Danijel Dragojević - Zvjezdarnica

7/23/2019 Danijel Dragojevi - Zvjezdarnica

1/75

I. KOLOZ. Mrkonji6, II. Pejakovid, n. SkuncsNASA LIUBAVNICA'I'I,NPNJAAntologija hrvatskih pjcsumu u proziGordana BcniC:'l'ltA(i MOlll.l I iLilijana DomiC: Pl,n l'ONOV'l'lfOKt,'l'Tonko Marocvi6: SONI il'Nn S'l'ltt,KATondi Pctru.sov Mttrr,rvid: .lolt I'J llol .Nl('lPavao Pavlidid: PITOLAZNA SOIIAKruno Quicn: S'l'll IOVI NA S'l'AlflNSKt,Andriana $kuncu: KOIUJIiN Zll) Ktllt.lAAntun Soljan: Plr,osl,o NlisvllsltNo vl(l,ll!MltrAnka Zagu: GUnll, lrosN^ Ztvcf ttUtl

II. KOLONetla Mirancla lllulcviCr Pl,l,S NA PliPlil,t,Dubravko l)cloni: lll,tjl () SVJl{l'l,oBranirnir Donat: ZIlll.lSKl .,nl)lDanijol Dragojcvi4: ZV.l I ZI)AltNl('ADraZcn Katunarid: CltKVA, tJt,l('l\. Z(X)l I)$KlVRTKrelimir Kosi6: NAKOVANJSanja lowcnlid: SKI{I,lilNli'l'KANlNltNikola Milidcvid: P.ll iSMl i lZ'lISlNl lMilan Mili5i6: l]U iPl iltl iN.l I iLarko Paitt AUIfnMile StojiC: l-lBltlil() ZA SVll{Al,t, ISTIIOJNICU

'Nakladnidki proiekt: Verbum croaticumGlavni urednik: ANTE SELAK

IlibliotekeKairos UdZbenici i prirutnici Interpretacije i oglediJ


2/75

Bibliotel


3/75

#,$0N

Jutarnji trg


4/75


5/75

u velikoj su neprilici.Ni ja njih ne zovem, samo otvaramusta i ispu5tam laZan glas.i"'Kada je ona pokraj mene: ljubazan sam s njima,,'. "*ao na nekoj svedanosti.A ako kriknem nehotiino?Ne, ne6u. Dobro sam odjeven,,,, rqam novca za Eolidleilu; gcwoiim tiho,-stavtjam toike i zareze gdje treba.Jatam pametan, Eitam knjige,puno knjiga. Sve je u redu.Dode li mi da se izvaljam Po zemljisamo iu je pogledati, Pogladitijoj kosu, nasmijati se,i neiu to uEiniti.Ljubav odrLava oblik, zna se.eitav svijet, tu mislim i na

njezine prijatelje mrave,bit 6e zadovoljan sa mnom-Bit 6e to zasigurno jo5 jedanrelativno sretan dan.196i -198i.

ODLAZAK U PARK

U meni se ljulja kao za nevremena.Moram se prikupiti- Svakako se moramprikupiti. Ona ima dva velika okakoja me tri godine prije nisugledala. BoZe moj, gleda me!Istina je, ja sam njezin otac,drZim je za ruku i kredem s njomprema parku. Ako me Pitd ne5toznam Sto 1ukazati, sve 5to sepojavljuje susreo sam ve6 mnogo puta.Zram Sto traii od ovog jutra,od ulice, parka, od mene koji jedfiimza ruku i njezin sam otac.Moram sve drZati u ravnoteZi.Ne smijem se zabuniti.Moram pokazati da vjerujemu ulicu, dobru prijateljicu svaEega.Svaka swar je na svome mjestukoje je njeno mjesto. I ja sams oblikom koji je moj oblik,moje znanje, vlasni5tvo, uvjerenje.Nisam madka, nisam nesretanili kaktus. Koga poznam togapozdravljam, druge ne.Ne smijem glavu zariti u dlanove.Tada mi u glavi Sumi ki5aili svijetom trde samo miSevi.Dignut 6u glavu. Mogla bi oPazitikako se u meni ljulja rodenje,ditava Kordula. Mogla bi oPazitida nemam imena. Ako me iele z.tatiBog, ljudi, Zivotinje, stvari

Iiill

l

I


6/75

Ne smijem higratisveta3tvo i kraljevanje,prigodu i rizik. NeSto se zbiva Sto sam8"tuo i nisam dgkp, Sto sam vidio i.nisamvidio: ritam pronliene stvara oko predmetai tijela prazninu;u njoj su oni radosni,kao da su nevi{ljivi-

11

GRAD

BojaZljiv je sveti Vlaho s gradom u ruci.Ja Dubrovnik odmah stavljam na glavu,kao krunu. Gore, na mojoj glavi, hodajuzlatari, Gunduli6 i ja u svako doba.Na Stradunu je mnoSwo svijeta, 6uju sediope, tuku zelenci, netko pjeva.Da ne dode do zbrke, bistra sam pogleda,odmjerene namjere i kretnje,redenica koju govorim mirna je.Moram biti paZljiv, duvati grad na svojoj glavilAko nesmotreno zatresem glavom potres ie L520,ako budno mislim vru6ina je, uzdasi.Ne, ne smijem poludjeti, ni naglo oglupaviti.Samo mala nepaZnja, bijes, osjeiaj vaZnostii vei sudar, poi.ari i nevolje swda po gradu.

. Ovo ljeto velike vreve, bude li sreCe,imogloUibitivjqib.alz.tfi p,,,,,,,,,,,,,,,,,.p,p.aqf nppti,nakon toliko smrvljenih stoljeCa i danagrad i ja mogli bismo napokon odahnuti.Velika, stara osveta (osveta sunca sjeni,kamena koraku, akcije misli, novca jutru,tijela tijelu, rijedi rijelima) mogla bi,ako niSta drugo, biti nadzirana.S krunom od grada na glavi red je da kaZemzbogom govorljivosti i svakoj teljizauniStenjem. Otvorena su vrata od Pilai vrata od Ploda, do5ao je autobus iz Lapada,brodovi su na pudini, svjetlost je na svakojsWari: da li je ona taj tajni znak?

L0


7/75

DANCE

Gledam s Graca (nagnut nad provaliju,neprestano nagnut) ono Sto se stereispred mene. Gledano se razmje5ta,oko ne5to skriva, oko ne5to otkriva,jedno oko lovi drugo oko mijenjajuiicentar i granicu. Prostor se, kadaje ve6 tu, Zeli domisliti,'zatvoriti.S lijeve strane je groblje, odavnozatravu i gu5terice, s desne Zenskisamostan (mlada dasna upravo kupiosu5eno rublje) i da bi do5ao do morai u5ao medu kupade pogled se spu5taizmedu ivaie na sundanom kantarujedno i drugo, ali samo trenutaki bez ishoda, jer prije negoli samse sna5ao ispred svega je krenulapudina, more je samo na podetku more,kasnije pouzdano nadin da se njimekrene i sve zaboravi. Mnogo prijebijele linije u daljini, mrtvi suvee blaLeni, dasnama su usli5ane molitve,a kupad koji je skodio u more nijeviSe poielio da se pojavi na povr5ini.Obilno se nebo, silno se wjetlospustilo medu mrtve, Zive, stablai raslinje s porukom sWaranjai posljednjeg dana u istom trenutku.Glavne strane svijeta dogovorile su seda izgybe-osobine i da tako ujednadenei mirne ne kaZu niSta o svojoj tajni.Ne, nidega nije bilo. Prije nego Stosam se snaSao sve Sto sam vidio vratilose negdje. Kada budem jednom oti5aonikada to neiu mo6i nazvati uspomenom.

UIGRAVANTE

\Znam taj po{oZaj glave iz. kojeg se gledajugornji dijelovi zgrada Sto ih stanovnicigrada nii>zebri


8/75

JUTARNJI TRG

Juder je ovdje na trguneki dovjek vikaoi traZio da ga se sluSa,a danas ga nema i kao da ganikada nije ni bilo.Lijepa je osobina prostora, moZda najljepSa,da u njemu poslije dogadaja ne ostaje ni5tai da, kada sve prode, trajenetaknut, dist i radostan. .l

i\tr ,(r.1i

.,Sada, a ljetno je jutro, oko devet sati, prekotrga u dijagonali prolazi mlada lena i vude djedaliia.Odito, on bi natrag ili negdje u stranu, i tu namjerusmjesta u noge. Njezina glava u zraku, sa Se5iromi cvijetom na njemu, kao da ide za vlastitim mirisom,a dolje joj ruka vuie i nateLe d.iedakow ruku,i te dvije ruke dini se postaju pomidni centar trga.Ispred njih jedan golub doleti i odleti. Djedak gane gleda, on ima izuzetno povjerenje u tlo. Ono mutzvraia koliko moZe, ipak ne dovoljno. Ona mu ne5to kaZe,on okre6e glavu na drugu stranu, ne nalazi niStaSto bi ga ohrabrilo. Ona je dohvatila liniju, on Zeljuda izmakne ruci i njezinom dalekom nepoznatom cilju.I tako to traje, djedaku se dini vjednost.Onda, ona usitnjava korake, usporava.Trebalo je pro6i trg, ne stati ni trenutkas tom rukom u ruci, rukom koja bi slobodnozalepr5ala ispuStajuii suspregnuti krik.Polako kako prilaze ulici i on osjeia da je na krajuprostranoga trga, njegova ruka popuBta, kosa mu se

l4

smiruje na jednoj strani, odi otvaraju i on gleda.Ona moZda mislj, to je bila pudina.To sam mogao ive odjednom posj,edovati, moZda misli ons ditavim trgom u glavi.Isti das kada su zaili za ugaotrg se posve smiri, Prazan,kao da ih nije ni bilo.Dijagonalna kompozicija je odsvirana,i Sjene su nestale.U jutarnju svjeZinu :ulazi zla(asti zrakspreman za ne5to, za sve spreman-Sada trg, kao svaki otvoreni cvijet,gleda u nebo, odakle jeu ovaj grad i doiao.

