Lektira popularni klasici 4 Charles Dickens OLIVER TWIST

Naslov izvornika: Oliver 1wist Prijevod: Zlatko Crnkovi Zlatko Crnkovi Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Tiskara: Vjesnik d.d. Dizajn knjige: Halid Malla Ilustracija na naslovnici: CORBIS ISBN 953-7160-34-3

C H A R L E S D IC K E N S

O L IV E R T W IS TNovo, ispravljeno izdanje

S engleskog preveo

Zlatko Crnkovi

Prvo poglavlje

Prvo poglavljeu kojem je rije o mjestu gdje se rodio Oliver Ttoist i o prilikama u kojima je doao na svijet.Meu javnim ustanovama u jednom gradu, koji iz vie razloga ne bi bilo uputno imenovati, a neu ga nazvati ni izmiljenim imenom, ima jedna ustanova kakvu ve odavno poznaje veina gradova, velikih i malih, a to je uboki dom. U tom se ubokom domu rodio, jednog odreenog dana, mjeseca i godine, koje nije potrebno poblie navoditi, jer ne bi itatelju bile ni od kakve koristi, bar ne u ovom trenutku, smrtnik kome je ime i prezime spomenuto u naslovu ovog poglavlja. Dugo vremena, poto je uz pomo opinskog ranarnika dijete dolo na ovaj svijet jada i nevolje, bilo je veliko pitanje hoe li uope ostati na ivotu i ponijeti kakvo ime. Da nije ostalo na ivotu, vie je nego vjerojatno da se ovi zapisi ne bi nikad ni pojavili, ili, ako bi se i pojavili, da bi obasezali samo dvije-tri stranice te tako stekli neprocjenjivu zaslugu da budu najsaetiji i najvjerniji ivotopis sauvan u knjievnosti bilo kojeg doba ili naroda. Premda nisam sklon tvrditi da je roenje u ubonici samo po sebi neto najsretnije i najzavidnije to moe snai ljudsko stvorenje, ipak bih htio rei da je u ovom posebnom sluaju to bilo najbolje to se Oliveru Twistu uope moglo dogoditi. Jer, trebalo je dosta muke da se Oliver privoli da preuzme na sebe brigu o disanju tom mukotrpnom poslu koji je navika uinila nunim za nae postojanje; i neko je vrijeme Oliver leao prediui na poplunu i lebdio prilino neravnomjerno izmeu ovog i onog svijeta prevaga je svakako bila na strani onog drugog. E, pa da je u tom kratkom razdoblju Oliver bio okruen brinim bakama, zabrinutim tetkama, iskusnim dadiljama i premudrim lijenicima, neminovno bi i nedvojbeno umro dok bi ovjek udario dlanom o dlan. Meutim, kako je uza nj bila samo jedna stara ubogar-

Oliver Twist

Prvo poglavlje

ka, kojoj je vid bio prilino zamagljen zato to je popila vie piva nego obino, i opinski ranarnik koji je ovakve poslove obavljao na temelju ugovora, Oliver i priroda borili su se sami izmeu sebe. Nakon krae borbe Oliver je udahnuo zrak, kihnuo i zatim, snanim vriskom kakav se mogao i oekivati od mukia koji je tek prije tri minute i etvrt stekao tu vrlo vrijednu osobinu tono se zove glas, obznanio stanovnicima ubonice vijest da je opini navaljen na lea nov\eret. im je Oliver pruio taj prvi dokaz da mu plua rade bez smetnji i kako treba, zauti pokriva sastavljen od krpica to bjee nemarno prebaen preko eljeznog kreveta; s uzglavlja se na jedvite jade uzdigne blijedo lice mlade ene koja slabanim glasom izusti ove jedva razumljive rijei: Dajte mi da vidim dijete pa da umrem. Ranarnik je sjedio licem okrenut vatri i naizmjence grijao i trljao dlanove. Kad je mlada ena prozborila, ustao je, priao uzglavlju i rekao njenije nego to bi se od njega moglo oekivati: Ah, ne smijete jo govoriti o umiranju] Nipoto, Bog bio s njom! uplete se njegovateljica trpajui urno u dep zelenu staklenku iz koje je bila s oitim uitkom potegla u kutu. Bog bio s njom, kada doivi moje godine, gospodine, kada bude imala trinaestoro djece a svi joj pomru osim dvoje, pa i njih dvo je budu u ubonici, onda nee vie tako govoriti! Pomislite samo to znai biti majka, imati ovako slatkog jaganjca, pomislite samo! Reklo bi se da ti utjeni izgledi na majinsku sreu nisu pobudili pri eljkivani dojam. Rodilja zavrti glavom i prui ruke prema djetetu. Ranarnik joj ga poloi u naruje. Ona strastveno pritisne svoje hladne blijede usne na njegovo elo, prijee rukama preko svog lica, unezvijereno pogleda oko sebe, strese se, klone nauznak i umre. Uzmu joj trljati prsa, ruke i sljepooice, ali je krv ve zauvijek prestala tei njenim ilama. Govorili su joj bili o nadi i pomoi, ali ona ve odavno nije znala za njih. Svreno je, gospoo Thingummv! napokon e ranarnik. O, sirotice moja, zbilja je svreno! ree njegovateljica podiui ep od zelene boce, koji joj je pao na jastuk dok se saginjala prihvatiti dijete. Sirotice moja! Ne morate slati po mene ako se dijete bude deralo ree joj ra narnik navlaei rukavice neobino pomno. Sva je prilika da e biti nemirno. Ako bude, dajte mu malo kae. Ustakne eir, poe prema vratima i, zastavi pokraj kreveta, nadoda: Ipak, bila je zgodna djevojka; odakle je bila?

__Sino su je doveli, nadzornik ju je poslao odgovori starica. _ Nali su je na ulici. Dugo je zacijelo pjeaila jer su joj se cipele raspale; ali odakle je dola i kamo se zaputila, to nitko iv ne zna. Ranarnik se nagne nad mrtvo tijelo i podigne pokojniinu lijevu ruku. Stara pria ree vrtei glavom. Nema, naravno, vjenanog prstena. E pa, laku no! Gospodin doktor ode na veeru, a njegovateljica se jo jednom prihvati zelene boce, sjedne na nizak stolac ispred vatre i uzme povijati dijete. Kakav je izvrstan primjer o moi odjee bio mali Oliver Twist! Dok je bio umotan u pokriva koji mu je do tada bio jedino ruho, mogao je biti i dijete plemia i dijete prosjaka; i najuznositijem ovjeku sa strane bilo bi teko odrediti kakav poloaj zauzima u drutvu. Ali sada, uvijen u stare cicane prnje poutjele od duge uporabe, bjee oznaen i obiljeen te odmah postavljen na svoje mjesto mjesto opinskog djeteta, siroeta iz ubonice, ponizne, izgladnjele sluicej koga uka-ju i guraju kroz ivot, koga svi preziru, a nitko ne saalijeva. Oliver je pomamno plakao. Da je znao da je siroe preputeno na milost i nemilost crkvenim tutorima i nadzornicima, moda bi bio plakao jo glasnije.

Oliver Twist

Drugo poglavlje

D rugo poglavljeu kojem je rije o tome kako je Oliver Tvuist rastao, kako su ga odgajali i hranili.Prvih osam-devet mjeseci Oliver bijae rtva niza smijenih obmana i prijevara. Umjetno je othranjen. Uprava ubonice redovito je obavjetavala opinsku upravu o izgladnjelosti i bijednom stanju nejakog siroeta. Opinska uprava dostojanstveno se raspitivala kod uprave ubonice nema li u domu kakva enska osoba koja bi bila kadra pruiti Oliveru Twistu prijeko potrebnu njegu i okrepu. Uprava ubonice ponizno je odgovorila da nema takve enske osobe. Nato je opinska uprava donijela velikodunu i ovjenu odluku da se Oliver zbrine ili, drugim rijeima, da ga poalju u sirotite tri-etiri kilometra dalje, gdje se dvadesetak-tridesetak djeaka to su prekrili zakone o prosjaenju povazdan valjalo po podu, ne trpei od vika hrane ni od vika odjee, pod roditeljskim nadzorom postarije enske osobe koja je primala prekritelje uz naknadu, i radi naknade, od sedam i pol penija po glavici na tjedan. Sedam i pol penija na tjedan poprilina je svota za ishranu jednog djeteta; mnogo se toga moe dobiti za sedam i pol penija, sasvim dovoljno da se dijete prejede i da ga muka spopadne. Ta postarija ena bijae mudro i iskusno eljade; znala je to je dobro za djecu, a imala je i vrlo jasnu predodbu o tome to je dobro za nju. Stoga je vei dio tjedne potpore prisvajala troei za opinski mladi narataj jo manje novca nego to je bilo predvieno. Tako je i u najveoj dubini pronalazila jo veu dubinu i time pokazala izvanredan smisao za eksperimentalnu filozofiju. Svi valjda znaju za priu o onom drugom eksperimentalnom filozofu koji je sazdao onu veliajnu teoriju o konju to moe ivjeti bez hrane i koji ju je tako valjano primijenio u praksi da je davao konju samo slamku na dan, te bi zacijelo bio uzgojio vatrena i plahovita paripa koji bi ivio ni od ega da mu nije konj uginuo dvadeset etiri sata prije nego to je

dobio svoj prvi obilati obrok zrane hrane. Na nesreu eksperimentalne filozofije enske osobe ijoj je njenoj skrbi bio povjeren Oliver Twist, primjena bi njezina sustava obino urodila slinim plodom; jer, upravo u trenu kada bi koje dijete uspjelo poivjeti od najmanje koliine najslabije hrane, ono bi se, u osam i pol sluajeva od deset, kao za pakost, ili se razboljelo od oskudice i studeni, ili iz nesmotrenosti palo u vatru, ili se nesretnim sluajem napola uguilo, a u svim takvim sluajevima to bi siroto stvorenje otilo na drugi svijet gdje bi se sastalo s ocem koga na ovom svijetu nije nikad ni vidjelo. Od vremena do vremena, kada bi se povela kakva zanimljiva istraga o smrti opinskog djeteta koje nisu primijetili kada su prevrtali krevet, ili koje je iz nesmotrenosti palo u vrelu vodu prilikom kupanja iako su takvi nesretni sluajevi bili vrlo rijetki jer se u sirotitu malokad zbivalo bilo to nalik na kupanje, porotnicima bi palo na pamet da postavljaju nezgodna pitanja, ili bi se graani opine uzjogunili i potpisivali nekakve albe. Ali takve bi drske pokuaje brzo osujetili opinski ranarnik i pandur svojim svjedoenjem; prvi bi rasporio mrtvo tijelo ali ne bi u njemu nita naao (to je bilo zaista i vrlo vjerojatno), a drugi bi prisegnuo na sve to bi od njega opina zatraila, jer je bio vrlo odan i portvovan slubenik. Osim toga, opinski odbornici obilazili su ovda-onda sirotite, a dan prije toga svagda bi poslali onamo pandura da najavi njihov dolazak. Kada bi doli, djeca su bila uredna i ista da je bila divota; pa to bi vie ljudi htjeli? Ne moe se oekivati da takav nain uzgoja urodi bogzna kakvim bujnim plodom. Kad je navrio devet godina, Oliver Tvvist bijae bljedunjavo, mravo dijete, poneto niska rasta i svakako neznatna obujma. Meutim, priroda ili naslijee usadili su Oliveru u prsa zdrav i snaan duh koji se, zahvaljujui oskudnoj ishrani u tom zavodu, mogao po volji iriti i razvijati moda se toj okolnosti mogla pripisati i injenica to je uope doivio deveti roendan. Bilo kako mu drago, doekao je svoj deveti roendan u podrumu za ugljen u biranu drutvu dvojice mlade gospode koja su, kao i on, nakon grdnih batina, bila tu zatvorena zato to su se drznula ustvrditi da su gladna, kadli se gospoa Mann, vrla ravnateljica tog doma, trgne zbog neoekivane pojave opinskog pandura, gospodina Bumblea, to se upravo trudio otvoriti vrataca na vrtnom ulazu. Za ime Boje! Jeste li to vi, gospodine Bumble? usklikne Mannov-ka poto je izvirila na prozor, vjeto hinei radosno uzbuenje. (Suan, dovedi Olivera i ona druga dva derana gore i smjesta ih operi!) Boe mili! Kako sam sretna, gospodine Bumble, to vas vidim, vjerujte mi! Meutim, gospodin Bumble bijae neotesan, pa i prijek ovjek; stoga

Oliver Twist

Drugo poglavlje

nije na ovaj srdani pozdrav odgovorio u istom duhu, nego je ponajprije snano prodrmao vrataca, a onda ih tresnuo nogom kao to moe tresnuti samo pandurska noga. O, budiboksnama! ree Mannovka i istri iz kue, poto su dotle ona tri djeaka bila ve uklonjena. Tko bi to rekao! Zaboravila sam da su vrata iznutra zakraunata, a sve zbog te drage djepce! Izvolite, gospodine, samo izvolite, gospodine Bumble, uite, molim vas! Premda je taj poziv bio popraen naklonom koji bi smekao srce i sa mom crkvenom tutoru, ipak nije pandura nimalo ganuo. Mislite li, gospodo Mann, da je uljudno ili umjesno ostavljati opin ske slubenike da ekaju pred vaim vrtnim vratima kad vam dolaze opinskim poslom, u vezi s opinskom siroadi? upita je gospodin Bumble steui u ruci svoj tap. Je li vama jasno, gospoo Mann, da ste, ako mogu tako da reknem, od opine namjetena i plaena osoba? Dabome, gospodine Bumble, samo sam ila kazati onoj dragoj dje ici, koja vas toliko vole, da ste upravo stigli odgovori Mannovka neobino ponizno. Gospodin Bumble mnogo je drao do svoje govornike vjetine i osobne vanosti. Prvoj je dao maha a drugu je upravo potvrdio, te se malo udobrovolji. Dobro, dobro, gospoa Mann nastavi mirnijim glasom. Bit e da je tako kako kaete, nadajmo se da je tako. Udimo, gospoo Mann, doao sam poslom i imam vam neto rei. Mannovka uvede pandura u mali salon poploen opekama, prikui mu stolac i udvorno mu stavi trorogi eir i tap na stol ispred njega. Gospodin Bumble obrie s ela znoj to ga je oblio od pjeaenja, zadovoljno pogleda svoj trorogi eir i osmjehne se. Jest, osmjehne se. I panduri su samo ljudi. Gospodin Bumble se osmjehnuo. Ne zamjerite mi to u vam sada rei pripomene Mannovka aro bno i slatko. Dugo ste pjeaili, znate, inae vam to ne bih ni spomi njala. Ne biste li, gospodine Bumble, gucnuli togod? Ni govora. Ni kapi ree gospodin Bumble odmahujui desnicom dostojanstvenom, ali popustljivom kretnjom. Ipak biste moda mogli malo? ree Mannovka, koja je zapazila ka kvim je tonom odbio njenu ponudu i kakvom je kretnjom popratio svoje rijei. Samo ma-a-alice, s malo hladne vode i kockicom eera. Gospodin Bumble kaljucne. Ama, sasvim malice navaljivae dalje Mannovka.

