstilizirane slike globusa. Iz nekog razloga logo na globusu sa svojim krugovima iokomitim crtama pogodio ga je kao slika centrirana na križu nišana: cilj zemlja.- Neki ljudi žele ispuniti svijet smiješnim ljubavnim pjesmama -pjevušio je Rus nemelodično.

- Grigori? - reče Janson u mobitel. Naravno da je to bio Grigori.Janson je bacio pogled na prostrani atrij primijetivši dva golemavideoekrana postavljena s obiju strana govornice. - Jesi li dobro?- Nikad bolje! - reče Grigori Berman odlučno. - Opet u svomdomu. Privatna medicinska sestra po imenu Ingrid! Drugoga danastalno sam bacao toplomjer na pod samo da je vidim kako se sagiba.Bokovi na toj djevojčici, Veneri u bijeloj uniformi! Ingrid, kažem ja,hoćeš li igrati medicinsku sestru? 'Gospon Berman,' kreštala je svašokirana, 'ja jesam medicinska sestra'.- Slušaj, Grigori, dobio sam jednu narudžbu. Ako nisi za to,samo mi reci. - Janson je govorio nekoliko minuta pružajući mnoštvopotrebnih pojedinosti, a Berman će ili razraditi ostatak ili neće.Berman je šutio nekoliko trenutaka kad je Janson prestao govoriti. - Sada jeGrigori Berman šokiran. Ono što vi predlažete, gospodine, neetično je, nemoralno,protuzakonito; to je podmuklo kršenje standarda i prakse međunarodnog bankarstva. -Začuo se udarac. - Ja to volim.- To sam i mislio - reče Janson. - I ti to možeš srediti?5.44 - Sredit ću to uz malenu pomoć svojih prijatelja - zapjevušio jeBerman.- Jesi li siguran da si spreman to učiniti?- Pitaj Ingrid što Grigori Berman zna činiti - odgovori on pijuckajući s indignacijom. - Što Grigori može učiniti? Sto Grigori nemože učiniti?Janson je poklopio svoj Ericsson i nastavio koračati dvoranom. Hodao je iza

Page 291





Ludlum Robert - Direktiva Jansonrazmišljali o njihovu nedostatku samokontrole. Nije čudo što su njihove zemljezapale u vratolomne inozemne dugove. Snažni vođe su pak gledali u svojim mršavimzapadnim kolegama bezbojne i hladne materijaliste, suhoparne administratore, a neistinske vođe ljudi. Takve su misli treperile iza svakog zubatog smiješka.Poput molekula skupine su se miješale i sudarale, spajale i razilazile. Ispraznešale smjenjivale su se s opširnim žalopojkama. Okrugli predsjednik nekesrednjoafričke države zagrlio je štrkljastog njemačkog ministra vanjskih poslova iobojica su točni znali što znači taj zagrljaj: Možemo li se pomaknuti srestrukturiranjem dugova? Zašto da ja servisiram dugove koje je uzeo mojprethodnik? Napokon, ja sam njega ubio! Kričavo odjeven moćnik iz srednje Azijepozdravio547 je premijera Velike Britanije sjajnim smiješkom i prešutnim prosvjedom: Graničnispor koji imamo sa svojim ratobornim susjedom nije predmet međunarodnog interesa.Predsjednik neke nemirne države članice NATO-a koja je tek ostatak nekoć velikogcarstva našao je svog antipoda, predstavnika napredne Švedske i razgovara o svomnedavnom posjetu Stockholmu. Neizgovorena poruka glasi: Naše akcije protiv kurdskihsela unutar naših granica možda smetaju vašim razmaženim aktivistima za ljudskaprava, ali mi nemamo drugog izbora nego da se branimo od pobunjeničkih snaga. Izasvakog pljeska, zagrljaja i tapšanja po ramenima bila je neka žalopojka jeržalopojke učvršćuju međunarodnu zajednicu.Između delegacija cirkulirao je muškarac u kaftanu s velikom bradom i sunčanimnaočalama, što je tipičan način odijevanja za određene Arape koji pripadajuvladajućoj klasi. Izgledao je, ukratko, poput bilo kojeg od stotina diplomatskihpredstavnika iz Jordana, Saudijske Arabije, Jemena, Mansura, Omana ili UjedinjenihArapskih Emirata. Čovjek je izgledao hladnokrvno i pomalo zadovoljno. Nedvojbeno jebio sretan što se nalazi u New Yorku veseleći se malom izletu do draguljarniceHarrvja Winstona ili jednostavno što će uzeti uzorke na seksualnom bazaru u velikojmetropoli.Zapravo, velika je brada imala dvojaku funkciju: nije samo pomagala u promjeniJansonova izgleda, nego je služila i za skrivanje sićušnog mikrofona što seaktivirao sklopkom u njegovu prednjem džepu hlača. Zbog mjera opreza postavio jemikrofon i glavnom tajniku: bio je umetnut u čvorić na njegovoj zlatnoj oznaci činana ovratniku i potpuno skriven iza njegova širokog čvora kravate.Dugačka rampa vodila je prema stazi što je bila neposredno uz zgradu gdje seodržavala Glavna skupština. Tu je u mramorni eksterijer zgrade što je zavijala bilo

postavljeno sedam ulaza. Janson se nastavio kretati među gomilama što su nailazilestalno gledajući kao da je upravo vidio nekog starog prijatelja preko puta. Sada jepogledao na sat; 58. godišnji sastanak Opće skupštine počet će točno za pet minuta.Hoće li stići Alan Demarest? Je li uopće namjeravao doći?Bila je to baražna vatra reflektora kamera što su prvi signalizirali dolazaklegende. TV ekipe koje su uredno snimale dolaske velikih i dobrih, moćnih iopunomoćenih, sada su uperile svoje videokamere, mikrofone i rasvjetu prema neuhvatljivom dobročinitelju. Teško ga je bilo izuzetiiz gužve kroz koju je hodao. Ondje je doista bio newyor-ški gradonačelnik koji jejednom rukom zagrlio humanitarca šapćući nešto što se činilo kao da zabavljaplutokrata. S druge strane uz njega je hodao senator države New York koji je služiotakođer kao zamjenik predsjedavajućega senatskog odbora za vanjske poslove. Malapratnja viših pomoćnika i istaknutih ličnosti slijedila je tik iza njih. Agentitajnih službi bili su stacionirani na strateškim točkama nedvojbeno pazeći da nemasnajperista i drugih potencijalnih zlotvora.Kad je čovjek svijetu poznat kao Peter Novak ušao u zapadno predvorje, njegova gaje pratnja brzo ugurala u apartman za uglednike iza skupštinske dvorane. Izvan togapotplati i pete stotina skupih cipela udarale su o popločani pod kad se predvorjepočelo prazniti, a^đvorana puniti.To je Jansonu bio znak da se povuče u središnju kabinu za zašti-ta/e smještenu izaglavne galerije skupštinske dvorane. Niz malenih četvrtastih monitora okruživalo jeveliki monitor; oni su pokazivali različite kutove same dvorane. Na njegov zahtjevskrivene su kamere bile smještene i u prostorije skrivene iza podija. Savjetnikglavnoga tajnika za sigurnost želio je imati na oku sve uglednike.Namještajući kontrolnu ploču, mijenjao je kamere zumirajući i tražeći stol za koji

Page 293



Ludlum Robert - Direktiva Jansonće sjesti izaslanstvo Islamske Pepublike Mansur.Nije dugo trebalo.Ondje je u prolazu sjedio neki naočit muškarac u lijepim haljama koje su odgovaraleizaslanstvu Mansura. Janson je pritisnuo nekoliko dugmadi na konzoli i na velikomsredišnjem monitoru pojavila se slika koja je zamijenila širokokutni panoramskipogled na Skupštinu. On je još širio sliku, digitalno smanjivao sjene ihipnotizirano gledao kad je veliki plosnati monitor ispunilo lice koje se ne možezamijeniti. Ahmad Tabari. Čovjek kojeg su zvali Kalif. Bijes je potekao Jansonompoput električne struje dok je proučavao površine njegova lica od ebanovine, njegovorlovski nos i jake, isklesane čeljusti. Kalif je bio karizmatičan čak i kad seodmarao.Janson je pritisnuo nekoliko dugmadi i središnji je zaslon bio spojen sa skrivenomkamerom u apartmanu za uglednike.Drukčije lice, drukčija vrsta nemilosrdne karizme: karizma čovjeka kojinije željan ničega, čovjeka koji ima. Puna glava kose,549 više crne nego sijede, visoke lične kosti, elegantno odijelo s tri dugmeta: PeterNovak. Da, Peter Novak: to je bio onaj koji je taj čovjek postao i to je bio načinna koji je Janson morao misliti o njemu. Sjedio je na jednom kraju stola odsvijetloga drva uz telefon što je bio izravno spojen s interkomunikacijskimsustavom na visokom mramornom podiju u skupštinskoj dvorani, kao i s postajamatehničara. Interna televizija smještena u kutu omogućavala je VlP-ovima u apartmanuda prate što se događa u dvorani.Sada su se vrata apartmana otvorila: dva člana tajne službe sa zavinutim žicama štosu im izlazile iz uha vizualno su pregledavali prostor.Janson je stisnuo još jedno dugme uključujući druge kamere.Peter Novak je ustao. Nasmijao se posjetitelju.Predsjednik Sjedinjenih Država.Čovjek koji je obično bio pun samopouzdanja, izgledao je pepeljasto. Nije biloaudioveze, no bilo je jasno da je predsjednik zamolio agente tajne službe da ihostave nasamo.Predsjednik je bez riječi izvadio zapečaćenu omotnicu iz gornjega džepa i uručio jePeteru Novaku. Ruke su mu drhtale.Po profilu njih su dvojica bili suprotnosti: jedan vođa slobodnoga svijeta kojidjeluje poraženo i lagano degradirano; drugi širokih ramena u trijumfu.Predsjednik je kimnuo. Na trenutak je izgledalo kao da želi štogod reći, no zatim

se predomislio.Izašao je.Kamera dva. Novak je spustio omotnicu u svoj gornji džep. Ta omotnica, Janson je toznao, mogla bi promijeniti tijek svjetske povijesti.A to je bila samo prva rata.Kalif je žurno pogledao na sat. Važan je pravi trenutak. Metalni detektorionemogućavali su čak i članovima izaslanstava da nose vatreno oružje; tako je onočekivao. No, osigurati takvo oružje bila bi elementarna zadaća. Bilo ih je nastotine u zgradi, vlasništvo čuvara Ujedinjenih naroda i drugih takvih zaštitara.Nije imao mnogo poštovanja prema njima ili njihovoj vještini. Kalif se suočio snekima od najsmrtonosnijih ratnika na svijetu. Njegova osobna hrabrost pri-550 skrbila mu je vječno poštovanje njegovih sirovih i neobrazovanih sljedbenika.Ovladavanje ideologijom iz stihova Kurana samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Oni subili narod koji je morao znati da njihove vođe imaju fizičku hrabrost,intestinalnu i intelektualnusnagu.Auru nepobjedivosti koju je izgubio one užasne noći u Kamenoj palači ponovo ćesteći, udvostručiti je čak kad jednom obavi taj svoj najodvažniji čin. On će toučiniti, a u metežu što će nakon toga uslijediti, moći će pobjeći brzim čamcemusidrenim na East Riveru, samo 3 kilometra istočno od ove zgrade. Svijet će naučitida se njihova pravedna stvar ne smije zapostaviti.Da, staviti ruke na moćni pištolj bilo bi gotovo jednako tako lako kao i uzeti ga spolice u robnoj kući. Ali, razboritost je zahtijevala da ga pričeka uzeti doposljednjeg trenutka. Sto više vremena protekne nakon toga, to su veći izgledi da