15


9/75

LICE U BITESU

Evo kako nestaje, kako se razilaze crte,spajaju nos, usta i odi, evo kako poZarnadolazi u glavu, a ona se pali, rasprskavakao iznenadno i potpuno samoubojstvocvijeta usred daleke, zanosne praSume:'vtzetno lice u bijesu.Najprije slijepo kao i svako drugo, a ondajo5 jednom slijepo, odlazi od zemlje kojaga je odbacila i ono se otisnulo negdjedaleko, negdje visoko, negdje nigdje,otkupljeno drugim dalekoseZnim sljepilomkoje se zaboravlja i istrdava ispred svetihknjiga, mudra Livota, razloga, vjere i cilja:wjetle6e lice u bijesu.To dijete do5lo iz vremena prije rodenja,mimo svake majke, ravno u Lellu za krilima,pandiama, repom i malo ognja deka smije5nogJurja u kidenu oklopu bez ustiju i spola,tih ranjavih i i5iezavajuiih mjesta koja hvatai gubi, gubi i hvata, o kojima jedino misli:sveto lice u bijesu.U silnoj vrtnji koja saZEe sebe (kao Sto todini vatra iza koje ostaje samo suha bistrina,kao Sto to Eini rvijezda koja je jednom bila ovdje,imala isti zanos za vremenom bez prostora,za prostorom bez vremena, nade i sjedanja)ono govori kako je goriti u imenu i srediSnjemzadovoljstvu bilo kada, na bilo kom mjestui biti izvan broja, izvan rijedi i nadina:lijepo lice u bijesu.

L6

JEDNO DOBA

Ubacuje netko, a to nisam ja, Letonu automat i pita gdje si. Tir sam,netko odgovara. Gdje je to tu sam?Kro5nja se na trgu otvorila lii6ui vrapcima, konobar stoji na vratimakavane s ubrusom Preko ruke.Kada pogled krene (tu sam) i skupi sveSto se skupiti moZe, dak i aruk atollLa,odjednom bljesne ne5to, neki znak.Pogled, sjajna BoZja lukavost, traZiglas, glas muziku, muzika zaboravkoji bi bio podetak. Ne, ni Poslijetoliko slika i detalja, premjeStanjanaravi nisrno se izlijedili od svega.U distim daljinama nebo se mijenja,trajno iz njega dolazi vjera i smisao,iz njega najezda radosti (tu sam),'povjerenje koje je darovala milost.Dugo skrivena misao postaje wiiezda(tu sam), ne5to se golemo odlama,'kao da je kraj svijeta blizu.

17


10/75

SVAKOG TRENUTKA

I

Il

itI

Svakog trenutka kada sam slobodan i spremam seda predahnem, moja mati Zeli pisati pjesme.Po Eitav dan navaljuje. Ne6u zapisivati tvojebudalaitine. Kada te vei nema iskoristi to,neka te nema, tanji daljinu. Ona se ne da,kao netko tko vre6ama puni kamion, tako slaZerijedi: sljepilo podrZavano mudnim radom.Neiu, ne DoBu, kaZem. Ne slu5a ona, nemamilosti. Iz daljine diktira brdo po brdo,sva brda koja je tabanima nakupila dok jenekada hodala rasporeduje u govor.Moja ruka jedva adrtava njeno razmi5ljanjepomoiu zemlji5ta, drago svakoj vo6ki pa ipEelama. Kako daljina na kojoj se nalazinije udinila da bar malo poleti i da sene hvata kao sila teLaza svaku stvar,mislim ali joj ne kaiem. Joi za Livota,kako ne bi palo, podupirala je sve Sto je.gledala; ali sve je.,ipak padalo i kod njeaazwalo dtrah, mrlnju.i na kraju prazninu.Zar teLina, uteg mase, uteg rijedi, utegsje6anja nikada ng prestaju. To je kao brodkoji odlazi i vuie sa soborn more zajednosa svime Sto se oduvijek ndlazi u njemu.Odmori se malo, dobra moja, sada kada jeprestalo srce. ftna valjda neka pukotinakroz koju se moZe 'naciu smrt koja nijeluda, u kojoj se ne ruSi, ne gradi, ne govori.Ako treba, govori sa mnom, ne govori sama.Ona ne odgovara. Njezine rijedi pristEusa svih strana, kao koraci slijepca traieskloni5te, grob, mjesto za preobrazbu,

18

pogled - ne znam toino. Iako govori iz dalekabni ne Zeli u pro5lost, iako u pro5lostiona gleda kako se veslo diie iz mora i s njegase cijiOi kap po kap, pa kaLe i to zapiSi.Ja bih joj rekao, kao Sto je ona meniuobiiavala re6i >Idi ku6i, smiri se i odmori


11/75

LISTOPAD

On odbija piti iz prazne da5e.Kao mukla Zivotinja stojii deka odozgo, todno toliko odozgokoliko je potrebno sjetnom stolui jednoj Zarulji da po voljimijenjaju mjesta unutra i vani.Blago Sumu koji skuplja svemiri troSi ga uz stijenkegdje usklici wjetaju.Glazba bi izbjegla svoju prirodui bila ulog u bilo demu,broj raspukao u mnogo malih brojeva,da opet bude glazba kada hadeiz radosne izdaje usred koje stoji.Tako se Siri jesen i uvedava knjiga.Svaki se list, i na jednoj i nadrugoj strani, puni Saramai svijetlim sjenama.Vo6njak, gost u novom kraju,uvodi tajne zanata,izbija zlato gdje jestajao trenutak Sutnje.Moglo bi biti kazano imeobasjano u daljini a sada je tuu svim swarima Sto spavajui Eekaju iznenadni ias budenja.

20

MIESTO

Jesam li tamo sim? Da, tamo sam sim'Jesam li tamo u dvoje? Da, tamo sam u dvoje'Jesam li tamo sa svima i sa wime Sto je tamo? Da, tamo samsa svima i sa svime Sto je tamo.Jesam li tamo sa svima i sa wime iega tamo nema? Da, tamo samsa svima i sa svime dega tamo nema'Jesam li tamo kada me tamo nema? Da, tamo sam i kada me tamo nema.Tamo je wjetlost kojom se hrani poEetak i svr5etaku stablu, golubu, ku6ama, tlu, nebu, kipu, prolaznikui meni. Tamo i ne znajudi kaZem hvala'

21


12/75

Rosa sempervirens


13/75

I'ROZOR

Karla sam vittio da mi misli idu jednom prozoruna zapad, krenuo sam na istok'I llio sam Pokazati samostalnost,lrtio sam se razlikovati od svojih misli,krrda ih se ve6 nisam mogao osloboditi'lili smo tako ditavo PoPodne,rrroje misli i ja,()nc na jednu, ja na drugu stranu,'rrlaljavali smo se,.rne brzinom, ja Pomoiu osoba,stvari i prizora na ulici.l':rda se dogodilo ono Sto se uvijek dogadak:rtla se upale prva wjetla i osjeti umor'I liao sam u prvu telefonsku govornicu'l)a li su tamo moje misli? Pitao sam'l)n, ovdja.su. Sve? Sve.I )olazim admah.,' ,jl,,f

25


14/75

AUTOBUS

[J autobusu, kao na Leonardovu zidu,vreva i neodredenost uspokojavaju.U razgovorima i pogledima netko 5ap6e:Sto moZe5 zaboravi, koga si ubio ubio si,bilo je davno, istrunulo je, nisi imao odi.I ja mu vjerujem. Nebo prelazi u ulicu,ulica u laveL, lavei u Zuto. MoZda netkomisli umjesto mene, a moZda i ne, kasno je.Ni jedna misao ne6e preZivjeti.Autobus ditav u BoZjem srcukao jesen u ki5nim kapima,i sam BoZje srce, tude tik-tik-tik.Kada zatvorim odi bliZi sam nedemu.Sljepilo je vrlo pouzdano,uvijek lagano pjevu5i.

ROSA SEMPERVIRENS

Kada se vratila rekla je: umorna sam'ne znam Sto je bilo, sve prepiSi u disto'Samo sam padala, stavljala se ispodrla padnern na sebe, da se poklopim i uhvatim'.ledva sam ostala na nogama'Ova bijela vrata s plodicom Rosa sempervirensrra koja sam Pokucala i u5la,tla lije to moje novo ime i stan?Vidim sve je Prazno,ni slike, ni tepiha, a telefon zvoni'Kada podignim slu5alicu Sto 6u re6i?Koje ie mi biti Prve rijedi?

26 27


15/75

USPOMENA

LI lipnju li5ie je Zutiloi padalo.Ne ozbiljno i ne svuda.Bio je to znakda je du5evna bolnica blizu.Treba sti5ati korak.Godi5nja doba nisu rasporedena dobro.U daljini vidi se dovjeks vojnidkom porcijom u ruci,oSi5an kao tratindica kojoj suiiiupali latice.Malo krenei pada natrag u biljku.Ako gleda5,to je neka druga religija,s toliko f)i'ostorada ga do rlana5njeg dananeieS pretrdati.

KADA PROGOVOruM

Kada progovorimludilohop-hop-hoPskaie iz rijeii u rijedismije se: vidikako sam mu Pobjeglo-A nije.Ako ga zaLelim vratitiza5utimi ono mi dolazipod jezikna sigurno mjesto.'['amo miruje,odmara sei ieka.Neka bude maloilirsamo sa mnom,rrrislim.

28 29


16/75

DZEP

Za uvrijedena dovjekado izuma fotoaparatanikada nije doSlo,nije moglo doii.Kao ni za mistikauostalom.Na tom mjestuumjesto togastoji ludi diepbez podataka i namjere,wjetloopozvano i ugaleno.U ludom dZepujede sekacla se stigne.Razvij zastavupusti mene,kaLe dlepi ne otvara vrata.

I,:VO NECEGA

l:vo nedegarrsprkos Prostoru,sa suncem na licu,T.rrworeno u dan-.lcrlan kos leti kroz Sumuz.a svojim kljunom'Srrma je zelena,kos je crn,kljun Zut.I:vo visine,zraka koji sanjalist po list,granu po granui odjednomsve.


17/75

TAKO

To stoji. U stvarito ne stoji,samo se kaZetako.RavnoteZa padai ne padau drugi raspored.Govorim o ladi?Ne, o konopu.Ne, o odrazu ku6eu mont.Ne, o iovjeku,njegovu pogledu.Ne, o plavom.Ne, o broju.Ne, o nebutu, tamoili bilo gdje.

