Upload
marioandric
View
252
Download
11
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Vjerska,etnička i rasna struktura kontinenta Afrike
Citation preview
1
Univerzitet u Sarajevu
Prirodno-matematički fakultet
Odsjek za geografiju
Nastavnički smjer
SEMINARSKI RAD IZ REGIONALNE GEOGRAFIJE
AFRIKE
TEMA: DEMOGRAFSKE ODLIKE STANOVNIŠTVA AFRIKE
- RASNI I NARODNOSNI SASTAV
Mentor:dr.doc. Senada Nezirović Student: Mario Andrić
Sarajevo, decembar, 2015
2
SADŽAJ
UVOD .................................................................................................... 3
RASNI I NARODNOSNI SASTAV ..................................................... 4
JEZIČKA KLASIFIKACIJA ................................................................ 9
RELIGIJSKE KARAKTERISTIKE ................................................... 11
DOBNA I SPOLNA STRUKTURA ................................................... 13
EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA .......................... 14
ZAKLJUČAK ...................................................................................... 16
LITERATURA .................................................................................... 17
3
UVOD
U ovome seminarskome radu obraĎena je problematika rasnoga sastava te strukture
stanovnisštva Afrike.ObraĎena je podjela etnička, rasna,vjerska te spolno-dobna struktura.
Korištene su metode sinteze i analize, kartografski metod te statistički metod.Literatura
korištena za ovaj seminarski rad je izvučena iz zvaničnih knjiga, te meĎunarodnih web
sajtova.Sve karakteristike stanovništva vezane za ovu problematiku su popraćene kartama,
preuzetih sa zvaničnih naučnih web sajtova.
4
RASNI I NARODNOSNI SASTAV
Domaće afričko stanovništvo negroidnog je i europeidnog karaktera. Etnička podjela u te
dvije grupe nije oštra, jer mnoga, i to vrlo značajna plemena pokazuju rasne i kulturne osobine
obje grupe. Prijelazi su nijansirani u nizu gradacija izmeĎu tih dviju glavnih grupa a
uvjetovani su brojnim društvenim i prirodnim faktorima. Ipak se kao gruba granica europeida
i negroida moţe uzeti juţni rub Sahare do Nila (kod Kartuma), a odatle prema jugoistoku k
ušću rijeke Dţube u Indijski ocean.
Slika 1 Granica Europeidnog I Negroidnog stanovništva Afrike
Uredio : Mario Andrić
Europeidno stanovništvo preteţno naseljava sjevernu Afriku i više je nalik susjedima u
jugozapadnoj Aziji nego onima juţno od Sahare. Sastavljeno je od dvije glavne skupine,
hamita i semita. Prvi predstavljaju stariju skupinu i, s obzirom na jezik, bili su meĎusobno
srodni, ali u izgledu se vidi mješavina bjeloputnih i tamnoputnih elemenata. Zemljoradnja im
je bila osnovna gospodarska grana. Semiti su mlaĎi sloj koji je preplavio najveći dio prostora
hamita. Došli su iz jugozapadne Azije pa su se naročito raširili u sjeveroistočnom dijelu
sjeverne Afrike, gdje je hamitska podloga gotovo posve nestala. Semiti su, kao stočari, bolje
organizirani i pokretniji, pa su hamitskom sloju nametnuli svoju kulturu i vjeru, a u znatnoj
mjeri i jezik. Hamiti su se najbolje očuvali u planinskim dijelovima atlaskih zemalja i u
centralnim dijelovima Sahare. Njih najbolje reprezentiraju Berberi u Alţiru
5
Slika 2 Pojednostavljena karta rasa
Uredio : Mario Andrić
i Tuarezi u Sahari. Prvi su preteţno zemljoradnici, a drugi su primili stočarstvo. U ostalim
djelovima sjeverne Afrike dominira arapski kultura, vjera i jezik. Hamitska se osnova dosta
dobro očuvala u Etiopiji, gdje je inače došlo do jakog miješanja starog hamitskog
stanovništva sa Semitima pa i s crncima.Europeidno stanovništvo sjeverne Afrike nije rasno
čisto, već predstavlja mješavinu starog stanovništva s došljacima iz jugozapadne Azije,
odnosno iz “crne Afrike”. Bitno su dnigačije prilike juţno od Sahare gdje je negroidno
stanovništvo. Ono je bilo manje podloţno stranim etničkim uticajima i miješanju, ali i tu
postoje meĎusobne razlike unutar samih negroida. Osnovna je razlika izmeĎu pravih crnaca i
negroidne grupe koju čine Bušmani, Hotentoti i Pigmeji.
