devizni tecaj

Seminarski rad Devizni tečaj i platni bilans

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

SEMINARSKI RAD

TEMA: DEVIZNI TEČAJ I PLATNI BILANS

PREDMET: MAKROEKONOMIJA

PROFESOR:

STUDENT: INDEX BR:

, mart, 2012.godine.


SADRŽAJ

UVOD..................................................................................................................................31. MEĐUNARODNA TRGOVINA I PLAĆANJA............................................................4

1.1. Međunarodna trgovina..............................................................................................41.2. Međunarodna plaćanja..............................................................................................5

1.2.1. Pojam međunarodnog plaćanja..........................................................................51.2.2. Sredstva međunarodnog plaćanja......................................................................51.2.3. Oblici sredstava međunarodnih plaćanja...........................................................51.2.4. Sistemi međunarodnih plaćanja.........................................................................7

2. DEVIZNI TEČAJ............................................................................................................82.1. Pojam deviznog tržišta..............................................................................................82.2. Pojam deviznog tečaja..............................................................................................9

2.2.1. Promptni i terminski tečaj................................................................................102.2.2. Pokrivanje tečajnog rizika (hedging)...............................................................112.2.3. Devizne špekulacije.........................................................................................112.2.4. Devizna arbitraža.............................................................................................122.2.5. Sistemi deviznih tečajeva................................................................................12

3. PLATNI BILANS..........................................................................................................133.1. Pojam platnog bilansa.............................................................................................133.2. Bilans tekućih transakcija.......................................................................................143.3. Bilans kapitalnih transakcija - pojam.....................................................................143.4. Račun kapitalnih transakcija - struktura.................................................................143.5. Račun rezervi..........................................................................................................143.6. Uravnoteženje platnog bilansa................................................................................15

ZAKLJUČAK....................................................................................................................16LITERATURA..................................................................................................................17


UVOD

Ekonomsko jedinstvo svijeta označeno kao ekonomska globalizacija iskazuje se kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih privreda u integriranu svjetsku privredu, a ispoljava se kao proces rasta međunarodnih tokova roba, usluga, kapitala, ljudi i tehnologije.Tokom vremena svjetska ekonomija je bilježila brz razvoj. Promjene u robnim i finansijskim tokovima u međunarodnim ekonomskim odnosima uslovile su promjene i u evidentiranju i prikazivanju ekonomskih transakcija u platnom bilansu.Međunarodna ekonomija danas postaje nužnost bez koje se ne može prosperirati u budućnostiOsnovni cilj svake zemlje je da u tekućim transakcijama sa svijetom ostvari višak novčanih sredstava koji može investirati u inostranstvu, povećavajući tako svoju finansijsku ili realnu aktivu, ili smanjujući svoje obaveze prema iniostranstvu.


I DIO

1. MEĐUNARODNA TRGOVINA I PLAĆANJA

1.1. Međunarodna trgovina

S obzirom da je tema ovog rada platni bilans i devizni tečaj, prije svega potrebno je nešto reći i o međunarodnoj trgovini i plaćanjima koja su posljedica tog trgovanja. Dakle, međunarodna trgovina kao što se iz samog naziva naslućuje predstavlja trgovinu odnosno razmjenu roba između zemalja – izvoznica i zemalja – uvoznica. Ona je veoma bitan faktor razvoja privrede svake zemlje. Dakle, na sceni je ekonomsko jedinstvo svijeta (ekonomska globalizacija) koja se iskazuje, u uvodnom dijelu već navedeno, kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih privreda u integriranu svjetsku privredu, a ispoljava kao proces rasta međunarodnih tokova roba, usluga, kapitala, ljudi i tehnologije, međunarodna trgovina danas postaje nužnost bez koje se ne može prosperirati u budućnosti. Naime, međunarodna trgovina omogućava specijalizaciju proizvodnje, što je u funkciji rasta ekonomske efikasnosti i rasta ukupne potrošnje svake zemlje. Specijalizirajući se u svojim sektorima najveće relativne produktivnosti, svaka zemlja može trošiti više nego bi sama mogla proizvesti.

Prema liberalnim ekonomistima spoljna trgovina je među najvažnijim polugama ekonomskog rasta. Zemlje sa razvijenom spoljnom trgovinom imaju tzv. otvorenu privredu, koja omogućava da se svaka zemlja specijalizira (i time poveća svoju produktivnost) za onu proizvodnju za koju ima najpovoljnije uslove, što će u krajnjem ishodu povećati životni standard stanovništva u tim zemljama. Dakle, otvorena privreda je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim ekonomijama širom svijeta, dok je suprotna koncepcija – zatvorena privreda ona koja ne sarađuje sa drugim ekonomijama u svijetu.

