DIJANA KORAĆ Franjevci i njihovi samostani u Humu

7/31/2019 DIJANA KORA Franjevci i njihovi samostani u Humu

1/17

17

FRANJEVCI I NJIHOVI SAMOSTANI U HUMU

Dijana KORA

Autorica u radu razmatra dolazak i djelovanje franjevaca u Humskoj zemlji, vanost osnivanja

njihovih samostana, a osim njih dotie se i djelovanja sveenika glagoljaa u Humu. Samostani

u Humu podizani su od sredine 14. pa do sredine 15. stoljea, a podignuti su u Stonu, Novom,

Imotskom, Mostaru i Ljubukom. Ti su samostani postali trajna i uinkovita uporita Katoli-

ke crkve. Franjevci su svojim djelovanjem pokrili cijeli bosansko-humski prostor s izuzetkom

istonog dijela Humske zemlje. Iako je zasluga franjevaca za odravanje katolicizma na ovom

prostoru nedvojbeno velika, ne treba zanemariti ni rad sveenika glagoljaa.

KLJUNE RIJEI:Hum, franjevci, samostan, popovi glagoljai, katolicizam.

Uvod

Nakon osnivanja bosanske franjevake provincije, franjevci osnivaju svoje samostane.Budui da je Hum u to vrijeme bio pod vlau bosanskoga bana, vjerojatno su franjevcipritom uzimali u obzir i Humsku zemlju. Samostani u Humu podizani su od sredine 14. dosredine 15. stoljea, a osnovani su u Stonu, Novom, Imotskom, Mostaru i Ljubukom. Tisu samostani znatno pridonijeli ouvanju katolicizma na tom prostoru. Iz popisa samosta-na vidi se da franjevci svojim djelovanjem nisu pokrili cijeli prostor Huma. Na podrujuzapadnog Huma veliku su potporu imali u vlasteoskoj obitelji Jurjevia-Vlatkovia. Osimfranjevaca, u Humu su djelovali i sveenici glagoljai. Franjevci su u njima pronali velikupotporu, ali se ipak izmeu njih daju naslutiti i neke razmirice.

1. Dolazak franjevaca u Humsku zemlju

Na podruje Humske zemlje, dok nije dolo pod vlast bosanskoga bana, franjevci su dola-zili iz samostana u hrvatskim primorskim krajevima (Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar itd.),jer nema dokaza da je tijekom 13. stoljea neki franjevaki samostan osnovan na podrujuBosne i Huma. Vaan trenutak za djelovanje franjevaca bio je osnutak Bosanske vikarije.Bosanska je vikarija od osnutka 1339./1340. godine bila samostalna redovnika pokrajina,

UDK 271:271.3(497.5) HumIzvorni znanstveni lanak


2/17

18

D. Kora,Franjevci i njihovi samostani u Humu

koja je neposredno ovisila o vrhovnom starjeini franjevakog reda. Iz poetka je generalreda imenovao i potvrivao namjesnike svake tri godine, nakon ega bi posebni pohoditelj(visitator) obiao vikariju. eneki ljetopis spominje izbor vikara na zborovima brae

u Bosanskoj vikariji od 1411. godine i dalje. Bosanska je vikarija nosila to ime sve do1517. godine, kada je dobila status provincije.1

Prvi popis samostana Bosanske vikarije sastavljen je oko 1380. godine, a sauvan je u dje-lu o ivotu sv. Franje, talijanskog pisca fra Bartolomeja iz Pize, koji navodi da je Bosanskavikarija obuhvaala mnoge krajeve Ugarske i Hrvatske, daleko izvan granica Bosne, ida je imala 35 samostana2 razdijeljenih u 7 kustodija: Duvanjska, Grebenska, Bosanska,Usorska, Mavanska, Bugarska (prostor oko Beograda) i Kovinska (prostor oko Smede-reva).3 U Duvanjskoj se kustodiji navode samostani u Stonu, Novom, Imotskom, Cetini iGlamou.4 Papa Nikola V. smanjio je opseg Bosanske vikarije 14. svibnja 1447., ali se onai nakon toga prostirala od rijeke Drave do Jadranskog mora.5