Ali se i crnci razdvajaju u dvije glavne grupe, preteţno odreĎene jezičnim razlikama:
Sudanide i Bantuide. Sudanidi su jače pomiješani s hamitskim i semitskim elementima,
naročito u području prema Sahari. Najčistiji su Gvinejski crnci, koji naseljavaju gvinejsko
primorje. Očuvali su svoje rasne karakteristike zbog izoliranosti i udaljenosti od stranih
utjecaja. Drugu veliku grupu Sudanida čine sudanski crnci, koji su manje čisti. Preteţno ţive
u Sudanu, ali i dalje prema jugu, nekako do zamišljene linije koja bi povezivala ušće Nigera i
Albertovo jezero, a na istok do Etiopskog ravnjak. Najmanje su čisti Niloti, koji naseljavaju
kraj oko gornjeg toka Nila.
Miješanjem Sudanida sa susjednim etničkim grupama (Berberima, Arapima i Etiopljamma)
nastale su znatne unutrašnje razlike. Tamo, gdje j strani utjecaj na područje Sudanida bio
osobito jak, stvorio se vladajući sloj stanovništva, koji ima jake hamitske karakteristike, i
6
podreĎeni, pravi crnački sloj. Ali je i utjecaj Sudanida izvan njihova područja kompaktnoj
naseljavanja bio dosta jak. Sudanskim se jezicima govori u znatnom dijeli susjednih područja,
čak i u Tanzaniji i Egiptu.
Bantuidi naseljavaju preostali dio “crne Afrike”, preteţno ravnjak visoke Afrike, a manje i
nisku ekvatorijalnu Afriku u području zavale Konga.(Crkvenčić 1990.)
Bantuidi se djele u tri grupe, to su :
Istočni Bantuidi meĎu kojima se najviše ističe narod Buganda koje je smješteno u
Ugandi, te Kikuju u Keniji.Isrtočni Bantuidi naseljavaju najčešće istočnoafričko
jezersko područje. Bave se zapravo zemljoradnjom , no preuzelči su stočarstvo od
semita, pa je danas stoka zapravo mjerilo bogatstva. Zapadno od Viktorijina jezera
crnačku su podlogu preplavili hamitski Vatusi ili Vahuma, koji govore bantu jezikom.
Otvorenost terena omogućila je lagane migracije ,pa time i meĎusobna miješanja
različitih plemena ove istočne grupe. Preuzeli su I suahili jezik, koji se prvobitno
govorio samo uz obalno područje Indijskog oceana.
Zapadni (ili Srednji) Bantuidi naseljavaju zavalu Konga i područje sjeveru do planine
Kamerun. Neprohodan šumski i močvaran teren sprečavala su meĎusobna miješanja
naroda iz ove skupine, pa se ovdje jače očuvali iskonski individualitet pojedinih
plemena. Ističu s narodi Mpangve ili Fang, ovo su tipični prašumski zemljoradnici,
koji stalno migriraju iz jednoj područja na drugo. Ova grupa se jako slabo bavi
stočarstvom, usljed slabog miješanja tako i nisu dospjele ideje vezane za uzgoj stoke, a
razvoj stočarstva oteţava i jako rasprostranjena muha-cc.
Juţni Bantuidi su narodnosna skupina koja se vise bavi stočarstvom (pašnjačkim) nego
zemljoradnjom. Pod uticajem kolonijalnog gospodarsva i uprave stare tradicionalne
gospodarske grane su izmjenjene. Stara plemenska i tradicionalna privredna
organizacija jače se očuvala samo u izoliranim i prirodno nepovoljnim prostorima
Botsvane i Svazilanda, manje i u domorodačkim rezervatima. Najpoznatiji
predstavnici te grupi Bantuida su Zulu i Kafri.
Negroidna grupa necrnačkog stanovništva čini najprimitivnije stanovništvo Afrike. Ono ţivi u
nepristupačnim i prirodno nepogodnim dijelovima kontnenta, tu su ih potisnuli napredniji
crnci. Najprimitivniji narodi su Pigmeji, koj su lovci i sabirači. To patuljasto1 stanovništvo
ţivi isključivo u prašumskim dijelovima kontinenta, odnosno zavale Konga, izmeĎu 6. juţne i
6. sjevera paralele. Bušmani su preteţno ograničeni na srednji i sjeverni dio Kalaharija i
sjeverni dio jugozapadne Afrike. Uglavnom se bave lovom, nešto stočarstvom (ne
samoinicijativno), dok zemljoradnju ne poznaju.Smatra se da Bušmani su stručnjaci u
preţivljavanju u pustinji. TakoĎer izuzetni su u pronalaţenju vode u ovim sušnim krajevima.