[,*,'$r::Hl:..1S:ilni4r',1.:i

,41,1 MRWI

Ali, mrtvi o kojima govorim, i kojimalyrvorim, nikacla nisu bili rodenini priie, ni sada.lli sam zaboravio.Lako medu njima biram roditelje'O preclmetima, clakle, ne moram govoriti'ni L tiku. Prostor je nastanjen sjenama'samo sjenama- Ali nisam sigrrran,nemam usPoredbe-Stoie6i tako stojim takoi gtldam izgubljen Se5ir u kojemu je tajna'u kojemu nema tajne,u koji sam skodio i zasPao'

3332


18/75

PRESLIKARITA I'ROROCANSTVO

l'roroianstvo kaZe: Ako ujutro oko jedanaest satis llice ude5 u Oktogon,kunovao ili ne kuPovao,,,,*,r1uo, i5ao brzo ili sPoro'lrio zabrinut ili oPuSten,z:rrnisljen ili bez misli,,,l,rzo 6eI se na6i na svijetlom i radosnom trgl;;;;i;"1; iako 6e ti se udiniti' dekao od ranog jutra'

I sada je na tom mjestu plavetnilo neba'stabla, poneki kos, iezeto s labudovima't"rif." , dj""orr, njigovana trava, tragovi bicikla'Preaio ni Podignut ni sPuSten,upravo za korak, disanje, Pogle-g'fato ie bilo i Prije desetak godinakada iam Posljednji Put ProlazioU ovom dasu Sovjek pruZa svoju desnu rukuirpr"a sebe da viai Aa I je podela padati ki5ai[J" ,r", nije joS. eudna ustrajnost prostora' mislim'eudan mir. kao da sam stvar kroz koju prolazi pospanost.

34


19/75

KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA

Kada je svijet imao deset godinabilo je lijepo biti svijet' Vjetar jepuhao gap 3" htio. Savjetovali su.muhu gouJti kiatke redenice, kao brijeg'iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na vrhtr'io5 nisu kosti leptirice tro5ile misao'Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari'bezbioj sljepila u kojima bruto' neto I tarastole ziruZeni kao svirala u drvu klompe'

.IESENSKI DAN

Jesenski je dan, vrijeme odekivane nemo6i'Owaraju se u ulicama podrumska okna'tubacuju u mrak hrpe ugljena i -drva'Cast toplini koja dolazi i odlazi!Kada stvari idu svojim tokom, gdje su tokovi;;;;;k;"ima swari? Nezapaljena vatra gori,,i ,nrrogi* ustima, njezin PePeo Pada'I -astavice naPu5taju ditanke'

3736


20/75

KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA

Kada je svijet imao deset godinabilo je lijepo biti svijet' Vjetar jenuhao sOiL ie htio. Savjetovali su muiu gouo'titiatke redenice, kao brijeg'iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na vrhu'ioS nisu kosti leptirice troSile misao'Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari'bezbioi sliepila u kojima bruto, neto I tarastoje ziruZeni kao svirala u drvu klompe'

.II'SENSKI DAN

Jesenski je dan, vrijeme oiekivane nemo6i'Owurulu"s" u ulicama podrumska okna'rrbacuju u mrak hrpe ugljena i -drva'Cast toPlini koja dolazi i odlazi!Katla stvari idu svojim tokom, gdje su tokovii gJ:" i"f..rima swari? Nezapaljena vatra gori,li rn.rogi* ustima, njezin pepeo pada'I -astavice naPuStaju ditanke'

3736


21/75

SAT

O, taj sat na mom stolu! Ide malo naprijedili malo natrag. Neprestano moram mislitigdje sam, u kojem trenutku' Da ne bih zakasnio'iosoo p.".uno, zabunio se, moram ukljuditiradio, zvati telefonom'Moj znanac se smije. Ima tako todnih satova (kaZe)'moZe5 se za tren rije5iti svoje brige'Ne kaZem mu ni5ta, Sutim. Ne znam da li bishvatio da taj tako todan, dobro dizajniran,elektronidki, kvarcni ili nekakav drugadiji satnije moj. Da mu kaZem da sam se naudio brinutioko pogrelke, druZiti se s njom, voljeti je,Sto bi kazao?

SES/R

Sto zavriava na obodu Se5ira?Sto podinje na obodu Se5ira?Putuje san suPtilnom crtom,nroZda podetkom uspona, moLda provalijei ne zni da li neki govor utvrduje

Sto oko ne vidi: vrtoglavicu,prazninu u gregorijanskom kalendaru'Utorak se Siri Po gradu,utorak zvudna kolara'

3938


22/75

ISPOD ZIDABROJEVI

Tko ne bi Zalio brojeve.Tako su nePorodni i disti.Samuju u rljeijim biljeZnicama'Pet i dva su seclam. Stoji dovjekpred tim razonti,an i otreshrabren'i'ro5li su ratovi, vode se ratovi,odekuju se novi i drukdiji,a pet i dva su sedam.Cvijede u vazi vene,starica je zaboravila kada jerodenclan najmla


23/75

KROVOVI

Krovovi - evo nekoga tko je dobronamjeran,s BoZjim pogledom. Ni jednog prozora, dakleplada, smijeha i Putenog uzdaha,sve pokriveno crijepom, ugodnimumornim pridjevima, sve skrivenou blagost totala koji uvijeku prvom dodiru nebo Poklonizemlji iz dalekog sredi5ta.To malo smrti,malo smrti koju krov Poznajeiznutra, kaZe oko bjeZedi utudi jezik, u samo sebe.

Cavrt

davli na hrPi, badeni, ostavljeni,glava poloZenih, oStrica izgubljenih maloi rrut, a malo kojekuda. eav[ bez sjene'eavli u pogre5nom smjeru.JoS uvijek zajedno, jo5 uvijek ne davaokojega udaraju, koji bi gradio,radosno Prolazio t;ozztak i drvo'eavfi jo5 ne beskorisni, jo5 ne korisni'Cavli u kutu sobe-

1

li

42 43


24/75

JUTARNII PROSTOR KAKO SE ASPAVLIUJE KAMEN

Ja sam jutarnji prostor kojim plovi brods dugim dimom. Kaiem ja, a prostran sam, miran,podjednako svuda i bolje bi bilo kazati l*istal(kada sam ve6 iz buduinosti) nego traZiti ime.Iz daljine krenuo sam s malo vjetra brisati rijedpo rijed, pro5ao sam ih tisuie do samo jedneukra5ene dimom. Ona sada radosno mjeri ibroji: jedan, dva, tri, detiri, pet, 5est, sedam,osam, devet, deset, jedanaest, dvanaest,plavi osmijeh je bijel.

Kako se uspavljuje kamen kojipada kroz more, to si vidio?Vidio si kako se ljulja, na dno sespu5ta jednom Pa drugom stranom?Vi


25/75

DAR NA PUTU zu SEDAM

Na putu za sedamtreba ti pro6i jedanna putu za sedamtreba ti proii dvana putu za sedamtreba ti pro6i trina putu za sedamtreba ti pro6i detirina putu za sedamtreba ti proii petna putu za sedamtreba ti proii Sesta kada si na putu za sedamprolao jedan dva tri detiri pet Sesti do5ao do sedam udinio si mnogo udinio sisve Sto treba: mala je igra gotova: za sedamsi krenuo u sedam si do5ao: obraduj sei reci: zdravo sedam!

Ima dana kacla se ne sjetim Boga-To su najsretniji dani koje mi je Bog poklonio'Tada obidno listam rjednik koji mi je uvijek pri ruci'Ima divnih rijedi. Gotovo sve su divne'Neka silna trava koja nalikuje gradu,moglo bi se re6i. I ja ulazim, lzlazim, gledam,klili6em, ple5em, smijem se, pozdravljami na kraju ne znam da li sam krticaili sam u5ao u podzemnu Zeljeznicu'

46 47


26/75

Godina svjetlosti


27/75

GODINA SVJET'LOSTI

Koliko vremena, koliko sjaja!Od z:rijezde posudim godinu wjetlosti, s njom hodam krozr.lan, ditav dan je dan, ja sam dan" Godina svjetlosti u orahu, upcelama. u meni" Odjednom prolirila se molitva do velike daljine i vi5e se ne duje. Tlto se trvali nisko56u, daljinom mu polju-bim rijedi, i on je stm.o davno darovani plamen, dist kao pode-tak - njerntr se klanjam. Oboga6en zvijezdom ne mogu seprevariti. Nosim kristal kao 5to drugi nose tugu. Razgara se grlolivotinji, tvrdoia. stvari, ljetrulja lista. Dok sam leZao na zemtli,sjena se dizala iz ugaiene lave, sada na vrhu, u blizini zvona, nitisam rorlen, niti iu nestati. Krilata apstrakcija zablistala ie iznadtlisanja i pjeva.

51


28/75

ZVIJEZDA JUTARNJA

Pred jutro kroz zvudno prohodne zidove dujem, ne znam to-dno odakle (odozgo, odozdo, sa strane) plad novorodenog dje-teta, fin, jasan i produljeno narastajuii, za koji znam da nijeznak gladi, bola, nego javlja: tu sam i tu je sa mnom sve joS ne-vidljivo i tek zapodeto.Sasvim bez pamtenja i datuma, kao da ga prvi put iujem,pratim kako dolazi kroz jedan, drugi zid i sve zidove koji nikadanisu ni postojali: dodiruje meko6u brojeva i drZi u ruci, sti56uiiih, sve glagole.A na nebu iznad prvog brijega treperi, otvara i zatvara svojuvatru, u potpunoj opultenosti, jedna mijezda istog parnog ime-na: dan je (iako ie u njemu postati nevidljiva) njezina budu6-nost, noi je (iako nejasna) njezin uZitak.Vrti se plamen vani i unutra, sa svojom _napuitenom Zedi,osjetljiv poput srca kojemu je i bol radost. Zarefu raznolikostodabire prostor, malu stranputicu na nebu, vazda gore i vazdadolje.

ZVIJEZDA MOzuRTOW GODINE

Netko se koristi sa mnom, Salje metamo gdje se skupljaju sva dobra.O moje obuhvatno, moje hlape6e druStvo,tako sam ti zahvalan. Sve se vratilodemu je i pripadalo, i sada,gotovo bez iilega, sada smo sami,jedva se razlikujuii. Nebom letizvyezda, i polje bjeZi,kao glazba i vjetar utrkuju se.Ako to Sto nestaje, Sto ne prestajeodlaziti nije Bog, Sto je onda?Na vrhu distog ljeta na5a je pobunajoi samo daiak Sto ga wjetlost gasi.ljepota se upravila Zeljom da rijedi "otpodmu u zaboravljenom skladu.'['ako se slavi rodenje koje napoietku i kraju ima zvuk svega.I,)vo, jo5 trenutak i vrijeme ie ser;rsprostrti, vrijeme 6e se odmoritiotl onoga Sto voli, onoga Sto se dogodiloi ito ie se dogoditi odjednom.