Nakon osnivanja Bosanske vikarije, poinju se osnivati samostani, no ne moe se to

-no odrediti kada su izgraeni. Kada su franjevci osnovali vikariju u Bosni, Humska je

zemlja bila ve oko 17 godina sastavni dio Bosanske banovine, pa se zbog toga nameezakljuak da su, osnivajui svoje samostane, morali uzimati u obzir i podruje Huma,iako za to nema dokaza u izvorima. Samostani u Humskoj zemlji podizani su od sredine14. pa do sredine 15. stoljea. Iz popisa Bosanske vikarije vidi se da su franjevci svojimdjelovanjem pokrili cijeli bosansko-humski prostor, s izuzetkom istonog dijela Humskezemlje.Najistoniji samostan bio je u Novom, a podignuti su i u Stonu, Konjicu, Mostaru,Ljubukom i Imotskom.6

Odgovor na pitanje zato su franjevci po svom dolasku osnivali samostane u zapadnomHumu, a ne u istonom dijelu Humske zemlje, vjerojatno je u razliitosti crkvene juris-

dikcije u istonim dijelovima Humske zemlje. Istoni dio Huma u politikom pogledupredstavljao je zasebno vojvodstvo s vlastitim politikim, pa i kulturnim tradicijama. Napodruju istonog dijela Humske zemlje djelovali su sveenici, bilo dijecezanski bilo re-dovnici (isusovci i franjevci), s jurisdikcijom dubrovakog nadbiskupa.June i istonedijelove Humske zemlje pastorizirao je kotorski biskup. Nakon pripojenja tih krajeva pod

1 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna.Razvoj i uprava Bosanske Vikarije i Provincije1340.1735., Hr-vatski povijesni institut, Rim, 1968., str. 8990; Josip SOPTA, Franjevci Bosanske vikarije na podrujuDubrovnika, u:Hercegovina, 67 (1415), Mostar, 2000.2001., str. 175.

2 Postoji miljenje da fra Bartol nije ubiljeio barem jednu treinu samostana. Usp. Marijan UGAJ, Bosan-ska vikarija i franjevci konventualci, u: Croatica christiana periodica, XIII/24, Zagreb, 1989., str. 18.

3 Julijan JELENI,Kultura i bosanski franjevci, sv. I., Prva hrvatska tiskara Kramari i M. Ragu, Sarajevo,1912., str. 3738; Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 33.

4 Custodia Dalmae habet locum Stagni, locum Novi Castri, locum In Monte, locum Cetinae, locum Betuzae et locumLamoc. Bazilije PANDI,Hercegovaki franjevci. Sedam stoljea s narodom, Ziral, Mostar Zagreb, 2001., str.13; Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 228; Julijan JELENI,Kultura i bosanski franjevci, sv. I, str. 37.

5 Krunoslav DRAGANOVI, Katolika Crkva u sredovjenoj Bosni, u: Povijest Bosne i Hercegovi-neod najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 31998., str. 757; Eusebius FER-MENDIN,Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno925 usque ad annum 1752., Academia scientiarium et artium slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1892.,str. 203204; Andrija NIKI,Franjevci u Hercegovini u doba fra Matije Divkovia (15631631), Zaviaj-na knjinica, Mostar, 1985., str. 22.

