Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Danijela Pogorilić
RAZVOJ EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U REPUBLICI
HRVATSKOJ KAO ČLANICI EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015. godine
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
RAZVOJ EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U REPUBLICI
HRVATSKOJ KAO ČLANICI EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Mikrosustav EU
Mentor: Prof. emer. dr. sc. Vinko Kandžija
Student: Danijela Pogorilić
Studijski smjer: Menadžment
JMBAG: 0081129877
Rijeka, 2015. godine
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................................ 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................................. 1
1.2. Radna hipoteza ...................................................................................................................... 2
1.3. Svrha i cilj istraživanja .......................................................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode ................................................................................................................ 3
1.5. Struktura rada ........................................................................................................................ 3
2. TEORIJSKE I PRAVNE OSNOVE EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U
EU .............................................................................................................................................. 5
2.1. Teorijska zasnovanost proizvodnje zdrave hrane .................................................................. 5
2.2. Pravna zasnovanost proizvodnje zdrave hrane u EU ............................................................ 9
2.3. Pravna i teorijska zasnovanost ekološke proizvodnje sira .................................................. 13
3. BILANCA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U EU I RH ................................................ 17
3.1. Proizvodnja ekološkog sira u EU ........................................................................................ 17
3.1.1. Potrošnja ekološkog sira u EU ................................................................................... 19
3.1.2. Stupanj samodostatnosti ekološkog sira u EU ........................................................... 21
3.1.3. Izvoz ekološkog sira .................................................................................................. 22
3.2. Proizvodnja ekološkog sira u RH ........................................................................................ 25
3.2.1. Potrošnja ekološkog sira u RH ................................................................................... 26
3.2.2. Stupanj samodostatnosti ekološkog sira u RH ........................................................... 28
3.2.3. Mogućnost izvoza ekološkog sira u EU..................................................................... 28
4. DETERMINANTE EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA ...................................................... 32
4.1. Vanjske determinante .......................................................................................................... 32
4.1.1. Trgovinska politika Europske Unije .......................................................................... 32
4.1.2. Svjetska trgovinska organizacija................................................................................ 34
4.1.3. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj ......................................................... 35
4.1.4. Organizacija za prehranu i poljoprivredu .................................................................. 35
4.1.5. Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju ............................................... 36
4.2. Unutarnje determinante ....................................................................................................... 37
4.2.1. Klima……….............................................................................................................. 38
4.2.2. Zakonodavstvo ........................................................................................................... 39
4.2.3. Tehnološki i higijenski uvjeti ekološke proizvodnje sira .......................................... 40
4.2.4. Sposobnost ljudi ......................................................................................................... 41
4.2.5. Marketing…… ........................................................................................................... 42
5. MJERE UNAPRIJEĐENJA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA ........................................ 43
6. PERSPEKTIVE RAZVOJA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U RH ............................. 46
7. ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 50
POPIS LITERATURE ............................................................................................................. 53
POPIS TABLICA .................................................................................................................... 56
1
1. UVOD
U cilju analize razvoja ekološke proizvodnje sira u Republici Hrvatskoj kao članici
Europske unije, potrebno je u Uvodu, posvetiti posebnu pozornost sljedećim tematskim
jedinicama: 1) problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i
cilj istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Sir je vrlo važna i svjetski poznata namirnica koja je dostupna tijekom cijele godine,
nevezano za sezonu, vremenske prilike i ostalo. Dolazi u različitim oblicima, bojama,
raznim okusima i proizvodi se na najrazličitije načine. Vrlo je bogat izvor različitih
nutrijenata potrebnih za funkcioniranje ljudskog organizma što znači da je važan dio
ljudske prehrane i kulture zdravlja. Konzumacija sira započela je kada je prvi put
pripitomljena ovca, a stari Grci i Rimljani su bili prvi koji su proces pravljenja sira
pretvorili u umjetnost i na taj način svoje znanje pravljenja sira proširili svijetom.
Najveći svjetski proizvođač sira je SAD, dok je najveća potrošnja sira u Grčkoj i
Francuskoj gdje se godišnje potroši oko 27 odnosno 23 kilograma sira po glavi
stanovnika. U Hrvatskoj se godišnje potroši oko 7,5 kilograma sira. Što se tiče
proizvodnje sira u Hrvatskoj, hrvatski proizvođači sira u odnosu na proizvođače iz
Europske unije, koji su najprisutniji na našem tržištu, nisu konkurentni.
Trenutačni problemi domaćih registriranih proizvođača sireva povezani su s
ekonomskom krizom, visokom cijenom sirovina te jakim utjecajem uvoza. Ekonomska
kriza dovela je do promjene navike potrošača, odnosno do manje potrošnje sira, osobito
kvalitetnog. Najviše sira uvezeno je iz zemalja EU, a izvezeno u zemlje izvan Europske
Unije. Situacija se može poboljšati tako da se zadrži i osnaži sadašnja pozicija u zemlji i
regiji stalnim ulaganjem u modernizaciju proizvodnje, marketingom, ulaganjem u nove
proizvode, širenjem proizvodnje, brendiranjem, poboljšanjem kvalitete proizvoda te
stvaranjem radnog okruženja i procesa proizvodnje prema ekološkim standardima
2
propisanim od strane EU koje hrvatski proizvođači sira dosljedno slijede čime
pridonose održivom razvoju cijele EU.
Iz navedenog proizlazi problem istraživanja, a to je nedovoljna konkurentnost
hrvatskih proizvođača sireva u odnosu na proizvođače iz Europske Unije koja bi
omogućila Hrvatskoj bolji plasman na europskom tržištu i povećala izvoz koji je vrlo
važan za napredak i razvoj proizvodnje, te još uvijek nedovoljna proizvodnja ekološkog
sira u odnosu na potrošnju.
Iz problema istraživanja definiran je i predmet istraživanja razvoj ekološke
proizvodnje sira u Hrvatskoj kao članice EU u skladu s ekološkim europskim
standardima koji pridonose održivom razvoju Hrvatske.
Objekt istraživanja je razvoj ekološke proizvodnje sira u Republici Hrvatskoj, kao i
analiza potrošnje i proizvodnje ekološkog sira u Republici Hrvatskoj i u Europskoj
Uniji.
1.2. Radna hipoteza
Na temelju pretpostavki sadržanih u problemu i predmetu istraživanja moguće je
dokazati održivost ekološke proizvodnje sira u Republici Hrvatskoj kao članici
Europske Unije.
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Svrha ovog diplomskog rada je ukazati na važnost razvoja ekološke proizvodnje sira u
Republici Hrvatskoj kao vrlo bitnog čimbenika za postizanje održivog razvoja Hrvatske
kao i za tržište Europske unije. Također potrebno je ukazati na kvalitetu i sigurnost
hrane ekološkog podrijetla te njezin utjecaj na zdravlje potrošača. Posebnu pozornost
treba obratiti i na poljoprivrednu proizvodnju i mogućnost njezinog poboljšanja kao
temelj gospodarskog napretka i održivog razvoja.
3
Cilj istraživanja je analizirati stanje i razvitak ekološke poljoprivrede i tržišta ekološke
hrane, kao i tržište ekološkog sira u svijetu i u Hrvatskoj te dokazati učinak članstva u
EU na održivost ekološke proizvodnje sira u RH kao članici EU.
Istraživanje u radu pruža znanstveno utemeljene odgovore na sljedeća pitanja:
1.Teorijska i pravna zasnovanost proizvodnje zdrave hrane
2.Što podrazumijeva ekološka proizvodnja sira?
3.Proizvodnja i potrošnja sira u RH i na području EU
4.Utjecaj unutarnjih i vanjskih determinanti na ekološku proizvodnju sira
5.Koje su perspektive razvoja ekološke proizvodnje sira u Republici Hrvatskoj?
6.Mogućnost napretka i poboljšanje procesa ekološke proizvodnje sira
1.4. Znanstvene metode
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike koja je prezentirana u
ovome diplomskom radu korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda deskripcije,
analiza i sinteza, induktivna i deduktivna metoda, metoda istraživanja, metoda
dokazivanja, metoda komparacije, metoda klasifikacije i metoda kompilacije.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraživanja su predstavljeni u šest međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu, formuliran je problem istraživanja, predmet istraživanja i
objekt istraživanja, postavljena je radna hipoteza, navedeni su svrha i ciljevi
istraživanja, predstavljene su znanstvene metode koje su korištene pri istraživanju te je
objašnjena struktura rada.
Drugi dio, pod naslovom Teorijske i pravne osnove ekološke proizvodnje sira u EU
donosi teorijsku i pravnu zasnovanost proizvodnje zdrave hrane te pravnu i teorijsku
zasnovanost ekološke proizvodnje sira.
Treći dio, Bilanca ekološke proizvodnje sira u EU i RH analizira proizvodnju i
potrošnju ekološkog sira na području EU i RH te mogućnost izvoza ekološkog sira u
EU.
4
U četvrtom dijelu, pod naslovom Determinante ekološke proizvodnje sira istražuje
utjecaj unutarnjih i vanjskih determinanti na ekološku proizvodnju sira.
Peti dio, Mjere unapređenja ekološke proizvodnje sira analizira mjere koje je
potrebno provesti kako bi se unaprijedio sustav ekološke proizvodnje.
U šestom dijelu Perspektiva razvoja ekološke proizvodnje sira u RH razmatra se
mogućnost razvoja proizvodnje kao i postizanje veće razine proizvodnje te ostvarivanje
konkurentnosti na europskom i svjetskom tržištu.
U posljednjem dijelu, Zaključak, predstavlja sintezu najvažnijih rezultata istraživanja.
5
2. TEORIJSKE I PRAVNE OSNOVE EKOLOŠKE
PROIZVODNJE SIRA U EU
U svrhu utvrđivanja ekološke proizvodnje sira potrebno je prvo znati što se
podrazumijeva pod pojmom ekološke proizvodnje, koje su prednosti i kvalitete takve
proizvodnje i na koji način ju možemo usvojiti pomoću pravila i normi.
2.1. Teorijska zasnovanost proizvodnje zdrave hrane
Proizvodnja zdrave hrane javlja se i pod terminom ekološka (biološka) poljoprivredna
proizvodnja te podrazumijeva sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i
proizvodnjom hrane koji integrira “kulturne, biološke i mehaničke“ prakse koje promiču
ekološku ravnotežu, očuvanje prirodnih resursa i biološke raznolikosti, zaštitu okoliša te
primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodne metode koje su prikladne
s obzirom na to da neki potrošači prednost daju proizvodima proizvedenim uz korištenje
prirodnih tvari i procesa. Za ekološku je proizvodnju karakteristično da ima dvostruku
ulogu, odnosno opskrbljuje specifično tržište odgovarajući tako na potražnju za
ekološkim proizvodima te osigurava javna dobra koja doprinose zaštiti okoliša,
dobrobiti životinja i ruralnom razvoju.
Ekološka hrana uzgaja se pod strogo kontroliranim uvjetima, koji isključuju korištenje
sintetičkih pesticida i kemijskih gnojiva, nedozvoljenih aditiva koji su točno propisani
za eko hranu, genetskog modificiranja itd. Prilikom uzgoja ekološke hrane koristi se
pedesetak aditiva, dok se kod konvencionalne proizvodnje hrane koristi preko tristo
aditiva. Umjetna gnojiva zamjenjuju se organskim gnojivima, a različite vrste korova
uništavaju se mehaničkim putem umjesto putem pesticida. Ovakve namirnice
minimalno su obrađene, bez dodavanja umjetnih sastojaka ili ozračivanja sa svrhom
produživanja vijeka trajanja proizvoda. Podrazumijeva se da hrana koja je uzgojena na
eko način na tržište dolazi svježija što znači da je boljeg i prirodnijeg okusa i sadrži više
hranjivih tvari. Prilikom proizvodnje ekološke hrane potrebno je često ispitivati tlo i
zrak na kojoj se hrana uzgaja kako ono ne bi bilo zaraženo. Osim navedenog, smatra se
6
da ekološka hrana sadrži i vitalnu energiju korisnu kod jačanja imuniteta i u borbi protiv
mnogih bolesti.
Ekološkom proizvodnjom hrane nastoji se uspostaviti održivi sustav upravljanja
poljoprivredom koji omogućuje poštovanje prirodnih sustava i ciklusa te održavanje i
poboljšavanje zdravlja tla, bilja i životinja i ravnoteže među njima. Također se nastoji
težiti proizvodnji proizvoda visoke kvalitete te poštivanju visokih standarda o dobrobiti
životinja. Sama proizvodnja uključuje uzgoj ratarskih kultura i stočarsku proizvodnju ili
proizvodnju proizvoda akvakulture koji su u skladu s načelom održivog iskorištavanja
ribolovnih resursa. Isključuje se upotreba GMO-a (Genetski modificirani organizmi) i
proizvoda proizvedenih iz GMO-a ili pomoću GMO-a, uz izuzetak veterinarskih
lijekova. Proizvodnja se temelji na procjeni rizika i prema potrebi primjeni mjera
predostrožnosti i preventivnih mjera uz ograničenje upotrebe sirovina iz vanjskih
izvora. (www.eur-lex.europa.eu, 2015.)
Udio sektora ekološke poljoprivrede u većini država članica se povećava. Posljednjih
godina potražnja potrošača za eko proizvodima je u značajnom porastu, a nedavne
reforme zajedničke poljoprivredne politike s naglaskom na tržišnu orijentaciju i
isporuku kvalitetnih proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve potrošača mogle bi još više
potaknuti razvoj tržišta ekoloških poljoprivrednih proizvoda. U skladu s tim
zakonodavstvo o ekološkoj proizvodnji ima sve važniju ulogu u okviru poljoprivredne
politike i tijesno je povezano s promjenama na poljoprivrednim tržištima. Poljoprivreda
i proizvodnja hrane spadaju u osnovne elemente gospodarstva i društva. Europska Unija
broji oko 12 milijuna poljoprivrednika i 4 milijuna zaposlenika u prehrambenom
sektoru. Na poljoprivredni i prehrambeni sektor opada 7% ukupnog broja radnih mjesta
što znači da zajedno stvaraju 6% europskog bruto domaćeg proizvoda.
(www.ec.europa.eu, 2015.)
Poljoprivredom je obuhvaćena hrana, ruralne zajednice i njihovi resursi te ljudi koji u
njima žive. U svim državama članicama Europske Unije poljoprivrednici imaju važnu
ulogu zato što oni održavaju selo i ruralni način života živim. Mnogi su poslovi, kao što
su proizvodnja prehrambenih proizvoda iz poljoprivrednih gospodarstava, pružanje
različitih turističkih i ugostiteljskih usluga u ruralnim područjima, povezani s
poljoprivredom. Za obavljanje određenih poslova poljoprivrednicima su potrebne
7
zgrade, gorivo, gnojiva, strojevi, i zdravstvena skrb za životinje. Neki od njih su
zaposleni u pretproizvodnim sektorima dok drugi rade u poslijeproizvodnim
aktivnostima, odnosno u pripremi, preradi i pakiranju hrane. Ostali zaposlenici
zaposleni su u maloprodaji hrane i kao prijevoznici hrane.
Ekološki održiva poljoprivreda koja razmjerno upotrebljava prirodne resurse od iznimne
je važnosti za proizvodnju hrane i očuvanje kvalitete života. Poljoprivreda i priroda su
međusobno usko povezane, a zahvaljujući uzastopnim reformama zajedničke
poljoprivredne politike određene uzgojne metode postale su ekološki prihvatljive.
Sukladno reformi iz 2013. godine poljoprivrednici moraju primjenjivati ekološki
održive uzgojne metode da bi se mogli koristiti punim pravom na dohodovne potpore
što u praksi znači da moraju očuvati površine trajnih travnjaka i da moraju uzgajati
najmanji broj kultura i obrađivati 5 % svoje obradive površine u svrhu promicanja
biološke raznolikosti. Ukoliko poljoprivrednici primijene strože agrookolišne
poljoprivredne prakse mogu ostvariti pravo i na dodatnu potporu. (www.ec.europa.eu,
2015.)
