Dr Petar StojakoviDAROVITOST I KREATIVNOST

I DIONauni pristup i potrebe za prouavanjem darovitosti i kreativnosti ............................ 23Pitanje kvantiteta i kvaliteta i o emu nam govori teorija katastrofe ............................. 28Neki paradoksi u ispitivanju sposobnosti darovitih ......................................................... 32Teorija pozitivne dezintegracije i darovitost ...................................................................... 34Red roenja , darovitost i kreativnost ................................................................................. 44O emu nam govore novija istraivanja o lokalizaciji psihikih funkcija....................... 47Neravnomjernost razvoja sposobnosti i osobina linosti darovite djece i mladih.......... 53Jedan od moguih naunih pristupa darovitosti i distinkcija meu pojmovima: darovitost, kreativnost, sposobnosti i motivacija.............................................................. 66

III dioNeka eksperimentalna istraivanja naih autora o mogunostimapodsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti u nastavi............................................415O podsticanju i razvijanju darovitosti i kreativnosti ...................................................... 417Istraivanja o individualizaciji rada sa darovitim uenicima .........................................445Znaaj strukturisanja nastavnog gradiva i razvoj sposobnosti za uenje .................... 459Podsticanje i razvijanje kreativnosti na mlaem kolskom uzrastu............................... 466Uenje putem otkria i razvijanje sposobnosti za uenje ................................................ 471

I DIONAUNI PRISTUP I POTREBE ZA PROUAVANJEM DAROVITOSTI I KREATIVNOSTI

Nauni pristup i potrebe za prouavanjem darovitosti i kreativnosti

Veoma davno se dolo do saznanja da su daroviti i kreativni pojedinci najvee blago svakog drutva. Jo su stari narodi (Kinezi, Grci, Egipani, Indusi, Jevreji) uoavali njihov znaaj za ukupan razvoj i napredak ljudske zajednice. Posebno snanu podrku ovakva saznanja su dobila u 20. vijeku, a naroito poslije Drugog svjetskog rata, kada i zapoinje ozbiljniji pristup izuavanju i tretmanu darovitosti i kreativnosti. Takoe, ovjeanstvo se ve sada suoava sa injenicom da su skoro svi prirodni resursi, tj. razliiti izvori energije (ugalj, nafta, vodena energija itd.) na kojima je, uglavnom, i poivao dosadanji razvoj civilizacije ve pri kraju svoje iskoritenosti i da su jo samo ljudske sposobnosti jedini preostali ali "neiscrpni rezervoar" daljnjeg razvoja ovjeanstva i civilizacije.

Izvjesno je da su mogunosti darovitih i kreativnih pojedinaca u tom pogledu i najvee, te bi obrazovanje trebalo da postane odluujui faktor njihova otkrivanja, podsticanja i razvoja. Ovo tim prije treba imati u vidu kada se zna da su psiholoka istraivanja pokazala jo jednu prednost intelektualno darovite djece, tj. da mentalni razvoj takve djece traje due, nego li mentalni razvoj prosjene i ispodprosjene djece. Psiholoka israivanja ukazuju da se, razvoj inteligencije kod veine ljudi zavrava oko 17. godine, a kod onih ispodprosjenih i ranije. Meutim, intelektualno darovita djeca i pojedinci ne samo da se bre razvijaju u tom pogledu, ve i njihov mentalni razvoj traje due za godinu ili dvije.To je, dakle, dvostruka prednost intelektualno darovite djece, te je i ulaganje u njihovo obrazovanje i razvoj viestruko korisno.

1

Ali dananji stepen razvoja obrazovanja, izuzev u malom broju razvijenih zemalja, ne moe ni izbliza zadovoljiti naprijed postavljene uslove. Ne samo zbog toga to i kola po tradiciji prua otpor novinama, ve i zbog toga to se iz godine u godinu smanjuju ionako mala sredstva za obrazovanje. Isto tako, iako se zna da je dosadanji napredak ovjeanstva postignut zahvaljujui, uglavnom, darovitim i kreativnim pojedincima, paradoksalna je injenica da se drutvo nije moglo tokom itavog jednog milenija naviknuti na takve izuzetke. Zato je to tako? - pitali su se mnogi. Je li to, moda, i zbog toga to samo izuzeci i rijetki pojedinci imaju sposobnost da vide smisao u besmislicama obinog ovjeka i da uspostavljaju odgovarajui red stvari u nerjeivom neredu za veinu? Interesantno je pratiti kroz istoriju kako su tako daroviti i kreativni pojedinci bili prihvaeni od strane prosjenih ali brojnijih lanova drutva u razliitim epohama.injenice iz biografija velikih naunika i pronalazaa nam govore da je malo takvih pojedinaca. bez obzira o kojoj je drutveno - ekonomskoj formaciji rije, koji nisu bar jedan dio svog ivota obiljeili rtvenim karakteristikama samo da bi unaprijedili ljudski rod.

- Obojena ptica -Knjigu "Obojena ptica" napisao je Jei Kosinski i u njoj se govori o sudbini koja je zadesila estogodinjeg djeaka kojeg su roditelji poetkom Drugog svjetskog rata uspjeli poslati ("prokrijumariti") iz grada u selo kako bi se spasio logora i sigurne smrti. Seljanka kojoj su roditelji poslali djeaka umre ubrzo po djeakovu dolasku. Roditelji to ne znaju i dijete nemanikakve mogunosti da im to javi. Preputen sam sebi i dobroti pojedinaca, ali esto i netrpeljivosti i neprijateljstvu- djeak luta selima ratom uzavrele Poljske. Tako susree usamljenog mladia Leha koji zarauje kao lovac zamkama na divlje ivotinje i ptice. Leh ima i djevojku Ludmilu koja ga povremeno posjeuje. Dogaalo se da ona ne moe da doe u planinu po nekoliko dana, a esto i sedmica. Od dosade i ekanja Leha bi poinjao hvatati tihi bijes. Poeo bi hvatati ptice i stavljati ih u kavez. U toj svojoj dosadi i ljutnji uvijek bi neto mrmljao i posmatrao ptice u kavezu dok se neeg ne bi sjetio. Odabrao bi najjau pticu, povezao joj zglobove i pripremio razliite boje. Najee je za to koristio vranu ili gavrana . Bojio bi pticu tako ivim bojama po grudima i glavi, ali i po krilima samo pazei da se ne zalijepe i da se dobro osue kako bi ponovo mogle letjeti. Ptica bi tako postala arenija nego bilo kakva cvijetna livada. Prema djeakovom kazivanju, pria dalje tee ovako:..."U sreditu ume Leh bi izvadio pticu i naredio mi da je lagano drim u ruci. Ptica bi poela cvrkutati i tako poela privlaiti i itavo jato iste vrste koje je nervozno letjelo iznad naih glava. Na se zarobljenik nastojao oteti i pridruiti se jatu cvrkuui jo glasnije, a malo bi mu srce u tek obojenim grudima estoko udaralo. Kad bi se dovoljan broj ptica sakupio iznad naih glava Leh bi mi davao znak da oslobodim zarobljenika. Ptica bi se vinula prema visinama sretna i slobodna kao duga na nebu i uronila u naraslo jato koje ju je ekalo. Na trenutak su ptice bile zbunjene.Obojena ptica je kruila sa jednog kraja jata na drugi zalud pokuavajui uvjeriti svoj rod da je jedna od njih. Ali, ostale ptice zasslijepljene arkim bojama su letjele i kruile oko nje u nevjerici. Obojena ptica ne shvatajui o emu se radi je bila prisiljena da ide dalje i sve vie i upornije nastojala da se prikljui jatu. Uskoro smo vidjeli kako se jedna po jedna ptica ubilaki obruava i napada obojenu pticu ime je i zapoinjala oajnika borba na ivot i smrt.Obojenu pticu su napadali i kljunovima udarali sa svih strana. Obojeno crveno, zeleno, plavo i uto perje poelo bi nam padati na noge - dok se konano obojena ptica ne bi sruila na tek uzoranu zemlju. Bila je jo iva, otvarala je kljun i uzalud pokuavala pokrenuti krila. Oi su joj bile iskljuvane i svjea krv je tekla obojenim perjem. Ipak, jo jednom je pokuala da zalepra, ali vie nije bilo snage". Ovaj izvod iz knjige J. Kosinskog moe samo da

2

obeshrabri svakog onog ko zna ta znai ljudsko dostojanstvo i koji zna da potuje individualnu slobodu i razliitost meu ljudima. Obojena ptica ovdje bi mogla da bude simbol darovitog ali i neshvaenog pojedinca. On je ovaj drugi koji se razlikuje od veine i zbog toga se odbacuje i kanjava. Tu se sigurnost trai u slinosti, a odstupanje je zlo i zavrava progonom, a esto i smru. Jo je Ralph Waldo Emerson davne 1841. godine pisao da je "drutvo posvuda u zavjeri protiv ljudske prirode i indvidualnosti, jer se uglavnom zahtijeva i cijeni usklaenost kao vrlina, a od razliitosti se zazire ".

Naprijed navedene dvije vrste, na prvi pogled suprotnih injenica, samo su dva lica iste pojave: Sve to je razliito veina teko prihvata i suprotstavlja mu se. Moglo bi se ak rei da je dosadanji razvoj drutva u cjelini bio na neki nain u zavjeri protiv ljudske prirode i individualnosti, jer je isticana usklaenost kao vrlina i sigurnost se traila u slinosti, a odstupanje je donosilo nesigurnost i progon.Sve je ovo jo vie aktuelno i danas ako se zapitamo kolike su tete i po drutvo i za pojedinca ukoliko se darovitost ne podstie i ne podrava. Mali je broj darovitih pojedinaca koji uspijevaju da prebrode sve prepreke i line razvojne krize u odnosu na one kojima to ne polazi za rukom ako ive u atmosferi nerazumijevanja, straha i neprihvaenosti. To je ne samo lina tragedija takvih pojedinaca ve i tragedija ljudske zajednice u cjelini. Jer, koliko li je ostalo neotkrivenih izuma, nepronaenih lijekova za najtee bolesti, nenapisanih sonata i knjievnih djela -samo zato to su takvi pojedinci u jednom odreenom kritinom periodu svoga ivota ostavljani sami i zavravali svoj ivot neshvaeni, neprihvaeni i odbaeni.Ipak, za dananje doba moe se rei da se pod pritiskom naunih saznanja o znaaju podsticanja darovitosti i kreativnosti za razvoj drutva - prilike u tom pogledu mijenjaju nabolje. Tradicionalno shvatanje da daroviti i kreativni pojedinci uvijek nau neki nain da realizuju svoje potencijale bez obzira na spoljanje uslove koje im sredina u kojoj ive prua-nenauno je i prevazieno. Rezultati istraivanja u toj oblasti govore da se darovitost i kreativnost mogu vjebati, njegovati i podsticati, ime se do optimalnog nivoa razvijaju potencijali talenta i darovitih pojedinaca. U tom smislu kola i kolsko uenje trebalo bi da postanu bitan i razvojni faktor podsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti. Meutim, dananjoj koli se sve vie upuuju prigovori da vie podrava i razvija prosjenost i konformizam u miljenju , umjesto da njeguje i razvija originalnost i razliitost.Iz tih razloga brigu za darovite preuzimaju i sve brojnija udruenja, ija se uloga sastoji ne samo u pruanju konkretne podrke darovitim i kreativnim pojedincima ve i u pogledu ohrabrivanja i davanja konkretne podrke teorijskom i istraivakom radu u toj oblasti.Tako, pa primjer, u SAD je jo 1954. osnovano takvo drutvo sa nazivom: "The National Association for Gifted Children".Slina nacionalna drutva formiraju se i u drugim zemljama to je i dovelo i do osnivanja Svjetskog savjeta za nadarenu i talentovanu djecu (1975): The World Council for Gifted and Talented Children. Prema svom Statutu ovo tijelo ima sljedee ciljeve i zadatke:-usmjeravanje svjetske panje na darovitu i kreativnu djecu i na njihove dragocijene potencijale, to bi sluilo razvoju ovjeanstva;-iniciranje, voenje i podravanje istraivanja o sutini darovitosti i kreativnosti , podsticanje razvoja darovite djece, kao i objavljivanje dobivenih rezultata u toj oblasti;-okupljanje ljudi iz cijelog svijeta zainteresovanih za darovitost i kreativnost radi razmjene ideja i iskustava;-pridobijanje nadlenih da u redovnim obrazovnim programima obraaju panju kategoriji darovite i kreativne djece;- pribavljanje materijalnih sredstava za kontinuirano praenje i unapreivanje metoda, oblika i sredstava rada sa darovitom i talentovanom djecom.