Vjerojatno s potisnuti s istočnoafričkog jezerskog područja. Hotentoti su nomadski stočari.
Ţive u najsušim dijelovima juţne Afrike, kamo su potisnuti s bogatih pašnjaka Velda.
Najranije su došli u kontakt s Burima, pa su potisnuti i gotovo su posve izgubili staru
plemensku strukturu. Rasno su mješavina Bušmana i Hamita.Hotentoti su najmanja
narodnosna skupina po broju stanovnika.
1 Visinski najniţi narod svijeta
7
Rasni je sastav vrlo sloţen. Prilike su još zamršenije, jer su naveden rasne grupe prvenstveno
izdvojene na osnovi njihova teritorijalnog prostranstva. Unutar svake takve grupe postoji
bezbroj plemena različitih karakterstika, čistih i miješanih. Usljed ovakve rasne
structure,afrički continent prate od vremena oslobaĎanja od kolonijalnih sila, pa sve do danas
brojni sukobi, koji su najčešći na osnovu vjerske,rasne ili jeziče raznolikosti, što znatno
usporava napredak ovog kontinenta.
Slika 3 semiti
Slika 4 tuarezi
Slika 6 niloti
Slika 2 berberi
Slika 5 bantuidi
8
Slika 8 kikuju
Slika 11 Zulu
Slika 7 hotentoti
Slika 10 pigmeji Slika 9 bušmani
9
JEZIČKA KLASIFIKACIJA
Konačn lingvistička klasifikacija afričkih jezika još ne postoji, ali se općenito smatra da
afričko stanovništvo govori oko 800-1000 jezika. Većina jezika nema svog pisma.Mnoštvo
plemena i jezika uzrok su latentnim napetostima, što je pojava i unutar pojedinih zemalja. U
Nigeriji npr. oko polovina stanovništva govori 4 glavna jezika (hanza, jorube, ibo, fulani) dok
se ostali sluţe s oko 64 razna jezika. U malom Togu računa se sa oko 50 raznih jezika.
Na priloţenoj karti se vide neke od glavnih jezičkih skupina kontinenta, od kojih su glavne:
afroazijatska(hamitsko-semitska), australo-polinezijska, indo-europska, koisan skupina, bantu,
središnjo-sudanska, središnjo-bantu, istočno-bantu, gvinejska, mande, zapadno-bantu, kanuri,
niloti i Songhai. Ove glavne skupine se dijele kao što je to prikazano na slici br.3 na preko
580 manjih skupina, odnosno jezičnih skupina.
Pored niza različitih narodnih jezika, na afričkome kontinentu su zastupljeni zvanični svjetski
jezici. Na sjeveru Afrike to je arapski, na
zapadnoj Africi je francuski, dok je
engleski zastupljen u juţnoj Africi, te
zemljama istočnoafričkog tektonskog
jarka i u Sudanu. Portugalski je
zastupljen u Angoli i Mozambiku.
Zvanični jezici su zastupljeni na
pojedinim područjima gdje je i bio
kolonijalni uticaj odreĎene europske
sile najveći.
Slika 3 Zvanični jezici na kontinentu Afrike
10
Slika 4. Karta lingvističkih razlika na prostoru Afrike
Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/49/Africa_ethnic_groups_1996.jpg (30.12.2015)
Potkraj 19. st. u nacionalnim je drţavama bilo svega oko 10% afričkog stanovništva, a oko
90% bilo ih je pod kolonijalnim reţimom ili drugim obli-cima zavisnosti. Danas u suverenim
zemljama ţivi gotovo 100% afričkog stanovništva. Znatan je, dakle, broj ljudi u društvenom
previranju nakon dobivanja nezavisnosti.
11
RELIGIJSKE KARAKTERISTIKE
Slika 5 Religijska struktura kontinenta
Izvor : http://blogoup.electricstudiolt.netdna-cdn.com/wp-content/uploads/2014/05/Religion_distribution_Africa_crop.png
Vjerska strutura prije kolonijalne podjele kontinenta su najviše bile primitivne religije
(animizam), kada su europski kolonizatori podjelili continent, tako su i donosili svoju kulturu
pa i religiju sa sobom. Tako da je današnja religijska struktura afrike prilično jednostavna.