A to imate? priupita je pandur. Pa ono ega moram uvijek imati malo u kui da mogu dati sirotoj djeci u limunadi kada im nije dobro, gospodine Bumble odgovori Mannovka otvarajui ormar u kutu i vadei iz njega bocu i au borovike. Neu vas zavaravati, gospodine Bumble, borovike. Zar dajete djeci i limunadu, gospodo Mann? zapita Bumble, pra tei pogledom zanimljivi postupak mijeanja. Ah, dajem, Bog bio s njima, koliko god da je skupa odgovori odgo jiteljica. Ne bih ih, znate gospodine, mogla gledati kako se mue. Dakako povladi joj gospodin Bumble. Dakako da ne biste mogli. Vi ste duevna ena, gospoo Mann. Ona mu stavi au na stol. Napomenut u to prvom prilikom opinskom odboru. Privue au sebi. Vi ste toj djeci zbilja kao prava majka, gospoo Mann. Promijea boroviku i vodu. Od srca u popiti ovo u vae zdravlje, gospoo Mann i popije pola ae vode. A sada da prijeemo na posao ree pandur vadei iz depa konu lisnicu. Dijete koje je krteno imenom Oliver Tvvist navrilo je danas devet godina. Bog ga blagoslovio! ubaci Mannovka otirui lijevo oko krajikom pregae. I usprkos ponuenoj nagradi od deset funti, koja je poslije poviena na dvadeset, i usprkos nadljudskim i, rekao bih, nadnaravnim naporima ove opine ree Bumble nikad nismo uspjeli otkriti tko mu je otac niti odakle mu je bila mati, kako se zvala i kakvog je bila branog stanja. Mannovka digne ruku u udu, ali nakon kraeg razmiljanja priupita: Pa kako je onda uope dobio ime? Pandur se ponosno isprsi i ree: Ja sam mu ga nadjenuo. Vi, gospodine Bumble! Ja, gospoo Mann. Mi naim tienicima nadijevamo imena abece dnim redom. Prethodno je dijete moralo biti na slovo S pa sam ga nazvao Swubble. Ovo je moralo biti na T pa sam ga nazvao Twist. Idue dijete koje doe zvat e se Unwin, a ono iza njega Vilkins. Imam ve spremljena prezimena sve do kraja abecede; a kad doemo do slova Z, poet emo opet iznova. Pa vi ste, gospodine, zbilja uevan ovjek! priklopi Mannovka. Hm, hm izusti pandur, oito polaskan tom pohvalom. Moda i jesam. Moda i jesam, gospoo Mann. Ispije boroviku razrijeenu vodom i nadoda: Budui da je Oliver sad ve prostar da ostane ovdje,

* .' ?

Oliver Twist

Drugo poglavlje

odbor je odluio vratiti ga u dom. Ja sam osobno doao po njega. Stoga mi ga odmah uvedite. Odmah u vam ga dovesti odvrati Mannovka i izie iz sobe. Oliveru su dotle skinuli gornji sloj neistoe to mu se skorila po licu i rukama, koliko se uope mogla sastrugati jednim jedinim pranjem, pa ga njegova dobrohotna zatitnica dovede pred pandura^ ^ Pokloni se gospodinu, Olivere ree mu Mannovka. Oliver se pokloni napol panduru na stolcu, a napol trorogu eiru na stolu. Hoe li poi sa mnom, Olivere? priupita ga Bumble dostojan stvenim glasom. Oliver zausti da kae kako bi vrlo rado poao bilo s kim, ali kad podigne pogled, opazi Mannovku kako stoji iza pandurova stolca i bijesno mu prijeti akom. Djeak odmah shvati to upozorenje, jer se ta aka isuvie esto utiskivala u njegovo tijelo a da mu se ne bi duboko utisnula i u sjeanje. A hoe li i ona sa mnom? priupita siroti Oliver. Nee, ne moe odgovori Bumble. Ali e ti dolaziti u posjete. To nije djetetu bila bogzna kakva utjeha. Meutim, koliko god bio mlad, imao je toliko pameti da se pretvara kao da mu je strano ao to odlazi. Djeaku nije bilo osobito teko pustiti i koju suzu. Glad i pretrpljeno zlostavljanje mogu uvelike pomoi ovjeku da zaplae, pa je Oliver zaista vrlo prirodno plakao. Mannovka ga je nebrojeno puta izljubila i dala mu jo ono do ega je Oliveru bilo mnogo vie stalo, komad kruha namazana maslacem, da ne bi u ubonici pomislili da je suvie izgladnio. Olivera je, s krikom kruha u ruci i sa smeom suknenom opinskom kapicom na glavi, odveo Bumble iz te bijedne kue u kojoj nijedna prijazna rije ni pogled nisu nikad obasjali sumornost njegova djetinjstva. Pa ipak, kad su se za njim zatvorile vratnice, naglo ga je obuzela bolna djetinja tjeskoba. Koliko god bili jadni oni njegovi mali supatnici koje je ostavio za sobom, ipak mu to bijahu jedini prijatelji to ih je ikad imao: i prvi put mu dje je srce obuzme osjeaj osamljenosti u velikom bijelom svijetu. Bumble je grabio krupnim koracima, a mali se Oliver grevito drao za njegov rukav optoen zlatom i kaskao uza nj, zapitkujui ga nakon svakih petsto koraka jesu li ve blizu. Na ta je zapitkivanja Bumble odgovarao vrlo kratko i otresito, jer je kratkotrajna blagost koju borovika pomije ana s vodom budi u poneijim prsima bila ve isparila, te je gospodin Bumble ponovno postao pandur. Oliver nije bio jo ni etvrt sata u ubonici, tek je bio smazao drugu kriku kruha kadli se vrati Bumble, koji ga je bio ostavio na brizi neke

starice, i ree mu da se veeras odrava odborska sjednica i da se mora odmah pojaviti pred odborom. Kako nije imao sasvim jasnu predodbu o tome to je to odbor, Oliver je bio pomalo preneraen tom obavijeu i nije bio posve naisto treba li se smijati ili plakati. Nije, meutim, imao vremena premiljati o tome, jer ga je Bumble kvrcnuo tapom po glavi ne bi li se djeak prenuo, a onda i po leima ne bi li ivnuo, pa mu ree neka poe za njim, i odvede ga u veliku okreenu sobu u kojoj je za stolom sjedilo osmero ili desetero debele gospode. Na elu stola, u naslonjau neto viem od ostalih, sjedio je neobino debeo gospodin posve okrugla i rumena lica. Pokloni se odboru ree Bumble. Oliver otare dvije-tri suze to su mu se zadrale u oima, pa kako nije znao to je to odbor, a vidio je samo stol, pokloni se, sreom, stolu. Kako se zove, mali? upita ga gospodin to je sjedio u velikom naslonjau. Oliver se prepao kad je vidio toliku gospodu, pa se pone tresti od straha, a kada ga pandur jo jednom kvrgne odostraga, djeak se i rasplae. Zbog ta dva razloga odgovori vrlo tihim i neodlunim glasom, tako da jedan gospodin u bijelom prsluku ree da je glupan. To je svakako bio najbolji nain da ga ohrabri i da se djeak osjea kao da je kod kue. Mali, sluaj to u ti rei ree gospodin to je sjedio u velikom naslonjau. Valjda zna da si siroe? A to je to, gospodine? upita ga siroti Oliver. Mali je zbilja glup, kao to sam i mislio opet e gospodin u bijelom prsluku. Tihol ree gospodin koji je prvi prozborio. Zna da nema ni oca ni majke i da te je othranila opina, je li da zna? Znam, gospodine odgovori Oliver ronei gorke suze. A zato sada plae? upita ga gospodin u bijelom prsluku. I zaista je to bilo udnovato. Zato li je taj djeak mogao sada plakati? Valjda se svake veeri moli Bogu? ree jedan drugi gospodin osor nim glasom. Valjda se, kao pravi kranin, moli za ljude koji te hrane i brinu se za tebe? Molim se, gospodine promuca djeak. Gospodin koji je posljednji govorio i nesvjesno je rekao istinu. Oliver bi zaista bio pravi kranin, dobar kranin da je divota, kada bi se molio za ljude koji ga hrane i bri nu se za njega. Ali se nije molio za njih jer ga nitko nije ni nauio moliti se za njih. Dobro! Doao si ovamo kolovati se i izuiti kakav koristan zanat ree rumeni gospodin to je sjedio u velikom naslonjau.

.-5 I zato e sutra ujutro u est sati poeti eljati kuinu nadoda onaj otresiti gospodin u bijelom prsluku. U znak zahvalnosti za obje ove milosti zdruene u jednom jedinom postupku eljanja kuine, Oliver se, po pandurovu nalogu, duboko pokloni, a onda ga bre-bolje otprave u jednu veliku prostoriju, gdje na grubu i tvrdu leaju jecae sve dok ne zaspi. Krasna li primjera blagosti engleskih zakona to doputaju ubogarima da legnu na poinak! Siroti Oliver! Dok je spavao u blaenu neznanju svega to se zbiva oko njega, nije ni sanjao da je odbor tog istog dana donio odluku koja e sasvim opipljivo utjecati na cijelu njegovu budunost. Odluka je bila tu, a sastojala se u ovome. lanovi odbora bili su vrlo mudri i dubokoumni ljudi skloni filozofiji, pa kad su usmjerili pozornost na ubonicu, umah su otkrili ono na to priprosti ljudi ne bi nikad nadoli da je sirotinji ubonica po volji! To je pravo javno zabavite za siromanije drutvene slojeve; svratiste u kojem se nita ne plaa; besplatan doruak, objed, uina i veera tijekom cijele godine; pravi raj sazdan od opeka i buke u kojem se nita pod bogom ne radi nego samo uiva. Oho! rekoe odbornici gledajui znaajno jedan drugoga. Mi emo to ve srediti; zaas emo tome stati na kraj. I tako su postavili pravilo da svi siromasi imaju pravo birati (ta ne bi oni nikog ni na ta silili, nisu oni takvi): ili da malo-pomalo skapavaju od gladi u domu, ili da brzo skapaju izvan njega. Imajui to na umu, sklopili su ugovor s upravom vodovoda o neogranienoj opskrbi vodom, a s jednim veletrgovcem itom o povremenim isporukama manjih koliina zobenog brana, pa su dijelili po tri obroka rijetke zobene kae na dan, glavicu luka na tjedan i po pola zemike svake nedjelje. Donijeli su jo mnogo drugih mudrih i ovjenih propisa koji su se ticali ena, ali koje nije potrebno ovdje poblie navoditi; ljubazno su preuzeli na sebe brigu da rastavljaju sirotinjske brakove kako bi utedjeli sirotinji velike trokove oko brakorazvodnih parnica pred crkvenim sudom, pa umjesto da primoravaju ovjeka da uzdrava svoju obitelj kao to je do tada morao, oduzeli bi mu obitelj i uinili od njega samca! Teko je rei koliko bi ljudi iz svih drutvenih slojeva navalilo iskoristiti te dvije sretne okolnosti da nisu bile vezane uz ubonicu; meutim, odbornici su bili dalekovidni pa su osujetili takve pokuaje. Obje povlastice bile su nedjeljive od ubonice i zobene kae, a to je ipak malo odbijalo ljude. Za prvih est mjeseci nakon dolaska Olivera Twista, taj se sistem provodio u djelo punom parom. Iz poetka je bio prilino skup zbog sve uestalijih rauna pogrebnog zavoda i zbog potrebe da se odjea ubogara neprestano suava, jer im je nakon tjedan-dva odjea visila i leprala na usukanim i izmravjelim tijelima. Ali je broj stanovnika ubonice kopnio, kao to su kopnjeli i sami ubogari, pa su odbornici bili oduevljeni. Prostorija u kojoj su djeaci blagovali bila je velika kamena dvorana u kojoj je na jednom kraju stajao bakren kotao, iz kojeg je ravnatelj, opasan u tu svrhu pregaom, uz pomo jedne ili dviju ena grabio zaimaom zobenu kau kada bi dolo vrijeme objeda ili veere. Svaki bi djeak dobio jednu zdjelicu te rijetke smjese i ni zere vie osim u danima velikog javnog slavlja, kada bi uz to dobili jo dvije unce1 i etvrt kruha. Zdjelice nije nikad trebalo prati. Djeaci bi ih sastrugali licama sve dok ne bi ponovno zablistale; a kada bi obavili taj posao (to nikad nije dugo trajalo jer im zdjelice nisu bile mnogo vee od lica), sjedili bi i zurili u kotao takvim pohlepnim oima kao da bi mogli progutati i same opeke kojima je ozidan. Uz to su neobino revno sisali prste ne bi li polizali koji trunak kae ako se sluajno uhvatio za njih. Djeaci obino imaju izvrstan tek Oliver Tvvist i njegovi sudruzi trpjeli su tri mjeseca strahovite muke skapavajui polagano od gladi; naposljetku su toliko pomahnitali i postali prodrljivi da je jedan djeak, koji je bio visok za svoje godine a nije bio navikao ha takvo gladovanje (otac mu je neko drao gostionicu), zloslutno natuknuo svojim sudruzima da se moe dogoditi, ako ne dobije jo jednu posudicu kae2, da jedne noi pojede djeaka to spava do njega, a taj je djeak sluajno bio slabunjav mladac u njenoj ivotnoj dobi. Iz pogleda visokog djeaka izbijala je pomamna glad pa su mu svi slijepo povjerovali. Odrano je vijeanje; izvuen je drijeb da se vidi tko e nakon veere pristupiti ravnatelju i zatraiti jo; kocka je pala na Olivera Twista. Doe veer i djeaci posjedaju na svoja mjesta. Ravnatelj je u svojoj kuharskoj odjei stao uz kotao, a njegove ubogarske pomonice iza njega; kaa je podijeljena pa je za oskudnu veeru izreena duga molitva zahvalnica. Kaa je upravo planula; djeaci se poeli doaptavati i namigivati Oliveru, a oni to su sjedili do njega gurkali su ga pod rebra. Kao pravo dijete, Oliver bijae zdvojan od gladi i nepromiljen u nevolji. Ustane od stola i, s posudom i licom u ruci, prie ravnatelju te, pomalo zaplaen vlastitom smionou, ree: Molim vas, gospodine, jo malo.