Organski sektor u EU se tijekom posljednjih godina ubrzano razvija. Na temelju zadnjih
statističkih podataka Eurostata u 2012. godini bilo je 10 milijuna hektara
poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom proizvodnjom, što je 4,4 % više nego 2011.
godine. Tijekom posljednjeg desetljeća, organska površina u EU porasla je za oko 500
000 hektara godišnje, što je veliki porast, no cijeli organski prostor predstavlja samo 5,6
% ukupnog korištenog poljoprivrednog zemljišta u Europi. Obzirom na prethodnu
godinu udio ekološki obradivih površina u ukupno korištenom poljoprivrednom
zemljištu povećan je za 0,2 posto. U Europskoj Uniji registrirano je 253.000 ekoloških
proizvođača hrane. Nove zemlje članice bilježe intenzivniji rast površina pod
ekološkom proizvodnjom pa tako u 2012. godini promatrano u odnosu na prethodnu
2011. godinu, nove zemlje članice bilježe rast površina pod ekološkom proizvodnjom
od 7,9 %, dok stare zemlje članice bilježe rast od 3,4 %. Površine pod ekološkom
proizvodnjom u starim zemljama članicama u razdoblju od 2008. do 2012. godine
prosječno čine 5,6 % ukupno poljoprivrednog zemljišta, dok u novim zemljama
članicama na površine pod eko proizvodnjom u posljednjih pet godina u prosjeku
otpada 3,7 % površine poljoprivrednog zemljišta. (www.mps.hr, 2015.)
8
Najveće površine pod ekološkim uzgojem, na temelju podataka za 2012. godinu, imale
su Španjolska (1,76 milijuna ha), Italija (1,17 milijuna ha), Francuska (1,03 milijuna
ha), Njemačka (0,96 milijuna ha) i Poljska (0,66 milijuna ha). Najveći udio površina u
ukupno korištenom poljoprivrednom zemljištu pod ekološkim uzgojem imaju Austrija
(18,6 %), Švedska (15,8 %), Estonija (14,9 %), Češka (13,3 %), Grčka (11,1 %) i
Letonija (10,6 %). (www.mps.hr, 2015.)
Prema načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta, u ekološkoj su proizvodnji
najzastupljenije oranice (s udjelom od 47 % u ukupnim površinama pod ekološkom
proizvodnjom), slijede livade i pašnjaci (s udjelom od 35 % u ukupnim površinama pod
ekološkom proizvodnjom). Udio od 8 % u ukupnim površinama pod ekološkom
proizvodnjom čine voćnjaci, a slijede ih maslinici, vinogradi te aromatično i ljekovito
bilje. (www.mps.hr, 2015.)
Europska Unija poznata je po proizvodnji visokokvalitetnih proizvoda koji su u sve
većoj mjeri ekološki i za njima postoji potražnja u drugim državama. U proizvode koji
se izvoze spadaju vino, kvalitetni sirevi, žestoka alkoholna pića te hrana za djecu.
Izvozna tržišta su SAD, Japan, Švicarska, Kanada koja su već prepoznala pravila EU-a
za ekološki uzgoj. Potražnja za ekološkim proizvodima veća je od ponude u EU zato što
se neki proizvodi ne mogu uzgajati bilo gdje jer ovise o klimatskim ili geografskim
uvjetima. Proizvodi koji se uvoze su kava, kakao, med, riža, voće i povrće, a uvoze se iz
Australije, Novog Zelanda, Argentine, Kostarike, Indije itd.
Europska Unija je svojom politikom održivog razvoja potakla svijest potrošača glede
pitanja kvalitete i sigurnosti hrane naglašavajući kako ekološki način proizvodnje hrane
utječe na cjelokupan prirodni sustav što je pridonijelo tome da potrošači promjene svoje
životne navike i pristup prema prirodi. Postupnim povećanjem potrošača eko hrane u
zadnjem desetljeću povećao se broj površina pod ekološkom proizvodnjom što znači da
se proizvodnja zdrave hrane pokazala vrlo uspješnom i konkurentnom u odnosu na
konvencionalnu proizvodnju hrane.
9
2.2. Pravna zasnovanost proizvodnje zdrave hrane u EU
Zajedničko zakonodavstvo EU štiti i potiče organsku poljoprivredu i kvalitetnu
poljoprivrednu proizvodnju te zahtijeva informiranje potrošača o prisutnosti genetički
preinačenih organizama (GMO) u hrani. Kvalitetna hrana podrazumijeva zdraviju i
ukusniju hranu, hranu veće prehrambene vrijednosti te hranu proizvedenu metodama
koje ne štete okolišu. Uz sigurnost i zdravlje, potrošači zahtijevaju tradiciju, povijest i
proizvodnju koja brine o okolišu i životinjama, čime hrana dobiva na dodatnoj
vrijednosti.
Sukladno propisanim pravilima od strane EU sadržanih u Uredbi vijeća1 potrebno je
naglasiti kako bi trebalo još više olakšati razvoj ekološke proizvodnje, osobito
poticanjem upotrebe novih tehnika i tvari koje su prikladnije za ekološku proizvodnju.
Ekološki bi se uzgoj, prije svega, trebao oslanjati na obnovljive izvore u okviru lokalno
organiziranih poljoprivrednih sustava. Kako bi se upotreba neobnovljivih izvora svela
na minimum, otpad i nusproizvode biljnog i životinjskog podrijetla trebalo bi reciklirati
kako bi se hranjive tvari vratile u zemlju. Potrebno je osigurati fleksibilnost s obzirom
na primjenu pravila proizvodnje, kako bi se omogućilo prilagođavanje ekoloških
standarda i zahtjeva lokalnim klimatskim ili geografskim uvjetima, specifičnoj uzgojnoj
praksi i stupnjevima razvoja. To bi trebalo omogućiti primjenu izvanrednih pravila, ali
samo u okviru specifičnih uvjeta utvrđenih u zakonodavstvu EU. (www.eur-
lex.europa.eu, 2015.)
Kako bi se na cijelom tržištu EU osigurala jasnoća za potrošače, logotip EU-a trebao bi
biti obvezan na svoj zapakiranoj ekološkoj hrani koja je proizvedena unutar Europske
Unije. Inače bi bilo moguće slobodno se koristiti logotipom EU-a za nezapakirane
ekološke proizvode proizvedene unutar EU, odnosno za sve ekološke proizvode
uvezene iz trećih zemalja. Logotip potvrđuje da proizvodi potječu iz ekološkog uzgoja i
sadrži informacije o tome gdje i kako je proizvod uzgojen te tko ga je uzgojio.
Uzgajivači smiju koristiti tu oznaku samo ako slijede stroga pravila i kontrole koje služe
za zaštitu okoliša i dobrobiti životinja. (www.eur-lex.europa.eu, 2015.)
1Uredba vijeća Europske zajednice br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91
10
Pravila Europske Unije trebala bi promicati usklađenu koncepciju ekološke proizvodnje.
Nadležna tijela, kontrolna tijela i kontrolne ustanove trebale bi se suzdržavati od svakog
postupka koji bi mogao stvoriti zapreke za slobodno kretanje sukladnih proizvoda koje
su odobrila tijela ili ustanove drugih država članica. Osobito ne bi trebali uvoditi
nikakve dodatne kontrole ni financijska opterećenja. Kako bi se osiguralo da se ekološki
proizvodi proizvode u skladu sa zahtjevima propisanim unutar pravnog okvira EU o
ekološkoj proizvodnji, na aktivnosti subjekata u svim fazama proizvodnje, pripreme i
distribucije ekoloških proizvoda trebalo bi primijeniti sustav kontrola uspostavljen i
upravljan u skladu s pravilima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog
parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o službenom nadzoru koji se provodi
radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i
dobrobiti životinja. Svi subjekti, uz izuzetak trgovaca na veliko koji rade samo sa
zapakiranim proizvodima i subjekti koji izravno prodaju proizvode krajnjem potrošaču
ili korisniku, najmanje se jednom godišnje provjeravaju s obzirom na ispunjavanje tih
zahtjeva. (www.eur-lex.europa.eu, 2015.)
Europa je u svijetu poznata po svojem bogatom izboru visoko kvalitetne hrane, vina i
piva vidljivo iz brojnih različitih europskih kulinarskih tradicija. Najbitniji instrumenti
kod osiguravanja tržišta visokokvalitetnom hranom su tržišni standardi, sustavi kvalitete
za identificiranje proizvoda specifične kvalitete, sustavi certificiranja i higijenska
pravila.
Tržišnim standardima utvrđuju se kategorije proizvoda, zahtjevi za označavanje
proizvoda te najniži proizvodni standardi. Osim navedenog, potrošačima se
omogućavaju informacije (primjerice o podrijetlu ili sorti voća i povrća) i osigurava
usporedba cijena između proizvoda slične kvalitete. Pomoću takvih standarda
pojednostavljuje se trgovina u Europi.
Sustavi kvalitete za identificiranje proizvoda specifične kvalitete odnose se na
proizvode posebno povezane sa zemljopisnim podrijetlom te postoje dva logotipa tj.
„Zaštićena oznaka izvornosti” (ZOI) i „Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla”
(ZOZP). (www.europa.eu, 2015.)
Zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) prehrambeni proizvod dobiva status koji se u
potpunosti proizvodi unutar određenog zemljopisnog područja primjenom posebnih
vještina i uporabom sastojaka iz te regije, te je povezan sa svojim zemljopisnim
11
podrijetlom. Zaštićena oznaka izvornosti obuhvaća mesne proizvode, različite vrste
sireva, maslinovo ulje, voće i povrće te brojna vina.
Zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla označava se prehrambeni proizvod koji
je prepoznatljivošću i određenom kvalitetom povezan s regijom u kojoj se odvijala
najmanje jedna faza proizvodnje. Zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla imaju
određena piva, meso, riba i pekarski proizvodi.
Organska poljoprivreda podrazumijeva postojanje posebnog europskog logotipa za
ekološke proizvode kojim se jamči usklađenost s europskim normama za ekološku
proizvodnju. Organska poljoprivreda poštuje prirodne cikluse bilja i životinja s
minimalnim utjecajem na okoliš. Organske proizvodne metode moraju biti sukladne
strogom europskom zakonodavstvu.
Sustavi certificiranja za kvalitetu hrane primjenjeni na dobrovoljnoj osnovi jamče
usklađenost sa specifikacijama, a mogu uključivati zahtjeve za zaštitu okoliša, poštenu
trgovinu, miris i okus proizvoda kao i dobrobit životinja. Europska komisija odredila je
smjernice za usklađivanje sustava certificiranja da bi se spriječilo zavaravanje potrošača
i limitirala ograničenja proizvođača.
Higijenska pravila nužno je primjenjivati od početka uzgoja do konzumacije hrane i
vrijede za svu hranu proizvedenu na području Europske Unije ili uvezenu iz trećih
zemalja. Europska strategija o sigurnosti hrane odnosi se na skup pravila povezanih sa
sigurnošću proizvoda koji su namjenjeni ljudskoj i životinjskoj potrošnji, na nezavisnim
i javno dostupnim znanstvenim savjetovanjima, te na mjerama zaštite i pravu potrošača
da donosi informirane odluke. (www.europa.eu, 2015.)
Postoje posebna načela koja se primjenjuju na ekološki uzgoj, a prema Uredbi vijeća2
odnose se na:
· održavanje i poboljšavanje života u tlu i prirodne plodnosti tla, stabilnosti i
biološke raznolikosti tla koje sprečavaju i suzbijaju zbijanje i eroziju tla, te
hranjenje biljaka prvenstveno kroz ekosustav tla;
2Uredba vijeća Europske zajednice br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91
12
· svođenje na minimum upotrebe neobnovljivih resursa i sirovina koje ne potječu
s predmetnog poljoprivrednoga gospodarstva;
· recikliranje otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog podrijetla kao inputa u
proizvodnji biljaka i životinja;
· održavanje zdravlja životinja poticanjem prirodne imunološke zaštite životinje
kao i odabirom odgovarajućih pasmina i stočarske prakse;
· održavanje zdravlja bilja preventivnim mjerama kao što su odabir odgovarajućih
vrsta i sorti otpornih na štetočine i bolesti, odgovarajući plodored, mehaničke i
fizikalne metode i zaštita prirodnih neprijatelja štetočina;
· proizvodnja proizvoda od ekološki uzgojene stoke, odnosno od životinja koje su
od rođenja ili otkad su se izlegle i tijekom cijelog života bile uzgajane na
ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima;
· hranidba životinja ekološkom hranom koja se sastoji od sastojaka
poljoprivrednog podrijetla dobivenih ekološkim uzgojem i od prirodnih tvari
koje nisu poljoprivrednog podrijetla.
Osim načela ekološkog uzgoja potrebno je spomenuti i posebna načela koja se
primjenjuju na preradu ekološke hrane, a to su:
· proizvodnja ekološke hrane od ekoloških sastojaka poljoprivrednog podrijetla,
osim ako takvi sastojci nisu dostupni na tržištu u ekološkom obliku;
· ograničenje upotrebe prehrambenih aditiva, konvencionalnih sastojaka s
pretežno tehnološkom i senzornom funkcijom te mikronutrijenata i pomoćnih
tvari u procesu proizvodnje, tako da se koriste što manje i samo u slučajevima u
kojim je to nužno iz tehnoloških razloga ili služi za određene prehrambene
namjene;
· isključivanje tvari i preradbenih postupaka koji bi mogli dovesti do pogrešnih
zaključaka o pravoj prirodi proizvoda;
· pažljiva prerada hrane, po mogućnosti uz primjenu bioloških, mehaničkih i
fizikalnih metoda.
13
Na poljoprivrednom gospodarstvu gdje se započinje s ekološkom proizvodnjom
potrebno je usvojiti određena pravila o prijelaznom razdoblju. Prijelazno razdoblje
započinje kada proizvođač o svojoj djelatnosti obavijesti nadležna tijela i svoje
gospodarstvo podvrgne sustavu kontrole koji je u skladu s člankom 28. stavkom 1
Uredbe vijeća EZ br. 834/2007. Tijekom prijelaznog razdoblja primjenjuju se sva
pravila utvrđena Uredbom vijeća. Prijelazna razdoblja utvrđuju se prema tipu
proizvodnje biljnih kultura ili životinja. Na poljoprivrednim gospodarstvima ili
proizvodnim jedinicama na čijim se nekim dijelovima ekološka proizvodnja već odvija,
a na nekima tek uvodi, proizvođač drži ekološki proizvedene proizvode odvojeno od
proizvoda iz dijela koji je još u prijelaznoj fazi, životinje drži odvojene ili tako da ih je
lako odvojiti, te o svemu vodi odgovarajuću evidenciju iz koje je ta odvojenost vidljiva.
Za određivanje spomenutog prijelaznog razdoblja može se uzeti u obzir razdoblje koje
neposredno prethodi datumu početka prijelaznog razdoblja, ako su ispunjeni određeni
uvjeti.
Različitim pravilima i normama, kao i stalnom provjerom kvalitete, izvornosti i
sigurnosti hrane osigurano je povjerenje od strane potrošača koji također zahtijevaju da
proizvod koji kupuju bude ekološki ispitan i potvrđen od strane proizvođača.
2.3. Pravna i teorijska zasnovanost ekološke proizvodnje sira
Sir je kvalitetan prehrambeni proizvod velike prehrambene i biološke vrijednosti.
Proizvod je izrađen od koagulacije proteina mlijeka, odvajanje sirutke i sazrijevanja.
Vrlo je cijenjena namirnica ugodnog okusa i velike prehrambene vrijednosti i sadrži sve
vrijedne sastojke mlijeka (mliječne masti, bjelančevine, minerale i masnoće). Svaki sir
ima poseban i prepoznatljiv okus, ovisno o vrsti sira, mlijeka i tehnologiji proizvodnje.
