Demokracija protiv države

8/3/2019 Demokracija protiv drave

1/87

Oigledna je paradoksalnost "tajnovite formule" iz naslova knjige Miguela Abensoura "La dmocratie contre ltat" demokracija protivdrave! Ali samo na prvi pogled, u smislu propitivanja smisla samorazumljive sintagme "demokratska drava". Poistovjeivanje politikoga i

demokracije Abensour preuzima iz velikih analiza demokracije i totalitarizma H. Arendt i C. Leforta. Primat demokracije spram drave realnodimenzionira dravu samo kao povijesni lik ozbiljenja politikoga. Demokracija nije forma drave, ne moe se svesti na modalitet vrenja vlasti,nego je "politiko utemeljenje drutvenoga". Drava nije ni jedini ni najvii oblik oitovanja demokracije. Premda je njezina nuna, povijesno ilogiki, pretpostavka. Da je demokracija openitiji pojam od drave, nasluuje se ve i u diskursu o "socijalnoj demokraciji", o "demokracijisavjeta".


2/87

Prva je ambicija ove studije ponovno otkriti Marxa, kao mislioca politikoga, prije negolije postao "marksist". Takav se, jo neotkriveni, Marxnalazi u "iznimnome tekstu" napisanome u ljeto 1843. (a javnosti dostupnome tek 1927), rukopisu naslovljenom Kritika Hegelove filozofije

dravnog prava. U tom nas rukopisu Marx suoava s dva bitna pitanja: koji je zbiljski, emancipacijski status politikoga, politikog djelovanja,koji je posve nestao u logikoj konstrukciji Hegelove umne drave?; to je to "istinska demokracija" koju Marx smatra slobodnom poli tikomzajednicom (res publicom) u suprotnosti spram drave kao politike formacije?

Analiza "tajnovite formule" o demokraciji protiv drave pokazuje da je rije o razumijevanju politikoga koje se lucidno bori za emancipaciju odtradicionalne podreenosti teologijsko-politikome. Suprotstavljanje instrumentalistikoj redukciji politikoga ba u ovom spisu iznimno jedragocjeno i jedinstveno u Marxovu opusu; u svojim kasnijim radovima krenut e u drugom smjeru, po cijenu previanja autonomije inesvodljivosti politikoga (njegovom sociologizacijom).

Nakladnik

Disput d.o.o. za izdavaku djelatnostZa nakladnikaJosip PanduriUrednik biblioteke Dragutin LaloviUrednik izdanja Dragutin LaloviLikovna oprema DisputTisakDenona, Zagreb

Godina i mjesec objavljivanja 2007, travanj

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 632141 ISBN 978-953-260-028-5

Miguel Abensour

DEMOKRACIJA PROTIV DRAVEMarx i makijavelijevski moment

uz dodatak spisa"Divlja demokracija" i "Princip anarhije"S francuskoga preveo Dragutin LaloviDisput Zagreb, 2007.

Naslov izvornika:

Miguel Abensour


3/87

Dmocratie contre l'Etat. Marx et le moment machiavlien Editions du Flin, 2004 za hrvatsko izdanje Disput, ZagrebLa publication de cet ouvrage, dans le cadre du

Programme d'Aide la Publication "A. G. Mato" bnficie du soutien du Ministre Franais des Affaires Etrangres. Objavljivanje ovog djela,

u okviru Programa pomoi izdavatvu "A. G. Mato", pomoglo je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Francuske.

Predgovor drugom izdanju

O POBUNJENIKOJ DEMOKRACIJIJesmo li osueni na alternativu iji bi izrazi bili bilo u umjerenom izvravanju demokracije bilo u pribjegavanju klasinom protude-mokratizmu? Shvatimo da bismo tada bilipostavljeni pred sljedei izbor: ili e se demokracija moi zadrati i vrednovati samo pod uvjetom da ju se provodi uravnoteeno, primjerice tako da se ona svede na statusneprevladivog politikog okvira, ili pak demokracija nee biti odabrana, nee eventualno biti spaena ako je u opasnosti, jer e ona funkcionirati kao iluzijai iskazat e se kaooblik dominacije koji e biti tim opasniji zato to e se skrivati pod prividom slobode.No, nije li jedna od mnogih kvaliteta Marxovateksta iz 1843. upravo u tome to otvara drukiji put koji doputa da se izbjegnu ta alternativa i njezine prinude, formulirajuipitanje "istinske demokracije"? Kao da bi trebalo, prije nego to demokraciju podvrgne-mo zahtjevu za umjerenou ili je odbacimo bez ikakvog daljnjeg prosuivanja,okrenuti se prethodnoj postavci, naime zapitati se o demokraciji u njezinoj istinitosti, otkrivajui znaajke koje osporavaju kako rjeenja o umjerenosti tako i ona o odbijanju,i to ne nekakvim esencijalistikim postupkom, nego. zahvaljujui refleksiji o sudbini demokracije u moderni.Primjerno istraivanje je ono Marxovo iz 1843, pa danas valja podsjetiti na oblik postupka koji je napustio nae umove, jer smo obuzeti time da utvrujemo deficite demokracije ili da prokazujemo njezine iluzije. Osim ako, pod prevlau teme o kraju politikoga, ne bismo smatrali, koliko plono toliko i uvjereno, daje taj oblik zajednice"utopija" u najvulgarnijem smislu izraza. Ostavimo po strani umor uma i nekritiki skepticizam koji mu se pridruuje; vratimo se poetnompitanju: toje demokracija unjezinoj istinitosti?

AutorKritike Hegelova dravnog prava, oslanjajui se na "moderne Francuze", dospijeva do zaudnoga, zagonetnog odgovora, prema kojemu bi nastupanje demokracije unjezinoj istinitosti ilo ruku pod ruku s iezavanjem politike drave. K tome, ako se sloimo- umjesto da od te bitne teze uinimo lijepo svitanje bez budunosti- da u njoj prepoznamo latentnu, podzemnu, postojanu dimenziju Marxovapolitikog propitivanja, neemo li biti dovedeni do toga da od teksta iz 1843. do Adrese iz 1871.zamijetimo premjetanje s miljenja procesa na miljenje sukoba? Dolazak demokracije sebi samoj ne bi se ispunio toliko u procesu odumiranja drave kol iko bi se

uspostavio u borbiprotiv drave. Poetna alternativa time je obe-snaena. Tako shvaena, istina demokracije suprotstavlja se formuli umjerene transakcije to je predoujeuobiajeni izraz "demokratska drava". Zar taj izraz, bilo daje o dravi ili o demokraciji rije, ne odaje manjak kritikog ispitivanja? Isto tako, zarodbacivanje demokracije uime kritike dominacije vie nije odrivo, upravo u mjeri u kojoj demokracija, u svojem najdubljem smjeranju, djeluje u pravcunestajanja odnosa vladajui/podvlateni, upravcu nastupanja stanja ne-dominacije.

Tako usmjerena prema ne-dominaciji, zar se demokracija u njezinoj istinitosti nee oitovati u najboljem sluaju u "dekonstruk-ciji politikog polja"; tj., slijedimo li analizeR. Schurmanna, u presjecima izmeu dvaju politikih oblika podobnih da se u njima po javljuje, razvija se djelovanje slobodno od svake principske ili referencijalneprevlasti? Oslanjajui se na H. Arendt i njezinu ideju o izgubljenom blagu revolucije, R. Schurmann pie, glede tih proloma moderne povijesti koji pripadaju komunskoj ili


4/87

savjetskoj tradiciji: "Tada je za stanovito vrijeme obustavljenprinceps, vlada, iprincipium, sustav koji ona namee i na kojemu se temelji. U takvim procjepima politikopolje u potpunosti izvrava svoju ulogu objavljivaa: ono pokazuje svima daje podrijetlo djelovanja... jednostavno dovoenje u prisutnost svega to je prisutno"1. Sto za-sluuje da bude usporeeno s Marxovom tezom prema kojoj "demokracija je rijeena zagonetka svih ustava", odnosno, da se uvijek valja vratiti onome stoje proizvelo nekuustavnu objektivaciju,de-mosu i njegovu slobodnom djelovanju, e da bismo tu objektivaciju mogli tono tumaiti. Zar istinska demokracija, upravo zato da bi o drala ispasila spoj, vezu sa "zbiljskim narodom", u samom mo-

' Reiner Schurmann,Le principe d'anarchie. Heidegger et la question de l'agir, d. du Seuil, Paris, 1982, str. 107.Opobunjenikoj demokraciji 4

mentu u kojem se ona ustanovljuje, ne povlai za sobom nestajanje politike drave kao organizirajueg oblika podobnoga da nadomjesti djelovanje naroda i, na kraju, da seokrene protiv njega?

"Divlja demokracija", u smislu u kojem je razumije Claude Le-fort, osvijetljena ili prije rasvijetljena pr incipom anarhije, u stanovitom bi smislu mogla biti moguim likom,nekim imenom demokracije protiv drave.2Naime, ako se divlja demokracija definira rastakanjem orijentira izvjesnosti, opetovanom kunjom neodreenosti - to impliciraneki izlazak iz metafizike derivacije, emancipaciju spram principa koji ima vrijednost temelja - onase pokazuje teko uskladivom s dravom, ije opstojanje zahtijevatemelj, izvjesnost i oslanjanje na neki prvi princip. Uz to, kako bi se pluralno vrenje ojaane divlje demokracije, hranjene temeljnom neodree-nou ljudskog elementa,moglo uskladiti s integracijom u totalizi-rajui sustav drave? Kako bi se iskuavanje neodreenosti moglo usuglasiti s vlau Jednoga, ustuknuti pred Jednim? Alimogunost nije nunost. Logika divlje demokracije nije nuno protudravna. Zar "divljak" nije izloen tome da bude pr ivoljen i dakle sveden na neki nain bivstvovanja, naneki nain oitovanja, na neki epohalni stil koji ponajprije karakterizira kriza temelja, a bez izvlaenja svih posljedica iz te krize? S druge strane, nema li pogibelji u tome dase ideja divlje demokracije upakira skupa s idejom prava, sborbom za odranje steenih prava i osvajanjem novih prava? ak i ako je legitimno razdvojiti pravo od ideje

dominacije i spojiti je s idejom otpora, zar ta borba za prava koja u posljednjoj instanci smjera tome dadrava prizna i sankcionira sporna prava, ne dovodi volens-no-lens nakraju do jaanja drave, to je jo gore, do stalne rekonstrukcije drave? Samo okreui se prema ideji socijalnog prava divlja demokracija moe ostati vjerna svojojprotudravnoj vokaciji. To je jedan od paradoksa, ne i najmanjih, suvremenog progresizma, koji u svojem obnovljenom zazivanju"prava na..." svagda zavrava time totrai odobrenje drave, ime je ujedno krijepi, kao da se nita ne moe initi bez pristanka drave. Naposljetku, valja li na strani ovjekovih prava, ak i ako se ona tumae napolitiki nain, nalaziti ivo izvorite divlje demokracije? Je li to izvorite po svo joj prirodi takvo da odvraa podravljenje?S obzirom na ta pitanja i te potekoe, valja se - umjesto da tragamo za moguim oblijima demokracije protiv drave - vratiti toj

2Vidjeti tekst"Divlja demokracija" i "Princip anarhije", str. 139.

formuli, istraiti je, objasniti kako njezine dimenzije tako i njezine uloge. Bez ikakve dvojbe, taj izrazima osnovnu zaslugu u tome da oivljuje Marxovu toli duboku slutnjuu rukopisu iz 1843. i poziva daju se promisli, slutnju koju su epigoni ipak napustili ili banalizirali, preko sensimonovske teme o odumiranju drave. Za Marxa nije rije otome da se najavi kako e upravljanje stvarima zamijeniti upravljanje ljudima, nego o zamjeivanju, s modernim Francuzima, kako dolazak demokracije oznauje nestajanjepolitike drave; a vodimo li rauna o putu prijeenome izmeu 1843. i 1871, rije je

0tome da se ustvrdi kako demokracija moe opstojati samo ukoliko se postavljaprotiv drave. Marksovska teza oslanja se na iznimku demokracije, koja se oituje prijesvega u ostvarenjuredukcije. Moderna demokracija je demokracija protiv drave jer se njezina specifinost sastoji u provedbi redukcije. Ne analizirajui ovdje taj sloenidispozitiv, zadrimo se na onome to je u njemu bitno, a to je da je uinak redukcije u blokadi politike objektivacije, takoda ono ne skrene, sebi usprkos, u otuenje.Drukije reeno, u demokraciji, zahvaljujui toj blokadi, politiko djelovanje ostaje ono to jest u mjeri u kojoj se opire preoblikovanju u neki organizirajui, sjedinjujuioblik, ukratko u dravu. Osvjetljenjem redukcijei njezinih posljedica Marx uspijeva besprijekorno pokazati kako je borba protiv drave kao oblika upisana u srcu demokratske logike. Demokracija je protudravna ili jenema. Kad je taj uvid zadobiven, bez muke se razumije kako oni uobiajeni kantori, vie ili manje svjesni fenomena, preporuuju umjerenu upotrebu demokracije na takav


5/87

nain da - kada je mehanizam redukcije obustavljen - iznimka demokracija nestaje, da bi prepustila mjesto tom protuslovlju u samom izrazu kakvo predstavlja "demokratskadrava", miljena kao pravna drava ili kao neprekoraiv okvir. Dodajmo daje dispozitiv redukcije paradoksalan: blokada koju on proizvodi i koja prijei preoblikovanjepolitike objektivacije u oblik-dravu istodobno je ono to, prema nama, "omoguuje irenje onoga o emu se radi i u politikoj sferi pokazuje - iskustvo oposti, negacijudominacije, tvorbu izonomijskoga javnog prostora". Kao da se tako osnaeno politiko djelovanje moe oitovati u javnom prostoru, modalizi-rati se u ivotu naroda. Tritakta dakle, redukcija, blokada, irenje. Upravo taj posljednji takt doputa navodnjavanje drugih sfera narodnog ivota, prema demokratskom nainu bivstvovanja, na takavnain da bismo mogli kazati kako sve ovisi o demokraciji.

