1

DA LI JE ZEMLJA RAVNA PLOČA? ODGOVOR NA "DOKAZE" > 1. Ne vidi se zakrivljenje. Bez obzira na položaj i visinu horizont je uvijek ravan. To potvrđuju brojne snimke i fotografije horizonta te ono što se vidi kroz prozor zrakoplova ili s viših položaja - uvijek je ravan. Zato za potrebe 'zakrivljenja' koriste leće na kamerama da zakrive sliku. Pa kako bi se drugačije i mogla videti ivica horizonta nego "ravna"? Ono što je iza, zbog zemljine zakrivljenosti, jednostavno se ne vidi, a ono što se vidi deluje kao krug okolo tebe koji čini horizont. Ne može se pogled "baciti" iza ivice i videti šta je iza zakrivljenja. > 2. Ne postoji niti jedna fotografija Zemlje, sve što mislimo da su fotografije su zapravo kolaži ili crteži, (tzv. 'composite pictures' - 'fotografije' sastavljene iz više manjih dijelova, a ne jedinstvena fotografija). Otkuda ti znaš da ne postoje? > a i što s van Allenovim pojasom koji je navodno smrtonosan za ljudsku posadu zbog visoke radijacije? Kako znaš da je smrtonosan uprkos postojećoj zaštiti? Ko je od njega umro? > 3. Na ravnoj vodenoj površini prema izračunu o Zemljinom zakrivljenju nakon 10 kilometara dolazi do pada horizonta, odnosno predmeti na toj površini trebali bi 'zaći' za horizont promatrača, a na udaljenosti od 20 do 30 kilometara trebali bi biti prilično ispod horizonta, no mi ih i dalje vidimo golim okom, a pogotovo pomagalima poput dalekozora. To nije tačno. Upravo je poznato kako sa udaljenošću od nekog broda zadnje što vidiš jeste vrh katarke broda, upravo zbog zemljine zakrivljenosti. > Postoje mnogi poznati slučajevi kada bi se signal svjetionika, Kip slobode ili neka druga točka vidjela i s više desetaka ili preko stotinu kilometara udaljenosti što u slučaju kugle ne bi bilo moguće zbog zakrivljenosti. To bi morao biti princip, a ne slučaj. Ako je zemlja ravna ploča, onda bi dobrim teleskopom morali da se vide iz Portugalije gradovi SAD-a, a sa obale Crnogorskog primorja gradovi Italije pa i Libije. Ali, ne vide se, iako ih nikakva brda ne zaklanjaju već je izmedju njih samo "ravno more". Pri zalasku sunca bi se morale kroz crveno sunce na horizontu nazreti siluete raznih gradova, ali oni se ne vide. > 4. Letovi zrakoplova imaju potpuno nelogične rute. Gledajući kartu okrugle Zemlje za većinu letova rute su potpuno besmislene, kao kad letovi iz Južne Amerike lete u južnu Afriku preko Bliskog Istoka što nema smisla sve dok se ne pogleda karta ravne Oni upravo jesu dokaz da je zemlja okrugla, jer mapa na karti ne predstavlja zemlje kako realno izgledaju u medjusobnom odnosu već su horizontalno razvučene. Ja sam radio amater, i ako hoću da razgovaram na kratkim talasima sa radioamaterom iz Aljaske ili zapadne Kanade ja antenu neću da okrenem ka Zapadu, baš zato što je zemlja okrugla, već ću je okrenuti ka severnom polu jer je Aljaska realno u tom smeru u odnosu prema meni ovde u

2

Beogradu, i tako ću moći taj signal najbolje da čujem. Ako usmerim antenu pravo na Zapad, najbolje ću čuti radioamatere iz Perua, a tačno na istoku radioamatere iz Indije i Australije jer se oni nalaze tačno na istoku u odnosu na mene, a ne negde na jugoistoku kako to na običnoj mapi izgleda. To je sve dokaz da je zemlja okrugla. > Karta ravne Zemlje inače se nalazi na logou Ujedinjenih naroda. Pa ta mapa (sa azimitnom projekcijom) se menja i izgleda drugačije sa svake druge pozicije na zemljinoj kugli i zato predstavlja dokaz da je zemlja okrugla lopta. Evo programa gde treba samo da upišete naziv vašeg grada gde se nalazite ili još bolje koordinate (Location) i dobićete mapu (u pdf formatu) koja predstavlja realan položaj ostatka sveta iz vaše perspektive:

http://ns6t.net/azimuth/ Evo kako svet izgleda sa naše pozicije odavde iz Beograda (leva mapa) i sa pozicije sa Južnog pola (desna mapa):