52 53


29/75

ZVITEZDA BUBNTARA

Pro5le godine,ove godine,dogodine -udira bubnjar jednu za drugom svaku od godinaravnomjerno i snaZno, 365 dana u udarcu,svaki dan oznaden i jasan.Kao slijepo oko sljepilom, godine se udarajuvlastitim udarcima, zvuk raste, brojevi slaZu'Pro5le godine,ove godine,dogodine -pada ki5a kakvu domoroci ne Pamte.Neiija te5ka tanad u5utkala je pse-Ne oklijevaj! Nisi tu da vinu izmi5lja( kolulju'Zvijezda u zamradenu umu broji jedan, dva, trii prestaje brojiti u izuzetnu paklu.Pro5le godine,ove godine,dogodine -svakim udarcem godi5nja doba vraiaju sesvojim laZima. U njihovo zdravlje ofvoren prozor'grUitot pamienja i krilati beskraj: tamna njeinosts BoZjeg dlana. Napokon, to zvudanjenikada neie biti neito drugo,drugoga nema, nije ga bilo.

ZVIJEZDA TAMNA

Ako dujem da neka z.tijezda tamni,davno ili sada, odlazim tamo roditi se.Kao misao Zednoga okredem se njoj,tamnoj i dubokoj.Pitam se gdje si, traZim njezinu sliku,ostatak munje, iznenadnu rijed, okret;svuda nastaju mali dZepovi mraka.Naslonim glavu bilo gdje.Roditi se ionako je provesti neko vrijemes nekim na kraju mutnoga uma.L'ombra della sera, to 6e biti, s rukomu ruci, najbolji dio na3ih dana u nastajanju,nestajanju, nakon pri6eu kojoj svaka rumena jabukaprije ili kasnije bude pojedena.

54 55


30/75

ZVIJEZDA TOPLINE

Sva dugmad je zakopiana.Svi prilazi zatvoreni.Kako mora da je dobro isPod kaPuta-Ona je samohodna pe66ije srce obrie tamnu toPlinus drugom tamnom toPlinom.Oko nje se u molitvu zaoblio tvid.Samo je crnadkoj kraljici inijezdi dopu5tenoda sa sobom budu tako bliske.

ZVIJEZDA DARMANJA

Darovat 6e5 mi malood toga Sto siglinena Salica za dajiz koje se dEe para,a ja iu tebi ne5totime Sto tegledam, dotidemi divim ti se.(Tako se, kao tamna tema u dZezukoja okruglo obide predmeti bogati se bojom, prostorom i sjenom,u du5u vrada postojano slavlje.)

56 57


31/75

ZVIJEZDA KRALTICE

Tamo gdje zlato otvaragranicu zdravlju wjetlostikrenuo je blistavi krvotokza krunom kraljice.Potomstvo je iza5losa svih stranasve zaboraviti.Na svodu ljeta nova sutrainjica.

ZVIJE ZDA TAMNO PUTE ZNTVE

Gledam na terasi, za drugim stolom,mladu tamnoputu Zenu, kao neki lijepinepoznati broj i mislim, kako se nanjezinu jeziku, u njezinoj zemlji,a to je sada udaljenost od dva, tri metra,kaZe lipanj, mjesec koji je prije nekolikodana podeo, koji je sada svuda oko nasi u kojemu, nogom preko noge, i ona sjedi.Da li u njemu, u imenu toga mjesecana njezinu jeziku, takoder miriiu lipeili ne5to drugo, ili je u njemu ne5toSto meni u ovom dasu, dok je gledamkako prinosi Salicu ustima, nijeni na kraj pameti.


32/75

ZVI.IEZDA DOLASKA

U nepotkupljivu snukrenula jebezazlenai distada stigneprije dana.

ZVI]EZDA DVOJNA

Bilo nas je dvoje,vedar dan i no6,preZivjeli smo ratove,nidega se ne sjeiamo.Pred jutro sastali smo seu jednoj rvii, moLda Lelji,moZda zajednidkom zlatu,nejasnoj vjeri, rijedi, pogledu,moZda u nepristupadnom,moZda nikada, moZda nigdje,kao ruka koja dodiruje ruku,kao svijet koji ne moZe bez sebe.

60 61


33/75

ZVIJEZDA GRANE

Ja sam laka granas oblakom na vratu,ja sam trista vrabacas jednim jedinim kapcima.Moja me igra opaja,sjaj se umnaia.

ZVIJEZDA ZECA

Jedan iz Sume, podivljaomedu stihovima, gleda kako zecbjeZi s lijeve na desnu stranu.dekaj, da ti kaZem Sto diniS,vite za njim. To nije od straha,nije ni zbog gladi ili potomstva.Ne dolazi5 ni iz pride koja tesmjestila u Sumu. O tvoje velike u5i!Jednostavno, kao svetac u drugom Zivotu,slidno zori, ti radosno trdiS, trdiS,a za tobom stabla, jedno po jednoi u skupinama.

I

62 63


34/75

ZVITEZDA PRASKA

Prasak,u vrijeme granja i ptica,gdje se skladi5ti nebo,gdje ludilo sjaji gladno, radosno, glupo,gdje vedrina zaboravlja druga mjesta.

ZVIJEZDA USKLIKA

To Sto je zamamno kao poZar,to Sto je bistrooko kao munja,to moLe biti zlato svih dana.

64 65


35/75

ZVIJEZDA ZUTOG

U Zutoj boji godinidugi dani. U Zutoj bojizlato slave, zrak.U Zutoj bojizaboravljeno, izgublj eno, vj edno, probude no,preporodeno, raskriljeno. U Zutoj boji ljubavna oporuka.

ZVIJEZDA NA VRATIMA

Popustili su Savovi na Skolskim vratima,izletjele su pdele slidnog mjesta s malo prahana krilima. Travanj. Prelirok odgovor onometko traii da se nr.edu glavama prepozna.

66 67


36/75

ZVI.IE Z DA ME S TROVI CEVA

Prije nekoliko godina kod Sire u izloguvidio sam MeStroviievu Zensku glavugotovo naravne velidine koja gleda u nebo.Kiparev gornji pogled: imala je malopolegle obrive i sitnicu upale odi,izgledalo je kao da se moli ili sabire.Bio sam zaboravio da se tako moZe gledati,da se tako visoko moZe upraviti pogled.Lijepo lice u tihu ushitu, malo u boli,malo u radosti. Sve to u izlogu, ulicigdje ljudi hodaju i gledaju ispred sebekao da se boje da 6e u neSto udariti.Nebo je dakako bilo daleko i visoko,ali su se plavetnilo i wjetlost vidjelina bronci 5to je zaboravila da je bronci.Konadno Me5trovii, mislio sam, kome vrhovnigledalac nije vlast, ni nebeska ni zemaljska.Znance i prijatelje koje sam susretaovodio sam da vide to dudo, obilan dar.Znao sam da 6e jednoga dana nestati u izloga,da 6e otiii negdje, moLda blizu, moZda daleko,moL


37/75

ZVIJEZDA SUBOTNJA

Subota, evo subota.IJ subotu je uvijek subota,u subotu je svuda subota,u subotu je svemu subota,u subotu je subota.Kako mora da je lijepo biti subota,sve Sto se u njoj nade,sve Sto u nju dodeu njoj je.

ZVIJEZDA SUSKANJA

Ako su u mraku kinapodeli SuSkati papiri bombona,isprva oprezno a kasnije hrabrije,malo je fabula na platnukoje ne treba da budu napuitene.To je najfinija vrsta zradnih Zivotinja (leptira)izmi5ljena upravo u tom dasu.Ne5to s unutra5nje strane glazbe.To su mali duhovi sljepila, veseli i ohrabrujuii,svaki das u opasnosti da nestanu,da se izgube u mraku,kao da ih nikada nije bilo.

70 7t


38/75

ZVIJEZDA IZNAD

Zavidim svom SeSiru,nikada nije bio na mojoj glavi.U izlogu, u nekom katalogu obriem ga,prepravljam,igram se s fino podstavljenom nutrinom,dEem visoko u znak poltovanjai prepu5tam radosnoj misli,vjetru.

ZVIJEZDA BEZUTJESNA

Masivan hrastov ormarodjednom tu, pokraj,iwan jezrka i uma.Nadvisio je bolesti,ditav Zivot.Prazan iznutra,detvrtast,sa zvukomibez.Tako izgleda.Joi ima ugled (ovog i onog) spolaod prije nekoliko tisuia godina.(Ali o tome ne5to kasnije.)

72 73


39/75

ZVIJEZDA POZDRAVA

Talalao je pas.Sto je htjela zv4ezda,gospodarica toga pozdrava?

ZVIJEZDA IZ RIECNIKA

flpotrebljavajuii ulicu, uzbrdicu i kudurjednik kaZe: Setajuii, 5e6uii,kretati se urnjerenom brzinomradi odmora i razonode.


40/75

ZVIJEZDA PAPIRA

Tu je jedna disto prepisana nabijelu papiru du5a ili jedina zbilja.Praznik, djelatno dobro dovjeka.Do5la je iz dubine i kao sreiauskratila nam svoje ime.

ZVIJEZDA IGRE

I ja kao i drugi, paze(i da me netkone primijeti, na ulici iskuiavam svijet.Tako se nekada iznenada okrenemi vidimda mi je ono 5to je lijevo postalo desnoa desno lijevo, gdje su bili parnida su odjednom neparni brojevi.Ulica se, ozbiljna i paZljiva,sa zgradama, ljudima i vozilima,okrene i promijeni izgled.Kao kada se dijete zavrti, zatvori oiii ieka da se njegovi pokreti pretvoreu iinjenicu svijesti koja mijenjai njega i njegovu okolinu.Lijevo-desno, desno-lijevo,odekujem preokret mehanikeu novo stanje i dogadaj.Valjda postoje neka vratakoja 6e se naglo otvoriti i ja fu ua(,iiz monotonog udaranja srca?Na kraju ovoga ili onoga,na kraju vidljivog i nevidljivogptica ie svakako poletjeti.Desno-lijevo ponavlja dva, triili vi5e puta. Troiim usklidnike.To me zabavlla, makar da senajdeSie ne dogodi mnogo.Samo ponekad poslije togadujem morc iza prvog ugla.To je izuzetan dar.Ali i onda kada promjenu jedva zapazim,vrijeme, njegov pravocrtni tok,

76 77

t"


41/75

biva promijenjeno, ispunjeno,korak mi postaje ujednaieniji, laganiji"Negdje izmedu Zivota i stvarijavlja se lagana glazba,naravno ne u uhunego u otvorenoj ruci.

