66

Strah odstvarnostiO uobli~enju zastrašuju}ih tranzicijskih fragmenata

Damir [aboti}

Kad stvarnosti ne bismo pridodali golemu dozumašte, ona bi stala.

T. Eagleton

Pisati o tranzicijskom kontekstu, uz sva intimna isku-stva prošlosti i sadašnjosti, ali i uz neizbje`na iskustvaliterature, nije samo duhovna potrebe za kreativnim iz-ra`avanjem ve} svojevrsni strah od stvarnosti. A strahod nje kao da stvara najbolju knji`evnost. Trebalo je dase dogodi ~itav rat kako bi se otkrili potencijali genera-cije naših pisaca koja je u njemu stasavala, trebalo je daprogovore traume kako bi se knji`evnost pribli`ila real-nosti postratnog haosa; trebalo je, na kraju krajeva, os-tati krajnja ta~ka Evrope, da bi se imalo o ~emu pisatikad se jednom odavde ode.

U savremenom kontekstu, kada su traume poz-ne postmoderne ve} uobli~ile misao o svijetu kaozaludnom ali i jedinom mjestu za ~ovjeka, bavljenjepisanjem ima u sebi neku skoro dirljivu, donkiho-tovsku iluziju da se taj svijet, ako se ve} ne mo`epopraviti, mo`e barem u~initi snošljivijim. Li~no ne-mam tu vitešku potrebu da uljepšavam svijet pisan-jem bilo proze, bilo poezije, prije bih rekao da sepisanjem spašavam od stvarnosti koja mi se pone-kad u~ini za~u|uju}e goropadnom, a ponekad is-pra`njenom do te mjere da izgleda invalidno. Zapr-avo, trudim se da uhvatim u jezik, biraju}i rije~i štobri`ljivije mogu, one pri~e, ili barem detalje, koje tustvarnost neprestano konstituiraju i neprestano jemijenjaju. Govorim o stvarnosti kroz koju se kre}emi koju oblikuje duh tranzicije, o aktuelnoj zbilji ukojoj se pisac mora osje}ati kao da je u egzilu, nesamo zbog ukupnog socijalnog, politi~ko-ideološ-kog, kulturnog konteksta ve} i zbog same ~injeniceda govori iz jednog malog jezika, s ruba Evrope,~ak, izvan nje. U takvim okolnostima, i u vje~itomiš~ekivanju odga|ane budu}nosti, mogu samo da seprepustim nadi, jer u svijetu koji je indeterminiranni o~aj nije mogu}, kako re~e Eagleton.

Biti pisac u bosanskohercegova~koj, nadasveinspirativnoj, ali i otu`no depresivnoj realnosti,privilegija je onih koji ne mogu, ili ne `ele, iz njeda odu kako bi je iz druge kulture sagledali s nos-talgijom i pronašli u njoj skrivenu i surovu poezi-ju. Oni pisci koji još uvijek `ive ovdje po~esto su

hendikepirani viškom poezije koja ih zna mu~kizasko~iti i na tramvajskoj stanici u vidu trenutnogprizora solidarnosti kad ruke jedna drugoj pru-`aju sitne kovanice.

Knji`evnost u egzilu, što je sintagma koja ve} po-malo zvu~i pomodno, nastaje u opuštenijim okolno-stima. Njeni pisci nemaju problema s kojim se suo-~avaju oni u našoj kulturi. Prije svega nemaju sv-ak-odnevnih egzistencijalnih muka; ne moraju mašto-vitoš}u zavaravati vlasitu zbilju; oni, napose, ne `iveu okru`enju stalnog epskog naboja koji vješto inst-alira ubila~ku nesnošljivost prema drugom i druga~-ijem... No zato je njihova drama višeg reda, ontološ-ka i metafizi~ka, moglo bi se re}i, a samim tim dale-ko zna~ajnija, budu}i da su kao slobodni apatridiprimorani da pristanu na toliko omra`en i obesmi-šljen liberalno-kapitalisti~ki poredak gdje se ipak sa-svim lagodno mo`e `ivjeti od pisanja knjiga kojenerijetko i stereotipno predo~avaju balkanske pri-like zapadnja~kom ~itaocu.