Ulog je krupan: prikrivanje tog poriva protiv drave, izbjegavanje redukcije, blokada blokade, samo mogu u potpunosti naruiti demokratsko ustanovljenje drutvenoga,ponititi njegovu logiku, kako u njegovu poetnom gibanju tako i u njegovim uincima. Ako je tome tako, zato ne pokuati s novim imenom, zato ne predloiti onima kojise nastavljaju pitati o istinskoj demokraciji imepobunjenika demokracija [dmocratie insurgeante]! S onu stranu sjeanja na pobunu amerikih kolona protiv Englesketijekom rata za nezavisnost, izraz jasno oznauje da je nastupanje demokracije otvaranje agonistike scene ija je "prirodna" i povlatena meta drava; ili pak da jedemokracija pozornica "permanentne pobune" protiv drave, protiv drave-oblika, sjedinjujuega, integrirajuega, orga-nizirajuega. Polazei od redukcije i njezinaproduavanja razvija se ta agonistika, kojoj je utoliko vie sueno da potraje stoga stoje u tom ratu mogue da redukcija ne uspije i da drava u svojoj borbi prevagne tako daneutralizira demokraciju, da je toliko obujmi da iz toga nastane "demokratska drava", koja e od poetne redukcije sauvati samo tendenciju prema stalnom osporavanju,blijedi odraz poetnog poriva. U suvremenom miljenju koje demokraciju pogreno poistovjeuje spredstavnikom vladavinom ili pravnom dravom, ini nam se da je samo Jacques Rancire zadraoMarxovu slutnju, glede bitka, protudravnog nagnua demokracije. Pozivajui na razlikovanje dviju logika ljudskoga subivstvovanja[ l'tre-ensemble], autorNeslaganjapredlae da sepolicijom nazove "ukupnost procesa kojima se postie agregiranje i pristanak kolektiviteta, organizacija vlasti, raspodjela mjesta i funkcija te sustavilegitimiranja te raspodjele"3. Toj se logici suprotstavlja druga smutljiva logika, ona koja poiva na pretpostavci o jednakosti bilo koga s bilo kime. Na toj se strani nalazidemokracija, jedan nain politikog bivstvovanja: "Tonije, demokracija je ime nekog jedinstvenog prekida s tim poretkom raspodjele tijela u zajednice, za koji smo

predloili da se pojmovno izrazi imenom policija. To je ime onoga t o prekida dobro funkcioniranje tog poretka osobitim dispozitivom subjekti-viranja"4

. Jedina razlikaspram Marxabila bi u tome to policijski

' Jacques Rancire,La Msentente, Politique et Philosophie, Galile, Paris, 1995, str. 51.

4Ihid, str. 139. Ili joS: "Politika nema arhe. Ona je, u strogom smislu, anarhina. Upravo to naznauje samo ime demokracije. Kao stoje Platon oznaio, demokracija nema arhe, nema mjere" (Jacques

Rancire,Aux bords du politique, La Fabrique, Paris, 1998, itr. 84).

poredak, kako ga poima J. Rancire, vie upuuje na vladu ili na mogunosti vladanja[gouvernementabilit]negoli na dravu; takoer bi vie bio nalik nekojinstrumentalnoj maineriji, tj. "neemu" podobnome za urazumljivanje, negoli dravi kao sustavu, sjedinju-juoj cjelini, koja je t ime obdarena neprijepornom simbolikomdimenzijom. Osjetljiv na "uzvienost" drave, ponajprije na njezino uzdizanje, Marx nastoji zaprijeiti njezino prekomjerno samopouzdanje, prokazujui obmanu oposti nakojoj se nastoji uzdignuti. Ne zato da bi dravu sveo na empirijski skup funkcija i mjesta, nego da bi potakao zbiljski narod da pristupi ponovnom prisvajanju te oposti ijim

se nositeljem drava proglaava, e da bi navodnio demokraciju do toke u kojoj e ona dospjeti do svoje ist ine. to ne znai da ne postoji neka opreka, premda se izrazi kojije tvore donekle razlikuju. Prema J. Rancireu, demokracija ustanovljuje "polemiku zajednicu" koja pokree "samu opreku izmeu dviju logika, policijske logike raspodjelemjesta i politike logike znaajke jednakosti"5.Glede pobunjenike demokracije, dvije se napomene otprve nameu.Najprije iskrsava pitanje: protiv koje drave se bori demokracija? Promotrimo li dobro, pobunjenika demokracija se bori na dvjema frontama. Kao u momentu Francuskerevolucije, spukim drutvima i bijesnima, ona se istodobno podie protiv drave Starog reima i protiv nove drave in statu nascendi, one koja smjera dovesti na vlast novevelikae koji ude da i sami vladaju narodom. Ali izvan revolucije, svaka politika zajednica na neki nain poznaje slinu situaciju; ona je angairana u borbi protiv drave


6/87

koja pripada Starom reimu, s njezinim optereenjima, njezinim prei-vjelostima, i u borbi protiv nove drave, izvrgnute inovaciji, koja se gradi i rekonstruira u znakureforme, modernizacije i racionalizacije. To znai uvidjeti da se pobunjenika demokracija paradoksalno smjeta na mjesto koje se opire svakom smjetanju, samo mje stoce-zure izmeu dvaju dravnih oblika, jednog prologa, drugoga koji dolazi. To dokazuju opetovane pobune naroda poslije revolucije iz 1830. koje se podiu istodobnoprotiv Starog reima i protiv novoga, "liberalne" monarhije u rukama "velikih strunjaka"; kao daje bila rije o tome da se svaki put ponovno otvori cezura iz srpanjskih dana.I upravo zato to se smjeta u tome izmeu-dvoga demokraci-

5

J. Rancire,La Msentente, op. cit., str. 141.

ja je vie kadra ostaviti slobodno polje djelovanju naroda. Tonije, upravo zato da bi sauvala to slobodno djelovanje, pobunjenika demokracija se tvori u borbi na dvjemafrontama. Jedan protupri-mjer moe nam pomoi da bolje razumijemo tu zaudnu situaciju. to ini Trocki u Novom kursu (1923) kada autoritarnu logiku dravesuprotstavlja drukijoj logici Partije, doli to da zapreuje put drugoj logici, logici demokracije u ratu protiv drave, ali jednako tako u ratu protiv Partije, novoga lika drave unastajanju? to vai na velikom planu, nalazi se i na mikrosociologijskoj razini. Ustanova vjerna pobunjenikoj logici tra jno plovi izmeu dvije hridi: s jedne strane ponovnipad pod teretom batinjene t radicije, s druge prevlast oblika koji dolazi, koji se upravo stvara. Postrance od bilo kakvog stanja milosti, cezura radi tako da se odri uotvorenosti spram akcije ili djelovanja naroda. Vremenitost takve demokracije ne bi bila toliko vremenitost prisutnosti, koincidencije sepstva sa sobom, koliko vremenitost

neslaganja (opetovana, odravana ak), u mjeri u kojoj e ta borba protiv pojavljivanja oblika-drave smjerati tome da ouva, u emu e uspjet i, neistovjetnost naroda sasamim sobom. Zacijelo iscrpljujua vremenitost, i utoliko vie iscrpljujua, to zahtijeva sustavnu, upornu praksu sukobljavanja, budui da svaki sukob nudi mogunostodravanja, bolje, oivljavanja cezure. Sve se dogaa kao daje, zahvaljujui tome vremenu cezure, rije o prekidu s klasinim prijelazom, koji je G. Landauer opisao u Orevoluciji, iz utopije u neku novutopiju i o tome da se ostvari boravak na ne-mjestu utopije, da bi se djelovanju naroda otvorilo najire obzorje izgleda.Druga napomena. Pobunjenika demokracija nije istoznana s nekom inaicom radikalno-liberalnog projekta, graanin protiv drave, nego mnogo prije s pluralnom

formulom, graani protiv drave, ili jo bolje zajednica graana protiv drave. U izrazima koji dolaze od La Botiea, pobunjenika demokracija znai zajednicusvih jednih{tous uns]- to La Botie tono naziva prijateljstvom - protivsvih Jednoga [tous Un]; i tonije, uzme li se u obzir dinamika dimenzija politike stvari, otporsvih jednihzaokretu usve Jednoga, kao da bi funkcija pobune bila izmeu ostaloga u tome da blokira, zaustavi svagda prijetee iskliznue zajednicesvih jednihprema sjedinjujuemoblikusvih Jednoga, negaciji pluralnosti, ontologij-skog uvjeta pluralnosti.Ne dovodi li ovaj pokuaj definicije odmah do kritike revizije pojma graanskog drutva onakvoga kakav ispovijeda dnevna doksa! Recimo da se temeljno obiljeje izrazasastoji u tome da se politika stavi u zagrade. Izraz smjera oznaiti drutvenu ukupnost - ukupnost skupina, podruja, praksi - koja radi na reprodukciji povijesno danezajednice, na raznovrsnim poljima, tehnikim, znanstvenim, industrijskim, kulturnim, ideologijskim, i koja bi kao takvapredstavljala pravo postolje na kojem poivajudananje drave. Upravo tu bi se "to dogaalo", kao da bi graansko drutvo imalo monopol na ozbiljnost i uinkovitost. Graanskom drutvu pripadalo bi da osiguradugotrajnost povijesne zajednice s onu stranu nestalnosti politikoga. Na kraju, graanskom drutvu i onima koji ga podravaju ne dostaje da politiko stave u zagrade; prijeje rije o tome da od njega odvrate, da mu se suprotstave da bi ga se u dotinom sluaju nadomjestilo, ako postoji utvreno pomanjkanje politikoga. ini se da je projekt ustanju konkretizirati se, jer graansko drutvo kojemu odlino ide spontano bi izluivalo "elite" kadre nemati posla spolitikama, utoliko sumnjivijim to odsad pretendirajuna to da obavljaju posao koji zahtijeva stanovito tehniko umijee. Svoenje politike na upravljanje[gouvernance]tj. na primjenu naina upravljanja[gestion]poduzeem napolitiku zajednicu, samo uveava navodnu legitimnost "predstavnika graanskog drutva". Granino, pojam graansko drutvo, u njegovoj implicitnoj injenici zbrkane

mjeavine s Istoka prispjelog protuto-talitarizma, protuetatizma, slabo shvaenog liberalizma, protupoli-tiki je stroj koji se manje-vie hrani vjerovanjem daje politika nunopovezana sa zlom. Takoer nije zabranjeno zapitati se ne igra li pr izivanje graanskog drutva, u naim drutvima dominacije i eksploatacije, ulogu privida[simulacre]slobode.S obzirom na takvu situaciju, ne bi li graansko drutvo valjalo ponovno politizirati?6 Kompleksna operacija koja zahtijeva niz kritikih intervencija. U prvom koraku,ponovna politizacija drutva implicira ako ne vraanje na upotrebu izraza u XVII. i XVIII. sto ljeu, a ono barem da ga zadrimo u sjeanju. U Engleskoj XVII. stoljea izrazcivil society istoznaanje spolitical society. John Locke naslovljuje Of political or civil society sedmo poglavlje Ogleda ograanskoj vladavini. Kasnije Rousseau ustanovitim tekstovima, napose uRaspravi o podrijetlu i osnovama nejednakosti meu ljudima,politiko drutvo oznauje formulom "graansko drutvo".


7/87

6Premda je rije o razliitoj vrsti problema, valja uputiti na tekst Nicole Loraux, "Repolitiser la Cit", u:La Cit divise, Payot, Paris, 1997, str. 41-58.

7 G. W. F. Hegel,La socit civile bourgeoise, predstavljanje i prijevod J.-P. Lefebvrea, Franois Maspero, Paris, 1975, bilj. 3, str. 54-56.

