Danijel Gatarić

RAZMAŽENI ADAM

RecenzentiBerislav Blagojević

Tanja Stupar-Trifunović

Fotografija na koricamaArijana Šuman

ModelAmir Ramić

Danijel Gatarić

RAZMAŽENIADAM

Banja Luka, 2013.

Čitanje Amande Kvik

Nosila je šareni kišobran i znao sam ne voli kišu.Ja sam je volio, iako su cipele kvarile romansugutajući gradske lokve.U glavi sam imitirao Krisa Riju,ona Voug naslovnicu.Išli smo na isto mjesto,Podizao sam Crni album, ona Amandu Kvik.Nakon trećeg izlaska postala je posesivnai život je postao jedan od onih rijalitija.Znala je moje drugove, znala im brojeve,i zvala ih kad bih nestao na dan dva.Ali seks, uh, seks je bio dobar, često se pitam,je li to Amanda Kvik zaslužna?Ne pročitah nikad knjigu. I na koncu nisam je ostavio,moram priznati i ne bih, već ona mene. Čula da sam se potukao s vozačem autobusa,a to je reče nedopustivo.Kiša opet pada, šareni kišobrani se prće,a Amanda Kvik, da ili ne,jebiga nikad je nisam pročitao.

Amor Fati(„Filozofiramo uvijek u strahu od ludila“ Derida)

Studira filozofiju dugo priča s majkom, smije se bez razloga i u mom je stanu.Pila sam kafu i nisam govorila.Ko je bolji Sokrat, Aristotel ili Platon?Cerio se na prosute rječi, bez komentara.Čula sam da Platon izdaje nešto novo,bez promjene,ali na kraju smo ipak spavali zajedno.Ništa posebno,kao što spavaju i drugi ljudi bez emocija i bliskosti,glasno, nužno, strasno gimnastički.Nije pokupio ništa posebno od mene,nešto mrvica sa tabana, dok je izlazio iz stana.Ja sam prošla nekako filozofski,čokolada i kondilomi koje sam jedva izliječila (zamalo rak),a zato je krivac mladalački sofizam,Epikurov hedonizam?Ma jok, sve ovo je predestinacija, udes, fatalizam.Hvala mali na „Milki“ i ubrzanom kursu filozofije.

Brazilske favele

Ima nas puno, spavamo po ormarima,ogromni prozori na malim sobama,počelo je kišiti,a majke su toliko zgodne ispod haljinada ih i rođeni klinci žele.Spavao sam pored otvorenog prozora,munje su se srele pred mojim očima,glumio sam Teslu, davao im imena,bilo je lijepo biti Tesla, krotiti struju,biti za promjenu pametan Srbin:Betoven, Marko, Šopen, Rajko, a ova sa dva blica nazvaću je Milica varalica i plaže su se klanjale i more je žednilo, bubnjevi su ubrzavali ritam,a Tenerife kao reš pečurka u morskom tiganju počeše plutati po plavom ulju. Svaki fenjer se upali,svaki zvonik na tornju zazvoni, zapjeva Martir:Dolazi čudo!Ali počelo je kišiti,a majke su toliko zgodne ispod haljina da ih i infantilni Tesla želi.

Blue inter view

Još uvijek nemam šta slaviti,u ovom gradu niko ne hoda po žici,alkohol jeste, bijeli prah nije dozvoljen.Kakogod, strah nestaje u balonu plavog plina,učio bih nekoga ili ga probio bajonetom,trebalo bi da je to ista stvar, ali nije.Vidio sam je, ona se siječe žiletom, baš tu,pred mojim ogledalom u kupatilu,njene grudi su vrele od krvi,a plava kosa hladna od stida.Ja sam uzbuđen i uplašen,a to bi trebalo da je ista stvar,ali nije...

Čitajući moderne pjesnike

Čitajući moderne pjesnike,tek tad shvatiš da sam ništa ne razumiješ.On je moderni Mesija,po učenju i od Isusa i Bude bolji.Egoizam i strah ne mogu biti uzrok nedruštvenosti,osim sa zgodnim ženama, koje muflonski privlači isasvim slučajno ima i strašno veliki iredovno ih izluđuje svojim seksualnim vještinama.Ma koliki papak ispadne i priprosti alkoholičar,one se vraćaju željnije i halapljivije.Često je nesrećan, nešto tu nedostaje, da li ga je ćale šamarao ili je keva možda nestala,možda ima ruke sitne, a glavu preveliku,rastužiće te već, ali suptilno nikako patetično.Nagle je naravi,ali često počinjenu nepravdu prećuti, zašto ne bi kad će naplatiti duplo pisanjem.Može sve, ali neće ništa.Lova je za budale, ali dobra cuga ne.Ipak i ja ponekad uživamčitajući moderne pjesnike,npr. na ljetnoj vrućini dok ispijam gazdaričin viski ili dok potpuno nag ležim u trošnom stanu

ili ignorišem zvono novopečene ljubavniceIli dok se saplićem o njega koliki je svojeglav.Nijedna životna mudrost nije dovoljno velika,zadovoljan svojom nastavljam da spavam.

Farmacija za vrane

Sve su živjele blizu tako i ona, farmaciju je završila prije roka. Mnogo je pila i pila je sve:loše vino, dvolitre piva i sumnjiv džin,sve to gutalo bi njeno grlo, nekad i zajedno.Noću me skajpala kad se vrati u Doboj,u dezen pink sobi sjedila bi na podu i pričala o porodici, ocu, najviše o ocu i lovačkoj puški koju joj je davao.Gađala je vrane nad poljima djedovog žita,jedino ona od tri kćerke.Jedino ja! Opsjednutom mimikom bi to naglašavala.(No žita u selu više nema, tamo je minsko polje još od građanskog rata.) Ležala bi u toplesu,pozorišno skrhana svojim odrastanjem, pijana, ogromnih masnih očiju bi škiljila u strop,kosu bi čas zatezala čas čupala,nabrajala bi lijekove o maničnoj depresiji nabrajala ih tiho, zatim bi srčano psovala sunce kroz zube.Pričala je i o Beču, svojim bečkim tetkamai mojim nesuvislim komentarima o istoimenoj šnicli.

Mnogo je ona pila, više od mene, nismo uspjeli, nismo ni planirali, oženio je propali rukometaš, žive od njene apotekarske plate, mada čujem i dalje pije i noću srčano psuje sunce kroz zube,dok škilji na nebo, tražeći svoje vrane.