Page 294



Ludlum Robert - Direktiva Jansonbude otkriven. Osigurati oružje naposljetku znači deaktivirati vlasnika.Sukladno rasporedu događaja koji su bili podijeljeni s veleposlanikom Mansura priUN-u, Peter Novak će započeti svoje obraćanje za pet minuta. Taj član službe zasigurnost Mansura trebat će hitno otići na WC. Gurnuo je polugu patentne brave navratima što su vodila iz dvorane te se uputio prema kapelici.Kalif je hodao veoma brzo, sandale su mu odjekivale po popločanom podu sve dok nijeprivukao pozornost kratko ošišanog agenta američke tajne službe četvrtasta lica. Toje bilo čak bolje od običnog službenika sigurnosti UN-a: njegovo oružje je sigurnoposebne kvalitete.- Gospodine - reče agentu u tamnom odijelu - ja štitim vođuIslamske Republike Mansur.Agent tajne službe je svrnuo pogled; strani šefovi država ne pripadaju u njegovdjelokrug.- Primili smo obavijest da se netko skriva ondjel - On pokažerukom prema kapelici.- Mogu zamoliti nekoga da to provjeri - reče Amerikanac rezervirano. - Ne mogu napustiti položaj.- To je tu prijeko. Ja osobno mislim da nema nikoga.- Pregledali smo cijeli prostor prije nekoliko sati. Sklon sam složiti se s vama.551 - Ali biste li pogledali? Trideset sekundi vašega vremena? Zasigurno nema ništa što bi trebalo prijaviti, no pogriješimo li u toj situaciji, obojica ćemo morati objašnjavati zašto nismo ništa poduzeli.Uzdahnuvši, reče preko volje: - Pokazat ću vam put.Kalif je držao otvorena malena drvena vrata u kapelici i čekao da čovjek iz tajneslužbe prođe.Kapelica je bila dugačko i usko mjesto s niskim stropom i nišama za svjetlo s obijustrana: reflektor je osvjetljavao crnu lakiranu kutiju prema kraju dvorane. Na njojse nalazila svjetleća staklena ploča; predodžba nekog zapadnog dizajnera osekularnoj religioznosti. Na zidu sa suprotne strane vrata bio je mural spolumjesecima, krugovima, kvadratima, trokutima koji su se vješto preklapalisimbolizirajući očito neki amalgam vjeroispovijesti. Vrlo zapadnjački, shvaćanje dajedan prostor može imati sve to poput priloga u Big Macu; suvišno je reći da selažni sklad temeljio na neprijepornoj vladavini zapadnjačke pretjeranepopustljivosti. S druge strane, blizu ulaza fialazio se niz malenih klupa sa

sjedalima od rogoza. Pod je bio od nepravilnih četverokuta škriljevca.- Tu nema mjesta za skrivanje - reče čovjek. - Nema ničega.Teška akustički izolirana vrata zatvorila su se za njima prekinuvšišumove iz predvorja.- Kakve to veze ima - reče Kalif. - Vi nemate oružje. Bili bistenemoćni pred ubojicom!Čovjek iz Tajne službe se nasmije i otvori svoju mornaričku jaknu stavivši ruke nastruk te omogućivši tako revolveru s dugom cijevi da proviri iz korica.- Ispričavam se - reče Kalif. On se okrene leđima prema Amerikancu praveći se da je zadivljen muralom. A zatim zakorači unatrag.- Gubite vrijeme - reče Amerikanac.Odjednom Kalif zabaci glavu natrag udarivši u Amerikančevu bradu. Kad je krupniagent zateturao, Kalifove ruke su se primakle njegovim koricama i izvukle .357magnum revolver Ruger SP101 s cijevi do 10 cm za bolju točnost. Kalif drškom udariagenta u glavu uvjerivši se da će samodopadni nevjernik ostati u nesvijestinekoliko sati.552 Sada je sakrio Ruger u svoj kovčežić od stavljene kože i odvukao mišićavaAmerikanca iza kutije za svjetlo od ebanovine gdje bi mogao ostati nevidljiv zaslučajna posjetitelja.Bilo je vrijeme da ponovo uđe u skupštinsku dvoranu. Vrijeme da osveti poniženja.Vrijeme da uđe u povijest.Dokazao bi sam sebi da zaslužuje naslov koji su mu dali njegovi sljedbenici. On jedoista bio kalif.I neće pogriješiti.

Page 295



Ludlum Robert - Direktiva JansonU apartmanu za VlP-ove uključila se lampica na crnom tankom telefonu: bila je toobavijest da bude »spreman za pet minuta«. Standardan postupak kojim ga seobavještava nekoliko minuta prije nego što će biti pozvan da istupi pred okupljenimvođama planeta.Novak je uzeo slušalicu, poslušao i rekao: - Hvala.I dok je gledao, Janson je počeo nešto predosjećati.Nešto nije bilo u redu.Hitno, očajnički je pritisnuo na dugme za prematanje te pregledao posljednjih desetsekunda kasete. Lampica gori na telefonu. Peter Novak je uzeo slušalicu i stavio jena uho...Nešto nije bilo u redu.Ali što} Jansonov nesvjesni um je bio poput alarma i divlje je oglašavao uzbunu, nobio je umoran, veoma umoran pa je od iscrpljenosti postajao smeten.Ponovo je pregledao posljednjih deset sekundi.Blještava svjetlost internog telefona što je zujao.Peter Novak, kojeg je štitio niz zaštitara, ostao je na trenutak sam u apartmanu zaVlP-ove i primio slušalicu zbog uputa da se pripremi za svoj nastup predreflektorima svijeta.Uhvatio ju je desnom rukom.Peter Novak drži slušalicu na uhu.Na desnom uhu.Janson je osjetio kao da mu je kožu obložio sloj leda. Strašna, bolna bistrina sadaje upravljala njegovim razumom kao da ga ispunja slijedom slika. To je biloizluđujuće, lica i glasovi su se miješali. Demarest za stolom u Khe Sanhu uzimatelefon. Ti izvještaji H&I potpuno su beskorisnil Drži telefon tik uz uho nekovrijeme. Napokon je opet govorio: Mnogo se stvari može dogoditi u zoni bez vatre.553 Demarest na močvarnom terenu blizu Ham Luonga uzima radiotele-fon, sluša pozorno,izdaje niz zapovijedi. Uzima slušalicu lijevom rukom, stavlja je na lijevo uho.Alan Demarest je bio ljevak. Uvijek tako. Samo tako.Čovjek u apartmanu za VlP-ove nije bio Alan Demarest.Boze svemogući! Janson je osjetio kako mu krv udara u glavu, a sljepoočnicepulsiraju.Poslao je dvojnika. Varalicu. Janson je taj koji je upozoravao ostale na opasnostod podcjenjivanja protivnika. I sada je učinio upravo to.I trik je bio savršeno praktičan. Ako neprijatelj ima dobru zamisao, ukradi je,

rekao mu je Demarest na poljima smrti u Vijetnamu. Programeri Mobiusa bili su sadaDemarestovi neprijatelji. Stekao je slobodu uništivši vlastite duplikate, no zatimje godinama planirao preuzimanje. Za to vrijeme nije samo gomilao imovinu isaveznike: stvorio je vlastiti duplikat, nekoga tko je bio pod njegovom vlašću.Zašto se Janson nije sjetio toga?Dvojnik koji je sjedio u apartmanu za VlP-ove nije bio Peter Novak; on je radio zanjega. Da, to je bilo upravo ono što bi Demarest učinio. On bi....okrenuo kut. Vididva bijela labuda umjesto jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojojnedostaje jedan komad. Baci kocku prema van umjesto prema unutra. Ovladajcjelinom..Čovjek koji će se obratiti Općoj skupštini bio je žrtveni jarac koji ih vodi naklanje. Bio je nečije oruđe koje ih izvodi iz vatre.Upravo za nekoliko minuta taj će čovjek, kopija kopije, taj dvostruki nadomjestakza Novaka, zauzeti mjesto ispred zelenoga mramornoga podija.I bit će ubijen.To neće biti Novakova propast. Bit će to njihova vlastita propast. Alan Demarest ćepotvrditi svoje najparanoičnije sumnje: otkrit će svoje neprijatelje, razotkrit ćekako je cijeli poziv bio doista urota.Međutim, oni će uništiti svoju posljednju izravnu vezu s Alanom Demarestom. NellPearson je mrtva, Marta Lang, kako se sama nazivala, bila je mrtva. Svako ljudskobiće koje je moglo voditi do njega bilo je uništeno, osim muškarca u apartmanu zaVlP-ove. Čovjek koji je morao dati pola godine svoga života da se oporavi odplastične operacije. Čovjek koji je, hoćeš-nećeš, žrtvovao vlastiti identitet za...554.. ..... sjajnog manijaka koji je držao budućnost svijeta u svojim rukama. Ako bi bio

Page 296



Ludlum Robert - Direktiva Jansonubijen, Janson bi izgubio posljednji preostali trag.A ako se popne na podij, bit će ubijen.Zaplet koji su pokrenuli ne može se zaustaviti. To nije bilo pod njihovim nadzorom.To je bila njegova velika preporuka i vjerojatno njegova kobna pogreška.Janson je mahnito okrenuo rakurs kamere na izaslanstvo Man-sura. Sjedalo u prolazukoje je bio zauzeo Kalif.Prazno.Gdje je?Janson ga je morao naći: to je bila njihova jedina prilika da spriječe katastrofu.Sad je aktivirao svoj skriveni mikrofon i govorio znajući da će se riječi prenijetiu slušalicu glavnoga tajnika.- Morate odgoditi Novakov nastup. Treba mi deset minuta.Glavni tajnik je sjedio na visokoj mramornoj klupi iza podija smiješeći se ikimajući. - To je nemoguće - šapnuo je ne mijenjajući izraz lica pred javnošću.- Učinite to! - reče Janson. - Vi ste glavni tajnik, do vraga! Smislite nešto.Zatim je pohitao niz stubište obloženo sagom i prema hodniku koji odvajaskupštinsku dvoranu. Morao je pronaći fanatika iz Anure. To ubojstvo neće spasitisvijet; ono će ga osuditi na propast.555 41Janson je s gumenim potplatima na nogama jurio bijelo popločanim hodnikom. Kalif jenestao iz skupštinske dvorane, što je značilo da se vjerojatno on ili neki njegovsaveznik domogao oružja koje je prije na neki način ukrao. Južno predvorje, sjajnoosvijetljeno pomoću velikog ostakljenog zida, bilo je prazno. Golemo je dizalo biloprazno. Skočio je do foajea za izaslanstva. Dvije plavuše sjedile su na bijelojkožnoj sofi udubljene u razgovor: po izgledu su bile statisti u skandinavskomizaslanstvu koje je zaključilo kako za njih nema mjesta u skupštinskoj dvorani.Inače ništa.Gdje bi se mogao nalaziti? Jansonov je um očajnički prevrtao mogućnosti.Pitaj obratno: gdje bi ti bio, Janson?Kapelica. Dugačak, uzak prostor što se gotovo nikada nije upotrebljavao, ali je biouvijek otvoren. Nalazio se uz apartman glavnoga tajnika, točno s druge stranezaobljenog zida što se nalazio nasuprot skupštinskoj dvorani. Prostor u zgradi gdjeje čovjeku zajamčeno da ga nitko neće ometati.Janson je još brže trčao pa iako njegovi gumeni potplati nisu stvarali buku, disao

je sve teže.Sada je gurnuo teška, zvučno izolirana vrata i vidio muškarca u bijelim haljamapognuta iza velike kutije od ebanovine. Kad su se vrata za Jansonom zatvorila,muškarac se okrenuo.Kalif. Janson je na trenutak bio tako zgrčen od mržnje da nije mogao disati. Namjestio jelice u izraz prijateljskog iznenađenja.Kalif je prvi progovorio. Khaif hallak ya akhi.Janson se sjetio svoje velike brade i frizure u arapskom stilu te se prisilio naosmijeh. Znao je da mu se čovjek obratio na arapskom. Vjerojatno je to bila nebitnašala, no on je mogao samo naslućivati. U svojoj najboljoj verziji oxfordskogengleskog, jer arapski član kraljevske obitelji zacijelo je bio školovan u takvojustanovi i usvojio tamošnje običaje, Janson reče: - Dragi moj brate, nadam se da nesmetam. Naime, imam takvu migrenu da sam se nadao da ću porazgovarati sa samimProrokom.Kalif je zakoračio prema njemu. - No, obojici će nam biti žao što smo propustilidosadašnju raspravu. Slažete li se? - Glas mu je bio poput siktanja zmije.- Pogodili ste, brate moj - reče Janson.Kad je Kalif krenuo prema njemu pomno ga promatrajući, Jan-sonu se naježila koža.Dolazio je sve bliže sve dok nije bio udaljen tridesetak centimetara. Janson sesjetio da društvene koncepcije dopustive fizičke udaljenosti variraju međukulturama pa je tako za Arape tipično da stoje bliže jedan prema drugome nego štoto čine zapadnjaci. Kalif je položio ruku na Jansonovo rame.Bila je to ljubazna, prijateljska, povjerljiva kretnja čovjeka koji mu je ubioženu.