Afrički continent je podjeljen na islamski sjever i kršćanski jug, gdje je kršćanstvo
dominantna religijska skupina kontinenta. Na sjeveru su 92% sunitski muslimani, dok je juţni
i središnji dio kontinenta podjeljen an protestantizam , katolicizam i koptski
katolicizam.Primitivne religije su slabo zastupljene, obično su u zaostalim plemenima, koji
ţive u teško prohodnim područjima prašumske Afrike.
Slika 12 Procentualni udio odreĎenih religija u Africi
12
Slika 13 procentualni udio riligija u ukupnome stanovništvu svake afričke zemlje
Izvor : UN statistics of Africa
13
DOBNA I SPOLNA STRUKTURA
Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da j< afričko stanovništvo vrlo mlado. Prema nekim
podacima u sjevernoj Afric djeca (do 14 godina starosti) čine 39% stanovništva, 55%
stanovništva j< u ţivotnoj dobi od 15 do 50 godina, a samo 6% je starije od 60 godina. U
tropskoj i juţnoj Africi udio mladog stanovništva još je veći: na djecu otpada čak 44%,
odrasle 50%, a na osobe starije od 60 godina samo 6%. Sve afričke populacijske grupe imaju
vrlo visok postotak djece, a vrlo mali postotak starijih od 60 godina. Velik broj mladih
uzrokuje niz problema (teţak teret za aktivne, visoki izdaci za školu i sl.), ali je i faktor
dinamičnijeg razvoja stanovništva.Malen postotak starijih generacija u tijesnoj je vezi s
kratkim trajanjem ţivota, odnosno niskim nivoom ţivotnog standarda. Afrikanci u prosjeku
ţive samo 45-50 godina. U manjem broju zemalja ţivotni vijek stanovništva je i kraći (38
godina), odnosno dulji (do 60 godina). Takvim se svojim karakteristikama stanovništvo
Afrike uključuje u red privredno nedovoljno razvijenih zemalja. Stanovništvo zemalja u
razvoju čini veći dio svjetskog stanovništva. Ono u prosjeku ţivi upola kraće nego stanovnici
visokorazvijenih zemalja, meĎu koje pripada Australija, veĎi dio Evrope i Sjeverna Amerika.
(Crkvenčić 1990.)
Slika 6 Populacijska piramida većine afričkih zemalja
Izvor : UN Statistics of demography
14
EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA
u skladu je s mladošću stanovništva. Iako su podaci o ekonomskoj strukturi vrlo oskudni,
moţe se uzeti da stopa ekonomske aktivnosti iznosi svega 35%. Prema procjenama, stopa za
muško stanovništvo iznosi oko 56%, a za ţensko svega oko 15% Da u navedenoj stopi mlado
stanovništvo sudjeluje s vrlo visokim postotkom, proizlazi već iz same dobne strukture
stanovništva. Takve prilike su i inače karakteristika privredno nedovoljno razvijenih zemalja
.Vieruje se da zemlje sjeverne Afrike imaju još niţi postotak aktivnog stanovništva,
prvenstveno zbog malog postotka ţena u privredi , a ostali dio Afrike veći, zbog velikog
sudjelovanja ţena u radu. Razmatranje u kolikom je stupnju stanovništva skim aktivnostima u
gospodarstvu je nedovoljno razvijenim zemljama veoma relativno, zbog nepogodnih
stqatističkih podataka i ekonomsko-demografskog kompleksa.
Pismeno stanovništvo u mnogim afričkim zemljama brojčano je neznatna, a proporcija
stanovništva s bilo kakvom školskom spremom vrlo je niska. U gotovo tri četvrtine zemalja
nepismenost je vrlo velika, uglavnom iznad 70% stanovništva. U posljednje vrijeme broj
osnovnih i srednjih škola raste, ali još uvijek velik broj djece ne polazi u školu. U znatnom
broju afričkih zemalja još uvijek nema osnovnih mogućnosti za stvaranje narodne
inteligencije, jer nema visokih škola.
Socijalno-ekonomske grupe stanovništva. Još u početku ovog stoljeća rijetki su Afrikanci
napuštali granice svoga plemena, pa čak i okvire svoga kraala (naselja). Za to nije bilo ni
potrebe ni mogućnosti. Ali suvremeni ekonomski i društveni razvoj sve više pridonosi
diferenciranju socijalno-ekonomskog statusa pojedinih grupa stanovništva. Kretanja sta-
novništva postala su nuţda, a s kretanjem dolaze i inovacije. Kretanja se preteţno vrše na
relaciji selo-grad a kod nekih zemalja i u unutrašnjosti prema obali (naročito Gvinejskog
zaljeva i indijskog oceana).