Ljudi što žive u stanovima(blok 42, sprat 3, stan 13)

Ljudi što žive u stanovima stalno bruje, zuje i kuckaju, vrište, tuku sei po hodnicima psuju.Ljudi što žive u stanovima debeli su, oboljevaju,nesretni su i mutava pogleda. Ljudi što žive u stanovima su imali Mocarta,veselog kucača eksera koji nikadnije prerastao treću.Ljudi što žive u stanovima su imali Teslu,zajebao ga je Radio, ma (samo)ubistvo,rastresen u kadi.Djeca ljudi što žive u stanovima nemaju azbukuna zidu, već azbest.Ljudi što žive u stanovima su djetinjasti razmaženi Adam,što ne sluša puno Oca i hoće da živi s Materom.

Mudrost kreveta

Ljudi čitav život izvlače gaće iz guzice,a žene ipak nose tange.Uvijek kvazi mudar, ha balavac? Pih kvazi, češanjem sam negodovao. Stajala je na drugoj strani sobeobasjana reklamom spolja,mačor je sjedio kraj mene na krevetu i uzvjeren dijelio trepteće impresije.Znaš, čini mi se da se i on zaljubio u nju,vidiš prozirne su (muk u cigareti).I to preko tvojih grudi nije potkošulja,ako si je nosila pod džemperom,već poddžemperka, zar ne?Nasmiješena pružila je hod ka meni:Balavac, ćuti i tucaj me već jednom.Meni se dopala ova tetina mudrost.

Muškarac u Kentaurovoj samoći

Kad duša ućuti, pljune te duga ravnica,pogled se izgubi u ogledalu, u vlastitoj golotinji.Kupatilo ne zatvaraš, sam si i za tim nema potrebe.Nema te ni u onom kalupu sklapanom od bližnjih,pa možda te u tom obliku nikad nije ni bilo.Oči ti fokusirane, bolesno iskolačene.srce tupo tuče u teškom sirupu, buni se,mijenja ritam, tadam tutub, tadam tadam, a večeras ne godi melodičan rock and roll. Kosa krije uši, vrat je tako beskoristan,nikad nije zaista povezao glavu i tijelo,razum i dušu, pokislog sokola bez perja i štita,muškarca u iskonskoj Kentaurovoj samoći. Kupaš se, ne pomaže, voda ne spira taj smrad,a peškir briše samo mokro hladno tijelo. Nedugo zatim otkrio si, jeftini viski radi ostalo, a led ti nakon svega zaista nije potreban.

Na stanici

Čekala je taksi, ozebla, posudio sam joj jaknu,nasmiješila se.Rekla je: a šta ćeš ti?Ako me ne spasi seljačka krv,penicilini i votka hoće.Nasmijala se ponovo, ovaj put življe, kao premija.Došao je taksi i gejm over,kao na fliperu, blago tiltovan.Ja sam Glorija, a ti si divan i zbrisa vjeverica uz koru drveta.To veče sam bio moderni hajduk,uskok u ženska srca i štrample naravno.Dobro, bile su one pijane i ne tako zgodne,ali hej i ja sam.Jutrom sam bio ono isto govno u očevoj potkošulji,u vlažnoj sobi, pod treperećom sijalicom,a legao sam vedar i nasmijan, Glorija majke mi.

Ne volim šah

Kao mali sam igrao šah,ćale me naučio,puštajući mi neku partiju da ne odustanem,govorio je: Šah ti je kao život sine.I vjerovao sam mu,sve dok nisam igrajući s njim došao u pat poziciju.To je kad siromašnog kralja pritjera u ćošakvojska drugog kralja i on nema kud,ali je njegov potezi sva mjesta oko njega su miniranamogućim napadima:konja, laufera, topa i po kojeg pijuna,he, he, kraljicu bi uvijek pojeo. Ovo je tvoja pobjeda, objasni mi otac.To bi značilo pobjeda je živjeti u Bosni?Ma znao sam, ni tad mi tu nešto nije štimalo.

Ne zajebavaj se s Brankom

Kakav je osjećaj kad krsti nevjernik,u njoj ima mraka za trinaest Banjaluka,kog vraga se zajebavaš s Brankom?Najbolje projekte radiš na šolji ili pred san, sad je gotovo, krsti te nevjernik,kog vraga se zajebavaš s Brankom?Glumiš rupe od metaka, trbuh,lice i odsustvo šarma te odaju,kog vraga se zajebavaš s Brankom?Slina na jastuku ima tvoje ime,utisnut na stolnjaku žvaćeš tuđe mrve,probudi se musavi mališa,šokiraš, njen udarac ne boli toliko,skidaj štipaljke sa zastora i matere ti,ne zajebavaj se više s Brankom.

Prijatan miris kazne

Ja sam čovjek operisan od stava,gorjele su Aleksandrijske biblioteke,ko se više smijao, đavo ili pop?Ja sam čovjek operisan od stava,tvoje bebe su male Bude, a šta si ti?Imaš sreće što On neće da dođe,dreknu na mene pijani prorok.Nisam religiozan i sve to,ali dolazi mi svešteniksvetiti vodicu i uzimati pare.On šeta s tamjanom po mom grešnom stanu.Iza njega ostaje taj prijatno slatkasti mirisod koga se osjećam jako dobro čovječe.To oživi sjećanja na profesorku njemačkog,imala je neki skupocjeni parfem s tamjanomi iako je redovno kažnjavalamoje neznanje i nemir,zbog tog mirisa mi to uopšte nije smetalo.

Njegova(Bukovskom)

Nisam preživio deset gradova,cigarete su mi uvijek smetale,kurve nisam umio,nisam po klupama spavao.Ali znam te Kinaski, pio sam s tobom i tukao se u ringu u maloj ulici iza bara,odšnjiranih rukavica u četiri runde.Ne znam ko je dobio, sudije su zidovi sobe,ali znam da nisi mrtav,udahneš ti nekad i na moja pluća Henk.