6 Julijan JELENI,Kultura i bosanski franjevci, sv. I, str. 3339.


3/17

19

CCP 60 (2007.), str. 1733

bosansku vlast njima je upravljao trebinjski biskup, vjerojatno otkad je na tu ast imeno-van Ratko, protovestijar na dvoru kralja Tvrtka.7

Osim toga, franjevci su u zapadnom Humu pronali potporu kod vlasteoske obitelji Jurje-

via-Vlatkovia, za koje su obavljali razne svjetovne poslove, te se u njihovim ispravamanalaze kao uvari vjere gospodske. O njihovu odnosu najbolje svjedoi povelja JurjaVojsalia vlasteli Jurjeviima od 12. kolovoza 1434.,8 u kojoj se franjevci navode kaojamci. U povelji se jami sve to se Jurjeviima njome daje i potvruje posjede kao ple-menito, te da im se nita ne moe oduzeti to ih ne bi upitao (G)ospodin vikar s fratri i snami nai dobre lude za to bi dostoino plemenitim ludem glave osii i nih, plemenineuzeti. Juraj Vojsali je to uinio, zadao im je vjeru i predao ih u ruke crkvene, na naini sa svim tim vie pisanim predasmo ih u ruke gospodina uvana9, i svakom vikaru koihvikara, i svim brai fratrima svete crkve katolike vjere rimske, reda Svetog Franciska, daih oni uvaju i obaraju u svemu tom zakonu crkvenom.10

Uvr

ivanju franjevaca i podizanju njihovih samostana najvie je doprinio nagli razvojnaselja u drugoj polovini 14. stoljea. Za razliku od pripadnika Crkve bosanske, koji su

boravili po selima, franjevci se nastanjuju po gradskim naseljima, gdje podiu i samosta-ne. Kako je, prema regulama sv. Franje, njihovo osnovno naelo pokretljivost, oni su senaseljavali u gradovima, gdje im se pruala mogunost da utjeu na stanovnitvo.11

Po svojim uredbama franjevci su svugdje bili obvezni brinuti se za odgoj domaeg klera.To se u Bosni i Humu prakticiralo od osnutka vikarije, a vjerojatno i prije. U poetku suslali mladie u matinu provinciju Slavoniju, poslije su poetne i druge kole zavravaliu domaim kuama, a potom odlazili u inozemstvo na studij filozofije i teologije. Buduida poNarbonskim uredbama franjevci nisu mogli biti reeni za sveenike ako nisu znalilatinski jezik, podmladak su po svojim kuama u Bosni pouavali latinski. asoslov i neke

druge molitve molili su na latinskom, a meusobno su govorili slavenski. Tako su bili po-vezani sa svim zbivanjima u Katolikoj crkvi, mogli su crpsti katoliki nauk na izvorimana latinskom jeziku i zagovarali su zapadnu, europsku kulturu na tlu Bosne i Huma. 12

7 Sreko M. DAJA, Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u:Katolianstvo u Bosni i Hercegovini,Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1993., str. 56; Ivica PULJI, Crkvene prilike u sred-njovjekovnoj Humskoj zemlji, u: Zbornik znanstvenog simpozijaPovijest hrvatskog Poitelja, Opinskopoglavarstvoapljina Mala ma Zagreb, apljina Zagreb, 1996., str. 136, prema bilj. 193.

8 Isprava se danas uva u Dravnom arhivu u Dubrovniku. Ispravu su objavili: Pavle KARANO-TVRTKOVI,Srpski spomenici ili stare hrisovulje, diplome, povelje i snoenja bosanskih, serbskih, hercegovakih, dalmatinskih idubrovakih kraljeva, careva, banova, despota, knezova, vojvoda i vlastelina, U tipografiji Knjaestva Serbie, Beo-grad, 1847., str. 199; F. MIKLOSICH,Monumenta Serbica ..., str. 377379; Karlo JURII,Katolika Crkva ..., str.13, bilj. 100; Marko VEGO,Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 181182.Faksimil i transkribirani tekst na latinici s prevedenim pojedinim rijeima na suvremeni hrvatski jezik. Isputen jedio intitulacije. Prijevod na hrvatski jezik: Milko BRKOVI, Znaaj i vanost dviju bosansko-humskih isprava zapovijest makarskog primorja u XV. stoljeu, u: Croatica christiana periodica, 39, Zagreb, 1997., str. 1517.