ZVIJEZDA IDENTITETA

Ima pedeset, pedesetpet godina,prosijed je, ide nervozno, mijenjajuiitempo, das uZiva Sto hoda, das je bijesan,kao da misli na neku Zenu.Gledam ga s druge strane ulicei mislim kako je vjerojatnoizgubio svog javnog dorjeka,ako ga je ikada i imao.Ali to nisam ja, iako mi je toda nisam ja teiko reii,nemogude priznati.' Za(to bi dovjek gledaopaZljivo drugog dovjekaako to nije on sam.Pogotovo to biva istinakada podme govoriti o njemu.Govor kaie to sam ja.Dok govor govori onaj je drugikoji hoda ulicom moZda umro,odselio u drugi gradi Seta kraj botanidkog vrta"Iako je i to teSko zamisliti,jer Sto je normalnije negoda je i taj nestali on sam.eovjek je na drugoj strani ulicepro5ao rukom kroz kosu.Pomislio sam da svatko umire.Umiranje je kao oporavak.Za to vr\eme dovjek je poZurio,


42/75

sudario se szr Zenom kojanosi kutiju s violinom,smeo se"On zla da je ,jesenski dan,pet sati poslije podne,ta i ta ulica.Na ta pitanj;r odgovaramo isto,iako ga nrcje misli smetaju u hodu.Progonim ga tom neuvjerljivomfiks-idejom cla on nisam ja.

r Da snrijerno biti isti,bili bi jeclan drugome mirniji.Ne bi znao kamo ide,izlozibi mu zamjenjivali Stoita"U crnoj se torbi koju drZimalo ukoienije nego ito trebanalazi rukopis Sto sam gahtio napisati, a nisam imaohrabrosti zbog kaosa koji sejavljao moguiom upotreborn{ razlidito Zivih rijedi.

r On je vjerojatno dobronamjerniji,raspoloZeniji prema ludosti,slobotlan pjesnik koji neprestanonucli svakome sve,kao nebo ili majka.MoZtla bih nru trebao ukrastizrak oko njega rr kome je svei koji se (iri tko zna doklei vraia tko zna odakle.Trebiro [rih sc: okoristiti tim obiljem

jer je na clrugoj strani ulice,u plavkastcrj svjetlosti, slidan menii svaki 6e das uma6i iza ugla,a ja iu ostati mislitikako sam ga lak/o pustioda nestane u toj nerazumnoj dvojbida to nisarn ja,iako je sve: jasnokao ovaj clan, ova ulicaimoie misli o svemu tome.

uskakivanja i iskakivanja.Pogotovo jer je nrojih godina.

r--


43/75

ZVI.IE,ZDA SItrNE I'{A MARIAI'{U

l-.1 zbirci na Marjanu okamina ribe,lztzetno smje5tene u tvrdom i sivom'Divim joj se ditavom visinom kojom sanl se popeo'KaZi neSto, PriblEi mi se.Sutim i povremeno zatvaram odi'KaZi neito o nreni kao da sama govorirll'Ne midem se. Strah me tvrdog pepela kostijtr' repa'oka koje gleda u sredinu moga disanja'LI pripravi imam nejasne rijedi,ali ne vjerujem da bih je mogao prevarrtl'Ona zna Sto ja ustrajno zaboravljam'Ona stoji u ljePoti koje se Plaiim:u tiSini i ti5ini, na pozadini ljetnog dana'

ZVIJEZDA BRDA

Napravili sui nagovaralikako pitamtunel hvalili seme udi

u mojoj glavi kao u boijojbrdo je netakrrutojeclna stranatezne za drugom preko vrhazrakom naokolosporo i dugopoput jeseniplod po plodlist po list


44/75

ZVI.IEZDA ZRI{JA

Bio sam mnogo Puta tamo gdjei razliiita zrna. Stajala su,kotrljala se, IijePa na svojimsvijetlim i tamnim stranalna,u obliku. SluSao sam im zvukove,radovao im se Prije uPotrebe,i onima koja su krila Zivoti onima bez ikakva iivota,tako su razlidita a u radostitako blizu. Mislio sam tada,uz to zrnevlje i zrna' kakou njima imam odgovor na nekoveselo, ittdno, onesPokojavaju6e,zanimljivo i besmisleno Pitanjekacla ono iznenada bude naiSloili slrri'ajno naidem na njega.

ZVI.IEZDA KOSA

Kroz prozor svaki dan gledam kosove na zemlji i granama.Stoje, midu se, neSto traie i ne traZe (ne znam), -pa odjednom bez najave polete. I ja se smetem,iznenadim. Kako se to dogoclilo? Odakle I Kacla?Pokulavam se naii u iasu polijetanja, ni prijeni kasnije, upravo kada >tijelo


45/75

ZVI.TEZ DA WLIKE DALJ IAIE

Ako je Postojala samo zvijezda,sjaj noiu vidljiv, danju posve skriven,if,o;* njezina daljina bila izmeducljeteta, stvari i rijedi,. u-ko ,*o samo zbog nje, te daljine,t ustrajno zapoiinjali pisma (tu, tamo)ne znajuii nastaviti i zavr5iti,smeteni usred oiite zabune?

Lajanjem i mahanjem repa moj pas pitaito se dogada vani u ljudskom svijetu.Stanem das, pogledam u nebo. Tako toi'ine ljutli koji se ne mogrr sjetiti.Toliko brojeva, bakterija, Zivotnihsituacija. Ne znam Sto bih s njima.L)lazim, izlazim, govorim, spavam, ditam,zapoSljavam ruke. Nikakav zakljudak,kao ni iz gomile kamenja, kao ni iz umora.Ne gledaj me tako vjerno, kaZem mu.Imam neito od tvoje noii i tvoje igre,a moZda i neito Sto ti nema5, a ipak,Lao mije, u mene se, bar za sacla,ne moZeS do kraja pouzdati.A prida, Sto priia kaZe? [Jstrajava onlajanjem i mahanjem. tj priii koja seiuva u ljusci ocl oraha, kaiem, iza5li smo:zku(e, pro5li pojedinosti, kao Sto toiine prostor i zvuk z),tona, prohodali park,ulice i doSli natrag. Bilo je lijepobiti pas i dovjek. Nikakve sitnosti.Ti si susretao pse, ja lica i brojeve ku6a.Bili smo skupa kao li5ie i jesen.Da nas je netko pogledao vidio bida smo takmaci dnevnoj svjetlostina ulici jednog grada koji poStujesvoje tlo po kojemu gazimo i mii oni iz proilih i budu6ih vremena.


46/75

ZVI.IEZDA CVJETN OG TRGA

25.llI, idem na Cvjetni trgkao 5to netko ide nekom bliskom.TuZno? Ako se sjetim |zlzetnihShakespeareovih soneta, sigurno.Ali ima ne5to izvan, moZda imimo lica i vatrenoga tr.Ne5to Sto ostane kada prekokrovova i stabala odleti golub.Neka sredi5nja praznina,mjesto gdje nam se dini da smoposve slobodni i da je svakiZivot odavno pro5ao.Odatle, miran i bez dobi,udinit iu korak lijevo,korak desno i naprijed,a onda se zavrtjeti.

ZVIJEZDA JESENT

S rlruglr, dobima, pa i zimom clolazimo,a jesen na ulice i krovove, u sobe i podrumei u svakog ocl nas clolazi sama, rujni i lijepa,kao sjeianje na Sumski poZar.I dovjek misli, nisam se budio na podecirrra,u vremenima za budenje, moirJa bih ovaj s:rrrnrogao rodbinski prihvatiti, kao Verrneci svoje boje,i s dana na dan, dovoljno stiSan, stajati tu grlje sam.Ptica je preletjela, list pacla, clijete je oriilosa svojom torbom, preko brcla clan glctlana neureden stol.Toliko toga je bilo,toliko toga se dogodilojuier, danas i davno prijc.

89

ZVI.IEZDA PELIRA ZVIJEZDA


47/75

Ispredna stolukrasan je pelir papir.Ako zatvorim oiividinr da tako neStonemam u glavi.Radujem mu sekao siromahnovoj kolulji.On moZe Sto ja ne smijem,on je bijel, kao srce i svjetlost,kao bilo tko od nas.On moZeako se stiSam,ono Sto moLe z.t4ezda.

NAKON

Prije rudka iza5li smo na gornju stranutvoje kuie odakle se stepenidasto diZe vrt.Ti si pronaiao komacli6 clwaza koji nisiznao da li je drvo ili kukac. Zvao si svojuZenu i mene: drvo ili kukac, kukac ili drvo?Na kraju smo, po ietiri noge i dvije velikeantene sprijeda, zakljuiili cla je kukac.Pas je lajao vezan na lancu, htio je i onznati o demu se radi. Tvoja je Zena otiSlapo knjigu o kukcima. {.Irvrdili smo da je tokukac palidnjak kojega smo odiro uznernirili,jer je on, na5li smo u knjizi, no6no biie.Tvoja je ideja bila da ga ostavimo negcljena stablu, kako bi bili sigurni da ne6enastradati od onoga ito se kreie uokolo:od psa, madke i nas. poslije ruika otiiao sividjeti Sto je sa na5im otkridem, ali rogakomadi6a grane, drva, palice (kako mu ime kaZe)tu gdje si ga ostavio, a ni u blizini, viienij_e bilo, iako je mogrlie da ga nismo vidjelii da nas je svojom igrom zavarao.

Eto, sada kada se to Sto sedogodilo i nije dogodiloveZe kako ieli, meko i lelujavo,a ti si daleko, blizu i sluda,ova obiina zgoda (palidnjak jeu vrtu, na grani, u knjizii tko zna gdje) postaje nestosjajno, otvoreno, Sto hoie

tda govori, pjeva i slavi ZVIJEZDA ruJECI


48/75

tvoj 2ivot, nai Zivot, 2ivot,kao val koji dolazi iz dalekai neprimjetno ih buinonestaje u pijesku.Na brijegu rastem.Narastem. Zajeclno sa mnom

t Pa kaZem dolina,dolina dode,, svijet postanevidljiv.