Page 297



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je i nehotice ustuknuo.U duhu mu se javio niz slika: razaranja, uništena uredska zgrada u središtu Caliga,telefonski poziv kojim ga obavještavaju da mu je žena mrtva.Kalifovo lice odjednom se primaknulo.Janson je prevario sam sebe.Ubojica je znao.Otvor dugačke revolverske cijevi zabio se u Jansonove grudi. Kalif je donio odluku;njegovu sumnjičavom posjetitelju neće biti dopušteno da utekne.Mathieu Zinsou je zurio u dupkom punu skupštinsku dvoranu, gledao red po red moćnihmuškaraca i žena koji su polako postajali nemirni. Obećao je kako će njegove uvodnenapomene biti kratke; 557 zapravo, pokazalo se da su nekarakteristično nesuvisle i razvučene. Sad nemamodrugog izbora nego da zatežemo! Vidio je američkog veleposlanika pri UN-u kakorazmjenjuje poglede sa svojim kolegom, stalnim predstavnikom; kako je moguće da jetaj priznati majstor diplomatske retorike postao tako dosadan?Pogled glavnoga tajnika brzo se vratio na stranice na govornici ispred sebe. Četiriodlomka teksta koje je već pročitao; ništa više nije pripremio, a zbog napetostitrenutka, nije imao baš neku predodžbu što bi bilo prikladno da kaže. Trebalo bi gabolje poznavati pa da se zapazi kako mu je na tamnome licu ponestalo krvi.- Napredak se postiže svuda u svijetu - govorio je dok su mu samoglasnici bilipompozni, a poruka neugodno banalna. - Pravi napredak u razvoju i međunarodnojzajednici vidi se u Europi, od Španjolske do Turske, od Rumunjske do Njemačke, odŠvicarske, Francuske i Italije do Mađarske, Bugarske i Slovačke, a da se i nespominju Republika Češka, Slovenija i, dakako, Poljska. Istinski napredak postignutje i u Latinskoj Americi - od Perua do Venezuele, od Ekvatora do Paragvaja, odČilea do Gvajane i Francuske Gvajane, od Kolumbije do Urugvaja i Bolivije, odArgentine do... - Snimio je redove izaslanstava pred sobom dok su mu oči lutale odjednog natpisa države do drugoga. - Vrlo dobro, Surinaml -Osjećaj olakšanjaproletio je njime poput svjetlosti krijesnice. - Razvoj u Surinamu veoma ohrabruje,doista veoma ohrabruje. - Kako dugo može otezati s time? Što je Jansona takozadržalo?Zinsou je pročistio grlo. On je bio čovjek koji se rijetko znoji; sada se znojio. -I, doista, bili bismo nemarni ako ne bismo pohvalili napredak koji vidimo međunarodima Pacifičkog Rim....

Janson se zagledao u čovjeka koji je nekoć oteo njegovu sreću, čovjeka koji jeukrao blago njegova života.Lagano je svinuo noge zadržavši stopala razmaknuta na razini ramena. - Ja sam vasuvrijedio - reče tugaljivo. Odjednom je zamahnuo svojim lijevim laktom iznadKalifova desnog ramena i zgrabio mu objema rukama zglob ruke koja je držalapištolj. Snažnim zamahom prema gore blokirao je čovjekovu ruku. Zatim se ritnuolijevom nogom i dvojica su muškaraca pala svom snagom na kameni pod. Kalif jeudarao više puta lijevom rukom prema Jansonovoj glavi. Međutim, jedan zaštitni potez omogućit će Kalifu da se oslobodi. Janson nema izboranego da pokuša izdržati bolne udarce. Jedina moguća obrana bila bi napad. Blokiraoje Anurčev zglob okrenuvši mu dlan prema gore. Kalif je slijedio smjer njegovapritiska nagnuvši Ruger prema Jansonovu tijelu.Trebat će samo trenutak pa da njegov prst na okidaču ispali smrtonosan hitac.Sada je Janson tresnuo Anurčevom rukom koja je držala pištolj o kameni podizazvavši grč zbog kojeg je ispustio oružje. U munjevitom okretu Janson ga jezgrabio i stao hodati četveronoške. Anurac je ostao mlitavo ležati na ulaštenomkamenom podu.Sad je imao pištolj.Smjesta je potegnuo sklopku koja je aktivirala njegov mikrofon. - Prijetnja jeneutralizirana - reče Janson glavnom tajniku UN-a.Zatim je osjetio iznenadni udarac iza sebe. Ubojica je poput kobre skočio s tla istisnuo podlakticom Jansonovo grlo prekinuvši mu dovod zraka. Janson se propinjaosnažno se okrećući i napadajući, nadajući se da će zbaciti mlađeg, laganijegmuškarca, no terorist je bio sav nabildan. Janson se osjetio glomaznim i sporim uusporedbi s njim, medvjed kojem prijeti pantera.

Page 298



Ludlum Robert - Direktiva JansonUmjesto da se pokuša izvući iz Kalifova zagrljaja, hvatao je uokolo i stezao ga svečvršće. Zatim je udario objema nogama u zrak i bacio se na pod dočekavši se naleđa, no amortizirao je udarac tijelom svog napadača koji je tresnuo o pod kad jeovaj pao.Osjetio je izdah prema potiljku i znao da je Kalifu zadao ozbiljan udarac u tijelo.Bez daha i u boli Janson se skotrljao te se počeo podizati na noge. Dok je točinio, Kalif se dizao s nevjerojatnom upornošću te se bacio na njega dok su mu seruke oblikovale u kandže.Da je udaljenost među njima bila veća, Janson bi se izmaknuo ili stupio u stranu.Ni jedno ni drugo nije bilo moguće. Nedostajala mu je brzina. Nedostala mu jehitrina.Medvjed!Pa dobro! Ispružio je ruke kao u zagrljaju i dok mu se vraćala snaga, stisnuo jeKalifa uz svoje tijelo stegnuvši svoje ruke oko prsa drugoga čovjeka. Čvrsto.Čvršće. Još čvršće. 559 Baš u trenutku kad ga je stisnuo, ubojica ga počeo žestoko udarati po leđima.Janson je znao da se neće moći još dugo opirati. U naglom grčevitom naporu poslužiose zahvatom te podigao Anurca vodoravno u zrak gdje je mlatio poput snažne jegulje.U jednako naglom pokretu Janson je pao čučnuvši; lijevo koljeno svinuo je premapodu, a desno koljeno nagnuo prema gore. Unatoč tomu, opalio je napadača gipkatijela.Kalifova leda su prasnula uz strašan zvuk, nešto između škripe i pucnja, a usta sumu se iskrivila u vrisak koji nije izašao.Janson ga je uhvatio za ramena i tresnuo njime o kameni pod. Učinio je to jošjednom. I još jednom. Kalifov potiljak više nije proizvodio zvuk koji nastaje priudaru tvrde kosti o tvrdi pod jer je stražnja kost lubanje bila zdrobljena ukomadiće i pokazivala meko tkivo što se nalazi ispod nje.Kalifove su se oči polako gasile cakleći se. Kaže se da su oči prozori duše, no tajčovjek nije imao duše. Sasvim sigurno ne više.Janson je zataknuo Ruger u korice. Uzeo je malo džepno zrcalo te si popravio bradui kaftan pa se uvjerio da nema vidljivih mrlja od krvi na sebi. Zatim je izašao izkapelice i otišao u dvoranu Opće skupštine gdje je stajao odostraga.Godinama je maštao kako će ubiti čovjeka koji mu je ubio ženu. Sada je to učinio.No, osjećao je samo mučninu.

Crnokosi muškarac je stajao na podiju držeći govor o izazovima novoga stoljeća.Jansonove su oči tražile svaku udubinu i obris. Izgledao je poput Petera Novaka.Mogao bi proći kao Novak. Međutim, nedostajao mu je smisao za zapovijedanje ikarizma povezana s legendarnim humanitarcem. Glas mu je bio tanak, drhteći; činiose lagano nervoznim, u vodi do grla. Janson je znao kakvo će mišljenje poslijeprevladavati: Veoma fin govor, svakako. No, jadni gospodin Novak je bio malo podutjecajem vremena, zar ne?- Prije pola stoljeća - govorio je muškarac za govornicom - ovo tlo pod našimnogama, zemljište cijeloga kompleksa UN-a, darovali su UN-u Rockefelleri. Povijestprivatne pomoći za ovu najjavniju misiju seže do izvora te institucije. Ako ja, nasvoj skroman način, mogu pružiti takvu pomoć, bio bih istinski zadovol^n. Ljudigovore o »vraćanju zajednici«: moja vlastita zajednica bila je uvijek zajednica nacija.Pomozite mi da vam pomognem. Pokažite mi kako mogu biti od najveće pomoći. Bilo bimi zadovoljstvo kad bih mogao to učiniti, čast doista, u najmanju ruku mojadužnost. Svijet je bio veoma dobar prema meni. Moja je jedina nada da moguuzvratiti uslugu.Te su riječi bile klasični Novak, naizmjence šarmantan i oštar, ponizan i arogantante naposljetku nimalo prikraćen za dobitak. Ali, izvedba je bila netipičnonesigurna.A samo je Janson znao zašto.Majstor u izmicanju ponovo je izmaknuo. Kako je ikad mogao zamisliti da bi mogaopotući adutom svoga velikog mentora? Ruke su ti prekratke da se boksaš s Bogom,rekao mu je jednom Demarest napola u šali. No, to je bila neugodna istina. Štićenikse suprotstavio svom mentoru, učenik je iskušavao svoja razmišljanja protiv svog

Page 299



Ludlum Robert - Direktiva Jansonučitelja. Samo ga je taština spriječila da vidi kako je neuspjeh predodređen.Kad je čovjek za govornicom završio svoje izlaganje, publika se digla i pripremilamu ovacije. Ono što je u njegovu obraćanju nedostajalo u stilu izvedbe, nadoknadioje retorikom. Osim toga, u takvoj prilici tko bi mogao osporiti velikom čovjekunjegovu vlastitu obvezu? Janson je kamena lica izašao iz dvorane, a buka pljeskašto je odjekivao smirila se tek kad su se vrata za njim zatvorila.Ako Demarest nije bio u UN-u, gdje je bio?Glavni je tajnik sišao s podija zajedno s govornikom kojem su bučno pljeskali, asada kada je počela dvadesetominutna stanka, obojica će se vratiti u sobu sasagovima iza dvorane.Janson je shvatio da mu se slušalica pomaknula u nedavnom sukobu; popravio ju je iuz pucketanja čuo izvatke iz razgovora. Sjetio se skrivenog mikrofona na oznacičina na ovratniku Mathieua Zinsoua: on je prenosio.- Ne, hvala vam. No, ja bih napokon želio taj susret koji ste spomenuli. - Glas je bio nejasan, ali čujan.- Sigurno - odgovori Zinsou. Njegov je glas bio bliži mikrofonu ijasniji.- Zašto ne idemo u vaš ured u tajništvo?- Mislite sada? 561 - Na žalost, u priličnoj sam vremenskoj stisci. To će trebati bitisada.Zinsou je zastao. - Onda pođite za mnom. Trideset osmi kat. -Janson se pitao je liglavni tajnik dodao taj podatak zbog njega.Nešto se spremalo. Samo što?Janson je pohitao prema istočnoj rampi zgrade Opće skupštine, a zatim se uputioprema zgradi tajništva što se nazirala u daljini. Desno koljeno ga je probadalo prisvakom koraku, a modrice na tijelu počele su otjecati i boljeti - Anurčevi udarcinisu bili samo snažni, nego i dobro ciljani. No, sad je morao na sve to zaboraviti.U predvorju tajništva pokazao je demonstrativno svoju iskaznicu koja ga je čekala,a čuvar mu je mahnuo neka prođe. Pritisnuo je dugme za trideset osmi kat i krenuo.Mathieu Zinsou i agent Alana Demaresta, ma tko to bio, doći će za njim za nekolikominuta.Dok se vozio do vrha nebodera, veza s njegovim slušalicama se prekinula. Metal oknadizala blokirao je signal.