9 Rije je o fra Ivanu Korulaninu, vikaru Bosne Srebrene (oko 1429.1435.). O fra Ivanu vidi: DominikMANDI,Franjevaka Bosna ..., str. 8891.

10 F. MIKLOSICH,Monumenta Serbica ..., str. 378379.11 Desanka KOVAEVI-KOJI, Franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, u: Radovi Hr-

vatskog drutva za znanost i umjetnost, 3, Sarajevo, 1995., str. 33; Sima IRKOVI,Istorija srednjovekovnebosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1964., str. 111.

12 Andrija ZIRDUM, Franjevci i bosansko-humski krstjani, u: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni iHumu, Institut za istoriju u Sarajevu Hrvatski institut za povijest, Sarajevo Zagreb, 2005., str. 520, 524525.


4/17

20


Bosanski su franjevci zbog desetine imali potekoa sa splitskim nadbiskupom Dujmom,koji ih je optuio da mu u Humskoj zemlji otimaju desetinu i neka druga podavanja kojamu pripadaju. Papa je taj sluaj povjerio Nikoli, opatu Benediktinskog samostana sv. Iva-

na Krstitelja u Trogiru. On je ekskomunicirao vikara Bosanske vikarije fra Matiju, koji seprotiv te presude prizvao na papino sudite u Rimu.13 Kustos Cetine fra Bla Dubrovanin,zajedno s bosanskim vikarom fra Matijom Englezom, podnio je 1417. godine tubu u Rimprotiv zahtjeva splitskog nadbiskupa Dujma da mu franjevaki samostani u Humu plaajucrkvenu desetinu. Parnicu je na rimskom sudu 1419. godine zastupao novi kustos Cetinefra Martin Vukovanin s fra Ivanom Korulanskim, i dobio parnicu.14

U poetku njihova djelovanja na ovom prostoru sveenici su bili stranci. Kasnije e ufranjevaki red na podruju Huma poeti pristupati i domai ljudi. Da taj proces nije iaobrzo, govori i injenica to su meu potpisnicima zakljuaka kapitula, odranog 7. rujna1464. na Pamanu, samo dvojica iz Bosanske vikarije, i to fra Mijo iz Glamoa i fra Au-gustin iz Humske zemlje.15

O sveenicima koji su djelovali na podruju Huma nemamo mnogo podataka u izvorima.Najvie podataka moemo pronai o onim sveenicima koji su djelovali u Drijevima,gdje su puk podjednako duhovno opsluivali svjetovni sveenici i redovnici. Ti se sve-enici spominju u ispravama u dubrovakom arhivu, i to kao svjedoci u oporukama, kaosastavljai oporuka, kao dunici obrtnika itd. Vjernici ih redovito spominju u oporukama,a ostavljali su im novane legate i druge vrijednosti, kao to su predmeti od plemenitihmetala, posebno onih sakralnog i obrednog karaktera, a neki su im ostavljali ak i kue.16U povijesnim je vrelima ostalo zabiljeeno da su upravnici carine i carinici u Drijevimaizdvajali 1 do 3 modija soli za potrebe franjevaca u Humu, Biu, Imotskom, Ljubukomi Konjicu.17

Zasluga franjevaca za odranje katolicizma na ovim prostorima nesumnjivo je velika.Rad franjevaca hvalili su mnogi bosanski vladari, velikai, papinski legati i drugi. Takoje legat Toma Tommasini pisao Ivanu Kapistranu 1451. godine da manihejci, kako onnaziva pripadnike Crkve bosanske, pred franjevcima iezavaju poput voska na suncu.18

13 Usp. Bonicije RUPI, Znaenje Dubia fra Bartola iz Alverne iz god. 1372/1373. za povijest Bosne, u:Zbornik Zavoda za povijesne znanosti istraivakog centra JAZU, 15, Zagreb, 1988., str. 86.