Okus sira uvelike ovisi o regiji iz koje potječe pa tako mediteranski sir ima intenzivniju
aromu od sira proizvedenog u ravnicama.
Veliki broj vrsta sira nastao je još prije nekoliko stoljeća te se tako njegova proizvodnja
i dalje odvija u skladu s lokalnim tradicijama i specifičnim prirodnim uvjetima.
Proizvodnja sira odražava identitet sredine u kojoj nastaje, a određene vrste sira tako
nose naziv zemljopisnog podrijetla kao što su Camembert i Brie iz Francuske, Gouda i
14
Edam iz Nizozemske, Cheddar i Cheshire iz Velike Britanije, Emmentaler i Gruyère iz
Švicarske, Parmezan i Gorgonzola iz Italije.
Ekološka proizvodnja sira podrazumijeva proizvodnju u skladu s propisima i pravilima
o ekološkoj proizvodnji od strane Europske unije što znači da se poštuju pravila o
uzgoju životinja koja pasu isključivo u čistoj prirodi, bilja za ispašu životinja, utjecaju
na okoliš te pravila u samom procesu proizvodnje sira putem suvremenih tehnologija.
Sama ekološka proizvodnja sira počinje od ekološkog uzgoja životinja, a to je aktivnost
koja je povezana sa zemljom koja treba sadržavati potrebne organske i hranjive tvari,
kad god je to moguće, životinje bi trebale imati pristup otvorenim prostorima i
pašnjacima. Hrana koju životinje jedu izravno utječe na mlijeko koje životinje daju,
odnosno izravno utječe na mliječne proizvode od mlijeka. Postoje određene studije koje
otkrivaju da organsko mlijeko sadrži veći udio vitamina E, beta karotena i omega 3
masnih kiselina u usporedbi s konvencionalnim mlijekom. Vitamin E i beta karoten su
važni antioksidansi dok omega 3 pomaže u snižavanju razine kolesterola u krvi. Ovime
se još jednom potvrđuje koliko je ekološka hrana i ekološki način života bolji i
kvalitetniji za ljudsko zdravlje. (www.organicguide.com, 2015.)
Uredbom o higijeni hrane 852/2004 postavljena su opća pravila higijene u proizvodnji
svih vrsta hrane, obveze proizvođača (farmera, prerađivača, distributera itd.) te
smjernice za dobru proizvođačku praksu. Poseban naglasak je na sustavu samokontrole i
odgovornosti svih sudionika u procesu proizvodnje koji su odgovorni za osiguranje
zdravstvene ispravnosti hrane. Uredbom je omogućeno da se opće odredbe o higijeni
primjenjuju u primarnoj proizvodnji hrane te svim ostalim fazama koje prate primarnu
proizvodnju. Pod primarnom proizvodnjom, primjerice u stočarskoj proizvodnji,
podrazumijeva se proizvodnja i uzgoj životinja namijenjenih proizvodnji hrane,
transport životinja između farmi kao i transport životinja u klaonicu ili na tržište.
(www.gospodarski.hr, 2015.)
Kada se primarni proizvodi prerađuju na mjestu proizvodnje, kao što je proizvodnja
sirovog mlijeka na farmi, tada se više ne radi o primarnoj proizvodnji kao ni primarnom
proizvodu pa su higijenski zahtjevi takve proizvodnje i prodaje na farmi drugačiji.
Ovakav način prerade mora zadovoljiti propisane higijensko-tehnološke uvjete za
izgradnju objekta, opremu, skladištenje, uklanjanje otpada, i prijevoz hrane. Ipak,
15
zakonodavstvo u određenim uvjetima predviđa i dopušta tzv. odstupanja od Uredbe
zbog primjene tradicionalnih alata i metoda u procesu proizvodnje hrane koje se moraju
validirati i ne smiju ugroziti zdravstvenu ispravnost proizvoda. (www.gospodarski.hr,
2015.)
Proizvođači sira uglavnom imaju svoja stada i njihov je zadatak omogućiti životinjama
svježu slamu za ležanje u stajama i ekološku stočnu hranu. Na taj način životinje same
stvaraju gnojivo pa tlo dobiva dovoljno hranjivih tvari za urod. Također je predviđeno i
vođenje evidencija o vrsti i podrijetlu hrane za životinje, provedenim liječenjima
životinja, pojavama bolesti koje utječu na zdravstvenu ispravnost proizvoda
životinjskog podrijetla, rezultate provedenih analiza na uzorcima uzetim od životinja ili
drugim uzorcima bitnima za zdravlje ljudi, te sva izvješća o obavljenim pregledima
životinja ili proizvoda životinjskog podrijetla. (www.gospodarski.hr, 2015.)
Uvjeti opremanja objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla moraju biti u
skladu sa standardima EU, a to znači da se dopušta korištenje obrađenih drvenih
konstrukcija u prostorijama za dimljenje, zrenje i skladištenje. Podovi, zidovi i stropovi
mogu biti od prirodnih materijala, a različite tehnološke faze proizvodnje ili proizvodnja
različitih proizvoda može se odvijati u jednoj prostoriji. U jednoj prostoriji mogu se
skladištiti i sirovine i gotovi proizvodi. U objektima koji služe proizvodnji sira može se
koristiti jedan sudoper za pranje ruku i hrane, a voda se mora ispitati jednom godišnje
udovoljava li odredbama propisa o vodi za piće. Također, proizvođači sireva se
provjeravaju od strane nadležne inspekcije, a provjera se odnosi na ispravno
postavljanje sustava i ispitivanje da li se sustav provodi učinkovito i dosljedno.
Provjerava se i usklađenost rezultata sa planom te jesu li uspostavljene mjere prikladne
za postizanje ciljeva. (www.glasistre.hr, 2015.)
Za primarne proizvođače hrane bitne su nacionalne pa tako i europske preporuke o
primjeni dobre higijenske prakse koje moraju sadržavati sve relevantne podatke o
mogućim opasnostima vezanima uz primaran proces proizvodnje te mjerama za
praćenje kontrole. U tom pogledu važna je edukacija proizvođača i izrada smjernica o
kontroli bioloških, kemijskih i fizikalnih onečišćivača; uporabi vode, organskog otpada i
gnojiva, primjeni sredstava za zaštitu bilja, pripremi, skladištenju i uporabi hrane za
životinje, higijeni držanja životinja te higijeni prijevoza hrane. Među obvezama
16
subjekata koji posluju s hranom (proizvođača, prerađivača, distributera itd.) ističe se
uspostavljanje, provođenje i održavanje sustava HACCP3 koji je temeljni alat u
osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane. Implementacija HACCP sustava
podrazumijeva cjelovit pristup, punu suradnju i angažiranost svih zaposlenika u
prehrambenom sektoru. (www.gospodarski.hr, 2015.)
Sukladno pravnoj i teorijskoj zasnovanosti ekološke proizvodnje sira proizvođači sireva
proizvode u skladu s najnovijim normama i pravilima o higijeni, uzgoju životinja,
opremanju objekata i tipu proizvodnje. Rezultat ovakvog poslovanja je ispitan i
poboljšan proizvod kojeg potrošači prepoznaju kao kvalitetan.
3Hazard Analysis Critical Control Points – Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke, integrirani sustav
kontrole sigurnosti hrane u svim fazama procesa njene proizvodnje i distribucije
17
3. BILANCA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA U EU I RH
Analizom bilance ekološke proizvodnje i potrošnje sira u Europskoj Uniji i Republici
Hrvatskoj moguće je utvrditi da li proizvodnja sira zadovoljava potrebe i želje potrošača
te u kojoj mjeri potrošači konzumiraju sireve. Osim navedenog, analiza proizvodnje i
potrošnje ekološkog sira pruža direktan uvid u proizvodnju i potrošnju sira zemalja
članica EU. Na temelju analize dolazi se do zaključka da li određena zemlja članica EU
u većoj mjeri proizvodi sir ili konzumacija sireva nadmašuje njenu proizvodnju.
Svaka zemlja odlučuje se za uvoz ili izvoz sukladno stanju na njenom tržištu. Neke
zemlje EU su gospodarski stabilne te su njihova tržišta uređena kao što je to u slučaju
Njemačke. S druge strane neke države još nemaju dovoljno razvijena tržišta i sustav
proizvodnje da bi mogli konkurirati s proizvodima drugih zemalja, a takva situacija je
trenutno u Republici Hrvatskoj.
3.1. Proizvodnja ekološkog sira u EU
Proizvodnja ekološkog sira u Europskoj Uniji za razdoblje od 2009. do 2015. godine
prikazana je u Tablici 1., a podaci su preuzeti sa talijanske stranice CLAL koja
svakodnevno prati tržište mliječnih proizvoda na području EU i u svijetu.
Proizvodnja sira u gotovo svim državama članica EU uglavnom tijekom godina raste.
Ipak, kod nekih zemalja vidljivo je kako proizvodnja varira tijekom niza godina kao što
je to slučaj za Francusku, dok je u slučaju Italije vidljiv pad proizvodnje sira u
promatranom razdoblju.
18
Tablica 1. Proizvodnja ekološkog sira u EU
PROIZVODNJA EKOLOŠKOG SIRA U EU
(izražena u tonama)
Zemlje
članice EU
2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.(Veljača)
Austrija 145.928 153.385 159.267 165.362 163.127 173.290 29.890
Belgija 68.760 71.930 77.420 75.080 77.460 79.150 13.510
Njemačka 2.085.590 2.169.410 2.196.390 2.240.220 2.258.260 2.298.030 369.340
Danska 324.300 292.200 274.800 302.700 323.200 369.100 57.200
Italija 1.071.790 1.021.760 1.002.310 984.590 955.310 989.250 162.840
Francuska 1.712.339 1.827.485 1.767.326 1.846.352 1.831.284 1.827.950 294.040
Poljska 628.261 667.511 680.363 718.645 744.475 759.620 120.980
Slovačka 30.608 25.124 26.690 27.887 28.287 28.570 4.780
Ukupno u
EU-8 6.067.576 6.228.805 6.184.566 6.360.836 6.381.403 6.524.960 582.640
Ukupno u
EU-28 8.248.980 8.455.305 8.441.542 8.661.290 8.716.334 8.670.320 1.398.960
Postotak
promjene +2,50 -0,16 +2,60 +0,64 -0,53 -1,21
Izvor: Obrada autora prema podacima CLAL-a, www.clal.it, 2015.
Analizom podataka iz Tablice 1. moguće je zaključiti kako je proizvodnja sira u svim
zemljama članicama EU različita i kako ona varira tijekom godina. Najveću proizvodnju
sira u EU bilježe Njemačka, i to u svom konstantnom rastu proizvodnje, Francuska i
Italija, dok najnižu proizvodnju ima Slovačka, a slijede je Belgija i Austrija. Njemačka
najveću proizvodnju sira bilježi u 2014. godini kada je proizvela 2.298.030 tona sira,
dok je Francuska najveću proizvodnju sira imala 2012. godine kada je proizvela
1.846.352 tone sira. Slovačka najnižu proizvodnju sira bilježi u 2009. godini a proizvela
je 25.124 tone sira, slijedi Belgija u kojoj je proizvodnja sira bila najmanja u 2009.
godini a iznosila je 68.760 tona. Uspoređujući najveću proizvodnju sira u Njemačkoj i
19
Slovačkoj proizlazi kako je proizvodnja sira u Njemačkoj 75 puta veća od proizvodnje u
Slovačkoj. Navedena razlika u proizvodnji rezultat je različitog stanja u gospodarstvu
zemalja i životnog standarda ljudi jer određeni sirevi spadaju u namirnicu visoke
kvalitete što jednako ne prepoznaju svi potrošači.
Proizvodnja sira u Europskoj Uniji se također mijenja tokom godina, pri čemu je
najveća proizvodnja zabilježena 2013. godine i iznosila je 8.716.334 tone, te se u
odnosu na 2012. godinu povećala za 0.64%, no u sljedećoj 2014. godini vidljiv je pad
od 0,53%. Najniža proizvodnja sira u EU bila je 2009. godine i iznosila je 8.248.980
tona. Također, u 2015. godini prema zadnjim dostupnim statističkim podacima
zabilježeno je kako je proizvodnja u veljači 2015. godine pala za 1,21% u odnosu na
veljaču 2014. godine.
Rezultat ovakvog odvijanja procesa proizvodnje sira odraz su trenutnih stanja u
gospodarstvu i općenitog funkcioniranja tržišta gdje potrošači svojom potražnjom i
platnim sposobnostima uvelike utječu na cjelokupan razvoj proizvodnje i gospodarstva
u cjelini. Proizvodnja ekološkog sira prema pravilima EU sve je popularnija upravo iz
razloga što je potražnja za eko proizvodima porasla od strane potrošača kako u EU tako
i općenito u svijetu.
3.1.1. Potrošnja ekološkog sira u EU
Potrošnja ekološkog sira u Europskoj Uniji u razdoblju od 2008. do 2013. godine
prikazana je u Tablici 2. Sukladno podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i
razvoj moguće je napraviti usporedbu potrošnje sira po glavi stanovnika u navedenim
članicama EU kao i na temelju cjelokupnog prosjeka EU.
Tablica 2. Potrošnja ekološkog sira u EU
20
POTROŠNJA EKOLOŠKOG SIRA U EU
(izražena u kg/stanovniku)
Zemlje
članice EU 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Austrija 18.3 19.1 18.2 20.0 20.3 19.9
Belgija 15.8 15.5 16.0 15.3 15.3 15.0
Njemačka 22.2 22.3 23.5 24.2 24.2 24.3
Italija 20.7 21.0 21.1 22.3 21.4 20.7
Francuska 26.9 26.5 26.6 26.2 26.2 25.9
Poljska 10.7 10.8 11.3 11.4 11.4 11.4
Slovačka 9.2 9.5 10.0 10.3 10.1 11.2
Ukupno u
EU-28 16.7 16.7 17.2 17.3 17.3 17.2
Izvor: Obrada autora prema podacima OECD-a, www.oecd.org, 2015.
Na potrošnju ekološkog sira općenito utječe veliki broj čimbenika. Konzumacija sira
podrazumijeva jedan oblik tradicije, odnosno neki potrošači njeguju tradiciju
konzumacije visoko kvalitetnih sireva osobito ako ih za takav oblik tradicije veže
zemljopisno podrijetlo. Odabir sireva i način posluživanja vezan je uz običaje pojedinog
naroda. U nekim državama kvalitetan sir i vino podrazumijevaju kulturu življenja, kao
što je to izraženo u Francuskoj i Italiji gdje se sir jede nakon zadnjeg slanog jela, a prije
deserta kako bi mogli nastaviti piti vino koje su pili uz prethodno jelo. Nijemci i
Englezi, s druge strane, jedu sir kao zadnje jelo. U istočnoj Europi, pak, sir se vrlo često
jede i kao predjelo ili samostalan obrok, dok su Amerikanci majstori u uklapanju sireva
u razna jela, osobito ona iz kategorije brze hrane (www.zdravakrava.hr, 2015.). Osim
navedenog, na potrošnju sira utječe kupovna moć i navika kupovanja kvalitetnih sireva
jer svaki potrošač kupuje i konzumira proizvod ovisno o njegovim potrebama i
osobnom zadovoljstvu.
Podaci iz Tablice 2. upućuju kako potrošnja ekološkog sira u nekim zemljama raste, u
nekima bilježi konstantan rast dok je kod nekih zemalja vidljiv pad. Tako primjerice
21
Njemačka i Slovačka bilježe konstantan rast tijekom godina dok je u Belgiji vidljiv pad
potrošnje osim izuzetka 2010. godine kada je zabilježen rast od 0,5 kg po stanovniku.