Minutu nakon toga dizalo je stalo na trideset osmom katu. Janson se sjetio nacrtakata: dizala su bila u sredini dugačkog četverokutnog hodnika. Uredi podtajnika iposebnih predstavnika bili su poredani uz zapadni zid; na sjeveru su bile dvijevelike dvorane za sastanke bez prozora; na jugu uska knjižnica bez prozora. Uredglavnog tajnika, obložen tikovinom, bio je smješten duž istočnoga zida. Zbogposebnog sastanka kat je bio gotovo potpuno prazan; svaki član osoblja imao je nekudužnost oko dolaska izaslanstava.Sada je Janson maknuo svoje pokrivalo za glavu i bradu te pričekao iza ugla gdje suse otvarala dizala. Zaštićen udubljenim vratima što su vodila u knjižnicu, mogao jemotriti i hodnik prema uredu glavnoga tajnika te dizala.Znao je da neće dugo čekati.Dizalo je skladno zazvonilo.- Ovo je naš kat - reče Mathieu Zinsou kad su se otvorila vratadizala. Napravio je kretnju koja je značila »poslije vas« premačovjeku koji je za cijeli svijet bio Peter Novak.Je li Janson imao pravo? pitao se Zinsou. Ili je napor napokon svladao američkogoperativca, čovjeka kojem su prilike navalile na leđa daleko veće odgovornosti negošto ih ima ma koji čovjek.

- Morate nam oprostiti . Gotovo cijelo moje osoblje koje je inačeovdje, nalazi se u zgradi Opće skupštine. Ili zajedno negdje drugdje.Godišnji sastanak Opće skupštine je poput državnog praznika zaneke zaposlenike UN-a.- Da, poznato mi je - reče njegov drug bez glasa.Kad je Zinsou otvorio vrata svog ureda, iznenadio se ugledavši lik čovjeka koji je

Page 300



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsjedio za njegovim stolom dok mu je slaba svjetlost ocrtavala obrise.Sto se, do vraga, dogodilo?Okrenuo se svom pratiocu: - Ne znam što da kažem. Čini se da imamo neočekivanagosta.Čovjek za Zinsouovim stolom je ustao i zakoračio prema njemu, a Zinsou je zijevnuood iznenađenja.Kaciga guste crne kose, tek malo pomiješana sa sijedom, visoke, gotovo azijatskelične kosti. Lice koje je svijet poznavao lice kao Petera Novaka.Zinsou se okrenuo prema čovjeku uza se.Isto lice. Uopće se ne razlikuju.Međutim, bilo je razlika, razmišljao je Zinsou, ali ne fizičkih. Bilesu to više razlike u osjećanju i izrazu lica. Bilo je nečeg neodlučnog iopreznog kod muškarca uza nj; nečeg nemilosrdnog i bahatog kodčovjeka ispred njega. Lutka i lutkar. Zinsouov zbunjujući osjećajvrtoglavice oslabio je samo pri priznanju kako je Paul Jansonispravno slutio. *Sada je čovjek uz Zinsoua uručio omotnicu čovjeku koji je mogaobiti njegova slika u zrcalu.Fino kimanje glavom: - Hvala, Laszlo - reče muškarac koji ih ječekao. - Možeš sada ići.Dvojnik uz Zinsoua se okrenuo i otišao bez riječi.- Mon cher Mathieu - reče čovjek koji je stajao odostraga. Ispružio je ruku. - Montres cher frere! 563 42Janson je jasno čuo Zinsouov glas u slušalici: - Bože moj! - U isti mah je vidioPetera Novaka koji nije bio Peter Novak kako pritišće dugme dizala za silazak.Odlazio je.U Jansonovoj slušalici začuo se drugi muški glas: - Ispričavam se zbog zbrke.Janson je dojurio do dizala i zakoračio u njega. Muškarac koji nije bio Peter Novakimao je izraz koji je plašio, ali ga nije prepoznao.- Tko ste vi zapravo} - upita Janson.Muškarčev odgovor je bio leden i dostojanstven: - Jesmo li se miupoznali? $- Jednostavno ne razumijem - reče glavni tajnik.

Drugi je muškarac bio veoma privlačan, krajnje povjerljiv, krajnje opušten. - Moratćete mi oprostiti što sam poduzeo posebne mjere. To je bio moj dvojnik, što stenedvojbeno sad shvatili.- Poslali ste dvojnika umjesto sebe?- Poznata vam je uloga što ju je igrao »jutarnji Staljin«, zar ne?Sovjetski diktator bi slao nekoga tko mu je sličio na određenenastupe u javnosti. Tako su neprijatelji bili budni. Na žalost, biloje glasina o atentatu u Općoj skupštini. Vjerodostojni izvještaji mogosoblja za sigurnost. Nisam mogao riskirati.- Shvaćam - reče Zinsou. - No, znate da ruski premijer, kineskipremijer i mnogi drugi imaju također neprijatelje. I oni su govorili u564 Općoj skupštini. Sam predsjednik SAD-a počastio nas je danas svojom nazočnošću. Taustanova ima nenadmašni rekord u sigurnosti, barem na ovoj malenoj čestici zemljena East Riveru.- Ja to cijenim, mon cher. Međutim, moji su neprijatelji drukčiji. Sefovi državakoje ste spomenuli mogli bi barem pretpostaviti da glavni tajnik ne kuje urotuprotiv njih. Nije mi promaknulo da je prva osoba koja je obnašala vašu dužnost ipoložaj bio čovjek kojise zvao Lie.Zinsouove žile su se smrzle. Nakon mučnog trenutka tišine on je jednostavno rekao:- Zao mi je što vi to tako mislite.Peter Novak je potapšao Zinsoua po ramenu i nasmiješio se laskavo. - Pogrešno steshvatili što sam mislio reći. To uopće više ne mislim. Samo sam morao biti siguran.Grašci znoja izbili su na čelu glavnoga tajnika. Ništa od toga nije bilo

Page 301



Ludlum Robert - Direktiva Jansonpredviđeno. Ništa od toga nije bilo po planu. - Mogu li nam naručiti malo kave? -upita on.- Ne, hvala.- Mislim da imam kave - reče Zinsou posegnuvši za konzolom stelefonom na svom stolu.- Volio bih da nemate.- Veoma dobro. - Zinsou je zadržao kontakt pogledom. - Moždačaj? Zašto da jednostavno ne pozovem Helgu i kažem joj...- Znate, ja bih radije da nikoga ne nazivate. Nema potrebe daobjašnjavate svoj raspored ili da se s bilo kime savjetujete. Moždamislite da sam paranoičan, ali nemamo mnogo vremena. Za samonekoliko minuta odlazim s helikopterske platforme na vrhu krova.Sve je dogovoreno.- Shvaćam - reče Zinsou, iako nije shvaćao.- Obavimo naš posao - reče elegantan muškarac sjajne crne kose.Ovdje su upute kako se stupa u vezu sa mnom. - Pružio je glavnomtajniku bijelu posjetnicu. - Ovo je broj koji možete nazvati i dobitćete uzvratni poziv u roku od sata. Kako se naši planovi razvijaju, trebat ćemo biti u redovitoj vezi. Vidjet ćete da se vaš račun u švicarskojbanci već povećao. To je jednostavno predujam za paket pomoći kojimožemo poslije okončati. I tu će biti redovita mjesečna plaćanja kojaće se nastaviti sve dok naše partnerstvo bude na solidnim nogama.Zinsou je progutao. - Vrlo promišljeno.565 - Jednostavno da vam se um odmara jer će biti jako bitno da seusredotočite na ono što je doista važno te da ne griješite u prosudbama.- Shvaćam.- Važno je da shvaćate. U svojim govorima kao glavni tajnikčesto ste izjavljivali kako je tanka crta između civilizacije i divljaštva.Nemojmo iskušavati ovaj prijedlog.Janson je zadržao jednu nogu na vratima dizala aktivirajući foto-ćeliju isprečavajući da dizalo krene. - Daj mi omotnicu - reče on.- Ne znam o čemu govorite - reče čovjek; nije mu se omaknuomađarski naglasak. Ako su riječi bile drske, ton je bio nesiguran.Janson je oblikovao desnicu kao koplje i opalio udarac šakom u čovjekov vrat. Kad

je čovjek pao na pod u napadu bespomoćnog kašlja, Janson ga je izvukao iz dizala.Čovjek je opalio Jansonu polagani, loše naciljan aperkat. Janson se izmaknuo napadute ga je kontrolirano udario Rugerom u sljepoočnicu. Novakov dvojnik se složio napod bez svijesti. Brza pretraga je pokazala da on nema nikakve omotnice.Sada se Janson počeo šuljati do Zinsouova ureda zastavši baš ispred vrata. Zvukovisu dolazili i iz slušalice i kroz vrata.Jasan, slabašan glas u njegovu uhu: - Sve je to malo neočekivano. - Govorio jeZinsou.Janson je okrenuo kvaku, otvorio vrata i pohitao unutra s Rugerom u desnici.Demarestova reakcija na upad bila je neposredna i spretna: premjestio se ravno izaZinsoua. Nije bilo vatrene linije koja bi ga dohvatila, a da ne bi pogodila glavnogtajnika.Janson je ipak pucao, čini se, divlje: tri hica visoko gore, tri metka ispaljena uprozor tako da se cijelo staklo svinulo, a zatim rasprsnulo u zastor krhotina.Nakon toga je nastupila tišina.- Alan Demarest - reče Janson. - Sviđa mi se što si učinio skosom.- Loš pogodak, Paul. Sramotiš svog učitelja. - Demarestov glas,odjednom snažan i oštar, odzvanjao je u sobi kao što je odzvanjao unjegovu pamćenju tolike godine.566 Hladan udar vjetra počeo je okretati blok žutog papira na stolu glavnoga tajnika:naglašavao je neobičnu stvarnost bez prozora na trideset osmom katu samo s niskomaluminijskom rešetkom između njih i trga daleko ispod njih. Zvukovi prometa iz FDRDrivea miješali su se s graktanjem galebova koji su kružili i vinuli se na razinu

Page 302



Ludlum Robert - Direktiva Jansonoka. Gore su bili tmasti oblaci; uskoro će početi padati kiša.Janson je pogledao Alana Demaresta. On je zurio u Zinsoua koji se očito borio da sesvlada i ponaša mnogo bolje nego što bi se ponašala većina ljudi na njegovu mjestu.Ispod crnih Demarestovih očiju vidio je cijev Smith & Wessona .45- Neka ode glavni tajnik - reče Janson.- Moja politika iskorištavanja drugih ljudi bila je uvijek amputacija - odgovori Demarest.- Ti imaš pištolj, ja imam pištolj. On ne treba biti ovdje.- Razočarao si me. Mislio sam da ćeš se pokazati kao opasnijiprotivnik.- Zinsou! Idi! Smjesta. Izađi odavde! - Jansonove upute bile sujezgrovite. Glavni tajnik ga je pogledao na trenutak, a zatim se maknuo od dvojice ljutih neprijatelja. Janson je rekao Demarestu: -Pucaš li u njega, ja ću pucati u tebe. Iskoristit ću priliku da pucamu tebe. Vjeruješ li mi?- Da, Paul. Vjerujem. - Demarest je govorio jednostavno.Janson je pričekao s pripremljenim Rugerom sve dok nije čuokako se zatvaraju vrata.Demarestove su oči bile tvrde, ali ne lišene veselja. - Trenera američkog nogometaWoodyja Hayesa pitali su jednom zašto njegove momčadi tako rijetko pucaju uprotivnički gol. On je odgovorio: - Bacite li loptu u zrak, mogu se dogoditi samotri stvari, od kojihsu dvije loše.Janson se neovisno o tome sjetio opsjednutosti Phana Nguvena američkim nogometom. -Poslao si me k vragu - reče on. - Mislim da je vrijeme da ti vratim uslugu.- Zašto si tako ljut, Paul? Zašto toliko mržnje u tvom srcu?- Znaš.- Nekoć su stvari bile drukčije. Nekoć je postojala veza. Neštošto smo dijelili, nešto duboko. Poreci to ako želiš. Znaš da je istina.- Mislim da ne znam više što je istina. Ja ti to dugujem.567 - Duguješ mi mnogo stvari. Ja sam te stvorio, učinio te onim kojijesi. Nisi zaboravio, zar ne? Ja se nikad ne suzdržavam. Ti si bio mojnajsjajniji štićenik. Bio si tako pametan, tako dobar i tako sposoban.Brzo, brzo si učio. Bio si stvoren za velike stvari. Način na koji si sepromijenio... - Zatresao je glavom. - Mogao sam te stvoriti velikim