14 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 237.15 Eusebius FERMENDIN,Acta Bosnae, str. 262.16 Dravni arhiv u Dubrovniku (DAD), Lettere di Levante, sv. 3, fol. 45, 21. 4. 1382., fol. 71, 15. 5. 1383.;Dis-

tributiones Testamentorum (dalje:Distr. Test.), sv. 4, fol. 75, 28. 1. 1376.;Distr. Test., sv. 6, fol. 184, 13. 6.1405.; Testamenta Notariae (dalje: Test. Not.), sv. 8, fol. 76, 24. 9. 1385.; Test. Not., sv. 9, fol. 66, 5. 2. 1405.;Test. Not., sv. 11, fol. 80, 4. 2. 1423.; Test. Not., sv. 11, fol. 104, 22. 5. 1424.; Test. Not., sv. 11, fol. 122, 16.4.1425.;Lamenta de foris (dalje:Lam. de foris), sv. 6, fol. 164, 23. 10. 1425.; Test. Not., sv. 14, fol. 84-85,23. 10. 1449.; Test. Not., sv. 18, fol. 95, 17. 11. 1464.;Diversa Cancellariae (dalje:Div. Canc.), sv. 30, fol.169, 9. 1. 1383. Josephus GELCICH (ur.)Monumenta Ragusina.Libri reformationum, JAZU, Monumentaspectantia historiam Sclavorum meridionalium, vol. XXVIII, sv. IV, Zagrabiae, 1896., 154. DAD, Distr.Test., sv. 4, fol. 75, 28. 1. 1376. Usp. Marijan SIVRI, Srednjovjekovna upa Luka, u: Srednjovjekovnehumske upe, Ziral, Mostar, 1999., str. 101. U dubrovakom arhivu ima puno ovakvih primjera.

17 DAD,Acta Minoris Consilii (dalje: Cons. Min.) sv. 4, fol. 254, 5. 6. 1429., fol. 279, 19. 11. 1429.; Cons.Min.,sv. 6, fol. 226, 15. 2. 1435.; Cons.Min., sv. 7, fol. 170, 14. 11. 1437.; fol. 200, 20. 2. 1438.; Cons.Min., sv. 8, fol.130, 11. 2. 1440. Usp. uro TOI, Trg Drijeva u srednjem vijeku,Veselin Maslea, Sarajevo, 1987., str. 197.

18 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 119, bilj. 320.


5/17

21

CCP 60 (2007.), str. 1733

Unato tomu, moe se rei da su te zasluge, ipak, esto preuveliavane, pa su takve in-formacije mnogi povjesniari razliito tumaili. Tako neki povjesniari tezu o vrlo skro-mnim rezultatima franjevakog djelovanja u prva tri desetljea nakon osnivanja Bosanske

vikarije temelje na pismu pape Grgura XI. iz 1373. godine, u kojem pie da su gotovo svistanovnici u Bosni izmatici heretici, osim onih koje su franjevci obratili.19 Takvu infor-maciju papa je ipak morao dobiti od nekoga tko je bio sklon franjevcima. Papa Urban VI.,bulom od 22. prosinca 1378., daje franjevakoj vikariji u Bosni vie povlastica, potiuiih na izgradnju crkava, tako to vjernicima koji sagrade crkve od kamena ili drveta obe-ava oprotenje grijeha.20 S druge strane, u prilog velikim zaslugama franjevaca ide izjavafra Bartola iz Pize, koji navodi da su franjevci obratili 500.000 nevjernika na katolikuvjeru.21 Teko je vjerovati u tu izjavu ako se ima na umu podatak da su neki redovnici od-lazili iz vikarije, zbog ega je papa Bonifacije IX. 7. oujka 1402. zabranio franjevcima dabez pismene dozvole njihova vikara naputaju podruje misionarskog djelovanja.22