Isto tako Diderotpie uEnciklopediji: "Graansko drutvo razumije se kao politiko tijelo to ga ljudi iste nacije, istog stalea, istog grada ili drugog mjesta, obrazujuzajedno i politike veze koje ih vezuju jedne s drugima; to je graansko openje svijeta, veze koje ljudi imaju skupa, kao podanici nekog vladara, kao graani nekog Grada ikao podvrgnuti istim zakonima i sudionici u istim pravima

1 povlasticama koje su zajednike svima koji ine to isto drutvo." Kod Kanta, izraz graansko drutvo u Kritici moi suenja uva svoje politiko znaenje u smislu daoznauje cjelinu pod gospodstvom neke zakonite vlasti. U drugim tekstovima Kant usrdno poziva da se pravi razlika izmeu pravnoga graanskog drutva i udorednogagraanskog drutva, bez ega prijeti opasnost da organizacija drave bude poremeena.S Hegelom, pozornim itateljem engleskih ekonomista, pojam graansko drutvo doivljava znakovito premjetanje od politikoga ka ekonomskome, premda uva politikoobiljeje. Graansko drutvo postaje graansko-buroasko drutvo, sustav potreba koji poiva na antagonikoj strukturi do stanovitog stupnja srodnoj s ratom sviju protivsvih. Zacijelo, organi posredovanja tee ublaavanju tih sukoba, ali sukobi graanskoga-buroaskog drutva mogu biti prevladani samo na razini drave i zahvaljujui dravi,tako da se drava oituje kao organski totalitet. Hegelovsko premjetanje proizvodi dvostruk uinak: s jedne strane, kada je graansko drutvo postalo ekonomsko, sada je napolitikome, u hegelov-skom shvaanju drave, da nametne svoju normu i svoje utemeljenje ekonomskome a ne obrnuto; s druge, Hegel historizira pojam graansko drutvo.S hegelovskom filozofijom "apstraktni pojam graansko drutvo dospijeva do svoje istine: graansko drutvo je buroasko"7. Graansko drutvo ne moe biti samosvrha.Rascijep-ljeno vlastitim proturjejima, ono ne moe dospjeti ni do slobode ni jedinstva. Antagonizam izmeu bogatstva i siromatva glavno je proturjeje koje ga dijeli. UFilozofiji prava Hegelpie u 243: "... sjedne strane raste akumulacija bogatstva... doks druge strane takoer rastu specijalizacija i ogranienost posebnog rada a timeovisnost i oskudica klase koja je uz taj rad vezana"; ili pak u 245: "Ovdje se dakle pokazuje da, usprkos svom viku bogatstva, graansko drutvo nije dovoljno bogato, tj.da nema, u onome to muuistinu pripada, dovoljno resursa da bi sprijeilo krajnost siromatva i proizvodnju svjetine."8

Ponovno politizirati graansko drutvo, dakle. Ta odluka ne znai naprosto vraanje politikim teoretiarima XVII. i XVIII. s toljea, s ovu stranu Hegela. Operacija sepokazuje sloenijom, delikatnijom. Protiv svoenja graanskog drutva na ekonomsko, namee se nuno prepoznavanje politikog znaenja; ali iskazujui odmah dvadodatna zahtjeva. Najprije, povratak sinonimnosti izmeu graanskog drutva i politikog drutva ne bi mogao ii do zagovaranja, po uzoru na predhegelovske teoretiare,podjednake sinonimnosti izmeu politikog drutva i drave. Naime, zar he-gelovska pukotina izmeu graanskog drutva i drave nije otkrila jednu drugu, dotadnezamijeenu pukotinu, toliko ju je hegelovski etatizam bio spontano zasjenio, pukotinu koja postoji izmeu politike zajednice i drave? Glede toga, kritiki rad mogao bipokazati koliko hegelovski pojam graanskog drutva, unato premjetanju prema ekonomskome, u sebi uva politiku dimenziju, koju tei da izbrie, ali u tome ne uspijevaupotpunosti. Ako je drava mogui oblik politike zajednice, ona nije njezin nuan oblik. To znai prepoznati da su postojale, da postoje, da mogu postojati politikezajednice drukije od drave, tj. koje svoje dovrenje, svoju savrenost ne nalaze u dravi. Nedravne, odnosno protudravne politike zajednice. Naime, zamislivi su oblicipolitike zajednice koji se uspostavljaju protiv drave, protiv pojavljivanja odijeljene vlasti. Nije li to jedna od poduka nove politike antropologije, koperni-kanskerevolucije Pierrea Clastresa, u prouavanju divljih drutava, ne drutava bez drave, nego drutava protiv drave?9 Nije li to imao na umu Rousseau kad je pozivao da se pravirazlika izmeu "tijela naroda" i "tijela drave" i zar se upravo to tijelo narodane oituje u svojoj opreci spram drave, borei se za ponovno prisvajanje nasuprot njojpolitikog djelovanja takvoga kakvo se otkriva u cezuri izmeu dvaju dravnih oblika? Zar se taj oblik potvrivanja po litikoga ne upisuje u svakoj modernoj revoluciji,skrbnoj da

8G. W. F. Hegel, Principes de la philosophie du droit, tekst predstavio, preveo i biljekama popratio Robert Derath, Librairie philosophique J. Vrin, Paris, 1975, str. 250--251 [usp. G. W. F. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, Veseliti Maslea/Svjetlost, Sarajevo,1989, str. 362-363: 245: "Time se pokazuje da pripreobilju bogatstva graansko drutvo nije dovoljno bogato, tj. da mu vlastito bogatstvo ne dostaje da otkloni prekomjernost siromatva i stvaranje oloa."]. 9Pierre Clastres,La socit contre l'tat, d. de Minuit, Paris, 1974, pogl. "Kopernik i divljaci".

u inu oituje "po litiku sposobnost" naroda, politiku sposobnostsvih jednih? Zar nije to u igri u sueljavanju revolucionarnih stajalita, jednoga, jakobinskoga, ko je pozivana osvajanje drave, drugoga, komunskoga ili savjetskoga, koje tei razbijanju drave da bi omoguilo slobodan tok protudravnoj politikoj zajednici, ono to je primjericeMarx razumijevao glede Parike komune pod zagonetnim izrazom "komunski ustav"?


8/87

To potvrivanje nedravne politike zajednice vodi dvostruku bitku. Ako je oigledno da se bori protiv po istovjeivanja politike s dravom, emu pribjegava hegelijanizamtako da drava obuhvaa svaku moguu politiku, ono nita manje ne odbacuje "grubi" anarhizam, primjerice onaj Martina Bubera u Utopiji i socijalizmu, koji jezadovoljavajui se time da obrne Hegela igrajui na kartu socijalnoga protiv politikoga, zakljuio kako preporod drutvenog tkiva, ostvarenje drutvenoga, treba da zasobom odmah povue kraj, nestanak politikoga, koje je bez daljnjega sljubljeno s dravnom dominacijom. Ponovno politizirati graansko drutvo znai, dakle, otkritimogunost politike zajednice izvan drave i protiv nje. Imajui u vidu tu mogunost, bolje razumijemo stavljanje politikoga u zagrade, depolitizaciju koju provodi sadanjaneutralizacija graanskog drutva, predsoblje konsensualnog upravljanja. Zar u toj neutralizaciji nije rije o tome da se odagna "bauk" neke ne dravne, bolje protudravne

politike zajednice?S druge strane, u tom radu ponovne politizacije graanskog drutva ne bi se moglo raditi o tome da se vrati ispod Hegela, jer ovom potonjem dugujemo jasno utvrivanjeantagonizama koji cijepaju graansko drutvo, meu kojima je glavni opreka izmeu bogatstva i siromatva. Ako ponovna politizacija graanskog drutva vodi k otkrivanjupostojanja politike zajednice kadre da se digne protiv drave, oito je da ona ne bi mogla biti pojmljena prema modelu drave, organskog totaliteta, sjedinjene i ponovnoizmirene politike zajednice. Napor je prije u tome daju se misli kao podijeljenu, bilo obnavljajui vezu s makijavelijevskom tradicijom koja uvia sukobljavanje, u svakomljudskom Gradu[cit], velikaa i puka, bilo drei tu politiku zajednicu odgovorom na polemiko p itanje jednakosti.Promisli li se, zar taj izbor da se graansko drutvo ponovno politizira, tj. da mu se vrati njegovo politiko znaenje, ne preuzima Marxovu gestu uKritici Hegelova dravnogprava, barem ukoliko se prihvaa hipoteza za itanje koju predlaemo? Marxov cilj 1843. ne bi bio, kako e ustvrditi kasnije 1859, epistemologijski - odreenje mjesta istatusa politikoga u drutvenom totalitetu, konstitutivno za kritiku teoriju - nego ujedno i politiki i filozofijski. Bila bi rije o tome da se birokratski nain miljenja, ktome pod prevlau hegelovskog logicizma, nadomjesti demokratskim nainom miljenja. Za Marxa ne bi bila rije toliko o tome, prema primjeru Engleza i Hegela, dadefinira graansko drutvo kao ukupnost uvjeta materijalnog ivota i da njegovu anatomiju trai u politikoj ekonomiji, koliko o tome da se upusti u traganje za izvornimsubjektom otkuda proistjeu kako obitelj tako i graansko drutvo, a to je totalnidemos. "Treba polaziti od zbiljskog subjekta i promatrati njegovu objektivaciju", izjavljujeMarx. Upravo u tom traganju za zbiljskim subjektom pojavljuje se istinska demokracija kao oblik politike objektivacije, politike zajednice koja ide ukorak s nestajanjem

politike drave, uzme li se ona kao organizirajui oblik. Nije li Marx, upravo zato da bi izbjegao hegelovsko premjetanje, razmatrao graansko-buroasko drutvo ne unjegovoj materijalno-sti niti u njegovoj injeninosti, nego u njegovu gibanju izvan sebe, u onome to on naziva njegovom "ekstazom", kao da se u tom gibanju pomalja, uobliku istinske demokracije, politika zajednica, koje je nositelj graansko drutvo, pod uvjetom da izae iz sebe, zahvaljujui po litikom inu?Takve su velike crte koje omoguuju da se orisu obrisi onoga to valja razumjeti pod pobunjenikom demokracijom. Pribjegnemo li rusoistikom rjeniku, pobunjenikademokracija moe se definirati kao dizanje tijela naroda protiv tijela drave; drugim rijeima, oitovanje politikog Odnosa onakvog kakav proistjee iz zbiljskog subjekta,"totalnogdemosa". Usto valja precizirati, u otklonu od Marxa i tog izraza, a pretpostavljajui imsve jedne (oi noXloi), da tijelo naroda ne t reba shvaati kao supstancijalniorganizam, u sebe zatvoren, nego kao podijeljeno, pocijepano tijelo, hitnuto u neprekidno traganje za problematinim identitetom. Upravo se naime iskuavanjem mnogihsukoba konstituira politika zajednica, s ciljem da se u ukupnost sfera, zahvaljujui redukciji, uvede demokratska opost, odnosno iskustvo slobode koja se nadaje odbijanjemdominacije, kao ne-dominacija.

Mogu se prepoznati tri znaajke pobunjenike demokracije: - Pobunjenika demokracija nije inaica konfliktne demokracije, nego ba njegova opreka. Dok konfliktnademokracija prakticira sukob unutar drave, demokratske drave koja se u samome svomimenu nadaje kao izbjegavanje glavnog sukoba, priklanjajui time konfliktnostprema trajnom kompromisu, dotle pobunjenika demokracija smjetasukob na drugo mjesto, izvan drave, protiv nje; i daleko od toga da prakticira izbjegavanje glavnogsukoba - demokracija protiv drave - ona nee ustuknuti, ako je potrebno, pred lomom. Pobunjenika demokracija raa se u slutnji da nema istinske demokracije bez

ponovnog aktiviranja duboke pobude demokracije protiv svakog oblikaarhe, anarhistike pobude koja se d ie prvenstveno protiv klasine pojavearhe - ujedno i poetak izapovijed naime, drave. U tom smislu, pobuna je ivo izvorite istinske demokracije; kao to, prema Machiavelliju, stalna borba izmeu puka i Senata, metei puka, bijahuizvorite rimske slobode.- Pobuna odgovara vremenu cezure izmeu dvaju dravnih oblika; to znai uvidjeti kako demokracija koja se njome nadahnjuje radi na tome da ouva to vrijeme cezure, ainei to da odri ivom djelovanje u Arendtinu smislu te r ijei i da ga sauva od njegove preobrazbe u injenje. Pobunjenika demokracija jest neprestana borba zadjelovanje protiv injenja.