Iako joj je potrošnja u zadnjih nekoliko godina pala, Francuska i dalje bilježi najveću
potrošnju sira, a u 2008. godini ona je iznosila 26,9 kg po stanovniku. Osim u
Francuskoj velika potrošnja sira prisutna je i u Njemačkoj i Italiji. Najmanja potrošnja
sira je u Slovačkoj, te je 2013. godine iznosila 11.2 kg po stanovniku, slijedi je Poljska.
Potrošnja ekološkog sira prema ukupnom prosjeku EU bila je u konstantnom rastu do
2013. godine kada je zabilježen pad i tada je potrošnja sira iznosila 17,2 kg po
stanovniku. Najmanja potrošnja bila je tokom 2008. i 2009. godine.
Osim Grčke i navedenih zemalja u Europskoj Uniji veliki potrošači sireva u Europi su
Island, Švicarska te Norveška, dok su u svijetu najveći proizvođači i potrošači sireva
Amerikanci.
3.1.2. Stupanj samodostatnosti ekološkog sira u EU
Na temelju statističkih podataka preuzetih sa talijanske službene stranice CLAL moguće
je utvrditi stupanj samodostatnosti na području Europske Unije. Stupnjem
samodostatnosti procjenjuje se i utvrđuje odnos između proizvodnje i potrošnje. Kao
rezultat usporedbe proizvodnje i potrošnje ekološkog sira određuje se u kojoj mjeri se
sirevi uvoze ili izvoze na ostala međunarodna tržišta. Rezultati analize stupnja
samodostatnosti prikazani su u Tablici 3.
Tablica 3. Stupanj samodostatnosti proizvodnje i potrošnje ekološkog sira u EU
22
STUPANJ SAMODOSTATNOSTI PROIZVODNJE I POTROŠNJE EKOLOŠKOG SIRA U EU
(izraženo u tisućama tona)
2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Proizvodnja 8.249 8.455 8.442 8.661 8.670
Potrošnja 7.764 7.907 7.843 7.970 8.004
Ukupna bilanca 485 584 599 691 666
Izvor: Obrada autora prema podacima CLAL-a, www.clal.it, 2015.
Prema statističkim podacima iz Tablice 3. utvrđeno je da se na području Europske Unije
proizvodnja i potrošnja ekološkog sira tijekom godina povećavaju. Izuzetak je 2011.
godina kada je zabilježen blaži pad i proizvodnje i potrošnje ekološkog sira. U odnosu
proizvodnje i potrošnje ekološkog sira vidljivo je kako proizvodnja nadmašuje
potrošnju u razdoblju od 2009. do 2013. godine. Ukupna bilanca predstavlja stanje na
tržištu ekološkog sira u EU. Tako je stupanj samodostatnosti proizvodnje ekološkog sira
najmanji bio 2009. godine i iznosio je 485 000 tona, a najveći je bio 2012. godine kada
je iznosio 691 000 tona. U razdoblju od 2009.- 2012. godine stupanj samodostatnosti se
konstantno povećavao, dok je u 2013. godini zabilježen blaži pad. U slučaju gdje
proizvodnja premašuje potrošnju kao rezultat se javlja povećan izvoz ekološkog sira na
ostala međunarodna tržišta o čemu će biti riječ u nastavku rada.
3.1.3. Izvoz ekološkog sira
Europska Unija veliko je tržište brojnih proizvoda koje konkurira sa ostalim svjetskim
tržištem. Obradom podataka utvrđeno je kako se EU bazira na izvoz ekološkog sira na
što upućuju podaci u Tablici 4.
Tablica 4. Bilanca sira u EU
23
BILANCA SIRA U EU
(izraženo u tisućama tona)
2011. 2012. 2013. 2014. 2015. (Veljača)
Proizvodnja 8.442 8.661 8.716 8.670 1.399
Uvoz 74 77 75 76 9
Izvoz 673 768 787 721 102
Domaća potrošnja
(P+U-I)
7.843 7.970 8.004 8.026 1.306
Izvor: Obrada autora prema podacima CLAL-a, www.clal.it, 2015.
Sukladno podacima zaključuje se kako je izvoz ekološkog sira iz EU puno veći nego
uvoz. Uvoz i izvoz se tijekom godina povećavaju iako je u 2014. godini zabilježen blagi
pad izvoza. Statistički podaci iz 2013. godine upućuju na to kako najveći dio izvoza čini
sir kojeg je u Rusiju izvezeno 257 000 tona (33% ukupnog izvoza sira). U nekim
državama članicama ovakav podatak izazvao je problem stoga je u 2013. godini i dalje
zabilježen pad izvoza sira u Rusiju od strane Njemačke, no to je za posljedicu imalo
povećanje izvoza sira iz drugih zemalja članica kao što su Nizozemska, Danska i
Poljska.
Tijekom 2013. godine proizvođači iz EU ukupno su kroz izvoz prodali više od 3,6
milijuna tona sira što je 36 % od njihove ukupne godišnje proizvodnje. U prvih šest
mjeseci 2013. godine najveći izvoznici sireva unutar EU bile su Njemačka, Francuska,
Nizozemska, Danska i Italija sa ukupno 1,245.000 tona te zajedno na EU tržištu drže
udio od preko 70 posto. Prednjači Njemačka sa 530.000 tona. Spomenutih pet zemalja
ujedno su i najveći europski uvoznici sireva, sa količinom od 870 tisuća tona 2013.
godine prisvojili su udjel od 50 posto uvoza. (www.poslovni.hr, 2015.)
Omjer iznesenih podataka otkriva da je ovih pet članica EU 2013. godine zabilježilo 20
% veći izvoz od uvoza sira. Zemlje EU godišnje proizvedu oko 11 milijuna tona sira od
čega na tržište Ruske Federacije plasiraju oko 257 tisuća tona što je količinom bilo
dostatno da se u Bruxellesu po brzom postupku izglasaju interventne mjere.
(www.poslovni.hr, 2015.)
24
Pomoću statističkih podataka sa Eurostata u Tablici 5. prikazana je količina izvoza
ekološkog sira iz Europske Unije u ostale zemlje svijeta. Europska Unija je 2014.
godine u Rusiju isporučila 133 307 tona što je ujedno i najveći izvoz ekološkog sira iz
EU iste godine. Nakon Rusije, EU najviše sira izvozi na područje SAD-a i u 2014.
godini izvoz sira je iznosio 120 017 tona, slijede Švicarska, Japan, Saudijska Arabija,
Alžir i ostale zemlje svijeta kao što su Kanada, Norveška, Ukrajina, Brazil itd.
Tablica 5. Izvoz ekološkog sira EU na međunarodna tržišta u 2014. godini
IZVOZ EKOLOŠKOG SIRA EU NA MEĐUNARODNA TRŽIŠTA U 2014. GODINI
EU- 28 Nizozemska Francuska Njemačka Italija Poljska Danska
Izvoz- EU 720 900 121 932 104 416 90 626 83 361 58 428 57 727
Rusija 133 307 26 808 3 572 13 305 3 926 17 706 14 139
SAD 120 017 14 475 22 509 6 408 27 938 1 816 7 629
Švicarska 53 787 1 504 13 716 14 149 19 420 21 1 438
Japan 46 292 8 181 9 402 8 737 8 233 : 8 633
Saudijska
Arabija 31 107 2 967 7 058 3 529 327 7 085 145
Alžir 22 173 8 554 1 436 1 658 186 2 020 96
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostata, www.ec.europa.eu/eurostat, 2015.
Što se tiče zemalja članica EU najveći izvoznici sireva u 2014. godini bile su
Nizozemska, Francuska, Njemačka, Italija, Poljska i Danska. Baš kao i u prethodnoj
2013. godini. Nizozemska je najviše sira isporučila na područje Ruske Federacije i to 26
808 tona, Francuska je najviše sira isporučila u SAD u količini od 22 509 tona, a
Njemačka je najveću količinu sira od 14 149 tona izvezla u Švicarsku. Italija najviše
sira izvozi u SAD, dok Poljska i Danska najviše izvoze u Rusiju.
Europska Unija veliki je izvoznik sireva i upravo kroz izvoz ostvaruje najveći profit.
Osim što izvozi u druge europske zemlje koje nisu članice EU, veliki dio izvozi i u
prekooceanske zemlje.
25
3.2. Proizvodnja ekološkog sira u RH
Proizvodnja ekološkog sira u Hrvatskoj sve više dobiva na važnosti osobito iz razloga
što je sir proizveden u Hrvatskoj sve cjenjeniji u svijetu i Europi o čemu svjedoče
brojne nagrade. Tako je npr. na World Cheese Awardsu u Birminghamu 2012. godine
sir Dalmatinac (proizveden u Paškoj sirani) proglašen najboljim sirom ovog dijela
Europe (Best Central & Eastern Europan cheese). Isto tako, na spomenutom natjecanju
dvije stotine međunarodnih sudaca Paškoj sirani dodijelilo je dvije srebrne medalje za
ovčje sireve Paški i Pramenko, a i tada novi sir, Mediterano, sir sa paškom kaduljom
osvojio je srebro (www.pag.hr, 2015.). U Tablici 6. detaljnije će se objasniti
proizvodnja sira u Hrvatskoj i njen udio u europskoj proizvodnji.
Tablica 6. Proizvodnja ekološkog sira u RH
PROIZVODNJA EKOLOŠKOG SIRA U RH
(izraženo u tonama)
2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
2015.
(Veljača)
Hrvatska 28.284 28.570 29.804 31.364 32.298 31.850 5000
Poljska 628.261 667.511 680.363 718.645 744.475 759.620 120.980
Slovačka 30.608 25.124 26.690 27.887 28.287 28.570 4.780
Italija 1.071.790 1.021.760 1.002.310 984.590 955.310 989.250 162.840
EU-28 8.248.980 8.455.305 8.441.542 8.661.290 8.716.334 8.670.320 1.398.960
Izvor: Obrada autora prema podacima CLAL-a, www.clal.it, 2015.
Na temelju izloženih podataka zaključuje se kako je proizvodnja u Hrvatskoj bila
najveća 2013. i iznosila je 32.298 tona, a najmanja proizvodnja bila je 2009. godine i
iznosila je 28.284 tone. Tijekom godina proizvodnja sira se mijenjala i rasla je sve do
2014. godine kada je zabilježen pad u odnosu na prijašnju 2013. godinu, a taj pad iznosi
448 tona. Hrvatska proizvodnja sira čini tek mali udio u europskoj proizvodnji, ali može
26
se uspoređivati sa zemljama kao što su Poljska iako ona ima dosta veću proizvodnju, no
primjerice Slovačka u svim godinama bilježi manju proizvodnju od Hrvatske osim
izuzetka 2009. godine gdje je proizvodnja u Slovačkoj nešto veća nego u Hrvatskoj.
Proizvodnja sira u Hrvatskoj raste zahvaljujući sve većem broju malih poljoprivrednih
gospodarstava. U Republici Hrvatskoj 2004. godine osnovana je Radna grupa za
sirarstvo unutar koje su svojim predanim radom savjetodavci postigli značajan napredak
u tom specijalističkom smjeru te u suradnji sa znanstvenom zajednicom i nadležnim
tijelima postavili temelje razvoja sirarstva koji je prepoznatljiv na obiteljskim
poljoprivrednim gospodarstvima u Republici Hrvatskoj.
Rezultati ovog sveobuhvatnog savjetodavnog rada su vrlo vidljivi i konkretni, što znači
da postoji 108 novo otvorenih malih obiteljskih sirana, od čega njih 58 prerađuje kravlje
mlijeko, a ostalih 50 ovčje i kozje mlijeko dok su početku rada radne grupe za sirarstvo
bila samo 3 registrirana objekta. Također, postoje 1147 objekata registriranih za
proizvodnju i prodaju svježeg sira i vrhnja, a s njih 30% Radna grupa za sirarstvo
surađuje na edukaciji i proizvodnji zdravstveno ispravnog proizvoda. U ovim malim
obiteljskim objektima se prema procjenama prerađuje između 10 i 12 milijuna litara
kravljeg mlijeka u svrhu proizvodnje sira. Prostora na tržištu naročito Istre, Primorja,
Dalmacije i Zagrebačke regije ima za još duplo više ovakvih gospodarstava. Obiteljske
sirane stabilna su i respektabilna gospodarstva i čuvari hrvatskog ruralnog prostora bez
obzira na njihovu veličinu. (www.savjetodavna.hr, 2015.)
Osnivanjem Radne grupe za sirarstvo i suradnje sa nadležnim tijelima, kao i raznim
edukacijama povećana je proizvodnja ekološkog sira na području Hrvatske. Također,
porasla je potražnja za sve većim osnivanjem poljoprivrednih gospodarstava u svrhu
proizvodnje sira.
3.2.1. Potrošnja ekološkog sira u RH
Potrošnja ekološkog sira u Hrvatskoj sve je veća što potvrđuju i podaci u Tablici 7.
Potrošači sve više cijene ekološki način uzgoja i proizvodnje hrane jer im to jamči veću
kvalitetu i ispravnost proizvoda koja je i dokazana primjenom strogog sustava kontrole
nad eko proizvodima. Na temelju statističkih podataka Organizacije za ekonomsku
suradnju i razvoj moguće je analizirati potrošnju ekološkog sira u RH.
27
Tablica 7. Potrošnja ekološkog sira u RH
POTROŠNJA EKOLOŠKOG SIRA U RH
(izražena u kg/stanovniku)
2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Hrvatska 7.3 7.1 8.7 7.7 9.6 10.2
Poljska 10.7 10.8 11.3 11.4 11.4 11.4
Slovačka 9.2 9.5 10.0 10.3 10.1 11.2
Italija 20.7 21.0 21.1 22.3 21.4 20.7
EU-28 16.7 16.7 17.2 17.3 17.3 17.2
Izvor: Obrada autora prema podacima OECD-a, www.oecd.org, 2015.
Najveća potrošnja sira u Hrvatskoj bila je 2013. godine i iznosila je 10.2 kg po
stanovniku dok je najmanja bila 2009. i iznosila je 7.1 kg po stanovniku. Prema ovim
podacima Hrvatska dosljedno slijedi Poljsku i Slovačku s obzirom da je nova članica
EU te broji manji broj stanovnika od svih navedenih država. Dakle, potrošnja sira u RH
premašuje 10 kilograma po stanovniku dok gotovo trećina europskog stanovništva ima
potrošnju koja iznosi ispod šest kilograma po glavi stanovnika, što znači da potrošnja
sira u RH ne zaostaje jako za drugim zemljama (www.agroburza.hr, 2015.). Za razliku
od drugih naroda EU, Hrvati nisu toliki ljubitelji sireva kao što su to Francuzi i
Talijani, stoga je i to razlog manje konzumacije i potrošnje sireva u Republici
Hrvatskoj.
U Hrvatskoj se najviše konzumira svježi kravlji sir koji se može kupiti na tržnicama ili u
supermarketima. Isto tako na području Hrvatske postoji više od 20 vrsta autohtonih
sireva, a među gastro užicima visoko mjesto ima paški sir. Ostali poznati hrvatski
autohtoni sirevi koje potrošači konzumiraju su istarski pekorino sir, lički škripavac,
krčki, brački, dubrovački, grobnički sir itd. (www.novilist.hr, 2015.).
Bez obzira što kultura konzumacije sireva u Hrvatskoj nije jednaka kao i u drugim
zemljama kao što su Francuska i Italija, hrvatski potrošači sireva ipak ne zaostaju
28
mnogo u konzumaciji sireva, a posebno onih autohtonih koji su vezani uz zemljopisno
podrijetlo.
3.2.2. Stupanj samodostatnosti ekološkog sira u RH
Temeljem podataka o proizvodnji i potrošnji ekološkog sira u Hrvatskoj može se
odrediti stupanj samodostatnosti tj. kakva je mogućnost poboljšanja izvoza sira iz RH u
druge zemlje članice EU. Rezultati su prikazani u Tablici 8.