Papak

Možda i jesam papak,bar su to zadnje riječi svake od bivšihupućene sa prolaznom ženskom zlobom,Papak. Dobro, eto jesam, ali ko nije,studentkinje se tucaju za ocjenu,radnice za platu, šefovi klecaju pred glavonjama.Mada evo danas je jedan dečkodobio sarmu više od radnice u menzi,a ona je rekla: Činiš mi se pošten momak.I buć, sarmu u tanjir, bio sam tu odmah poslije,ali meni ništa, nije me ni pogledala kako treba, pih, mislio sam, pa šta, sarma je ovdje bljutava.Pitam se samo da li je ovaj dečkoikad dobio ručni rad od djevojke,dok priča sa momkom telefonom. Ja znam da jesam, baš prije neko veče,ko zna, možda je baš on taj momak,morao sam da žurim, dolazio je poslije mene.Danas sam dobio poruku da sam papak, kako joj više ne uzvraćam pozive.

Mrzio je taj bluz

Čekala ga je na stubištu, tuđa i do kostiju pokisla.On je opet bio svoj i odveć smrznut,som u pakiranju Leda.Nisi trebao da me braniš,taj nikada nije izgubio meč.Ćutke je istovarao namirnice u frižider,ona nije znala da je toliko pijani da mu nije napukle vilice, ne bi se ničega sjećao.Poslije ćeš to raspakovati,skidala je crne potpeticekapajući po trulom parketu. Udario bih i sunce ako me napadne,mačo promrmlja, dok je padala bež suknja.Zato te i hoću na sebi, odgovorila je sigurno.On upali radio pored kreveta, mrzio je taj bluz,mrzio je i to što laže i što će prebrzo svršitii što tako samouvjerno krade linije iz knjiga,ali porazi su njegovi i zato će se nakon što ona odedugo smiješiti u novi dan i neće toliko mrziti taj bluzi voljeće sebe što je nekad davno pročitaoMobi Dika.

Potraga

Imao sam čudan san,Bob Dilan je pjevušio stari klasik,neki grad, piše Jerusalem... i zadatak da tražim nekoga.Možda sam propustio beogradski koncert,pa mi je žao?Ali nije to, već neko ili nešto,vrijedno je, toliko znami siguran osjećaj da bi s tim sve imalo smislaza mene: vrijeme, rađanje, smrt, ljubav, kosmos, baš sve.Bos sam i ulice su vrele,nosim lanenu halju i srebrno koplje,savlađujem prazne uzbrdice,odzvanja nostalgičan tekst.U jednom vjetrovitom sokaku nailazim na trešnju,plodovi su joj još zeleni, berem ih par i mirišem.Blizu je, znam da je blizu, a probudiću se,Dilane pomozi, hajde,pa znamo se već neko vrijeme.What’s a sweetheart like you doin’ in a dump like this...mi ništa ne govori, ovo je nešto krupno i veliko,kakvo udvaranje te spopalo, brzo,dan već ulazi kroz kapke.

Neću, ne želim, pružena mi je prilika da znam, hoću ovo.Prekasno, budim se,uh kako se pluća stežu i znoj klizi sa čela, ustajem i zatvaram prozor.Pojma nemam šta danas da radim da nadomjestim maloprijašnje traganje. Crno vino i kora hljeba su kraj kreveta, odustajem.I dok Dilan pjevuši stari klasik na radiju,žurim se na posao.

Noćni horoskop

Riba je sjedila na kauču pored Ovna,Ovan je bio kao i uvijek nagao i napadan,Riba je kao i svaka riba uplašeno zjevala.Bila je tu još jedna dama u znaku Bika(da bila je ženka) i većinu vremena je žvakala istu priču o poslu, politici...Dva Blizanca su se glasno smijalasvačijim šalama i kada ne treba.Vaga je podozrivo nadgledala iznad činije čili čipsa, dugu kosu je svezala u repzajedno sa mislima čuvanim za sebe.Škorpija je sjedila raširena u fotelji, nezadovoljna izopštenošću, kontrirajući svima, glasno, agresivno.Sve dok se Ovan nije zarotirao,zatim krava, mislim Bik, pa je i Riba na vrhuncu pokretima tenziju dizala.Voda je u prostoriji rasla i bez Vodolije,strijele su letjele i bez luka i bez Strijelca.Škorpija je gubilai voda i vatra su je okruživale, u dva prstena zarobljenapovlačila se do svjetlosti prozora,pripremila je žaoku za napad.

Svi su nasrnuli zajednokad je Vaga kosu raspustila.Škorpija vidjevši da ima otrova samo za jednogponosno se okrenula mjesecu i ubola se.Prokleta žaoka,prokleti Smirnof i prokleti noćni horoskop.

Pozerov trud

Imaš li muda ili se samo trudiš,pa ustaješ ujutru,prvi stižeš na posao, da učiš obligacije,dobiješ povišicu i da imaš prosjek devet i po,da te tetke hvale, a komšije malo mrze.Trudiš se da izgledaš dobro u ogledalu,kriješ zaliske pramenovima i dahćeš na benč klupi.Trudiš se da ubijediš djevojku da ti je devetnaest,a zaboravljaš da je mala imala geometriju.Brineš se da ti ona ne dosadii da ne sazna za gole djevojke kolega,koje se kikoću u hladnim garažama.Trudiš se da mračni tipovi ne shvateda si tek napumpana kukavicaza koju ćale donosi odluke.Plašiš se da ovo ikad izgovoriš,osim sebi, kasno, kad se vraćaš iz grada,pokušavajući pogoditi bravu,dok te strah od mraka pobjeđuje.

Pred njenim vratima

Nađi čovjeka sa otvorenim očima,ja to nisam, možda nisam ni čovjek,dlake se ježe na mojim leđima,ali znam nisam ni životinja.Da, srećo, nikad moja,ja sam vojnik iz prošlog vijeka,kurir za kapitulacije pobjednicima.U Španiji mi se Franko cerio,u Parizu sam pred Adolfom klečao.Zato ne mogu da spavam,u polusnu zatvorenih očijumolim tijelo da se probudi.Ne, ne pušim iz navike,krijem se od pasa koji me se ne plaše,jer od zvijeri imam samo jauk i ova leđa.Veličanstveno, skoro kao pobjeda,u muziku jedino uvirem,a ti nikad ženo u bade-mantilu, ne vjeruj samosažaljenju muškarcakoji te hoće.