9/87

- Pobunjenikoj je demokraciji svojstveno osjetno premjetanje uloga. Umjesto da se emancipacija shvaa kao pobjeda drutvenoga (ponovno pomireno graansko drutvo)nad politikim, taj oblik demokracije omoguuje nastajanje, stalno radi na tom nastajanju, politike zajednice protiv drave. Opreku drutvenoga i po litikoga ona nadomjetaoprekom politikoga i dravnoga. Skidajui dravu sprijestolja, ona uspravlja politiko protiv dravnoga i ponovno otvara isuvie esto zamraen bezdan izmeu politikogai drave.Drava nije posljednja rije politikoga, njegovo ispunjenje. Posve suprotno, ona je njegov sistemski, razarajui obliksvih jednih u ime Jednoga.

Predgovor

ini se da se odnedavno ublauje tendencija da se Marxa tretira kao "krepanog psa". Vraanja Marxu, ili Marxa, ovdje-ondje se najavljuju i pripremaju s oito raznovrsnimnaumima. Je li vrijeme ne-krologije zavreno, poinje li vrijeme "objanjenja s njime"?Pluralnost povrataka, dakle. Ali umjesto uputanja u razlikovanja meu povracima, prema predmetu, vie vrijedi otprve imati u vidu razliku izmeu onih koji se smjetaju nastranu marksizma - ili nekoga danog marksizma - i onih koji odluno odabiru stajalite po strani ili pak protiv; izmeu onih koji nastavljaju Marxa initi inspiratorom pokreta,stranaka, drava, i onih koji su okreui lea tim upotrebama spremni prihvatiti ga u njegovoj jedinstvenosti i njegovoj samotnosti.Marxje imao obiaj izjavljivati: "Sve to znam jest da ja nisam marksist". Veoma bi se pogrijeilo ako bi se u tome vidjela puka izazivaka dosjetka onoga koga se pogrenouzdie u oca utemeljitelja. Marxje toliko prokazivao i napadao "utopistiki supstitu-cionizam" - utopist pretendira nadomjestiti drutveni pokret - a da se ne bi pobunio protiv"teorijskog supstitucionizma" kojibi se sastojao i u tome da se anonimna emancipacija, samoosloboenje potlaene klase nadomjesti patronimijskim imenom "veliko g teo-

retiara". U tom smislu, zar marksizam ne bi ak bio preokretanje Marxova miljenja, koji je bio blii projektu Radnikog saveza Flore Tristran negoli stranarskim ilidravnim pretvorbama onih koji su se proglasili njegovim sljedbenicima? S tog gledita, jedan je od blagorodnih uinaka propasti marksistikih reima, koji se pogrenopredstavljahu kao socijalistiki, u tome to nam je "vratila" Marxa, Marxa osloboenoga ideologijskih skruivanja koja suuzdigla pravi zaslon izmeu njega i nas. Istinugovorei, taj oblik povratka Marxu, ili prije ponovnog otkrivanja Marxa, onkraj marksizma, nije ekao tu propast. Tako su u dvama razliitim smjerovima i MaximilienRubel i Michel Henry otvorili putove koji nam o moguuju da ponovno ujemo Marxov glas.Filozofijski glas, u sluaju Michela Henrya;pravorijek mu ne moe biti jasniji: "Marksizam je ukupnost besmislica koje su uinjene glede Marxa"1. Dugo nepoznavanje kojeje bilo pojaano produenim neznanjem da postoji Marxovo filozofijsko djelo, budui da je nevjerojatno to, kako u raznim navratima inzistira Michel Henry, da semarksizam konstituirao i definirao u odsustvu oslonca na Marxovo filozofijsko miljenje, u posvemanjem neznanju o njemu. Naime, tek su u dvadesetim godinama XX. sto-ljea otkriveni glavni Marxovi filozofijski tekstovi; uinio je to Rjazanov. Polazei od te tvrdnje, Michel Henrypredlae revolucionarno itanje Marxa, koje utvruje, s jednestrane, kako se Marxovi povijesno-politiki tekstovi zasnivaju na pojmovima ko ji nisu utemeljujui, a s druge kako bitni pojmovi marksizma nipoto nisu Marxovi temeljnipojmovi, jer oni za njega nisu ni zbiljnosti ni naela objanjenja. Otuda otvaranje prema Marxovoj filozofiji u potrazi za zbiljnou izgubljenom kako kod Hegela tako i kodFeuer-bacha, a koja ne bi mogla biti nijedna druga doli praksa, tj. isto djelovanje kao takvo. Glas izravnije politiki, u sluaju Maximiliena Rubela, koji tako svojski odbacuje i najmanji pokuaj poistovjeivanja Marxa i marksizma, da bi Marxapostavio u poloajkritiara marksizma. AutorKapitala osloboen mita o ocu utemeljitelju marksizma, osloboen Oktobarskog mita, tj. preobrazbe njegova kritikog miljenja u partijsku idravnu ideologiju, ponovno postaje ono to nikada nije prestao biti, mislilac radnikog samoosloboenja, koji odgovara na dvostruki etiki zahtjev za utopijom irevolucijom.2

Moemo se zacijelo pribojavati kada promatramo restauracijski oblik koji danas poprima povratak politike filozofije u Francuskoj, da taj povratak Marxu, u otklonu odmarksizma, ne dospije do neutralizacije njegova miljenja, do njegova ukljuivanja u akademski korpus, odsad odsjeen od konstitutivne veze s bunom i mesijaniz-mom.Takvo je legitimno strahovanje Jacquesa Derride.3 Ali ta ne-


10/87

1Michel Henry,Marx, I: Une philosophie de la ralit, Gallimard, Paris, 1976, str. 9.2Maximilien Rubel,Marx critique du marxisme, Payot, Paris, 1974.3Jacques Derrida, Spectres de Marx, Galile, Paris, 1993, str. 60-62.

utralizacija nije usud, utoliko to taj povratak na nov nain iskazuje pitanje i imperativ emancipacije.Ovaj se ogled smjeta upravo na stranu tog oblika povratka, koji je, istinu govorei, vie reaktiviranje negoli povratak. Okreemo se, naime, poglavito prema jednomMarxovu izvanrednom tekstu, znatno kasnijem, kada je o objavljivanju rije, od uspostavljanja marksizma; prema rukopisuKritike Hegelova dravnog prava, koji je posvemu sudei napisan tijekom ljeta 1843; a objavio gaje Rjazanov 1927. Marx tu poduzima gotovo redak po redak kritiku Hegelo-ve filozofije prava, tonije t reeg odjeljkatreeg dijela posveenog dravi, od 261 do 313. Nije nama toliko do toga da ponudimo novo tumaenje cjeline koliko do nalaenja odgovora na dva bitna upita: kojistatus Marxpripisuje politikome u tom tekstu, u kojem, nasuprot hegelovskom logicizmu, smjera izluiti logiku same stvari, u ovom sluaju politike; s druge strane, kojioblik politikog drutva ima on na umu kada govori o "istinskoj demokraciji" ije pojavljivanje ide ukoraks nestajanjem drave? Kao da istinska demokracija za svoj raunpreuzima i do vrhunca dovodi zagonetku koja se raa s Francuskom revolucijom.Jaz izmeu Marxa i marksizma, mogli bismo jo kazati. Jer upravo predlaui analizu makijavelijevskog momenta koji nam je suvremen, i za koji se moe smatrati da sekonstituira u kritici marksizma u cilju ponovnog otkrivanja izgubljenog politikoga bilo u filozofiji povijesti bilo u pothvatu scijentifikacije - uinilo nam se da prvimakijavelijevski moment postoji ve kod Marxa. Moment koji nije tu pustolovini mladohegelovskog pokreta koji je jedno od izvorita politike moderne - ili jedan odnjegovih laboratorija -budui da je u nekoliko godina doveo do raanja radikalnoga politikog liberalizma (Ruge, Marx), socijalizma i komunizma (Moses Hess, Engels,Marx), anarhizma (Bakunjin, Stirner?) i cionizma (Moses Hess).

Precizirajmo: nije rije o tome da se Marxaponovno ita u svjetlu nekog vanjskog orijentira, nego da se ponudi unutarnje itanje, reaktiviranje njegovih pojmova i njegovihslutnji koji, preko odnosa spram Machiavellija i Spinoze, omoguuju da se pojmi ustrajno ispitivanje politikoga i praktika volja da se emancipira dotina Res publico odteologijsko-politikoga i feudalnih preivjelosti. Ukratko, to prua taj tekst u kojem se miljenje o politikome i miljenje o demokraciji pojavljuju tako vrsto povezani, suoeni s pozornim kritikama Marxa - punihpotovanja u smislu u kojemje Benjamin Constant nastavio tovati Rousseaua upravo onda kada ga je kritizirao - onima H. Arendt, C. Leforta i T. W. Adorna? Je li istina daje Marx,brevitas causa, teio tome da politiko prepokrije drutvenim, daje politiko izvodio iz ekonomskoga ili da se bio za tvorio u nekom kvijetizmu, kada je rije o krajudominacije? Ador-no pie uNegativnoj dijalektici: "Ekonomija bi imala prednost pred dominacijom koja ne bi trebala biti izvedena ni iz ega drugoga do li iz ekonomije. (...)Revolucija koju su Marx i on (Engels) eljno prizivali bila je revolucija ekonomskih odnosa drutva u njegovu totalitetu (...) a ne preobrazba pravila igre dominac ije, njegovapolitikog oblika."4Ali zar se istinska demokracija ne promilja prije na planu nemira i ispitivanja? Demokracija protiv drave? Taj je naslov hotimino paradoksalan u prvotnom smislu izraza. Ponajprije protivdoxepristaa demokracije za koje demokracija i dravaspadaju skupa kao prst i nokat. Oni toliko izjednauju jednu s drugom da su iskovali bez problema, ini se, izraz "demokratska drava". Srodstvo tih dvaju izraza koje se inisamorazumljivim nije samorazumljivo. Zato bi postojala pre-stabilirana harmonija izmeu drave i demokracije, premda je ova potonja roena s grkim Gradom[cit]!Tako bi drava imala izbor pribjei prema okolnostima, prema nadahnuu njezinih upravljaa, bilo demokratskim nainima obnaanja vlasti, bilo autoritarnim nainimaobnaanja vlasti.

Ali zar se demokracija svodi, moe svoditi, na modalitete dravne vlast i, na neki nain na metodu vladavine? Ako to nije sluaj, ako je demokracija stanovito ustanovljenjedrutvenoga, zar se tada odmah ne pojavljuju sukob, napetosti, ak protuslovlje izmeu demokracije i drave?Preokrenimo izraze i promotrimo pitanje sa stajalita demokracije a ne vie sa stajalita drave. Moemo li lako zamisliti izraz "dravna demokracija"? Lako poimamoopreku izmeu politike demokracije i socijalne demokracije, pojmljiv je ak pleonazam narodna demokracija, koja je bila surova poruga, ali je "dravna demokracija"nezamisliva. Kao da se u tom otporu jezika otkriva postojanje nekoga potmuloga, podzemnoga, implicitnog antagonizma izmeu demokracije i drave, kao da se u tomiskustvu pokazuje kako drava do ista nije najbolji oblik oitovanja demokracije. Nae drutvo odlikuje zaudno funkcioniranjeblisko odbijanju: im neka situacijapredstavlja problem, ono ga uskoro preobrazuje u nepre-


11/87

4

T. W. Adorno,Dialectique ngative, Payot, Paris, 1978, str. 251.

vladivo obzorje ili, gore, u nepremostivu zapreku. Otuda praksa koju se sastoji u zaboravu i sakrivanju proboja koji su uzdrmali nepre-vladivo. Tako glede drave. Tko joraspravlja o dobroj vijesti to ju je najavio Pierre Clastres pod imenom "drutvo protiv drave"?Zatim protivdoxe protivnika demokracije - to oni nazivaju "demokratizmom" - koja isto poistovjeuje, bez daljnjeg prosuivanja, demokraciju i dravu. Odbacujui dravu,

ujedno odbacuju i demokraciju. Utoliko ih lake obuhvaaju u svom odbijanju zato to ne zamjeuju nikakav procjep izmeu njih dvije, zato to ne uoavaju da sedemokracija u njezinoj prvotnoj intencionalnosti moe spontano podii protiv drave. No jedna je od zasluga Mar-xova rukopisa iz 1843. - ne i najmanja -u tome to pozivada se demokraciju promilja na ruevinama drave. Tako otvara proboj kojim se valja uputiti da bi se zadobio pristup tome zaudnom obliku iskustva politikoga, da bismose suelili sa zagonetkom istinske demokracije.Ako su Marxa tijekom njegova ivota morile sablasti, ipak nije prestao, kao i mnogi njegovi suvremenici borei se za emancipaciju, nositi se sa zagonetkama. Nije li MosesHess, skupa s Marxom suradnik uRheinische Zeitung, onaj koji je ponajbolje definirao, u lanku od 19. t ravnja 1842, zagonetno obzorje XIX. stoljea: "Francuskarevolucija zaduila je moderna vremena da razrijee tu zagonetku. Sloboda i jednakost, eto to hou, kae ta svjetska revolucija (...) Ali to nije bilo tako jednostavno kako seisprva vjerovalo. Prvi, prvobitni, prirodni, surovi oblik slobode i jednakosti sankilotizam -nije potrajao: carstvo bijae bolest koju je iznjedrio, restauracija bijae njegov grob.Tada je zapoela prava povijest zagonetke, ili prije njezino rjeenje. Srpanjska monarhija - to je ona drugo doli prvi razborit, duhovnipokuaj ozbiljenja slobode ijednakosti? (...) Ali kada vidimo koje su se preobrazbe dogodile od 1830. naovamo u francuskoj, engleskoj ilinjemakoj naciji, moemo bez oklijevanja gajiti nadu da jezagonetka uinila korak prema svom rjeenju."5

Razlika izmeu XIX. i XX. stoljea je u tome to je prvo vjerovalo da posjeduje, ili moe posjedovati, rjeenje, dok drugo zagonetku ini svojim boravitem, upozoreno da jesudbina povijesti i politike da ostanu upitom - bez kraja.