Osnovne tokove dobara u međunarodnoj ekonomiji čine: izvoz, uvoz i neto izvoz. Dok izvoz predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju drugim zemljama, uvoz čine ona dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a prodaju u zemlji. Razlika između vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza je neto izvoz (trgovinski bilans). Ako neka zemlja više izvozi, nego što uvozi (izvoz je veći od uvoza), tada je neto izvoz pozitivan i zemlja ostvaruje trgovinski suficit (pozitivni trgovinski bilans). Kada zemlja ima višak uvoza u odnosu na izvoz (izvoz je manji od uvoza) ona ostvaruje trgovinski deficit (negativni trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i uvoz jednaki zemlja ima uravnoteženi trgovinski bilans.


1.2. Međunarodna plaćanja

1.2.1. Pojam međunarodnog plaćanja

Plaćanjem se podrazumijeva izmirivanje dužničko-povjerilačkih odnosa pomoću novca. S obzirom da je ovdje riječ o međunarodnom plaćanju, mađunarodno plaćanje predstavlja izmirivanje dužničko-povjerilačkih odnosa između rezidenata dviju ili više zemalja svjetskim novcem.

1.2.2. Sredstva međunarodnog plaćanja

Sredstvo međunarodnog plaćanja je svjetski novac. On ima tri oblika:1. zlato,2. deviza,3. valuta (inozemna).

U međunarodnoj razmjeni dobara i usluga zlatu se priznaje svojstvo univerzalnog sredstva obračunavanja i plaćanja.Devize su potraživanja u stranoj valuti. Međutim, inozemna je valuta efektivni inozemni novac (kovani i papirnati). Zemlja vraća inozemnu valutu u zemlju porijekla, pa umjesto inozemne valute ima devizna potraživanja.Vjerovnik i dužnik moraju imati dokaz da će potraživanje biti naplaćeno, odnosno da će dugovanje biti plaćeno.Sredstvima međunarodnih plaćanja se podrazumijeva i potvrda da je, ili da će biti, izvozno potraživanje i uvozno dugovanje naplaćeno, odnosno plaćeno.

1.2.3. Oblici sredstava međunarodnih plaćanja

Međunarodni platni promet ima za cilj omogućavanje realizacije međunarodnih robnih i nerobnih transakcija. U praksi se koriste različiti instrumenti međunarodnog platnog prometa što zavisi od više faktora, kao što su: povjerenje među poslovnim stranama ili pak propisi koji važe u pojedinim zemljama. Najuobičajeniji instrumenti međunarodnog plaćanja su:

- međunarodni dokumentarni akreditiv,- bankovna doznaka,- inkaso/dokumentarna naplata,- ček,- kreditno pismo,- mjenica.


Međunarodni dokumentarni akreditiv predstavlja jedan od najznačajnijih instrumenata međunarodnog plaćanja, te se može reći da je on dominirajući instrument plaćanja kada je u pitanju plaćanje robe. To je instrument međunarodnog platnog prometa kojim uvoznik stavlja izvozniku na raspolaganje određeni iznos novca putem banke, koje korisnik akreditiva može naplatiti ako ispuni uslove za korištenje akreditiva.Osnovna podjela akreditiva jeste sledeća:

- loro i nostro akreditivi,- opozivi i neopozivi akreditivi,- potvrđeni i nepotvrđeni akreditivi,- akreditivi domicilirani u zemlji i inostranstvu.Loro akreditivi su oni koje inostrani kupci otvaraju u korist domaćih izvoznika.Nostro akreditivi su oni koje domaći uvoznici otvaraju u korist inostranih

prodavaca.Opozivi akreditivi su oni akreditivi kod kojih nalogodavac zadržava pravo da ih u

svakom momentu može izmijeniti ili opozvati bez prethodnog obavještavanja korisnika.Za razliku od opozivog akreditiva, neopozivi akreditiv pruža korisniku sigurnost

naplate, s obzirom da se uslovi plaćanja koji su navedeni u akreditivu ne mogu mijenjati bez saglasnosti korisnika.

Potvrđeni akreditiv je onaj akreditiv kod koga neka druga banka potvrđuje korisniku akreditiv koji je otvorila akreditivna banka, te na taj način preuzima obavezu prema korisniku da će ona izvršiti isplatu ukoliko to ne učini akreditivna banka.

Nepotvrđeni akreditiv je takav akreditiv kojim akreditivna banka direktno obavještava korisnika o otvorenom akreditivu ili putem svoje korespodentne banke u zemlji korisnika. U ovom slučaju korespodentna banka ne preuzima nikakvu obavezu prema korisniku.

Akreditiv je domiciliran u zemlji ako je kao mjesto plaćanja predviđena domaća banka.

U suprotnom, akreditiv je domiciliran u inostranstvu.

Doznaka predstavlja komitentov nalog svojoj poslovnoj banci za isplatu određenog deviznog iznosa fizičkoj ili pravnoj osobi u inostranstvu koja je naznačena u nalogu. Domaća banka po nalogu svog komitenta izdaje nalog banci u drugoj zemlji (svom korespodentu) da isplati određeni iznos korisniku doznake.Postoje različite podjele doznaka kao što su:

- loro i nostro doznaka,- robna i nerobna doznaka,- uvjetna i bezuvjetna doznaka,- konvertibilna i nekonvertibilna doznaka.Loro doznaka je doznaka putem koje inostrani uvoznik vrši plaćanje domaćem

izvozniku.Nostro doznaka je doznaka kojom domaćin uvoznik vrši isplatu u korist

inostranog prodavca.Robna doznaka je ona doznaka kod koje je osnova plaćanja vrijednost robe ili

plaćanje avansa.Nerobna doznaka je ona doznaka kojom se vrši plaćanje usluga i troškova.