Transformacija stanovništva tradicionalne prehrambene privrede. Modema prometna sredstva
široko su otvorila unutrašnjost Afrike. Utjecaji kapitalističke privrede potakli su domorodačko
stanovništvo da dio svoje proizvodnje prodaje u obliţnje gradove ili da čak i proizvodi za
potrebe trţišta, odnosno za izvoz. Afričko selo sve više dobiva karakteristike sitne
kapitalističke privrede. Novac je povećao klasne suprotnosti. Oni, koji imaju više mogućnosti,
moderniziraju svoja gospodarstva. Mijenja se i način prehrane i odijevanja. Uvezena
prehrambena i industrijska roba pomalo potiskuje stare domaće zanate. Sve to dovodi do
raslojavanja stare plemenske i tradicionalne privrede i društvene strukture, odnosno do
povećanja socijalnih suprotnosti pojedinih grupa stanovništva(Crkvenčić 1990.)
Stupanj urbanizacije Afrike teško je usporediti s prilikama na drugim kontinentima, naročito
onih s razvijenijim društveno-ekonomskim odnosima. Ako se u urbanizirano stanovništvo
uključi ono koje ţivi u gradovima s više od 20 000 stanovnika, moţemo reći da je
urbanizacija obuhvatila nešto više od petine afričkog pučanstva. Taj podatak pokazuje da je
stupanj urbanizacije Afrike relativno nizak.No i s obzirom na stupanj postignute urbanizacije
postoje velike razlike meĎu pojedinim zemljama. Najjače su urbanizirane zemlje afričkog
15
Sredozemlja, dakle Egipat, Libija, Tunis i Alţir. Relativno je jače urbanizirana i gospodarski
najrazvijenija zemlja Afrike, Juţnoafrička Republika. Najslabije su urbanizirane zemlje
tropskog dijela Afrike. I prema najnovijim podacima Ujedinjenih naroda stupanj urbanizacije
u Burundiju, Ruandi i Lesotu niţi je od 8%, a u Juţnoafričkoj Republici je oko 67%.
Skvoteri (squatters). Oni su bili popratna pojava kolonijalnog gospodarstva, odnosno odraz
uzimanja u sluţbu domorodačkog stanovništva. Skvoteri su zapravo bili stalni radnici na
farmama bijelih kolonista. Većinom su ostali uključeni u domaći društveni sistem i još uvijek
nisu prekinuli s plemenskim vezama. Na farmi su radili odreĎeno vrijeme za skromnu plaću,
ali katkad i za dio farmerskog posjeda na kojem su uzgajali potrebne prehrambene kulture i
napasali stoku.
16
ZAKLJUČAK
Afrika je u rasnome pogledu jako izdiferencirana. Podjeljena je u dvije glavne grupe naroda,
tj. europeide i negroide.Europeidno stanovništvo čine hamiti i semiti, dok negroidno bantuidi i
sudanidi. Postoje odvojene grupe negroidnog stanovništva. To su zaostali primitivni narodi
koji se najviše bave lovom. To su Hotentoti, Bušmani i Pigmeji.Na afričkome kontinentu je
zastupljeno preko 800 jezičkih grupa.najzastupljeniji su arapski,francuski, bantu te suahili
jezici.U religijskome pogledu preovladavaju Islam i Kršćanstvo. Odnosno Islam na sjeveru a
Kršćanstvo na jugu i središnjem dijelu kontinenta.Usljed velike kulturne ,rasne i vjerke
raznolikosti na ovome kontinentu se od kaja kolonijalnoga doba pa sve do danas osjete
napetosti meĎu etničkim grupama, što je i imalo za rezultat brojne oruţane sukobe.Bitna
karakteristika afričkoga stanovništva jeste da je ono mlado io da od sveukupnog stanovništva
tek 0,7% stanovništva čini stariji od 60 godina.Afričko stanovništvo je većinski nepismeno.
17
LITERATURA
Afrika, Dr. Ivan Crkvenčić, Zagreb 1990.
Karl Natek , Marjeta Natek drţave svijeta 2004.
UN statistics
Ficher Weltalmanachatlas 2015.
Davie Bloom , Jeffrey Sachs Geography, Demography, and Economic Growth in Africa