Savjet svake druge godine organizuje o darovitima tematske svjetske konferencije. Nakon toga javila se i potreba za osnivanjem odgovarajue evropske asocijacije, to je i uinjeno 1987. godine prilikom

3

odravanja simpozija na temu: "Nadarena djeca Evrope", na Univerzitetu u Utrehtu. Tada je osnovan: "The European Council for high Ability" (ECHA).

Program rada ECHA uglavnom podrava sve ono za ta se zalae i Svjetsko vijee za nadarenu djecu i omladinu, a uz to ima i zadatak da povezuje aktivnosti nacionalnih udruenja za nadarene u Evropi. ECHA-je ve odrala nekoliko takvih konferencija. Prva je bila u Cirihu 1988. godine na temu "Nadarenost i evropske perspektive". Druga evropska konferencija o darovitosti odrana je u Budimpeti (1990) na temu: "Visoke sposobnosti i promjene u istonoj Evropi". Najnovija je odrana u Portu (Portugalija), od 14. do 16. okto-bra 1996. godine, iji je sadaj i cilj bio da se u javnosti manifestuje svijest o darovitoj djeci i velikim individualnim. razlikama meu njima i u odnosu na ostalu djecu u populaciji. Ukazano je i na znaaj unapreivaa znanja o darovitosti i da se razviju stavovi potovanja i spremnosti za pruanje podrke pravu da se bude razliit od veine i prosjeka, da se bolje upoznaju razliita istraivanja o darovitosti i kreativnosti i znaajne varijable koje utiu na razvoj darovite djece i mladih, da se radi na tome da se kola i porodica kao i drutvo u cjelini vie informiu o razliitim problemima sa kojima se susreu darovita djeca - kako bi im se na vrijeme pruila odgovarajua pomo i podrka. Na tom skupu su razmatrane i sljedee teme: odnos sposobnosti i osobina linosti, obogaeni programi za darovite uenike, kreativna nastava i obrazovanje za kreativnost, podizanje kvaliteta nastave za sve kategorije uenika itd.Najnovija konferencija Svjetskog savjeta za darovitu i talentovanu djecu odrana je u Sijetlu (Seattle) od 29. jula do 2. avgusta 1998. u Sjedinjenim Amerikim Dravama.Sljedea pitanja su posebno pobuivala panju naih autora:-Potrebe za podsticanjem darovitosti i kreativnosti putem nastave,-Savremeni modeli podsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti,- Odnos sposobnosti uenja, darovitosti i inteligencije, -Kreativnost i inteligencija,-Identifikacija darovite i talentovane djece i uenika, -Razvojne tendencije i nauno razmatranje stvaralake nastave,- Problemi otkrivanja i razvijanja talenata, -Nauno -tehnoloka revolucija i znaaj podsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti,-Istraivanje bitnih karakteristika linosti darovitih i talentovanih uenika.-Metode, instrumenti i tehnike identifikovanja i otkrivanja talenata,-Izrada programa za rad sa talentovanom djecom i uenicima, -Individualizacija vaspitno - obrazovnog rada bitna pretpostavka uspjenog podsticanja darovitosti i kreativnosti u nastavi.Danas se u svijetu vre mnogobrojna istraivanja u ovoj oblasti. Najei naslovi tih istraivanja su:Nadarenost: paradigme i rjeenja za istraivanja, Struktura kognitivnih sposobnosti kod intelektualno darovite omladine,Novi putevi istraivanja intelektualnih sposobnosti, Talenti i inteligencija, intelektualne sposobnosti i snalaenje u neoekivanim promjenama, Dileme u identifikaciji darovitosti l kreativnosti, Visoke sposobnosti i stimulirajui uslovi uenja,Kompjuterski jezici i razliiti stilovi miljenja, Kreativna upotreba raunara kao intelektualni izazov, Socijalni i emocionalni aspekti vrhunskih sposobnosti i kreativnosti,Darovitost i neuspjeh u koli, darovitost i motivacija, Preporuke u prepoznavanju i razvijanju darovitosti i kreativnosti,Razvijanje darovitosti i kreativnosti u ranom djetinjstvu, Inventivnost kao integracija konvergentnog i divergentnog miljenja,Kreativnost i inovatorstvo u poslu i svakodnevnom ivotu.

4

U Jugoslaviji se pomo talentovanoj i darovitoj djeci najee prua ne samo putem dodatne nastave ve i putem vannastavnih i vankolskih aktivnosti. U tom pogledu Istraivaki centar Petnica (1982) predstavlja izuzetan primjer vankolske podrke za darovite uenike tokom cijele godine. Postoje i ljetni kampovi koji su takoe dobar primjer povremene vankolske podrke darovitoj i kreativnoj djeci. Takoe je vrijedno spomenuti i klubove za darovite i kreativne u okviru pojedinih predmeta kao to su "Arhimedes" za matematiku ali i mnogobrojna mrea klubova u oblasti prirodnih i tehnikih nauka. Poseban znaaj ima i direktna materijalna podrka kao to su stipendije za talentovane i darovite u okviru pojedinih univerziteta i fakulteta, ali i drugih naunih institucija. Ipak, i pored sve navedene podrke kod nas jo uvijek ne postoji nijedna zvanina dravna ili privatna institucija ili organizacija strunjaka, nastavnika ili roditelja koji bi svoj rad usmjerili na darovitu djecu i mlade, rjeavanje problema u njihovom razvoju i afirmaciju njihovog znaaja za cijelo drutvo (S. Maksi, 1998).

Vrijedno je ovdje pomenuti i neke naune skupove o darovitima koji su odrani kod nas:-Okrugli sto na temu "Identifikacija i tretman darovitih" (Institut za pedagoka istraivanja Beograd, 1979).-Okrugli stolovi u Vrcu: "Darovitost na predkolskom i mlaem kolskom uzrastu " (1995 i 1996)-"Podsticaji darovitosti" (1997) i "Drutvena podrka darovitosti (1998)".

Na ovom posljednjem skupu u Vrcu 1998. diskutovano je o sljedeim problemima: posmodernakao kontekst darovitosti; osobine linosti u sposobnosti uenja darovitih; efikasnost nastavnih strategija za podsticanje, produktivnog i stvaralakog miljenja darovitih; drutvena podrka darovitosti kroz proces obrazovanja (sistematska rjeenja, diferencijacija nastavnih planova i programa, individualizacija nastave itd.); podsticajnost sredine za darovitost na ranom uzrastu (modeli predkolskog vaspitanja i obrazovanja); takmienje kao metod identifikacije i podsticanja darovitih; podsticanje darovitosti u porodici; priznavanje individualnih razlika; nepovoljna pozicija darovitih ena i enske mladei; potrebe za fundamentalnim i primijenjenim istraivanjima u identifikaciji i podrci darovite djece.

PITANJE KVANTITETA I KVALITETA I O EMU NAM GOVORI TEORIJA KATASTROFENajprije se o pojmu darovitosti najee govorilo u smislu intelektualne darovitosti. Pojavom Gardnerove teorije o viestrukoj inteligenciji ti se pojmovi znatno proiruju jer se darovitost i kreativnost, prema Gadneru, mogu manifestovati u sedam razliitih oblasti: lingvistikoj, logiko - matematikoj, muzikoj, prostornoj, tjelesno- kinestetikoj, interpersonalnoj (poznavanje drugih) i intrapersonalnoj (poznavanje sebe). Za Gagnea o darovitosti se najee govori kao potencijalu , a o talentu kao (pokazanoj) darovitosti. On smatra da darovitost kao potencijal moe da postoji u vie oblasti kao: intelektualnoj, kreativnoj, socijalno- emocionalnoj, senzo-motornoj itd.Upravo imajui u vidu ovo Gagneovo odreenje i distinkciju izmeu darovitosti i talenta - moe se kazati da danas u svijetu dominiraju dva pristupa po tome pitanju. Prvi pristup gleda na darovitost kao potencijal gdje se sve vie imaju u vidu kvaliteti i mogunosti pojedinaca, a manje stvarna postignua ili rezultati (produkti) u nekoj oblasti rada ili uenja. Suprotno tome - drugi pristup uzima vie u obzir stvarne rezultate ili postignue osobe u odreenoj oblasti rada i uenja. Odmah pada u oi da se drugi pristup teko moe primijeniti na nie uzraste jer mnoga djeca na tom ranom uzrastu po tom kriteriju ne bi mogla zadovoljiti kriterije za izbor u programe za darovite. Ali ni prvi pristup sam za sebe ne bi mogao dati zadovoljavajui i potpun odgovor na to pitanje, jer po tom kriteriju mnogi uenici bi, opet, zauzeli mjesto u tom programu, a ne bi pokazali neke naroite rezultate ili bi doivjeli neuspjeh - to dovodi do razoarenja i sticanja osjeanja bespomonosti i nesamopouzdanja itd. Izgleda da je u svemu ovome uzrast veoma vana varijabla. Tu se kao po pravilu namee sljedei zakljuak: to je dijete mlae tim je tee uzeti kao osnovni kriterij postignue ili rezultat (produkt), osim u rijetkim sluajevima kad neko dijete pokae veliku snagu darovitosti i zarana daje (produkuje) velika postignua u odreenoj oblasti.

5

to je dijete starije tim se prua vea mogunost da se koriste oba navedena kriterijuma (potencijal i postignue) u izboru programa za darovite. Ali ni ovdje nije kraj diskusije. Jer, na primjer, ako bi se postavilo pitanje: Ko je darovitiji u matematici - djeaci ili djevojice? onda bi na osnovu kriterija postignua (rezultat) odgovor bio u korist djeaka (tako bar istraivanja govore). Ali, ako bi se uzeo potencijal kao kriterij, odgovor vjerovatno ne bi bio takav. Situacija bi bila u korist djevojica po kriteriju postignua u nekoj drugoj oblasti itd. Jo se uvijek vode une rasprave na ovu temu i mnogi autori u ovoj oblasti navode sljedeu anegdotu koja se pripisuje Marku Tvenu, a koja ukazuje na svu sloenost problema o kome govorimo. Pria je sljedea:Jednom je postojao ovjek koji je vodio veoma skroman i primjeran ivot. Doznavi za to sveti Petar ga je pozvao da mu kao nagradu za to ispuni bilo koju elju koju zatrai. Svetac, novopridolica je za trenutak razmislio i kazao da je itav ivot elio da upozna najpametniju osobu koja je ikada ivjela na Zemlji. Sveti Petar je pomislio da je elja sasvim razumna i opravdana te ga odvede do grupe ljudi koji su stajali samo nekoliko koraka dalje i ree pokazujui rukom: "Ovaj OVJEK tamo je najpametiiji OVJEK KOJI je ikad ivio". Novopridolica je bio toliko zbunjen tim odgovorom kada je vidio o kome se radi te ree: "To mora da je neka greka i veliki nesporazum. Ja znam tog ovjeka. On je itav ivot radio u prodavnici povra u mom gradu. Nikad nita posebno niti je bio niti je pokazao". Sveti Petar mu odgovori: "Da, ali da li ti ima u vidu ta je on sve mogao biti".Oigledno da je Svetac ovdje vie imao u vidu darovitost kao potencijal, nego kao postignue. Sigurno je da ima i djece koja zarana ispolje i pokau svoju darovitost i to ne samo kao potencijal ve i kao postignue. Ako sedmogodinja djevojica svira violinu kao najvei majstor ili poznaje istoriju Starog Rima ili Grke - kao studenti koji studiraju istoriju - sigurno je da su to dovoljni dokazi o njenoj darovitosti i bez nekih formalnih procedura identifikacije darovitosti putem testova i slino. Isto vai i za nekog osmogodinjeg djeaka koji lako pobjeuje u ahu sve odrasle protivnike u svom mjestu. Ali, na nesreu mnoga darovita djeca ne pokazuju zarana svoje sposobnosti i u tome im treba podrka u smislu da se pronae nain da to ranije pokau i realizuju svoje potencijale. Zato i jeste veoma bitan zadatak roditelja, nastavnika, vaspitaa, kole, porodice i ire drutvene zajednice- da se toj i takvoj djeci pomogne.Jo jedna injenica zasluuje panju a to je da vei broj istraivanja pokazuje da mnoga darovita djeca ne pokazuju neke posebno razliite karakteristike linosti u ranim periodima ivota koje bi ih znaajnije razlikovale od druge djece njihovog uzrasta, tj. i druga djeca te karakteristike imaju. Zapravo sutina je u tome (i razlike se tu pokazuju) kako su sposobnosti te osobine linosti povezaie i spojile u jednu strukturu ili sklop osobina pojedinaca. Dakle, jedinstvena i potpuno razliita organizacija i struktura sposobnosti i osobina linosti darovite djece je ono to ih razlikuje od veine njihovih vrnjaka. Ovdje bi se sada moglo kazati da je razlika vie u kvalitetu nego u kvantitetu. Nema nita neobino u tome ako vidimo desetogodilje ili devetogodinje dijete kako igra ah, ali ako to ini etvorogodinje dijete, onda je to svakako vrijedno vie panje.Iz svega navedenog moglo bi se zakljuiti da darovitost nije apsolutna ve relativna pojava. Sigurno je da se kognitivno funkcionisanje darovitih odvija na viim i razliitijim nivoima nego to je to sluaj sa veinom njihovih vrnjaka. Daroviti imaju i mnogo raznovrsnije te procese. Mogao bi se izvesti i zakljuak da ta razlika izmeu darovite i prosjene djece i nije tolika u kvantitetu koliko u razliitosti kognitivnih procesa i kognitivnog funkcionisanja. Ovim smo na neki nain doli i do odgovora na pitanje ta vie odreuje darovitost kvantitet, (stepen ili intenzitet) ili kvalitet (vrsta). Jer ako bi u pitanju bio samo intenzitet (jaina) ispoljavanja darovitosti- to znai da sva djeca imaju tu osobinu i da su sva djeca darovita, samo je razliit stepen te darovitosti. Ako bi to bio cio problem, on bi se i jednostavnije rijeio, jer vaspitanje i obrazovanje bi mogli puno da pomognu manje darovitima da dosegnu vie nivoe razvoja - jednostavnim intenziviranjem obrazovnih uticaja. Meutim, ako je rije o razlikama u kvalitetu ili "vrsti", moramo imati sasvim drukiji pristup i drukije programe da bi se pomoglo takvoj djeci da dosegnu optimalne nivoe svoga razvoja u oblasti darovitosti i kreativnosti. Upravo ova dilema - da li darovitost vie odreuje "kvantitet" ili "kvalitet" kognitivnih procesa i kognitivnog funkcionisanja, bila je predmet mnogih unih rasprava i istraivanja.