da si mi dopustio. Razumio sam te kao nitko drugi. Shvatio sam zašto si istinski sposoban. Možda te to doista plašilo. Možda si mezato odbacio. To što si odbacio mene bio ti je način odbacivanjasebe, odbacivanja onoga tko si zapravo bio.- Ti u to vjeruješ? - upita Janson fasciniran unatoč samom sebi.- Mi se razlikujemo od ostalih ljudi, nas obojica. Znamo istine skojima se drugi ne znaju nositi. Skit je to ispravno nazvao. Zakoni supoput paukovih mreža: dovoljno jaki da ulove slabe, ali preslabi daulove jake.- To je sranje.- Mi smo jaki. Jači od ostalih. A zajedno bismo bili još jači. Trebam te da priznaš istinu o tome tko si. Zato sam te uveo, naredio tida odeš u Anuru, obaviš taj posljednji zadatak za mene. Pogledaj okosebe, Paul. Razmisli o svijetu u kojem živiš. Suoči se s njim i nećeš ihviše moći izdržati kao što ni ja ne mogu, te mediokritete, samodopadne birokrate, nesigurne gurače papira koji nikad ne propuste priliku da propuste priliku. Mediokriteti kojima smo mi dopustili davladaju svijetom. Sumnjaš li iskreno u vlastitu sposobnost da vodišstvari bolje nego što to oni čine, da odlučuješ bolje od njih? Volišli svoju zemlju? I ja je volim, Paul. Morao si biti stvoren da vidišono za što sam ja bio stvoren da vidim. Razmisli, Paul. Žrtvovao sivećinu svojih godina na ovoj zemlji da služiš vlasti kojoj je trebalooko pet sekundi da te odluči ubiti. Morao sam ti to pokazati. Moraosam ti pokazati istinsko lice tvojih poslodavaca, vlade za koju siumalo dao život u više navrata. Morao sam ti pokazati da oni nebi oklijevali da te daju ubiti. I jesam. Jednom si okrenuo američku

Page 303



Ludlum Robert - Direktiva Jansonvladu protiv mene. Jedini način na koji si mogao vidjeti istinu zamene je bio da to isto učinim tebi.Jansonu su se gadili čovjekovi glatki izgovori, no nije imao riječi.- Ispunjen si mržnjom. Shvaćam. Bog je napustio vlastita sina uGetsemanskom vrtu. I ja sam tebe odbacio. Zvao si u pomoć, a jasam te odbacio. Veliki dio vremena svi mi živimo svoje individualne568 egzistencije, svatko od nas u središtu svojih vlastitih priča, a kad si me trebao,nije me bilo za tebe. Bio si uzbuđen. Tvoja krivulja učenja bila je tako strma dasam učinio pogrešku. Pokušao sam te naučiti stvarima za koje nisi bio spreman. Ipustio sam te. Zasigurno si mislio da sam zaslužio ono što sam dobio od tebe.- A što je to bilo?- Izdaja. - Odjednom Demarestove oči sijevnu. - Mislio si da memožeš uništiti, no oni su me trebali. Oni uvijek trebaju ljude poputmene. Baš kao što su uvijek trebali ljude poput tebe. Učinio sam štosam morao učiniti, što se moralo učiniti. Uvijek sam činio ono što setrebalo činiti. Katkad se ljudi poput mene smatraju neprilikom izatim se poduzimaju akcije. Ja sam postao neprilika za tebe. Dovodiosam te u nepriliku jer si gledao mene, a vidio sebe. Veći dio tebe biosam ja. Kako bi moglo biti drukčije? Naučio sam te sve što znaš. Daosam ti vještine koje su ti spasile život više od desetak puta. Sto te navelo na pomisao da imaš pravo suditi mi?Na kraju je poput dijamanta tvrda eksplozija gnjeva probila njegov jezovit mir.- Izgubio si sva prava koja si imao zbog svojih akcija - reče Janson. - Vidio sam što si radio. Vidio sam tko si. Čudovište.- Molim te. Pokazao sam ti što si pa ti se nije svidjelo što si vidio.-Ne!- Bili smo isti, ti i ja, a ti to nisi mogao prihvatiti.- Nismo bili isti.

- Oh, jesmo. Na mnogo načina jesmo. Nemoj misliti da nisampozorno pratio što si postigao kasnijih godina. Nazivali su te »strojem«. Znaš da je to skraćeno za »stroj za ubijanje«. Jer, to si bioti. O, da. I pretpostavljao si da ćeš mi suditi? Oh, Paul, zar neznaš zašto si naumio uništiti me? Zar si toliko lišen uvida u samogasebe? Kako utješno mora biti kada kažeš sam sebi da sam ja čudovi

šte, a ti svetac. Bojiš se onoga što sam ti pokazao.- Da, duboko poremećena osoba.- Nemoj se zavaravati, Paul. Govorim o onome što sam ti pokazao o tebi sa sobom. Što god sam ja bio, bio si ti.- Ne\ - Janson je navalio bijesno i strašno. Nasilje je doista bilonešto u čemu je briljirao: nije više mogao pobjeći od te istine. No, za569 njega to nikad nije bila sama sebi svrha. Nasilje je bilo posljednje utočište da sesmanji daljnje nasilje.- Kao što sam ti znao govoriti, mi znamo više nego što znamo.Zar si zaboravio što si sam činio u Vijetnamu? Zar si čarobnim štapićem potisnuo sjećanja?- Nemoj me izluđivati svojim prokletim igrama razuma - zagrmiJanson.- Čitao sam izvještaje koje si slao o meni - Demarest je bahatonastavio. - Nekako su zapostavili spomenuti što si postigao.- Ti si, dakle, onaj tko je širio gluposti o meni, te izvitoperenepriče.Demarestov pogled je bio čvrst. - Tvoje žrtve su još ondje, neke od njih osakaćene,ali još žive. Pošalji nekog agenta tamo da ih intervjuira. Sjećaju se s užasom.- To je laž! To je prokleta laž!- Siguran si? - Demarestovo pitanje je bilo električna sonda.- Ne, nisi siguran. Nisi nimalo siguran. - Udarac. - To je kao dadio tebe nije nikad otišao jer te proganjaju sjećanja, zar ne? Noćnemore koje se stalno ponavljaju, ne?

Page 304



Ludlum Robert - Direktiva JansonJanson je kimnuo; nije se mogao zaustaviti.- Nakon svih tih desetljeća tvoj san je još poremećen. Pa što činita sjećanja tako ljepljivima?- Zašto se brineš?- Može li to biti krivnja? Zađi u sebe i iznesi to, iznesi napovršinu.- Umukni, gade!- Sto tvoja sjećanja izostavljaju, Paul?- Prestani! - Janson je zavikao i već se osjetio tremor u njegovuglasu. - Ne želim to slušati.Demarest je ponovio pitanje mirnije: - Sto tvoja sjećanja izostavljaju?Sada su mu slike dolazile u smrznutim trenucima vremena, ne s tečnošću pokreta,nego kadar za kadrom. Imale su sablasnu nadreal-nost koja se nametnula nad onim štoje vidio pred svojim licem. Grbeći se još jednu milju. I još jednu. I još jednu. Prteći put kroz džunglu,vodeći računa da izbjegne seoca i sela gdje bi simpatizeri Vijetkonga mogli svenjegove borbe učiniti ništavnima.I forsirajući se kroz iznimno gusto isprepletenu vinovu lozu i stabla gdje jejednoga jutra slučajno otkrio široko požarište.Mirisi su mu govorili što se dogodilo, ne toliko pomiješani mirisi umaka od riba,štednjaka, gnojnih izmeta ljudi, bivola i kokoši, kao nečega što je nadvladavaločak i te mirise: jak petrokemijski miris napalma.Zrak je bio ispunjen njime. I posvuda je bio pepeo, čađa i glomazni ostacibrzogoruće kemijske vatre. Klipsao je kroz požarište, a noge su mu postale crne odugljena. Bilo je kao da je Bog držao povećalo nad tim mjestom i spalio ga vlastitimsunčanim zrakama. I kad se prilagodio napalmskim parama, drugi mu je miris ušao unosnice: onaj pougljenjenog ljudskog mesa. Kad se ohladi, bit će hrana pticama,štetočinama i kukcima. Još se nije ohladilo.Prema srušenim, pocrnjelim olupinama mogao je vidjeti da je ondje nekoć na čistinibilo dvanaest kuća pokrivenih slamom. I upravo izvan seoceta, čudnovato netaknutavatrom, nalazila se koliba za kuhanje uokvirena listovima kokosa te obrok svježepripremljen, ne više od trideset minuta prije toga. Hrpica riže. Gulaš od kozica itjestenina. Banane narezane na ploške, pržene i začinjene. Posuda oguljenog voćalitchi i durian. Ne baš običan obrok. Nakon nekoliko trenutaka prepoznao je što jeto.Svadbena gozba.

Nekoliko metara odavde ležala su tijela mladenaca i tinjala zajedno sa svojimobiteljima. Nekom sretnom okolnošću seljačka gozba je spašena od pustošenja.Odložio svoj AK-47 i stao jesti pohlepno, trpajući rižu i kozice u usta rukama,pijući iz toploga kotla vode koji je nekoć čekao drugu vreću riže. Jeo je i bilo muje zlo, ali jeo je i dalje, a zatim se odmarao izvalivši se na zemlju. Ma kakočudno bilo, tako je malo ostalo od njega, a mogao se činiti tako teškim!Kad mu se snaga malo vratila, krenuo je dalje kroz nenaseljenu džunglu i hodao,hodao. Jedna noga ispred druge.To će ga spasiti: kretanje bez razmišljanja, akcija bez mudrovanja. 571 A kad je došla sljedeća svjesna misao, i ona je došla s vjetrom. More!Mogao je osjetiti more!Iza sljedeće crte planinskoga grebena bila je obala. I ta sloboda. Jer gumeni čamciameričke mornarice patrolirali su baš tim dijelom obalne crte, patrolirali su veomablizu. On je to znao. A duž obale, negdje nedaleko bila je postavljena bazaameričke mornarice. I to je znao. Kad krene prema obali, bit će slobodan, pozdravitće ga i zaže-ljeti mu dobrodošlicu njegovi mornarički kolege, odvesti, dovestikući, dovesti na mjesto izlječenja.Slobodan!Ja mislim tako, Vhan Nguyen, ja mislim tako.Zar je halucinirao? Bilo je to davno, previše davno kad je mogao naći vodu za piće.Njegova je vizija često bila čudna i nestabilna, opći simptom nedostatka nikotinskekiseline. Njegova loša prehrana sigurno je donijela i druga kognitivna oštećenja.No, disao je duboko, punim plućima znajući da je u njima sol, miris morskih algi i

Page 305



Ludlum Robert - Direktiva Jansonsunca. On je to znao. Sloboda se nalazila baš iza crte grebena.Nikad se više nećemo susresti, Vhan Nguyen.Gegao se po blagoj kosini, tlo je sada postajalo oskudnije, vegetacija je raslamanje gusto, i on se iznenadio.Neki lik micao se nedaleko od njega. Neka životinja? Napadač? Njegova vizija ga jerazočarala. Njegovi osjeti: sve ga je to razočaralo u vrijeme kad nisu morali. Takoblizu. Bio je tako blizu.Njegovi koščati prsti spustili su se poput pauka na okidač automata. Da ga uništenjegovi neprijatelji kad je bio tako blizu kuće. To je pakao kakav ne možezamisliti, kakav nikad nije pretrpio.Još jedan nagli pokret. Ispalio je triput vatru iz automata. Tri metka. Šum i otpororužja u njegovim rukama osjećali su se više nego ikad. Pohitao je da vidi što jepogodio.Ništa. Ništa nije mogao vidjeti. Naslonio se na kvrgavo stablo manga i istezao davidi uokolo, ali nije bilo ničega. Zatim je pogledao dolje i shvatio što je učinio.Dječak bez majice. Obične smeđe gaće i tanke sandale na nogama. U rukama je imaobocu Coca-Cole, a njezin pjenasti sadržaj sad je tekao na tlo..522.. Bilo mu je možda sedam godina. Što je bio njegov zločin? Što se igrao skrivača?Poskakivao za leptirom?Dječak je ležao na tlu. Lijepo dijete, najljepše dijete koje je Jan-son ikad vidio.Činio se neobično mirnim, osim grubog purpura na njegovim grudima, tri rupe jednatik uz drugu iz kojih je šiktala njegova krv života.Pogledao je prema sumornim Amerikancima, a njegove blage smeđe oči nisu nimalotreptale. I smiješio se.Dječak se smiješio.Sada su slike preplavile Jansona, preplavile ga prvi put, jer su to bile slike kojeje njegov um želio potisnuti, potpuno potisnuti, sutradan i svih dana koji suslijedili. Čak i kad ih se nije prisjećao, one su ga progonile, pritiskale,povremeno potpuno zakočile. Mislio je na dječaka u prizemlju Kamene palače, navlastitu ruku koja se smrzla na okidaču i posegnuo je za snagom onoga čega se nijesjećao.No, sada se sjećao.Sjetio se kako je pao na tlo i ljuljao dijete u krilu, zagrljaj između mrtvoga igotovo mrtvoga, žrtve i mučitelja.Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