Kod uvjetne doznake, od inostranog korisnika se zahtijeva da ispuni određene obaveze (predaja mjenice ili bankarske garancije), čime se nalogodavac osigurava od rizika da inostrani partner ne ispuni svoju ugovornu obavezu.

Kod bezuvjetne doznake plaćanje se realizuje bez ikakvih uvjeta.Konvertibilna doznaka služi za plaćanje u konvertibilnim devizama.Nekonvertibilna doznaka služi za plaćanje u zemlji i naplate iz zemalja sa kojima

je zaključen klirinški način plaćanja.

Inkaso predstavlja bankarski posao gdje banka za račun svogkomitentavrši naplatu nekog njegovog potraživanja na osnovu određenih dokumenata kojima se dokazuje postojanje tog potraživanja. Inkaso poslovi mogu biti robni i nerobni. Robni inkaso se u međunarodnom plaćanju koristi između izvoznika i uvoznika kada postoji izgrađeno uzajamno povjerenje. Nerobni inkaso predstavlja naplatu vrijednosnih papira, kao što su: mjenice, čekovi itd.

Međunarodni ček spada u formalne hartije od vrijednosti koje su predmet odgovarajućeg regulisanja na međunarodnom nivou. Često se koristi u međunarodnim plaćanjima, a može glasiti na ime, na donosioca i po naredbi.

Kreditno pismo kao instrument međunarodnog plaćanja ima dosta sličnosti sa međunarodnim dokumentarnim akreditivom.

U međunarodnom plaćanju koristi se i mjenica, i ona služi kao instrument osiguranja naplate, a u međunarodnom plaćanju se pojavljuje u poslovima akceptnog kreditiranja. Naime, akceptni kredit je kredit koji banka stavlja na raspolaganje svom komitentu, a on ovlašćije svoje vjerovnike da radi osiguranja plaćanja svojih potraživanja vuku mjenice na banku, koja će ih akceptirati i u roku isplatiti.

1.2.4. Sistemi međunarodnih plaćanja

Za međunarodno plaćanje postoje dva sustava:- plaćanje konvertibilnim devizama,- plaćanje kliringom.

Jedan i drugi način plaćanja između rezidenata dviju ili više zemalja obavlja se preko banaka, koje su korespodentne. Korespodentni su, prema tome, u smislu tehnike međunarodnih plaćanja, one inozemne banke koje po nalogu domaće banke posreduju u plaćanjima privrednih subjekata različitih valutnih područja.


II DIO

2. DEVIZNI TEČAJ

2.1. Pojam deviznog tržišta

U vanjskoj trgovini transakcije se obračunavaju i plaćaju u različitim valutama. Zbog toga se svaka transakcija u vanjskoj trgovini u pravilu sastoji od dvije kupnje (prodaje): kupnje (prodaje) robe ili usluge i kupnje (prodaje) strane valute kojom će se uvoz platiti. Zato se u međunarodnoj razmjeni trguje ne samo robama i uslugama, nego i stranim valutama. Stoga vrijednost izvoza i uvoza u domaćoj valuti ovisi ne samo o cijenama roba i usluga, nego i o cijenama deviza u kojima se izvoz i uvoz plaća. Naime vrijednost svake jedinice izvoza (uvoza) u domaćoj valuti jednaka je umnošku cijene te jedinice izvoza (uvoza) u stranoj valuti i cijene (tečaja) jedinice strane valute.Trgovanje stranim valutama obavlja se na deviznim tržištima. Pod devizom se podrazumijeva svako potraživanje u stranoj valuti.Tržište deviza je skup odnosa ponude i potražnje deviza na nacionalnom i međunarodnom prostoru. Što je narodna privreda otvorenija, uvozno i izvozno, to je njezino devizno tržište složenije. Na deviznom tržištu kao subjekti se javljaju banke, centralna banka, preduzeća, institucije i stanovništvo.Devizno tržište sastoji se od mreže (subjekata-učesnika) komercijalnih banaka koje trguju devizama, a nalaze se u različitim zemljama i gradovima. Dakle, devizno tržište nema jednu određenu geografsku lokaciju, nema posebnu organizacijsku strukturu, nema radnog vremena i nije ograničeno na jedno mjesto ili na jednu zemlju. U velikim gradovima kao što su New York, London, Zurich, Frankfurt i dr., u kojima su locirane velike banke i gdje su najveća finansijska središta, nalaze se i najveća devizna tržišta.Za neku valutu, recimo USA dolar, devizno tržište sastoji se od svih banaka na kojima se dolar kupuje i prodaje, neovisno o tome gdje se one nalaze. Zbog toga je devizno tržište globalno, a traje 24 sata dnevno. Naime, kad se zatvaraju banke u Japanu, otvaraju se u Evropi, zatim u Americi, a potom u Japanu. Te su banke, a i središta u kojima su one locirane međusobno dobro povezane telekomunikacijskim i satelitskim vezama nazvanim SWIFT, tako da je međusobna informiranost jako dobra. Ta izvrsna informiranost uz veliku homogenost “dobara“ kojima se trguje, a trguje se uglavnom konvertibilnim devizama koje su odlični supstituti, daje deviznom tržištu značajke tržišta potpune konkurencije. Osim toga na deviznom, tržištu sudjeluje mnoštvo subjekata, a opseg transakcija vrlo je velik tako da nijedan pojedinac ne može veličinom svojih transakcija sam bitnije utjecati na cijenu i količinu.