1 Unca mjera za teinu (28,349 g) 2Per diem (lat.) na dan, dnevno

Ravnatelj je bio ugojen i zdrav ovjek, ali je iznenada problijedio. Zgra nut od uda, neko je vrijeme piljio u malog buntovnika, a onda se pridrao za kotao da se ne srui. Pomonice su obamrle od uda, a djeaci od straha.

Tree poglavljeu kojem se pripovijeda kako Oliver Tivist umalo to nije dopio mjesto na kojem ne bi dangubio.Cijeli tjedan poto je poinio ono bogohulno i pogano djelo da trai jo Oliver je proveo u mranoj samici u koju bjee zatoen po mudroj i milostivoj odluci opinskog odbora. U prvi se mah ini da ne bi bilo nerazumno pretpostaviti kako je Oliver, osjeajui duno potovanje prema predvianju gospodina u bijelom prsluku, mogao jednom zauvijek potvrditi proroanske sposobnosti tog mudraca, tako da jedan kraj svog rupia svee za kuku na zidu, a drugi kraj sebi oko vrata. Meutim, ostvarenje tog djela prijeila je jedna okolnost, a to je da su rupii bili proglaeni za luksuzne predmete i da su na vijeke vjekova bili uskraeni nosovima ubogara izriitom, sveano izdanom i objavljenom, svojeruno potpisanom i peatima ovjerovljenom naredbom opinskog odbora. Jo je vea zapreka bila u tome to je Oliver bio suvie mlad i nezreo. Povazdan je samo gorko plakao, a kad bi dola duga, sumorna no, pokrio bi svojim sitnim rukama oi ne bi li odagnao mrak od sebe, pa bi se skutrio u kutu i pokuao zaspati, ali bi se svaki as trzao iza sna i drhturio te se sve vie i vie pripijao uza zid, ba kao da ga i dodir te hladne i tvrde povrine nekako titi od tmine i osamljenosti to ga okruuju. Neka protivnici tog sistema ne misle da su Oliveru za njegova zatoenitva u samici bile uskraene blagodati tjelesnih vjebi, drutvena zadovoljstva prednosti vjerske utjehe. Sto se tie tjelesnog vjebanja, bilo je lijepo hladno vrijeme, a njemu je bilo doputeno da se svako jutro pere pod crpkom u dvoritu poploenom kamenom, u nazonosti gospodina Bumblea koji je pazio da se djeak ne prehladi i estom uporabom tapa izazivao u njemu osjeaj da ga sve bridi. to se tie drutva, vodili su ga svaki drugi dan u blagovaonicu za vrijeme veere

f ta? napokon e ravnatelj slabanim glasom. ,; Molim vas, gospodine odvrati Oliver. Molim,y,^ jo malo. ? Ravnatelj tresne Olivera zaimaom po glavi, pa ga uhvati za ruke i vrisne dozivajui pandura. f Odbor je ba drao sveanu sjednicu kad Bumble upadne u sobu izbe* zumljen od uzrujanosti i obrati se gospodinu to je sjedio u velikom naslonjau. ; Gospodine Limbkinse, oprostite, molim vas, ali Oliver Twist je za! traio jo! i Svi se zgranue. Na svim se licima ocrtao uas. i Jo! ponovi gospodin Limbkins. Saberite se malo, Bumble, i odgovorite mi jasno i glasno. Jesam li Vas dobro razumio da je traio jo) poto je ve pojeo veeru koja mu po propisima pripada? s Jest, gospodine odgovori Bumble. i Taj e deko zavriti na vjealima ree gospodin u bijelom prsluku. Siguran sam da e taj deko zavriti na vjealima. Nitko se nije usprotivio proroanskom miljenju toga gospodina. Zame^ tne se iva raspra. Izdanje nalog da se Oliver smjesta pritvori. Sutradan ujutro izvjeen je na glavnom ulazu oglas kojim se nudi nagrada od pet funti svakome tko je voljan od opine preuzeti brigu za Olivera Twista; Drugim rijeima, ponudili su pet funti i Olivera Twista svakom mukar* cu ili eni kojima je potreban naunik za bilo koji obrt, posao ili zvanje; Nikad otkako znam za sebe nisam bio ni u to tako vrsto uvjereii rekao je gospodin u bijelom prsluku kada je sutradan ujutro pokucap na vrata i proitao taj oglas. Nikad nisam bio ni u to tako vrsto uvjeren kao sada da e taj deko zavriti na vjealima. | Budui da u nastavku kanimo pokazati je li gospodin u bijelom prslukii imao pravo ili nije, moda bismo umanjili zanimljivost ove pripovijesti (pod pretpostavkom da je uope zanimljiva) kada bismo ve sad dali na znanje je li Oliver Tvvist zavrio ivot tom vrstom nasilne smrti ili nije. '

Olivcr Twist

Tree poglavlje

i tu ga pred ostalim djeacima ibali, opomene i primjera radi. I ne samo to mu nisu bile uskraene prednosti vjerske utjehe, nego su ga svake veeri tjerali, udarajui ga nogama, u tu istu prostoriju u vrijeme molitve, gdje mu je bilo doputeno da krijepi duh zajednikom molitvom svih djeaka, molitvom u koju je, po nalogu opinskog odbora, bio umetnut poseban dodatak u kojem su djeaci prgjjdinjali Boga da ih uini dobrima, kreposnima, zadovoljnima i poslunima te da ih uva od grijeha i poroka Olivera Twista, koji je u molitvi bio izrijekom stavljen pod iskljuivo okrilje i zatitu zlih sila i prikazan kao izravan potomak samog neastivog. Dok su se prilike u kojima je Oliver ivio tako uspjeno i lijepo razvijale, sluilo se jednog jutra da je dimnjaara Gamfielda nanio put glavnom ulicom upravo dok je pregrmljivao u glavi kako e i na koji nain platiti stanovite zaostatke najamnine zbog kojih mu je najmodavac poeo ve pomalo dodijavati. I uz najpovoljniju procjenu svojih financijskih sredstava, Gamfieldu je nedostajalo punih pet funti da namiri potrebnu svotu; i tako, obuzet nekom vrstom aritmetike zdvojnosti, naizmjence je mukao glavom i magarcem kad, prolazei pokraj ubonice, spazi oglas izvjeen na ulazu. O-hojI dobaci Gamfield magarcu. Magarac se zanio u duboke misli, vjerojatno se pitajui hoe li mu sudbina udijeliti koji kupusov korijen kad se izbavi dviju vrea ae kojima su kolica natovarena, te je preuo gazdin povik i nastavio kaskati. Gamfield estoko opsuje magarca, a napose mu opsuje oi, pa potri za njim i zada mu takav udarac u glavu da bi svakom drugom neminovno pukla lubanja. Zatim ga zgrabi za uzdu i pritegne svom snagom ne bi li ga blago opomenuo da nije svoj gospodar. Poto ga je na taj nain okrenuo natrag, udari ga jo jednom u glavu, tek toliko da ga oamuti dok se ne vrati do njega. Kad je sve to obavio, prie vratima da proita oglas. Gospodin u bijelom prsluku stajao je pred vratima ruku zabaenih na leima, poto je u dvorani za sjednice iznio neke svoje dubokoumne misli. Bio je svjedok kratkotrajnog natezanja izmeu Gamfielda i njegova magarca, pa se radosno osmjehnuo kada je dotinik priao vratima da proita oglas, jer je odmah uoio da je Gamfield upravo onakav gospodar kakav je potreban Oliveru Twistu. I Gamfield se osmjehnuo itajui oglas, jer je pet funti bila upravo svota to ju je prieljkivao; a to se tie djeaka kojeg bi mu stavili na teret, Gamfield je znao kakva je ishrana u ubonici, pa je bio siguran da je to neko zgodno majuno stvorenje koje e se moi lijepo uvlaiti u kamine. I tako je ponovno

prouio oglas, od poetka do kraja, a onda u znak smjernog potovanja dotaknuto ubaru na glavi i oslovio gospodina u bijelom prsluku: Taj deko tu, gospodine, kog opina 'oe dati u egrte... poe gazda Gamfield. Da, prijatelju ree gospodin u bijelom prsluku smjekajui se milostivo. Sto je s njim? Ako opina ba 'oe da mali izui lagan i krasan zanat, kod dobrog i vrijednog majstora dimnjaara ree gazda Gamfield ja ba tre bam egrta i ja bih ga uzeo. Uite ree gospodin u bijelom prsluku. Gamfield je malo zaostao za njim da jo jednom udari magarca u glavu i potegne za uzde, kako ne bi pobjegao za njegova izbivanja, pa poe za gospodinom u bijelom prsluku u sobu u kojoj je Oliver prvi put ugledao toga gospodina. To je gadan zanat ree gospodin Limbkins kad je Gamfield po novio svoju elju. Bilo je ve sluajeva da su se djeaci i poguili po .dimnjacima ree jedan drugi gospodin. To vam je zato to su nakvasili slamu prije nego to su je zapalili ne bi li natjerali deke da siu ree Gamfield. To se onda samo dimi a nema vatre, a od dima nema nikakve fajde kad treba deke natjerati da siu jerbo ih dim samo uspava, a to oni ba vole. Deki su vam vraki tvrdoglavi i vraki lijeni, gospodo, i nita ih nee tako naerat' da siu to bre mogu ko lijepa lagana vatrica. A to je i ljudski, gospodo, jerbo, ako su se sluajno i zaglavili u dimnjaku, kad im vatra opri tabane, potrudit e se da se sami iskoprcaju. Reklo bi se da je ovo tumaenje neobino razgalilo gospodina u bijelom prsluku, ali ga gospodin Limbkins tako pogleda da mu prisjedne veselje. Zatim su odbornici nekoliko minuta razgovarali meu sobom, ali toliko tiho da su se jedino mogle razabrati rijei: smanjenje trokova, kad se dobro sravne rauni, moi emo objaviti tiskani izvjetaj. Te su se rijei zaista mogle razabrati jedino zato to su se vrlo esto ponavljale i posebno isticale. Napokon aputanje prestane, lanovi odbora ponovno zauzmu svoja mjesta i sveano dranje, a gospodin Limbkins prozbori ovako: Razmotrili smo va prijedlog, ali ga ne moemo prihvatiti. Nikako ree gospodin u bijelom prsluku. Nipoto nadometnu ostali lanovi. Kako je Gamfielda pomalo bio glas da je batinama otpravio ve dvatri djeaka na onaj svijet, pomisli da su odbornici moda, iz nekog