To što takva pravila funkcionišu u praksi, to je dokaz da je zemlja okrugla. Imam još jedan argumenat da je zemlja lopta: Kao radioamater ja moram da pri uspostavljanju veze na UKT talasima, koji se prostiru pravolinijski, skoro kao svetlost, da koristim određene formule pri postavljanju svoje antene, ako želim da saznam domet koji ću uspeti da ostvarim sa različitom visinom antene, upravo zato što je je zemlja zakrivljena. Ovo je kalkulator na netu koji to sam izračunava:

http://www.hamuniverse.com/lineofsightcalculator.html Na primer, ako je moja antena na visini od 10 metara, tada će njen siguran domet na ultra kratkim talasima da iznosi 11,3 km, ali ako se popnem na Avalu i tako sa visine od 440 metara iznad

3

banatske nizine pošaljem signal, on će biti čujan na rastojanju od oko 75 km, i to svega sa par vati snage. Da je zemlja ravna ploča, horizont ne bi postojao i domet mog UKT predajnika bi išao do kraja zemlje. Evo još više podataka na tu temu iz najpoznatije domaće knjige za radioamatere "Radio priričnika" od dr Bože Metzgera:

> 5. Nikada ne vidimo drugu stranu Mjeseca što je prilično neobično ako je Mjesec također okruglo tijelo koje rotira oko svoje osi i kruži oko Zemlje. Nije neobično ako se okreće takvom brzinom oko svoje ose u skladu sa brzinom okretanja oko Zemlje tako da zadržava istu stranu okrenutu prema Zemlji.

4

> Mjesec ne zrači Sunčevu već svoju vlastitu svjetlost. Mjesečeva svjetlost je hladna i na Mjesečini je hladnije nego u Mjesečevoj sjeni. Kada bi to bio odsjaj Sunca svjetlost bi bila topla. Pa svetlost Meseca i jeste topla ako se gleda spektar, a ako se gleda jačina, iracionalno je očekivati da tako mala količina odbijene svetlosti može da zagreje zemlju. > 6. Sunce nejednako obasjava Zemlju što je nelogično ukoliko je riječ o ogromnoj kugli naspram sićušne Zemlje. Polovica Zemlje trebala bi neprestano biti jednako osvijetljena, a druga polovica u mraku jer je Sunce ogromno i s te udaljenosti od 93 milijuna milja ne bi trebao biti bitan položaj Zemlje jer ga Sunce obasjava velikom svjetlošću i toplinom tako da bi razlike u temperaturi morale biti puno manje. Upravo je postepen pad ugla svetlosti sunca na različitim područjima zemljine kugle dokaz da se Zemlja okreće oko svoje ose, i tako smena dana i noći jeste dokaz da je zemlja okrugla. Prividno šest meseci dugačak dan i šest meseci duga noć na polovima jeste dokaz da je zemlja nagnuta ka polovima tj. da je okrugla. Radio amateri razgovaraju između sebe preko Meseca, između zemalja koje se nikako ne bi mogli direktno međusobno čuti između sebe upravo zbog zemjine zakrivljenosti, ali mogu preko Meseca. Odjek svog sopstvenog signala oni čuju nazad, brzinom svetlosti, posle oko dve i po sekunde od kako su ga poslali, što je dokaz da je Mesec udaljen od Zemlje u proseku 384 000 km. Kao sve orbite, Mesečeva orbita je elipsa, a ne krug, pa zbog različitog rastojanja od Zemlje, poslat signal ka Mesecu se nekada nešto brže, a nekada sporije vraća nazad. Takođe, kada je Mesec dalji, odbijeni signal je slabiji nego kada je bliži Zemlji, pa tada radio amateri moraju da imaju jače snage predajnika da bi se mogli čuti preko Meseca. Takođe, radio amateri primećuju razliku između poslate i primljene frekvencije čak i do par KHz, što je posledica doplerovog efekta, jer se Mesec kreće ogromnom brzinom oko Zemlje. Oko dva puta mesečno odbijeni signal sa Meseca se čuje uz priličan šum ("kosmički šum") koji dolazi zbog toga što tada Mesec preseca prividno na nebu smer Mlečnog put, odakle veliki broj zvezda šalje šum svog prirodnog radioatalasnog zračenja. Da zvezde nisu zvezde drugih sunčevih sistema, ne bi proizvodile šum isto kao što ga proizvodi i naše sopstveno Sunce. Da Mesec ne svetli odbojenom svetlošću od Sunca, već da sam jeste izvor svetlosti, tada bi i on sam proizvodio I kosmički šum, ali on ga ne proizvodi. > Također, Sunčeve zrake padaju na Zemlju pod različitim kutovima što je nemoguće ako je riječ o tolikoj udaljenosti, već sugerira da je Sunce puno manje i puno bliže Zemlji ako je kut zraka Sunca različit. Različiti uglovi su dokaz da je Zemlja okrugla. > 7. Navodno se Zemlja vrti 1600 kilometara na sat što nitko od nas ne osjeća. Vožnja u autu, ne akceleracija, već vožnja se osjeća u svakom trenutku, a mnogo veću brzinu vrtnje Zemlje ne osjećamo. Ako se Zemlja vrti tom brzinom zrakoplovi bi imali velikih problema u