Transakcije na deviznom tržištu, u nekom velikom finansijskom središtu, mogu se grupisati u četiti grupe:

- Transakcije između komercijalnih banaka i njihovih komitenata (mušterija) koji su zapravo krajnji kupci i prodavci deviza.

- Devizne transakcije među komercijalnim bankama u zemlji, tzv. međubankarsko devizno tržište, obavljaju se uglavnom posrestvom mešetara, brokera.

- Transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inozemstvu. Ove se transakcije transakcije obavljaju uglavnom telefonom, SWIFTOM elektronski ili teleprinterom, pa je brzina njihove realizacije vrlo velika.

- Devizne transakcije među centralnim bankama radi utjecaja na tečajeve ili na kretanje kapitala.

Devizno je tržište zbog svega toga neophodno za normalno odvijanje međunarodne ekonomske razmjene, bilo trgovačke ili finansijske. Na njemu se vrlo brzo uočavaju poremećaji koji nastaju u sferi međunarodnih ekonomskih odnosa. Za nosioce ekonomske politike devizno tržište vrlo je osjetljiv instrument koji registrira promjene ekonomske politike i finansijske situacije u zemlji i svijetu. Devizno tržište osim funkcija koje ima kao i svako drugo tržište (roba, usluga i sl.), ima jos jednu bitnu funkciju, a to je transfer kupovne moći finansijskih sredstava iz jedne zemlje i valute u drugu. Razvojem savremenih komunikacija, taj je transfer vrlo jednostavan i vrlo efikasan. Transfer se obavlja elektronski SWIFT-om, telegrafskim ili teleprinterskim čekom kojim banka daje nalog svojoj banci korespodentu u inozemstvu da plati određen iznos u svojoj domaćoj valuti nekom privrednom subjektu.Osim funkcije transfera finansijskih sredstava, devizno tržište ima važnu kreditnu funkciju. Naime, uobičajeno je da uvoznik izvozniku plaća nakon 90 dana. Da bi u tom razdoblju došao do finansijskih sredstava izvoznik često eskontuje uvoznikovu mjenicu (ili drugi vrijednosni papir) kod svoje banke, koja onda naplaćuje ta sredstva od uvoznika, odnosno njegove banke kad plaćanje dospije.

2.2. Pojam deviznog tečaja

Dakle, svaka međunarodna trgovinska transakcija sastoji se od dvije kupnje: kupnje valute i strane robe ili usluge. Želi li uvoznik iz zemlje A uvesti robu Y iz zemlje B, on mora kupiti ne samo tu robu, nego i valutu zemlje B kojom će ju platiti. Isto vrijedi i za uvoznika u zemlji B. Zbog toga se u međunarodnoj razmjeni formiraju ne samo cijene robe i usluga, nego i cijene pojedinih valuta.Devizni tečaj jest cijena jedne jedinice strane valute izražena brojem jedinica domaće valute, odnosno jednostavnije rečeno pod deviznim tečajem podrazumijeva se cijena određene inostrane valute izražene u domaćem novcu. Naime, on pokazuje koliko jedinica domaće valute treba platiti za jednu jedinicu strane valute. To je tzv. direktno notiranje koje se primjenjuje svugdje u svijetu osim u V. Britaniji, gdje vrijedi indirektno notiranje kod kojeg devizni tečaj pokazuje koliko jedinica strane valute treba platiti za jednu funtu.


Devizni se tečaj, dakle, cijena jedinice strane valute, kao i svaka druga cijena, formira na tržištu djelovanjem snaga ponude i potražnje strane valute.Potražnja za devizama funkcija je uvoza robe i usluga iz inozemstva, investicija u inozemstvu i zajmova i transfera danih inozemstvu. Zbog toga potražnja za devizama odgovara dugovnim stavkama u bilanci plaćanja.Ponuda deviza na deviznom tržištu funkcija je izvoza robe i usluga, vanjskih investicija u zemlji i primljenih zajmova i transfera iz inozemstva. Zbog toga ponuda deviza odgovara potražnim stavkama iz bilance plaćanja.Osim ovih (objektivnih) faktora, na tečaj utječu i mnogi drugi (subjektivni) faktori, kao što su: osnovni trend tržišta, vremenska neusklađenost plaćanja za uvoz i naplata izvoza, pregovaračka vještina subjekata u vanjskoj trgovini, tržišna očekivanja u pogledu terminskih tečajeva, špekulativna kretanja kapitala zbog političke, privredne i društvene situacije, promjena uvjeta na novčanom i finansijskom tržištu, fiskalne i monetarne mjere koje vlasti donose radi kontrole tečajeva.