Oliver Twist

Tree poglavlje

neobjanjivog hira, uvrtjeli sebi u glavu da tu nevanu okolnost trebaju uzeti u obzir. Ako jesu, onda to nije bilo ni najmanje nalik njihov uobiajeni nain poslovanja; ali kako mu nije bilo ba stalo do toga da oivljava te glasine, samo je guvao u rukama ubaru i polako poao od stola. Onda neete, gospodo, da mi ga dadnete? priupita.}h Gamfield i zastane pred vratima. Neemo odgovori gospodin Limbkins. Naime, budui da je va posao tako gadan, mislimo da biste se morali zadovoljiti i manjom nagradom od one koju smo ponudili. Gamfield se naglo razvedri, pa se hitrim koracima vrati do stola i ree: A kolko ete mi dati, gospodo? Ajde, nemojte bit tako tvrda srca prema siromahu ovjeku. Kolko dajete? Rekao bih da bi tri funte i deset ilinga bilo uvrh glave ree gospodin Limbkins. ak bi za deset ilinga bilo previe ree gospodin u bijelom prsluku. Nemojte biti taki ree Gamfield. Neka bude etir' funte, gospodo. Neka bude etir' funte pa ste ga se otarasili jednom zasvagda! Evo ruke. Tri funte i deset ilinga odluno ponovi gospodin Limbkins. Nemojte biti taki! 'Ajde da se naemo na polovici, gospodo na valjivae Gamfield. Tri funte i petnaest ilinga. Ni penija vie glasio je odluni odgovor gospodina Limbkinsa. Vraki ste tvrda srca prema meni, gospodo ree Gamfield dvoumei se. Ih, ih, kojeta! ree gospodin u bijelom prsluku. Bio bi on jeftin i sam po sebi, bez ikakva prida. Uzmi ga, luda glavo! Mali je kao stvoren za tebe. Njemu su zbilja potrebne ponekad batine, dobro e mu doi; a njegova te prehrana nee mnogo stajati jer se taj nije prejeo otkako zna za sebe. Ha-ha-ha! Gamfield obie lukavim pogledom redom sva lica za stolom, pa kad primijeti da su nasmijeena, razvue se i njemu lice u osmijeh. Posao je sklopljen. Bumbleu je odmah reeno da jo isti dan odvede Olivera Twista na opinski sud da mu potpiu i otvore nauniku svjedodbu. Da bi se izvrila ta odluka, malog su Olivera, na njegovo veliko uenje, pustili iz pritvora i naloili mu da obue istu koulju. Tek to je obavio tu sasvim neuobiajenu gimnastiku vjebu, Bumble mu

sam donese zdjelicu zobene kae i blagdanski dodatak od dvije unce i etvrt kruha. Kad ugleda taj velebni prizor, Oliver se gorko rasplae jer nije bez razloga pomislio da je odbor zacijelo odluio da ga u neku korisnu svrhu zakolje inae ga ne bi tako poeli toviti. Pazi, Olivere, da ti ne budu oi crvene, radije se dobro najedi i budi zahvalan ree Bumble znaajno i dostojanstveno. Ide u egrte, Olivere. U egrte, gospodine? priupita djeak drui. Da, Olivere potvrdi Bumble. Ona dobra i milostiva gospoda, koja su tebi, Olivere, sva redom ko pravi roditelji, kad nema svojih roenih, dat e te u egrte i uputit e te u ivot, napravit e ovjeka od tebe, iako e opinu to kotati tri i pol funte 1 tri i pol funte, Olivere sedamdeset ilinga sto i etrdeset estaa, a sve to za nevaljalo siroe koje nitko pod bogom ne voli. Kad je Bumble uutio da predahne, poto je groznim glasom odrao tu besjedu, suze grunu niz lice sirotom djetetu i ono gorko zajeca. De, de, Olivere! ree Bumble neto manje dostojanstvenim glasom, jer se razgalio kad je vidio kakav su dojam proizvele njegove rijei. Obrisi oi rukavom od kaputa i nemoj roniti suze u kau, jer je to vrlo glupo, Olivere. I zaista je bilo glupo jer je u kai bilo ve sasvim dovoljno vode. Dok su ili na opinski sud, Bumble je upuivao Olivera kako ne treba nita drugo raditi nego biti sretan i rei, kada ga gospodin bude pitao eli li biti egrt, da zaista eli od sveg srca. Oliver obea da e se drati obiju uputa, to vie to mu je Bumble dao izdaleka na znanje da je teko rei to ga sve moe snai ako se ne bude pridravao bilo jednog, bilo drugog savjeta. Kad su stigli u pisarnicu, zatvorili su ga posve samog u jednu sobicu, a Bumble mu naloi da tu ostane sve dok ne doe opet po njega. Oko pola sata, koliko je djeak tu ekao, srce mu je snano lupalo. Nakon isteka tog vremena Bumble promoli na vrata glavu neukraenu trorogim eirom i dobaci mu glasno: A sad, dragi moj Olivere, doi pred gospodina. Dok je to govorio, Bumble se naglo uozbilji i smrkne te doda potiho: I upamti to sam ti rekao, lupeu mali!

1 Funta britanska novana jedinica koja je sve donedavno imala 20 ilinga, a iling je imao 12 penija

Ki;

Oliver Twist

Tree poglavlje

Na ovo poneto proturjeno oslovljavanje, Oliver se prostoduno zagleda u lice Bumbleu, ali dotini gospodin sprijei bilo kakvu primjedbu na svoj raun time to ga odmah povede u susjednu sobu na kojoj su vrata bila otvorena. Bijae to velika prostorija sa irokim prozorom. Za pisaim stolom sjedila su dva stara gospodina s napraenim vlasuljama, od kojih je jedan itao novine, a drugi, s pomou naoala u okviru od kornjaevine, prouavao komadi pergamenta to je leao pred njim. Gospodin Limbkins je stajao ispred stola s jedne strane, gospodin Gamfield, ovla oprana lica, s druge strane, a po sobi se vrzmala jo dva-tri ovjeka nabusita dranja, u posuvraenim izmama. Stari gospodin s naoalama bio je malo-pomalo zadrijemao nad onim komadiem pergamenta, pa je nastao tajac kad je Bumble doveo Olivera pred stol. To je taj djeak, vae gospodstvo ree Bumble. Stari gospodin koji je itao novine digne naas glavu i potegne drugoga staroga gospo dina za rukav, pa se ovaj potonji probudi. A, to je taj djeak? ree stari gospodin. Jest, gospodine odvrati Bumble. Pokloni se gospodinu, sinko. Oliver se prene i pokloni se kako je najbolje znao i umio. Zagledao se u vlasulje i pitao se ne raaju li se svi inovnici s tim bijelim udom na glavi, i nisu li upravo zato i postali inovnici. E pa ree stari gospodin valjda mu se svia dimnjaarski posao? Lud je za njim, vae gospodstvo odgovori Bumble i kradom utine Olivera da ga upozori neka se ne ali pa da sluajno zanijee glavom. I ba eli biti dimnjaar, je li? zapitkivae dalje stari gospodin. Kad bi ga sutra dali u kakav bilo drugi zanat, taj tren bi pobjegao glavom bez obzira, vae gospodstvo odgovori Bumble. A ovaj ovjek koji e mu biti gazda... Vi, gospodine... dobro ete s njim postupati i hraniti ga, i initi sve ostalo to je potrebno, je li? pita stari gospodin. Kad kaem da ocu, onda valjda ou otresito e Gamfield. Malo ste otri na jeziku, prijatelju, ali rekao bih da ste estit i iskren ovjek ree stari gospodin usmjerujui naoale prema kan didatu za Oliverovu nagradu, ije je lupeko lice nosilo peat izrazite okrutnosti. Ali sudac je bio napola slijep, a napola podjetinjio, te se od njega nije ni moglo oekivati da e zapaziti ono to bi svaki drugi zapazio.

__Valjda jesam, gospodine ree Gamfield i runo se naceri. _ O tome ni najmanje ne dvojim, prijatelju odvrati stari gospodin namjetajui naoale na nosu i traei pogledom tintarnicu. Bijae to sudbonosan trenutak za Olivera. Da je tintarnica stajala ondje gdje je stari gospodin mislio da stoji, bio bi umoio pero u nju i potpisao nauniku svjedodbu, i Olivera bi hitno otpravili dalje. Ali, kako je tintarnica sluajno bila pod samim nosom staroga gospodina, dakako da ju je traio posvuda po stolu a da je nije naao; i kako je, onako tragajui za njom, sluajno pogledao ravno preda se, pogled mu padne na blijedo i prestravljeno lice Olivera Twista koji je, unato Bumbleovim prijeteim pogledima i tipanju, promatrao odbojno lice svoga buduega gazde s takvim izrazom straha i strave na licu da ni napola slijepi sudac nije mogao ne primijetiti to se zbiva u djeakovoj dui. Stari gospodin zastane, odloi pero i prenese pogled s Olivera na gospodina Limbkinsa, koji se trudio da veselo i bezbrino umrkne bur-mut. Sinko! ree stari gospodin naginjui se preko stola. Oliver se lecne od toga glasa, to mu se moe donekle oprostiti jer su te rijei bile blago izreene, a nepoznati glasovi plae ovjeka. Uzdrhta cijelim tijelom i brine u pla. Sinko! ree stari gospodin. Nekako si blijed i prestraen. Sto ti je? Odmaknite se, pandure, malo od njega ree drugi sudac, pa odloi novine i nagne se naprijed pokazujui zanimanje za djeaka. Hajde, mali, reci nam to ti je; ne boj se! Oliver padne na koljena, sklopi ruke i pone ih preklinjati neka ga radije vrate u samicu neka ga radije mue glau neka ga radije tuku neka ga radije ubiju, ako hoe, samo neka ga ne daju u ruke tom stranom ovjeku. O, Boe! ree Bumble diui ruke i oi uvis to je znaajnije i sveanije mogao. O, Boe! Od svih lukavih i prefriganih siroia koje sam vidio u svom vijeku, ti si, Olivere, jedan od najbezonijih! Jezik za zube, pandure! ree ovaj drugi stari gospodin, kada je Bumble dao sebi oduka tim usklikom. Molim, vae gospodstvo? ree Bumble ne vjerujui svojim ui ma. Je li to vae gospodstvo meni neto reklo? Jest. Jezik za zube! Bumble se zgrane od uda. Zar jednom panduru da netko zapo vjedi da dri jezik za zubima! Pa to je moralna revolucijal Stari gospodin s naoalama u okviru od kornjaevine pogleda svog kolegu i znaajno kimne glavom. Uskraujemo odobrenje za ovu svjedodbu ree stari gospodin

Oliver Twist

etvrto poglavlje

i odgurne u stranu onaj komadi pergamenta. Nadam se promuca gospodin Limbkins nadam se da ovaj sud nee na temelju niim nepotkrijepljenog iskaza jednog obinog djete ta stei miljenje da je uprava sirotita nepravilno postupila? Ovaj sud nije pozvan izjanjavati se o tom predmetu otro e onaj drugi stari gospodin.^ Odvedite ovog deka natrag u sirotite i lijepo s njim postupajte. ini mi se da mu je to itekako potrebno. Te iste veeri gospodin u bijelom prsluku vrlo odluno i pouzdano ustvrdi da ne samo to e Oliver zavriti na vjealima, nego da e jo k tome biti udaren na muke i raetvoren. Bumble je mrano i tajanstveno zavrtio glavom i rekao kako bi mu bilo drago da se Oliver popravi; a Gamfield je na to uzvratio kako bi njemu bilo drago da mu Oliver dopadne aka. Premda se Gamfield gotovo u svemu slagao s pandurom, inilo se da je ta njegova elja sasvim suprotna od pandurove. Sutradan ujutro javnost je bila iznova obavijetena da se Oliver Twist i dalje daje u nauk, i da e svakome tko ga bude htio biti isplaeno pet funti.

etvrto poglavljeOliveru je ponueno drugo mjesto i tako prvi put stupa u javni ivot.Kada se u velikim obiteljima za mladia koji je stasao ne moe nai dobro mjesto, bilo na raun posjeda, doivotnog uivanja, ostavtine ili najma, est je obiaj da ga dadu u mornare. Povodei se za tako mudrim i vrijednim primjerom, opinski odbor vijeao je o tome kako bi bilo da Olivera Twista ukrcaju na neki trgovaki brodi koji plovi u kakvu zgodnu nezdravu luku. To se nametalo samo po sebi kao najbolje rjeenje to da se uini s njim, jer je bila sva prilika da e ga zapovjednik broda jednog dana nakon objeda, u obijesnu raspoloenju, ili dotui batinama, ili mu eljeznom ipkom prosuti mozak, jer obje te zabave, kao to je openito poznato, spadaju u omiljenu i uobiajenu razonodu takve gospode. to je dulje odbor razmatrao taj sluaj s tog stajalita, to su mu se vee inile viestruke prednosti takva postupka, pa je doao do zakljuka da je jedini nain da valjano zbrine Olivera da ga, ne ekajui ni trena, dade u mornare. Stoga upute Bumblea da se prethodno raspita ne treba li kojem kapetanu brodski mali bez igdje ikoga. Upravo kada se Bumble vraao u ubonicu javiti ishod zadatka to su mu ga povjerili, sretne pred ulazom nikoga drugoga nego mjesnog pogrebnika, gospodina Sowerberryja. Sowerberry bijae visok, suhonjav i koat ovjek u izlizanu crnu odijelu, u pokrpanim dugakim arapama iste boje i primjerenim cipelama. Premda mu lice nije bilo stvoreno ba za smjekanje, bio je openito prilino sklon profesionalnim alama. Hodao je gipkim koracima, a na licu mu se ocrtavalo dobro raspoloenje kada je priao Bumbleu i srdano mu stisnuo ruku. Uzeo sam mjeru onim dvjema enama to su noas umrle, gospodine Bumble ree pogrebnik.