'L'nigme duXIXsicle, navod prema M. Rubel, K. Marx, uvres, IV: Politique I, (iallimard, Paris, 1994, Uvod, str. LXI.

UVOD

I.Moderna demokracija odmah se pokazala onima koji su je nastojali misliti kao zagonetka ili kao lanac paradoksa. To vrijedi za Tocque-villea kao i za Marxa.

AutorDemokracije u Americi (1835) tumai demokratsku revoluciju kao "providencijalnu injenicu" ko ja svakodnevno izmie ljudskoj moi. Unato njegovoj elji zapojmljivou, Tocqueville priznaje "neku vrst vjerske jeze" pred izgledom te "nezaustavljive revolucije". Upravo kao ilustracija same demokracije Sjedinjene Dravepredstavljaju "rije velike drutvene zagonetke" koja po gaa moderni svijet.1Zar konstituiranje nove politike znanosti, na to poziva Tocqueville, ne cilja na ovladavanje, napokuaj ispravljanja "divljih nagona demokracije", da bi se ta revolucija uinila korisnom, da bi ju se podvrglo civilizaciji, umjesto da ju se pusti da se slobodno, anarhino

die protiv nje? Odsada, za Tocquevillea, vie nije alternativa izmeu aristokratskog drutva i demokratskog drutva, nego izmeu demokracije podvrgnute poretku imoralnosti i "neureene", "izopaene" demokracije "preputene mahnitim pomamama".2

Zar izraz "demokratska drava", koji se pojavljuje ve od uvoda njegova djela, ponajbolje ne iskazuje Tocquevilleov naum, kao da je rije o tome da se huni val demokracijepoloi u leaj drave? Spajajui demokraciju s dravom, zar Tocquevilleu nije do toga da

' Tocqueville,De la dmocratie en Amrique, GF, Paris, 1981,1.1, str. 97. Ostali izva ci takoer su uzeti iz uvoda [usp. Alexis de Tocqueville, O demokraciji u Americi, Informator/Fakultet politikih znanosti, Zagreb, str. 5: "itava je ova knjiga koju ete sada proitatinapisana pod dojmom neke vrste bogobojazne strave..."]. ' Tocqueville, Pismo od 21. veljae 1835. upueno E. Stoffelsu; navod u: J.-P. Mayer,Alexis de Tocqueville, Gallimard, Paris, 1948, str. 48-49.


12/87

je odijeli od revolucije? Jer, zar za demokraciju leaj drave nije Prokrustova postelja? Pozoran na to da osvijetli dvoumice demokracije, Tocqueville predstavlja njezinepojavnosti skrbei se da otkrije protustrane i paradokse koji je nastavaju.Tako, demokracija koja poiva na naelu suverenosti naroda ipak je izloena tome da porodi neuven oblik despotizma, koji je t eko imenovati, skrbnike vie negolitiranske vlasti koja uvodi novu vrst suanjstva "ureenoga, blagoga i miroljubivoga"3. Tako, daleko od toga da se nastavlja u nekom trajnom revolucionarnom gibanju,sudbina je demokratske revolucije da isui revolucionarne strasti, da ih nadomjesti novim strastima koje su sklonije ouvanju onoga to jest negoli subverziji.Za dr. Marxa, mladoga njemakog filozofa, koji se tada bori da u Njemaku uveze francuski politiki model, demokracija figurira, prema izrazima iz rukopisa iz 1843,

posveenog kritici Hegelove filozofije prava, kao "rijeena zagonetka svih ustava". Ali, istinu govorei, ta zagonetka nije to liko rijeena koliko je podvostrue-na, jer Marx,okreui se prema francuskim piscima njegova doba, zamjeuje izbijanje nove zagonetke. "U demokraciji je drava kao posebnost samoposebno, a kao ope ona je zbiljskoope... Moderni Francuzi to su razumjeli u smislu da u istinskoj demokracijipolitika drava iezava."4Vratit emo se podrobno na tu zagonetnu formulu da bismo jerasvijetlili. Tamo gdje demokracija raste i doivljava puni razmah, drava opada. Zasad, prvo ispitivanje: kako se neka politika zajednica, u ovom s luaju demokracija kojaje dospjela do svoje istine moe oitovati kao iezavanje politike drave? Naime, kako se neko politiko drutvo moe razviti kao ieznue drave? Znai li to da valjatragati za nekom razlikom izmeu politike i drave? Valja li misliti modernu demokracijuprotiv drave odbacujui istodobno izraz "demokratska drava", koji spontanoizlazi ispod Tocquevilleovapera, kao daje uinak samog

3Tocqueville, op. cit., str. 386.4K. Marx, Critique du droit politique hglien, prijevod i uvod A. Baraquina, ditions sociales, Paris, 1975, str. 70. Taj emo tekst odsada navoditi prema tom izdanju [u uglatim zagradama upuivat emo na navode iz prijevoda Marxova rukopisa prema dvama izdanjima: 1)Karl Marx, Filozofsko-politiki spisi, Fakultet politikih nauka/ Liber, Zagreb, 1979, preveo Ante Paanin (rukopis je objavljen pod naslovom "Kritika Hegelova dravnog prava"); dalje emo navoditi pod kraticom FPS s upuivanjem na odgovarajuu stranicu; 2) K. Marx-F.Engels,Del, sv. 3, Institut za izuavanje radnikog pokreta/Prosveta, Beograd, 1972, preveo Ljubomir Tadi (tekst je objavljen pod naslovom "Kritika Hegelove filozofije dravnog prava"); dalje emo navoditi pod kra ticomMED s odgovarajuom stranicom; za ovu biljeku usp.Marx, FSP, str. 194-195;MED, sv. 3, str. 26-27 - op. prev.].

oitovanja demokracije prevladavanje granica drave, prelazak onkraj nje, kao da se njezin poziv oituje u prekoraivanju tih granica, u izlaenju iz leaja drave, e da bi sepoput plodne i izdane rijeke proirila na ukupnost sfera drutvenoga?Prepoznajui tonost formule modernih Francuza, Marx preuzima njihovu analizu. Njegovo prikljuivanje, s onu stranu Rajne, nije neka "lasta" bez ikakve veze s proljeemnaroda prije 1848; ona se ak upisuje u samo srce tog proljea i sudjeluje u onome to bismo mogli nazvati "makijavelijevskim momentom", sudimo li po njegovimpolitikim intervencijama u tom razdoblju pod znakomreipublicae. Primijenjen na Marxa taj izraz moe iznenaditi, ako ne i izazvati dvosmislice. Nekoliko smotrenosti,dakle, da bi se bolje utvrdilo ono emu se smjera preko itanja politikih tekstova mladog Marxa od 1842. do 1844.5

Kako e se vidjeti, ovdje nije rije ni o prilogu nekoj marksistikoj znanosti politike niti "regionalnoj znanosti" politikoga, kako je to prije nekoliko godina pokualaanglosaksonska kritika koja je, legitimno osjetljiva na vanost politike dimenzije u Marxa, pokuala istaknuti tu dimenziju sa stajalita materijalistike teorije drutva ipovijesti; niti o sudjelovanju u izradbi materijalistike teorije drave kao da bi bila rije o tome da se popuni aljenja vrijedna praznina ili da se prikupe raznovrsni ratrkanielementi u njegovim razliitim spisima da bi se proizvela koherentna teorija, koja da ne postoji u Marxa doli u fragmentarnom stanju.6

To znai kazati da se smjetamo u otklonu spram marksizma, jo tonije onih sofisticiranih oblika marksizma koji, da bi okonali ekonomistiko omalovaavanje politikoga,ipak dospijevaju (unato njihovu uvaavanju pluralnosti instanci, njihovoj zbiljnosti i njihovoj djelotvornosti), inei to, do sociologizacije politikoga.Rije je prije o tome da politike tekstove mladog Marxa pojmimo kao djelo miljenja, u smislu u kojem ga razumije Claude Le-

5Ovaj korpus poglavito sadri: 1) lanke Marxa novinara objavljene uRajnskim novinama (Rheinische Zeitung) od svibnja 1842. do oujka 1843; 2) Kritiku Hegelova dravnog prava, rukopis po svemu sudei pisan od oujka do kolovoza 1843; kao dodatke,Zakritiku Hegelove filozofije prava iPrilog idovskom pitanju, tekstove napisane u Njemakoj i objavljene u Francuskoj u Francusko-njemakim godinjacima krajem veljae 1844. u Parizu. Ti su tekstovi odsada pristupani na francuskome u izdanju to ga jepriredio Maximilien Rubel - Karl Marx, uvres, III: Philosophie, Gallimard, Paris, "Bibliothque de la Pliade", 1982. U nastavku teksta pozivanja koja e biti izvrena bit e naznaena kako slijedi; uvres, III: Philosophie.6Primjerice, J. Maguire,Marx's Theory of Politics, Cambridge University Press, 1978.


13/87

fort*, naime djelo noeno nekom spoznajnom intencijom i za koje je jezik bitan. K tome, legitimno je, zbog veza koje Marx gradi spram tradicije, to djelo tumaiti sastajalita politike filozofije, ili bolje kao djelo koje se upisuje u sudbinu moderne politike filozofije. Iz samog iskazivanja projekta proistjee da emo nastojati prokritisebi neki put u protustruji spram dvaju polova koji se, unato njihovoj opreci, ponovno spajaju u toj toki: u protustruji spram marksista koji Marxa slave kao onoga ija bizasluga bila u tome to je napustio oblike miljenja politikoga svojstvene filozofijskoj spekulaciji; u protustruji spram onih koji Marxa oznaavaju kao jednoga od onih kojida su okonali s tradicijom politikog miljenja. Putem otvorenim izmeu t ih dvaju polova, valja ponovno zadobiti skrivenu, zamraenu dimenziju Marxova djela -filozofijsko ispitivanje politikoga, biti politikoga - veoma snanonaglaenu 1842--1844, ali koja nita manje ne proima, ini se, cjelinu djela i koja se ponovno pojavljuje

u otklonu koji predstavljaju politiki spisi. No tu dimenziju - a to e biti prva hipoteza - moe se ponajbolje istaknuti povezujui Marxovo djelo s modernom politikomfilozofijom kako ju je inaugurirao Machiavelli.Ne treba imati iluzija zbog Machiavellijeva imena. Ono ovdje ne znai ni pozivanje na utemeljenje neke pozitivne, objektivira-jue politike znanosti, ijim bi Marx biobatinikom, ni pozivanje na neki "politiki realizam", takav prema kojem bi politika teorija bila refleksija o odnosima snaga i koja bi, u to m smislu, bila zajednika Marxu iMachiavelliju, kod jednoga glede izgradnje moderne nacionalne drave, kod drugoga glede emancipacije proleterijata. Ako se Machiavellija ne moe svesti na realizam, nemoe se ni odnos Marxa spram Machiavellija svesti na njegov prijenos u drugo drutveno-povijesno polje, s drugim sudionicima, nudei postavku prema kojoj bi Marx bioMachiavelli proleterijata. Radije emo kazati da mladi Marx, u filozofijskom ispitivanju koje provodi o politikome, odrava bitan odnos s Machiavellijem utoliko ukoliko jeovaj potonji utemeljitelj moderne, normativne politike filozofije, tj. koja poiva na drugim kriterijima i drugim naelima vrednovanja negoli klasina politika filozofija.Takoer je legitimno zapitati se o upisivanju Marxa u makijave-lijevski moment.