6

Ovdje emo samo ukratko navesti neke postavke teorije katastrofe (The Catastrophe Theory) koju je formulisao fiziar Rene Thomas koja bi nam mogla pomoi da malo bolje razjasnimo gore navedenu dilemu. Prema toj teoriji "katastrofa"se dogaa kada postepeno promjene nekog fenomena ili pojave iznenada dovedu do nastanka sasvim neeg drugog po svom kvalitetu na primjer, kada se postepeno sniava temperatura vode do odreene granice (nula stepeni), voda se pretvara u led. Isto tako postepenim poveavanjem temperature vode do take kljunja, voda se pretvara u paru. Ovdje sad imamo tri razliite stvari (led-voda-para) jer se radi o tri razliita agregatna stanja. Postepenim sniavanjem ili poveavanjem temperature dolazi se do take kada jedno stanje prelazi u drugo - potpuno razliito od prvog. Mnogi su ovaj primjer navodili kao analogiju i objanjenje mogueg razvoja i nastanka darovitosti tj. da se postepenim poveavanjem i umnoavanjem kognitivnih procesa i njihovih funkcionisnja - dolazi do odreenog trenutka kad te sposobnosti i njihovo funkcionisanje prerastaju u sasvim drugi i razliit kvalitet od onog prvobitnog stanja.Kao ilustracija ovakve transformacije moe se uzeti kao primjer uenik koji mnogo ita i koji postepenim bogaenjem svog rjenika (to je mnogostrano povezano sa drugim kognitivnim funkcijama) moe jednog trenutka da doe do nivoa da je i sam sposoban da pie sa puno simbolizma i koherentnosti eseje, prie, novele, itd. Mnoga istraivanja su pokazala da upravo taj novi kvalitet miljenja (tzv. Metakognitivno miljenje) i jeste ono to najvie razlikuje darovite osobe od nedarovitih. Zapravo, metakognitivne sposobnosti (metapamenje, metamiljenje i metakognitivno znanje) se i odnose na to da je darovita osoba sposobna da nadgleda svoje misaone procese, da ih analizira i otkriva greke u svom miljenju i suenju i zatim ih otklanja i na taj nain unapreuje te procese.

NEKI PARADOKSI U ISPITIVANJU SPOSOBNOSTI DAROVITIHOvom pojavom (metakognicijom) pokuavaju se objasniti i neki paradoksi koji su naeni u ispitivanju sposobnosti i kognitivnih stilova. Naime, poto se najvei dio kognitivnog funkcionisanja (miljenja, uenja i rjeavanja problema) kod darovitih osoba odvija na tim viim nivoima gdje dominiraju metakognitivno miljenje i metakognitivno znanje - one i formiraju takav mentalni sklop i stil uenja i rjeavanja problema. Paradoks se sastoji u sljedeem: to je zadatak sloeniji i zahtijeva vii nivo kognitivnog funkcionisanja, takve osobe se u njemu lake snalaze i lake dou do tanog rjeenja, nego kad su u pitanju zadaci manjeg stepena tekoe i sloenosti.Tako i nastaje ta paradoksalna situacija: to je drugima tee, njima je lake, a to je veini lake, njima je tee. Poznato je da su testovi inteligencije sastavljeni tako da se na poetku uvijek daju laki zadaci, a kasnije postepeno dolaze sve tei i tei.Zato je i normalno i prirodno da najvei broj djece u populaciji ima najvie uspjeha u poetnim zadacima, a na kasnijim sve manje. To je posljedica naina izrade i standardizacije testova sposobnosti. U istraivanjima je uoeno i to da se ti paradoksi ee javljaju kod darovite djece, sa dominantnom ulogom funkcija desne hemisfere mozga za koju se uglavnom vee lokalizacija kreativnih procesa i prostorno- vizualni stil uenja i rjeavanja problema. Zato se i smatra da bi ovo i mogao biti razlog zato takvi uenici (dominantne funkcije desne hemisfere) postiu slabe rezultate u koli, jer im ne odgovara nain rada i uenja koji su vie podeeni prema prosjenom ueniku i gdje vie dolaze do izraaja funkcije lijeve hemisfere, kao to su govor i govorno izraavanje. Novija saznanja o funkcionisanju centralnog nervnog sistema i stilovima uenja vezanim za desnu i lijevu hemisferu mozga-dovode u pitanje dosadanje principe konstrukcije testova optih i specifinih sposobnosti. Ova istraivanja jasno upozoravaju da takve testove ne bi trebalo konstruisati na istim principima ni za sve kategorije djece istog uzrasta. Na primjer, u nekim istraivanjima je naeno da neka djeca odreenog uzrasta imaju tekoa u ponavljanju nekog broja od pet cifara, ali sa lakoom to urade kad je u pitanju broj od est cifara i slino. Imali smo sluajeva i u naoj praksi da dijete od sedam godina ne moe da rijei veinu zadataka predvienih za njegov uzrast (testovi sposobnosti se i konstruiu tako da u njih ulaze samo oni zadaci koje moe da rijei veina djece uzrasta kome je test namijenjen), ali sa lakoom rjeava zadatke istog testa predviene za osmogodinje dijete. U jednom istraivanju (Silverman, 1996) navodi se sluaj djevojice od pet godina koja nije mogla da rijei

7

polovinu zadataka za svoj uzrast (rijeila samo tri od est subtestova), ali je zato rijeila sve zadatke predviene za uzrast djeteta od devet godina. Izgleda da za takvu djecu vai pravilo da postaju sve bistrija kako im se uzrast poveava. I zaista, mnoga djeca sa preovladajuim vizuelnoprostornim kognitivnim stilom (dominantne funkcije desne hemisfere) i stilom uenja gdje odluujuu ulogu ima simultana i holistika obrada informacija i imaginacija - na niim uzrastima i na niim stupnjevima kolovanja postiu slabije rezultate ili ne budu zapaena - da bi odjednom u srednjoj koli i na fakultetu naroito, pokazivala izvanredne i iznadprosjene rezultate. U literaturi o kreativnoj i darovitoj djeci takvi pojedinci se esto nazivaju "latebloemers" ili oni ije sposobnosti dolaze do izraaja kasnije. Kako vidimo u obrazloenje osnova darovitosti i kreativnosti sada se ukljuuju i centralni nervni sistem i to se posebno odnosi na lokalizaciju funkcija u lijevoj i desnoj hemisferi. To je ujedno i uvoenje biolokih faktora i zrenja u cijelu ovu diskusiju oko darovitosti i kreativnosti i dileme ta je tu vanije - "kvantitet" ili "kvalitet".Tim sva ova diskusija sada postaje jo sloenija ak i pored ve danas zapanjujuih dostignua do kojih se dolazi genetskim ininjeringom i mogunostima kontrole biolokih mehanizama i zakonitosti biolokog nasljeivanja. Jer, zakonitosti nasljeivanja kod ljudi se odvijaju na mnogo viem i sloenijem nivou nego to je to sluaj kod biljaka i ivotinja. itava stvar postaje jo sloenija ako se zna da su roditelji velikim dijelom samo prenosioci nasljednih osobina, a ne direktni davaoci. U toku samo svojih dvadeset pokoljenja, ljudska jedinka ima preko dva miliona predaka. Svi ti mnogobrojni preci na neki nain uestvuju u zaeu ljudske jedinke sa svojim bezbrojnim genima i njihovim kombinacijama - dajui joj tako nasljednu osnovu. Ako, pak, kod roditelja pratimo samo deset pari nekih relevantnih osobina, moe se dobiti preko 60.000 razliitih tipova potomaka i preko milion razliitih kombinacija tih osobina. A poto prema zakonima genetike ni svi nasljedni inioci ne dolaze odmah i direktno do izraaja, ve jedni preovlauju (postaju "dominantni"), a drugi bivaju potisnuti (postaju "recesivni") - to su kombinacije gena stvorenih pri zaeu kao i njihov kasniji razvoj u svakom biu posebno - teko je predvidiv. Kad se svemu tome dodaju i uticaj sredine, obrazovanje i aktivnost jedinke, mogunosti kontrole svih tih procesa se smanjuju. Ali, o ulozi nasljea i sredine u razvoju sposobnosti, bie vie rijei u narednom poglavlju ove knjige.

TEORIJA POZITIVNE DEZINTEGRACIJE I DAROVITOSTAutor ove teorije je Kazumir Dabrovski (K. Dabrowski), poljski psihijatar i psiholog, koji je bio posmatra i uesnik dva svjetska rata kao psihijatar na frontu i u bolnici. Kao uesnik najveih stradanja i nesrea, bavei se bolesnim i osakaenim, rtvama i zloincima, poludjelim i umiruim - mogao je da sagleda sve stupnjeve razvoja linosti, poev od onih najniih (biolokih nagona i instikata), pa do onih najviih nivoa samoaktualizacije i samortvovanja. Njegova teorija pozitivne dezintegracije se zato i ne bavi puno "prosjenom" ili "normalnom" osobom, ve vie osobom koja je u potpunosti emocionalno opustoena (kao to su psihopate) i kojoj je nanoenje bola i oduzimanje ivota drugima - jedini cilj postojanja, ili pak osobom koja je spremna da rtvuje i svoj ivot da bi se spasio ivot drugog i da bi se omoguilo drugima da ive. Dabrovski je nastojao da nae odgovor na sljedee pitanje: ta je to to uzrokuje ove ekstremne razlike meu ove dvije bipolarne kategorije ljudi? Kao psihijatar i terapeut sa dugogodinjim iskustvom, bavei se bolesnicima razliitog stepena mentalnih poremeaja, on je doao do zakljuka da postojei testovisposobnosti i testovi linosti koji mogu dati adekvatan odgovor na postavljeno pitanje.tavie, on je pronaao da meu bolesnicima sa neurotskim simptomima, koji su traili njegovu pomo, ima dosta pojedinaca sa velikim kreativnim potencijalom i bogatim emocionalnim ivotom. Na osnovu svog dugogodinjeg rada sa takvim bolesnicima, zakljuio je da oni imaju najvie problema u socijalnom prilagoavanju realnom ivotu, jer posjeduju smisao i osjeanje za organizaciju ivota vieg reda (na viim nivoima od realno postojeih) i sa viim sistemom vrijednosti koji je najee nepoznat ili neprimjenjiv u postojeim ivotnim uslovima u kojima i sami ive. Na taj nain je njegova klinika praksa uvjerila Dabrovskog u postojanje veze izmeu neuroze i kreativnog procesa. Njegove kasnije studije o osobinama linosti kreativnih osoba (pisaca, naunika i pronalazaa) su potvrdile hipotezu o povezanosti kreativnosti sa moralnim i emocionalnim razvojem