Oliver Twist

etvrto poglavlje

Vi ete se jo obogatiti, gospodine Sowerberry ree pandur turajui palac i kaiprst u burmuticu, koju mu je pruio pogrebnik i koja je bila domiljato nainjena u obliku malog lijesa. Bogme ete se obogatiti, gospodine Sowerberry ponovi Bumble i lupne pogre bnika prijateljski po ramenu svojim tapom. Mislite? ree ukopnik glavom koji je upola pri^gavao a upola osporavao tu mogunost. Cijene to ih je odobrio opinski odbor vrlo su skromne, gospodine Bumble. Ali i lijesovi su vam skromni odvrati pandur i razvue lice u osmijeh, taman onoliko koliko to doputa dostojanstvo jednog viso kog slubenika. Sowerberryju je ova ala bila vrlo smijena, kao to je bio i red, pa se dugo bez predaha smijao. Pa jest, gospodine Bumble ree naposljetku nema zbora da su lijesovi, otkako ste uveli nov sistem ishrane, poneto ui i plii nego to su bili; ali neto moramo valjda i mi zaraditi, gospodine Bumle. Dobro sueno drvo skupocjena je roba, gospodine, a sve eljezne ru ke dolaze nam kanalom iz Birminghama. Da, da ree Bumble svaki posao ima svojih loih strana. Po tena je zarada, naravno, doputena. Naravno, naravno prihvati pogrehnik pa ako i ne zaradim na svakom pojedinom artiklu, ipak se, znate, nekako na kraju krajeva sve to nadoknadi, he-he-he! Tako je potvrdi Bumble. Ali moram vam rei nastavi pogrebnik vraajui se na tok svojih zapaanja koji je pandur bio prekinuo ali svejedno vam moram rei, gospodine Bumble, da mi se valja boriti s jednom velikom poteko om, a to je da se krupni ljudi najbre sele u vjenost. Ljudi koji su nekad bili imuniji i koji su godine i godine plaali opinski porez, kad dou u dom, prvi skapaju; a da znate, gospodine Bumble, da nam de setak centimetara vie od prorauna oduzme dobar dio zarade, pogo tovo kad ovjek kao ja, gospodine, ima obitelj koju valja uzdravati. Kako se Sowerberry pri tim rijeima drao ogoreno, poput ovjeka koga iskoritavaju, i kako je Bumble slutio da bi jo mogle pasti rijei uvredljive za ast opine, drao je uputnim promijeniti razgovor. Bu dui da je najvie bio zaokupljen Oliverom Tvvistom, skrene razgovor na njega. Da, zbilja ree Bumble znate li moda za nekoga kome je potreban jedan deko? Opinski pitomac koji je trenutno teko bre me, vodeniki kamen, da se tako izrazim, objeen o vrat opini? Uz

povoljne uvjete, gospodine Sowerberry, uz povoljne uvjete! Govorei to, Bumble upre tapom u oglas iznad sebe i tri puta odsjeno kucne njime po rijeima pet funti to bijahu ispisane krupnim tiskanim slovima. __Vidi vraga! ree pogrebnik hvatajui Bumblea za zlatom opiveni posuvratak na odori. Ba sam o tome htio razgovarati s vama. Znate... Boe, kako je ovo elegantno dugme, gospodine Bumble! Nisam ga dosad uope primijetio. Jest, prilino je zgodno ree pandur, ponosno sputajui po gled na velika mjedena puceta to su mu ukraavala kaput. Na pucetima je opinski grb milosrdni Samaritanac koji njeguje bolesna i ranjena ovjeka. Dobio sam ovaj kaput na dar, gospodine Sowerberry, za Novu godinu od opinskog odbora. A prvi put sam ga, sjeam se, obukao za istragu o uzrocima smrti onog propalog trgovca koji je o ponoi umro pred tuim vratima. Znam ree pogrebnik. Porota je ustanovila: Umro od poslje dica smrzavanja i pomanjkanja osnovnih ivenih namirnica, jel'te? Bumble klimne glavom. ini mi se ak da je to bio nekakav neobian nalaz ree pogre bnik jer su u njemu jo dodali kako je opinski slubenik koji je za to bio zaduen... Ih! Kojeta! presijee ga pandur u rijei. Kad bi se opinski odbornici obazirali na sve one gluposti koje mlate zatucani porotnici, ne bi znali ni gdje im je glava. To je iva istina potvrdi pogrebnik. Ne bi znali ni gdje im je glava. Porotnici ree Bumble vrsto steui tap u ruci, kao to je obino inio kad bi se uzrujao porotnici su vam puke neznalice; prostaci, aka jada. Pa i jesu priklopi pogrebnik. Nemaju znanja o filozofiji i politikoj ekonomiji ni koliko je crno pod noktom ree pandur i prezirno pokae koliko je to. Pa i nemaju povladi mu pogrebnik. Ja ih prezirem ree pandur crvenei se sve vie i vie. I ja nadoda pogrebnik. Kad bi nam samo takvi zadrti porotnici doli u dom na jedno tjedan-dva ree pandur ubrzo bi im propisi i pravila nae uprave izbili te gluposti iz glave. Ma nek' ih voda nosi odvrati pogrebnik i osmjehne se odobrava jui, ne bi li utolio sve ei gnjev ogorenog opinskog slubenika.

1

'

Oliver Twist

etvrto poglavlje

Bumble skine svoj trorogi eir, izvadi iz njega rupi, obrie znoj to mu je od srdbe izbio na elu, ponovno ustakne eir i obrati se pogrebniku mirnijim glasom: E pa, to emo onda s malim? Ah! uzdahne pogrebnik. Pa znate, gospodine Bumble, ja pla am dosta sirotinjskog poreza. .,!i>. Hm! izusti Bumble. Pa? Znate to nastavi pogrebnik mislim, kada ve plaam toliki porez, valjda imam pravo izbiti iz njega i nekakvu korist; i zato... i zato... uzeo bih tog malog. Bumble uhvati pogrebnika pod ruku i povede ga u zgradu. Poto je pet minuta vijeao s odbornicima, Sowerberry se dogovorio s njima da Oliver iste veeri doe k njemu na probu to znai, kad je rije o opinskom gojencu, da e ga majstor nakon krae provjere, ako utvrdi da moe iz djeaka izvui dovoljno rada a da ne unosi u njega suvie hrane, zadrati nekoliko godina kod sebe da radi od njega to ga je volja. Kad su poslijepodne doveli Olivera pred gospodu i rekli mu da jo iste veeri ima otii do vlasnika pogrebnog zavoda kod koga e biti momak za sve, a ako se bude tuio na svoj poloaj, ili ako se ikad opet vrati u dom, da e ga dati u mornare, neka se utopi ili neka mu razmrskaju glavu, kako sluaj bude htio, Oliver je pokazao toliko malo uzbuenja da su se odbornici jednoglasno sloili da je to okorjeli mali nevaljalac, te zapovjede Bumbleu neka ga smjesta vodi. Meutim, premda je posve prirodno to se gradski oci vie nego itko drugi na svijetu uvelike ude i zgraaju i na najmanji znak pomanjkanja osjeaja kod bilo koga, u ovoj su se prilici ipak malo prevarili. Oliver nije zapravo bio neosjetljiv nego, naprotiv, pretjerano osjetljiv, ali je zbog zlostavljanja kojem bijae izvrgnut bio na najboljem putu da do kraja ivota ostane ivotinjski tup i angrizav. Nijemo je sasluao vijest o svojoj daljnjoj sudbini; i poto je primio vlastitu prtljagu koju nije bilo teko nositi jer mu je sva stala u zaveljaj umotan u papir, petnaestak centimetara dugaak i sedam-osam centimetara debeo nabije kapu na oi, uhvati opet Bumblea za rukav kaputa i poe s tim velikodostojnikom na novo poprite svojih muka. Bumble je neko vrijeme vukao Olivera za sobom a da ga nije ni pogledao niti mu to rekao, jer je pandur hodao visoko uzdignute glave, kao to panduri i trebaju hodati, a kako je bio vjetrovit dan, mali je Oliver bio sav zakriljen skutovima Bumbleova kaputa, to su se irili pod naletima vjetra otkrivajui prsluk sa zavraenim rubovima i ukastosive barunaste hlae u svoj njihovoj ljepoti. Meutim, kada su ve bili

nadomak odreditu, Bumble pomisli da bi bilo uputno spustiti pogled da vidi je li na djeaku sve u redu, moe li se pojaviti na smotri pred svojim novim gospodarom. Bumble tako i uini drei se dolino, kao milostiv zatitnik. Olivere! ree Bumble. Molim, gospodine odazva se Oliver tihim i drhtavim glasom. Maknite tu kapu s oiju, mladi gospodine, i dignite glavu! Premda je Oliver odmah uinio to se od njega trailo i slobodnom rukom hitro otro oi, ipak je u njima ostala jedna suza kada je digao pogled na svog vodia. Dok je Bumble otro piljio u njega, suza se skotrljala Oliveru niz obraz. Za njom jo jedna, pa jo jedna. Djeak se upeo iz petnih ila, ali uzalud. Povukavi drugu ruku iz Bumbleove ruke, pokrije lice objema rukama i plakae sve dok mu suze ne poee vrcati izmeu brade i koatih prstiju. Dabome! uzvikne Bumble poto je naglo stao i prostrijelio svog malog tienika otrovnim pogledom. Dabome! Od najnezahvalnijih i najzloestijih djeaka koje sam vidio u svom vijeku, ti si, Olivere... Nisam, gospodine, nisam zajeca Oliver pripijajui se uz ruku koja je drala dobro poznati tap. Nisam, gospodine, nisam; bit u zbilja dobar; zbilja u biti, gospodine! Ja sam jo sasvim mali, gospodi ne, a tako sam... tako sam... to si tako? priupita ga Bumble u udu. Tako sam sam, gospodine! Bez igdje ikoga! plakae dijete. Svi me mrze. Oh, gospodine, nemojte, molim vas, nemojte se ljutiti na mene! Djeak se lupao akom u prsa i gledao svog pratitelja u lice lijui suze istinskog oaja. Bumble je pomalo zaueno gledao nekoliko trenutaka Olivera kako se jadno i nemono dri, pa tri-etiri puta promuklo kaljucne i proguna neto na raun tog vrajeg kalja, te ree Oliveru neka obrie oi i bude dobar. Zatim ga ponovno uhvati za ruku i poe utke s njim dalje. Kad je Bumble stigao, pogrebnik je upravo spustio kapke na prozorima svoje radionice i unosio neke stavke u svoju poslovnu knjigu pri sumornom svjetlu svijee, to je potpuno odgovaralo okolini. Aha! usklikne pogrebnik, poto je digao pogled s biljenice a da nije do kraja ispisao rije. To ste vi, Bumble? Ja glavom, gospodine Sowerberry odgovori Bumble. Evo, doveo sam vam malog. Oliver se nakloni.

Oliver Twist

etvrto poglavlje

A, to je taj mali, je li? ree pogrebnik i podigne svijeu iznad glave ne bi li bolje promotrio Olivera. eno draga, hoe li biti tako dobra, duo, pa doi naas ovamo? Gospoa Sowerberry se pomoli iz sobice u dnu radionice. Bijae to niska, mrava i usukana ena lisijeg lica. Duo ree joj Sowerberry ponizno to je onaj deko iz sirotita o kojem sam ti govorio. Oliver se ponovno nakloni. Boe, kako je sitan! uzvikne pogrebnikova ena. Pa istina je da je prilino sitan odvrati Bumble gledajui Olive ra, kao da je on kriv to nije krupniji. Zbilja je sitan, o tome nema zbora, ali e porasti, gospodo Sowerberry... porast e. Ah! Dakako da e porasti kiselo e gospoa od nae hrane i naeg pia. Ja ne vidim nikakve koristi od opinske djece, bogme ne vidim, uvijek vie pojedu nego to privrede. Ali mukarci uvijek misle da sve najbolje znaju. Hajde, goljo mali, nosi se niz te stepenice! I pogrebnikova ena otvori pokrajnja vrata i gurne Olivera niza strme stube, u neku vlanu i mranu kamenu prostoriju koja je zapravo bila prednji dio podruma za ugljen, a zvali su je kuhinja. Tu je sjedila neka zaputena djevojka u cipelama iskrivljenih peta i u plavim poderanim vunenim arapama. uj, Charlotte ree gospoa Sowerberry koja je sila za Olive rom daj ovom malom neto od onog hladnog jela to smo ga osta vili za Tripa. Od jutros se nije vratio kui pa e moi i bez toga. Valjda mali nije toliko izbirljiv da ne bi to pojeo, je li tako, mali? Oliver, kome su se oi zakrijesile pri spomenu jela i koji je drhtao od elje za njim, odgovori da nije izbirljiv, pa preda nj stave tanjur pun kojekakvih ostataka jela. Kamo sree da je koji dobro uhranjen filozof, u kome se jelo i pie pretvaraju u u, kome je krv hladna kao led a srce tvrdo kao kamen, kamo sree da je vidio kako se Oliver Twist naklopio na slasne zalogaje do kojih ni psu nije bilo stalo! Kamo sree da je vidio kako je strahovito halapljivo, raspomamljen od gladi, trgao pojedine komade! Samo bih neto vie volio od toga, a to je da vidim tog istog filozofa gdje isto tako u slast jede isti takav obrok. E, pa jesi li se najeo? upita pogrebnikova ena Olivera kad je poveerao. Ona ga je dotle promatrala obuzeta nijemim uasom i zlo kobnim slutnjama glede njegova budueg apetita. Kako mu nita vie od jela nije bilo nadohvat ruke, Oliver odgovori da se najeo.