I učinio je ono što nikad nije učinio na zemlji. Zaplakao je.Sjećanja koji su navirala bila su beznadna. Uskoro su stigli djetetovi roditeljikoji su čuli pucnjavu. Vidio je njihova bolna lica, da, tugovali su i njihova jetuga poništavala čak i bijes. Uzeli su dječaka od njega, a čovjek je naricao,naricao... majka je tresla glavom, snažno je tresla glavom kao da odbacujestvarnost i držeći beživotno tijelo svoga djeteta u naručju, okrenula se mršavomvojniku kao da ima riječi koje bi mogla izustiti i koje bi nešto promijenile.No, sve što je rekla bilo je: Vi, Amerikanci...Sada su lica svih njih iščezla i Janson je ostao s ukočenim pogledom AlanaDemaresta.Demarest je govorio, govorio je sada. - Prošlost je druga zemlja. Zemlja koju nikadnisi potpuno napustio.To je bilo točno.- Nikad me ne možeš izbaciti iz svoje glave, je li tako? - nastavio je Demarest.573 - Ne - reče Janson dok mu je glas bio poput slomljenog šapta.- Zašto bi to bilo tako? Jer je veza između nas bila stvarna. Bilaje snažna. »Protivljenje je pravo prijateljstvo«, kaže nam WilliamBlake. Oh, Paul, kakvu smo mi povijest dijelili. Je li te to progonilo?Mene jest.Janson nije odgovarao.- Jednoga dana vlada Sjedinjenih Država uručila mi je ključevekraljevstva, dopustila mi da stvorim carstvo kakvo svijet nije vidio.Naravno da ću ga učiniti svojim. Međutim, ma kako ti velike bileškrinje s novcem, nije uvijek lako namiriti račune. Trebao sam te

Page 306



Ludlum Robert - Direktiva Jansonda potvrdim istinu o nama dvojici. Ja sam tebe stvorio, Paul. Izmijesio sam te od blata kao što je Bog stvorio čovjeka.- Ne - riječ je došla kao uzdah duboko iz njega.Još korak bliže. - Vrijeme je da budeš iskren sam sa sobom -reče on ljubazno. -Uvijek je bilo nešto između nas. Nešto vrlo blizu ljubavi.Janson ga je prodorno promatrao stavljajući u duhu Demarestova svojstva na slavniizraz lica legendarnog humanitarca, uočavajući sličnost čak i na redizajniranomlicu. Naježio se.- I još bliže mržnji - rekao je napokon Janson.Demarestove oči palile su prema njemu poput užarenog ugljena.- Ja sam te stvorio i nikad ništa to neće moći promijeniti. Prihvati to. Prihvatitko si. Kad jednom to učiniš, stvari će se promijeniti. Noćne more će prestati,Paul. Život postaje mnogo lakši. Vjeruj mi. Uvijek sam spavao dobro noću. Zamisli,nije li to dobro, Paul?Janson je duboko udahnuo i odjednom osjetio da se može još jednom usredotočiti. -Ja to ne želim.- Sto? Ne želiš se riješiti košmara? Sada lažeš sam sebi, poručnice- Ja nisam tvoj poručnik. I ne bih ni za što mijenjao svojekošmare.- Ti se nikad nisi izliječio jer se nisi htio liječiti.- Zar je to ono što ti zoveš liječenjem? Ti dobro spavaš jer jenešto u tebi, nazovi to dušom, nazovi to kako želiš, mrtvo. Moždase dogodilo nešto što ju je uništilo jednoga dana, možda je nikadanisi ni imao, ali to je stvar koja nas čini ljudima.- Ljudima? Misliš slabićima. Te dvije riječi se stalno miješaju. - Moji košmari su ja - reče Janson jasnim, odlučnim glasom.- Moram živjeti sa stvarima koje sam učinio na ovoj zemlji. Nemoraju mi se sviđati. Učinio sam dobrih i loših stvari. Što se tičeloših, ne želim se pomiriti s lošima. Kažeš mi da se mogu riješitimuke? Ta je muka da znam tko sam i tko nisam. Ta je muka daznam da nisam tiOdjednom je Demarest počeo udarati oko sebe izbivši pištolj iz Jansonove ruke.Poletio je uz štropot na mramorni pod.Demarest je gledao gotovo tužno dok je ciljao pištoljem. - Pokušavao samraspravljati s tobom. Pokušao sam dosegnuti do tebe. Učinio sam toliko toga dadosegnem do tebe, da te vratim u dodir s tvojim pravim sebstvom. Od tebe sam samo

želio priznavanje istine, istine o nama dvojici.- Istine? Ti si čudovište. Trebao si umrijeti u Mesi Grande.Užasno mi je žao što nisi.- Neobično je koliko mnogo znaš, a u isti mah vrlo malo. Kakosnažan znaš biti i kako nemoćan. - Zatresao je glavom. - Čovjekubija dijete drugoga čovjeka i ne može zaštititi vlastito...- O čemu ti to, do vraga, govoriš?- O bombardiranju veleposlanstva u Caligu. Je li to potreslo tvojsvijet? Mislio sam da bi moglo kad sam to spomenuo prije pet godina. Morat ćeš mi oprostiti: pomisao da imaš dijete baš mi nije sjela.Paul mlađi; ne, to ne mogu zamisliti. Uvijek je lako aranžirati te stvariputem mjesnog agenta - ti buntovnici divlja pogleda koji sanjajuAlaha i rajske djeve. Žao mi je, ali ja sam jedini koji mogu procijenitislatku ironiju, a sve je to izazvano rasprskavajućom bombom. No,kakav bi ti bio otac kao čedomorac?Janson se skamenio.Teški uzdah. - I vrijeme je za mene da odem. Imam velike planove za svijet, znaš.Istina je da me muči rješenje sukoba. Promicanje sukoba je nova zapovijed dana.Ljudi vole borbu i krvoproliće. Pustimo čovjeka da bude čovjek, kažem.- To nije tvoja povlastica. - Janson se borio da izgovori riječi.Nasmijao se. - Carpe diem, iskoristi dan. Carpe mundum, iskoristisvijet.- Oni su te učinili bogom - reče Janson sjećajući se predsjednikovih riječi - kad nisu imali nebo.

Page 307



Ludlum Robert - Direktiva Janson 574 575 ...j - Nebo je izvan moga dometa. No, bit ću sretan da zadržim otvorenost duha. Zašto nebi podnio izvještaj o tome što će se dogoditi kad dođeš onamo? Veselim se tvommemorandumu o razgovoru u vezi sa Sv. Petrom na vratima raja. Bio je bezizražajandok je držao pištolj na pola metra od Jansonova čela. - Bon voyage - rekao je dokmu se prst obavijao oko obarača.Zatim je Janson osjetio kako nešto toplo štrca prema njegovu licu. Žmireći, vidioje da dolazi iz izlazne rane na Demarestovu čelu. Dolazeći ravno kroz prozorskostaklo, snajperistov hitac je bio tako precizan kao da je ispaljen iz neposredneblizine.Janson je ispružio ruku i stavio Demarestovo lice u svoje ruke držeći ga uspravno.- Xin loi - lagao je. - Zao mi je zbog toga.Na trenutak je Demarestov izraz bio savršeno prazan: mogao je biti uronjen unajdublju meditaciju; mogao je zaspati.Janson se opustio, a Demarest se sklupčao na tlu. Predao se ispuštajući život.Kad je Janson pogledao kroz starinski teleskop glavnoga tajnika, ugledao je Jessietočno ondje gdje ju je ostavio: s one strane East Ri-vera s puškom postavljenom nakrov stare punionice boca, točno ispod mamutskih neonskih slova. Počinjala jerastavljati oružje spretnim, praktičnim pokretima. Zatim je pogledala prema njemukao da je osjetila njegov pogled na sebi. Odjednom je Janson imao osjećaj, čudanosjećaj lakši od zraka da će sve biti u redu.Maknuo se u stranu i gledao sa svoja dva oka dok mu je povjetarac hladio lice.Hunter's point. Ime je postalo ubitačno prikladno. Iznad njegove ljubljene udaljini se razabirao golemi znak Pepsi--Cole što je crveno svijetlio u sve dubljojtami. Sada je Janson bacio pogled i vidio dolje odraz svjetla iz neona što seprosipao po sjajnoj površini vode. Na trenutak činila se poput krvave rijeke.576 43- Želio bih vam zahvaliti što ste nam se pridružili, gospodine Janson - reče predsjednik Charles W. Berquist ml. sjedeći na čelu oval

nog stola. Šačica ljudi za stolom, uglavnom viši službenici i analitičariiz glavne obavještajne agencije u zemlji, krenuli su odvojenim putovima prema neukusnoj zgradi na Šesnaestoj ulici koristeći se pokrajnjim ulazom koji je bio dostupan s privatne ceste i jamčio da dolasci iodlasci neće privući pozornost. Ondje nema prisluškivanja, nemaregistriranja. Bio je to opet sastanak koji, službeno, nije održan.- Vaša nacija duguje vam zahvalnost za koju neće nikada saznati.No, ja znam. Ne mislim da će biti iznenađenje što ćete dobiti jošjedno odličje za obavještajno djelovanje.Janson je slegnuo ramenima. - Možda bih trebao ući u posao sa starim željezom.- Međutim, želio bih i da čujete neke dobre vijesti, i to od mene.Zahvaljujući vama čini se da ćemo moći oživiti program Mobius.Dough i drugi su me proveli kroza nj nekoliko puta i izgleda svebolje i bolje.- Je li? - reče Janson ravnodušno.

- Ne čini se baš da ste iznenađeni - reče predsjednik Berquistzvučeći skromno. - Pretpostavljam da ste predvidjeli mogućnost.- Da ste bili s planetima tako dugo kao ja, ne biste više bili iznenađeni njihovom kombinacijom izvrsnosti i gluposti.Predsjednik se smrknuo nezadovoljan operativčevim tonom.- Govorite o vrlo iznimnim ljudima. Želim da to znate.577 - Da. Iznimno drskim. - Janson je polako zatresao glavom. - Usvakom slučaju, to možete zaboraviti.