Jasno mi je da postoji opasnost da se ovakav stavmo`e protuma~iti i kao osu|ivanje, što mi nije nam-jera, ili kao ostraš}enost koja izlazi iz okvira akade-mskog istan~anog ukusa, što je mo`da ta~no, ali mo-ju ironiju ne legitimira samo ukupan socijalni i kul-turni kontekst iz kojeg govorim ve} i svjesno pozi-cioniranje mjesta govora kao rubnog i u odnosu nastvarnost pisca u egzilu i u odnosu na institucional-nu, centraliziraju}u diskurzivnu praksu etno-nacio-nalnog i arhai~no-romanti~arskog kanoniziranja bh.knji`evnosti i njene kulture.

No neka to bude shva}eno tek kao uzgrednaopaska. Jer ono što me navodi na misao da pisanjeu ovakvom okru`enju i nije toliko besmislen i uza-ludan posao ima sasvim druga~iji povod – jednost-avno pitanje koje pisac po~esto postavlja samomesebi: ~emu uopšte pisanje i kakav odnos uopšte za-uzeti prema stvarnosti koja ~esto plaši? To mo`enekom zvu~ati i kao banalnost. Pa iako pisci radeistu stvar, tj. pišu, ~ine to iz razli~itih pobuda i narazne na~ine, od kojih ni jedan nije opšteva`e}i. Noovdje mislim na mla|e pisce i spisateljice, one kojise tek afirmiraju i kojima takva pitanja mogu bitizna~ajna. Onim nešto starijim i odavno afirmiranimznalcima zanata to ne mora biti va`no, jer njih jeve} kanonizirala nacionalna knji`evnost i to jedovoljan razlog da se i dalje dr`e pera. Vjerujem dase mnogi od njih, shodno narcisoidnoj nadmenostimalih kultura, ne bi mogli ni sjetiti kad su ni zaštosu uopšte postali pisci.

Tranzicijske teme postaju izgleda najzanimljivemla|im stvaraocima kojima je naslje|e postmod-ernog relativizma olakšalo da u|u u knji`evnost, alikoje je i zagušilo njen prostor tzv. light-literaturomod koje oni prave zna~ajan otklon. Valjalo bi ovdjespomenuti da je upravo postmoderna osvijestila ka-ko je tr`išna ekonomija afirmisala knji`evnost tre-tiraju}i je kao robnu proizvodnju. Knji`evnost se„otvorila”; ona modernisti~ka figura umjetnosti –kula od bjelokosti – postala je kula od ebanovine, bez

(sic!) 67

~vrstih temelja, skoro bez konvencija. Istinu gov-ore}i, postmodernisti~ko „ukidanje” granica izme|utzv. trivijalne i elitne knji`evnosti doista jeste otvo-rilo prostor i zanimljivim pripovijestima o tradicio-nalno marginalnim temama iz svakodnevice, ali jepostavila i nove vrijednosne kriterije tako da su knji-ge o~ajnih ku}anica, samoproglašenih magova i ko-jekakvih prodava~a magle privukle pa`nju ~itala~kepublike i zauzele mjesto na policama bibloteka od-mah uz Dostojevskog. Što ne zna~i da prema takvojliteraturi treba apriorno zauzeti negativan i omalo-va`avaju}i stav, ali njene modele ne treba ni nu`noobnavljati. Konvencije su promjenljive, a jezik kji`e-vnosti ne mora biti uskla|en s njima.

Ponekad mi se ~ini da u našem tranzicijskomkontekstu, obilje`enom ote`alim nacionalizmom,etni~kom segregacijom, arhaizacijom kulture, kon-stantnom medijskom torturom ubita~nim primi-tivizmom, itd, pisati o stvarnosti isto je što i pisatiprotiv nje. U vrijeme kada proleterske revolucije,na`alost, nisu mogu}e u svom romanti~arskom ob-liku, pisanje postaje jedina vrsta sabota`e one slu-`bene, hegemonijske, institucionalno produciraneslike stvarnosti. Situira li pisac/spisateljica svoju po-ziciju, svjesno ili ne, kao marginalnu, njegovo/njenopisanje samim tim tuma~i}e se kao vrsta otpora uodnosu na vladaju}e kanone i u odnosu na agre-sivno nacionaliziranje tradicije. Tada bi se moraliprihvatiti i izvjesni rizici: egzistencijalna neizvjes-

nost, recimo, osvetoljubivost akademskih institucijai njenih zvani~nih moralista. Ali tu postoji mogu-}nost da se jedan bizaran paradoks uplete u logikukao spasonosna okolnost: ~injenica da se ovdje odpisanja svakako ne mo`e `ivjeti, ostavlja dojam daspomenuti rizici kao takvi zapravo i ne postoje. Utom smislu našim mla|im piscima i spisateljicamakao izazov stoje brojne alternative, me|u njima iona, mo`da i najprofitabilnija, da uopšte ne pišu.