49/75

ZVI.IEZDA PTICE

Kada sam jednom bio BogVidio sam pticu koja je doletjelana stablo ispred moga prozora.Skakutala je od grane do granekao da hoie i nede ne5to.

ZVIJEZDA ZVIJEZDE

malu.ljepote.

Napokon, tajna je razglaSena i svadija,tama misli se gubi, populta kopca biojana trenu, pokretu, toiki, snu:tlodi svijetli doga


50/75

Mjestimidno

MJESTIMTCAIO


51/75

INije vaino, ne sluiaj,prostor je ne5to zaljubljeno u sebe:todka u kristalu, u nrii, u pjesmi, putovanju,iak i kada konac ulazi u uiice igle.2MIad ili star. To sam prenioiz sna. Misao, srdiba, putovanje,karta, Marija. To sam prenio iz sna.Brod za Brad kreie todno u jedan i petnaest.To sam prenio iz sna. I to kada rerdenica krene i jaje ne buclem mogao zaustaviti, kao ni dovjekakoji nosi kofer, kao ni ocllazak koji je sasvinrne5to drugo od pustog uzdaha ili iasovita kliktaja,ja iu se vei nalaziti na otvorenom rnoru.3Okruglina zemlje prelazi ti preko lica,otvara oIi i kupi kosu otraga.Da, to je ona u zanosu vrtnje, u radosti.KaZi neito,kaZi dobro jutro! KaZi!Izmakni toj slijepoj ludakinji.

W99

4 7


52/75

Pritajila su se lijepa vrenlena, ki5e, moii.Stiiale su se u rnaloj vazi olovke.Ne bih rnoZcla srnio pomaknuti nrku,a miiem je lijevo, desno, gore. dolje.I ito viclim na papiru, vrsti zaviiaja?Disanje putuje i svaki se das malo skupi, malo otvori,kao lovci praieni prostorom.I tada, paZljivo kao jesen, paZljivo kao muzika,netko (ne znam tko) sjenda sve.Sjenia Zelju, uzdah, rijeli i lica istriala u otvorenost,sjenda svjetlost, i ona Zeli neprimjetniju ljepotu,sjenda pohotu, bijes, Zelju za smr6u,sjenia uteg, mjesto na kojem stojim.."Netko nas, olovke i mene,bez snage, hez pamienja,vocli izvan bijelog papira.

-5

To je kada postoje vrata.Ali ovdje si u polju malo odasvudi karnogod Zeli5 vei je netko:vjetar tr bijegu, trava u obliku,nrrrzika zratna, muzika jedva dujna.6To i'urlo se rlogodilo.U sveo;icnr kretanju snovito pode5avanjeclvostnrko pohoclenog prostora otkriva wjetlosti iza svje tlosli svjetlost: zvoni daljina ne znadenje.

Iznenada, iz moje glave zemlja padana zemlju, tlo pada na tlo. I trr serazmjeStaju: ku(a za trenutadno, pas zaradovanje, Stap za put i lutanje.To si Zelio, pita me glas koji sam molio zatakav dogadaj. Sutim podmuklo, nezahvalnoi mislim na pokret kojim slikarprije nego izade okreie sliku zidu.8S komadiia papira gleda meSest brojeva tvog telefona.Kakvi dudni predstavnici !Kao krokodil po asteSkom horoskopu.Kada to budem jednom priiao,nitko mi nei'e vjerovati.

9Kro5nji punoj vrabaca vilem:Prijatelji vragrci, vi ste u Hvaru!Htio bih im otkriti razlog njihova veselja,to odakle im toplina u perju,sre6a u glasovima, nemir.Prijatelji vraprci, vi ste u Hvaru!U kro5nju ulijedetesa svih stranai izlijeiete na sve strane.

100 101

12


53/75

10T'ijelo je tako blizu sebi,tijelo je tako blizu drugom tijelu.Sto tu jo5 moZe stati i nastati izmedu?Moja Setnja! Eh, moja je Setnja lukava,moja Setnja je blistava i ja njezin majstorkoji je gleda i izmiSlja.Na prvom koraku niSta,na drugom koraku niSta,i dalje niita, niSta, niSta,jedna noga, dmga noga, slobodne ruke, glava,pouzdano tlo, zrak, niSta, niSta, ni5ta, zrak,kupi se toplina na povr5ini zemlje, neSto govori.Na petstotom ili na tisuiitom koraku viSe nemapovratka, toliko se koraka nakupilo, ni jeclanpreskoden, ni jedan zagubljen, ljudi i Zenegologlavi, dijete gura svoj olamuieni kotad,proljeie je suda, projurio je Zuti autos vezanom foteljom na krol'n, negdje miriSe kruh,ima prostora za sve stvari i njihova imena,ne treba, konadno, niSta dokazivati,sve je jednom zauvijek dokazano.11Taj grad postoji zbog mene!Kako da uklonim tu dudnu, ustrajnu i sumanutu misao?Tjeram je razlozima razuma,ali ona ne popu5ta, vraia se.Kao u Neronovoj glavi, vrijeme vrtinekoliko stotina godina,da bih nrtr ja postao memorija,njegova cjelina i pojedinost.

Sruda gdje vidim stepenicesilazim.Majka kaZe, zar opet?Prodavad, Lelleznit ar, lij ei nik kaiu, zar ope t?Pjevu5im neku laganu melodiju.Da, opet, kaZem ja.

13Za ht


54/75

Idern Maksimirom i kaZenr uz ono Sto vidim iCujem: samo kreketanje ie odoljeti, sve drugo nestaje.Citava dolina odzvanja od ljubavne igre,duje se i na vrhu brijega. Samo kreketanje ieodoljeti. Redenica koja odito ne treba dinjenice,ni sada5nje ni buduie, a ipak joj ton prorodanstvadaje stanovitu snagu, a zelenilo jezera prostoru koji se smjeita. I ja udvaram tom kreketu.U toj redenici i u mojoj glavi on se Siri.On ie, a ne neSto drugo, prenijeti na5e disanjedo druge ti5ine. Ljubavni pjev svemirau kojem nestaju pokreti, glad, moj rimovanii nerimovani ugriz, mislioci ditani i pisanina rubu nekog proidrljivog sna.L7Sto puZevi rade nedjeljom na kraju gracla?Ja obidno izli:z,im i gledam :zloge,pratim kamo idu ulice.Nekada, sasvim nehotiino, mislim na jednuredenicu koja bi bila drukiija od onihkoje mi padaju na pamet u ponedjeljak,utorak ili srijedu. PuZevi vjerojatnone razlikuju dane tako. MoZda imajuneki svoj red, a moZda ga i nemaju.MoZda im je srijeda poslije subore,ietvrtak ne postoji, a nedjelje sudok je ki5a i nodu. A moZda su imsvi dani izmije5ani i istovremenikaoicvijeieuparku.

18Budi mi scena, kaZe on.ImaS vremena postaviti sve Sto trebaza jedan ne suvi5e jasan dogadaj koji 6e seuskoro zbiti. Svakako misli na 5umu, uzdah moraodnekle doii. Tu moraju biti i stepenice, s njimasmo uvijek blEe nebu. Porazbacq i drugo,lagani nemar nalazi se u osnovi svakog reda.Treba misliti na mjesto odakle dolazisvjetlost. Sto bi scena bez nje?Neka tlo bude dvrsto, zidovi pouzdanii neka kupe glas kojemu prijeti opasnostda se raspadne. Ipak neka ti je misao najviiezaokupljena praznim prostorom. Pudinorn nroZda.Da se gledajuii u nju ja mogu kretari,govoriti, pjevatii da se i ti, u jednom dasukada na mene zaboravi5, moZe5 kretati,da moZeS govoriti, pjevati i spavati.

19Kao kada u krDaljci nedostaju rijedii kroz raster praznine prohuje davna nada,dekanje, strah da ovdje nikada nisi bio,da te raspored ne Stiti, da se neiessjetiti imena za ono Sto je daleko,za ono Sto je blizu i ono o demu nismo govorili.20Jutro zastaje na prozorskom staklu.Kosi bljesak kristala i misli,nebo sjajnije od neba.

104 105

2l 24

-


55/75

Kada otvori5 prozori svjetlo iznenada otkrije prostor i stvari,to netko nevjerojatno Ziv misli urnjesto tebe,tako kako ti to nikada neie5 moii.On kaie tu sam, ja sam tvoj pogled:gdje rne traZi5? Nepripravan zavelikrr jednostavnost kupi5 male teline,sjene, zastanke, svjetla.Pogledaj, radosno kaZe cln, otvori oii.22Crtali smo na ploiniku kuiu(dva prozora, yrata, krov) uspravljali jei u njoj stanovali. Crtali smo i stablo,u njemu ptice. One su pjevale.Ulazili smo, izlazili, gledali li5de sve do jeseni.Lijepo je bilo biti dovjek, makarto nije uvijek tako izgledalo.23 T'u, kada krenete, toika je prazna, ne >)ono ito je bez dijelo-va


56/75

Na padini, gdje je nije bilo, odjeclnom kuia.Gleda radoznalo, ofvorenih prozora,joS nenavikla na ono uokolo.Pa, dobro doIla! Dobro do5la, tiha ku6o,u ovaj svijetao svibanjski dan.28Povladim se na jug, jedinu stranu svijeta.Ja, nepostoje(aknjriara bez autora iknjiga,s imenom medu kukcima. Kakva bajka!Nebo zastaje da je duje. Prostor nije znaobiti zatvoren u posudu i sada pijem iz onogau demu se radam i umirem.29

tI rijedi avion boravi pticakcja pu5ta nit odlaska i nit povratka,a izmedu deka i broji,broji velike brojeve bezkraja,broji i ne otvara kljun.30Na izlasku iz bolnicena maloj nizbrdicidovjek se povjerava koraku,dogovara se s njim.

31Javnih vaga ve( dugo nema u llici,nema ih ni u Oktogonu. Svatko sam u sobi,gol ili lagano odjeven, stoji i gleda brojdanik:toliko i toliko: to sam ja: u ito da to preveclem?Sitni se val gravitacije opire. Dvije toikeuprte jedna o dnrgu ne znaju oko dega sedogovaraju. Od golih nogrr do odiju,reklo bi se, osamljenost bregova.