Onda hodi sa mnom ree gospoda Sowerberry, pa dohvati mutnu i prljavu svjetiljku i povede ga uza stube. Leaj ti je tu ispod tezge. Nee te valjda smetati to e spavati meu lijesovima? Ali ionako nije vano hoe li ti smetati ili nee, jer nema gdje drugdje. Hajde, neu te sad valjda ovdje ekati cijelu no! Oliver se nije vie skanjivao. Pokorno poe za svojom novom gospodaricom.

Oliver Twist

Peto poglavlje

Peto poglavljeOliver meu novim znancima. Prvi put na sprovodu stjee nepovoljno miljenje o poslu svoga gazde.Poto je ostao sam u pogrebnikoj radionici, Oliver je spustio svjetiljku na stolarski strug i plaljivo se obazreo oko sebe, obuzet stravom i uasom, to e vrlo lako shvatiti i mnogo stariji ljudi od njega. Nedovren lijes na crnim nogarima, to je stajao usred radionice, doimao se tako jezivo i podsjeao na smrt da su Olivera podilazili hladni srsi kad god bi svrnuo pogled na taj zlokobni predmet, te je gotovo oekivao da e neka sablasna prikaza polako pomoliti glavu iz njega i izluditi ga od strave. Uza zid bijahu nanizane, u pravilnu i dugaku redu, brestove daske posve istog oblika, to su pri mutnom svjetlu nalikovale na pleate duhove koji dre ruke u depovima od hlaa. Po podu su leale razbacane metalne ploice s imenima pokojnika, brestovo iverje, avli blistavih glavica i komadii crna sukna, a zid iza tezge bijae ukraen slikom na kojoj bijahu ivo predoena dva najmljena alobnika s ukrobljenim rupcima oko vrata, kako dre poasnu strau ispred irokog ulaza u neku gospodsku kuu dok se iz daljine primiu mrtvaka kola u koja su upregnuta etiri vranca. U radionici je bilo zaguljivo i vrue. Zrak kao da je bio ispunjen mirisom lijesova. Udubina ispod tezge gdje su mu bacili slamnjau bijae nalik na grob. Ali nisu Olivera titali samo ovi sumorni osjeaji. Bio je sam na nepoznatu mjestu, a svi znamo kako su gdjekad i najhrabriji meu nama maloduni i zdvojni u takvu poloaju. Oliver nije imao prijatelja za koje bi mario ili koji bi za njega marili. Nije alio ni zbog kakva nedavna rastanka niti je u srcu tugovao za kojim dragim i voljenim licem. Pa ipak mu je bilo teko oko srca; i dok se zavlaio u svoj uski krevet, poelio je da mu to bude lijes i da ga poloe u zemlju na groblju da mirno sniva vjeni sanak, a da mu se visoka trava blago leluja nad gla-

vom i da ga staro zvono svojim dubokim glasom umiruje u snu. Ujutro ga je probudilo snano udaranje nogom o ulazna vrata radionice. Prije nego to je stigao navui odijelo, lupanje se ponovilo, srdito i estoko, oko dvadeset pet puta. Kad je poeo skidati lanac, lupanje je prestalo, ali se razlegao neiji glas. __Je li ti, 'oe li ti otvorit' vrata ili nee? zaori glas onoga ije su bile noge to su lupale o vrata. Evo odmah, gospodine odgovori Oliver skidajui lanac i okre ui klju u bravi. Ti si valjda onaj novi egrt, jel'da? ree onaj kroz kljuanicu. Jesam, gospodine odgovori Oliver. A kolko ti je godina? opet e onaj. Deset, gospodine odgovori Oliver. E, onda u te izmlatiti ko vola u kupusu ree onaj. ekaj samo da vidi, derle sirotinjsko! I poto je zadao to ljubazno obeanje, neznanac zafuka. Oliver je bio i preesto podvrgnut postupku koji izraava netom spomenuti, vrlo izraajni glagol da bi i najmanje sumnjao da vlasnik toga glasa, tko god bio da bio, nee poteno odrati zadanu rije. Drhtavom rukom odgurne zasun i otvori vrata. Trenutak-dva Oliver je gledao uz ulicu i niz ulicu i prekoputa, uvjeren da je neznanac koji mu se obratio kroz kljuanicu otiao nekoliko koraka dalje zagrijati se, jer je vidio samo jednog krupnog uenika sirotinjske kole kako sjedi na stupu ispred kue i jede kriku kruha namazanu maslacem, to ga je kljocom rezao na komade velike kao njegova usta te ih vrlo vjeto trpao u njih. Oprostite, gospodine, molim vas ree napokon Oliver, kad je vidio da nikakva drugog posjetitelja nema na vidiku jeste li to vi kucali? Nisam kucao nego lupao nogom odgovori kolarac siromaak. elite li moda lijes, gospodine? bezazleno e Oliver. Ovo kao da je kolarca strahovito razjarilo; ree da e Oliveru uskoro zatrebati lijes ako bude tako zbijao ale sa svojim pretpostavljenima. Bit e da jo ne zna tko sam ja, sirotane? nadovee kolarac sputajui se sa stupa i oitujui pouljivu ozbiljnost. Ne znam, gospodine odvrati Oliver.

Ja sam za tebe gospodi n Noah Clavpol e ree mladac a ti si moj potinje ni. Skidaj te kapke s prozora, lijenin o jedna balava! Rekavi to, gospodi n Clavpol e udari Olivera nogom i ue u radionic u drei se dostojan stveno, to mu

je svakako sluilo na ast jer nije lako

ti-

Oliver Twist

Peto poglavlje

ni pod kakvim okolnostima glavatu momku sitnih oiju, nezgrapna stasa i tupih crta lica drati se dostojanstveno, pogotovo kad se jo tim osobnim arima dodaju crven nos i ute kratke hlae. Oliver je skinuo kapke, a kad je pokuao prvi od njih odnijeti u malo dvorite pokraj kue gdje su kapci obdan stajali, zatetura pod njegovim teretom i razbije jedno okno. Noah ga je najpry^ milostivo promatrao i tjeio uvjeravajui ga da e ve dobiti svoje, a zatim se udostoji pomoi mu. Uskoro nakon toga sie gospodin Sowerberry, a za njim se pojavi i gospoa Sowerberry. Poto je Oliver dobio svoje, kao to je Noah prorekao, poe za tim mladim gospodinom niza stube na doruak. Doi blie vatri, Noah ree Charlotte. Ostavila sam ti od ga zdina doruka lijep komad slanine. Olivere, zatvori ta vrata za gospo dinom Noahom i uzmi si ono to sam ti metnula na poklopac kutije za kruh. Evo ti aja, nosi ga na onu krinju i popij ga tamo, samo se pouri jer e te zvati da pripazi na radnju. Jesi 1' uo? Jesi P uo, sirotane? priklopi Noah Clavpole. Zaboga, Noahl uzvikne Charlotte. Ba si pravi huncut! to ne ostavi deka na miru? Da ga ostavim na miru! opet e Noah. to se toga tie, ima on mira koliko ga volja. Ni aa ni mater nee mu se nikad plesti u poslove. Sva mu rodbina puta sve na volju, nije li tako, Charlotte? He-he-he! E, ba si udan svatl ree Charlotte i nadui se od srca smijati, a za njom i Noah. Nakon toga su oboje prezirno motrili sirotog Olivera Twista kako sjedi drui na krinji u najhladnijem kutku prostorije i jede komade starog kruha, koje su bili navlas spremili za njega. Noah je bio uenik sirotinjske kole, ali nije bio nikad u sirotitu. Nije bio nahoe i znao je za svoje rodoslovlje sve do roenih roditelja koji su stanovali u blizini. Majka mu je bila pralja a otac pijanica, otputen iz vojske s drvenom nogom i dnevnom mirovinom od dva i pol penija i jednog djelia to nema nikakve vrijednosti u novcu. Trgovaki mom ci iz susjedstva odavno su priivali Noahu na ulici pogrdne nadimke kao to su goljo, dronjo i slino, a Noah je sve to bez rijei trpio. Meutim, sada kada mu je sudbina nanijela na put bezimeno siroe u koga je i najkukavniji bijednik mogao prezirno uprijeti prstom, iskaljivao se na njemu do mile volje. To nam daje krasan povod za razmi ljanje, pokazuje nam kako je ljudska narav gdjekad lijepa i kako su iste plemenite osobine podjednako razvijene i u najotmjenijeg lorda i

u najprljavijeg uenika sirotinjske kole. Bila su prola ve tri tjedna ili mjesec dana kako je Oliver boravio u pogrebnikovoj kui. Poto su bili zatvorili radionicu, gospodin i gospoa Sowerberry sjedili su za veerom u stranjoj sobici kadli gospodin Sowerberrv, nakon nekoliko smjernih pogleda upuenih eni, ree: Draga moja... Htio je rei neto vie, ali ga je gospoa Sowerberry oinula takvim zlokobnim pogledom da je umah umuknuo. ta je? otro e supruga. Nita, draga, nita odgovori Sowerberry. Uh, to si grub! ree Sowerberryjevka. Ma nisam, draga ponizno e Sowerberry. Samo sam pomi slio, duo, da me ne eli sasluati. Htio sam samo rei... Ah, ne kazuj mi to si htio rei upadne mu supruga u rije. Ja sam nitko i nita; molim te, ne pitaj mene za savjet. Ja se ne elim paati u tvoje tajne. Rekavi to, gospoa Sowerberry prasne u histerian smijeh koji je prijetio da e uroditi neeljenim posljedicama. Ali, duo ree Sowerberry ba sam te htio pitati za savjet. Ne, ne, nemoj mene nita pitati odvrati gospoa Sowerberry neprirodnim glasom. Pitaj radije nekog drugog. Tu ponovno udari u histerian smijeh koji silno uplai njena supruga. Ta svakako dobro poznata i prokuana brana metoda, esto i vrlo uspjena, zaas natjera Sowerberryja da trai, kao neku posebnu milost od supruge, da joj kae ono to je ona jedva ekala uti. Nakon krae raspre, koja nije potrajala dulje od tri etvrti sata, ta mu je milost velikoduno iskazana. Radi se, duo, samo o malom Twistu ree Sowerberry. Vrlo je zgodan deko, zna, taj mali. Nije ni udo kad onako dobro jede pripomene gospoa. Lice mu je, draga, nekako sjetno proslijedi Sowerberry to je vrlo zanimljivo. Mogao bi, duo, biti izvrstan alobnik. Sowerberryjevka uzgleda prilino zaueno. Sowerberry to zapazi pa nastavi, ne dajui svojoj dobroj gospi priliku da bilo to pripomene: Ne mislim, draga, da bude pravi alobnik na sprovodima odraslih ljudi, nego samo na djejim sprovodima. To bi bilo neto novo, draga, kad bi na takvim sprovodima dijete ilo ispred lijesa. Vjeruj mi da bi to izvanredno djelovalo. Gospoa Sowerberry bila je ena od ukusa u pogrebnikim poslovima te je bila iznenaena novou te zamisli, ali poto bi okrnjila svoje

P eto poglavlje

O liv e r T w is t

dostojanstvo kad bi to u ovim okolnostima priznala, samo je upitala mua, neobino otro, zato se takva prirodna pomisao nije ve prije porodila u njegovoj glavi. Sowerberry je iz tog pitanja izveo pravilan zakljuak da je njegov prijedlog prihvaen; stoga je smjesta odlueno da Olivera treba to prije uputiti u tajne zanata te da e radi toga pratiti prvom prilikom svoga gazdu. . .y Priliku nije trebalo dugo ekati. Sutradan ujutro, pola sata nakon doruka, uao je u radionicu Bumble i, prislonivi tap uz tezgu, izvadio iz depa svoju veliku konu lisnicu, a iz nje papiri koji prui Sowerberrvju. Aha! ree pogrebnik poto je bacio veseo pogled na papiri. Narudba za lijes, a? Prvo za lijes, a onda i za opinski sprovod odgovori Bumble ste ui remen na lisnici koja je, kao i on, bila vrlo krupna. Bavton ree pogrebnik diui pogled s papiria na Bumblea. Nikad nisam uo za to prezime. Bumble zavrti glavom odgovarajui: Tvrdoglavi ljudi, gospodine Sowerberry, vrlo tvrdoglavi. A rekao bih, gospodine, da su i oholi. Oholi, jel'te? usklikne Sowerberry smjekajui se podrugljivo. To je ipak malo previe. Ama, da se ovjeku smui otpovrne pandur. Da svisne od muke, gospodine Sowerberry. Tako je povladi mu pogrebnik. I mi smo tek preksino uli za tu familiju ree pandur. - Ne bismo ni znali za njih da se nije jedna ena, koja stanuje u istoj kui, obratila opini s molbom da poalju opinskog doktora da pregleda jednu teko bolesnu enu. Doktor je iziao na veeru, ali im je njegov pomonik (koji je zbilja vrlo sposoban momak) smjesta poslao neka kvu ljekariju u boici od latila. Eto to ja zovem hitnom pomoi ree pogrebnik. Zbilja hitna! potvrdi pandur. Ali to onda biva? to mislite, kako se zatim nezahvalno ponijela ta buntovna eljad, gospodine? Eto, mu poruuje da ta ljekarija ne odgovara bolesti njegove ene pa da je nee ni uzimati... kae da je nee ni uzimati, gospodine moj! Dobra, jaka, spasonosna ljekarija, koja je prije svega tjedan dana itekako po mogla dvojici irskih nadniara i jednom ugljenaru poslali je zaba dava, skupa s boicom od latila, a on lijepo poruuje, gospodine moj, da ga on nee ni uzimati! Predoivi sebi svu tu strahotu, Bumble snano tresne tapom po te-