Stvar ugla

Mislim da sam bio usamljeniji u zvaničnoj ljubavi s nekim ženama,nego dok sam prozaično životario i provodio vrijeme s arhetipovima.U svoj svojoj ljutnji nad zanemarenošću i bezobzirnošću koje sam kvalitetno znao pružati, one ne bi osjetile džinovske šapemraka nadamnom.Zidovi nekad nisu ono što se misli,a prazne stolice u mraku ustvarinikad nisu prazne... i nisu one zatvarale plin,vadile me iz ledene vode, bacale žileteili me vraćale s ivice.Bog bi čekao da krila osame iz mojih pazuha narastu do te mjere da počnu škakljati tabane njegove djece, tada bi poslao anđela u obliku bucmaste komšinice s prvog sprata,uplakane prolaznice, tete iz dragstoraili drugarice drugarice neke bivše.Zato je jako važno moliti se svojim Bogovima, Bogovima sa gustom razbarušenom kosom.Moj Bog ima sedam milijardi vlasi i svaki čovjek dobije jednu,koliko često se moliš toliko često ga čupkaš,

moraš mu dosaditi, on je pomalo narcis i obožava svoju kosu, dječiji tabani, oni mogu da se naviknu, a na ćelavost se zaista ni Bog ne bi navikao.

Telefonski susreti

Jebiga nije nam išlo,ti si bila djevojčurak sapleten o lastiš,izrugan i uplakan,a trulo hladan ovaj mamlaz nije znao s djecom, a misliš kako sam ovako inače, jel’?Onako, kao ruski klasik što ne silazi s polica, pokisao lakom prašinom,često pominjan, rijetko posjećivan, znaš već.Nego, još imaš onaj kasetofon kraj krevetakoji iznova puštaš?Što neukusno... Sting i sladunjavi pop, ha, ha, nerviralo me, ali ti odozgo nisi.Pa dobro, dva djeteta,neka se i primjeti da si se ugojila,aha, drago mi je da ti dobro ide, a je li?Činovnik u opštini?Pa pozdravi ga od mene, ma zezam se naravno, zdravi ga sama. Da, da, još nisam sazrio i ne planiram,draga gospođo.Da rekao sam gospođo, zar nisi?E pa ljuti se slobodno, nisam ja i za to kriv.

Tako to rade kasirke

Ovaj put si prepipao do kraja, reče hvatajući moj pogled podrške.Cijenim što si blizu marketa lakše je,izbacivala je pečurke dima iz suvih nikotinskih usta.Ja sam bio radnik obezbjeđenja oteglog lica i proširenih vena,ona koštunjavo tijelo džim morison kukova,do maloprije je pod prstima prebacivala kranjske kobasice u pola cijene.I sada je imala smjenu i sada tvrdi:Srednja djeca su osjetljiva, traže svu moguću pažnju.Ti stalno ćutiš, mora da si jedinac?Siroče, rekoh u poluosmijehu. Kako si neozbiljan, odrasti, s takvim stvarima se ne šali.Zatim je ugasila cigaretu na papir Bonžitei istim onim dugačkim prstimaprebacila kranjsku kobasicu bez akcijske cijene.

U zemlji kurvi i leda(glumcima)

Imaš avenije i brojeve,koračaš potocima krvi i benzina,nemaš cipele, samo opanke za par brojeva veće.Neonske reklame Demokratijana kojima gore kuće,na jednoj prepoznaješ svoj rodni kraj,smiješ se usiljeno, nepotrebno,niko ne obraća pažnju.Silovanje u aveniji šest, javni nastup,umjetnost prvog reda,testiraš u glavi, ne na to još nisi spreman,možda sutra.Vidjeli su opanke, traže da ih skineš,moliš lošim akcentom,padaš na koljena u potoke, kažu nije dovoljno. Masa se okuplja,počinješ sa sisanjem tvrdih predmeta,baš tu u aveniji pet i dok blicevi se množezagrcnut u opancima postaješumjetnost prvog reda.

Veznici

Daj Ana, Dajana, mi se dugo već ne volimo,ali eto, ta sveljudska bolest se ne liječi,ni tebe nije briga, zaista to je samo solidna laž,kao tjelesna nezgrapnost, to je ono što nas veže,široki kukovi i mlohave mišice, ponoćni sudari,to je već dugo tu i disciplinovano se poznaje,kao i toplota tvog obraza na mojim prsima...zato nam je jezik umoran, pa i kad ćutimo.Znoj je naš koktel bračne postelje, galama,jauk posvađane djece iz susjedne sobe, aha, čiji je danas red da glumi UN-ovca?Ja još uvijek volim kad mi sisaš prste Dajana,a ti moje klepetanje afričkim bubnjevima,i ne brini se, ja sam vjernik koji čeka odlazak,nismo Pagani da baš sve moramo da žrtvujemo.

Vraćanje duga

Prvi put je napisala:Tiha proljetna noć, mir mazi mi obraze, Bog daje mi moć noćas zaboravljam na poraze,okrećem se ka sreći sjeverno od tuge,pored tebe je nisam našla, čekaju me oči druge,ipak znaj da sjećanja, sjećanja ne nestaju za čas,ulice, livade, one boje, most, krošnje,snene oči tvoje,zar da zaboravim sve što podsjeća na nas....nešto još pa zao čas,bla, bla, bla.Drugi put:Tišina već je odavno otkad nisi tu,svaki novi dan mi nosi naduda srešćemo se u ulici kestenova,jednom, nekad poslije,kad shvatiš ko smo ustvari ti i ja,kada poželiš nekoga ko ti cijeni vrline,prihvata mane,tek tada pronađi me...Nismo bili vjerni jedno drugom,čak i po Kozmo pravilima reciprociteta(nagađam da postoje),kvit smo.

Neprijatno je sresti, dužan sam nešto, noći su duge, vonjavi pab ih kvalitativno skraćuje. Dani ne teku, njih nema!Iako nije tu, dragi moji,nisam na TV terapiji kao šest milijardi vas,čitam, ali nešto sam dužan toj malojšto nema u tuđim knjigama,iako poezija joj je prilično bljutava,kamata mi raste zbog nevraćenog duga.Kao dječak sam krao komšiničine grudnjake i danas nehotice gutam pri pomislina njene grudi, da nije to?Znam da ste zauzeti,ali bar u toku reklama očekujem vašu pomoć.Pišite mi, ako ništa na zid društvene mreže, hvala.Zahtjev za prijateljstvo: prihvati.Zid:Dječak: Pij mlijeko mlade žene, izazovi ga sisanjem.Sadist: Tjeraj ženu da jede stari francuz,dok ga držiš između nogu.Gurman: Ko dobro prdi vraga se ne boji,stara španska poslovica.P.S. predlažem začinjen pasulj za ručak.Umjetnik: Razbijaj porcelan u izlazak sunca, važno je da je mlijeko u njemu svježe.Muzičar: Na kiši u flanelskoj košulji,sviraj Džipsi Kingse!