2.2.1. Promptni i terminski tečaj

Kod svake devizne transakcije se ugovara ne samo vsta, količina i cijena (tečaj) deviza, nego i vrijeme isporuke.Ako je u nekom poslu izvršenje ugovora odmah, kažemo da je to promptni (spot) posao.Ako je pak ugovorom predviđeno izvršenje na određeni dan u budućnosti, onda je to terminski posao.Promptni tečaj devize jest tečaj u transakciji koja se odmah izvršava, a to obično znači u roku od dva dana od zaključenja ugovora.Terminski tečaj deviza je onaj koji dogovaramo sada za isporuku određenog iznosa na određeni dan u budućnosti. Prema tome, terminski tečaj dogovaramo danas za devize koje će biti isporučene u budućnosti, obično za jedan, tri ili šest mjeseci.I promptni se tečaj, kao i terminski, određuje djelovanjem snaga ponude i potražnje na promptnom odnosno terminskom tržištu.Promptno (dnevno) devizno tržište je skup odnosa ponude i potražnje deviza koje dospijevaju odmah (u roku od 2 dana).Terminsko devizno tržište skup je odnosa ponude i potražnje deviza koje terminski dospijevaju.Potražnja i ponuda za devizama u terminskim transakcijama funkcija su pokrivanja rizika i špekulativnih transakcija.Promptni i terminski tečajevi mogu, ali ne moraju biti jednaki. Ako je terminski tečaj neke devize viši od promptnoga, kažemo da ta deviza ima terminsku premiju. Obrnuto, ako je terminski tečaj neke devize niži od promptnoga ta deviza ima terminski diskont.


2.2.2. Pokrivanje tečajnog rizika (hedging)

Kod terminskih transakcija privredni subjekti su izloženi tečajnom riziku. Oni taj rizik mogu pokriti ili ne pokriti. Ako ga ne pokriju mogu ostvariti zaradu ili gubitak zbog tečajnih promjena. Špekulanti ne pokrivaju rizik u nadi da će ostvariti dobitak zbog tečajnih promjena.Pokrivanje tečajnog rizika, zaštita od rizika, postoji kod terminskih poslova kad tečajevi fluktuiraju. Zbog te fluktuacije privredni subjekti koji trebaju platiti ili naplatiti određeni iznos strane valute u nekom budućem periodu izloženi su riziku da će platiti više ili naplatiti manje u domaćoj valuti nego što su očekivali. Predviđanje budućeg kretanja tečaja može bitno pomoći pri donošenju odluke o tome da li ići u hedging ili ne.

2.2.3. Devizne špekulacije

Rekli smo da je kod terminskih transakcija sudionik koji plaća ili naplaćuje u stranoj valuti izložen tečajnom riziku i vidjeli smo kako on može pokriti taj rizik. Ako taj sudionik ne želi pokriti taj rizik, nego prihvata rizik u nadi da će promjene tečajeva ići njemu u prilog i da će on na tome zaraditi, taj sudionik špekulira. Prema tome, devizna špekulacija je namjerno nepokrivanje deviznog rizika na deviznom tržištu u nadi da će se zaraditi na promjeni tečajeva. Dakle, devizna špekulacija je djelatnost pomoću koje se želi ostvariti devizna zarada na ralici deviznih tečajeva koji se očekuju na deviznom tržištu.Špekulativni devizni poslovi su deport i report.Deport je devizna operacija kojom se služi špekulant kada se očekuje skok deviznog tečaja.Report je devizna operacija u kojoj špekulant očekujući pad deviznog tečaja prodaje devize odmah po tekućem tečaju, a da bi ih kasnije ponovo kupio, kad im tečaj padne.Devizne špekulacije se mogu obavljati na promptnom i na terminskom tržištu. Najčešće se ipak špekulira na terminskom tržištu. Špekulacije na terminskom tržištu izvode se na dva načina. Špekulant može ulaziti u dugu poziciju (long position) ili u kratku poziciju (short position). Predpostavimo da špekulant očekuje da će promptni tečaj neke devize za tri mjeseca biti veći od terminskog tečaja na tri mjeseca koji kotira danas.Tada će špekulant ući u dugu poziciju (long position), što znači da će on kupovati tu devizu na terminskom tržištu s isporukom od tri mjeseca, a po sadašnjem terminskom tečaju te devize. Naravno, od tačnosti špekulantovih predviđanja, zavisit će i ishod posla.Ako pak špekulant očekuje da će promptni tečaj neke devize za tri mjeseca biti niži od današnjeg terminskog tečaja na tri mjeseca, on će poduzeti kratku poziciju (short position). To znači da će špekulant prodati na terminskom tržištu devizu s isporukom tri mjeseca po sadašnjem terminskom tečaju. Nakon tri mjeseca on će na promptnom tržištu kupiti tu devizu i ispuniti svoju obavezu iz terminske transakcije.Špekulant će zaraditi ako su njegova predviđanja tačna. Ako su pak pogrešna, špekulant će imati gubitak. Dakle, rizici su sastavni dio devizne špekulacije.