' Autor ima na umu veliko Lefortovo djelo o Machiavelliju: Claude Lefort,Machiavelli. Le travail de l'uvre, Gallimard, Paris, 1970. - op. prev.

ric Weil je 1951, u promiljanju oMachiavelliju danas,poticao a razlikovanje izmeu dviju moguih nazonosti Machiavellija u naoj civilizaciji; ili uene faze kada

znalci i tumai raspravljaju o genezi djela, o njegovu smislu, itd., ili javne faze kada se Machiavelli iznenada ponovno pojavljuje na politikoj pozornici, pri emu se njegovoime priziva kao mogui odgovor na probleme vremena. U tome posljednjem sluaju zamijetit e se promjena Machiavellijeva statusa koji e postati gotovo suvremenikomonih koji ga prizivaju, usprkos razlici u vremenima i drukijem reimu miljenja, budui da tada nije bila rije o tome da se misli o Machiavelliju, nego da se Machiavellijamisli ili bolje da se s Machiavellijem misle politike stvari dananjice. "Drugi se momenti meutim pojavljuju i daju nov ivot onome koji je dotada bio samo jedan autormeu mnogima: njemu se upuuje strastveno pitanje o bitku politike, s njime se raspravlja kao sa suvremenikom..."7 Radikalnost uloga[enjeux]: u tom razgovoru sMachiavellijem iskazivalo bi se, s onu stranuto initi? iliKako initi?, osnovno pitanje - djelovati ili ne djelovati? Koja je legitimnost politikog djelovanja? Zar sumnjaglede moguih odnosa politike i zla ne mora voditi odabiru ne-dje-lovanja? Nije vie u pitanju ova ili ona politika opcija nego politika sama, o kojoj nas je jedan glasovitimakijavelijanac, Napoleon,poduio daje sudbina modernog ovjeka. U tome prvom smislu moe se dakle potvrdno zakljuiti o Mar-xovu sudjelovanju u makijavelijevskom momentu njegova doba, utoliko prije to se mladohegelovski pokret,kojem on pripada, moe do stanovite toke analizirati spomou te kategorije. Spajajui filozofiju i borbeno novinarstvo, Marx upravo autoru Vladara iRasprava upuuje"strastveno pitanje o bitku politike", razvijajui ga u brojnim pravcima: - Koji su uvjeti filozofijskog miljenja politikoga?- Kako misliti politike stvari?

- Koji je status politikoga? to je priroda, bit politikoga?- Koje je mjesto politikoga u tvorenju drutvenoga?- Koje je navlastito obiljeje politike moderne? Polazei od tih pitanja Marx gradi povlateni odnos spram Machiavellija, koji predstavlja, prema Leu Straussu, prvi val moderne,

7E. Weil, "Machiavel aujourd'hui", u:Essais et confrences, sv. II, Vrin, Paris, 1991, str. 190.


14/87

to dovodi do prave "makijavelizacije" politikog miljenja, primatelj kojega je i Marx.8

U lanku iz srpnja 1842. Marx doista prepoznaje koliko se suvremena politika filozofija, miljenje emancipacije, konstituira u odnosu spram tradicije. Daleko od toga dajeideja drave, ono to Marx naziva "autonomijom pojma drave", fantomskim pronalaskom najnovijih politikih nauka, pokazuje se daje ona, promotri li se dobro, plod ivogodnosa spram viestoljetne tradicije zapoete Machiavellijem i Campanellom, makijavelijevskim utemeljenjem moderne politike filozofije.9Istinu govorei, ta je posljednjaformulacija mnogo vie zadovoljavajua negoli izraz "makijavelizaci-ja" koja, osim iznimno, teko izmie trausovskoj periodizaciji politike filozofije glede moderne,odnosno ideji o procesu opadanja u znaku gubljenja, uskoe i skuivanja obzora.10

Nakon toga kritikog preciziranja, vratimo se naem pitanju glede upisivanja Marxa i pokuajmo napredovati to se njega tie. Sudjeluje li Marx u makijavelijevskommomentu u nekom drugom smislu, odreenijem, punijem, s tonijim sadrajem? Ne samo daje njegova tematika otvorenija, plemenitija negoli tematika makijave lizacije i davie ne prisiljava da se Marxa vidi samo kao izvritelja neke tradicije, nego je sloenija od one ko ju predlae Eric Weil.Ne grijei li analiza ovog potonjega, naime, u tometo ta ponovna po javljivanja Machiavellija predstavlja kao neku vrst nestrukturira-nog gibanja, u krajnjem sluaju proizvoljnoga, dok se pri pozornom promatranju tihponovnih pojavljivanja ili bolje tih makijavelijev-skih konstelacija u modernoj povijesti, moe zapaziti pomaljanje prave struje politikoga i filozofijskog miljenja? Toproistjee iz velikog djela J. G. A. Pococka posveenamakijavelijevskom momentu11koje je preokrenulo klasino prikazivanje moderne po -

8Leo Strauss,Les Trois Vagues de la modernit; u tom odnosu spram Marxa takoer i lanak "N. Machiavel", u: Leo Strauss i Joseph Cropsey,History of Political Philosophy, University of Chicago Press, 1972, str. 273 [usp. Leo Strauss i JosephCropsey,Povijest politike filozofije, Golden Marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2006, str. 207--220].9uvres, III: Philosophie, str. 219-220.10Iznimku nam nudi M. P. Edmond, koji se u svom djelu Philosophie politique (Mas-son, Paris, 1972) pobrinuo upravo za to da izbjegne tegobe Itrausovske periodizacije da bi razlikovao izmeu "makijavelizacije politike filozofije" (pogl. VIII, IX) i"naturalizacije" politikog podruja koja zapoinje s Hobbesom.

" J. G. A. Pocock, The Machiavellian Moment. Florentine Political Thought and the Atlantic Republican Tradition, Princeton University Preii, 1973. Glede tog djela, vidjeti vaan lanak J. F. Spitza, "La face cache dela philosophie politique moderne", Critique, svibanj 1989, br. 504, str. 307-334.

litike filozofije, dotad posve pod prevlau pravno-liberalnog modela, otkrivajui "skriveno lice", tj. postojanje drugog modela, graanske, humanistike i republikanskeparadigme. Tragom radova H. Barona o graanskom humanizmu Pocock je iznio na svjetlo dana drukiju modernu politiku filozofiju, koja se, prema njemu, pr otee odfirentinskog humanizma do amerike revolucije, a prelazei preko Machiavellija i Harringtona; ona se konstituira potvrujui politiku prirodu ovjekovu i pripisujuipolitici kao cilj ne vie obranu prava, nego ostvarenje te prvotne "politinosti" u obli ku aktivnog sudjelovanja graanina u javnoj stvari.Taj makijavelijevski moment i konstelacije koje on poprima sadre tri raznovrsna elementa:1) Gibanje kojim su politiki mislioci i akteri tijekom vie stoljea radili na ponovnom pokretanju vitae activae Starih, tonijebios politikos - ivota posveena javnimstvarima - nasuprot prvenstvu pripisanom vita contemplativa i kranstvu koje je, u ime nebeskog kraljevstva, dovelo politiku na zao g las. To vraanje ugleda graanskomivotu - ivot u Gradu i za Grad[cit]- poiva na preuzimanju aristotelovske tvrdnje da je ovjek politika ivotinja koja izvrsnost moe dosegnuti samo u stanju graanina ipreko njega. Osim otklona spram platonovske tradicije i povlastice pripisanevita contemplativa, to ponovno otkrivanje politike podrazumijeva mentalnu revoluciju u odnosuspram srednjovjekog ovjeka: dok se taj potonji obraa razumu da bi mu obznanio, zahvaljujui kontemplaciji, vjene hijerarhije nepokretnog poretka, u okrilju kojega mu jebilo dodijeljeno utvreno mjesto, odbacujui svijet kontingencije i povijesne posebnosti na stranu iracionalnoga iz kojega se valjalo povui -pristaa graanskog humanizma,

istodobno dok je provodio premjetanje od kontemplativnog ivota prema aktivnom ivotu, otkrivao je nov lik uma kadroga da djelovanjem stvori ljudski, politiki poredak,dajui time oblik kaosu univerzuma kontingencije i posebnosti. Usmjeren prema zajednikom odluivanju, taj novi nain bivstvovanja priznavao je govornu priroduovjekovu i teio tome da pristup istini pojmi kao p lod slobodnih razmjena, gdje je retorika, tako nazona u ant ikom Gradu, preuzimala svoju ulogu. Izrekacivitas facitlegem definirala je novo naelo koje se suprotstavljalo kako Danteovu rodoljublju, okrenutom prema vjenom poretku, tako i demagokom sinkretizmu Cole di Rienza.U tim gotovo arendtijanskim izrazima Pocock poima specifino politiku dimenziju toga makijavelijevskog momenta utemeljitelja novoga zemaljskog Grada. "Ova knjigadjelomino pripovijeda o obnovi na poetku modernog doba antikog idealahomo politicus, Aristotelove politike ivotinje koja svoj bitak i svoju krepost potvruje putempolitikog djelovanja, a iji najblii srodnik jesthomo rhetor a antitezahomo credens kranske vjere"12.


15/87

2) Izbor republike kao jedinog oblika sposobnog zadovoljiti zahtjeve ovjeka politike ivotinje, predodreenog da se razvije u vivere civile, i zahtjeve otkria svjetovnepovijesnosti. Opreka spram Dantea se jo pojaava; zar taj potonji nije, naime, odabirom univerzalne monarhije smjerao blokiranju povijesnosti da bi bolje omoguiospaavanje vjenog poretka, objekta kontemplacije? S onu stranu preispitivanja mita o utemeljenju Firence - republikanac Brut, junak slobode, zamjenjuje Cezara - bila jerije, zahvaljujui biranju republike, o tome da se zane politika zajednica u otklonu od dominacije i otvori pristup praktikoj vremenitosti. Protiv odbacivanja vremena,svojstvenog Carstvu i univerzalnoj Monarhiji, ideja republike povezana suskrsnuem[assomption]vremena, potom s idejom ljudskog djelovanja koje, razvijajui se uvremenu, radi u samoj svojoj djelotvornosti na razdvajanju politikog poretka od prirodnog poretka.3) To vraanje ugleda oblika-republike ide ruku pod ruku s njegovim upisivanjem u vrijeme. Potencijalna stvarateljica povijesti, republika je ujedno izuzeta iz vjenosti,izloena krizi, prolazna; uza to ne-univerzalna, ona se pojavljuje kao specifina povijesna zajednica. Oblik-republika koji proistjee iz volje za stvaranjem, u otklonu odkranstva, svjetovni, sekularni poredak, podvrgnut zahtjevima dogaaja zbog toga je izloen vremenitoj konanosti, kunji vremena. Otuda se raa novo ispitivanje: je lirepublika, ponovno pokretanje, do stanovitog stupnja, aristotelovskepoliteje, oblik politike zajednice podoban da doivi stabilnost u vremenu, tj. da udarima fortune iuincima korupcije suprotstavi volju za t rajanjem u svom bitku, zahvaljujui politizaciji vrline? Marx je, dakle, 1842. u Machiavellijevu djelu pozdravljao ponovno centriranjepolitikog podruja na sebe samo pa je, s utoliko vie strogosti, kanio ponoviti tu gestunasuprot preivjelostima teo-logijsko-politikoga u njegovo doba. S onu stranu, Marxje imao zadau usmjeriti pogled prema velikome klasinom pronalasku s kojim sepovezuje Aristotelovo ime - ovjek politika ivotinja.

12 J. G. A. Pocock, op. cit., str. 550.

Mjeavina Aristotela i Machiavellija, u tome veoma bliska duhovnom sadraju makijavelijevske konstelacije. Ukratko, da bi se sudilo o Marxovu upisivanju u taj specifinijimakijavelijevski moment, zadrat emo se na sljedeim pitanjima:

- U kojoj je mjeri Marx ostao vjeran makijavelijevskoj volji da o mei politiko podruje, nesvodljivi prostor politike ili po litikoga?- U kojoj mjeri Marx doista daje za pravo volji moderne politike filozofije da autonomizira politiko ili, da preuzmemo njegove vlastite izraze iz 1842, da autonomizirapojam drave?- U kojoj mjeri naposljetku njegovo ponovno otkrie politikoga protiv kranske feudalne drave, njegov nain poimanja politike emancipacije protiv tog oblika dravekoji je, pravo reeno, ne-drava, sudjeluje u graanskoj, humanistikoj i republikanskoj paradigmi? Je li legitimno zamisliti neki odnos izmeu "istinske demokracije" iz1843. i orijentacija republikanskog humanizma, s onu stranu te mjeavine Aristotela i Machiavellija, s onu stranu Marx-ova "grkog disanja"?13

II.Suprotno veini interpreta koji poetakMarxovih drutveno-poli-tikih spisa smjetaju u 1843, sKritikom Hegelova dravnogprava, mi emo razlikovati, barem s obziromna ovo ispitivanje, dvije konstelacije tekstova, one iz 1842. i one iz 1843-1844, odijeljene pravom krizom, krizom iz 1843. Prva konstelacija obuhvaa tekstove kojiodgovaraju utopiji umne drave; kraj te konstelacije mogao bi se datirati 25. s ijenjem 1843, nadnevkom kada Marxpie Rugeu: "U Njemakoj ne mogu vie nita poduzeti,ovjek se preda."* Druga konstelacija oznauje velike tekstove iz 1843. predmetom kojih