Putnik: Dodirni sve grčke statue, počni od Beča, svrši na Siciliji, da, na kraju svrši.Alkoholičar: Pij ostavljena vinau francuskim barovima, do tačke pijanstva.Dragi prijatelji obećavam pokušaću sve,počinjem naravno sa sisanjem.

Zašto je važno biti iskren

Pištali ste kao engleski čajnik kad sam pokušao da vas poljubim.Neću se izvlačiti na alkohol, iako je bilo evidentno,neću se izvlačiti ni na ruralno porijeklo,iako je i to evidentno.I baš zbog toga se iskreno izvinjavamza svoje ponašanje.U pravu ste, zaista je važno izgledati privlačno,zaista je važno ne kikotati se Eva cigaretamai zlatnoj burmi,zaista je važno misliti da je u stvari gužvai da nije bilo drugog mjesta za vasno zajedničkog stola, zaista,ni stiskanje pesnica na klince koji se dokazuju,ogavno....i sve te presretnute žene, cure i djevojke, uh! ...i zato se nadam se da ćete bar viimati dovoljno dubine da pored sve vaše ljepote, magazina i društvenih mreža budete dovoljno širokogrudi i oprostitedekadentno bezobraznom meni.U svoju odbranu kajem se čitavo jutro,a evo skliznuo sam i u dan. Imao sam problem da ustanem,

ne samo zbog mamurluka,već prvenstveno zbog osjećaja stida.Psovao sam na glas najvažnije narodne tabuei zurio u sok od paradajza koji bi mi tadaozbiljno prijao i vjerovatno ne bih morao povraćati, ali nisam mogao ustati.Ležao sam nag i detaljno mislio na vasi na svoje moguće iskupljenje.Možda su i vaše noge malo krive i mjesto gdje se spajaju, fildžan tužne oči ili je kriv načinna koji vam stoji zelena treger majica.Možda niste trebali ni onako čežnjivo da plešete simulirajući suptilno vođenje ljubavi,a ja sam kao što vidite ozbiljno emotivan dečko. Da, emotivan, ako meni ne vjerujetedajem vam na znanje da je isto i doktor napisao, mogu vam poslati skeniran nalaz na uvid.S iskrenim nadanjem i optimizmom šaljem vam svoj zahtjev za prijateljstvo,a vi ga slobodno ignorišite ili me blokirajte,ako mislite da nisam zaslužio ili da je moje kajanje neiskreno, pa samim tim i nevažno.Kako god odlučite gospođo Marković Topić, neću vas više uznemiravati,vjerujte od sutra sam ponovo na terapiji.

Sofijina igra

Jesi li uradila zadaću, pitaj me strogo.Sofija širi noge prema menii traži da igramo tu njenu igru,nikad nismo stigli do toga zašto.Nespretno se polila tanjirom meda,čašu vode je sipala na međunožje,napad panike nikad nije bio ukusniji.Pa jesi li, otkopčavam nervozno hlače.Moraš da kažeš sve inače ništa,hajde više govori!Zadaću, izustio sam.Ne mislim da joj se sviđam,Sofija širi noge prema meni,drhte joj bedra dok ulazim dugo.Billie pjeva All the way,ova panika nije srebrno platno,ova igra je više od predstave,nikad nismo stigli do toga zaštoSofija traži da kažem sve, inače ništa.

Recept za papke

Sipati u čašu sok praveći se da je viski,piti ga polako glumeći Bogartove grčeve licem,ne misliti na pod,udarac i dijelove koje se ne sjećaš,modrica je tu da podsjeti i flaster preko nosa.Sobe su noću teške, ako si u njima sam. Ne vrti telefon, večeras nećeš početi ništa novo.Ponovo lizni soki fokusiraj se u glavi na krupne bradavicekoje štrče iznad crnog grudnjaka.Fokusiraj se i neće te boljeti ni slomljen nos,ni povrijeđen ponos,ni nemogućnost da obilaziš uobičajene barovezato što izgledaš kao svoje omiljeno jelo:jedva pečen biftek u bistrom paradajz sosu, a sad se molim ozbiljnije fokusiraj i bićeš bolje?

U jaslama

A la folie na ruci jer ona ima probleme,s ramena joj pada bretela,jer ona ima probleme.Većinom ćuti teško se smije, jer dečko slušaj me,ona ima probleme.Kosa joj nije ravna već fidelin,jer ona ima te probleme.Bokove zrelosti krije, jer da čuo si, ona ima probleme,ali dok sjedim tu u zoru mamuran, umačem vruć uštipak u kajmak,ona je bezbrižna kao Isus u jaslama.

Lav od petit keksa

Ali gdje je kćer posteljo

Žena je patetično biće, čitav život nosi ranu,kada se zaliječi pati zbog toga.Imala sam sve trenutke, otkad sam sama oblačila štrample da biram ko će da ih svlači.Možda su mi majčine riječi branile,onako naivno i tiho, kao dijete kad prvi put krije neuspjeh roditeljima ili sam to čula od proroka:Isus je bio jedini sin! Ali gdje je kćer posteljo, gdje je kćer krvi vrela,pa meni noge bride i neće me san?!Para me kune što se krijem,a ni suknja me sakriti od ludila više ne može.Ja sam odrasla uz vuka i nijedan pastirme ukrotiti ne može,a ako sam ti divlja ne povuci se,iskezi čeljusti već počni bitku.

Nisam ja to nikad rekla, ovi oblačni danisu prokleti, a moje bore tek tebi opomena.

Bokser

S njegovim kostima nešto nije u redu,lome se iznova, srastaju i opet lome,s njegovim kostima nešto nije u redu.Ne može govoriti, muka mu je u stomaku.Široka plava rana se budi, boji se,krije se u vezanim pesnicama, a ti,lomiš li se i ti ili samo ponekad padneš,sam u krevetu, znojav, u dječačkom snu?