32A onda, da li je prava odsutnostikada podela? Oni su nastavilijestinjegovom Zlicom, pas se oclazivljena ime koje mu je on dao, a naotvoren prozor s vrcmcnir rr;r vrijerucdolijeiu vraprci.33Toliko toga,toliko toga,i tako poredano,ne da bi se imalo,nego da bi se brojilo,brojilo prije, kasnije, sada,vani, unutra, nigclje,s nama, bez nas,ovako, onako,svakako,i uopce.Neka vjedna avijacija.

IrI0908 il@.

31 38


57/75

Radosna kuda na uglu.Jednom stranom dodiruje drugu kuiua jednom, gdje se nalazi vrt,ne dodirtrje niSta.

3-5Na sredini skale broda, kada si zaboravicrkamo si krenuo, nepoznati fotograf ne dopu5ta tida se s njegove snimke makne5 u buku, u jezik.36Tvrda zemlja. Tvrda nego inaie.Moja peta Salje poruku potiljkui kaZe mu prevedi. Ali licekoje ne ieli izgubiti suosjeiajnostdvoji, vrluda i traii pruor ohrabrenja.U telefonskoj govornici jedna Zena govori,smije se i rukom kovrda kosu.37Dopisnice koje sam na putovanju kupios namjerom da ih napiSem i po5aljem,a odjednom sam vidio da ne znam kome i kamo,vratile su se sa mnom iz daljine dlste i praznei sada te nepostojede rijedi s jednei vedute i krajolike s druge straneostavljanr po knjigama kao oznake pri iitanjui zaboravljam.

On piie kraj otvorenog prozora i mislikako bi to da piSe kraj oworcnog prozorarnogao biti podetak neke pride,ali ne pi5e tu priiu,nego neku bez prozora,kao da prozora nema.39Zafuorio sam ruku,r:tvorio sam ruku-NeIto sam rijesio. Ne znam Sto.Negdje sam uiao i izaiao. Ne znam gclje.Moram ponoviti dogaclaj nekoliko piri.40

Na ulici kaZem rnr4e i neSto detveronoZrro ulazi u trgovinu.Prestra5eno zapodinjem pismo: Livotinjaje tu, Sto rL radim?Prodavadica mirno gle


58/75

Kada sam odlazio rekao samu prolazu stablu mladog oraha:Znarn kako okruglo i miriiljivo istjerujel svoju pravdu,s tobom sam, s tvojim zelenim srcem, prijatelju.43Na podetku tunela mislim:doSao si ulaziti i u tunel.Iz te misli izvudem stanovitu snagtri malo oduSevljenje.44Na vrhu olovke sastaju se olovka i njezina sjenai ti pi5e5 olovkom koja se tro5i i sjenomza koju ne zna5 da li se tro5ii Sto se s njom dogada,jer jednu od druge ne znaS odvojiti.Ti samo vidi5 predu kako se iz sjene odmotavai kaie, [Jzmi svoju pridu i idi.45[I metalu,u njegovu imenupohranjeno vrijeme,vjedno mladokaZe svojoj iskri:Iekaj.

To 5to je blisko mom srcuspava, kao brdo, roje,poleglo i uzdignutopozdravljam i gledamsvakog dana.Iz jednog njegovog stablapolijc.ie ptica" Je li todio njegova sna,nikada neiu znati.47Jedna vatra koju je dovjek upaliosamo za sebe i koja se gasidim se netko priblDi.48Rana koja je trebala stiii menesttie zeca.Otada sam Ziv trideset goclina.Trideset godina gleda me stablopokraj koga se to zbilo.Da promijenim ime?A kako da se zovem da bih pobjegao dalekou tijelo jednog Kineza u dijem krajune rastu ni Kinezi, ni zedevi?

49Sto je ovo? S jedne strane parni, s druge neparni brojevi:love se, napreduju bez ikakva reda, zaJstaju nenadano:a izmedu njih ja, razroki zvrk, u igri redanja i ravnovjesja.

i1

)Jrt3

50 55


59/75

Na radiju lijep Zenski glas pjevana meni nepoznatom jeziku, ne znam o demu.Poku5avam pogoditi. Malo mi je samo glaskada znam da je o nedemu.Mislim da je rijed o putovanju,nisam siguran, moZda i o jeseniili silasku s brijega.-51

More je ispod i iznad riba.Tako je ribama najbolje.Kada se probudii ne misli o tome drukdije.52Pogledam kroz prozor.To, tako,upravo takootvoreno i zradnoBog misli na mene.

-53Dugi dani. Zima. Ona plete djedju kapu.Spaiava ono malo stvarnosti Sto postoji u snu.

54Tijelo mije naseljeno, jedna ga bolest,straSna kao privatnost, uvlaii u praiumugdje raste sa zapu5tenim umom na koZi.

Slu5a na vratima kako zvonozrroni u praznom stanu.Zrruk obilazi sobe r'i ne nalazi nikoga.Da je netko unutrazvrrk bi veselo tza(ao kroz prozormedu liiie u vrtu.Ovako, sve je napu5teno.Nema ga, vra(a se zvrrk i kaie na vratima,nema ga, tuii se ;rra-:znina iz koje su tijelo i du5aoti5li tko zna gdje, u neki prekooceanski Portugal.56S periferije prema centru, gotovo neprimjetno,siroma5tvo osvaja kuiu po kuiu, ulicu po ulicu.lJ vrtu, lijep poput tame, okre6e se suncokret.57Znam Sto treba. PoSurnit 6u jednu knjigrr.Po5umit iu ditav Zivot. Potomstvo pravi krevete.{J snu, tamo gdje su bile ptice, Iuje novi cvrkut.58Brod ulazi u luku.Evo jednog pitanja i odgovorakoji se ne razlikuju.

114 115ll)t

59 63


60/75

RtrZe na ulazrr ne pu5tajuda pjesma dode do gubavaca.Ali doii ie, uiinit ie napor,makar je izdala vlastita smjelost.Bit ie on i njegova ko5ulja,zvonce koje zvoni za oprezne u5i.To nijc njezin prvi bijes.60DiZe se a mora prelomljeno veslo,ta ustrajna slika epohe.Jedna ruka ga ispravlja i predaje zdravlju zraka.6tNa terasi, u drugom gradu, predvede,s malo umora, toliko Zeljenog, pijem daj.Kada bih znao kako, priz-rao bih svojem biiunjegom lastavicu, bar na trenutak.62II igri nesredenih brojevaizmedu dva susjedna brojaiznenada daljina. Toliko daima vremena za (,itav iivot-Kako pro6i to zradno klonuie?Da li cla se vratim i pustimsidro kao Sto je udinio kamenkoji je takoder malo umro?

Sto raclim saila u Zagrebr, gclje sam i kamo kreiem,pitam se dok s moje desne strane tede Arno,a iznad glave ulica zvrtdihganu melodiju.Ovdje rijedi drugog jezika oslobadaju prizor,autor-jezik crta grad od samih nestvarnosti.NeSto sarn prispjelo u zrak, i Ziv i nrrtav,

sjena vedernjeg koraka.Sto sada radim tamo kada me ovctje nenur,pitam sveca na portalu.Golub koji me gleda jednookim pogledonr,ako poleti neie svladati moju teZinukoja je sada, gusta i tamna, na drugonr rnjeslu.Na ulici se igram kljudevima Sto su mi ost:rli rr


61/75

Na drugoj strani, poledini,na Zivom mjestutrese se, strepi i radujetisuiu godina diluvija,padaju kiSe,steie noi,polako se mrvi os zemlje.Mjesto izvlaii gladiz svadijih ustiju,mide se uZitak i uias"Od tamekoja podinje i prestajeostaje sve.67Dio koji Zeli biti zaluden.Dio koji ne Zeli biti zaluden.Opet nepotkupljivo lakoumlje.

68Sada kao i prijenalazim se naZalostu jednom naialosti ne znam naZalostSto diniti s tim naZalost.Kako god se okrenem,kamo god krenem,on je tu,u srcu mi radosno kuca.

Rijedi na poZutjelom papiru,u davnom pismu (da li joS uvijek'' upu6enom tebi?) govore o ranomseljenju ptica, predznaku o5tre zimeSto nastupa i toploj odje6i,koja stiZe za nekoliko dana.',/0Bilo je lijevo, bilo je desnobilo je pametno, bilo je glupobilo je ja, ti, oni i mibilo je ista se usta i smiju i plaiubilo je radosno i u sredinibilo je daleko i otvorenobilo je pogled i nikadabilo je danas, bilo je sutrabilo je zbogom i clovidenja7lSto je slika grada na po5tanskoj markiako nema Zig s imenom mjesta, datumomA kako bi bez toga tuZno i napu5tenoizgledali ime i adresa?Hrabre se i tjeie detalji,, ne dopuStajuii trenutku da osiromali,kako je izgledalo da ie se dogoditi.Doputovala je raznolikost,zove se tako kako se zovemali pitomi stroj na stolu.

i satom?

W 119 i)l


62/75

Nadolazak plime

KOSA


63/75

Sjedi5 u tramvaju iza


64/75

A'aati. U sebi dujei snaZan glas: Okreni se, koso, udimo tr vrije*me lica, u dan, u svanuie. Kosa ti je, naime, suviie, kosa ti jcmalo.Ta nezapamiena knjiga mrtvih, taj san u njoj i o njoj, pola-ko btrdi tvoju potrebu za licem. NalaziS se u dudnom stanju pri-je brrdenja, misli5 na prozor, na putovanje, viSe ne tone5. lJnrraku si, a ipak na dohvatu wjetlosti. TraZiS dva oka, e';elo, ustakoja diSu, i sve to zajedno i odjednom.(Sada se sjeia5, tada ti to nije padalo na pamet jer si dekaookret i iz okreta zoru. Dali je slikao Galu otraga. vidjela se sna-Zna podsvijest leda i gustoia smede kose, koji takoc.ler nisu znaliSto diniti, kamo krenuti i ito imenovati. Ipak katair:nski Iukavacznao je Sto u takvom sludaju treba diniti. Isprer_l je postavioogledalo i slikao ono Sto u ogledalu vidi, ono Sto ga iz ogledalagleda: lice Gale i lice prostora, drugu polovic:u svijeta. I sve jeodjednom bilo prisutno, i noi i dan, otraga i sprijeda, gore idolje. Radovao se apsolutni voajer.)Ako se ispred tebe ova ne viie kosa, ne vi5e osoba, ne pre-dio, nego sve to i mnogo toga zajedno ne okrene i ako te neobasja sunce koje ti je jednom bilo navje5teno, ustat ie5 se sasvoga mjesta i doii ispred, da sam budei ogledalo, ogledalo sun-ca i prostora iz..,an tramvaja, na sve strane, do horizonta izenita.lpak, ti si svjestan da je to samo verbalna ritualna gesta"Samo tako kaZeS. Neiei ustati. NeieS dodi ispred. Zora se nemoZe hotimidno napraviti. Zora dini Sto hoie, javlja se kacla Zeli,ona je najljepii dar: aurora. Ostat 6ei na mjestu i dekati, kao clasi se upravo sada rodio. Tramvaj se sasvim zaboravio, ide veinekoliko stoljeia. I ti si se sasvim zaboravio. Gleda5 s proclu-Zeninr pogleclont oduvijek i zauvijek. Okrenut ie se. MoZda seokrene. Dogada se to. Ako se ipak ne okrene (dogada se to) ta-da ieS se, kako kaZe tibetanska knjiga, probuditi. probudit ie5se u svjetlosti. Dobar dan!