13

Valja napomenuti kako Pocock bez zadrke spominje marksovski ideal ovjeka koji je nadvladao otuenje u odnosu spram graanskog ideala kreposnog ovjeka, u politi kom smislu izraza (op. cit., str. 502 i 551). to se njegova francuskog prikazivaa tie, on je mnogo izriitiji; onpie, postavljajui sebi pitanje o borbi izmeu graanskog humanizma i trgovinske ideologije: "nema, dakle, jaza, a radnika i marksistika kritika izravna je batinica ideje da specijalizacija funkcija dovodi do toga da ljudi gube svoju graansku sposobnost i vrline, kao to istodobno onaosiromauje njihovu osobnost, prestajui ih definirati kao politike ivotinje; to omoguuje da se Marxa ponovno upie u tradiciju europskog humanizma, umjesto da ga se prikazuje kao osamljenog genija bez pretee". Navedeni lanak, str. 333-334. Takoer, djelo E. Grassi,

Humanisme et marxisme, L'ge d'homme, Lausanne, 1978.* Usp. "U Nemakoj vie nita ne mogu da ponem. Ovde ovek samog sebe krivotvori",MED, sv. II, str. 441 - op. prev.

je kritika Hegelove politike filozofije, "Prilog idovskom pitanju", kojima valja pridodatiKritike primjedbe uz lanak "Pruski kralj i socijalna reforma. Od jednogPrusa" (kolovoz 1844), a tu cjelinu valja itati na pozadini prepiske Marx-Ruge (od oujka do rujna 1843, objavljene u veljai 1844. u Njemako-francuskim godi-


16/87

njacima). Istakne li se teorija modeme drave, politiko miljenje takvo kakvo se pokazuje u tim prvim tekstovima, moi e se bolje pojmiti znaenje kasnijeg projektakritike politike, kao da se iz suoavanja tekstova iz 1842. i onih iz 1843-1844. moe zakljuiti, to se statusa politikoga u Marxa tie, o nazonosti na neki nain dvijutopika, pri emu druga ima kritiku vrijednost u odnosu na poetnu poziciju. Ne provede li se to razlikovanje izmeu ta dva n iza tekstova promauje se kriza iz 1843, njeziniulozi i posljedina inovacija; promauje se, samim time, promjena perspektive koju Marx obavlja poetkom 1843. godine.Dvije topike ponajprije u smislu po kojem se tekstovi iz 1842, da leko od toga da iskazuju samo demokratizam manje-vie naglaen na razini po litikih stajalita, smjetaju -na razini teorije - ne toliko pod znakom politike emancipacije, koliko emancipacije politikoga u odnosu spram teologijskoga, kompleksa kranske drave. Ako se to bitnopotvrivanje autonomije politikoga oituje u pokuaju da se republikanska ideja uveze u njemaki svijet, ona jo vie vodi p ravome ponovnom otkriu politikoga; politikiprostor miljenje kao nesvodljiv, kao prostor koji posjeduje navlastitu konzistenciju i u logici je t e autonomije da se smatra odreujuim. Ukratko, u tome blizak Rousseauuza kojega "sve u korijenu ovisi

0 politici", Marxponovno postavlja politiki svijet u njegovu orbitu, ponovno ga centrira, da se tako kae, izgraujui sa svoje strane nov lik makijavelijevskog momenta.Ali dvije topike i u smislu po kojem, obrnuto od teza iz 1842, tekstovi iz 1843. uvode preispitivanje te odreujue moi polit ikoga, barem u liku drave. Kritika modernedrave, u obliku odnoenja spram graanskog drutva, otvara put decentriranju novog tipa politikoga u odnosu spram sebe samoga. U nazonosti tog udarca na autonomijupojma drave iznosi se dakle na vidjelo pitanje: to onda preostaje od makijavelijevskog momenta?Marx 1859. u predgovoruPrilogu kritici politike ekonomije dodue na tu krizu iz 1843. prebacuje otkrie opeg rezultata koji je pos luio kao "putokaz" njegovim kasnijimistraivanjima. Slijedi li se njegovo pripovijedanje, poslije lanaka uRheinische Zeitung i neuspjeha da u njima "rijei dvojbe koje su ga opsjedale", poduzeo je prve radove,odnosno "kritiku reviziju Hegelove filozofije prava". Dajui bilancu te krize, Marx ispisuje glasovite reenice koje na neki nain oblikuju jezgru onoga to marksisti imajuobiaj oznaavati izrazom "historijski materijalizam" pri emu je jedan od uinaka u izriitom nijekanju autonomije pravnoga i politikoga: "ni pravni, ni dravni oblici nemogu se razumjeti ni iz sebe samih, ni iz takozvanog opeg razvoja ljudskog duha; nego da im je korijen u materijalnim ivotnim odnosima... graansko drutvo; a da seanatomija graanskog drutva mora traiti u politikoj ekonomiji... U drutvenoj proizvodnji svog ivota ljudi stupaju u odreene, nune odnose, neovisne o njihovoj volji; ti

odnosi proizvodnje odgovaraju danom stupnju razvoja njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Cjelokupnost tih odnosa proizvodnje obrazuje ekonomskustrukturu drutva,zbiljsku osnovu na kojoj se die pravna i po litika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svijesti".14vorna kriza, dakle. ini se daje podobna za dvarazliita tumaenja:- itajui taj gotovo "kanonski" tekst, to samotumaenje kritike iz 1843, mora se uoiti pravo decentriranje politikoga, koje se odsad misli kao pojava koja je podobna dabude izvedena i koja je neki nain sporedna. Istodobno dok nijee autonomiju politikoga, Marx ga naturalizira ukljuujui ga u polje ovisnosti o infra-struk-turnoj nunostiili o nekoj cjelokupnosti odnosa snaga. Prijelom s makijavelijevskom novinom izlazi na vidjelo: veza sutemeljenjem moderne politike filozofije niti se dotle da ustupamjesto predmetnoj znanosti o drutvenoj cjelini. -Ali kao to Marx potcrtava u istom tekstu iz 1859: "neku individuu ne ocjenjujemo tojest po onome to ona o sebi misli". Ako se interpret, umjesto da nastoji suditi orezultatu, kako to ini Marx 1859, prihvati toga da ponovno proe Marxov put prema rezultatu ne smjerajui nikakvom zatvaranju, tj. uputajui se putovima koji ne vodenuno rezultatu iskazanom i slavljenome 1859, zar tada nee biti osjetljiv za drukiju dimenziju teksta iz 1843, koju je Marx iz 1859. zaboravio ili potisnuo? Zar interpret,dajui prvenstvo misaonom procesu u kritici iz 1843, tada nee zamijetiti navlastito filozofijsku dimenziju, u obliku stalnog ispitivanja politikoga? To je stajalite interpretakoje oito podrazumijeva osobito itanje Marxa, u otklonu od postojeih ortodoksija i svakog projekta ovla-

14

Critique de l'conomie politique, u: Karl Marx, uvres, I:Economie, Gallimard, Paris, "Bibliothque de la Pliade", 1965, str. 272-273 [usp.MED, sv. 20, str. 332].

davanja, itanje koje prihvaa da bude voeno Marxovim pitanjima, a da ih pritom ne zapeati u nekom odgovoru, itanje koje se radije igra proturjejima, napetostima kojeprolaze tekstom i njihovim pobonim implikacijama, da bi se upustilo u rad otpeaenja.Tako postavivi pitanje, a drei samotumaenje iz 1859. na distanci, jesmo li jo ovlateni razmatrati ga utoliko to e Marx, nakon to je 1842. po litikom podruju daonjegovu navlastitu konzistenciju i recentrirao politiko odjeljujui modernu dravu od teologijskoga, poi 1843. u obrnutom pravcu i izbaciti politiko iz osi izvodei ga iz


17/87

ekonomijskoga? Moe li se, naime, zakljuiti kako e politiko, ponovno osovljeno na noge 1842. osloboenjem u odnosu spram teologijsko-politikoga, biti 1843. ponovnodecentri-rano, isprevrnuto podreivanjem ekonomijsko-drutvenome?Ukratko, je li 1843. rije o epistemologijskoj krizi tijekom koje je Marx traio i pronaao nov oslonac poevi od kojega se "znanstveno" razmatra politiko, ili je prijeposrijedi politika i filozofijska kriza tijekom koje je Marx tragao za novim politikim subjektom, drukijim nego to je drava, a koji e do vrhunca dovesti ono to samMarx naziva "politikim naelom"? Nudi nam se povlateno mjesto za prosudbu zbiljnosti decentriranja iz 1843. i njegovih uinaka: nitenja, brisanja makijavelijevskogmomenta - to bi taj moment svelo na obian stadij u Marxovoj evoluciji i bilo poglavito od povijesnog interesa - ili pak premjetanja, skretanja makijavelijevskog momenta -to bi tom momentu dalo svojstvo trajne dimenzije Marxova djela? To se povlateno mjesto konstituira 1843. u formulaciji pitanja demokracije iu zagonetki one reenicekoju emo nastojati rasvijetliti i na koju smo ve spoetka podsjetili, glede otkria modernih Francuza. Nemamo li tu pred sobom neuveno upisivanje u makijavelijevskimoment to je obiljeen istraivanjem o navlastitom podruju politike koje se ponajbolje moe vidjeti u zagonetnom podruju "istinske demokracije"? O odgovoru na topitanje ovisi koji odnos valja postaviti i eventualno odrati izmeu kritike politike i ljudske emancipacije. Bez odluke o to me za sada, ustvrdit emo samo to da ako u Marxamoemo uoiti tendenciju ka zamagljivanju politikoga u obliku naturalizacije, ukljuivanja politikoga u dijalektiku teoriju drutvene cjeline - njegovo je djelo istodobnoproeto suprotnim usmjerenjem. Kao da gaje heterogenost politikoga neprestano muila cijelog ivota - o emu svjedoe bogatstvo i sloenost njegovih politikih spisa -kao da se Marx nije prestao pitati o zagonetki utemeljenja politike zajednice, zajednikog ivota ljudi.Nae se itanje oslanja, napose u drugom dijelu, naKritiku Hegelova dravnog prava, rukopis prvi puta objavljen 1927, potcrtali smo, a koji se ne smije brkati sPrilogomkritici Hegelove filozofije prava, kratkim i udarnim tekstom, budui daje u njemu najavljeno otkrie negativnosti svojstvene proleterijatu, a koji je Marx objavio 1844. uParizu uNjemako-francuskim godinjacima, kao i prepisku s Rugeom i "Prilog idovskom pitanju".Kada je o odjeku teksta rije, imao je nezamjetnu sudbinu. Koliko suEkonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. izazvali brojna tumaenja, od onih mladog Marcusea dokranskih i spiritualisti-kih itanja, te nadahnuli protubirokratske borbe protiv totalitarne dominacije, toliko jeKritika Hegelova dravnog prava prije bila prouavana naeruditski nain kao vana etapa u genezi Marxova miljenja, ali samo kao etapa.15 Dakako,Kritika iz 1843. nema obuhvatnost rukopisa iz 1844. gdje se kritika politike

ekonomije preobrazuje u jedinstvenu kritiku modernog drutva; unato tomeKritika iz 1843. ostaje nita manje iznimnim tekstom u smislu da se u njemu izgrauje prekoHegelove filozofije prava - miljenje moderne drave kao miljenje modernog doba -prava kritika politike moderne, u znaku demokracije; izvanredan tekst sbezgraninimfilozofijskim domaajem, prema Michelu Henryu.Otkuda ta relativna nezainteresiranost? Valja li smatrati da jePrilog kritici Hegelove filozofije prava, tekst to gaje Marx objavio, zasjenio rukopis iz 1843. svodei ga nastadij pripremne vjebe? Ili je uinakMarxova suda iz 1859. bio takav daje zaprijeio put svakom itanju koje bi se suprotstavljalo njegovu samotuma-enju?Razlog je moda dublji. Zar otvoreno i pozorno itanjeKritike iz 1843. ne pomie dolinu sliku o Marxu?Ne otkriva li drukiju dimenziju njegova miljenja? Kako,usporedo s naturalizacijom

15Iznimke ipak: njemako izdanje "Kritik der Hegelschen Staatsphilosophie", u: Marx,Die Friihschriften, izd. S. Landshut, A. Kroner Verlag, 1953, str. 20-149; znaajno englesko izdanje: K. Marx, Critique of Hegel's philosophy of right, uredio te uvodom i biljekama

popratio Joseph O'Malley, Cambridge University Press, 1970; takoer i izdanje M. Rubela, koji vodi rauna o radu O'Malleya, Critique de la philosophie politique de Hegel, u: K. Marx, uvres, III: Philosophie, Gallimard, Paris, "Bibliothque de la Pliade", 1982,str. 863-1018; izdanje K. Papaioannoua, s predgovorom, Critique de l'tat hglien, Paris, "10/18", 1976; i, naposljetku, izdanje A. Baraquina koje se navodi u tekstu. Za prouavanje cjeline tog djela: J. Hyppolite, "Le concept hglien de l'tat et sa critique par K. Marx", u:

tudes sur Marx et Hegel, Marcel Rivire, Paris, 1955, str. 120-141; S. Avineri, "Marx, critique of Hegel's philosophy of right in its systematic setting", u: Cahiers de l'ISEA, S. 10, br. 176, kolovoz 1966, str. 45-81; Michel Henry,Marx, I: Une philosophie de laralit, Gallimard, Paris, 1976, str. 35-83.

politike, u Marxa ustrajava "strastveno ispitivanje bitka politike" i ne manje strastveno istraivanje o likovima slobode, bilo da se ona pojavljuje pod imenom "istinskedemokracije" bilo pod imenom ieznua drave. Nema dvojbe da je podrijetlo naeg ispitivanja u propitivanju nae sadanjosti. Jesmo li u nekom makijavelijevskom momentu koji bi se konstituirao u odnosuMarx-Machiavelli, odnosno u opreci tih dvaju miljenja? Na je naum, ak i pr ije nego vrednujemo tu opreku, da istaknemo dispozitiv Machiavelli-Marx kod samog Marxa ida u Marxovu djelu otkrijemo, zahvaljujui tom postupku, nazonost nekolikih virtualnosti moderne shvaene kao polja napetosti.