Tablica 8. Stupanj samodostatnosti proizvodnje i potrošnje ekološkog sira u RH
STUPANJ SAMODOSTATNOSTI PROIZVODNJE I POTROŠNJE EKOLOŠKOG SIRA U RH
(izraženo u tonama)
2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Proizvodnja 28.284 28.570 29.804 31.364 32.298
Potrošnja 30.196 37.001 32.748 40.829 43.381
Ukupno
bilanca -1.912 -8.431 -2.944 -9.465 -11.083
Izvor: Obrada autora prema podacima CLAL-a, www.clal.it, 2015.
Analizom stupnja samodostatnosti proizvodnje i potrošnje ekološkog sira u RH u
razdoblju od 2009.-2013. godine dolazi se do zaključka kako potrošnja ekološkog sira u
RH nadmašuje njenu proizvodnju. Rezultat takvog stanja je činjenica da Hrvatska
većinu svojih sireva uvozi iz zemalja EU, primjerice iz Njemačke, ali isto tako uvozi i
jeftine sireve iz Južne Amerike, dok mali dio izvozi u zemlje koje nisu članice EU, a to
su Srbija, BIH, SAD, Crna Gora.
3.2.3. Mogućnost izvoza ekološkog sira u EU
Iako Hrvatska većinu svojih sireva izvozi u zemlje izvan Europske unije, a uvozi
većinom iz zemalja članice EU, takvo stanje ipak se može popraviti. Dosada je Hrvatska
bila suočena s problemom pristupa na europsko tržište uopće jer nije bila članica EU.
Međutim nakon pristupanja Europskoj uniji 1. srpnja 2013. godine, Hrvatska postaje
29
otvorenija prema zemljama članicama EU. Uključivanje u Uniju hrvatskim
proizvođačima je omogućilo ukidanje carinske zaštite i olakšan pristup hrvatskim
proizvodima na tržište zemalja Europske unije. Za poboljšanje poslovanja sa EU
hrvatski proizvođači dužni su ostvariti konstantnu modernizaciju proizvodnje, ulagati u
nove proizvode, poboljšati marketing i raditi sve više na brendiranju proizvoda jer ono
omogućuje da svaki proizvod bude dobro oglašen i primijećen kao novitet, potrebno je
uspostaviti i nove lance distribucije i širenja proizvodnje u regiji.
U prvih šest mjeseci u 2013. godini Hrvatska je uvezla 7.071 tonu sira iz članica Unije
što predstavlja rast od 50 posto nego u istom razdoblju prethodne godine. Činjenica da
je paralelno za 56 posto rastao izvoz hrvatskih sireva na unutarnje tržište EU međutim,
ne može popraviti situaciju jer je europskim kupcima ukupno prodano tek 276 tona sira
(www.poslovni.hr, 2015.). Povećani uvoz ugrožava proizvođače sireva i stoga bi ih
trebao potaknuti na veću modernizaciju i edukaciju o uspješnom poslovanju na
vanjskim tržištima. S obzirom na trenutnu situaciju u proizvodnji sira kod najvećih
hrvatskih proizvođača može se ustvrditi kako su se tehničko-tehnološka razina
proizvodnje i zadovoljavanje uvjeta sigurnosti hrane odavno uskladili sa zahtjevima
koje propisuje europsko zakonodavstvo. (www.agroklub.hr, 2015.)
Na europskom tržištu su poznati sirevi od ovčjeg mlijeka iz Španjolske i Italije te takvo
stanje na tržištu za hrvatske proizvođače sireva nije jednostavno jer kao što je to u
slučaju Paške sirane, paški sir je skuplji od mnogih sireva. Osim toga, on je nedovoljno
poznat na europskom tržištu da bi mogao ravnopravno konkurirati s ostalim sirevima
prepoznatljive kvalitete. No, dobrim marketingom može se puno toga postići. Tako je
2012. godine Paška sirana sudjelovala na sajmu SIAL u Parizu, a to je najveći sajam
hrane u Europi uz njemačku ANUGU koja se održava svake dvije godine u Koelnu.
Paška sirana nastupila je na štandu HGK (Hrvatska gospodarska komora) uz još
nekoliko hrvatskih proizvođača. Sudjelovanje na takvim sajmovima najbolji je način za
prezentiranje proizvoda i pridobivanje novih potrošača. (www.paskasirana.hr, 2015.)
Najveće tržište za prodaju paškog sira za sada je RH, no za Pašku siranu je važno pratiti
međunarodno tržište i prilagoditi se svim standardima kako bi približili svoj proizvod
zahtjevnom međunarodnom tržištu. Taj aspekt svakako olakšavaju brojni certifikati koje
tvrtka posjeduje, a bez kojih izvoz na inozemna tržišta ne bi bio moguć. Tržišnim
30
sazrijevanjem provode strategiju diferencijacije na temelju bolje kvalitete i čestih
inovativnih proizvoda te se šire na međunarodno tržište. Kratkoročnim i dugoročnim
strateškim razvojnim planovima rade na širenju tržišta, zadovoljstvu potrošača,
kontinuiranom ulaganju u proizvodnju i kvalitetu i inovativnom proširenju asortimana.
Strateška odluka je bila i uvođenje odjela za marketing te provođenje marketinškog
plana kako bi se asortiman Paške sirane distribuirao u RH, u zemlje EU, SAD i druge te
time ostvario godišnji plan povećanja prodaje za 10%.
Za paški sir znaju mnogi stranci, najčešće turisti koji tijekom ljeta borave u Pagu. Kao
dobri kupci paškog sira do sada su se pokazali Slovenci, Česi, ali i gosti iz Bosne i
Srbije. Paška sirana svoje sireve izvozi u SAD gdje se sirevi nalaze i u ponudi prestižnih
restorana, također izvozi i u Njemačku, Austriju, Sloveniju, Srbiju, Švedsku, Belgiju i
Crnu Goru. Kod hrvatskih proizvođača sireva veći problem predstavlja trošak analize
sira iz svake pošiljke jer se svi sirevi prema zakonu moraju analizirati u Hrvatskoj pa
ponovno u zemlji u koju se sir izvozi, dok se papirologija i izvozne dozvole lakše i brže
rješavaju. U 2011. godini Paška sirana je u dva mjeseca izvezla preko dvije tone sireva,
a sirevi proizvedeni u Paškoj sirani se odlično prodaju u Austriji i Njemačkoj i
neprestano se povećava količina koja se izvozi. (www.pagpress.com, 2015.)
Izvoz sireva iz Hrvatske se u zadnjih nekoliko godina povećao, ali još uvijek nije
dosegao europsku razinu izvoza. Iako hrvatski sirevi imaju vrhunsku i provjerenu
kvalitetu, a određeni sirevi se vode i kao autohtoni proizvodi, potrebno je uložiti još više
truda kako bi sir bio prepoznatljiv i tražen proizvod u sve više europskih zemalja.
Hrvatski proizvođači sireva se trebaju fokusirati na europska tržišta, a pogotovo ona
koja su poznata po vrhunskim sirevima kao što su Italija i Francuska jer to može biti
veoma veliki i zavidan uspjeh s obzirom da se govori o zemljama koje prednjače u
proizvodnji kvalitetnih sireva. Dakle, proizvođače u Hrvatskoj očekuje poslovanje na
uređenom europskom tržištu i tako mogu računati na intervencije Europske unije u
slučaju krize, eventualne subvencije za izvoz i druge olakšice.
U slučaju Dukata, oni nakon tri godine priprema uspješno izvoze na više kontinenata.
Dosegnuli su količinu od 2000 tona te izvoze na afrički kontinent, Latinsku Ameriku i
Kinu. U Europskoj Uniji izvoze u Mađarsku, Sloveniju i Italiju.
31
Od kada je Hrvatska ušla u Europsku Uniju ukinuta je carina od 25 % na uvoz sira. To
znači da nema više propisanih zakona kojima se ograničavaju marže, ali država mora
kontrolirati kakva roba ulazi i po kojim cijenama te nadzirati plasmane domaćih
proizvođača i uvoznika ocjenjujući imaju li istovjetan tretman.
32
4. DETERMINANTE EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA
U ovom poglavlju detaljnije će se objasniti utjecaj vanjskih i unutarnjih determinanti na
ekološku proizvodnju sira. Vanjske determinante koje utječu na proizvodnju odnosno na
cjelokupan tržišni sustav određuju se putem raznih svjetskih i europskih organizacija
kao što su OECD (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj), Zajednička
trgovinska politika (CCP), WTO (Svjetska trgovinska organizacija) itd. Unutarnje
determinante koje utječu na ekološku proizvodnju sira jesu klima, sposobnost ljudi,
zemljopisni položaj, tehnologija itd.
4.1. Vanjske determinante
Vanjski utjecaji vrlo su važan čimbenik na proizvodnju općenito, stoga na njih treba
obratiti posebnu pozornost. Europska Unija je dio brojnih organizacija koje upravljaju
tržištem, kontroliraju ga, postavljaju određene standarde i norme proizvodnje. Upravo
su te različite svjetske organizacije zaslužne za nesmetanu razmjenu robe, usluga,
kapitala i ljudi u slobodnoj trgovini.
4.1.1. Trgovinska politika Europske Unije
Europska Unija je ujedno najveća trgovinska sila svijeta i, uz američko, najznačajnije
gospodarstvo svijeta. Unutarnje europsko tržište nastalo je na temeljima ideje o
zajedničkom tržištu na kojima nema prepreke u međunarodnoj razmjeni roba, usluga,
kapitala i ljudi. Upravo je realizacija tog tržišta omogućila Uniji vodeće pozicije u
svijetu što ne bi bilo moguće bez Zajedničke trgovinske politike (CCP). Temelj CCP-a
je Zajednička carinska tarifa prema trećim zemljama kao instrument zaštite Unutarnjeg
tržišta i specifičnog sustava trgovinskih povlastica EU. Uspostavljanjem carinske unije
EU doprinosi harmoničnom razvoju svjetske trgovine, progresivnom ukidanju
restrikcija u međunarodnoj trgovini i izravnim inozemnim ulaganjima kao i snižavanju
carinskih i drugih barijera. (Kandžija i Cvečić, 2010.)
33
Slobodna trgovina nikada nije bila važnija za gospodarski napredak i razvoj te otvaranje
novih radnih mjesta. Sirovine, polugotovi proizvodi kao i sastavnice koje su potrebne
proizvođačima Europske Unije čine dvije trećine uvoza EU, što znači da bi europsko
tržište i dalje trebalo ostati otvoreno za tu robu. Povećanje troška uvoza i ograničavanje
uvoza rezultiralo bi smanjenjem konkurentnosti europskih poduzeća na domaćem i
inozemnom tržištu. Također, slobodna trgovina važna je za izlazak Europske Unije iz
krize koja je započela u Sjedinjenim Državama prilikom sloma drugorazrednih
hipotekarnih kredita 2007. i 2008. godine.
Otvorena tržišta dovela su direktno do otvaranja više radnih i boljih mjesta za Europu i
njezine partnere te su istovremeno zaslužna za stvaranje većeg gospodarskog rasta.
Temeljem podataka iz 2011. godine uočeno je kako je 14 % europske radne snage
izravno ili neizravno ovisilo o izvozu u ostatak svijeta što je povećanje od gotovo 50 %
u odnosu na 1995. godinu. Osim otvorenog tržišta, izravna strana ulaganja također su
ključan indikator za stvaranje novih radnih mjesta pa tako japanska i američka poduzeća
trenutno zapošljavaju više od 4,6 milijuna ljudi u Europi. Liberalizacija trgovine
omogućila je širenje novih ideja i inovacija, razvoj produktivnosti, brojne nove
tehnologije i nova znanstvena istraživanja, što dovodi do poboljšanja kvalitete
proizvoda i usluga kojima se koriste ljudi i poduzeća. (www.europa.eu, 2015.)
Europska Unija osobitu važnost pridaje ekološkim i društvenim pitanjima. Razni
sporazumi o slobodnoj trgovini mogu imati ulogu promicanja održivog razvoja i dobrog
upravljanja kao i poštivanju temeljnih ljudskih prava. Da bi trgovina mogla teći
jednostavnije i glatko, potrebno je pregovarati oko nižih carinskih stopa za izvoznike,
ali je nužno i poštivati vladavinu prava kao temeljni element da se omogući stabilno i
predvidljivo pravno okruženje. (www.europa.eu, 2015.)
Trgovinska politika EU jedna je od temeljnih politika Europske Unije koja je omogućila
slobodnu trgovinu i otvorenost europskog tržišta odnosno trgovinske odnose EU sa
trećim zemljama. Otvaranje Unutarnjeg tržišta rezultiralo je uravnoteženjem uzajamnih
prednosti, to jest tzv. globalnim reciprocitetom. Subjektima iz trećih zemalja otvorene
su jednake mogućnosti za njihova poduzeća i nediskriminirajući tretman. Međutim,
brojni europski izvoznici još se uvijek suočavaju s preprekama u međunarodnoj trgovini
i investicijama.
34
4.1.2. Svjetska trgovinska organizacija
Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT) je upravljao međunarodnom trgovinom
do 1949. godine pa sve do 1. siječnja 1995. godine, kada je započela radom Svjetska
trgovinska organizacija (WTO), koja je preuzela pravila GATT-a, ali sa statusom
međunarodne organizacije i s mnogo širim poljem djelovanja. WTO je nastala kao
rezultat četiri GATT runde pregovora. Utemeljenje WTO-a proizlazi iz Urugvajske
runde koja je okončana Ministarskom konferencijom u Marrakechu, Maroko, u travnju
1994. godine. Deklaracijom iz Marrakecha utemeljena je Svjetska trgovinska
organizacija kao međunarodna organizacija čija se struktura sastojala od Općeg
sporazuma o carinama i trgovini, a nadležnost se proširila na nova dva područja,
trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS).
Temeljni cilj WTO-a je postizanje održivog rasta i razvoja gospodarstva. Osim
temeljnog cilja, djelovanje WTO-a odnosi se i na stvaranje opće dobrobiti, liberalizaciju
trgovine i postizanje bolje suradnje u vođenju svjetske ekonomske politike. Iz
navedenog proizlazi da je najvažnija uloga WTO-a usmjerena na stvaranje
ravnopravnog trgovinskog sustava, ukidanje carinskih i necarinskih prepreka u trgovini
roba i usluga kao i uklanjanje svih protekcionističkih mjera i diskriminacije u
trgovinskim odnosima te integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju u multilateralni
sustav. (www.mvep.hr, 2015.)
Jedno od posebno važnih područja multilateralnih trgovinskih pregovora čini sektor
poljoprivrede. Urugvajska runda donosi potpunu liberalizaciju trgovine poljoprivrednim
proizvodima putem Sporazuma o poljoprivredi od 15. travnja 1994. godine, a bitne
reforme sektora odnose se na pristup tržištu (smanjivanje carina) domaće potpore te
izvozne subvencije i druge mjere kojima je cilj učiniti izvoz konkurentnijim. Ono što je
Unija uspjela izboriti jesu sve veća pažnja prema kvaliteti hrane i stroža zdravstvena
regulativa. (Kandžija i Cvečić, 2010.)
Osnivanje WTO-a pridonijelo je razvoju cjelokupnog gospodarstva, na način da se
liberalizacijom trgovine zemljama članicama omogućila nesmetana razmjena dobara što
je rezultiralo gospodarskim napretkom.
35
4.1.3. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj nastala je na temeljima Organizacije za
europsku gospodarsku suradnju (OEEC) koja je osnovana radi lakšeg koordiniranja
američke pomoći europskom gospodarstvu nakon 2. svjetskog rata ( Marshallov plan,
1947. godine) . Glavni zadatak OECD-a je analiza i prognoziranje ekonomskog rasta te
istraživanje društvenih promjena ili evolucije trgovine, okoliša, tehnologije, itd. OECD
pokriva svu gospodarsku, socijalnu i ekološku problematiku, a posebno poticanje
održivog razvoja i zapošljavanja, poticanje porasta životnog standarda, održavanje
financijske stabilnosti, potporu gospodarskom razvoju ostalih zemalja te doprinos rastu
svjetske trgovine. (Kandžija i Cvečić, 2010.)