Objasniti samu potrebu za pisanjem, nije sasvimlako, pogotovo ako se uzmu u obzir posljedice kojeono mo`e da prouzro~i. Prastare humanisti~ke flosku-le, koje ka`u da je to duhovna potreba za kreativnimizra`avanjem, ne govore zapravo ništa. I rješavanjekomplikovanih matemati~kih jedna~ina u tom bislu~aju bila umjetnost par excellence. Kad ovo pitanjesvedem u li~nu ravan, zaklju~ujem da potreba što go-vorim o stvarnosti, onoj u kojoj postojim i koje se po-nekad plašim pa je nadopunjujem maštom kad godto mogu, nema ni~eg magijskog u sebi, osim ako neodbacim magijski potencijal samoga jezika, naravno.Mnogi pisci ~esto i sami objašnjavaju svoje umjetni~-ke nagone, koji se svi odreda razlikuju. Ako se ne va-ram, maštoviti Orwell je tvrdio da, izme|u ostalog,pisci pišu i iz ~iste sujete ili zato što to smatraju prest-i`nim poslom, a ~u}emo i ishan|ale izjave da umjetni-ci stvaraju zato što ne znaju ništa drugo da rade.

Marquez u jednom svom ~lanku1 navodi da jeBorges u nekom intervjuu rekao kako je problem

FOTO: KENAN EFENDI]

1 G. G Markes: U redu, govorimo o literaturi; u: Riba je crvena, Narodna knjiga, Alfa, Beograd, 1999.

68

mladih pisaca u tome što u trenutku kada pišu mi-sle o uspjehu ili neuspjehu. Umjesto toga, Bor-gesje pisao kao da piše za samoga sebe. Vargas Ljosaje, me|utim, tvrdio da svaki pisac, ~im sjedne zapisa}i sto, zna da li }e biti dobar ili ne. Bez obzirakako shvatili ove autoreferencijalne natuknice iopa`anja, a svi ih uspješni pisci imaju kao amajli-je, one ipak, makar i implicitno, `ele da odgovorena pitanje o smislu samog pisanja. Ako bih slijedioBorgesovu logiku i pisao kao da pišem za sebe, on-da bih se potrudio da napišem knjigu kakvu samoduvijek `elio da pro~itam, a nju nikada ne bihmogao da završim. No pisanje nije usmjereno naautora samog, (iako je mo`da Borges `elio doistada piše za sebe), ve} na pretpostavljenog konzum-enta, i to su teorije recepcije podrobno objasnile.Kad bi svi pisci pisali za sebe, knji`evnost u jav-nom prostoru ne bi postojala.

S druge strane, Andri} je u jednoj napomeni zapisca, (koja više zvu~i kao opomena), otkrio sljede}uopasnost: „Ako se ~ovek potpuno preda pisanju pri-~a, njegova je sudbina nezavidna. Pre ili posle, najedan ili na drugi na~in, potpuno ili delimi~no, ongubi svoj put i svoje mesto u svetu.” Uprkos tome,pisci uporno sebi i drugima predo~avaju svoje pri~ei opa`anja, kao da je put i `ivot literature bitniji odpiš~evog „mesta u svetu”. Savremeni pisac, onajzapadnja~ki, prihvatio bi Andri}evu izjavu samo uzironijski otklon, kao modernisti~ku mistifikaciju spi-sateljstva uopšte, ali onaj ovdašnji morao bi da sezamisli nad njom kao da je izvjesnost u koju ne tre-ba sumnjati, tim manje što su naše kulture sklonenepredvidivim prevratima.