Dobar dečko

Komadi tkiva otpadaju,sjeci, reži, šij, sjeci, reži, šij,doktori su tek nadmeni krojači,a kakvo li je to odijelojednom dvaput ušivano?Kod previjanja mi on reče: Bol je kazna,ali zašto, ja sam bio tako dobar dečko.

Istorija sa sirupom od kupina

Ako misliš i sa istočne i zapadne strane,gledaš li Isusa, On dobar je.Ti to ozbiljno, u bijelom odijelu kupuješ kupinei šalješ djeci moje nerođene djeceda hrane jedni druge?Znanje ne kupuješ, ne daš mi ni hartiju ni pera, tražiš da šutim i pjevam u sebi o malenoj četi,o konjima bez potkovice,a znam kupine će da trunu u prsima djecemoje nerođene djece i čete će postati jedinci,a konji će se solidno potkovati.Ako misliš i s istočne i zapadne strane,gledaš li Isusa, On dobar je,a ti to odijelo raši, znam da ćeš sašiti djecimoje nerođene djece odijelo, neće im dobro stajati, biće dugačko i crno,kao tvoj dosije i tinta nikad skroz osušena,baš tamo gdje kraj počinje,sirupom od kupina uredno razmazana.

Karma

Cvijeće, dvorišne kuće, ljetovanja, zimovanja, kućni prijatelji i male viljuške, cvrkutavi smijeh komšija... rezervisano samo za vasnastale iz ljubavi, a ma čije?A sjeništa, a plaže, a prljavi lavaboii hladne guzice od kočaka ili u najboljem slučaju haube žutog stojadina.Osjetiš li srećniče, osjeti li se na nama odmahkao neka treća sisa svemira,kao pretenciozna muzikaili upadljiv nazgrapan hod, je li ti sad neugodno?Mi jedemo rukama, spavamo od tri,glođemo dane pivom, čekamo neki paket,šarmeri igre na sreću, a tvoj špil je odvijek kod tebe, karma je talična,ti si rođen iz ljubavi i ne voliš guštere ni zmijei sad sav važan i ozbiljan u roza puloveru kažeš abortus je greška, a nisi još sve ni upoznao,nas sitne lopove, kurve, hulje i neradnike...možda ne znaš ni svoju mamu tako dobrokako ona recimo poznaje dizajnerska rešenjažutog stojadina, emotivna na različite enterijere.Možda je to sve tvoje instant karma,zapitaj se bar jednom podšišani Lenone.

Kriza vjere

Dolaziš težak s posla, crkva je blizu,ali nikad nije prolazila kod tebe,ne znaš ni sam zašto, možda je djetinstvo krivo, pitaj Frojda jebiga.Treba ti duhovni mir, mentalna oaza,katarza od svakodnevice.Bacaš aktovku, radnu uniformu,mobilni telefon, znojave čarape... padaš pod teretom na tapacirani kauč,posežeš i ne, ne pali ga!Izlazi, hodaj čovječe, hodaj najširom ulicom, proljeće je,udiši procvalu lipu pomiješanusa ženskim parfemom, jesen je, upijaj kišu,posmatraj žene u kaputima kako žure,traži ono nešto u svakoj od njih,znaš ono što nikad ne kažeš drugima.Pij crveno vino, tamno krvavo,kao vena i arterija zajedno, bar jednu čašu.Ne idi još kući, ne pali ga čovječe, trči,trči ne staj dok ti u ušima bombarduje srce.Opet hodaj, uživaj u koraku kao što uživaš u dobroj knjizi, samo ne pali TV.Došao si kući, opet si na početku,

uzmi olovku piši ili uzmi tastaturu tipkaj,kakogod.Samo piši, ispiši sve stvari od kojihti se diže i od kojih ti se spušta,piši i o tugi i o hrabrosti i o poniženju,o majci kad je rekla ocu da ga ne voli,o ocu i zadnjem putu kad si ga vidio,o parama koje nikad nisi imao,o danima koji prođu tek tako,o noćima u kojima bi volio imati bilo koga,pa i žene koje si odbio,jer ti tad nisu bile dovoljno lijepe, interesantno je kako čovjek uvijek tražiono što ni sam nema.Piši i o tome kako je teško pisati,o muzici koju razumiješ ili ne, svejedno.Samo piši, piši i o strahu od onog danakad te više niko neće prepoznati kao čovjeka,već kao ćutljivog ili kreštavog starcau mraku na kraju ulice.Piši, jer prije da je Bog u srcu olovke,nego u svjetlu TV ekrana.

Potrebe

Meni je mašina otkinula prste, znaš,on je moj rođak, Petar Kočić mi je rod.Nije bilo potrebe da ga tješim.Zašto bih, jednog sentimentalnog jutradoći će anđeo širokih krila i odnijeće gakao što lavica nosi svoje mlade i neće osjećati bol ni povrijeđen ponos, put će biti nestvarno lak, ušećeren mimozama i Brahmsovom uspavankom.Ja imam sve prste, znaš,rođak je ja, najveći neradnik, pijanica i probisvjet.(Nije bilo potrebe da ga tješim)Zašto bih, jedne turobne noći u snudemon zakržljalih krila i prljavih kandžizaletiće se u moja leđa, moja prsa, iznuriće me bol i neprevaziđen strah, put će biti gadljivo težak, usoljen noktima i šamarima Wagnera.Nije bilo potrebe da ga tješim,ali iza zastora, iza kostima,tresle su se gole moje morbidne potrebe.

Lav od petit keksa

Taj lav od petit keksa vodio me kroz djetinjstvo,ne bih da zvučim nerazumnoili ne daj Bože kao plašljvi pjesnik,ne bi bilo razloga,lav od petit keksa je samo stajaopreko puta mene,gledao me hrabrim očima i ćutao.Stajao je tu kad je tata odlazio u rat,kad sam se razbolio, kad sam se tukao,kad je mama plakala... Ti si bio tu lave od petit keksa,ne znam gdje si sad,ali hvala ti, nikada nisi ni pokušaoda povrediš sitnu drhtavu gazelu.