OECD je iznimno važna organizacija jer se bavi analizom ekonomskog rasta što je
najvažniji čimbenik gospodarskog napredovanja zemalja. Financijska stabilnost odraz je
vođenja politike neke zemlje. Poboljšati životni standard te povećati zaposlenost glavna
je misija koju nastoje postići većina europskih i svjetskih zemalja, a posebno zbog
vladajuće financijske krize.
4.1.4. Organizacija za prehranu i poljoprivredu
Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda utemeljena je 16. listopada
1945. godine u Quebecu, Kanada, s ciljem poboljšanja razine prehrane i standarda, kao i
unapređenja poljoprivredne proizvodnje i života u seoskim zajednicama. Od 1951.
godine sjedište organizacije je u Rimu. (www.fao.org, 2015.)
Glavni ciljevi FAO-a su postizanje sigurnosti hrane, odnosno iskorjenjivanje gladi i
neishranjenosti kako bi svi ljudi mogli voditi kvalitetan i zdrav život. Osim borbe protiv
siromaštva organizacija se zalaže i za gospodarski i društveni napredak, održivi razvoj i
racionalno korištenje prirodnih resursa, uključujući zemlje, vode, zraka i klime za
dobrobit sadašnjih i budućih generacija. (www.fao.org, 2015.)
Ulaganje u poljoprivredu je jedan od najučinkovitijih načina za smanjenje gladi i
siromaštva, posebno u ruralnim područjima. FAO u partnerstvu s vladama i privatnim
sektorom, nacionalnim i međunarodnim organizacijama te financijskim institucijama
36
radi na povećanju i učinkovitosti ulaganja u poljoprivredu i ruralni razvoj. Drugim
riječima, prema procjenama FAO-a godišnje ulaganje u poljoprivredu treba porasti za
više od 50 %. Aktivnosti od strane FAO-a za poticanje ulaganja u poljoprivredu i ruralni
razvoj su tehnički i ekonomski savjeti vladama o politikama i propisima koji utječu na
javne i privatne investicije, tehnička podrška partnerskim međunarodnim financijskim
institucijama da iskoriste dodatna ulaganja, podržavanje angažmana zemalja u
formulaciji trgovinskih sporazuma koji će omogućiti poboljšanje sigurnosti hrane. U
provedbi trgovinskih sporazuma FAO pomaže zemljama u razvoju kroz studije, analize
i obuke. (www.fao.org, 2015.)
Kao glavna organizacija za sigurnost hrane i iskorijenjivanja gladi, FAO je svojim
dosadašnjim radom utjecao na smanjenje siromaštva i na poboljšanje života u ruralnim
sredinama. No, i dalje je osjetan jaz između bogatih i siromašnih zemalja i pitanje je
kako smanjiti stopu siromaštva na minimum kada politike moćnih zemalja, općenito
diktiraju stanje u svijetu.
4.1.5. Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju
Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) osnovana je 1964.
godine kao glavni organ Opće skupštine Ujedinjenih naroda koji se bave trgovinom,
investicijama i razvojnim pitanjima, posebice pitanjima međunarodne trgovine.
Organizacija ispituje globalne ekonomske trendove i perspektive zemalja u razvoju,
nudi izravnu tehničku pomoć zemljama u gospodarskoj tranziciji, provodi analize i
prikuplja podatke kako bi se poboljšalo razumijevanje sadašnjih i budućih problema u
gospodarstvu, podržava sudjelovanje zemalja u međunarodnoj trgovini i međunarodnim
trgovinskim pregovorima, nastoji ojačati međunarodnu trgovinu uslugama i promiče
integrirani pristup trgovini, okolišu i održivom razvoju. (www.unctad.org, 2015.)
Osim navedenog UNCTAD analizira probleme vezane uz politiku tržišnog natjecanja i
zaštite potrošača, nudi državama članicama informacije o svim pitanjima vezanim za
ulaganje i razvoj poduzetništva, provodi istraživanja u znanosti, tehnologiji (uključujući
informacijske i komunikacijske tehnologije) i inovacijama, pomaže zemljama u razvoju
osmisliti i provesti tehnološke i inovacijske politike za gospodarski rast i održivi razvoj.
37
UNCTAD pomaže više od 90 zemalja u postizanju ciljeva koje su postavile za
gospodarski napredak. Te zemlje pripadaju kategorijama koje imaju posebnu pozornost
Ujedinjenih naroda, i, u mnogim slučajevima, poseban tretman. Od 90 država njih 49
spada u najnerazvijenije zemlje svijeta. (www.unctad.org, 2015.)
Trgovinska politika omogućila je stvaranje slobodne trgovine koja se temelji na
ravnopravnoj razmjeni svih članica. Slobodna trgovina je od velike važnosti za
gospodarski napredak i otvaranje novih radnih mjesta. Značajna je za ekološku
proizvodnju time što je omogućila zapošljavanje ljudi u prehrambenom sektoru, u
skladu sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom utjecala je na širenje ekološke
proizvodnje kao takve i time direktno utjecala na očuvanje okoliša. Omogućila je i izvoz
ekološkog sira na međunarodna tržišta isto tako štiteći se od pretjeranog uvoza
određenim carinskim tarifama.
Svjetska trgovinska organizacija usredotočila se na smanjivanje carina jer je cilj učiniti
izvoz konkurentnijim. Također, omogućava otvoren i ravnopravan sustav trgovinskih
pravila. WTO se bazira na eliminaciji carinskih i necarinskih prepreka u trgovini
proizvoda od sira te uklanja protekcionističke mjere. Veliku ulogu u ekološkoj
proizvodnji ima Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO)
zato što zahtjeva kvalitetu i sigurnost hrane i racionalno korištenje prirodnih resursa, a
to je temelj ekološke proizvodnje. Zalaganjem za proizvodnju proizvoda isključivo
prirodnim putem uz najmanje prerađivačke mjere podigla je poljoprivrednu proizvodnju
na jednu višu razinu i omogućila kvalitetniji život u ruralnim sredinama.
Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) pomaže upravo
zemljama u razvoju kako bi provele nove tehnološke i inovacijske politike u
poljoprivrednoj proizvodnji zalažući se za održivi razvoj i napredak. Tako se zemlje
informiraju o novitetima u proizvodnji i na koje načine se može poboljšati proces
proizvodnje imajući u vidu očuvanje ekološkog sustava u cjelini.
4.2. Unutarnje determinante
Determinante i njihova međusobna usklađenost od velike su važnosti za funkcioniranje
bilo kojeg sustava. Što se tiče unutarnjih determinanti spomenut će se one koje imaju
najveći utjecaj na ekološku proizvodnju sira. Kad se govori o ekološkoj proizvodnji sira
38
uzima se u obzir već sami početak ekološkog uzgoja pa sve do nastajanja proizvoda u
procesu proizvodnje. Od velike je važnosti da se kod ekološkog uzgoja hrane i životinja
poštuju određena pravila jer postoje stalne kontrole na tom području što doprinosi
kvaliteti samog proizvoda.
4.2.1. Klima
Klima i zemljopisni položaj jako su važni za uzgoj životinja iako su u ovom slučaju
ovce izrazito prilagodljive teškim klimatskim uvjetima, pa tako one na otocima u
Hrvatskoj većinu godine borave na otvorenom no u planinskim dijelovima potrebno im
je osigurati zatvoren prostor najviše iz sigurnosti i njihove dobrobiti. Također klima i
vremenski uvjeti osiguravaju rast prirodnog bilja kojima se životinje hrane jer dobra i
svježa hrana jamči potpuni uspjeh proizvodnje dobrog mlijeka, mesa i raznih sireva.
Hrvatsko priobalje i otoci imaju dugu tradiciju uzgoja ovaca te proizvodnje mesa,
mlijeka, sira i vune, čija se ekonomska važnost kroz povijest često mijenjala.
Zbog izražene otpornosti, iznimnih mogućnosti prilagodbe i izdržljivosti, ovce su
dominantna vrsta u stočarskoj proizvodnji Sredozemlja. Zbog nepristupačnih, kamenitih
i krševitih terena, vrlo oskudne vegetacije, ovce su, uz koze najbrojnije od svih vrsta
domaćih životinja koje se uzgajaju na hrvatskim priobalnim i otočkim područjima.
Proizvodnjom mlijeka i preradom u autohtoni sir povećava se dohodovnost obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava, čuva se tradicija, obilježja prepoznatljivosti pojedinih
krajeva i obogaćuje gastronomska ponuda. (www.hrcak.srce.hr, 2015.)
Na specifičnost nekog autohtonog sira uz pasminu najviše utječu klima, zemljopisni
položaj, tlo, voda, botanički sastav prirodnih livada i pašnjaka, te način uzgoja mliječne
stoke i tradicionalne navike i običaji lokalnog stanovništva (Lukač, 1989). Zbog
specifičnih klimatskih uvjeta, posebnosti biljnog pokrova (vegetacije), mnogobrojnih
vrsta aromatičnog i ljekovitog mediteranskog bilja na priobalju i otocima, ovčji i kozji
proizvodi (mlijeko, sir, meso) posebnog su okusa. Visoka koncentracija soli u tlu
izravno se odražava na strukturu biljnog pokrova, a preko nje i na kakvoću mlijeka, sira
i mesa.
39
4.2.2. Zakonodavstvo
„U skladu s legislativom EU u području sigurnosti prehrambenih proizvoda (food
safety) temeljenoj na smjernicama 852/04, 853/04 i 854/04, s kojima se usklađuje
Republika Hrvatska, u RH su na snazi slijedeći zakonski akti glede primjene HACCP
(Analiza opasnosti i kontrola kritičnih točaka) sustava:
1. Zakon o hrani (N.N. br.117/03, 48/04);
2. Pravilnik o provedbi obvezatnih mjera u odobrenim objektima radi smanjenja
mikrobioloških i drugih onečišćenja mesa, mesnih proizvoda i ostalih proizvoda
životinjskog podrijetla namijenjenih prehraniljudi (N.N. br. 74/97);
3. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (N.N. br. 60/92);
4. Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti za
uzgoj, proizvodnju i stavljanje u promet riba i proizvoda od riba te rakova i proizvoda
od rakova i
5. Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i
stavljanje u promet živih školjaka (N.N. br. 129/99)“.
Zakon o hrani odnosi se na zahtjeve u sustavu samokontrole što znači da subjekti u
poslovanju s hranom moraju uspostaviti sustav samokontrole u objektima za
proizvodnju hrane u skladu s načelima analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka
(HACCP sustav). Osim prehrambenih proizvođača HACCP sustav dužni su primijeniti i
distributeri hrane, trgovine koje u svojoj ponudi imaju i hranu, zatim restorani i slični
objekti. Zbog krize koja je nastala pojavom tzv. kravljeg ludila, ali i nekoliko drugih
incidenata vezanih uz hranu Komisija je u veljači 2000. godine u dokumentu „White
paper on food safety“ izdala veći broj inicijativa koje su vezane za poboljšanje
legistative za ljudsku prehranu i stočnu hranu.
Ovakav novi pristup omogućio je uspostavu zakonskog okvira za provođenje kontrole
hrane, izradu legistative za sigurnost hrane te osnivanje neovisnog tijela za pružanje
znanstvenih savjeta zakonodavcima, hrane. Osim navedenog dokumenta, „Higijenski
paket“ (naziv za pet pravilnika i smjernica EU o higijeni hrane) nastoji uskladiti,
sakupiti i pojednostaviti vrlo detaljne i kompleksne higijenske zahtjeve koji su do tada
bili raspoređeni kroz 17 različitih smjernica.
40
Glavni i konačni cilj revizije je stvoriti jedinstveni higijenski sustav koji će pokrivati
proizvođače hrane te proizvođače stočne hrane u svim sektorima, u suradnji s
instrumentima upravljanja sigurnosti hrane i kriznim situacijama kroz cjelokupni lanac
proizvodnje. Također, Europska Unija je 2002. godine usvojila Framework regulation
EC/178/2002, (okvirni pravilnik) koji sadrži opće principe i propise o hrani u EU, te
uspostavlja Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA), kao znanstveno savjetodavno
tijelo. Pravilnik uzima u obzir „načelo predostrožnosti“ i predstavlja odredbe o
uvođenju sljedivosti u proizvodnji hrane. (Antunac, 2004.)
4.2.3. Tehnološki i higijenski uvjeti ekološke proizvodnje sira
„Proizvodnja kvalitetnog ovčjeg sira prvenstveno ovisi o kvaliteti mlijeka za sirenje
odnosno o njegovim kemijsko–fizikalnim i naročito higijenskim osobinama. Ukupnu
kvalitetu mlijeka za sirenje određuju, (Antunac , 2004.) :
1. kemijski sastav (udio masti, bjelančevina, kazeina, suhe tvari bez masti);
2. fizikalna svojstva (kiselost, pH vrijednost, točka ledišta);
3. higijenska kvaliteta (broj somatskih stanica i ukupan broj mikroorganizama);
organoleptička svojstva (izgled, miris, boja, okus) i
4. neprisutnost inhibitornih tvari u mlijeku (antibiotici i sredstava za dezinfekciju)“.
Vrlo važan čimbenik u proizvodnji sira je tehnologija osobito zato što se svakodnevno
mijenja, a proizvođači su u stalnoj utrci kako usvojiti novitete proizvodnje da bi njihov
proizvod bio bolji, ukusniji i prepoznatljiviji. Poboljšanom tehnologijom moguće je
izbjeći pogreške koje nastaju u procesu proizvodnje sira. Pogreške koje se javljaju u
proizvodnji primjerice tvrdih sireva mogu biti mikrobiološkog i tehnološkog podrijetla.
(Šoša, 1995.).
Jedan od najvažnijih procesa u proizvodnji sira je pravilan proces zakiseljavanja koji
utječe na finalnu kakvoću sira (Kalit, 1995.). Tako se u praksi može dogoditi da se
proizvede nedovoljno kiseli ili prekiseli sir. Nedovoljno kiseli sir je mekan i elastičan, a
prekiseli sir je najčešće suh i tvrd sa nedovoljno povezanim mrvičastim tijestom i
suhom površinom. Tvrdi sirevi zahtjevaju duže i jače prešanje stoga može doći do
41
prenaglog prešanja sira što rezultira zaostajanjem sirutke, nejednolikim obojanim
tijestom sira i predebelom korom.
Osim navedenih pogreški u proizvodnji sireva postoje i pogreške koje nastaju
nepravilnom njegom sira i zrenjem u neadekvatnim vrućim, suhim ili prevlažnim
zrionama. Kao rezultat razvija se plijesan na površini, nastaju raspucale i tvrde kore, a
može doći i do rasta kvasaca i bakterija na kori.
Uz tehnološke pogreške javljaju se i mikrobiološke koje ponajprije ovise o kakvoći
sirovine, higijeni za vrijeme prerade, određenim uvjetima, sastavu sira i njezi sira
tijekom zrenja. Navedene pogreške sireva mogu dovesti do ranijeg nadimanja sira
tijekom stvaranja plinova u ranom stadiju proizvodnje sira (prvih 48 sati od početka
proizvodnje). Isto tako može se javiti i pogreška kasnog nadimanja, a javlja se tijekom
zrenja sira kada je moguće da porastu sporogene anaerobne bakterije maslačne
fermentacije. Kasno nadimanje javlja se između nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci
zrenja, a vidljivo je u pogreškama kod teksture i okusa, ponekad i pojavom pukotina s
većim otvorima i stranim okusom i mirisom. Pogrešci pogoduje i zrenje sira u toplim
zrionicama u kojima se ne provodi redovita kontrola mikroklime (Kalit, 2003.).