Iako se u franjevakim izvjeima moe naslutiti i pomalo hvalisanja, o njihovu uspjehugovori i carigradski patrijarh Genadije Skolaris (1453.1459.), koji je imao vie razlo-ga da franjevcima zavidi na njihovu uspjehu nego da ih hvali. U pismu iz vremena od1454.1456. godine, govorei o Stjepanu Vukiu, Skolaris spominje i franjevaku djelat-nost te pie: I kao to neki latinski uitelji uinie, kad su doli u jedan dio Bosne i tamomnoge od kutugera uinili podlonicima Rimske crkve, tako je i on uznastojao da samo-vladara hercega u drugom dijelu Bosne i koje god je tamo mogao uiniti pravoslavnimkranima, podlonicima nae Crkve.23

Posebno su isticane njihove zasluge u pastorizaciji Peljeca i Stona. Osim franjevaca,oko privoenja stanovnitva Peljeca u krilo Katolike crkve radili su i dubrovaka vladate korulanski biskup. Mnogi su pretjerivali u isticanju svojih zasluga za obraenje tog

puanstva. U tekstu franjevake spomenice iz 1394. godine, izmeu ostaloga pie da jeova zemlja, prije nego to je dola pod dubrovaku vlast, bila podlona izmaticima ipatarenima, gotovo tristo godina, te da u njoj nema ni spomena katolikoj vjeri, nego suu njoj obitavali kalueri, raki sveenici.24 Na osnovi papinske bule iz 1420., u kojoj sekao stanovnici Stonskog rata spominju samo nevjernici (infideles), a pravoslavni se uope

19 Pismo pape Grgura XI. tiskano je u: Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiaeet Slavoniae, sv. XIV, Zagreb, 1916., str. 494. Usp. Jaroslav IDAK, Franjevaka Dubia iz 1372/73. kaoizvor za povijest Bosne, u: Istorijski asopis, 20, Beograd, 1955., str. 216217; Desanka KOVAEVI--KOJI, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978., str. 282.

20 GregorREMONIK, Ostaci arhiva bosanske franjevake vikarije, u:RadoviNaunog drutva NR Bosne iHercegovine, 3, Sarajevo, 1955., str. 2124; Desanka KOVAEVI-KOJI, Gradska naselja ..., str. 282283.

21 Dominik MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Ziral, Chicago Roma Zrich Toronto,21979., str. 213, bilj. 98.

22 D. Mandi prvi je upozorio na takav nesklad. Usp. Dominik MANDI,Bogomilska crkva bosanskih krstjana,str. 179, bilj. 333.

23 Pismo carigradskog patrijarha Genadija tiskano je u: Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povije-snim vrelima (13.15. st.), Barbat, Zagreb, 2003., str. 319325.

24 Cum illa terra, antequam perveniret ad manus dominorum de Rhacusio, fuerit subiecta schismaticis et Pa-tarenis per annos forte trecentos, nec erat mentio ibi de cultu catholicae fidei, immo Calughieri et sacerdotesrasiani ibi habitabent. Eusebius FERMENDIN,Acta Bosnae, str. 5455. Cijeli je tekst tiskan u: DanieleFARLATI,Illyricum sacrum, sv. VI., Apud Sebastianum Coleti, Venetiis, 1800., str. 335336; Eusebius FER-MENDIN,Acta Bosnae, str. 5456.


6/17

22


ne spominju, moe se zakljuiti da je rije o pretjerivanju franjevaca u pohvali vlastitihzasluga.25

Iako je njihova zasluga za odravanje katolicizma vrlo velika, ne treba zanemariti ni rad

popova glagoljaa. Iako u historiografiji postoji miljenje da na tlu srednjovjekovne Bo-sne osim franjevaca nije postojao svjetovni niti drugi kler,26 svjetovnih je sveenika bilo,posebno po biskupijama koje su se prostirale rubovima bosanske drave, osobito u Tre-binjskoj i Stonskoj biskupiji. Nepobitna je injenica da su sveenici glagoljai 1340. go-dine, kada je osnovana franjevaka Bosanska vikarija, bili aktivni u Zahumlju, Krajini iZapadnim stranama, gdje se spominju i 1372. godine.27