8

vieg reda (Dabrowski, 1964, 1967; Dabrowski i Piechovski, 1977 itd.). Svoje ideje o poremeajima u emocionalnom razvoju Dabrovski je prvi put objavio jo davne 1938. godine. Okupacija Poljske u Drugom svjetskom ratu sprijeila ga je da nastavi istraivanje i publikovanje sve do zavretka rata. Njegov prvi lanak o teoriji pozitivne dezintegracije pojavio se 1948., a kompletno formulisanje teorija u knjizi: Positive disintegracion, London, 1964. U periodu od 1960. do 1970. Dabrovski se bavio istraivakim i predavakim radom na univerzitetima SAD i Kanade. U to vrijeme je imao i prvi put priliku da dobije odgovarajua sredstva za istraivanja i prikupljanja novih empirijskih nalaza koji su obogatili njegovu teoriju i uinili je dostupnom ne samo klinikim psiholozima i naunim radnicima ve i iroj psiholokoj javnosti. O tome nam govori i veliki broj i straivanja u toj oblasti (Gase, Marse, Pieshovski, 1980; Lysy i Pieshovski, 1983; Miller i Silverman, 1987; Brennan, 1987). Takoe, istraivanja u oblasti darovitosti i kreativnosti djece i odraslih - dobila su snaan podsticaj pojavom teorije pozitivne dezintegracije, koja u svojoj osnovi ima kritiki odnos prema koliniku inteligencije, i testovima inteligencije kao tradicionalnom nainu mjerenja darovitosti i identifikovanju darovitih i gdje su se zanemarivali ostali kvaliteti linosti, a posebno emocionalni razvoj koji je vaan aspekt ukupnog razvoja darovitih i kreativnih osoba.Teorija pozitivne dezintegracije na djelu: dugogodinje iskustvo i klinika praksa uvjerili su Dabrovskog da su frojdisti grekom pripisivali uzroke neuroza u odraslom dobu dogaajima u ranom djetinjstvu. Takoe je nezadovoljan i bihevioristikim pogledom na ljudsku prirodu i njihovim pokuajima da rezultate postignute u eksperimentima na ivotinjama pokuaju iskoristiti za objanjenje ljudskog ponaanja i uenja. Ve smo naglasili da se Dabrovski nije puno interesovao za otkrivanje hipotetskih "normi" ili "prosjene" linosti, kako su to inili nomotetski orijentisani psiholozi, ve je svoju panju usmjeravao na razvoj potencijala linosti, poinjui od onoga to je dato i "to jeste" do onog "to bi trebalo da bude" i "to bi moglo biti". Dugogodinja klinika i terapijska praksa su ga upuivali na to da se razvoj neke osobe (i njenih sposobnosti i osobina linosti) ne moe svesti na neku prosjenu normu kako su to zagovarali nomotetski psiholozi, koristei za to razliite statistike postupke i prosjeke razvoja, ve da se svaka linost moe objanjavati i bolje razumijevati samo kao jedinstvena i neponovljiva, kako po svojoj biolokoj strukturi tako i po svom ponaanju. Ovakvim svojim stavom Dabrovski se potpuno pribliio Allportovom shvatanju pojma i strukture linosti i njenog razvoja, ali i drugim psiholozima idiografske i humanistike orijentacije kao to su Abraham Maslow i Carl Rogers. Dabrovski je sagledavao razvoj svake linosti kao multidimenzionalni i kao viestepen i to je razvoj koji se kree od jednog do drugog nivoa. To se moe ilustrovati i sljedeim primjerom: ljubav, na primjer, moe da bude sebina u smislu da se koristi druga osoba kao objekat u cilju zadovoljenja neke vlastite potrebe ili elje. Na nekom drugom viem stepenu ili nivou razvoja ljubav moe da bude nesebino rtvovanje svog vlastitog ivota da bi se sauvao i omoguio daljnji ivot drugima. Ovaj odnos je najee karakteristian za odnos majke i djeteta ili odnos roditelja i djece itd. Isto tako, strah na jednom niem nivou moe da bude primitivan i paralizirajui kao odgovor na neke stimule iz spoljne sredine, ali isto tako, moe da bude potaknut i unutranjim i kritikim sagledavanjem i preispitivanjem svojih vlastitih postupaka od strane samog pojedinca. U ovom drugom sluaju moralna odgovornost za vlastite postupke je uzrok straha a ne neki spolja nametnuti i prijetei znakovi i pritisci sredine. U oba navedena primjera (ljubav i strah) moe se vidjeti da se ponaanje i razvoj kreu od najniih nivoa egocentrizma do onih najviih - samokritike analize vlastitih postupaka i moralne odgovornosti, to vodi ka najviim nivoima razvoja i altruizma. Dakle, Dabrovski je vidio razvoj prije svega kao bogaenje i razvoj unutranjeg emocionalnog ivota, gdje u poetku prevlauje praznina, jednostavna i primitivna reagovanja - kreui se dalje ka najviim nivoima samosvjesnosti i samoodgovornosti za vlastite postupke. Piagetova teorija kognitivnog razvoja ali i mnogi drugi psiholozi njegove orijentacije - uglavnom usmjeravaju panju na kognitivni razvoj linosti, a razvoj emocionalnog unutranjeg ivota se zanemaruje, kao manje vaan. Za razliku od toga teorija pozitivne dezintegracije istie znaaj emocionalnog i moralnog razvoja za ukupan razvoj linosti.

9

Dabrovski ne samo da daje detaljan opis tog razvoja ve pokuava da pronae i osnovne mehanizme koji pokreu i transformiu taj razvoj od niih ka viim nivoima i sekvencama.Zato se svaki vii nivo razvoja i karakterie drukijom i razliitom strukturom linosti i drukijom i razliitom organizacijom ponaanja. Emocionalne snage su tu odluujui faktor razvoja i one obezbjeuju dinamizme koji pokreu taj razvoj od niih ka viim nivoima ali koje obezbjeuju i kontinuitet tog razvoja u cjelini. Nivoi tog razvoja su hijerarhijski i viefazni i svaki vii stupanj predstavlja napredak u odnosu na prethodni. Transformacija se tu ogleda u prelasku i razvoju najniih oblika ponaanja i osjeanja u kompleksnije forme. Na osnovu svojih istraivanja Dabrovski je zakljuio da veina darovitiu i kreativnih pojedinaca ispoljava vie nivoe empatije, osjeajnosti i moralne odgovornosti, samoposmatranja, altruizma i samokritinosti u poreenju sa optom populacijom. Tokom emocionalnih kriza takve osobe ispoljavaju neurotske simptome kao: osjeanje inferiornosti i snani unutranji konflikti, osjeanje krivice, straha i oaja za vlastitu egzistenciju i egzistenciju drugih.Zato Dabrovski i kae da su takve osobe najee "pozitivno neprilagoene" ("positively maladjusted"). Takve osobe su u svom razvoju prele granice prosjenosti i u socijalnom i u emocionalnom ivotu u odnosu na veinu populacije i zbog toga su postale svjesne ne samo koliko se razlikuju od prosjenosti ("normalnosti") - ve su zbog toga iskusile veliku patnju i bol. Zbog te patnje i uznemirenosti koja obavezno prati razvoj iznadprosjenih i kreativnih i razvojnu transformaciju takvih osoba Dabrovski je nazvao pozitivnom dezintegracijom. Stupnjevi emocionalnog razvoja prema teoriji pozitivne dezintegracije:

Nivo 5-Samoaktualizacija i harmonija sa principima univerzalne pravdeNivo 4- autonomnost, autentinost i socijalna odgovornost Nivo 3-tenja ka linim idealima i osjeajnost za probleme humanosti i ovjeanstva, Nivo 2-konformizam ili slaganje sa socijalnim normama i odsustvo unutranjih standardaNivo 1- egocentrizam i tenja ka samozadovoljstvu JA! JA! JA!

Dakle, pozitivna dezintegracija je proces u kojem se primitivnije, jednostavnije i manje zrele psihike strukture razvoja linosti rue u cilju da bi se omoguio razvoj i stvorili uslovi za razvoj kompleksnijih, naprednijih i viih nivoa i struktura osobe. Taj unutranji konflikt je, prema tome, nastao ne samo kao posljedica dezintegracionih procesa ve je on i neophodan, kako bi se dosegli vii nivoi razvoja i vii nivoi funkcionisanja linosti u cjelini. Ali ne samo israivanja Dabrovskog ve i drugih (Nelson, 1989, Piechovski, 1983 itd.) istiu da veina osoba nikad i ne dosegne te najvie nivoe razvoja, ve da ostaje egocentrina, neprincipijelna i nesamokritina ("Slijede gomilu" kako to kae Dabrovski) tokom svog cijelog ivota. Na osnovu svojih istraivanja Dabrovski je zakljuio da postoji najmanje pet kvalitativno razliitih nivoa ljudskog razvoja - svaki sa jedinstvenom i razliitom organizacijom ponaanja i strukturom LINOSTI.

Prvi nivo: Primarna integracija Na ovom nivou preovlauje egocentrizam. Osobe koje se nalaze na tom nivou razvoja nemaju mogunost za samosagledavanje i samoanalizu. Mogunosti za empatiju, tj. mogunosti za razumijevanje, osjeanja i emocionalnih stanja drugih osoba su takoe odsutne i nerazvijene. Pojedinci koji se nalaze na prvom nivou obino krivicu za svoje neuspjehe trae uvijek u nekom drugom i uvijek izvan sebe, jer samoanaliza i samokritinost nije karakteristika tog stupnja razvoja. Zbog toga to ne posjeduju unutranju snagu i sposobnosti da zadovolje svoje ambicije - svoju mo postiu i odravaju okrutnim sredstvima. Dabrovski sugerie da mnogi politiki lideri najee potiu iz ovog razvojnog stupnja. Posebno se to vidi u vrijeme velikih drutvenih i politikih kriza kao to su graanski i politiki ratovi itd. Za takve osobe lini dobitak je najvaniji i u stanju su da zaponu rat bilo gdje ili da prodaju oruje i jednoj i drugoj zaraenoj strani i tako grade ogromna bogatstva na raun razaranja i stradanja hiljade i hiljade nevinih, a pod izgovorom da ele da pomognu da se patnje

10

prekinu. Ovo je najee karakteristika lidera nekih sila koji znaju da e proi nekanjeno jer su moni.

Drugi nivo: Poetak dezintegracijeNa ovom nivou razvoja osoba je najvie pod uticajem socijalnih grupa i vladajueg sistema vrijednosti. Zbog toga takvi pojedinci najee ispoljavaju ambivalentan osjeaj i neodlunost, jer nemaju jasne i odreeie vlastite unutranje vrijednosti i samoodreenje. Na ovom nivou dezintegracije (Unilevel disintegration) unutranji konflikt je horizontalan, jer je tu najee rije o sukobu "jednakih" sistema vrijednosti. Ovaj nivo razvoja dosegne najvei broj pojedinaca u populaciji i tu ostane itavog ivota. Cilj je dobra prilagoenost.