18/87

Poglavlje I.UTOPIJA UMNE DRAVE

Ponajprije, Marxovi se tekstovi iz 1842. i spoetka 1843 (lanako mozelskim vinogradarima) mogu ocjenjivati kao dovren i koherentan izraz teorije umne i demokratske drave, neka vrst izvatka praktike borbe demokratskih strujatijekom Francuske revolucije i teorijskih borbi njemakih filozofa, na tragu onih to ih je W. Benjamin opisao kao "Nijemce iz 1789".16Postavi radikalni novinar 1842.Marx dakle pokree temu koja se u pokretu hegelovske ljevice vraa poput lajtmotiva: sadanje doba jest - ili prije, treba biti- doba politike. Godine 1841. Ruge pozdravlja novu struju, poglavito Bauera i Feuerbacha, kao pojavljivanje zastave "Montanje" na njemakom tlu. A u DeutscheJahrbiicher 1842. isti Ruge zapoinje svoju kritiku Hegelove filozofije prava izjavom o karakteru epohe: "Nae doba jest politiko a ciljje nae politike sloboda ovog svijeta.Odsada vie nije rije o tome da se uspostave temelji crkvene drave nego temelji svjetovne drave; sa svakim ljudskim udisajem raste zanimanje za javno pitanje slobode udravi."17

U Rugeovim oima to otkrie politike -bolje, politikog elementa - oitovanje je duhovne revolucije koja se provodi u pristupu novom ivotu, pod znakom politike vrline.U ime tog novog ivota on kritizira njemake filozofe, u ovom sluaju Kanta i Hegela, i njihovu tenju k diplomatskom kompromisu: "Njihovi

16Valja napomenuti da ti tekstovi nemaju samo vrijednost etape u Marxovoj karijeri-liberalno-demokratskog poetka; on je sam odluio, naime, da neke od tih tekstova ukljui u svezak Sabrani ogledi K. Marxa, objavljen 1851. u Kolnu; napose lanak o uredbama pruske cenzure i lanke posveene zasjedanju este rajnske skuptine (sloboda tiska, kraa drva). 17Navodimo prema veoma dragocjenoj antologiji objavljenoj u Sjedinjenim Dravama: The Young Hegelians, ur. L. S. Stepelevitch, Cambridge University Press, 1983, str. 211.

Da bi se uspostavila legitimnost toga "maksimalnog" itanja, pojmilo konstituiranje makijavelijevskog momenta, zadrat emo se na dvama tekstovima, jednomeFeuerbachovu i drugom Marx-ovu koji ponajbolje pokazuju kako je politiki diskurs "na modernom francuskome", iskazan na njemakoj pozornici od 1841. do 1843, doistaizvedeni uinak utemeljujueg diskursa o politici, o podruju politike, skroz upravljen prema ponovnom zadobivanju politike dimenzije, konstitutivne dimenzije ljudskosti.Godine 1842. uNunosti reforme filozofije Feuerbach poziva na preobrazbu filozofije i, da bi dobro obiljeio korjenitost i novost svog nauma, razlikuje dva tipa reform i:unutarnju reformu filozofije, "dijete filozofijske potrebe", i izvanjsku reformu, tj. onu kojaupuuje na povijesnu izvanjskost, izvan polja filozofije, a priroda koje je takva dazadovoljava potrebu ovjeanstva. Feuerbach poziva na reformu drugog tipa; uoava njezinu nunost po dva spojena znaka koja obiljeavaju sadanje doba, s jedne stranereligijska preobrazba u obliku nijekanja kranstva, s druge pojavljivanje nove potrebe ovjeanstva, potrebe za politikom slobodom, ili jo, politike potrebe. Shvatimo dapostoji naelno neprijateljstvo kranstva i nove temeljne potrebe ovjeanstva, neprijateljstvo opisano makijavelijevskim izrazima: "ljudi se danas bacaju u politiku zato tou kranstvu prepoznaju religiju koja razara politiku energiju ljudi"23. Shvatimo da politika zamjenjuje religiju. Iz te pretvorbe pogleda ljudi prema zemlji ane vie premanebu Feuerbach izvodi zahtjev za reformom filozofije i tendenciju te reforme. Filozofiji, naime, pripada zadaa da se preobra zi u religiju ili prije da izgradi "vrhovno naelo"koje politici omoguuje da se preobrazi u religiju, tj. da ne dotakne samo glavu nego da prodre sve do ovjekova srca.Upravo je politikoj potrebi, dakle, priznat status potrebe za novim razdobljem ljudske povijesti, koja nalae i zahtijeva reformu filozofije. Zapazit e se, k tome, pravi obrat

koji Feuerbach provodi u sklopu tipino dijalektikog postupka, budui da je negacija religije postavljena kao uvjet mogunosti ponovnog prisvajanja politikoga:razmrsivanje politikoga i teologijskoga, emancipacija politikoga u odnosu spram religijskoga vrijedi kao pripremn i moment preobrazbe politike u religiju, prekointervencije filozofije. Osim toga, pojam drave kako ga je Feuerbach izgradio skroz-na-skroz oblikuje to novo posveenje politike.

23L. Feuerbach,Manifestes philosophiques, ur. L. Althusser, PUF, Paris, 1973, str. 101--102.


19/87

Sa stajalita njezine geneze, slijedimo li Feuerbacha, drava se izvodi iz negacije religije: politika zajednica moe nastup iti tek kada se religijska veza lomi ili rastae,meuljudska veza moe se ustanoviti kada se odnos spram Bogabrie. Takav je rad novoga vrhovnog naela u njegovu negativnom obliku, odnosno ateizmu. Sa stajalita same njezine tvorbe - tamo gdje se odvija rad vrhovnog naela u njegovu pozitivnom obliku, odnosno "realizmu" - drava doivljuje sloen dvotaktni proces,ukopavajui jedan na drugi, kao da je obustavljanje religijske veze porodilo rasprskavanje, odvajanje, razvezivanje takvo da e nastupiti nova veza, politika veza, veza kojese tvori u politikom i preko njega. Naime, t eologijsko-politiko jest, granino, nezamisliva mjeavina, budui da nastoji okupiti dvije logike koje djeluju u suprotnimsmjerovima. "Obina religija toliko je malo veza drave da je prije njezin raspad." Postaviti Boga kao oca, skrbnika, "vladara i gospodara svjetske monarhije", na nitavostsvodi meuljudsku vezu svojstvenu politikom polju. "Takoer ovjek nema potrebu za ovjekom; (...) Povjerava se Bogu a ne ovjeku; (...) ovjek je tako s ovjekom po-vezan samo sluajno." Samo gaenje religijske veze, momenta razdvajanja, omoguuje tvorenje politike veze, momenta novog okupljanja. Razmotri li se subjektivna genezadrave pojavljuje se nov odnos izmeu rastakanja religijskoga i obrazovanja drave, "...ljudi se okupljaju iz jedinog razloga to ne vjeruju ni u kakvog Boga, to nijeu...svoja religijska vjerovanja. Drave nije utemeljilo vjerovanje u Boga, nego nepovjerenje u Boga. Upravo vjerovanje u ovjeka kao ovjekova Boga subjektivno objanjavapodrijetlo drave."24 Odlazak teologijsko-politikoga dogaa se dakle u pokretu rasprskavanja i okupljanja, nepovjerenja i povezivanja koji, istodobno dok ljudske subjektevraa njihovoj konanosti, otvara novu uzlaznu sekvencu, otvara put pomaljanju novoga beskonanog subjekta koji uzlijee nad tlom nepotpunosti konanih subjekata.Upadljiva su obiljeja dana tome novom subjektu koji izbija iz ljudskog odnosa vraenog sebi samome. Drava je postavljena kao beskonano bie, kao totalitet, kao istodjelovanje, kao samoodreenje, ukratko kao obdareno svim svojstvima boanstva."Drava je suma svih zbiljnosti, drava je providnost ovjekova. U dravi ljudi sepredstavljaju i meusobno upotpunjuju (...) ja sam obuhvaen opim biem, lan sam cjeline. Autentina drava je ovjek bez granica, beskonaan, istinski, dovren,boanski ovjek. Drava, i

19Ibid., str. 100-101.

samo ona, je ovjek. Drava je ovjek koji odreuje sebe samoga, ovjek koji se odnosi spram sebe samoga, apsolutan ovjek(...) Drava je Bog ljudi, tako da s pravompretendira na boanske predikate Velianstva."25

Temeljni tekst za nau namjeru:- Naime, s onu stranu prepoznavanja politike potrebe kao specifine potrebe moderne, dade se proitati, na ruevinama teologijske predodbe svijeta,filozofijskoustanovljenje politikoga, takvo da politiko, tako uzdignuto na razinu ostvarenja novoga filozofijskog naela, "realizma", bude podruje najzad podobno da misli i razrijeipitanje koje ne prestaje moriti povijest -povratak sebi opeg subjekta, posve prozirnog sebi samome i koji u podudaranju sa sobom ustanovljuje doba zemaljskog pomirenja.Veoma moderno uzdizanje politikoga u kojemu bez krzmanja moemo prepoznati gibanje koje, prema J. Taminiauxu, obiljeuje modernu, a to je "pristajanje uz nitenje iliak odbijanje konanosti", koje moe ugledati svjetlo dana ak i u okrilju nekog miljenja koje priznaje konanost - u ovom sluaju kod Feuerbacha, prizivanjem srca,izvorita sklonosti, potrebe, senzualizma.26Naposljetku nam se ini da taj tekst ponajbolje definira duhovno ozraje u kojemu je mladi Marxpoeo misliti i pisati, kao daje touzdizanje politikoga obrazovalo obzorje - moda teorijsku matricu -poevi od kojega je Marx uzastopce mislio modernu dravu, "istinsku demokraciju", komunizam, svesama imena koja bi da oznae kako je zagonetka povijesti napokon rijeena, da je istovjetnost sa sobom dosegnuta, na to je Feuerbach ciljao pod imenom realizma:"Neposredno jedinstvo s nama samima, sa svijetom, sa zbiljom."27Takoer je legitimno tumaiti, u svjetlu te rehabilitacije politikoga, Marxov tekst iz 1842, Uvodni lanakbroja 179. lista "KlnischeZeitung", kao mali makijavelijevsko-spinozistiki manifest (datiran, k tome, 14. srpnja). Zar u njemu za Marxa, naime, nije rije o tome da

odgovori na uvodni lanak koji je nadahnut logikom kranske drave i koji stoga filozofiji nijee pravo da politika pitanja, prema umu, razmatra u tisku?Manifest makijavelijevsko-spinozistiki, jerMarx, revan itatelj Spinoze, a osobito njegova Tractatus theologico-politicus tije-25Ibid, str. 101.26J. Taminiaux, "Modernit et finitude", u:Recoupement, Ousia, Bruxelles, 1982, str. 74-90. Dio tog ogleda bio je prvi put objavljen u zborniku posveenom Jacquesu Taminiauxu,Phnomnologie e t politique, Ousia, Bruxelles, 1989.27L. Feuerbach, op. cit., str. 102.


20/87

kom 1841. godine, cijelu argumentaciju svojih protunapada temelji na tome to nastoji filozofiji priznati pravo da razmatra politika pitanja, na naelima to ih je istaknuoSpinoza koji bijae jedan od prvih, kako se zna, koji je kod Machiavellija prepoznao ljubav za slobodu (Rasprava o politikoj vlasti, pogl. V).28 Najprije tu susreemo u vienavrata estoku kritiku neznanja ija demonska mo uzrokuje mnoge tragedije u povijesti. Ali iznad svega, Marxpreuzima spinozistiku temu ispravnog razdvajanja nateologiju ili vjeru i filozofiju, pri emu je poslunost i gor ljivost pona

Documents

Demokracija protiv države