2.2.4. Devizna arbitraža

Devizna arbitraža je poslovna djelatnost u kojoj arbitražer želi ostvariti deviznu zaradu na razlikama u deviznim tečajevima koji su mu poznati u trenutku arbitriranja. Dakle, devizna arbitraža je procjenjivanje gdje se jeftinije može kupiti, a gdje skuplje prodati neku devizu.Devizna arbitraža je istodobno kupovanje i prodavanje iste devize na različitim tržištima i uz različite cijene (tečaj). U deviznoj arbitraži nema deviznih rizika jer se operira poznatim deviznim tečajevima. Za valjanu deviznu arbitražu nužna je transparentnost deviznog tržišta, dobra računska tehnika i brzo odlučivanje.

2.2.5. Sistemi deviznih tečajeva

Sve do sada implicitno smo predstavljali da je cijena deviza, devizni tečaj, određena potpuno slobodno na deviznom tržištu na temelju njezine ponude i potražnje. Međutim, često se događa da monetarne vlasti ne dozvoljavaju slobodno fluktuiranje tečaja njezine valute, nego tečaj određuju egzogeno. Zbog toga razlikujemo dva sustava deviznih tečajeva: fiksni i fluktuirajući. U sustavu fiksnih tečajeva devizni je tečaj vezan, fiksiran za neku robu ili devizu ili skup deviza.U sustavu fluktuirajućih tečajeva ostavljeno je deviznom tržištu da odredi cijenu pojedinih valuta.Kod odluke o izbru sustava tečaja, zemlja mora odlučiti hoće li svoju valutu vezati za neku eksternu vrijednost ili će je pustiti da slobodno pliva (fluktuira). Ako se odluči da svoju valutu veže za neku eksternu vrijednost, zemlja mora odlučiti i za koju, za zlato, za neku pojedinu valutu ili za skup valuta. Svaka odluka o izboru deviznog sustava ima svoje prednosti i nedostatke i nije nimalo jednostavna.Ako se zemlja odluči da svoju valutu veže za neku drugu valutu, onda mora odrediti za koju. Kod te odluke udio u vanjskoj trgovini jako je važan. Vezivanje valute zemlje A za valutu zemlje B može stimulativno djelovati na trgovinu, investicije i kretanje kapitala između tih zemalja.Vezivanjem svoje valute za skup valuta, zemlja može minimizirati utjecaje naglijih promjena tečaja pojedine valute.Sada ćemo ukratko analizirati pojedine sustave deviznih tečajeva najprije fiksnog, a zatim fluktuirajućeg, onako kako su se oni povijesno razvijali.


III DIO

3. PLATNI BILANS

3.1. Pojam platnog bilansa

U toku jedne godine privredni subjekti neke zemlje obavljaju mnogo različitih transakcija u razmjeni s ostalim svijetom. Da bi se analiziralo ekonomsko značenje ovih transakcija za zemlju i njihov utjecaj na proizvodnju, zaposlenost, potrošnju i ostale makroekonomske agregate, potrebno je sve transakcije klasificirati i agregirati, kako bi se mogao dobiti njihov sumirani iskaz. Takav sumirani iskaz svih transakcija privrednih subjekata neke zemlje s inozemstvom u toku jedne godine čini njezin bilans međunarodnih plaćanja, ili kraće njezin platni bilans. Platni bilans se obično odnosi na period od jedne godine, mada se može formirati i za kraće periode, npr. kvartalno ili polugodišnje.Prema tome, platni bilans predstavlja sistematizovani pregled vrijednosti svih međunarodnih transakcija jedne zemlje u određenom razdoblju, izraženih u valuti neke zemlje.S obzirom na odnos aktive i pasive platnog bilansa, platni bilans može biti: - suficitaran (aktiva veća od pasive), - deficitaran (aktiva manja od pasive), - uravnotežen (aktiva jednaka pasivi).Vodoravno presijecanje platnog bilansa pokazat će koja vrsta međunarodnih transakcija najviše doprinosi suficitarnom odnosno deficitarnom stanju platnog bilansa.Platni bilans je nužna statističko-dokumentacijska osnova za ekonomsku analizu učinaka međunarodne ekonomske razmjene neke zemlje na sve njene makroekonomske agregate. Transakcije prikazane u platnom bilansu predstavljaju mehanizam preko kojeg se prenose ekonomski impulsi između zemlje i inostranstva.Sve transakcije između zemlje i inostranstva klasificiraju se i iskazuju u platnom bilansu u tri grupe:

- transakcije koje su posljedica trgovine robom i uslugama (robne i uslužne transakcije)

- transferne transakcije (pokloni, pomoći i sl.)- kapitalne transakcije.