5

putovanjima jer bi morali putovati zajedno s rotacijom ili u suprotnom smjeru rotacije, a nikada problema zbog rotacije Zemlje nije bilo. U vožnji i (svakom drugom kretanju) se ne oseća brzina, već samo promena brzine. > 8. Niti jedan drugi predmet na svijetu ne privlači manje predmete, ne postoji niti jedan jedini dokaz za gravitaciju i jedino što je opravdava je heliocentričnost i teorija. Svaki predmet ima silu gravitacije, pa se zato predmeti privlače izmedju sebe, i pre svega, padaju na zemlju dole, jer je tu najveća masa koja ih privlači. Eksperimentalno svako može sam da se uveri da se predmeti privlače kao što je to Henry Cavendish uradio 1798. godine kada je praktično izmerio međusobnu privlačnu silu metalnih kugli: https://sh.wikipedia.org/wiki/Cavendishov_pokus > 10. Sve religije govore o umjetno stvorenoj Zemlji koja je ravna. Ljudi su oduvijek 'znali' da je Zemlja ravna sve dok nije par Jezuita pokušalo dokazati drugačije, bez ikakvih dokaza, nagađajući i stvarajući teoriju u hodu. Nigde Biblija ne govori da je zemlja ravna ploča. No, čak i ako bi biblijski prorok iznosio svoje lično tumačenje i verovanje svoga vremena da je zemlja ravna ploča, Bog to ne bi ispravljao, jer nadahnutost Božje poruke ne želi u tačnim naučnim informacijama već u odgovoru poruke na ljudska iskušenja. Kada bi Bog, onima kojima treba izneti ukor za grehe, ispravljao naučne zablude, time bi skrenuo pažnju sa same duhovne poruke i pridao važnost nečemu što je za ljude nebitno, što bi obezvredilo smisao poruke i pridalo mističnu važnost naučnim saznanjima. > Evo samo nekih citata iz Svetog Pisma koji ne idu u prilog tome da je zemlja lopta koja se okreće... Pojam kruga za zemlju se spominje tri puta u Bibliji. Prvi put kada se govori kako čovek sebe zavarava da ga Bog neće videti kako greši, jer ga navodno oblaci zaklanjaju: "Ali ti kažeš: Šta zna Bog? Eda li će kroz tamu suditi? Oblaci Ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom." (O Jovu 22,13-14) Naravno da Bog ne hoda ni po krugu niti po lopti zemljinoj već je to način izražavanja predstave o Bogu koji sve vidi. Slična je potreba pojma kruga i sledeći put kada taj pojam nalazimo u knjizi proroka Isaije: "On stoluje vrh KRUGA ZEMALJSKOGA kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. (Izaija 40:22) Smisao tog teksta nije da opiše oblik zemlje već veličinu Božju iznad čoveka. Zato koristi poređenje da bi istakao odnos Boga prema čoveku fizičkim vrednostima šatora prema ljudima koji su predstavljeni kao skakavci. Uopšte nije bilo bitno da Bog proroku otkriva realni položaj zemlje već je bilo bitno da se otkrije odnos Boga prema ljudskom rodu.