Page 308



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Pitanje je kako možete tako razgovarati s predsjednikom - ubacio se Douglas Albright, pomoćnik ravnatelja DIA-e.- Pitanje je da li vi ljudi ikada nešto naučite - ispali Janson.- Mnogo smo toga naučili - reče Albright. - Nećemo dvaput učiniti istu pogrešku.- Točno, pogreške će biti drukčije.Govorio je državni tajnik: - Odbaciti program u ovom trenutku značilo bi miniratidesetke tisuća sati ljudskoga rada, kao što Doug naglašava. To bi bilo kao dapokušamo zvonu onemogućiti da zvoni. Sto se svijeta tiče, Peter Novak još postoji.- Možemo ga ponovo stvoriti, ponovo mu dati ulogu s cijelimkompletom dodatnih stražara - reče Albright pogledavši s ohrabre-njem državnog tajnika. - Ima tisuća mjera koje možemo poduzetida spriječimo ono što je Demarest učinio nakon ponovnog pojavljivanja.- Ne vjerujem vam, ljudi - reče Janson. - Prije nekoliko dana svibiste se složili kako je to bila kolosalna pogreška. Temeljna pogrešnaprocjena, i politički i moralno. Shvatili ste ili ste se barem činili da steshvatili, da je plan koji počiva na masovnoj prijevari osuđen da seizjalovi. I to na načine koji nikad nisu mogli biti predviđeni.- Bili smo u panici - odgovori državni tajnik. - Nismo razmišljaliracionalno. Dakako da smo htjeli da cijela stvar krene. No, Doug jeovdje prošao sve s nama, mirno i racionalno. Potencijalno napredovanje ostaje izvanredno. To je poput atomske energije. Dakako da uvijek postoji opasnost od katastrofalne nesreće. Nitko od nas o tomene raspravlja. Ali, potencijalna korist za čovječanstvo je čak iveća. - Dok je govorio, glas mu je postajao mekši i zvučniji: višidiplomat na konferencijama za novinare i u TV nastupima. Činiose kao da to gotovo nije isti čovjek koji se tako prestrašio na Hem-pelovu imanju. - Okrenuti leda tomu zato što bi nešto što se nijedogodilo odbacilo našu odgovornost političkih vođa. Shvaćate, zarne? Jesmo li na istoj stranici?- Mi ne čitamo istu prokletu knjigu.- Svladajte se - odbrusi Albright. - Činjenica jest cja to svedugujemo vama. Savršeno ste vladali stvarima. Vi ste omogućili578 uskrsnuće. - Nije se trebao pozivati na detalje: ta dvojica muškaraca brzo su

uklonjena iz zgrade tajništva, svaki prekriven plahtom, i krenula u veomarazličitim smjerovima. - Zamjenik se lijepo oporavio. Držali smo ga u jednom odnaših pogona za sigurnost i podvrgnuli ekstenzivnom kemijskom ispitivanju. Baš kaošto ste pretpostavljali, on je uplašen, apsolutno spreman na suradnju. Demarest munikad nije povjeravao zapovjedne kodove, dakako. Ali, to je u redu. Bez Demarestakoji ih je neprestano dekodirao, naši su tehničari mogli provaliti sustave. Ponovosmo stekli kontrolu.- Vaša pogreška u prošlosti je bila što ste zamišljali da imate kontrolu. Janson je lagano zatresao glavom.- Sigurno smo stekli kontrolu nad Demarestovim zamjenikom -reče sjedokosi tehničar kojeg se Janson sjećao s okupljanja na Hem-pelovu imanju. - Momak po imenu Laszlo Kocsis. Prije je poučavaoengleski u nekoj tehničkoj školi u Mađarskoj. Došao je pod nož prijeosamnaest mjeseci. Situacija mrkve i batine. Skratimo dugu priču:ako bi se složio s Demarestovim planovima za njega, zaradio bi desetmilijuna dolara. Ako ne, obitelj bi mu bila ubijena. Nije bio jakčovjek. On je sada prilično jako pod našom vlasti.- Kao što ste predvidjeli - reče čovjek iz DIA-e ljupko. - Ponuditćemo mu maleni otok na Karibima. To će odgovarati njegovompustinjačkom načinu života. Bit će pozlaćeni zatvorenik. Neće moćiotići. Bit će pod dvadesetčetverosatnom stražom jedinice Konzularnih operacija. Činilo se prikladnim da se posudi nešto sredstava izZaklade za slobodu da se plati za aranžman.

- Ali nemojte se dati zbuniti formalnostima - reče predsjedniknapetim smiješkom. - Smisao jest da je sve u redu.

Page 309



Ludlum Robert - Direktiva Janson- I program Mobius je opet u funkciji - reče Janson.- Zahvaljujući vama - reče Berquist. Zažmirio je, što pokazujenjegovu karakterističnu ugodnu naredbu.- Ali bolje nego prije - ubaci Albright. - Zbog svega što smonaučili.- Vi, dakle, shvaćate logiku našeg položaja - reče državni tajnik.Janson je pogledao uokolo da vidi ono što i predsjednik: samozadovoljna licamuškaraca i žena okupljenih u Međunarodnom Centru Meridian, viši državnislužbenici, viši upravitelji i analitičari, članovi stalnog Washingtona. Ostaciprograma Mobius. Oni su bili najbolji579 i najpametniji, uvijek su bili. Od djetinjstva su uvijek bili nagrađivani najboljimocjenama i rezultatima na testovima; cijeloga su života dobivali pohvale svojihnadređenih. Vjerovali su samo u svoju veličinu. Znali su da se sredstva trebajuvrednovati samo u odnosu na svrhu. Bili su uvjereni da vjerojatnosti mogu bitidodijeljene svakoj nepoznatoj varijabli; da se pranje nesigurnosti može obuzdati uprecizno kvantificirani rizik.I unatoč činjenici što su njihovi redovi bili decimirani nepredviđenim ćudimaljudske prirode, ništa nisu naučili.- Moja igra, moja pravila - reče Janson. - Gospodo, programMobius je završio.- Po čijim nalozima? - upita predsjednik Berquist.- Vašim.- Što vam je, Paul? - reče on smrknuta lica. - Lupetate.- Ništa ja ne lupetam. - Janson mu se otvoreno suprotstavio.- Znate washingtonsku izreku: nema trajnih saveznika, ima samo trajnih interesa. Ovaj program niste vi izmislili. Bilo je to nešto što stenaslijedili od svog prethodnika koji je to naslijedio od svog prethodnika, itd...- To vrijedi za mnogo stvari, od našeg programa obrane do našemonetarne politike.- Sigurno. Vojni profesionalci rade na tim stvarima. Sto se njihtiče, vi to upravo prolazite.- Važno je dobro sagledati te stvari - reče predsjednik Berquistslegnuvši ramenima.- Pitanje za vas, gospodine predsjedniče. Upravo ste primili i pri

hvatili zabranjenu osobnu donaciju od 1,5 milijuna dolara. - Dok jeJanson govorio, zamišljao je Grigorija Bermana kako se grohotomsmije u Berthwick Houseu. Bila je to vrsta goleme gluposti kojamu se svidjela iznad svake mjere. - Kako ćete to objasniti Kongresui američkom narodu?- O čemu vi to, do vraga, govorite?- Govorim o vrhunskom skandalu Beltway, Watergate putadeset. Govorim o tome kako gledam vašu političku karijeru kojazavršava u plamenu. Nazovite svoga bankara. Sedmeroznamenkastasvota doznačena je vaš osobni račun s jednog računa InternationalNetherlands Group Bank Petera Novaka. Digitalni se potpisi ne mogu krivotvoriti, bar ne lako. Čini se sigurnim, dakle, da vas je strani plutokratstavio na svoju platnu listu. Sumnjičavi član druge strane može se početi čuditizbog toga. Moglo bi imati neke veze s vašim potpisivanjem zakona o bankovnoj tajniprošloga tjedna. Moglo bi imati veze s mnogo toga. Dovoljno da zaposli posebnogtužitelja dugi niz godina. Izgleda kao naslov preko četiri ili pet stupaca uWashington Postu: JE LI PREDSJEDNIK NA PLUTOKRA-TOVU PLATNOM POPISU? ISTRAGA UTIJEKU. Tako nešto. Newyorški tabloidi će objaviti nešto nezgodno, kaoRENT-A--PREZ. Znate da takvi mediji hrane mahnitost. Bit će to takva galama danećete moći čuti ni samoga sebe kako mislite.- To je sranjel - plane predsjednik.- A mi ćemo svi uživati kad vi to budete objašnjavali Kongresu.Detalji će stići sutra elektronskom poštom Ministarstvu pravosuđa irelevantnim članovima Zastupničkog doma i Senata.- Ali Peter Novak...

Page 310



Ludlum Robert - Direktiva Janson- Novak? Ne bih se ni trunčice obazirao na njega da sam navašemu mjestu. Mislim da se nijedan od vas dvojice neće izvućitako da vaš ugled ostane netaknut.- Zezate me - reče predsjednik.- Nazovite svoga bankara - ponovi Janson.Predsjednik je zurio u Jansona. Njegovi osobni i politički instinkti su mupribavili najvišu službu u zemlji. Oni su mu govorili da Janson blefira.- Učinili ste strašnu pogrešku - reče Berquist.- Mogu to popraviti - reče Janson. - Još nije prekasno.- Hvala.- No, uskoro će biti. Zato morate odlučiti o Mobiusu.- Ali...- Nazovite svoga bankara.Predsjednik je izašao iz sobe. Prošlo je nekoliko minuta prije nego što se vratio.- Smatram da je to ispod svake kritike. - Predsjednikove tvrdeskandinavske crte kipjele su od bijesa. - I to je ispod vaše razine!Bože sveti, vi ste služili svojoj zemlji s nevjerojatnom odanošću.- I za svoje muke bio sam nagrađen odličjem »ispod nagrade zaspašavanje«.581 - Prošli smo to - mrko je pogledao Berquist. - Iznosi koje predlažete nisu ništa drugo nego ucjena.- Nemojmo se baviti formalnostima - reče Janson ljubazno.Predsjednik je ustao; lice mu je bilo mrko, a pogled strog. Bezriječi je ponovo sjeo. Govorio je svisoka pred neposlušnim protivnicima, usmjerioje reflektore svoga šarma prema nezadovoljnima i onima koji pružaju otpor te ihokrenuo. On je znao to napraviti.- Posvetio sam život javnoj službi - govorio je Jansonu dok mu jebogati bariton bujao od sumorne iskrenosti. - Dobrobit ove zemlje jemoj život. Trebam vas da to shvatite. Odluke koje su donesene uovoj sobi nisu donesene nepromišljeno ili cinično. Kad sam prisegaona službu, prisegao sam da ću štititi i braniti ovu naciju, istu kao mojotac prije dvadeset godina. To je obveza koju preuzimam s najvećomozbiljnošću...Janson je zijevnuo.- Derek - reče predsjednik okrenuvši se direktoru Konzularnih

operacija i čovjeku za stolom koji dosad nije ništa rekao. - Govorimvašem momku. Urazumite ga.Podtajnik Derek Collins je skinuo svoje teške crne naočale i stao masirati crvenebrazde što su ostale na mostu nosa. Izgledao je poput nekoga tko namjerava učinitinešto što će vjerojatno požaliti. - Stalno vam pokušavam reći da vi ne poznajeteovoga čovjeka - reče Collins. - Nitko od vas.- Derek? - Predsjednikov je zahtjev bio jasan.- Štititi i braniti - reče Collins. - Teške riječi. Težak teret. Lijepiideal koji katkad zahtijeva da se čine ružne stvari. Neugodno opterećuje glavu, je li tako? - Pogledao je Jansona. - Nema svetaca u ovojsobi, nemojte to zaboraviti. Ali pokažimo malo poštovanja prematemeljnoj ideji demokracije. U ovoj je sobi jedna osoba prošla dugačak put na nekim dijelovima zdrava razuma i nekoj općoj pristojnosti. On je hrabar kujin sin i tipičan pravi domoljub i slagali li se vi snjim ili ne, na kraju dana, to mora biti njegov poziv...

- Hvala, Derek - reče predsjednik Berquist svečano, ali zadovoljno.- Govorim o Paulu Jansonu - završio je podtajnik suočen s čovjekom na čelu stola. - I ako ne učinite ono što kaže, gospodine predsjedniče, vi ste veća budala od svog oca. - Podtajniče Collins - zaviče predsjednik - bit će mi drago prihvatiti vašu ostavku.- Gospodine predsjedniče - odvrati Collins ravnim tonom- meni će biti drago prihvatiti vašu.