Budući da sve transakcije mogu biti tekuće i kapitalne, to se i transakcije u platnom bilansu takođe grupišu na tekuće i kapitalne. Prema tome, platni bilans sastoji se od dva računa, dva bilansa: računa tekućih transakcija i računa kapitalnih i finansijskih transakcija.


3.2. Bilans tekućih transakcija

Bilans tekućih transakcija prikazuje sve transakcije između zemlje i inostranstva vezane za proizvodnju i dohodak u određenom razdoblju.Bilans tekućih transakcija u različitim sistemima nacionalnih računa ima različit sadržaj. To znači da koncept platnog bilansa na tekućem računu ovisi o konceptu nacionalnog proizvoda usvojenom u nacionalnim računima. Dakle, ovisi od toga iskazuje li se proizvodnja u zemlji domaćim proizvodom, nacionalnim proizvodom ili konceptom nacionalnog raspoloživog dohotka. U svakom slučaju bilans tekućih transakcija predstavlja razliku između domaće potrošnje i proizvodnje.

3.3. Bilans kapitalnih transakcija - pojam

Finansijski tokovi između zemlje i inostranstva zovu se kapitalne transakcije ili tokovi kapitala.Odliv kapitala iz zemlje u inostranstvo može biti u obliku zajmova datih inostranstvu, depozita u vanjskim bankama ili kupovine vrijednosnih papira od stranaca. Kapital koji se odlio iz zemlje u inostranstvo vraća se u zemlju u obliku otplate zajmova inozemaca, povlačenja depozita iz inostranih banaka ili otkupa vrijednosnog papira od strane inozemaca.Priliv kapitala u zemlju iz inostranstva ostvaruje se putem zajmova iz inostranstva, inostranih depozita u domaćim bankama ili prodaje vrijednosnih papira inostranstvu. Tako pritekli kapital vraća se inostranstvu nakon određenog vremena u obliku: otplate zajmova inostranstvu, povlačenjem vanjskih depozita iz domaćih banaka i otkupom vrijednosnih papira od stranaca.

3.4. Račun kapitalnih transakcija - struktura

Kao što je već rečeno na računu kapitalnih transakcija u bilansu plaćanja prikazani su tokovi finansijskih sredstava u zemlju iz inostranstva i u inostranstvo iz zemlje. Ti tokovi su posljedica davanja i uzimanja zajmova, promjena stanja novca, transakcija vrijednosnim papirima i transakcija fiksnim fondovima-investicijama u inostranstvo.

3.5. Račun rezervi

Temeljna svha međunarodnih rezervi neke zemlje je da omogući zemlji finansiranje neravnoteže u njenom platnom bilansu. Kao i novac namijenjen za transakcijske svrhe, tako i međunarodne rezerve imaju funkciju pokrivanja vremenskog jaza između deviznih prihoda i rashoda. Rezerve smanjuju rizik da zemlja postane nelikvidna. Veličina međunarodnih rezervi zemlje ovisi o vrijednosti njenih međunarodnih transakcija, neravnoteži u njenom platnom bilansu kao i sustavu tečajeva koje je ta zemlja prihvatila. Indikator potreba za rezervama uzima se odnos između stanja rezervi i uvoza: rezerve/uvoz. Smatra se da taj omjer ne smije pasti ispod 0,25, tj. da rezerve trebaju biti jednake barem tromjesečnom uvozu, i taj odnos je vrlo koristan indikator njihove dovoljnosti.


3.6. Uravnoteženje platnog bilansa

Kada govorimo o ravnoteži, platni bilans može imati tri stanja i to: uravnoteženo, suficitarno i deficitarno. Iako cjelokupan platni bilans mora biti u ravnoteži, njezini pojedini podbilansi ne moraju. Zato se gleda stanje pojedinih podbilansa u platnom bilansu. Presijecanjem platnog bilansa ustanovljava se na kojem je obliku transakcija aktivni, odnosno pasivni saldo. Svaki od njih ima različite posljedice za privredu odnosne zemlje. Ravnoteža platnog bilansa je svojevrsni cilj preivređivanja.Negativan trgovinski bilans podrazumijeva preduzimanje mjera i na strani uvoza i na strani izvoza da bi se uravnotežila.Ako je riječ o deficitarnom trgovinskom bilansu, onda se vodi restriktivna uvozna politika i stimulativna izvozna politika.

Restriktivna uvozna politika temelji se na:- zaštitnim carinama,- kvotama, plafonima, dozvolama,- deviznim ograničenjima,- zabranama (embargo),- “netarifnim restrikcijama“.

Posljedica navedenih mjera bit će smanjivanje uvoza. Međutim, smanjivanje uvoza odrazit će se na manji stepen zaposlenosti, slabije snadbijevanje potrosnom robom itd.

Među mjerama stimulativne izvozne politike ističemo:- izvozne premije,- deviznu stimulaciju,- refakcije,- devalvaciju valute itd.