Trei nivo: Spontana viestruka dezintegracija.Osobe sa karakteristikama razvojnog nivoa ovog stupnja ve imaju razraenu i razvijenu hijerarhiju vrijednosti to e pomoi i omoguiti prelazak na vie nivoe funkcionisanja i ponaanja. Unutranje stanje nezadovoljstva (unutranji konflikt) je ovdje potaknuto injenicom to je osoba svjesna ta ona jeste i ta bi ona eljela i trebalo da bude (lini ideal). Ova unutranja borba izmeu viih i niih ciljeva najee je praena egzistencijalnim oajem, etpaxoMj depresijom, osjeanjem nezadovoljstva sobom (inferiornost, neadekvatnost, neprihvaenost, nesigurnost i tako dalje).Tradicionalni psiholozi esto tumae ovakvo ponaanje kao simptome psihoneuroze to moe da bude "lijeeno" i "izlijeeno" kako bi te osobe imale normalan ivot. Dabrovski (1972) daje drukije tumaenje ovoga stanja i insistira da psihoneuroza nije bolest. Po njemu simptomi takvog stanja mogu biti oblici pozitivne dezintegracije, a ne bolesti, jer se upravo tada poinju ruiti primitivne psiholoke strukture i ustupati mjesto viim, kompleksnijim i svjesnim, tj. voljnim strukturama linosti. Dok su osobe koje se nalaze na nivou razvoja drugog stupnja zadovoljne preovlaujuim sistemom vrijednosti i standarda koje postavlja prosjena veina i ponaaju se u skladu s tim (u porodici, drutvu, religijskim skupovima), to nije sluaj sa pojedincima na treem stupnju razvoja koji se bune protiv nepravdi i postojeih standarda koje je nametnula veina. Kako vidimo, kljuni faktori razvoja ovog treeg nivoa nisu nasljee i sredina koji preovlauju na prvom i drugom stupnju, ve autonomni faktori koji su odluujui u borbi izmeu niih i viih sistema vrijednosti. Dakle, da bi se ostvario trei nivo razvoja (ili spontana viestruka dezintegracija kako to naziva Dabrovski, pojedinac mora biti svjestan vlastitih ciljeva i sposobnosti kako bi se mogao opredijeliti i za najefikasnije naine ponaanja koji e mu pomoi da prevazie ograniavajue uslove sredine inasljea. Glavni i odluujui autonomni ili personalni faktor je volja i elja pojedinca da se nadograuje, samoizgrauje i razvija, kroz vlastitu unutranju psihiku transformaciju i to po cijenu patnje i bola. Smisao odgovornosti ne samo za vlastite akcije i ponaanje, ve i za vlastiti razvoj - karakterie ovaj trei i napredniji nivo razvoja u poreenju sa prethodnim razvojnim stupnjem. Ovi unutranji autonomni faktori su ogromna snaga i rezervoar energije za snagu koja "vodi" taj razvoj prema viim nivoima integriteta i autentinosti. Na ovom nivou razvoja osoba ima jasnu predstavu to bi eljela i trebalo da bude, ali jo ne posjeduje sredstva i snagu za postizanje tih ideala.

etvrti nivo: Organizovana viestruka dezintegracija.U poreenju sa treim nivoom (spontanom viestrukom dezintegracijom) Dabrovski etvrti nivo naziva organizovanom viestrukom dezintegracijom. Na ovom stupnju pojedinac je ve na dobrom putu ka samoaktualizaciji (najviem nivou u Maslovljevoj hijerarhiji motiva). Osoba na ovom stupnju postaje svjesna svojih ideala i na dobrom je putu da ih i sama dosegne i ostvari penjui se do visine koje su nedostupne mnogima. Takve osobe imaju razvijen osjeaj line odgovornosti za vlastite postupke i vlastiti razvoj, autentine su i imaju refleksno reagovanje i suenje. To su autonomne osobe, na putu da postignu samoaktualizaciju najvieg stepena.

Peti nivo: Sekundarna integracija

11

Na ovom nivou razvoja unutranja borba za samoodreivanje, samousavravanje i samoizgraivanje je dobijena. Unutranji konflikt je razrijeen postignuem ili samoaktualizacijom linih ideala. Novi vidovi dezintegracije se preovlauju integracijom vlastitih sistema vrijednosti i izgradnjom novih i viih sistema vrijednosti i ideala. Tu vlada potpuni mir i sklad izmeu uvjerenja i postupaka. Nema vie nesaglasnosti izmeu ideala i naina ivota. Ni najvee rtve vie nisu patnja da bi se tako ivjelo. Malo pojedinaca moe da dosegne te visine i oni rijetki koji to uspiju obino se zovu svecima. To su oni ljudi koji su svoju sreu nali inei dobro drugima, itav svoj ivot posvetili dobru svog i drugog naroda. Kod nas je primjer takve linosti Ratko Nemanji, sveti Sava.

Razvojni potencijal i darovitost ime moemo da objasnimo to da se samo mali broj pojedinaca uspijeva u svom razvoju izdii iznad prvog i drugog stupnja razvoja? I ta bi mogli biti indikatori i pokazatelji da e neka osoba uspjeti da dosegne najvii stepen razvoja. Dabrovski je u svojim istraivanjima naao da pet vrsta snane, psihike osjetljivosti (overexcitabilities) moe da bude dobar prediktor razvojnog potencijala pojedinca, jer su sastavni dio strukture linosti pojedinca i uglavnom su meusobno nezavisni. Piechovski je detaljno opisao i obrazloio tih pet vrsta snane psihike osjetljivosti i sugerisao kako oni mogu biti koriteni u identifikaciji darovitih i kreativnih pojedinaca. Svaka od navedenih vidova psihike osjetljivosti je u temelju jednog od navedenih nivoa pozitivne dezintegracije prema istoimenoj teoriji. to je vee njihovo uee (tih vidova osjetljivosti) po broju i intenzitetu, tim je vei i razvojni potencijal pojedinca. Sada emo navesti kratak opis svakog tipa osjetljivosti:1. Psihomotorna osjetljivost- izraena je u visokom stepenu aktivnosti i pokreta (fizika energija). Ona se manifestuje u tenji za pokretom, brzim govorom, velikim entuzijazmom za brze igre i sportove, ponaanjem koje se granii ili vodi u delikvenciju i neurotske navike (grizenje nokata, tikovi i tako dalje). Sve se to oituje i u stalnoj potrebi za akcijom i tako dalje.2. Senzualna osjetljivost- odnosi se na intenzivna osjeanja za prijatnost i razvijenije osjete vida, okusa, dodira i sluha. Ova vrsta osjetljivosti se najee izraava u traenju intenzivnih senzualnih osjealja i "izlaza" za unutranje tenzije.3. Intelektualna osjetljivost- najee se ispoljava kao "glad" za znanjem i traenje istine i izraava se pitanjima, eksperimentisanjem, analizom, rjeavanjem problema i teorijskim razmiljanjem. To su veinom introspektivne osobe sa razvijenom hijerarhijom i sistemom vrijednosti koji je dobro integrisan i u skladu sa svakodnevnim ponaanjem pojedinca. Ali ovo nije sinonim za inteligenciju jer mnoge inteligentne osobe najee ne nalaze zadovoljstvo u pomenutim aktivnostima i nemajuelju niti ulau napore da unaprijede svoje znanje ili usavre svoje pojmove o sebi i drugima.4. - Imaginativna osjetljivost- karakterie se veoma ivom imaginacijom, bogastvom osjeanja estim sanjarenjem, bogatim sadrajem u snovima, bogatim matama i maginim miljenjem. Takve osobe po pravilu imaju ive predstave, snane slike i osjeanja potrebna za poetsku i dramsku percepciju. Tu se esto ne razlikuje stvarno od zamiljenog, snovi od realnosti itd.5. Emocionalna osjetljivost- ukljuuje snana osjeanja, osjeanja straha, potitenosti i snanu potrebu za protekcijom i vezanosti za druge. Obino se takve osobe tee prilagoavaju novim uslovima sredine i zato imaju intenzivno osjeanje usamljenosti i este konflikte sa samim sobom i drugima. Tu postoji i snana tendencija za samovrednovanjem i samokritikom analizom, osjeanjuneadekvatnosti i inferiornosti. Istraivanja Dabrovskog su pokazala da su jaki emocionalni doivljaji i jaka emocionalna osjetljivost znaajni indikatori razvojnog potencijala najvieg nivoa. Dabrovski i Piehovski su se dugo bavili problemom veze izmeu razvojnog potencijala i darovitosti i koristili prvi koncept (razvojni potencijal) u boljem objanjenju i tumaenju drugog (darovitost).Razvojni potencijal je tu shvaen kao optimalni nivo razvoja koji pojedinac moe postii u optimalnim uslovima. Naprijed spomenute vrste osjetljivosti mogu se posmatrati i kao odreene vrste talentovanosti ili darovitosti u okviru razvojnog potencijala. Ponaanjem neke osobe, recimo, moe da dominira jedna vrsta osjetljivosti, na primjer- osjetljivost za pokrete, igre, akciju itd. i to je psihomotorna darovitost.

12

Ponaanjem neke druge osobe moe da dominira mata, snane iluzije i imaginacije, osjeanja za poeziju i dramu itd. Takve osobe esto imaju tako snanu imaginaciju da im je teko razlikovati javnost i zamiljeno, razdvojiti san od jave (zato se za kreativnog pjesnika ili pisca esto kae "Budan sanja" itd.). Ovakva intenzivna osjeanja i intenzivnu imaginaciju imaju ili mogu imati ne samo kreativni pjesnici i pisci, ve i kreativni muziari, slikari itd.Kod neke tree osobe moe da dominira emocionalna osjetljivost i potrebe za bliskim kontaktima sa drugim ljudima. Dakle, ljudi se mogu razlikovati po tome koje vrste osjetljivosti dominiraju njihovim ponaanjem i ivotom. Na primjer, ako bi osoba koja ima izraenu emocionalnu osjetljivost, bila upitana ta kod nje izaziva snano uzbuenje i najprijatnija osjeanja - njen odgovor bi bio da je to prisustvo druge osobe, dok bi osoba kojom dominira (ili ijim ponaanjem dominira) psihomotorna osjetljivost dala odgovor da bi to bila brza vonja, razna sportska takmienja itd.Mogue je i da neke osobe budu nadarene i sa po vie energije i da imaju snanu osjetljivost ne u jednoj ve u vie navedenih podruja osjetljivosti ali to je, ipak, rijetkost. Naprijed navedenih pet vrsta osjetljivosti prema Dabrovskom u stvari i predstavljaju pet vrsta funkcionisanja nervnog sistema- i kod svake osobe dominira ili preovlauje jedan od njih i po tome je ta osoba karakteristina. Tu ideju Dabrovski je dobio posmatrajui kolsku djecu u situacijama koje izazivaju nervnu tenziju. Jo uvijek se mnogi od nas, na primjer, sjeamo da smo morali ustati i u stavu mirno i u svojim klupama doekati svog uitelja ili nastavnika i nakon toga, takoe, sjediti mirno dok bi uitelj ili nastavnik utvrdio ko je odsutan i slino. U tim momentima nametnute utnje i ograniene aktivnosti - neka djeca nisu mogla da u potpuiosti ostanu mirna, ve su tu i tamo povremeno inila pokrete rukama, nogama ili glavom, kao da im je neto smetalo ili su traili povoljniji poloaj tijela. Druga djeca su opet bila potpuno relaksirana i mirna, gotovo bez pokreta, sanjarila ili razmiljala o neemu - to se moglo vidjeti po izgledu lica i odlutalom pogledu ili zauenosti itd.Neka djeca bi stajala ili sjedila potpuno uspravno sa vidljivom tenzijom i zatvorenih oiju ije kapke nikako nisu uspijevala da umire. Neki od njih su, opet, izgledali potpuno smireni da zaponu posao i to su jedva mogli ekati dalje itd.Dakle, opisana situacija (ulazak nastavnika u uionicu) je izazvala nervnu tenziju i ta tenzija je nala svoj izlaz u pet opisanih vrsta ponaanja ili pet razliitih modaliteta.Djeca koja nisu mogla da stoje ili sjede mirno oslobaala su se svoje tenzije pokretima (psihomotorna osjetljivost), dok djeca koja su za to vrijeme sanjarila oslobaala su se svoje tenzije bjekstvom u svijet fantazije i matanja. Drugi su to, pak, inili bjekstvom u svijet osjeanja, a trei su odrali svoje intelektualno funkcionisanje razmiljajui o narednim kolskim zadacima.Tako je Dabrovski, na osnovu posmatranja ponaanja djece u situacijama koje izazivaju tenziju doao do zakljuka da postoji pet naina ili vrsta funkcionisanja nervnog sistema.