zgi i zajapuri se od gnjeva. E pa ree pogrebnik nikad ne bih... __Nikad, gospodine! usklikne pandur. Ne, to nitko ne bi nikad vjerovao; ali sada je ena mrtva i moramo je pokopati; evo vam naloga. to ga prije izvrite, to bolje. Rekavi to, Bumble, obuzet grozniavim uzbuenjem revnog opinskog slubenika, nabije u prvi mah naopake svoj trorogi eir na glavu i izjuri iz radionice. Eto vidi, Olivere, koliko se razljutio da je ak zahoravio pitati za tebe! ree Sowerberry gledajui za pandurom kako grabi niz ulicu. Jest, gospodine potvrdi Oliver, koji bi se stresao od glave do pete im bi se sjetio Bumbleova glasa i koji se za cijelog tog razgovora brino drao po strani. Ali nije se trebao kloniti Bumbleova pogleda, jer je taj vrli slubenik, na koga je proroanstvo gospodina u bijelom prsluku ostavilo vrlo snaan dojam, drao da je sada, dok je Oliver na probi kod pogrebnika, najbolje izbjegavati taj predmet razgovora sve dok Sowerberry ne bude vrsto vezan ugovorom na sedam godina i dok potpuno ne mine opasnost da Oliver ponovo padne na teret opini. E pa ree Sowerberry uzimajui eir ukoliko prije obavimo taj posao, utoliko bolje. Noah, pripazi na radnju! Olivere, kapu na glavu i za mnom! Oliver poslua i poe za gazdom po slubenom poslu. Hodali su neko vrijeme kroz najivlji i najnapueniji dio grada, a onda udare jednom uskom uliicom koja bijae prljavija i bjednija od svih onih kroz koje su bili proli. Zastanu ne bi li ugledali kuu koju trae. Kue su s obje strane bile visoke i velike, ali vrlo stare i nastanjene najveom sirotinjom, to se moglo razabrati i po njihovoj zaputenosti, a da i ne govorimo o prljavosti onih malobrojnih ljudi i ena to su se, prekrienih ruku, pogrbljeni, kojekuda smucali. U mnogim zgradama bilo je duana, ali su svi bili zatvoreni i troni, samo su gornji katovi bili nastanjeni. Neke kue koje su zbog starosti i dotrajalosti bile opasne po ivot, bijahu poduprte golemim drvenim gredama vrsto ukopanim u zemlju. Ali reklo bi se da su neki bijedni beskunici i te nievne straare izabrali za svoja nona skrovita, jer su mnoge od onih neotesanih dasaka to bijahu pribijene na vrata i prozore bile izvaljene kako bi se izmeu njih mogao provui ovjek. Voda je u jarku bila ustajala i zagaena. Pa sami takori, to su ovdje-ondje leali mrtvi, raspadajui se, bijahu izoblieni od izgladnjelosti. Na otvorenim vratima pred kojima su se Oliver i njegov gazda zau-

1

O liver T w ist

P e to p o g la v lje

stavili nije bilo ni alke ni ruice za zvono, pa je pogrebnik, oprezno pipajui oko sebe, poao kroz mrani hodnik i rekao Oliveru neka se dri njega i neka se nita ne boji, te su se tako popeli uza stube na prvi kat. Poto je nabasao na jedna vrata, pogrebnik pokuca na njih. Otvori ih djevojica od trinaest-etrnaest godina. im je pogrebnik pogledom preletio sobu, znao je da je to stan koji trae. Ue unutra, a Oliver za njim. U sobi nije bilo vatre, ali je neki ovjek svejedno uao ispred prlznog kamina. Jedna je starica isto tako bila privukla nisku stoliicu do hladnog ognjita i sjedila uza nj. U drugom kutu bijae nekoliko djece u prnjama, a u maloj udubini suelice vratima lealo je na podu neto umotano u stari pokriva. Oliver protrne kad baci pogled na tu stranu, te se i nehotice pribije uz gazdu; jer, premda je onaj predmet bio pokriven, djeak je naslutio da je to le. Lice u domaina bijae mravo i vrlo blijedo, kosa i brada progruani, a oi podlivene krvlju. Starici je lice bilo smeurano, dva preostala zuba strila su joj iznad donje usne, a oi bijahu uarene i prodorne. Oliver se nije usuivao pogledati ni nju ni njega. Suvie su ga podsjeali na takore to ih je vani vidio. Da joj nitko nije ree ovjek i naglo skoi na noge kada vidje kako pogrebnik prilazi udubini u zidu. Natrag, do bijesa, natrag, ako vam je ivot mio! Manite se gluposti, ovjee dragi! ree mu pogrebnik, koji se navikao na ljudsku bijedu u svim njenim oblicima. Manite se glu posti! Kad vam kaem ree ovjek steui ake i lupajui bijesno no gom o pod kad vam kaem da neu dati da je pokopate! Ona ne bi u zemlji nala mira. Crvi joj ne bi dali mira, iako je ne bi pojeli jer je sama kost i koa. Pogrebnik nije uope odgovorio na ovo buncanje, nego je samo izvadio iz depa vrpcu i kleknuo naas do mrtvog tijela. Ah! opet e onaj ovjek, pa brine u pla i padne na koljena do eninih nogu. Kleknite, kleknite... kleknite oko nje, svi odreda, i upamtite to u vam rei! Kaem vam da je skapala od gladi. Uope nisam znao koliko je bolesna dok je nije spopala groznica, a onda su joj kosti poele probijati kroz kou. Nismo imali ni vatre ni svijee; umrla je u mraku! Nije mogla vidjeti ni lica djece, iako smo uli kako jedva izgovara njihova imena. Prosjaio sam radi nje po ulicama pa su me strpali u zatvor. Kad sam se vratio, bila je na samrti; sledila mi se krv u ilama; to su je oni umorili glau. Kunem vam se pred Bogom

koji je sve vidio! Umorili su je glau! Uhvati se rukama za kosu i, vritei na sav glas, izvali se na pod ukoena pogleda, a na usta mu izbije pjena. Prestravljena djeca gorko zaplau, ali im starica, koja je sve dotle utjela kao da je posve gluha za sve to se oko nje zbiva, priprijeti da umuknu, pa razvee vratni rubac ovjeku, to je svejednako leao izvaljen na podu, i dotetura do pogrebnika. __To mi je kerka ree starica i mahne glavom prema lesu gledaju i slaboumno oko sebe, to je djelovalo na tome mjestu sablasnije od same smrti. Boe, Boe! Zbilja je udno kako sam ja, koja sam nju rodila i bila ve onda ena, sada iva i zdrava, a ona tu lei, nepomina i hladna! Boe, Boe! Kad samo na to pomislim; to je ba kao u prii... kao u prii! Dok je to bijedno eljade tako mrmljalo i smijuckalo se u svojoj jezovitoj veselosti, pogrebnik se okrene da ode. Stanite! Stanite! ree starica glasnim apatom. Hoe li spro vod biti sutra, ili prekosutra, ili jo veeras? Ja sam je pripremila za ukop i moram, znate, biti na sprovodu. Poaljite mi irok ogrta, i da bude topao, jer je vani cia zima. I trebalo bi nam kolaa i vina prije nego to krenemo! Ali ne mora biti; poaljite nam malo kruha samo jedan hljeb i neto vode. Hoemo li dobiti kruha, prijatelju? edno nadoda, hvatajui pogrebnika za kaput kada je ovaj ponovno poao prema vratima. Hoete, hoete potvrdi pogrebnik. Naravno! to god elite. I, oslobodivi se starice, povue Olivera za sobom i pohita iz sobe. Sutradan (poto je nesretna obitelj dobila kilogram kruha i komad sira to im je donio Bumble glavom), Oliver je sa svojim gazdom ponovno doao u to bijedno prebivalite. Bumble je ve stigao iz ubonice s e tvoricom ljudi koji su imali nositi lijes. Starici i ovjeku prebace preko prnja neke stare crne ogrtae. Poto su zakovali poklopac na obinu lijesu, nosai ga podignu na rame i iznesu na ulicu. A sad, bakice, morate dobro pruiti korak apne Sowerberry na uho starici. Prilino kasnimo, a ne smijemo pustiti popa da nas eka. Naprijed, momci, to bre moete! Dobivi takav nalog, nosai su grabili pod svojim laganim teretom, a dvoje alobnika dralo je korak s njima koliko je moglo Bumble i Sowerberry ili su na elu hitrim koracima, a Oliver je trkarao sa strane jer nije imao dugake noge kao gazda. Nije se, meutim, trebalo toliko uriti koliko je Sowerberry mislio, jer kad su stigli do onog zabaenog kutka groblja gdje su rasle koprive i

Oliver Twist

esto poglavlje

gdje su pokapali opinsku sirotinju, sveenikVjp nije bilo, a crkvenjak koji je sjedio u sakristiji uz vatru kao da je draoMa bi sveenik mogao stii tek za sat vremena. Stoga su nosai spustili mrtvaka nosila na rub groba, a ono dvoje alobnika strpljivo je ekalo na mokroj ilovai i hladnoj kii to je rominjala. Neki odrpani djeaci koje je taj prizor privukao na groblje buno su se igrali skrivaa oko nadgrobnih spomenika, ili su se, za promjenu, zabavljali preskaui lijes s jedne i s druge strane. Budui da su Sowerberry i Bumble bili crkvenjakovi osobni prijatelji, sjedili su s njim uz vatru i itali novine. Naposljetku, nakon neto vie od sat vremena, Bumble, Sowerberry i crkvenjak dotre do groba. Odmah za njima pojavi se sveenik koji je jo u hodu prebacivao stolu oko vrata. Bumble opatrne jo pokojeg djeaka tapom ne bi li sauvao dostojanstvo obreda,

a veleasni gospodin proita od pogrebnih molitava onoliko koliko je stigao za etiri minute, preda stolu crkvenjaku i ponovno ode. Deder, Bille! dobaci Sowerberry grobaru. Zatrpaj! To nije bilo ni teko jer je zajednika raka bila krcata pa je najgornji lijes leao samo oko metar ispod povrine. Grobar nabaca zemlju na nj, ovla je utaba, prebaci lopatu preko ramena i ode, a za njim djeaci koji su na sav glas rogoborili to je zabava tako brzo zavrena. Hajdemo, prijatelju dragi! ree Bumble i potape ovjeka po leima. Ljudi hoe zatvoriti groblje. ovjek koji se nije ni maknuo otkako je zauzeo mjesto pokraj groba, prene se, digne glavu, zablene se u osobu koja mu se obratila, poe dva-tri koraka i srui se u nesvijest. Suluda starica bila je isuvie zaokupljena svojim jadikovkama za ogrtaem (koji joj je pogrebnik oduzeo) da bi se osvrtala na njega, pa su ovjeka polili hladnom vodom, a kada se osvijestio, otprate ga lijepo s groblja, zakljuaju vrata i raziu se svaki na svoju stranu. E, pa kako ti se svidjelo, Olivere? zapita Sowerberry Olivera dok su se vraali kui. Prilino, hvala na pitanju, gospodine odgovori Oliver vrlo neo dluno. Nije ha previe, gospodine. Ah, naviknut e se s vremenom, Olivere ree Sowerberry. Nije to nita, sinko, kad se jednom navikne. Oliver se pitao u sebi je li Sowerberryju trebalo mnogo vremena da se na to navikne, ali je drao da e biti pametno ne pitati ga to, te se tako vraao u radionicu razmiljajui o svemu onome to je vidio i uo.

esto poglavljepodbadan Noahovim zadirkivan]em, Oliver ga nemalo iznenauje prelazei u napad.Poto je istekao jednomjeseni pokusni rok, Oliver je postao pravi egrt. Bilo je to ba u vrijeme kad su se bolesti najljepe razvijale. Trgovakim jezikom reeno, bila je velika jagma za lijesovima i u nekoliko tjedana Oliver je stekao poprilino iskustva. Uspjeh Sowerberryjeve otroumne zamisli nadmaio je sva njegova oekivanja. Ni najstariji stanovnici nisu pamtili da su ospice ikad toliko harale ili da su djeca toliko umirala od njih, pa je zaista bio velik broj tunih povorki kojima je na elu stupao mali Oliver s crnom vrpcom na eiru, koja mu je padala sve do koljena, na neopisivo divljenje i ganue svih matera u gradu. Kako je Oliver pratio gazdu i na gotovo svim sprovodima odraslih osoba, ne bi li stekao ono staloeno dranje i potpunu prise-bnost to su prijeko potrebni svakom pogrebniku, imao je esto priliku promatrati divnu pomirenost sa sudbinom i duevnu vrstinu to ih zasvjedouju pojedini ljudi snana duha koji mirno podnose najtee kunje i gubitke. Kada bi, primjerice, Sowerberry dobio narudbu za pogreb kakve bogate stare dame ili gospodina, okruenih mnogobrojnim neacima i neakinjama koji su bili upravo neutjeni tijekom pokojniine ili pokojnikove bolesti i koji nikako nisu mogli zatomiti svoj jad ni pred najveim skupom ljudi, ti bi roaci meu sobom bili dobre volje da je bila milina, potpuno sretni i veseli, razgovarajui tako slobodno i radosno kao da im se ba nita nemilo nije dogodilo. Pa i muevi su junaki mirno podnosili smrt svojih ena. ene su pak odjevale crninu za muevima kao da im nije ni na kraj pameti da tuguju u koroti, ba kao da su nakanile biti to dopadljivije i privlanije u udovikom ruhu. Isto se tako moglo primijetiti kako bi se dame i gospoda kojima je srce