4.2.4. Sposobnost ljudi
Brigu o životinjama preuzima stručni kadar koji je važan iz razloga što briga o
životinjama iziskuje 4 sata svakodnevnog rada. Isto tako kadar koji djeluje u procesu
proizvodnje traži srednje stručnu spremu i visoko stručnu spremu, pa je tako u Paškoj
sirani zaposleno više od pola zaposlenika s visokom stručnom spremom što znači da su
visoko educirani o samoj proizvodnji i proizvodima. Osim ljudskih potencijala bitne su i
funkcije istraživanja i razvoja, financijska funkcija, marketing funkcija te proizvodna
funkcija. U ovom slučaju jedna funkcija bi trebala utjecati na drugu i obrnuto i tako bi
sve ukomponirane funkcije trebale voditi ka uspješnom izvršenju zadataka. No one nisu
važne samo za izvršenje određenih zadataka nego već da i povećaju cjelokupni
proizvodni asortiman.
Timski rad, stručnost osoblja, razvijanje komunikacijskih vještina, edukacija, motivacija
ljudi, sloboda djelovanja te obučavanje ljudi sve su to čimbenici koji u svojim
međusobnim interakcijama oblikuju sustav proizvodnje. Određeni proizvođač sira može
42
imati i najsuvremeniju tehnologiju i opremu no ako pritom ne raspolaže stručnim
osobljem u startu mu pada vrijednost proizvodnje a i kvalitete.
4.2.5. Marketing
Marketinški miks kojega čine promocija, cijena, prodaja i distribucija utječe na kvalitetu
i povećanje prodaje jer već sam proces promocije nekog proizvoda zahtijeva visoki
stupanj garancije i opravdanosti njegove kvalitete. Isto tako prepoznatljivost proizvoda
osigurava se dizajnom, simbolom i imenom i to čini prodaju proizvoda profitabilnijom.
Prodajni predstavnici ekološkog sira moraju poznavati tzv. umjetnost prodaje što
izravno utječe na povećanje prihoda od prodaje kvalitetnog proizvoda i njegovu veću
proizvodnju. Kod nekih je potrošača važnija usluga u prodaji od cjenovne pogodnosti pa
stoga i to treba imati na umu. Također i istraživanje tržišta je neophodno za
prognoziranje prodaje. Sustav upravljanja kvalitetom utječe na podizanje razine
društvenog marketinga. Tako ističu da poduzeće Paška sirana posjeduje dva sustava
upravljanja kvalitetom a to su: analiza opasnosti i kritične kontrolne točke HACCP-ISO
22000 i međunarodnu normu za upravljanje kvalitetom ISO 9001.
Kada se javlja pitanje prioriteta na tržištu, prednost za svako poduzeće predstavlja
vođenje računa o društvenim potrebama i interesima. Većina proizvođača vodi računa o
tome da njihovi proizvodi nisu testirani na životinjama te da pritom ti proizvodi imaju
oznaku koja to deklarativno dokazuje. Potrošačima je važna ekološka osviještenost
poduzeća u proizvodnji stoga poduzeće to treba dosljedno slijediti. U poduzećima bi
trebalo biti i djelomično zastupljeno recikliranje i povratna ambalaža. Zelena
komunikacija u okviru uštede u brošurama, katalozima i prospektima utječe na
zastupljenost zelenog marketinga u poduzeću.
43
5. MJERE UNAPRIJEĐENJA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA
Dosadašnja analiza proizvodnje ekološkog sira u Hrvatskoj upućuje na to da iako
proizvodnja ekološkog sira u Hrvatskoj raste, ona je i dalje nedovoljno produktivna
u odnosu na ostale zemlje članica EU i nije konkurentna proizvodnji ostalih članica.
Također u Hrvatskoj je potrošnja sira veća od proizvodnje što znači da Hrvatska
velik dio proizvoda uvozi čime je odmah njena konkurentnost smanjena. Hrvatska
ima velike mogućnosti u ekološkoj proizvodnji sira i pomoću određenih mjera
moguće je unaprijediti proizvodnju osobito što je zemlja članica EU i to joj
omogućava brojne potpore i otvorenost tržišta. Kako bi se proizvodnja povećala
najbitnije je poboljšati sam proces proizvodnje boljom opremom i tehnologijom što
olakšava proizvodnju i omogućava veći plasman proizvoda na tržište.
Na primjeru Paške sirane d.d. može se dati jasan uvid u poboljšanje procesa
proizvodnje. Paška sirana je najstarija sirana na otoku Pagu i s njom je počela priča
o paškom siru, najpoznatijem i najnagrađivanijem hrvatskom siru. Prvi su plasirali
paški sir na tržište, prvi mu dali etiketu, prvi ga poslali na natjecanje i dobili
medalje za njega, prvi su stvorili od Paškog sira brand za kojeg se zna, ne samo u
Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu. Tradiciju proizvodnje paškog sira Sirana njeguje
više od 65 godina. Dobivajući sve više nagrada za svoje proizvode i širenjem na
strana tržišta Paška sirana morala je 2008. godine obnoviti svoj proizvodni pogon.
(www.paskasirana.hr, 2015.)
U dvoetažnoj zgradi tlocrtne površine od 1.800 kvadratnih metara rade
najmoderniji uređaji za obradu mlijeka, proizvodnju sira i skladištenje. To je prvi
otočni pogon koji je izgrađen uz pomoć sredstava iz pretpristupnih fondova EU.
Kako se odavno nametala potreba za poboljšanjem uvjeta proizvodnje u starom
pogonu, te kako je za uređenje starog pogona trebalo uložiti dosta financijskih
sredstava, a u vrijeme donošenja odluke aktualne su bile informacije o
pretpristupnim fondovima EU-a za ovakve projekte, odlučeno je da se sagradi novi
pogon. Pripremljena kvalitetna dokumentacija aplicirana je na natječaj agencije
44
SAPARD4 i odobrena su bespovratna sredstva u visini od oko 10 milijuna kuna.
Izgradnja novog pogona u svakom slučaju je bolje rješenje nego preuređenje starog
pogona koje bi iziskivalo gotovo jednaka financijska sredstva, a ne bi mogao
odgovarati suvremenim zahtjevima u ovoj prehrambenoj domeni. U projektnu
dokumentaciju, razne potrebne dozvole te samo izgradnju novog pogona Paške
sirane s nabavom i montažom opreme utrošeno je oko 30 milijuna kuna. Sredstva iz
pretpristupnih fondova nisu bila dovoljna, ali su bila vrlo stimulativna. Kapacitet
proizvodnje sira povećan je za oko 30 posto. Rade dvije proizvodnje linije.
Cjelokupni projekt je velika investicija na području nekog otoka, no posebno je
značajna izgradnja biološkog pročišćivača što je u skladu s visokim ekološkim
standardima EU. Paška sirana je uložila 600.000 eura za izgradnju biološkog
pročišćivača voda svjetske tvrtke H A B Sales GmbH, koji je u potpunosti u skladu
s visokim ekološkim standardima Europske unije. Također, jasno je da su u novom
pogonu uvjeti rada znatno bolji nego u starom, te je općenito cjelokupni proces
podignut na višu razinu. (www.paskasirana.hr, 2015.)
Proizvodnja je tehnološki osuvremenjena i sada se odvija pod još višim kriterijima
proizvodnje prehrambenih proizvoda. Povećanje kapaciteta i zadržavanje kvalitete
kroz proizvodnju sira u pogonima rezultiralo je da je sve manje ovčara koji
proizvode sir, a sve je više onih koji prodaju mlijeko. Na taj se način smanjuje broj
proizvođača sira pa Paški sir dobiva ono što mu je oduvijek nedostajalo, a to je
ujednačenost kvalitete. To je za Paški sir od velikog značaja. Pomoću ovog
primjera zaključuje se kako razvijenost strategije organizacije te moderna
tehnologija i oprema pridonose povećanju proizvodnog plasmana, a kvaliteta
proizvoda povećava konkurentnost na tržištu.
Kako bi se i sama prodaja visokokvalitetnih sireva povećala bitno je istražiti tržište
jer je ono neophodno za prognoziranje prodaje. Isto tako proizvod mora biti
prepoznatljiv u odnosu na konkurenciju što znači da dizajn, simbol i ime čine
4 SAPARD je pretpristupni program usmjeren na: ruralni razvoj, napredak u poljoprivredi i pripremu
države kandidata za korištenje sredstava iz fondova Zajedničke poljoprivredne politike (CAP)
45
prodaju proizvoda profitabilnijom. Kvalitetan prostor za rad, osuvremenjena
tehnološka oprema, dobra sistematizacija rada, dobri uvjeti rada, dobra podjela
rada, dobre povratne tržišne informacije te pohvale i nagrađivanje zaposlenika vode
ka većoj, boljoj i produktivnijoj proizvodnji. Stoga svaki uspješni proizvođač sira u
Hrvatskoj treba težiti ovakvoj strukturi rada i proizvodnji jer bez obzira na
suvremenu tehnologiju i postupak proizvodnje po ekološkim standardima, Hrvatska
i dalje zaostaje za drugim zemljama EU najviše iz razloga što je relativno mala
država koja se mora dobro izboriti za svoje mjesto na tržištu. Hrvatska ima
potencijala, a mjerama potpore i subvencija od strane EU pa tako i od strane vlastite
države može iskoristiti sve svoje potencijale i postati država čiji se proizvodi traže.
46
6. PERSPEKTIVE RAZVOJA EKOLOŠKE PROIZVODNJE SIRA
U RH
Hrvatska je zemlja s velikim potencijalom kada se govori o ekološkoj proizvodnji
općenito. Perspektiva njenog razvoja sve je prisutnija tema u znanstvenim i javnim
krugovima. Ulazak u Uniju donosi mnogobrojne tržišne mogućnosti, no plasman
ekološkog proizvoda na to veliko i zahtjevno tržište ogroman je izazov za domaće
stručnjake i ekološke proizvođače. Postoje mnoge prepreke, kako praktične tako i
administrativne, te su vidljivi mnogi nedostaci, u samom zakonskom okviru, ali i u
primjeni suvremenih metoda rada na gospodarstvima koja se bave ekološkim uzgojem.
Republika Hrvatska može vidjeti i najveću konkurentnu prednost u kontekstu EU, jer
ima neophodne resurse za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih
proizvoda, a to su čista voda, nezagađen zrak i plodno tlo. Kako bi se ovakav potencijal
iskoristio potrebno je razviti dobru strategiju razvoja proizvodnje.
Uzimajući u obzir ekološku proizvodnju sira u RH bitno je reći kako je na tom području
Hrvatska ostvarila autohtonost na vanjskom tržištu i to autohtonim paškim sirom.
Dakle, proboj na europsko tržište moguće je kombinacijom hrvatskih autohtonih i eko
proizvoda. Korist je dvostruka, autohtoni hrvatski proizvodi već su poznati u zemljama
EU, jedinstveni su i kao takvi imaju konkurentnu prednost, a ekološki način proizvodnje
dat će im novu tržišnu vrijednost (www.hrcak.srce.hr, 2015.). Paški sir koji je autohtoni
hrvatski proizvod uz pažljivo isplaniranu marketinšku strategiju može povući sa sobom
na EU tržište i druge domaće eko proizvode, koji nisu jedinstveni i koje nude i druge
zemlje, te koji bi kao takvi ostvarili proboj na europsko tržište i dokazali svoju kvalitetu.
Kako bi se kvalitetan proizvod prepoznao i ostvario svoju vrijednost na tržištu bitno ga
je promovirati putem dobre marketinške strategije i napraviti brand kao što je slučaj kod
paškog sira. Stoga Paška sirana kontinuirano radi na usavršavanju i od cerifikata
posjeduje ISO 9001:2008 sustav kvalitete sistema i HACCP sustav nadzora stanja
kvalitete i zdravstvene ispravnosti. Od 2011. godine posjeduje i certifikat za HALAL
kvalitetu, a svi sirevi su nositelji oznake Hrvatski otočni proizvod i Izvorno hrvatsko.
Paška sirana je dobila oznaku Izlazni broj i to samo za sireve proizvedene od mlijeka
ovaca koje su u njihovom vlasništvu i pod strogim veterinarskim nadzorom. Ovakvo
stanje u hrvatskoj proizvodnji sira stvara odličnu sliku za još veći napredak i razvoj
47
proizvodnje sira jer se prepoznatljivim brandom privlači potrošače iz svih dijelova
svijeta. S obzirom da je paški sir proizvod zaštićenog geografskog podrijetla teško da
može imati supstitut. Prijetnja od supstitucijskih proizvoda ipak postoji jer se na tržište
Hrvatske uvoze brojni ovčji sirevi iz Španjolske, Italije, Bosne i Hercegovine, Bugarske
čija je cijena znatno niža, no ti sirevi su daleko od jedinstvene kvalitete paškog sira.
(www.paskasirana.hr, 2015.)
Vrlo važan čimbenik je i turizam. Primjerice, na otoku Pagu je velika posjećenost turista
i upravo je tada u ljetnom razdoblju najbolja mogućnost da se autohtoni proizvod
promovira kako bi turisti bili što upućeniji u sam proizvod i njegovu kvalitetu.
Organiziranjem raznih promocija i sajmova kupci se direktno upoznaju s proizvodom, a
mogu dobiti i sve povratne informacije koje ih interesiraju. Ovakve sajmove Paška
sirana kao i ostali hrvatski proizvođači sira ne organiziraju samo na područje Hrvatske
već sudjeluju na brojnim međunarodnim sajmovima i natjecanjima gdje dobivaju
potvrdu o kvaliteti svojih proizvoda što im automatski otvara vrata na međunarodna
tržišta.
Od velike je važnosti i ponuda hrvatskih izvornih sireva u restoranima, hotelima,
supermarketima i ostalim uslužnim djelatnostima gdje se sir može promovirati i
konzumirati. Tako je paški sir u ponudi prestižnih newyorških restorana Di Palo i
Maialino, a može se kupiti i u trgovačkim lancima u Caloforniji i Floridi. Ovakav
zaokret duguje se Michaele Buster, suvlasnici uvozne američke tvrtke “Forever
Cheese“. Od 1998. godine Michaele Buster donosi na izbirljivo američko tržište sireve
sa okusom Mediterana, a specijalnost su joj ovčji sirevi, za koje tvrdi da su
najkvalitetniji i da donose poruku kraja iz kojeg dolaze.
Poljoprivreda i turizam važne su gospodarske grane na kojima se zasniva cjelokupna
gospodarska strategija razvitka Republike Hrvatske. Ekološka poljoprivreda donosi
veću zaradu od konvencionalne poljoprivredne proizvodnje, a ekološka gospodarstva
zapošljavaju više radne snage što poboljšava mogućnost izlaza iz situacije u kojoj se
nalaze ruralna područja u kojima je izraženija nemogućnost zaposlenja. Osim toga,
ekološka poljoprivreda može biti dobar način dopunjavanja i diferenciranja hrvatske
turističke ponude. Vrlo bitan utjecaj na povećanje ekološke proizvodnje ima
informiranost potrošača. Veća informiranost potrošača o ekološkim proizvodima dovodi
do povećanja potražnje za istim, stoga je potrebno da državne institucije i nevladine
48
udruge koje se bave tematikom ekološke poljoprivrede zajedno porade na većoj razini
informiranosti potrošača.
Hrvatski proizvođači ekološke hrane trebaju se bazirati na razvijanju ponude ekološke
hrane na hrvatskom tržištu. Potražnja se može povećati tako da se pridobiju dosadašnji
nepotrošači ekološke hrane i da se poveća potražnja od strane sadašnjih potrošača
ekološke hrane. Ključan čimbenik za postizanje navedene strategije je povećati
dostupnost ekološke hrane hrvatskom potrošaču, odnosno smanjiti maloprodajnu cijenu
ekološke hrane. Svako poduzeće u svojem poslovanju mora biti usmjereno na stvaranje
kvalitete i prepoznatljivosti proizvoda, određivanje cijena u skladu s tržišnim cijenama,
upoznavanje potrošača s proizvodom te stvaranje reputacije samog poduzeća. Hrvatski
proizvodi koji su proizvedeni na ekološki način imaju relativno visoke cijene, a
ambalaža tih proizvoda nije u skladu s cijenom. Situacija s uvoznim ekološkim
proizvodima je drugačija, odnosno proizvodi s visokom cijenom imaju i atraktivnu
ambalažu. Hrvatska ima pozitivnu reputaciju kao zemlja s očuvanom prirodom i
ekosustavom, pa je upravo takvu reputaciju potrebno prenijeti na ekološku hranu koja se
proizvodi u Hrvatskoj. (www.hrcak.srce.hr, 2015.)