U jednom dasu iznenada utjeian osjeiaj da je sve 5topostoji i ne postoji, Sto znam i ne znanr, dobro i zlo, Zivo i mr-tvo, daleko i blizu sjedinjeno u danainjenr "clatumu, 26. veljade1990, kojim sam okruien sa svih strana. Cast tome datumu!Ako izadem iz ktte, kao Sto namjeravanr, pro6i iu put, nagle-^ dati se licA i svjetla i doii do Cvjetnog trgrr na sastanak s onim'od dega sam otiiao i u demu sam neprcslano bio. tJ tome dinise ima nedeg od misli na nebo. lzuzelirn ias, svijetao i miran.Kao u najboljim vremenima.

124

KAKO SAM DOLAZIO U GRADOVE S PREDAVANJA


65/75

Kako sanr dolizio u gradove? Bilo je davno, skoro je zabo-ravljeno, ali ne$to se od toga ponavlja gotovo ispred svega, ne-napisane pjesme i nejasne ljubavi: ulzim u san i budenjeizmijeSane tako da mi je njihovo razlikovanje posao koji ho


66/75

Kako je lagan kamen u knjizi! Okrene5 list sa slikom kaoda na njemu nidega nema. Crvendai, velik kao poljski vrahac, delo i prsa su mu na_randastoeneni, odozgo je maslinastosmecli, o,1 prvog dana meprati, na svim mjestima. Ako sam u sohi cloleti ,u i.oror, ukosam iz.van kuie dode i odleprsa rtez poztrrava kao di se nikadanismo vidjeli. obitno nemam vrenren. ni za najkra(, misao ipozdrav. Takr: l.rrzci nestane. Danas kacla je cloiao (tko zna oda-kle?) jedva sanr ga mogao zapitati: Sto f"S ratliti na stra5nomsudu? I to sam rekao u zrak, Iijep zrak poslije njega i radostan.

OkreneS jo5 jednom, prode5 rukom krozputuje5 za listom, za nestalom teZinom.Da li to vrijeme vraia zvuk koji si bacio?zraku kao da k'aie: bilo je, nije bilo, moZda.

kosu, a onda ot-Uvija se papir u

ZAT]A TUNEI-


67/75

Neki dan je moj poznanik, prida mi, u botaniikom vrtu su_sreo Zalru koju je dolaze(i tamo otprije znao. (Do kraja raz_govora neiu znati da li mi prida susret s nekom stv.arnomZenonr, neku svoju pridu o iabi, alegoriju ili upozorava na neitokotl merre. Cinilo mi se najbolje nidta ne pitati i pustiti


68/75

0

Pri uspinjanju na Sljemesmije se moj otac iz daljine mome znoju.U kakvo dudno stanje dovedeno srcei kakva upotreba daha izvan rada i stvarne muke..Iadan moj sin, kaZe on,S.to misli tko je uzbrdica?Cudnog Ii neprijatelja kretanju!

Gazim po vei malo trulom li(6u, uskoro (e zima, i pravimse da ga ne dujem. Ja koji sam u meduvremenu nauiio jedinopravdati se, ne znam ionako Sto bih mu rekao. S nepovjerenjemi malo stida dDem glaru i pogledavam na vrh. Da'fi je to vrhfojelu je vrijedilo posvetiti korake? Moj otac, blago stvorenjekoje je gledalo u zemlju vi5e nego na bilo koju dlugu stranir,nije moZda udinio ni jedan takav korak. iVtlto dij-ete, m]lopatnik - sigurno je rekag Bog- Sada, daleko od njegove pride,gledam cipele ipitam ih"kakva nas to prida upotre-btjara i,udeov11r slazama. Sto ja traiim od svoga duha i zaSto? Kome gapoklanjam? Jedna druga prida, kaZem ocu. Ne znam kakva. fi_dim u Zurbi kako moji koraci bri5u moje korake, obriu se usebi, i za mnom ne ostaje ni5ta. MoZcla je to pravedno. Mojikoraci zaista nisu molitva. MoZda je to praveclrro. ani zasto bi tLbio svrietak?

Jednom iu se zahvaliti odje6i (a moZda je vei vrijeme zato?) za njezino ustrajno prijateljstvo, privrZenost. Gdje sve ni-smo bili skupa i kako je ona bez buke bila uz mene.Nije lako biti ko5ulja, kapur, kapa rli bilo Sto, dok se zbr-kano biie u njima okreie, Suti i traZi rijed. Nijemi svjedok koji' zatvara ili otvara zadnje clugme i od kojega se ieka da raspclredi' toplinu kao Sto to dini i ljubav.Ako sam dovoljno sabran jedna reienica rrtjehe uvijek je tui ja je iujem: nikada brbljiva prema unutra. tliinio sam mnogoako je nisam iznevjerio, zaboravio. To nralo Sto imam (pedeset ivi5e) jedino ona drZi na okupu, grije i zatvara. I ne prigovaraSto nismo otiSli daleko i vidjeli bog zna iro.

I

),132 L33

KISA NADOLAZAK PLIME


69/75

Neki grad zavolimo tek kada u njemu doZivimo ki5u. Mo_Zemo je gledati s otvorenog prozora. iza stakla, na vratima, aliblago onima koji su preko glave prebacili gornji dio odjeie ipretrdali ulicu. Oni su viie u gradu, u kiinom ,ol"OniSn, toi"spaja stvari, pokrete, rijedi, misli, prostore, kuie, ne"bo i Zelje. ilki5i grad plovi kao otok u sretnije trenutke. Gledai,di k'.se iliravne linije dode nam da napi5emo dopis,icu, rlv-ije_tri rijeci,dvije-tri kapi. Kada prestane ki5a, ne znamo Sto se tiogodilo, alise grad i mi gledamo kao znanci. Njegova mjesta na kijima nis-mo bili, kada im prileuimo, izgledaju nam ptznata i rni ih poz_dravljamo..(Gledao sam jednom ki5u u D-u, snaZno nle se dojmila.Kapi su udarale o ploinik, raspriavale se kruino, raclosno. Alisada ne govorim ni o jednoj ki3i i ni o jednom gra


70/75

il'lliir'i:

. Medu mnogim ulogama rijeii, ona da hvale svakako je naj_ljep5a. Kada rij.edi optuZuju, one su obidno samo s n"3i-, ,Y moZda i s niiim, kada hvale one su sa svime. Kao Sto kaie F.zra, Pound, ,Sto vruie voli5, to i ostaje, drugo je Sljaka; ito vruie, voli5 neie ti se oteti...


71/75

.- - Ormog srpnja otiSao sam telefonirati u malu po5tu u Basa_riiekovoj ulici u Gornjem graclu. Zailrrlio ur*'r" (t; ;;iGnisanr odekivao), iznad surnih vrata bilo je gnijezdo )astavicf.[Jpravo kada sam ulazio, lastavica.ye utetjlla"u n; i, tfuorilo_.B2i:, ,?r.je to moguie? I judi u, pir-u i poStu veZu lastavicu,ali tko bi mislio da ie i rastavica posvojiti-postu i vezati se zanju, da ie prihvatiti dovjekovu simboliku.

. - {aravno, sve je to sludajno, ipak bilo rni je teiko tome nepriclati neki nesvakida5nji smisao i


72/75

JUTARNJI TRGAvionOdlazak u parkGradDanie[IigravanjeJutarnji trgLice u bijesuJedno dobaSvakog trenutkaListopadMjestoROSA SEMPERVIRENSProzorAutobusRosa sempervirensUspomenaKada progovorimDLepEvo nedegaTakoAli mrtviPreslikarijaProrodanstvoKada je svijet imao deset godinaJesenski danSatx-.SeslrBrojeviIspod zida

DarNa putu za sedamGODINA SVJETLOSTIGodina wjetlostiZvijezda jutarnjaZvtlezda Mozartove godineZvijezda bubnjaraZvijezda tamnaZvijezda toplineZvijezda darivanjaZvijezda kraljiceZvlezda tamnoPute ZeneZvijez


73/75

Zvijezda priieZv ijezcla Cvje tnog trgaZvij*tda jeseniZvijezda peliraZv4ezrJa nakonZvijezda rijeiiZvijezda pticeZvijezda zvijezdeMJESTIMIdNOMjestimido, 1 - 7LNADOLAZAK PLIMEKosa26" veljade 1990.Kako sam dolazio u gradoveS predavanjaKamen u knjiziCrvendaiZabaTunelPri uspinjanjuOdjeiaKiiaNadolzzak plimeFabula rasa, oblutakLastavicaBiljeika o piscu

8788899091939495

99

123775126127128L29130131l3z133L31135135138139

Zvjezdana svjetlost u novoj zbirci Da-nijela Dragojevi6a isijava iz zemaljskihpredmeta i situacija. Ove pjesme ne

, ' "ft;: ?'U1li il i'r. ,tl2 5 -1,1- ?gto " efsCIo

[02 -10-.t , *. ,r..*C'::

: r{_ (r';, C;-J:r


74/75

teZe nekom nebeski udaljenom cilju,nisu protokol neizvjesnog puta ka pro-wjetljenju, vei prije svojevrsni dnevniknekoga tko je unutarnju napetosttakvog puta razmijenio za >potpunuopu5tenost


75/75

*216039*KNJIZNICA B.OGRIZoVICA

Documents

Danijel Dragojević - Zvjezdarnica