Implikacije i zakljuak -Osnovni pojmovi teorije pozitivne dezintegracije, a posebno koncept razvojnog potencijala, moe da poslui kao teorijska osnova za bolje razumijevanje ljudskog razvoja i ljudskog ponaanja, a posebno za razumijevanje razvoja i razvojnih kriza djece i mladih i uopte darovitih osoba. Djeca i mladi, a posebno oni darovitiji, esto preivljavaju ozbiljne razvojne krize, jer su vie osjetljivi i snanije doivljavaju svijet i sve ono to se dogaa oko njih. Zato nastavnici i roditelji darovite djece i uenika mogu nai dosta korisnih informacija, a posebno o razvojnim krizama mladih, i u tom cilju pruiti mladima adekvatniju pomo i bolje razumjeti njihov razvoj u cjelini. Vano je i to da prema ovoj teoriji neuroze ne moraju uvijek biti bolesno stanje, jer one mogu pomoi mladima i uopte pojedincima da pronau smisao ivota i postanu veoma kreativni u nekoj oblasti. Mladi esto doivljavaju emocionalne i razvojne krize i zbog toga to ih drugi doivljavaju drukije od ostalih, pa i oni sami sebe tako vide i misle da sa njima nije neto u redu. Zbog toga esto zapadaju u depresivna stanja itd. Dobro je ako takvi pojedinci sami uvide smisao takvih kriza i da to mora da vodi neemu, tj. nekim viim ciljevima i nekim viim nivoima organizovanosti ponaanja i sistema vrijednosti, na nekim viim nivoima razvoja linosti u cjelini. Iz biografija poznatih naunika, umjetnika i sportista moe se vidjeti da su i oni esto prolazili kroz takve bolne emocionalne krize, koje su u najveem broju sluajeva uspjeli prebroditi i nakon toga postali i snaniji i sreniji i

13

produktivniji - nego to su to bili ranije. I sami su esto izjavljivali da su u toku tih kriza i sami uspjeli da pronau nove ciljeve i vrijednosti ivota za koje se vrijedilo boriti. Naravno, postoje i mnogi kojima to ne polazi od ruke, jer su njihovi unutranji konflikti toliko snani i zahtijevaju i pomo drugih da bi se dolo do pozitivnog ishoda. Kad su u pitanju djeca i mladi, onda je tu odluujua uloga i pomo kole i porodice. Naalost, to nije i uvijek tako pa kad se dogodi ono najgore, tek onda se uvidi gdje smo to zatajili ili pogrijeili. kolska sluba savjetovanja moe pomoi mladima da prihvate sebe i kad se osjeaju drukije i kad zapadaju u depresije zbog svojih razvojnih kriza. Potrebno im je ukazati na to da je to uredu i osjeati se i biti drukiji, jer oni i drukije i snanije doivljavaju svijet oko sebe. To je i zbog toga to su i njihova osjeanja bogatija i intenzivnija i njihove predstave bogatije i ivlje. Ukazati im na to da njihova jedinstvena percepcija svijeta oko sebe i njihova neprilagoenost - najee su znak njihovog burnog razvoja i unutranjih konflikata zbog ega su esto u nesporazumu sa samim sobom, pa otud i sa okolinom. Tu je veoma vano da mladi uvide da su ti unutranji konflikti i emocionalne krize najee sastavni dio razvoja njihove linosti i da to moe da bude i znak njihovog burnijeg i inteizivnijeg razvoja, znak nastojanja bogatog emocionaliog ivota i izgraivanje bogatih emocionalnih struktura. Dakle, teorija pozitivne dezintegracije sugerie i sljedee: Ako je neka osoba zaokupljena traenjem sree i eli da bude dobro prilagoena, onda ciljevi njenog razvoja ne idu ka viim nivoima toga razvoja, Meutim, oni koji su darovitiji i kreativniji nisu predodreeni za lagodan ivot ve su u neprekidnom stanju unutranjih konflikata i razvojnih kriza koje vode ka viim nivoima razvoja linosti. To su nivoi na kojima se usvajaju i potuju univerzalni principi pravde, mira i ljudskog ivljenja. Zatim, to se uzdie i do onog najvieg nivoa gdje pojedinac i sam ini pravdu tamo gdje je nema i ini ivot boljim za sve, jer ne moe drukije da ivi.Imamo bezbroj primjera u naoj i svjetskoj istoriji koji nam govore o pojedincima koji su izdrali i najvee torture i to godinama borei se protiv totalitarnih reima za bolje uslove ivota i univerzalne principe pravde za itav ljudski rod.

RED ROENJA, DAROVITOST I KREATIVNOST

U veini dosadanjih istraivanja su naene mnoge razlike u sposobnostima i osobinama linosti izmeu prvoroene i kasnije - roene djece. Uglavnom se moe zakljuiti da prvoroeno dijete kao i jedinci pokazuju vei nivo motivacije za postignuem, vei smisao za odgovornost; u svojim socijalnim odnosima pokazuju visok nivo orijentacije prema odraslima, vie su kooperativna i manje agresivna. To bi sve bile kao pozitivne karakteristike i prednosti prvoroene djece, a kao negativne karakteristike se pominju visok nivo anksioznosti i konzervativizma.to se tie kasnije roene djece u istraivanjima je naeno da ona pokazuju visok nivo osjeanja neadekvatnosti, ali istovremeno posjeduju visok nivo sposobnosti socijalnog snalaenja. Vole da se drue i lako sklapaju prijateljstva, vie su spremna da se upuste u rizike i slino. Novija istraivanja u ovoj oblasti, tj. oznaaju veliine porodice i reda roenja po razvoju odreenih osobina linosti djeteta (F. J. Sulloway, 1990, 1996), daju neto detaljniji uvid u procese porodine dinamike, istiui jo vei znaaj veliine porodice i reda roenja (kao porodinih varijabli) na razvoj linosti djeteta.Sve ovo i jeste bio razlog da se mnogi savremeni istraivai upuste u istraivanja reda roenja i sposobnosti i osobina linosti djece u porodici. Ova istraivanja su uglavnom pokazala da izbor odreenih strategija za snalaenje u porodinoj sredini je u najveoj mjeri odreen faktorom reda roenja. Biti mlai ili stariji meu braom i sestrama znai istovremeno biti vie ili manje fiziki i intelektualno zreliji - to, opet, ima veliki uticaj na izbor strategije ivljenja u porodinoj sredini. Neizbjeno je za tek roenu i mlau djecu da su i fiziki i intelektualno slabiji od starije brae i sestara i to e tako biti za dugo dok ih ne dostignu, ako ikad u tome uspiju. Starija djeca u porodici ve u startu imaju jednu vanu prednost: roditelji su u njih investirali mnogo toga do roenja sljedeeg djeteta i prvoroeno dijete je u svim tradicijama i kulturama favorizovano.Zato, da bi kasnije roena djeca (najmlaa djeca u porodici) uspjela da izbore bolji status za sebe moraju da razviju neke strategije koje nisu zasnovane na snazi. Na taj nain oni stiu i formiraju neke

14

osobine linosti koje nisu karakteristine za prvoroenu (stariju) djecu po redu roenja. Iz navedenih razloga kasnije roena (mlaa) djeca zato obino nastoje da razviju neke mehanizme i vjetine socijalnog snalaenja kao na primjer, vjetinu sklapanja prijateljstva, veu spremnost da se uputaju u rizike.Ove i druge razlike meu starijom i mlaom djecom bile su predmet obimnog istraivanja Sullowaya. Vrijednost ovog istraivanja je i u tome to je uspjelo da unese mnogo vie reda u ovoj oblasti savremenih istraivanja. To mu je polo za rukom posebnom tehnikom analize istraivanja i istraivakih podataka (rezultata istraivanja) koja se u naunoj metodologiji zove Metaanaliza.To je metod kvantitativne i kvalitativne obrade rezultata iz vie razliitih istraivanja o istom ili slinom problemu - gdje se izvlae zakljuci do kojih ta istraivanja kao pojedinana nisu mogla da dou. Na primjer, ako imamo u nekom istraivanju uzorak od, recimo, samo 30 djeaka esnaestogodinjaka, onda ovaj uzorak (veliina uzorka) nam nije dovoljan da dokaemo i tako oiglednu injenicu kao, na primjer, da su esnaestogodinjaci u prosjeku ziatno tei i vii od, recimo, dvanaestogodinjaka. Meutim, postoji nain da se ovo dokae ako, na primjer, koristimo 100 drugih istraivanja o istom problemu i gdje je, recimo, svako od tih istraivanja, takoer, izvreno na po 30 esnaestogodinjaka- tako da sada imamo uzorak od 3000 ispitanika na kojima moemo primijeniti naa meta-istraivanja i donositi pouzdane zakljuke o bilo kom problemu gdje su pojave i dublje skrivene i sloenije (recimo pitanja intelektualnih sposobnosti ili osobina temperamenta i karaktera), a ne tako oigledne kao u naem navedenom primjeru (visina i teina esnaestogodinjaka). Primjenjujui postupke meta-analize Sulloway je u svom istraivanju bio u mogunosti da testira i u najveem broju sluajeva da potvrdi seriju hipoteza. I on je u svojim istraivanjima naao da prvoroena djeca u poreenju sa kasnije roenom djecom u istoj porodici - pokazuju veu motivaciju za postignuem, vie su ambiciozna, samopouzdana, antagonistika, anksiozna, konvencionalna i najee se identifikuju sa roditeljima.Prvoroena djeca su vie i konzervativna i ne vole mnogo promjene (pogotovo ne one nagle i radikalne koje potpuno prekidaju sa postojeim stanjem i koje u potpunosti mijenjaju do tada postojei i vaei red stvari u nekoj oblasti). I inae starije osobe su vie konzervativne u poreenju sa mlaima koji lake odbacuju postojee uske ivotne okvire i spremniji su da se upuste u rizik. Takoer, prvoroena djeca pretendiraju da budu manje sposobna da razumiju osjeanja, stavove, vrijednosti i motivaciju drugih osoba, vie pate od kompleksa manje vrijednosti i manje su inicijativna i inventivna, tj. manje su otvorena za novo iskustvo i ne vole da se uputaju u rizik itd. Naravno, mogue je odmah uputiti zamjerke ovakvim zakljucima, jer postoje i mnogi drugi faktori, osim reda roenja, koji takoer znaajno djeluju na formiranje linosti. Imajui u vidu i te injenice Sulloway je proirio svoje istraivanje serijom komparativnih studija i doao do sljedeih zakljuaka:

- razlike izmeu prvoroene i kasnije roene djece su vee u familijama saveim brojem djece. U istom istraivalju se takoer dolo i do zakljuka da razlike u uzrastu izmeu tree i pete godine proizvode vee razlike u sposobnostima i osobinama linosti, nego ako se uzimaju u obzir razlike u uzrastu ispod tri ili iznad pet godina starosti.

- Smrt roditelja dok su djeca jo mlaa u porodicama sa slabim materijalnim stanjem, poveava razlike meu djecom, jer prvoroena djeca u najveem broju sluajeva preuzimaju ulogu roditelja. Meutim, to je klasna pripadnost porodice na- viem nivou te se razlike smanjuju - kad je u pitanju smrt jednog ili oba roditelja.

- Podaci o uticaju pola djeteta i pola ostale djece u porodici na razvoj crta i osobina linosti djeteta su posebno interesantni. Naime, naeno je da u formiranju tzv. mukih osobina (masculine traits) kao to su: agresivnost, liderstvo, samopouzdanje i tzv. enskih osobina (feminine traits) kao: biti osjeajan , kooperativan, empatian fleksibilan itd. - red roenja ima skoro istu vanost kao i pol djeteta.

Istorijski gledano, pokazivanje intenziviih osjeanja u zapadnim kulturama i zapadnoj tradiciji- esto se kvalifikovalo kao znak i obiljeje nestabilnosti kod oba pola (a mukarcu se pripisuju i enske osobine sa uvredljivim konotacijama), a ne kao znak intenzivnog i bogatog emocionalnog ivota to i

15

jeste veoma bitno obiljeje velikih stvaralaca i kreativnih linosti u knjievnosti, nauci, muzici, slikarstvu, vajarstvu itd.U ovom istraivanju je naeno i to da se uticaj reda roenja na razvoj djeteta ili pojedinaca jo vie poveava ako se ta varijabla, tj. red roenja posmatra zajedno sa drugim faktorima, a ne izdvojeno. Solovei je svojim istraivanjem (analizom biografskih podataka velikana iz oblasti nauke, umjetnosti i kulture), pokazao da je efekat reda roenja znaajnije povezan i sa radikalizmom i kreativnou najmlae djece u porodici.