Prije dolaska franjevaca postojale su upe sa upnicima glagoljaima, koji su bogoslujeobavljali na staroslavenskome crkvenom jeziku i veinom su bili nedovoljno obrazovani,to nije bilo neuobiajeno. I u Europi su u srednjem vijeku upnici po seoskim upama bilislabo obrazovani i siromani, te su ivjeli slinim ivotom kao i njihovi upljani.28

Premda su franjevci po svom dolasku radili iskreno i zauzeto, te s vie ili manje umje-nosti prihvaali dostignua i obiaje puka, dugo su ostali pridolice, sve dok u Bosni nisuodgojili domai kler. No ni tada nisu preuzeli tradicionalno puko duobrinitvo svee-nika jezgraa, niti su ih potiskivali, nego su svoje djelovanje usredotoili na politikasredita i novonastale varoi. Katolika infrastruktura u Humskoj zemlji poljuljana je ipostupno unitena tek prodorima Osmanlija i uspostavom njihove vlasti.29

O sveenicima glagoljaima u izvorima ima mnogo manje podataka nego o franjevcima.Obrazovali su se u Dalmaciji, a nakon turskih osvajanja u susjednoj Italiji. Za njihov su seodgoj brinuli roditelji i sumjetani. Budui da za sveenike nisu mogli biti posveivani nanaslov neke biskupije ili neke druge crkvene institucije, zareivani su iskljuivo na obiteljskipatrimonij i imetak svojih roditelja, a ako toga nije bilo, onda na imetak koji su im ustupali

roaci ili dobroinitelji da bi mogli biti reeni. Najee su bili iz duvanjsko-livanjskogkraja i s podruja zapadne Hercegovine.30 Prema miljenju S. M. Daje, bilo ih je vrlo malone samo u zapadnom Humu, gdje ih je bilo jedva desetak, nego i na podruju Trebinjskebiskupije, gdje ih je uvijek bilo manje od deset, iako su ondje predstavljali redoviti duobri-niki kler. Zbog toga su trebinjski biskupi povjeravali duobrinitvo na upama svoje malebiskupije pojedinim franjevcima, a kasnije kapucinima i isusovcima.31 Po zamolbi vikarafra Bartola papi Grguru XI. da u Bosnu primi odreeni broj misionara, moe se vidjeti da

25 Daniele FARLATI,Illyricum sacrum, sv. VI, str. 337345.26 Petar RUNJE,Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai, Provincijalat franjevaca treoredaca, Za-

greb, 2001., str. 105.27 Daniele FARLATI,Illyricum sacrum, sv. I., Apud Sebastianum Coleti, Venetiis, 1751., str. 103; Krunoslav

DRAGANOVI, Katolika Crkva u sredovjenoj Bosni, str. 759; Dominik MANDI,Dravna i vjerskapripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, Ziral, Chicago Rim, 1978., str. 448449; Franjo ANJEK,Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.15. stoljeu), str. 265; Karlo JURII,Katolika Crkvana biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Kranska sadanjost, Zagreb, 1972., str. 13;Dominik MANDI,Bogomilska crkva bosanskih krstjana, str. 396.

28 Marc BLOCH,Feudalno drutvo, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 335.29 Usp. Mile BOGOVI, Put glagoljice od redovnika preko seoskih sveenika do biskupskog dvora, u: Cro-

atica christiana periodica, 41, Zagreb, 1998., str. 5962; Andrija ZIRDUM, Franjevci i bosansko-humskikrstjani, str. 502, bilj. 6 i 503, bilj. 9.

30 Franjo ANJEK,Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.15. stoljeu), str. 264, prema bilj. 140.31 Sreko M. DAJA, Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, str. 50.