Međutim, kada bi bila riječ o suficitarnom trgovinskom bilansu, primjenjivale bi se stimulativne mjere na strani uvoza a restriktivne mjere na strani izvoza. Uravnoteženje trgovinskog platnog bilansa ne znači ujedno i uravnoteženje platnog bilansa. S obzirom na značajan udio trgovinskog bilansa u platnom bilansu, ravnoteža trgovinskog bilansa bitno određuje ravnotežu platnog bilansa.

F. Machlup razlikuje tri načina uravnoteženja platnog bilansa:

1. Stvarno uravnoteženje – postiže se preko “četiri legitimna procesauravnoteženja“, i to: - deflacijom cijena i dohodaka u deficitnim zemljama, - inflacijom cijena i dohodaka u suficitnim zemljama, - deprecijacijom valute deficitne zemlje, - aprecijacijom valute zemlje s viškom i platnom bilansu.2. Finansiranje deficita – (smanjenje monetarnih rezervi, povećanje zaduženja u inostranstvu, odlaganje plaćanja dospjelih inostranih zajmova, smanjenja zaliha uvezene robe u deficitnim zemljama i suprotnim kretanjima u zemljama s viškom u platnom bilansu).

3.“Kompenzatorne korekcije“ – (smanjenje troškova proizvodnje radi povećanja izvoza i smanjenja uvoza, supstitucija uvoza, povećanje kamatne stope radi smanjenja odliva i privlačenja u zemlju stranog kapitala itd. u deficitnom, a suprotne mjere u suficitnom platnom bilansu.


ZAKLJUČAK

Imajući u vidu sve navedeno, teško je a ne razmatrati u tom kontestu državu u kojoj živimo i na neki način sagledati situaciju i donijeti zaključak s tim u vezi.Bosna i Hercegovina je ostvarila ogroman napredak od totalno devastirane postkonfliktne privrede do funkcionalne privrede koja je polahko počela da se postavlja u regionalni i međunarodni kontekst. Konkretno, BiH je bila uspješna u postizanju makroekonomske stabilnosti: inflacija je smanjena, fiskalni racuni su unaprijeđeni, povjerenje u valutu je na visokom nivou, a teret vanjskog duga je smanjen i vanjske reserve su povećane. Međutim, i dalje postoje znatni izazovi, uključujući stalno visok deficit tekućeg računa koji predstavlja, najvjerovatnije, najvažniji makroekonomski disbalans koji se mora riješiti. Trgovinski deficit se sve više povećava usljed rekordno visokog uvoza. To je naravno neprihvatljivo i ostane li deficit tako visok, u dugom roku BiH ne samo da neće zadovoljiti ekonomske kriterije za ulazak u EU, nego bi i likvidnost privrede mogla doći u pitanje.Rješenje za smanjenje deficita ne treba tražiti u “tradicionalnim” protekcionističkim mjerama, nego stimulativnim mjerama unutar privrede koji će rezultirati povećanjem domaće ponude, a koja će voditi supstituciji uvozne potrošnje, i naravno povećanju izvoza. Koraci u povećanju izvoza iz BiH treba da vode eliminisanju internih prepreka za izvoz, jačanje institucija koje podržavaju razmjenu, razvijanje standarda, normi i naravno razvoj izvozne infrastructure.Stabilnost deviznog tečaja i stopa inflacije su od izuzetnog ekonomskog značaja za jednu zemlju, a prije svega za investiranje. Posebno kada se radi o maloj zemlji kao što je BiH, kojoj su potrebna znatna privatna strana ulaganja. Neophodno je u kratkom roku smanjiti troškove i vrijeme pokretanja firme, uključujući i druge administrativne barijere koje su evidentne u privatnom sektoru.Promjene u pomenutom pravcu vodile bi povećanju domaće proizvodnje, smanjenju nezaposlenosti, rastu izvoza i smanjenju uvoza, što bi pomoglo u ispravljanju neravnoteže platnog bilansa.BiH bi trebalo da uloži napore da do maksimuma poveća pogodnosti koje su dostupne na osnovu sporazuma o slobodnoj trgovini.Zemlje jugoistočne Evrope predstavljaju važan dio izvoznog trzišta za BiH.Stupanje na snagu Sporazuma o Centralnoevropskoj zoni slobodne trgovine (CEFTA) omogućava daleko jače trgovinske tokove unutar regiona i viši stepen rasta izvoza, u kombinaciji s evropskim sporazumima.Prema tome, da bi se osigurala održivost izvoza, BiH bi trebalo da teži izvozu proizvoda s višim stepenom dodane vrijednosti kroz iskorištavanje pogodnosti vezanih za blizinu Evropske Unije.


LITERATURA

1. Dr. Kadrija Hodžić “Makroekonomija-skripta“, Tuzla, 2006.

2. www.cbbh.ba “Centralna banka Bosne i Hercegovine“

3. www.eppu.ba “Direkcija za ekonomsko planiranje“

4. www.privrednastampa.com “Privredna štampa“

5. www.wds.worldbank.org “Dokument Svjetske banke,izvještaj br.29500-BA“

6. www.wikipedia.org

Documents

devizni tecaj