6

> U BIBLIJI SE STALNO SPOMINJE DA JE ZEMLJA ISPRUŽENA KAO RAVAN S ISPRUŽENIM SVEMIROM IZNAD, A NE OKOLO. TAKO DA JE BIBLISKI DOKAZ DA ZEMLJA NIJE LOPTA KOJA SE OKREĆE. Pojam ravne zemlje ne postoji u Bibliji. U oba prethodna slučaja se otkriva relativan doživljaj čoveka koji vidi Boga kako bdi nad zemljom, gde je Bog gore iznad (iako znamo da je sveprisutan), a ljudi dole na zemlji koja za posmatrača granice horizonta vidi kao krug, a ne kao loptu. Treći put pojam kruga nalazimo u Pričama Solomunovim: "Kad je uređivao nebesa, onde bijah; kad je razmeravao krug nad bezdanom." (Priče 8,27) Taj stih takođe opisuje veličinu Božju, zapravo prisutnost mudrosti koja predstavlja Hrista u vreme stvaranja sveta. Tu se ne govori o površini zemljine ravni, već pod pojmom razmeravanja kruga nad bezdanom vidimo stvaralačku moć Boga gde je On određivao veličinu Zemlje samim njenim prečnikom ili obimom. > Svi stanovnici KRUGA ZEMALJSKOG, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. (Izaija 18:3) Tu samo prevodilac koristi pojam kruga da time predstavi pojam sveta, dok u originalu pojam kruga ne postoji u tom stihu. Ispravniji prevod glasi: "Svi koji živite na svijetu i stanujete na zemlji, kad se digne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte." (Izaija 18:3) > kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog KRUGA ZEMALJSKOGA. (Job 13:22) To je zapravo tekst u Job 37:12 (a ne 13:22), koji u originalu nema pojam kruga za zemlju već za samo za kruženje oblacima, i ovako glasi: "On je taj koji njih vrti u krugovima da se ispune, prema njegovim nacrtima, sve ono što on njima zapovjedi nad svim svemirom." (Job 37:12) > Nek` se govori među poganima: Gospod kraljuje! SVIJET ON UČVRSTI DA SE NE POMAKNE, narodima pravedno upravlja. (Psalam 96:10) Misli se na sigurnost i stabilnost vladavine, a ne na fizičku nepomičnost. > Gospod je kralj; obukao se u sjaj; zaodjeo se Gospod u veličanstvo, opasao se; TVRDO STOJI NADZEMALJSKI SVIJET, NE POMIČE SE NIKAD. (Psalam 93:1) (ŠARIĆ) ... Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. ČVRSTO STOJI KRUG ZEMALJSKI, NEĆE SE POLJULJATI. (Psalam 93:1) (KS) Naravno da ne bi imalo duhovnog značaja da nas Bog informiše o fizičkoj nepokretnosti, već da nam kaže da je dostojan poverenja jer bdi nad nama.

7

> UKOLIKO NE VJERUJEMO ONOME ŠTO BIBLIJA GOVORI TJ IZVJEŠTAJU O STVARANJU, DA JE PRVO STVORENA ZEMLJA A SUNCE MJESEC I ZVJEZDE TEK TREĆI DAN... KAKO SE NETKO UOPĆE USUDI NAZIVATI KREACIONISTOM I VJERNIKOM I KRŠĆANINOM PRIJE SVEGA...AKO NE VJERUJE ŠTO OVDJE PIŠE... Kada Sveto pismo izveštava da su u početku stvoreni Nebo i Zemlja, tada je reč o stvaranju svih nebeskih tela, u koje spadaju i Zemlja, i Mesec, i Sunce i zvezde: "U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (1.Mojsijeva 1,1-2) Tada je za opis stvaranja upotrebljen pojam "bara" koji predstavlja bukvalno stvaranje, što znači da je tada bukvalno stvorena sva materija, i zemlja i ceo svemir. To je moglo biti nedefinisano puno vremena pre šestodneva stvaranja, jer se ne kaže da je to bilo prvog dana već u samom početku. A tek zatim slede dani stvaranja: "I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi." (1.Mojsijeva 1,3-5) A kada se govori o stvaranju nebeskih tela trećeg dana, tada se ne koristi pojam "bara" već "asa" koji znači "pravljenje" a ne "stvaranje": "I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde." (1.Mojsijeva 1,16) Zapazimo da su tada videla postavljena na nebu, što može značiti da su tek tada postala vidljiva zbog formiranja atmosfere i da su tada dobila svoju funkciju: "Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. ... I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti." (1.Mojsijeva 1,14-19) > DRAGI MOJI AKO JE OVO ISTINA...I AKO JE (KAO ŠTO PIŠE) SVE STORENO ZBOG ČOVJEKA I ZEMLJA STVORENA PRVA...ONDA NAM NETKO CJELO VRIJEME POKUŠAVA SAKRITI BOGA! Ovo je jako gordo i egocentrično verovati da je Bog samo na zemlji stvorio ljude i život, i da ostali svetovi nisu takodje imali sedmice stvaranja. Za opis stvaranja (uređenja) zemlje, Sveto pismo otkriva da je bilo prilika za radost za ostala stvorenja (sinovi Božji) koja su samim tim prethodno bila stvorena: "Gde si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman. Ko joj je odredio mere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu." (O Jovu 38,4-7)

8

Dragi ljudi, današnji svet je u svakoj vrsti dekadencije, i plaši se razuma veoma jer razum raskrinkava izgovore za grehe kao zablude. Zato ljudi masovno gube razum, a sama teorija zavere je sve popularnija jer kroz nju ljudi prebacuju odgovornost za svoje probleme sa sebe na nekog drugoga. Zato vam preporučujem da pogledate još ovakvih tekstova i video emisija na mom sajtu:

http://svetlost.org

Miloš Bogdanović, milos@enlite.org