O EMU NAM GOVORE NOVIJA ISTRAIVANJA O LOKALIZACIJI PSIHIKIH FUNKCIJA

Istraivanja funkcija lijeve i desne hemisfere mozga danas su brojnija nego ikad ranije. To je praktino "neiscrpan rezervoar" ljudskih sposobnosti i do sada se koristi samo otprilike 10% tih mogunosti. To je i zbog toga to je istraivanjima utvreno da to se vie koriste funkcije mozga time se i njegov kapacitet sve vie uveava u smislu psihikih funkcija: pamenja, miljenja, uenja i rjeavanja problema.Istraivanja fiziologa u ovoj oblasti su otkrila znaaj ranog uenja i iskustva za stimulisanje i razvitak psihikih funkcija i njihovu lokalizaciju u lijevoj i desnoj hemisferi mozga. Tako su utvreni i odreeni povoljni kritiki ili senzitivni intervali uenja i razvoja, tj. kada je na nervni sistem najsposobniji i najelastiniji da primi ili usvoji odreeno iskustvo. Ukoliko se o tome ne vodi rauna, proces uenja e biti otean ili se nee odigrati nikako. Istraivanja Epsteina pokazuju da se posebno nagao i buran razvoj mozga deava u intervalu izmeu 2 i 4; 6 i 8; 10 i 12 i 14 i16 godine ivota.Nakon svakog od tih perioda intenzivnog razvoja mozga i njegovih struktura slijedi i dvogodinje "mirovanje" ili platoi kada se modane strukture stabilizuju. I ove injenice upuuju na to da postoje periodi i vrijeme (kritiki ili senzitivni interval uenja), kad je odreeno uenje efikasnije i kvalitetnije u odnosu na periode kada je ono tee i sporije. Ali sve zavisi i od toga koja hemisfera mozga je u pitanju. U tom smislu je Epstein ak predloio i sljedeu hipotezu: Lijeva hemisfera mozga i njene funkcije omoguuju efikasnije uenje tokom svojih burnijih i intezivnijih perioda razvoja, a vei se efekti u uenju u desnoj hemisferi postiu u vrijeme platoa ili "mirovanja" razvoja modanih struktura.U ovim istraivanjima je takoe naeno da djevojice ranije dosegnu puniji razvoj lijeve hemisfere gdje su lokalizovane funkcije govora i govornog izraavanja, ali zato imaju neto usporeniji razvoj funkcija desne hemisfere (vizuelno - prostorne sposobnosti i simultana obrada informacija) u odnosu na djeake. Takoe je naeno da se bri i najburniji period razvoja modanih struktura i funkcija kod djevojica odigrava izmeu 12. i 14. godine, a kod djeaka izmeu 14. i 16. godine ivota. Posebno su zanimljiva ona istraivanja u oblasti centralnog nervnog sistema koja nude novije poglede u funkciolisanju lijeve i desne hemisfere mozga - to se pokuava iskoristiti za unapreivanje saznanja o kognitivnim stilovima i stilovima uenja, a samim tim i unapreivanje procesa nastave i kolskog uenja. Interesantna su ona istraivanja koja se odnose na lokalizaciju psihikih funkcija u lijevoj (LH) i desnoj (DH) hemisferi mozga. To se pokuava iskoristiti i za novu podjelu ili klasifikaciju stilova uenja u odnosu na dominantniju ili preferirano oslanjanje na funkcije jedne ili druge hemisfere. Ta istraivanja su pokazala da je za kreativno ponaanje veoma vano da se postigne odreena oputenost, tj. da se neko vrijeme odgodi analitiki proces i kontrolna funkcija svijesti.Dakle, u programima i modelima razvijanja darovitosti i kreativnosti se u prvoj fazi stvaralakog rada nastoje odgoditi procesi kritike analize i vrednovanja ideja kako bi se produkovali to vie i bez "cenzure" i kako bi se proizvele i one "najluckastije" i najudaljenije. M udina Obradovi (1990) istie da su ranija shvatanja o funkcionisanju mozga pretpostavljala da je u veine ljudi dominantna lijeva hemisfera (LH). Meutim, novija istraivanja su pokazala da svaka hemisfera ima dominantnu ulogu u razliitim funkcijama. Funkcije koje kontrolie i u kojima je dominantna desna hemisfera (DH) jesu: muzike sposobnosti, crtanje geometrijskih oblika i figura, vizuelno i prostorno rezonovanje, vizuelna memorija, osjeanje za cjelovitost situacije, imaginacija i imaginativno miljenje itd.

16

Meu hemisferama, takoe, postoje razlike u nainima obrade iiformacija. Tako, na primjer, u JTH se podaci obrauju tako da se oni analiziraju u logikom slijedu, dok desna hemisfera (DH) vri obradu novih lnformacija na sintetiki nain i simultano.Dakle, u lijevoj hemisferi se vie obrauju podaci koji su vani za misao i akciju- putem neprekidnog toka unutranjeg govora (govora u sebi) to je veoma bitno za analitike procese. U desnoj hemisferi, meutim, procesi obrade informacija se baziraju na procesima obrade podataka u obliku slika i vizuelnih predstava koje su pohranjene i "uskladitene" u vizuelnoj memoriji. Ova dva razliita sistema obrade podataka ili informacija, verbalno- sekvencijalni i predstavno- prostorni, odvijaju se paralelno i oba su podjednako vana za optimalno kognitivno funkcionisanje. Prema dosadanjim ispitivanjima i saznanjima izgleda da simultana obrada informacija i predstavno- prostorni sistemi (DH) imaju znaajniju ulogu u kreativlim procesima u odnosu na funkcije koje su lokalizovane u lijevoj hemisferi. Neki istralvai u ovoj oblastl su skloni da to prepiu i tome to predstave i sllke koje su pohranjene ili "uskladitene" u vizuelnoj memoriji (DH) imaju veliku ivost, a istovremeno su mnogo vie nego verbalni materijal (koji se uvijek podvrgava kritikoj analizi i "cenzuri" svijesti), podlone uticaju podsvjesnih procesa i emocija, pa i unutranjeg ivota u cjelini. Samo na taj nain se mogu tumaiti nenamjerne ili sluajne kombinacije, simbolinosti, koincidencija, originalnost itd. Takoe je u istim istraivanjima uoeno i odreeno poveanje funkcija vizuelne spoznaje: ideje i akcije esto se prvo javljaju kao slike, pa tek kasnije razrauju u verbalno saznanje. Dakle, na osnovu rezultata dosadanjih istraivanja moglo bi se zakljuiti da je lijeva hemisfera specijalizovana za logiku i sukcesivnu (ili sekvencijalnu) obradu informacija i da se prije svega bavi verbaliim, analitikim i apstraktnim materijalom.Za DH moe se vie kazati da obrauju podatke ili informacije nelinearno, simultano cjelovito, istovremeno se bavei razliitim vrstama informacija. Zato je ona DH izgleda vie "specijalizovana" za neverbalni (slikovni), prostorni, emocionalni i estetski materijal. Prema nekim istraivanjima (Torrance i Maured , 1978) se smatra da je DH i procesi koji se u njoj deavaju od presudne vanosti za stvaralatvo i kreativnost. Kao ilustracija za to se esto u literaturi navodi primjer Alberta Ajitajna koji je u analizi vlastitog kreativnog procesa uoio znaaniu ulogu vizuelne obrade podataka: "Izgleda da rijei nemaju nikakvu ulogu u mehanizmu moga miljenja. Jedinice koje mi slue kao elementi miljenja jesu vie ili manje jasne slike" (prema Gardneru, 1983). Ova saznanja o vanosti DH za kreativne procese dovele su i do velikog oduevljenja za sve metode koje mogu pokrenuti i odrati svjeinu funkcionisanja DH u cilju to boljeg iskoritavanja kreativnih potencijala linosti.

Do sada lokalizovane funkcije lijeve i desne hemisfere mozga

Lijeva hemisfera:- linearna obrada informacija, ekspresivni govor, sloene motorne radnje, budnost, uenje

nizova, asocijativno uenje (u parovima), veza sa svijeu i ideacija, formiranje pojmova (slinost), analiza vremena, analiza detalja, vremenska orijentacija, aritmetika, desno- lijevo orijentacija, sekvencijalna obrada informacija, verbalno i govorno izraavanje, pisanje, raunanje i raunarske operacije, analitiko - sekvencijalni nain, miljenja i obrada insformacija.

Desna hemisfera: - relaciono - simultana obrada informacija, prostorna orijentacija i vizuelno prostorno

rezonovanje, smisao za cjelovitost, holistino miljenje, smisao za paterne i prostornu integraciju, neverbalna ideacija, vizuelno pamenje, prostorna integracija, crtanje geometrijskih likova, kreativno miljenje (asocijativno), prepoznavanje povrina i oblika, muziko izraavanje, neverbalna asocijativna misao, vizuelno pamenje i rezonovanje, obrada slikovnih informacija, getalt percepcija, intuntivno rjeavanje problema, psihiko iskustvo i smisao za humor, simultana obrada informacija.

17

Meutim, podaci iz neurofiziologije kao i iskazi stvaralaca pokazuju da je za pravi kreativni akt neophodna aktivnost obiju hemisfera. "Ono to spreava kreativni doprinos je dominacija LH u miljenju veine odraslih ljudi. U toku razvoja miljenja djeca se prerano poinju sluiti iskljuivo logikom analizom jednog po jednog elementa, a zanemaruju i potpuno se odvikavaju od upotrebe i oslukivanja informacija koje su intuitivne i cjelovite (slikovite), ali verbalno nerazraene i nerazjanjene, pa zbog toga i nejasne" (M. udina - Obradovi, 1990. str.55). Na osnovu dosadanjih istraivanja o dominantnim funkcijama LH i DH Torrance je predloio da odgovarajue funkcije desne hemisfere , koje su vane za kreativne procese mogu biti aktivirane i odrane sljedeim stilom uenja: davati uenicima otvorene i nedefinirane (nezavrene) situacije, eksperimentisati i improvizovati od materijala koji je pri ruci, obraivati materijal cjelovito, dati ansu uenicima da do ideje dolaze intuitivnim putem, a ne samo analitiki kako se to radi u tradicionalnoj nastavi itd. Dakle, rezultati savremenih istraivanja CNS govore da postoje dvije dominantne strategije obrade informacija: sekvencijalno- analitika i simultano- holistika. To su dvije razliite mentalne organizacije koje djeluju na nae stilove opaanja i uenja i o emu treba voditi rauna. Ova dva razliita naina spoznaje svijeta i dva razliita stila uenja imala su, moe se rei, presudan uticaj i na neke filozofske pravce, religije, kulture i psiholoke teorije.Zapadne i istone filozofije i kulture su najbolji primjer ovih razlika. Zapadna misao je vie sekvencijalna, temporalna i analitika- dok je istona vie intuitivna, simultana i holistika.Sekvencijalnost kao uzrono - posljedina veza je vie naglaena u euro-amerikoj ideaciji dok je traenje smisaonosti i usklaenosti (sinhronosti) u nepovezanim i udaljenim pojavama i dogaajima vie karakteristika dalekoistonog, tj. azijskog gledanja na svijet. Zapadni jezici su konstruisani od besmislenih elemenata (slova alfabeta) dok su istoni tradicionalno sastavljeni od slikovnih prezentacija gdje je naglaena prostorno vizualna orijentacija u lingvistikom sistemu. Ve smo istakli da su istraivanja pokazala da su sekvencijalno- analitike funkcije jaa strana lijeve hemisfere, dok su prostorno - holistike i sintetike funkcije vie karakteristika desne hemisfere (Dixo, 1983; Gazzaniga, 1975). Ipak, najvei broj istraivaa u toj oblasti se slae da je za uspjeno uenje i kreativan rad potrebna integracija funkcija obiju hemisfera. Svi mi koristimo obje hemisfere samo ne istim kapacitetom i jednakom lakoom. tavie, izgleda da veoma daroviti i kreativni pojedinci pokazuju snanu integraciju funkcija obiju hemisfera, mada se i kod njih uoava favorizovanje jedne hemisfere i njenih funkcija na raun druge. Izgleda da su ove dvije razliite organizacije centralnog nervnog sistema uroene o emu bi trebalo voditi rauna prilikom odabiranja i koritenja pojedinih vaspitno - obrazovnih postupaka i metoda rada. Torence je u svojim istraivanjima doao do zakljuka da se i kod djece i kod odraslih moe primijetiti pretena upotreba jednog od tri sljedea stila uenja i rjeavanja problema:I - Lijeva hemisfera (LH) stil: dominantno sluenje lijevom hemisferom oituje se kao uenje i miljenje gdje se preferira koritenje govornog ili verbalnog izraavanja ;II - Integrisani stilovi uenja: fleksibilno i integrisano koritenje obiju hemisfera i na njihovim funkcijama zasnovanim stilovima uenja, miljenja i rjeavanja problema;III - Desna hemisfera DH stil/- ili favorizovana upotreba i koritenje funkcije DH to se oituje u navikama uenja i miljenja tako to se situacija sagledava holistiki, intuitivno i simultano.