Ljubavna razmaženost

(Rat je tu negdje i Lazar mi često dolazi u snu:Za ženu se ne dijeli ordenje,tvoja zemlja nema junaka.)Pokisli pod jaknom bježimo od kiše,jedemo loše kolače, solidno ignorišeš mi mane,malo mrzim kad si svetica.U tvom stanu krevet je prestidljiv za dvoje,kikot cimerki i stiropor zid su dio aranžmana.Naš je Dejvid Bouvi i portabl televizor,nemaš klavir, note su u tebi, čujem crne tipke.Grlim te previše i prozuji mi munja kroz leđa,ne dajem joj ime, gušim se od samo ljubav.Ti nikad nećeš biti žena, tek radoznala mačka,nekad ti lomim rep, grizem uši, kradem klupko,čisto da mjaukneš, zato ne predi noćas previšeruke su odveć tu, vidiš da nam nije loše i ovako.(Razumna je ljubavna razmaženost,ali rat je tu negdje i Lazar mi često dolazi u snu.)

Mesožder

Mesožder, davim se u crvenom mesu,a ti si uživala gledati me gladnog,u nesnošljivoj tišini.Ukroti vuka vučice krvavim ugrizom slada.Gle san me hvata...Imaš krzno smrekine kore i šape od pare vozova,dok mrvim trenutke u šerpu snova,ti tražiš note što liče na nas.

Muški svijet

Njegov otac je umro od ciroze jetre.Upalio je TV i gledali smo vijesti:Poplave u Kini, bombaš samoubica u Bagdadu,hljeb je poskupio, titula prvaka iskliznu,a narednih dana će zasigurno vraški kišiti.Nisu spomenuli da mu je ćaća danas pokopan.Gledao je odjavnu špicu suznim očima,zatim uzeo čašu s rakijom i u zamahu je ispio,čašu je spuštao lagano na sto.Neke stvari prođu nezahvalno tiho,izletilo mi je kroz zube.Pa da, ne rekoše koliko je hljeb poskupio.Složio sam se klimajući i natočio nampo još jednu.

Po pravilima

Ošišala si se i tvoje lice više nije tvoje,nudiš se za stolom, nevješto odbijam.Pričaš unezvjereno preko prsta:Budi tiši, neko će da nas čuje.Ne razumijem te, nikad i nisam.Pokušala si da se ubiješ pušenjem,predomislila si se kasno, ne znaš sad šta ćeš,daješ mi nalaz da ga se riješim,gužvam ga i umačem u vruću crnu kafu,vičeš: Ne, to nije po pravilima i... Bam!Veliki budilnik me udari po glavi, sedam je sati.Ne oblačim se, ne moram da idem,pravila tako ne nalažu,a smežurano nago tijelojedino pogrebniku nešto znači.

Ave Morta

Sanjao sam te mrtvu u snu to niko nije znao,tvoj otac se smiješio za stolom,sluz mu je ispunjavala oči,Bore su ožiljci pobjeda, govorio je, Nje ima, ja znam ona je živa.Sanjao sam te mrtvu,znao sam gdje ležiš u močvari lovačkog doma.Šta se desi lešu nakon trećeg dana, mislio sam.Nisam imao ožiljke od godina,već od borbe sa tobom, imao sam tu jednu pobjedu skrivenunegdje u tijelu.Sanjao sam te mrtvu u snu to niko nije znao,noć je padala,tvoj otac se smiješio za stolompogledajući na staru Nokiju.Žene su kružile oko kuća i šminkale noć, samo to,nisu te tražile, one znaju i već su obukle crninu. Sestra ti je žalopojno pjevušila Ave Marija,sanjao sam te mrtvu... u snu to niko nije znao.

Sav taj jaz

Treba znati kad ubiti čovjeka, a kad ga roditi,treba znati zašto ubiti čovjeka, a zašto ga roditi,treba znati kako ubiti čovjeka, a kako ga...a ona je cijelo vrijeme pričala o svojimškolskim i vanškolskima aktivnostima.

Sjeta seljaka(Štrpci, Muse, Gatarići)

Nosiš svjetla fenjera i svršene žetve,a ja sam ženo tajno koštunjavi rataršto kuša štrudle na jesenjem suncu.Noć me polako pritiska sa oranicai strepim za blagorodno sunce. O Bože, a zašto bih strepio kad sija vratispod uredne punđe moje drage? I evo već osjećam, dah mi puni umorna pluća,vidim te obojenu narandžastim zrakama,zavodljivo se osmjehuješ ispod naleglih dunja. Dok prilaziš sa hladnom limunadomprobudi se misao kao dječak na Božićno jutro, pa ja sam srećan čovjek.

Moja Mizi

Ti si pravi ljubavnik mala Mizi,Držiš me budnog u krevetu, noću.Danju spavam na poslu, znaš Mizizbog tebe se slabo hranim i mnogo pijem,ali si tako privlačna, iako nisi lijepa,Mizi ti nemaš oči tek dvije duboke crne rupe,a osmijeh više kez kalemljen sivim zubima.Ne brini, ne plašim se odveć Mizi,volim što smo tako dugo zajedno,ali ti sve rijeđe odlaziš od mene,meni je potreban životni prostor,tvoja kosa je zamijenila roletne,ona je tako teška, moraš da je digneš sama.Ne kezi se, ne diraj me hladnim rukama,vidiš da sam slab, boli me Mizi taj turobni mrak.Moraš otići negdje, negdje gdje nikada nisi bila.Teška si na ulici, još teža u ovoj stambenoj kutiji,Prekini, prekini me dodirivati ili ću svima reći,Da, znam da ne voliš svoje pravo ime,ko bi volio da se zove Mizerija,a sad idi mala Mizi i ne kezi se,a nove oči, ne brini, one ćete naći same.

Tvoj sok od bostana

U redu se babe guraju za piliće,djedovi amateri kriju profesionalan Pelin.Mališani hodaju u plastičnim sandalama,izgrebane kože od nagrizlih žileta,oni štipaju čokolade kaljavim noktima. Jedna akcija je vrištala na polici brašna,zašto mi hljeb miriše na topljenu čađ?

Šuma

To je kao kad imaš astmu i trčiš prema šumi,mali si i plašiš se, ali tako je doktor rekao.Možda je proljeće i polen ti smeta,ali tata je tu i navija za tebe.Bojiš se šiblja i zmija, guštera, pčela,samo ti ne ostavljaš tek tako fanove.Stigao si do šume, pola puta je već gotovo, bojiš je se, mračna je, tiha i sablasno nepoznata,i zato trčiš nazad još jače,pluća reže na tebe i srce rafalno tuče.Ali hej, čuješ bodrenje, zato nema stajanja,otac te grli i lavlje je ponosan.Ti kriješ to bolesno štene u sebi,a suza je u znoju i nikad nisi sam.Tako je bilo i kad si otišla,samo navijači su zakazali i od šume nisam bježao.