Analiza plasmana ekoloških proizvoda na tržište pokazuje da se najveći dio proizvoda
plasira na tržište izravnom prodajom, manji dio putem prodavaonica zdrave hrane, dok
su supermarketi u odnosu na izravnu prodaju i manje prodavaonice beznačajan kanal
prodaje. Uz to, zabrinjavajuća je činjenica da je ekološka hrana koja se nalazi u
asortimanu supermarketa najčešće inozemnog porijekla što ne pogoduje hrvatskim
proizvođačima ekološke hrane. U Hrvatskoj su upravo lanci supermarketa vodeći
distribucijski kanal hrane i zato je razvoj tržišta ekološke hrane bez ulaska u
supermarkete teško zamisliv. Dostupnost ekološke hrane u supermarketima
proizvođačima bi značio ulazak u važan prodajni kanal, a potrošačima bi ekološka hrana
postala dostupnija. Suradnja s lancima supermarketa moguća je preko krovne
organizacije ekoloških proizvođača koja bi imala ovlasti pregovarati sa supermarketima
u ime svojih članova. Postoje slični pimjeri suradnje između lanaca supermarketa i
ekoloških proizvođača u Švicarskoj i Austriji. Ovakva suradnja je dovela do visokog
udjela prodaje ekološke hrane u ukupnoj prodaji hrane i visokim stupnjem razvitka
tržišta ekološke hrane u te dvije zemlje. Osim supermarketa bitno je usredotočiti se i na
razvijanje drugih kanala distribucije. Primjerice HOREKA kanal (kanal restorana, café
49
barova i hotela) je trenutno beznačajan i zanemaren distribucijski kanal ekološke hrane
u kojem postoje brojni neiskorišteni prodajni potencijali.
50
7. ZAKLJUČAK
Ekološka poljoprivredna proizvodnja kao temelj održivog gospodarskog razvoja odnosi
se na očuvanje biološke raznolikosti, zaštitu okoliša, ruralni razvoj, dobrobit životinja te
promiče svijest o utjecaju na zdravlje čovjeka. Europska Unija svojom politikom
održivog razvoja zahtijeva od članica EU primjenu svih pravila i normi kako bi se
direktno utjecalo na očuvanje okoliša i uveo novi pristup proizvodnje općenito. Isto
tako, EU je pomoću dobrog marketinga i raznih brošura pridobila veliki broj potrošača
koji su se zainteresirali za ekološku proizvodnju i kupovinu istoimenih proizvoda.
Poljoprivreda i proizvodnja hrane temeljni su elementi gospodarstva i društva i one
osiguravaju upravo 7 % ukupnog broja radnih mjesta i zaslužne su za stvaranje 6 %
europskog bruto domaćeg proizvoda. U EU ukupno je registrirano 253 000 ekoloških
proizvođača, a u zadnjih deset godina površine pod ekološkom proizvodnjom porasle su
za oko 500 000 hektara godišnje, no organski prostor odnosi se na samo 5,6 % ukupnog
poljoprivrednog zemljišta u Europi.
Zakonodavni okvir Europske Unije unutar kojeg se uređuje sektor ekološke proizvodnje
omogućava proizvodnju ekoloških proizvoda u skladu s pravilima od strane EU i
njihovu nesmetanu razmjenu na unutarnjem europskom tržištu eko proizvoda. Temelji
ekološke proizvodnje postavljeni su u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (CAP) koja
se odnosi na održivi razvoj i poboljšanje kvalitete života u ruralnim sredinama. Ciljana
područja ruralnog razvoja su poboljšanje konkurentnosti poljoprivrede, hrane i
šumarstva, poboljšanje okoliša i upravljanja okolinom, poboljšanje kvalitete života i
diversifikacija ruralnog gospodarstva i izgradnja lokalnih kapaciteta za zapošljavanje i
diversifikaciju.
Sir spada u kvalitetne proizvode visoke prehrambene i biološke vrijednosti. Namirnica
je koja odlikuje bogatom tradicijom i kulturom načina konzumiranja. Ekološka
proizvodnja sira podrazumijeva poštivanje pravila o higijeni, opremanju objekata za
proizvodnju sira, pravilnog uzgoja životinja, uvođenje novih tehnologija u proces
proizvodnje itd. Proizvodnja ekološkog sira na tržištu Europske Unije sve je razvijenija
te ravnopravno konkurira proizvodnji na ostalim međunarodnim tržištima. Najveću
proizvodnju ekološkog sira u EU imaju Njemačka, Francuska i Italija. Također
Francuska je i najveći potrošač sireva u EU. Veliki potrošači sireva u Europi su i Island,
51
Švicarska te Norveška, dok su u svijetu najveći proizvođači i potrošači sireva
Amerikanci. Europska Unija veliki je izvoznik sireva na međunarodna tržišta. Najviše
se izvozi na područje Ruske Federacije, SAD-a, Švicarske, Japana, Kanade te u ostale
zemlje svijeta. Najveći izvoznici na ta područja su Njemačka, Francuska, Nizozemska,
Danska i Italija koje sa 1.245.000 tona izvoza u 2013. godini zajedno na EU tržištu drže
udio od preko 70 posto.
U Republici Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Hrvatska proizvodnja sira čini tek
mali udio u europskoj proizvodnji, a najveća proizvodnja zabilježena je 2013. godine i
iznosila je 32.298 tona. No proizvodnja u Hrvatskoj tijekom godina sve više raste
zahvaljujući povećanju manjih poljoprivrednih gospodarstava unutar kojih se otvaraju
manje obiteljske sirane. Na području Hrvatske registrirano je 108 malih obiteljskih
sirana, a 2004. godine bilo ih je registrirano samo tri. Potrošnja ekološkog sira u
Hrvatskoj je veća nego proizvodnja te ona premašuje 10 kilograma po stanovniku.
Najviše se konzumira svježi kravlji sir, ali i drugi autohtoni sirevi kao što su paški,
istarski, krčki itd.
Hrvatska većinu svojih sireva uvozi iz zemalja članice EU, ali u posljednjih 10 godina
povećao se izvoz autohtonih sireva. Najviše se izvozi izvan EU, na područje SAD-a,
Srbije, BIH, Crne Gore. Velika potražnja primjerice za paškim sirom je u SAD-u,
Austriji i Njemačkoj. Iako dokumentacija otežava izvoz Hrvatska pomoću marketinga i
sudjelovanjem na raznim sajmovima gdje se predstavljaju autohtoni proizvodi zemalja
može osigurati ulaz i na druga međunarodna tržišta.
Bitno je spomenuti kako u ekološkoj proizvodnji sira bitnu ulogu imaju vanjske i
unutarnje determinante. Vanjske determinante utječu na proizvodnju sira putem
određenih organizacija EU, a i ostalih svjetskih organizacija u kojima je Europska Unija
sudjelovala u trenutku nastanka i kojih je sama dio. Od unutarnjih determinanti važno je
spomenuti klimu i zemljopisni položaj koji su preduvjet za pravilnu proizvodnju
ekološkog sira, a najvažnije jer direktno utječu na kvalitetu proizvoda upravo zbog
hrane koje životinje jedu na tom području. Osim klime i zemljopisnog položaja bitna je
i tehnologija koja se mora unaprjeđivati u skladu s promjenama. Također, kvaliteta i
sposobnost radne snage zajedno s marketingom utječu na bolji plasman proizvoda. Isto
tako kako bi proizvod bio prepoznatljiv i konkurentan na tržištu mora imati dobar
dizajn, simbol i ime što čini prodaju proizvoda profitabilnijom.
52
Dosadašnjom analizom proizvodnje ekološkog sira utvrđeno je da proizvodnja
ekološkog sira u Hrvatskoj raste, ali nije konkurentna s proizvodnjom drugih zemalja
članica. Hrvatska ekološka poljoprivreda ima veliki potencijal i dobru perspektivu za
razvoj zbog očuvane prirode i ekosustava. Kako bi se olakšalo provođenje dobre
strategije za razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj potrebno je osigurati dostatna
financijska sredstva. Financijski izvori i mogućnosti investiranja veoma su važni za
svaku poljoprivredu, a upravo je financiranje ekološke proizvodnje u Hrvatskoj
problematično. Vlasnici ekoloških gospodarstava najčešće ulažu vlastita sredstva i
kapital prilikom pokretanja poslovanja, a ta su sredstva često nedovoljna za
okrupnjivanje primarne proizvodnje i instaliranje dovoljno prerađivačkih kapaciteta.
Najbolje rješenje za ovakav problem je odobravanje povoljnih kredita ekološkim
gospodarstvima uz državna jamstva. Ekološka poljoprivreda zahtijeva veća financijska
sredstva od konvencionalne proizvodnje zato što je potrebno osigurati više radnih
mjesta i veća je obveza poštivanja zakonske regulative vezane uz ekološku proizvodnju.
Osim povoljnih kredita, financijsku pomoć moguće je dobiti i od strane pretpristupnih
fondova. Financijska pomoć iz sredstava pretpristupnih fondova omogućava opremanje
objekata po najvećim standardima u cilju poboljšanja efikasnosti procesa proizvodnje.
Rezultat je tehnološki osuvremenjena proizvodnja, najviši kriteriji proizvodnje,
povećanje kapaciteta i kvalitete proizvoda. Proizvodi proizvedeni po najvišim
kriterijima i u skladu sa higijenskim pravilima procesa proizvodnje ostvaruju direktnu
konkurentnost na tržištu.
Turizam je vrlo važan čimbenik u perspektivi razvoja ekološke poljoprivrede u
Hrvatskoj. Raznovrsnom turitičkom ponudom moguće je pridobiti veliki dio novih
potrošača, a pogotovo onih inozemnih. Turistička ponuda prije svega zahtijeva ulaganje
od strane proizvođača ekološke hrane. Bitno je obogatiti ponudu tj. raditi na
prepoznatljivosti ekološkog proizvoda, poraditi na marketingu i atraktivnoj ambalaži te
informirati potrošača o načinu proizvodnje, sastavu i kvaliteti svakog ekološkog
proizvoda. Ekološki je proizvod zbog svog zahtijevnijeg načina proizvodnje skuplji od
konvencionalnog proizvoda što znači da je ekološki proizvođač hrane dužan upoznati
potrošača sa proizvodom. Osim turističke ponude, povećanje prodaje ekološke hrane
moguće je ostvariti na prodajnim mjestima poput lanaca supermarketa, otvaranjem
specijaliziranih prodavaonica zdrave hrane te kao dio ponude u restoranima i hotelima.
53
POPIS LITERATURE
1) Knjige:
1) Kandžija, V.; Cvečić, I.; 2011., “Ekonomika i politika Europske Unije“,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
2) Šimundić, B.; 2008., “Prehrambena roba, prehrana i zdravlje“, Fakultet
za turistički i hotelski menadžment, Opatija
2) Relevantni članci, znanstveni rad i zakonodavni akti:
3) Garibović, Z.; Pavić, V.; Mioč, B.; Prpić, Z.; Vnučec, I.; 2006., Važnost
ovčarstva u hrvatskim priobalnim područjima, Agronomski glasnik
4) Matutinović, S.; Rako, A.; Kalit, S.; Havranek J.; 2007., Značaj
tradicijskih sireva s posebnim osvrtom na Lećevački sir, Mljekarstvo, vol. 57, br.
1, str. 49-65
5) Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj za
razdoblje od 2011. do 2016. godine (2011.), Ministarstvo poljoprivrede
Republike Hrvatske, Zagreb
6) Renko, S.; Bošnjak, K.; 2009., Aktualno stanje i perspektive budućeg
razvoja tržišta ekološke hrane u Hrvatskoj, Ekonomski pregled, vol. 60, br. 7-8,
str. 369-395
7) Rengel, A.; 2013., Hrvatski eko-proizvodi na tržištu EU, Agronomski
glasnik
8) Uredba vijeća Europske zajednice br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o
ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan
snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91
9) Bičak, D.; 2014, dostupno na:
http://www.poslovni.hr/hrvatska/europsko-trziste-ekoproizvoda-vrijedi-23-
milijarde-eura-a-hrvatsko-tek-104-milijuna-283012
54
10) Gašparović, I. F.; 2015, dostupno na:
http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Prigovori-malih-i-srednjih-tvrtki-iz-
EU-Americki-propisi-poskupljuju-europske-sireve-vino-vodu
11) Kučma, A.; 2014., dostupno na:
http://hr.rbth.com/economics/2014/08/13/embargom_protiv_sankcija_tko_je_ve
ci_gubitnik_29371.html
12) Gregorović, P.; 2014., dostupno na:
http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/mijenjaju-se-propisi-za-proizvodjace-
sira-456183
13) Mlinarević, S.; 2009., dostupno na: http://www.vecernji.hr/jeftini-
uvozni-sir-gauda-diktira-sve-cijene-na-domacem-trzistu-877665
3) Internet:
14)http://www.agroklub.com/eko-proizvodnja/eko-sir-pudja-za-obnovu-stocnog-
fonda/12600/
15)http://faolex.fao.org/docs/pdf/cro140110.pdf
16)https://www.wto.org/english/tratop_e/agric_e/ag_intro01_intro_e.htm
17)http://www.savjetodavna.hr/vijesti/12/4304/radna-grupa-za-sirarstvo-
savjetodavne-sluzbe-10-godina-na-usluzi-poljoprivrednim-gospodarstvima/
18)http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/agriculture_hr.pdf
19)http://eur-lex.europa.eu/legal-
content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32007R0834&from=EN
20)http://www.dairyinfo.gc.ca/index_e.php?s1=dff-
fcil&s2=cons&s3=consglo&s4=tc-ft
21)http://www.clal.it/en/?section=produzioni_cheese
22)http://www.mps.hr/UserDocsImages/publikacije/2014/Zeleno%20izvjesce%2020
14.pdf
55
23)http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-GN-13-001/EN/KS-
GN-13-001-EN.PDF
24)http://www.thedairysite.com/articles/2875/european-cheese-market/
25)http://www.organicvalley.coop/why-organic/overview/
26)http://ec.europa.eu/agriculture/cap-post-2013/
27)http://ec.europa.eu/agriculture/milk-market-observatory/pdf/eu-extra-
trade_en.pdf
28)http://unctad.org/en/Pages/AboutUs.aspx
29)http://www.oecd.org/about/
30)http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/
56
POPIS TABLICA
Tablica 1. Proizvodnja ekološkog sira u EU 18
Tablica 2. Potrošnja ekološkog sira u EU 19
Tablica 3. Stupanj samodostatnosti proizvodnje i potrošnje ekološkog sira u EU 21
Tablica 4. Bilanca sira u EU 22
Tablica 5. Izvoz ekološkog sira EU na međunarodna tržišta u 2014. godini 24
Tablica 6. Proizvodnja ekološkog sira u RH 25
Tablica 7. Potrošnja ekološkog sira u RH 27
Tablica 8. Stupanj samodostatnosti proizvodnje i potrošnje ekološkog sira u RH 28
57
![Scanned Image - Stari Grad, Croatia...ovog Clanka zamjenjuju istounene kartografskc pnkaze Prostormg plana uredenja Grada Staroga Grada (Službeni glasnik Grada Staroga Grada- bro]](https://img.pdfslide.tips/doc/110x75/5e4007733eac010c045aa0fc/scanned-image-stari-grad-croatia-ovog-clanka-zamjenjuju-istounene-kartografskc.jpg)