Ma koliko zvu~alo otrcano, smatram da ovdje ni-je naodmet re}i da ono što pisca odre|uje nije samoto što napiše ve} i ono što ne napiše, ne samo onošto govori ve} i ono što propusti da ka`e. Nerijetkose i velikim piscima spo~itavalo što nisu reagovali uodre|enom povijesnom trenutku onako kako su to~inili neki drugi. Pisac je odgovoran i za vlastitu šut-nju. Ovim doma}im bi se ~esto moglo spo~itati i tošto govore i onda kada bi bilo bolje i po njih i poknji`evnost da su šutjeli, jer njihove rije~i u javnomprostoru postaju mo}ni znakovi iz više razloga. Dokje na Zapadu pisac odavno izgubio mitsku auruprosvjetitelja i nacionalnog gurua i u javnosti se po-javljuje kao nezavisni komentator prilika, bez ambi-cija da uti~e na mase, a još manje na ukupnu naciju,u ju`noslavenskom kulturnom prostoru piscu i

dalje pripada posebno mjesto, ~ak privilegirano uodnosu na druge umjetnike, (kao uostalom i u od-nosu na spisateljice i umjetnice). To je zato što seknji`evnost (ili bolje: Knji`evnost) oduvijek sma-trala identitarnom i identifikacijskom kartom nacije.Otuda je svaki istup pisca, pogotovo onog ~ije jedjelo ve} kanonizirano, znakovit ~in. Ne mogu da seotmem dojmu da je takva predstava o piscu, da nijetragi~nih iskustava prošlosti, u kojoj su neki svesrd-no sudjelovali svojim anga`manom, bila zapravokomi~na u svojoj teatralnosti.

Da je stvarnost ponekad naprosto izazovna i da jeteško ne reagirati na ono što ona nudi, ponekad svje-do~e prizori koji se sami po sebi name}u kao dovol-jan razlog za pisanje. Pogotovo oni koji metonimijskivrlo precizno predstavljaju svijet u kome obitavamo.Nisam pristalica pukog mimetizma, ali pojedine slikesvakodnevice znaju biti toliko upe~atljive da ih pone-kad po`elim prenijeti u rije~i ta~no onakve kakve ihu tom trenutku vidim i do`ivim, ali to nikad ne uspi-jeva. Mo`da je Aristotel, govore}i o mimezi kao onajsavršenijem umjetni~kom dostignu}u, imao naumu tu distorzionu prirodu jezika koji nikada nedopušta da se do`ivljaji, ili ono što zovemo realnoš-}u, jednostavno prepišu.

Pisati o tranzicijskom kontekstu, uz sva intimna is-kustva prošlosti i sadašnjosti, ali i uz neizbje`na isku-stva literature, nije samo duhovna potreba za kreativ-nim izra`avanjem ve} svojevrsni strah od stvarnosti.A strah od nje kao da stvara najbolju knji`evnost. Tre-balo je da se dogodi ~itav rat kako bi se otkrili poten-cijali generacije naših pisaca koja je u njemu stasavala,trebalo je da progovore traume kako bi se knji`evnostpribli`ila realnosti postratnog haosa; trebalo je, na kr-aju krajeva, ostati krajnja ta~ka Evrope, da bi se imaloo ~emu pisati kad se jednom odavde ode.

Htio-ne htio, i u zavisnosti od svog talenta, vje-štine, ili dosjetljivosti, pisac ili nadogra|uje stvar-nost ili je sakati. Strah da }e ona stati, što bi rekaoEagleton, neprestano podsti~e maštu kao da svijetpostoji samo zahvaljuju}i njoj. I što je fikcija maš-tovitija, stvarnost kao da se više goropadi. Kad bise ispisali svi njeni za~u|uju}i doga|aji, neko bimogao da zaklju~i da je to najmaštovitija imagina-cija, što }e re}i da u odnosu na fikciju stvarnostima i izvjesne prednosti. U pore|enju s njom, pi-sanje ispada jednostavan posao, jer, kako duhovi-to re~e jedan pisac: potrebno je samo poredati rije-~i na pravi na~in.

Biti pisac u bosanskohercegova~koj, nadasve inspirativnoj, ali i otu`no depre-sivnoj realnosti, privilegija je onih koji ne mogu, ili ne `ele, iz nje da odu kako bi

je iz druge kulture sagledali s nostalgijom i pronašli u njoj skrivenu i surovupoeziju. Oni pisci koji još uvijek `ive ovdje po~esto su hendikepirani viškom

poezije koja ih zna mu~ki zasko~iti i na tramvajskoj stanici u vidu trenutnog pri-zora solidarnosti kad ruke jedna drugoj pru`aju sitne kovanice.