I

Oliver Twist

esto poglavlje

pucalo od bola za pogrebnog obreda gotovo smjesta oporavili kad bi se vratili kui, tovie, kako bi se potpuno smirili jo prije nego to bi popili aj. Sve je to bilo vrlo zgodno i pouno gledati i Oliver je to uistinu zadivljeno promatrao. Premda sam ivotopisac Olivera Ivvista nipoto ne bih mogao pouzdano ustvrditi da ga je primjer tih dobrih ljudi naveo^a se pomiri sa sudbinom, ali mogu slobodno rei da je mjesece i mjesece strpljivo podnosio tlaenje i zlostavljanje Noaha Clavpolea, koji je sad postupao s njim gore nego prije jer se u njemu probudio jal to je novajlija promaknut, to nosi crnu palicu i vrpcu na eiru, dok je on, iako stariji od njega, ostao u svojoj okrugloj kapi i konim hlaama. Charlotte je takoer postupala loe s Oliverom zato to je Noah to inio; a gospoda Sowerberry je bila njegova neprijateljica naprosto zato to je Sowerberry bio sklon biti mu prijatelj; i tako se Oliver izmeu njih troje s jedne strane, i sve one sile sprovoda s druge, nije osjeao onako ugodno kao ono gladno prase koje su zabunom zatvorili u skladite jema u pivovari. A sada dolazimo do neobino vanog mjesta u Oliverovu ivotu, jer mi valja opisati naoko moda neznatan i nevaan dogaaj koji je, meutim, neizravno izazvao veliku promjenu u njegovu daljnjem ivotu. Jednog su dana Oliver i Noah, kao i obino, oko podne sili u kuhinju da se oslade ovetinom tri etvrt kilograma najloijeg komada mesa, a kako je Charlotte bila naas pozvana gore, gladni i pakosni Noah Clavpole drao je da e najbolje iskoristiti to kratko vrijeme tako to e vrijeati i muiti malog Olivera Ivvista. Naumivi se tako bezazleno zabaviti, Noah isprui noge na stol, povue Olivera za kosu, potegne ga za ui i iznese miljenje da je Oliver tuibaba, a zatim mu obznani da kani doi na njegovo vjeanje, kad god se bude taj poeljni dogaaj zbio, i poini mu kojekakve druge sitne pakosti kakve je kadar poiniti zloban i zajedljiv uenik sirotinjske kole kao to je bio on. Ali, kako sva ta peckanja nisu postigla eljenu svrhu, rasplakati Olivera, Noah pokua biti jo duhovitiji i u tom nastojanju uini ono to mnoge sitne due koje uivaju znatno bolji glas od Noaha ine gdjekad i dan-danas, kad ele biti duhoviti pod svaku cijenu. Preao je na osobna pitanja. Sirotane ree mu kako ti je majka? Mrtva je odgovori Oliver. Ostavi je na miru! Dok je to govorio, Oliveru udari krv u glavu; ubrzano je disao, a usta i nosnice udno su mu se grili, to gospodin Clavpole protumai kao neposredan pred znak ljutog plaa. Obuzet tim dojmom, ponovno prijee u navalu.

__ A od ega je umrla, sirotane upitat e Noah. __Srce joj je puklo, tako mi je rekla jedna od naih starih njegovate ljica odgovori Oliver, vie kao da razgovara sa samim sobom nego s Noahom. Mislim da znam kako se umire od toga. __Tralala, hopsasa, sirotane ree Noah. Oliveru se suza skotrlja niz obraz. A to sad cmizdri? Sigurno ne zbog tebe odgovori Oliver i bre-bolje otare suzu. Nemoj si to uobraavati. Ne cmizdri zbog mene, a? podrugne mu se Noah. Ne, ne zbog tebe otro e Oliver. A sad dostal Da je vie nisi spomenuo; bolje e ti biti. Bolje e mi biti! usklikne Noah. Lijepo, bogami! Sirotane, nemoj ti biti bezobrazan! Pa i ta tvoja majka! Bila je to, bogme, krasna ptiica! I Noah znaajno zavrti glavom i nabere svoj mali crveni nos koliko je god vie mogao. Zna, sirotane nastavi Noah, ohrabren Oliverovom utnjom, go vorei posprdnim glasom kao da ga toboe ali. Zna, sirotane, tome vie zbilja nema lijeka, i dakako da ti nisi tu nita kriv, i meni je zbilja ao, i siguran sam da nam je svima ao, i da te svi od srca alimo, ali mora znati, sirotane, da ti je mater bila mustra da joj nije bilo para! Sto si rekao? trgne se Oliver i hitro digne glavu. Mustra da joj nije bilo para, sirotane hladnokrvno ponovi Noah. I mnogo je bolje, sirotane, to je umrla, jer bi inae sad bila na robiji u Bridewellu, bila bi prognana, ili objeena, to je jo najvjerojatnije od svega, jel'da? Zajapuren od bijesa, Oliver skoi, prevali stolac i stol, epa Noaha za guu i, obuzet estokim gnjevom, prodrma ga tako da mu zubi zacvokotae, a onda uloi svu svoju snagu u teak udarac kojim ga obori na pod. Trenutak prije toga djeak se doimao kao mirno, blago, pokunjeno stvorenje kakvim ga je uinilo grubo postupanje kojem bijae izvrgnut. Ali najposlije se u njemu probudio borben duh; ljuta uvreda nanesena njegovoj pokojnoj majci raspalila mu je krv. Prsa mu se nadimala, drao se uspravno, iz oiju mu sijevala iva vatra; potpuno se promijenio dok je tako stajao i probadao pogledom svog kukavikog muitelja to mu s e previjao do nogu; prkosio mu je, proet snagom kakvu nikad do tada n ije u sebi osjetio. ~~ Ubit e me! zaurla Noah. Charlotte! Gospojo! Evo e me ubiti ovaj novi deko! U pomo! U pomo! Oliver je poludio! Charlotte!

Oliver Twist

esto poglavlje

Na Noahovo zapomaganje odazva se najprije Charlotte snanim vriskom, pa gospoa Sowerberry jo snanijim. Prva od njih uleti u kuhinju na pokrajnja vrata, a druga zastane na stubama dok se potpuno ne uvjeri da nee staviti ivot na kocku ako nastavi silaziti niza stube. O, gade jedan mali! vrisne Charlotte, pa zgrabi Olivera svom snagom, koja je otprilike bila ravna snazi prilino jakog, mukarca u dobroj fizikoj spremi. O ti, mali, ne-za-hvalni, kr-vo-loni, o-durni lupeu! Nakon svakog sloga odalamila bi Olivera iz sve snage, pratei udarce cikom, da bude veselije. Charlottina aka nije nipoto bila laka ali, bojei se da nee biti dovoljno snana da obuzda Oliverov gnjev, gospoa Sowerberry sjuri u kuhinju i jednom rukom zgrabi Olivera, a drugom ga pone grepsti po licu. U tom povoljnom trenutku Noah ustane s poda i poene bubetati Olivera s lea. Bila je to ipak malo prenaporna vjeba da bi mogla dugo potrajati. Kad su ve svi posustali te ga vie nisu mogli natezati i tui, odvuku Olivera, koji se otimao i vikao, ali nije bio nimalo zastraen, u spremite smea u podrumu i tu ga zakljuaju. Kad su to uinili, Sowerberryjevka klone na stolac i brine u pla. Boe moj, umrijet e! ree Charlotte. Bre au vode, Noah dragi! Pouri se! Oh, Charlotte prozbori gospoa Sowerberry na jedvite jade, zbog nedostatka zraka i suvika vode koju je Noah lijevao po njenoj glavi i ramenima. Oh! Charlotte, sva srea to nas nije sve pobio na spavanju! Ah! To je zbilja srea, milostiva glasio je odgovor. Samo se nadam da e ovo opametiti gazdu da ne dri vie u kui takve nitkove kojima je ve u kolijevci sueno da budu ubojice i ra zbojnici. Jadni Noah! Samo to ga nije bio dotukao, milostiva, kad sam ula. Jadnik! ree Sowerberryjevka gledajui saalno uenika sirotinj ske kole. Noah, kome je najgornje dugme na prsluku bilo negdje u visini Oliverova tjemena, trljao je zapeima oi, putao pokoju suzu i mrcao dok su ga obasipali tim samilosnim rijeima. Sta da radimo? uzvikne gospoa Sowerberry. Gazde nema, u kui nema muke glave, a ovaj e za deset minuta izvaliti nogom ta vrata. Po Oliverovim snanim udarcima o taj komad drva moglo se zakljuiti

(Ja bi se to predvianje moglo vrlo lako obistiniti. _ Boe moj! Ja ne znam, milostiva, to da radimo ree Charlotte _ osim da poaljemo po policiju. __ Po vojnu silu predloi gospodin Clavpole. _ Neemo, neemo ree gospoa Sowerberry, poto se sjetila Ohverova starog prijatelja. Noah, trkni do gospodina Bumblea i reci mu neka odmah doe, ne asei ni asa; ostavi sad kapu! Pouri se! Dok bude treao, dri no na masnici ispod oka da ti splasne oteklina. Noah nita ne odgovori nego pojuri glavom bez obzira. Prolaznici su se udom udili gledajui uenika sirotinjske kole kako gologlav juri ulicom kao bez due, drei depni noi na oku.

Oliver Twist

Sedmo poglavlje

Sedmo poglavljeOliver ostaje tvrdokoran.Noah Clavpole trao je ulicama to su ga noge nosile, nije zastao ni da predahne sve dok nije stigao do ulaza u ubonicu. Poto se tu odmorio minutu-dvije da bi skupio snagu za jecanje i uvjerljivu predstavu punu suza i strave, snano zalupa na vrataca i pokae takvo ojaeno lice starom ubogaru, koji mu je otvorio, da je ak i taj ovjek, koji je i u svojim najboljim danima viao oko sebe sama ojaena lica, ustuknuo u udu. Ama, ta je ovom djeaku? uzvikne stari ubogar. Gospodine Bumble! Gospodine Bumble! povie Noah, vjeto hinei zgranutost, toliko snanim i uzrujanim glasom da ne samo to ga je Bumble, koji se sluajno naao u blizini, uo nego se i prepao toliko da je izletio na dvorite bez svoga trorogog eira to je vrlo ne obina i znaajna okolnost, koja pokazuje da ak i pandur moe, pod utjecajem nekog iznenadnog i snanog poticaja, izgubiti naas prisebnost duha i smetnuti s uma svoje osobno dostojanstvo. Oh, gospodine Bumble! ree Noah. Oliver je, gospodine... Oliver je... to? to je? upadne mu Bumble u rije, a u metalnu sjaju nje govih oiju zatitra odbljesak zadovoljstva. Nije valjda pobjegao, je li, Noah, nije valjda pobjegao? Nije, gospodine, nije. Nije pobjegao, gospodine, nego se raspo mamio odgovori Noah. Pokuao me ubiti, gospodine, a onda je pokuao ubiti Charlottu, pa onda i milostivu. Oh, kako me strahovito boli! Kakve su ovo muke, gospodine, samo da znate! I Noah se pone uvijati i griti na sve mogue naine, kao jegulja, dajui tako na znanje Bumbleu da je pri bjesomunom i krvolonom napadu Olivera Twista zadobio teke unutranje ozljede i rane koje

mu u ovom trenutku priinjaju strahovite boli. Kad je Noah vidio kako je Bumble zgranut onim to mu je priopio, poduzme dodatne mjere da taj dojam jo vie pojaa te pone jo deset puta glasnije kukati zbog svojih ljutih rana, a kad opazi gospodina u bijelom prsluku kako prolazi kroz dvorite, udari u jo traginiju kuknjavu, drei sasvim ispravno da je i te kako poeljno privui pozornost i pobuditi zgraanje spomenutoga gospodina. Ubrzo je privukao gospodinovu pozornost, jer ovaj nije bio proao ni tri koraka kadli se srdito okrene i zapita zato to tene toliko tu zavija, i zato ga gospodin Bumble ne poasti neim zbog ega e imati zaista razloga isputati te povike, to ih je gospodin nazvao zavijanjem. Taj je jadni deko iz sirotinjske kole, gospodine odgovori Bum ble i umalo to ga nije ubio... samo to ga nije ubio gospodine... mali Tvvist. Do bijesa! uzvikne gospodin u bijelom prsluku i naglo zastane. Znao sam! Od samog sam poetka imao neki udni predosjeaj da e taj drski mali divljak zavriti na vjealima! Takoer je, gospodine, pokuao ubiti i njihovu slukinju ree Bumble, blijed kao krpa. I milostivu umetne gospodin Clavpole. I gazdu, ini mi se da si kazao, Noah nadometne Bumble. Nema ga kod kue, inae bi i njega ubio odgovori Noah. Re kao je da bi i njega najradije ubio. Ah! Rekao je da bi i njega najradije ubio, je li, sinko? priupita ga gospodin u bijelom prsluku. Jest, gospodine odgovori Noah. I molim lijepo, gospodine, milostiva je pitala ne bi li gospodin Bumble mogao naas skoknuti do nas, sad odmah, da ga iiba... jer gazde nema kod kue. Svakako, sinko, svakako ree gospodin u bijelom prsluku smje kajui se do