Topla svetost sunca

Rusko sunce u prozoru i prazno dvorište,umjetne slike nakežene porodice,ne smeta mi zaista, ali ti hodnici su uski i ogoljeni,prašnjavo bijeli oltari promašenih umjetnika.Zašto? Zašto sobe ne počinju odmah?Ne ceri se, imaš Koenovo remek djelo u očima,Moram poći prema tebi,u duge kafanske provokacije,u neprestano zujanje u ušima...Mirisi na kraju su teški, krv je sveta, ne trebamo je olako prosipati.Mislio si da sam tek stidljivi čudaki da ne znam gdje je brahijalna arterija,ni ja ni moj nož... sad je odveć kasno,a sve što sam htio rećije da zaista ne volim hodnike.Nešto nas veže i ometa, sada smo bliski,sada smo uplašeni i blijedi, sada smo jedno,sada smo zbunjeni stranci u hodnicimai ostaće nešto gotovo erotsko, u tom nožu,u jauku, u svoj toj toploj svetosti ruskog sunca koja nervozno kapa i kojoj će sutraneko iskreno da se moli.

U tvojoj sobi

Gledam tijelo iznutra,odavno nemam stomak, unutrašnje organe,meni hrana pada u stopala,ona su sad velika i ne mogu više da hodam,stranice se pune tamnocrnim čajem,govoriš da bi trebali ići dalje.Dok putujem u projekciji tanke zarđale cijevi,ti se smiješ iz navikei to je mom bolu snishodljivo.

Ne diraj šume noću

Ne zuri, ne trči, ne govori, ne slušaj, ne diši,ne miriši, kao ljut pukovnik pred rat naređuje.Ne diraj šume noću, ježevi će te pokrasti,vidjećeš sva strašila djetinstvau kraju oka, grane će podapinjati nogei ta jeza nokta pod korom narandže.Ne diraj šume noćuzaljubićeš se u grube obronke, u lisičje oči,Ne diraj šume noću, zaobiđi ih,čekaj dan i borbu sunca s bikovim granama.Ne diraj šume noću, bićeš dirnutnjenim paganskom okom i ništa neće biti isto,Nema knjige da te opravda, ni muzike da te skrije, kao šuma kao mrak, kao šišarke koje krckaju, slabost će hvatati prvo u skočnim zglobovima, zatim od ramena kukavički zečije do srca, burlaće po utrobi, pelcovaće mrakom, ne diraj je,inače ostaćeš kao pčela u tegli sa strahom, spremljena pod plaštom stravično bučne tišine.

Slatke laži

Zvijeraš očima,uvijek treskaš ramenima,naduvaš obraze i držiš vazduh,tablete pomažu,piće, molitva.Uvijek ljudi oko tebe,praviš djecu, onda bježiš,ponovo počinješ,tablete pomažu, piće, molitva.Sto maraka na ikoni iprosut vosak,čekaš.... Ponovo počinješ,ne slušaš komšije, lažeš djecu,tablete pomažu,piće, molitva.Uvijek ljudi oko tebe,ženino raspeće sa grudi gleda,neće te obgrlitii On bolno savi glavu i noge,sam sebi kažeš Amin.Tablete pomažu?Piće? Molitva?

U magnolijama

Moglo je biti ubistvo ili obična rana,tu je trebalo čekati, skriti se, u magnolijama.Možda je trebalo voditi istragu, čekati dokaz,čekati antičku sudbu, sigurno tu u magnolijama.Srne su krile svoju utrobu, možda je trebalo vidjetito čudo prirode, jedno rađanjei to baš tu u magnolijama. Možda sunce drugačije gleda,možda je tuđi dodir presladak,ako pogledaš očima djevojčice,tu preko plota, u magnolijama.Majka je dugo grdila,djevojčica nije dolazila danima,majka ne zna, majka ne razumije,šta je sve možda tu iza, u komšijinom vrtu,u krvlju natopljenim, samooprašujućimna sve otpornim, sablasno lijepim magnolijama.

Negdje se dijete rodilo

Negdje se dijete rodilo, crna žena je šaptala u noći. Bik kome je gazda svaki dan podvezivao rogovena stubu štalske koride na salsa kukovimaga je sabilo.Vanja! Vanja je imala dečka,rekla mi je to držeći me za testisena stubu mračnog štalskog kluba.Ja sam zauzeta, odbila me, nije me pogodilo, mislim da nije.Ništa manje no bik u toreador epizodi. Ona me dotakla prijateljii đavolje kćeri poslaše kišu na Banjalukui samo te noći spavali smo i daleko i blizu,kao izbjeglice u maglisabijene na stubovima nekog njima novog života.Moje sirene su pjevale pod balkonima visokospratnica,ja sam uvijek vjerovao u Boga i đavola,vitezove i blage vile,samo te sirene Vanja, ti si ih dozvala pod balkonom visokospratnice.Ne vjerujem u slobodu okeana, mora,ni nabujalih rijeka od kiše,

vjerujem samo u slobodu vode iz koje smo jednom došli.

Priče s mosta

Moja tetka je gurnula ljubavnicu s mosta,mužu se nije vratila.Ona zna Bogovi jedu crve što gutaju trulo meso.Naša rođaka je Mir Jam,sve tri zajedno se borimo sa smrtnošćuonako kako nam je dato:obići planetu, pisati, spasiti čovjeka u nevolji...Slikam se aparatom koji mi krade dušu kako nijedan muškarac nije znao.Možda jedan, no njega uze druga ženada je spasi od haotične smrtnosti,njegova majka se sad ruga Bogovimakako ja nisam smjela.A tetke mi s mosta, bila sam se s muškima,dok je Orleanka bila tek dijete željno vizije.

Plašim se jednog sutra, sve te žene su mrtve.

Danijel GatarićRAZMAŽENI ADAM

IzdavačKlub književnika i prevodilaca

Za izdavačaTanja Stupar -Trifunović

LektorMirjana Tomaš - Đukić

ŠtampaArt print, Banja Luka

Za štamparijuMilan Stijak

Kompjuterska obradaVedran Čičić

Tiraž300 primjeraka