Page 311



Ludlum Robert - Direktiva JansonPredsjednik Berquist se smrznuo. - Idite k vragu, Janson. Viditeli što ste učinili?Janson je zurio u direktora Konzularnih operacija. - Zanimljiva pjesma za sokola -reče on smijući se napola.Zatim se okrenuo predsjedniku. - Znate što kažu: »Uzmite u obzir izvor.« Savjetkoji su vam dali može reći više o zabrinutosti vaših protivnika, nego o vašoj.Doista trebate misliti u sklopu linije interesa. Vrijedi i za vas, gospodinetajnice. - Pogledao je državnog tajnika koji je sada loše izgledao i okrenuo seBerquistu. - Kao što sam rekao, što se tiče većine ljudi u ovoj sobi, vi ste upravopreživjeli. Oni su bili ovdje prije vas, oni će biti ovdje poslije vas. Vašineposredni osobni interesi doista im ne znače mnogo. Oni žele da dobropogledate.Berquist je šutio pola minute. Bio je pragmatičar u duši i naviknut da donosihladne, tvrde kalkulacije o kojima ovisi političko preživljavanje. Sve je drugobilo sekundarno u odnosu na tu elementarnu aritmetiku. Čelo mu se sjajilo od znoja.Usiljeno se nasmijao. - Paul - reče on - žao mi je što je ovaj sastanak krenuološe. Ja bih vas doista volio čuti.- Gospodine predsjedniče - prosvjedovao je Douglas Albright.- Ovo je potpuno neprimjereno. Prolazili smo to i prolazili i...- Dobro, Doug. Zašto mi ne kažete da znate kako poništiti onošto je prošao i učinio Paul Janson? Nisam čuo nikoga ovdje da setrudi posvetiti toj posebnoj temi.- To nije usporedivo - razbjesni se Albright. - Govorimo odugoročnim interesima ovog geopolitičkog entiteta, a ne o većoj slaviadministracije Berquista drugog! Tu nema usporedbe! Mobius jeveći od svih nas. Postoji samo jedna prava odluka.- A što je s političkim skandalom koji se nazire?- Čujte, gospodine predsjedniče - reče Albright mirno. - Žao mije, gospodine. Dobili ste pristojnu priliku da se tomu oduprete. Za toste vi političari specijalizirani, zar ne? Smanjite poreze, pokrenite pristojnu kampanju protiv Hollywooda, idite u rat u Kolumbiju, učinite583 što god kažu vaši ispitivači javnog mnijenja. Amerikanci imaju raspon pozornostikomarca. No, ako ćete mi oprostiti moju izravnost, ne možete žrtvovati ovaj programna oltar političke ambicije.- Uvijek je zanimljivo čuti što vi mislite da ja mogu i ne mogu

učiniti, Doug - reče Berquist nagnuvši se i uhvativši analitičara zakrupna ramena. - Ali, ja mislim da ste danas dosta toga rekli.- Molim, vas, gospodine predsjedniče.- Budite mirni, Doug - reče Berquist. - Ovdje ja mislim. Izvršitću dubinsku provjeru politike na predsjedničkoj razini.

- Govorim o perspektivama preustroja globalne politike. -Albrightov je glas počeo kreštati u znak prezira. - Vi govoritesamo o izgledima za svoj reizbor.- Ispravno ste zaključili. Nazovite me batinom u blatu. Dačeznem za nekim scenarijem po kojem sam ja još predsjednik. -Okrenuo se Jansonu. - Vaša igra, vaša pravila - reče on. - Ja tomogu podnijeti.- Izvrstan izbor, gospodine predsjedniče - reče Janson neutralno.Berquist mu se nasmiješio nekom kombinacijom zapovijedi i preklinjanja. - A sada mi vratite moje prokleto predsjedništvo.THE NEW YORK TIMESPETER NOVAK TREBA PREPUSTITI NADZOR NAD ZAKLADOM ZA SLOBODUMilijarderski filantrop predaje zakladu Međunarodnom odboru Mathieu Zinsou postajenovi direktorJason SteinhardtAMSTERDAM - Na konferenciji za novinare održanoj u amster-damskoj središnjiciZaklade za slobodu legendarni financijaš i huma-nitarac Peter Novak najavio je daće odustati od upravljanja Zakladom za slobodu, globalnom organizacijom koju jestvorio i koju je vodio više od petnaest godina. No, ne predviđa se da ćeorganizacija imati teškoće u financiranju: najavio je također da predaje svu svoju

Page 312



Ludlum Robert - Direktiva Janson imovinu Zakladi koja će se preustrojiti u javnu ustanovu. U Međunarodni odbordirektora ući će ugledni građani iz cijeloga svijeta pod predsjedavanjem glavnogatajnika UN-a, Mathieua Zinsoua. -Moje je djelo završeno - rekao je gospodin Novakčitajući pripremljenu izjavu. - Zaklada za slobodu mora biti veća od bilo kojegpojedinca, a moj je plan bio cijelo vrijeme da se upravljanje tom organizacijomprenese na javni odbor s velikom odgovornosti među njihovim direktorima. Kakozaklada ulazi u novu fazu, transparentnost mora biti slogan.Reakcije su općenito bile pozitivne. Neki promatrači su bili iznenađeni, no drugisu izrazili da su dugo predviđali takav potez. Izvori bliski gospodinu Novakupretpostavljaju da mu je nedavna smrt njegove žene pomogla katalizirati odluku opovlačenju Zaklade. Drugi naglašavaju da su financijaševe pustinjačke navike sveviše dolazile u sukob s eksponiranom i visokom javnom pozicijom koju je zahtijevalonjegovo djelovanje u zakladi. Novak nije bio opširan u svojim budućim planovima,ali su neki pomoćnici naslućivali da se planira potpuno povući iz javnosti. -Gospodo, Petera Novaka nećete više viđati - rekao je jedan zastupnik novinarima sradosnom ironijom. - Međutim, tajanstveni je plutokrat uvijek imao dara zaneočekivano, a oni koji ga najbolje poznaju, slažu se da bi bilo pogrešno otpisatiga.- Vratit će se - kazao je Jan Kubelik, ministar vanjskih poslovaRepublike Češke koji je bio u gradu na sastanku G-7. - Ovisi o tome. Niste jošdoživjeli sve od Petera Novaka.

584 585

g

f01 Vitka žena oštre smeđe kose ležala je na trbuhu i savršeno mirno s puškom od 12 cm

učvršćena vrećama s pijeskom sprijeda i straga. Sjene zvonika činile su je savršenonevidljivom iz bilo koje udaljenosti. Kad je otvorila oko kojim nije ciljala,panorama Dubrovnika se činila neobično ravnom; krovovi od crvenoga crijepa rasulisu se pred njom poput obojene fajanse, krhotine nekadašnje lončarije. Ispod zvonikagdje je bila smještena proteklih nekoliko sati, bilo je more lica koje senastavljalo nekoliko stotina metara do drvene pozornice podignute u središtudubrovačkoga staroga grada.Bili su vjerni, odani. Nitko od njih nije primijetio da je Papa odlučio započetisvoj posjet Hrvatskoj obraćanjem javnosti u gradu koji simbolizira patnju svoganaroda. Iako je prošlo više od jednoga desetljeća otkad je JNA opsjedala taj lučkigrad na Jadranu, sjećanje na napade nije izblijedjelo među građanima toga grada.Mnogi od njih imali su plastificirane fotografije voljenog ponti-feksa veličinemarke. Za njega je bilo poznato da govori istinu vlastima; zračio je oko sebe. Bilaje to karizma, ali i sažaljenje. Za njega je bilo tipično da neće osuđivati nasiljei terorizam zbog sigurnosti Vatikana; predat će svoju poruku mira pravim središtimasukoba i separatizma. Doista se pročulo kako Papa namjerava govoriti o povijestikoju bi mnogi Hrvati najradije zaboravili. U nekadašnjem sukobu između katoličke ipravoslavne vjere bilo je mnogo razloga za kajanje s obiju strana. I bilo jevrijeme, smatrao je pontifeks, jednako za Vatikan kao i za Hrvatsku, da se suoče sgrubim fašističkim nasljeđem ustaških vlasti u državi za vrijeme Drugog svjetskogarata.Iako su hrvatsko čelništvo i veliki broj građana bili odlučni da reagiraju snegodovanjem, njegova moralna hrabrost izgleda da je samo povećala odanost mnoštvanjegovih štovalaca ovdje. Rezultirala588

Page 313



Ludlum Robert - Direktiva Jansonje i - Jansonove su sumnje potvrđene u njegovim kontaktima s glavnim gradomZagrebom - pomno organiziranim atentatom. Ogorčeni secesionistički pokret srpskemanjine osvetit će svoje povijesne nepravde ubijanjem čovjeka kojeg je ovapretežito katolička nacija nadasve obožavala. U tajnom dogovoru bila je mrežaekstremnih hrvatskih nacionalista: bojali su se pontifeksovih reformskih tendencijate tražili priliku da potpuno unište izdajničke manjine koje su se ukorijenile međunjima. Nakon takve monstruozne provokacije - a nema veće provokacije od ubojstvavoljenoga Pape - nitko im neće stajati na putu. Čak će se i obični građanidobrovoljno priključiti krvavom poslu čišćenja Hrvatske.Poput svih ekstremista, dakako, ni oni nisu sposobni predvidjeti posljedice svojihdjela nakon neposrednog ostvarenja svojih ciljeva. Srpski ubilački čin će doistabiti osvećen deset tisuća puta u krvi njihove etničke rodbine. No, takva ćekrvoprolića bezuvjetno potaknuti srpsku vladu da intervenira silom: Dubrovnik iostale hrvatske gradove opet će raketirati srpske snage prisiljavajući samuHrvatsku da objavi rat srpskim protivnicima. Još jedanput će se rasplamsati sukob unajnestabilnijem kutku Europe koji će podijeliti susjedne zemlje u saveznike iprotivnike. Međutim, nitko neće moći reći kakav će biti konačan ishod. Jednom jeubojstvo na Balkanu zapalilo globalni sukob; to bi se moglo ponoviti.Kad je blagi povjetarac zapuhao kroz srednjovjekovne građevine u susjedstvu starogagrada, čovjek obična izgleda, kratke sijede kose- nitko na koga bi se čovjek osvrnuo - nastavio je koračati niz ulicuBožidara Filipovića. - Četiri stupnja od sredine - reče on blago.- Blok stanova u sredini ulice. Najviši kat. Imaš li sliku?Žena se lagano pomaknula i namjestila svoj Sivarovski 12 x 50: naoružani čovjekkoji je čekao u zasjedi našao se na nišanu. Uplašeno lice bilo joj je poznato iznjezine knjige lica: Milić Pavlović. Nije to bio neki od srpskih fanatika uDubrovniku, već profesionalni i veoma vješt ubojica koji je zaslužio njihovopovjerenje.Teroristi su poslali najboljega.Isto je tako učinio Vatikan koji je želio ukloniti ubojicu, a da svijet ne zna štoje učinio.Sigurnost uglednih ličnosti bila je samo formalno nova aktivnost za Jansona iKincaidicu. U stvari, bio je to samo formalno posao: kao589 što je Jessica naglasila, milijuni što su ostali na Jansonovu računu na Cavmanskimotocima bili su njegovi. Ako ih on nije zaslužio, tko jest? Kao što je Janson

rekao, bili su premladi da pođu u mirovinu. On je to pokušao, pokušao je pobjeći odtoga tko je. To nije bio odgovor za njega, ni za jedno od njih; on je to sada znao.Bilo je to licemjerje, bahatost planera, protiv čega se bunio. No, pravo uzevši, nijedno od njih nije bilo stvoreno za miroljubivu egzistenciju. - Napravio sam onustvar na malenom otoku u Karibima - objasnio je Janson. - Brzo stari. - Obilnerezerve novca jednostavno su značile da partnerstvo može biti selektivno u biranjuklijenata te da neće biti potrebe da ograniče troškove rada.Sada je Kincaidica govorila tihim glasom znajući da žičani mikrofon prenosi njezineriječi ravno u Jansonovo uho. - Prokleti Kevlarov oklop za tijelo - reče onaistežući svoje lagano povezano tijelo ispod slojeva nepropusne mreže. Uvijek joj jebilo vruće pod njim, bunila se što je on ustrajao da ga nosi. - Reci mi istinu,misliš li da me čini debelom?- Misliš da ću odgovoriti na to dok dobiješ metak u utrobu?Našla je svoj jastučić za obraz kad je ubojica gruba lica postaviostativ i umetnuo spremnik u pušku.Papa će se pojaviti za nekoliko minuta.Jansonov glas opet u njezinu uhu: - Je li sve u redu?- Kao urica - reče ona.- Samo budi pažljiva, je li? Sjeti se da je strijelac koji te štiti urobnoj kući na lokaciji B. Ako te nanjuše, ti si u njihovu dometu.- Ja sam na vrhu - reče ona prožeta dubokim, ponosnim miromsavršeno postavljenog snajperista.- Znam - reče on. - Samo kažem, budi oprezna.- Ne brini se, ljubavi - reče ona. - Bit će to šetnja parkom.

Page 314



Documents

D J - lundlum R