Ovo Torensovo istraivanje je pokazalo da pojedinci sa dominantnim funkcijama LH (LH-stil) pokazuju slabije rezultate u kreativnom miljenju i kreativnim procesima, dok pojedinci sa dominantnim funkcijama u desnoj hemisferi (DH-stil) znaajno bolje uspijevaju u rjeavanju problema sa karakteristikama kreativnog ponaanja.Prema udina-Obradovi (1990) do sada su pronaena dva naina kako se moe stimulisati rad DH i njenih funkcija. Jedan je da se odstrane ili smanje procesi stalne verbalne obrade svih sadraja i dogaaja (unutranji verbalni monolog koji prati svijest). To se moe postii pomou relaksacije, meditacije, hipnoze, matanja ili senzorne deprivacije - iji je rezultat da se u fokusu svijesti jave tzv. miljenja u slikama. Drugi oblik razvijanja kreativnog ponaanja i kreativnog miljenja jeste neposredno stimulisanje desne hemisfere pomou likovne umjetnosti, muzike i pomou istraivakih

18

metoda uenja kao to su uenje putem otkria i drugi heuristiki modeli o emu smo govorili detaljnije (Razvijanje sposobnosti za uenje, Stojakovi, 1986).Takoe je vano naglasiti da pojam "aktiviranje DH" ovdje upotrebljavamo jo uvijek samo kao metaforu ili hipotetski konstrukt jer jo nije potpuno jasno kako se to moe najuspjenije raditi. Osim toga, neka istraivanja su pokazala da neke dominantne funkcije lijeve i desne hemisfere, koje su tako utvrene kod veine ljudi, kod nekih osoba stoje u obrnutom odnosu. Jo nemamo dovoljno naunih injenica da bi se moglo objasniti zato se neke osobe ili pojedinci razvijaju razliito od veine. Dakle, prethodno navedena tabela o dominantnim funkcijama lijeve i desne hemisfere vai za veinu ljudi, ali ne i za sve. Isto tako, istraivanja su pokazala da je za proces lokalizacije funkcija presudno prvih nekoliko godina ivota. Naeno je i to da djeca otprilike do svoje sedme godine ivota izgleda imaju vie integralnu (a ne podijeljenu po hemisferama) organizaciju funkcija. To je i zbog toga to u prvim godinama ivota hemisfere imaju slinu strukturu i jo su dovoljno fleksibilne i plastine da mogu preuzeti funkcije jedna od druge u potpunosti ako doe do takve potrebe (povrede jedne od hemisfera i slino). To se deava i sa lokalizacijom funkcija govora koje se vezuju za jednu (lijevu) hemisferu na odreenom uzrastu. Na primjer, ako dijete kalendarskog uzrasta od tri godine pretrpi znaajnija oteenja lijeve hemisfere (padovi, povrede u igri ili automobilskoj nesrei), desna hemisfera moe u izvjesnom smislu da preuzme tu funkciju uenja govora i verbalnog izraavanja. Meutim, ako se to isto dogodi starijoj osobi ili djetetu starijem od sedam godina, posljedice e se u uenju govora i verbalnom izraavanju primjeivati za cio ivot. Isto tako istraivanja su pokazala da djeca sa potekoama u uenju (ne mogu da prate redovni nastavni program svog uzrasta) najee imaju potekoe u itanju i zato to se jo kod njih nije dobro zasnovala lokalizacija funkcija po hemisferama. To znai da taj proces kod njih nije zavren i nekompletan je. Ovo se najee deava iznad sedme godine starosti. Na primjer, ako funkcije govora i verbalnog izraavanja jo nisu lokalizovane i vezane za jednu od hemisfera do desete godine (dijete sa tzv. usporenom lokalizacijom psihikih funkcija), takvo dijete e imati potekoe u itanju i verbalnom izraavanju. Na toj osnovi moe se objanjavati i specijalizacija lijeve i desne ruke za pojedine hemisfere. Na primjer, preovlaujue koritenje jedne ruke u pisanju (obino desne kod veine osoba) je rezultat upravo te specijalizacije ili dominacije jedne od hemisfera. Ako je ta specijalizacija funkcija lijeve i desne ruke iz nekih razloga odgoena ili nije zavrena na vrijeme, djeca e imati potekoe i konfuzije u tome koju ruku e da koriste za pisanje ili da se odlue sa koje strane (lijeve ili desne) lista e poeti pisati. Vjeruje se da konfuzije i potekoe ove vrste uzrokuju i probleme i tekoe u itanju i pisanju.

NERAVNOMJERNOST RAZVOJA SPOSOBNOSTI I OSOBINA LINOSTI DAROVITE DJECE I MLADIH

Iako jo uvijek postoje razlike u shvatanjima ta predstavlja sutinu darovitosti, veina istraivaa u toj oblasti se slae da bi se darovitost mogla odrediti kao asinhroni ili neravnomjerni razvoj u kome se jako visoke kognitivne sposobnosti kombinuju sa iskustvom i motivacijom u stvaranju takve unutranje snage linosti koje se razlikuju od normi ili prosjeka te zato i mogu da produkuju originalna ili neponovljiva djela. Istraivanja pokazuju da to je kognitivni razvoj intenzivniji time se poveava i neravnomjernost razvoja meu sposobnostima i osobinama linosti, ta neravnemjernost razvoja darovite djece i mladih ini ih posebno osjetljivim i ranjivim ako su uslovi sredine u kojoj ive (porodica, kola, vrnjaci) nepovoljni, tj. ako ive i rade u atmosferi neprihvatanja i nerazumijevanja i nemaju podrku u rjeavanju svakodnevnih problema koje im donosi takav asinhroni razvoj. Iz tih razloga oni ee i zapadaju u razvojne i emocionalne krize u poreenju sa vrnjacima iji je razvoj mnogo ravnomjerniji i usklaeniji. Neka istraivanja pokazuju (Silverman, 1994; 1996) da je darovito dijete sa razvijenim kognitiviim sposobnostima i bogatim unutranjim i emocionalnim ivotom esto neshvaeno i u koli i u porodici i zato se esto i ocjeni kao neko ko nije "normalan" i ne pripada nigdje. Zato bi se pomo takvoj djeci i mladima mogla sastojati i u tome da im se pokae da je to sasvim u redu biti razliit na nain na koji se oni razlikuju od svojih vrnjaka, da

19

je to u stvari i prednost i bogatstvo njihovog razvoja i njihove linosti u cjelini, a ne neto nenormalno ili nedostatak. Dakle, ako elimo pomoi darovitoj djeci i mladima, trebalo bi da se vodi rauna kako o njihovim kognitivnom tako i o bogatom unutranjem i emocionalnom razvoju. Asinhronost i podrazumijeva neravnomjeran razvoj glavnih dimenzija linosti kao to su: kognicija, emocije, fiziki i socijalni razvoj itd.Te injenice o neravnomjernom razvoju glavnih dimenzija linosti kod darovitih otkrivene su u veem broju istraivanja (Gown, 1974; Altman, 1983; Roedell, 1989; Delisel, 1990; Munger, 1990; Piechovski, 1996; Silverman, 1993 itd.).Ova istraivanja su pokazala da su darovita djeca i mladi posebno ranjivi u doba puberteta i uopte u doba adolescentnog razvoja kad se posebno osjeaju usamljenima i neprihvaenima to je najvie podstaknuto njihovim saznanjem da se razlikuju od drugih i da sa njima nije neto u redu ako se ne mogu uklopiti u dominirajue zahtjeve sredine u kojoj ive. Zbog toga oni da bi bili prihvaeni esto prikrivaju i maskiraju darovitost. To moe da ode ak dotle da ak pristaju da rade ono to ne ele i nemaju razloga jer su najee dobri uenici. Na prethodnoj slici moe se vidjeti hipotetiki prikaz rezultata koje su dva uenika postigla u rjeavalju tri testa sposobnosti (verbalne sposobnosti, sposobnosti rezonovanja i numerike sposobnosti) od kojih se sastoje i testovi inteligencije. Na slici se vidi da oba uenika imaju prosjean IQ = 100, mada je oigledno da je struktura i intenzitet razvoja njihovih intelektualnih sposobnosti potpuno razliita.Na primjer, pristaju da bjee sa asova sa slabim uenicima ili zaredaju sa slabim ocjenama samo da bi postali "normalni" i da ih ne bi nazivali treberima. Ta asinhronost ili neravnomjernost razvoja u glavnim dimenzijama linosti (socijalni, fiziki, emocionalni i kognitivni razvoj) darovitog djeteta namee i odreene promjene u porodinoj i kolskoj vaspitnoj praksi. Zar nama kolski program i itav sistem vrednovanja vaspitno-obrazovnog rada nisu zasnovani na prosjenim normama odreenog uzrasta? Upadljivo je da tekstovi i udbenici koji tretiraju problematiku razvoja djeteta malo vode rauna o ovim specifinostima, tj. o neravnomjernom razvoju glavnih dimenzija linosti darovitog djeteta i odstupanju toga razvoja od prosjenih normi. Tu se obino navode podaci koji potvruju korelaciju glavnih aspekata razvoja linosti (emocionalni, fiziki, socijalni i kognitivni) to je i mogue i tano kao injenica za veinu djece iji se razvoj kree u okviru prosjeka i na osnovu toga izvedenih normi.Meutim, kada su u pitanju djeca ispod prosjeka (o kojima se, ipak, koliko toliko vodi rauna) i darovita djeca - takve prosjene norme malo pomau. Mnoga istraivanja su pokazala da to je intelektualni razvoj djeteta vei i ubrzaniji - poveava se i asinhronost (neravnomjernost) razvoja u ostalim aspektima linosti. Zato norme prosjenog razvoja ne mogu dti prvu sliku o stnju i tempu rzvoj drovitog djetet. N primjer, doskor se mislilo d kolinik inteligencije (IQ) moe dti korisne informcije o intelektulnom rzvoju djetet.

verbalno rezonovanje numerike sposobnosti(slika u knjizi)

Na prethodnoj slici moe se vidjeti hipotetiki prikaz rezultata koje su dva uenika postigla u rjeavanju tri testa sposobnosti (verbalne sposobnosti, sposobnosti rezonovanja i numerike sposobnosti) od kojih se sastoje i testovi inteligencije. Na slici se vidi da oba uenika imaju prosjean IQ = 100 , mada je oigledno da je struktura i intenzitet razvoja njihovih intelektualnih sposobnosti potpuio razliita.

Iz datog hipotetikog profila moe se vidjeti i zakljuiti da se uenik A veoma dobro snalazi u zadacima koji zahtijevaju visok nivo razvijenosti verbalnih sposobnosti - to je za uenika B potpuno slaba strana. Meutim, uenik B ima izvanredne numerike sposobnosti i veoma se dobro snalazi na zadacima sa numerikim materijalom. Problem je, dakle, ovdje to inteligencija nije jedinstvena sposobnost pa ju je pogreno izraavati jedinstvenim brojem kao to je kolinik inteligencije (IQ), jer se tako dobija pogrena slika (nekakav prosjek) koji nam nita ne govori o "jakim" i "slabim" stranama uenikove inteligencije. Jo je Thorndike utvrdio da se osobe razlikuju po tome kako se i

20

koliko uspjeno snalaze u rjeavanju zadataka na razliitom materijalu kao to to pokazuje i naa prethodia diskusija. itava stvar postaje jo sloenija ako se zna da su intelektualne sposobnosti tijesno povezane i isprepletene sa drugim crtama i osobinama linosti kao to su motivi, emocije, stavovi itd. Ovi nekognitivni faktori imaju ogroman uticaj u tome kakva e biti struktura nae inteligencije i njen personalistiki sklop. Dakle, prosjene norme razvoja malo mam mogu pomoi, jer ako posmatramo hronoloki razvoj darovitog djeteta, njegov nam stvarni hronoloki uzrast moe da bude najmanje vana informacija u svemu tom. Na primjer, ako neko dijete, koje je intelektualno jako darovito, ima kolinik inteligencije od 160 i uzrasta je od sedam godima (sedmogodinjak), onda je njegov mentalni uzrast na nivou djeteta od jedanaest godina. Dakle, mentalni uzrast ovog djeteta (sedmogodinjaka) prevazilazi njegov hroioloki uzrast za itave etiri godine. Istovremeno, poto je razvoj ovog djeteta oigledno neravnomjeran, mogue je da njegov fiziki razvoj ili motorna spretnost, ne samo da ne prati njegov ubrzani mentalni razvoj, ve i da zaostaje i da se u pogledu motorne razvijenosti i fizike spretnosti nalazi na nivou razvijenosti koja odgovara prosjenom petogodinjem djetetu. Dakle, hronoloka dob djeteta o kome govorimo je sedam godina, njegov mentalni razvoj je ubrzan i nalazi se na nivou mentalnog razvoja prosjeno razvijenog jedanaestogodinjaka, a njegova fizika i motorna sposobnost zaostaje ak i za prosjekom njegovog uzrasta (sedmogodinjaka) i nalazi se na nivou prosjeno razvijenog petogodinjaka u tom pogledu. Sada se postavlja pitanje kako da se takvo dijete uspjeno uklopi i bude dobro prilagoeno