7/17

23

CCP 60 (2007.), str. 1733

ni franjevaca nije bilo mnogo. Bulom Salvatoris Domini od 22. lipnja 1372. papa Grgur XI.odredio je da ukupni broj franjevaca, sveenika i brae laika ne smije prijei 60.32

Franjevci su, u opoj nestaici klera, potporu nalazili u sveenicima glagoljaima, koji su

u liturgijskom i kulturnom pogledu bili nastavljai tradicije srednjovjekovnih hrvatskihglagoljaa po Bosni i Dalmaciji. Glagoljai su se sluili rimskim obredom, staroslaven-skim jezikom i glagoljskim pismom. Djelovanje glagoljaa na osobit je nain odraavaloposebnost ovdanje Crkve, pa su ih upravo zbog toga tuinske vlasti, pod kojima su sto-ljeima bili Hum i Bosna, nastojale iskorijeniti. Teoloko znanje tih narodnih sveenikanajee se nije moglo mjeriti s franjevakom naobrazbom, pa su ih oni nazivali sveeni-cima jezgraima. Meu njima je, kao i svugdje, bilo bolje i slabije izobraenih, ali su, zasvoje vrijeme i u svom vjerskom i kulturnom dosegu, zadovoljavali vjerske potrebe puka.Bili su to revni i poboni sveenici, meu kojima nije bilo otpadnika od vjere, odnosnopripadnika nekranskih sljedbi. Narod ih je potivao kao revne pastire, pomalo saalije-vao i smatrao pravim narodnim sveenicima, od pluga i motike.33

Nije poznato kakav je bio ivot starih glagoljaa. Oni su se najee uzdravali vlastitimfizikim radom u polju. Sveenici glagoljai u crkvenoj su hijerarhiji bili u poziciji nekevrste niih kapelana, slubom vezanih uz rodno mjesto. U kriznim vremenima bili su odvelike pomoi redovnikom kleru, o emu svjedoe i Dubie fra Bartola iz Alverne,koje je 1372. godine uputio Papinskoj kuriji u Avignon. U prvom lanku na fra Bartolovopitanje: Smiju li krtenje obavljati nekanonski sveenici?, odgovor je bio potvrdan, i tozbog nestaice pravih sveenika, a zbog straha da bi mogao nastupiti sluaj pogibeljiduhovne smrti onih koji hoe biti krteni. D. Mandi i F. anjek smatraju da je rije o sve-enicima glagoljaima u tim sumnjama. Za razliku od njih, D. Kniewald pod tim sve-enicima podrazumijeva pripadnike Crkve bosanske. B. Rupi misli da osim franjevaca

nije bilo drugih sveenika, ni latinaa ni glagoljaa.34

Franjevci su obavljali pastoralni raduglavnom iz samostana, a sveenici glagoljai najee su stanovali u svojoj rodnoj kui,pa ih je bilo tee premjetati, jer bi u novoj sredini bili bez krova nad glavom.35

Do novog vala oivljavanja glagoljatva dolo je polovinom 17. stoljea kada je SvetaStolica po misijskim krajevima pokuala obnoviti i ojaati domai svjetovni kler te jepoela poklanjati vie pozornosti liturgijskim oblicima koji bi mogli pribliiti i vratitiodvojene krane Katolikoj crkvi.36 U vrijeme makarskog biskupa fra Marijana Linjia,

32 Eusebius FERMENDIN,Acta Bosnae, str. 519; Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 68.33 Usp. Andrija ZIRDUM, Franjevci i bosansko-humski krstjani, str. 502, bilj. 7; Franjo ANJEK, Bosan-

sko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.15. stoljeu), str. 263264; Petar RUNJE, Prema izvorima,Provincijalat franjevaca treoredaca, Zagreb, 1990., str. 5255.

34 Franjo ANJEK,Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.15. stoljeu), str. 263, 266269; FranjoANJEK,Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku,Kranska sadanjost,Zagreb, 1975., str. 129; Dominik MANDI,Bogomilska crkva bosanskih krstjana, str. 477; D. KNIEWALD,Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, u:Rad JAZU, 270, Zagreb, 1949., str. 149; Bo-nicije RUPI, Znaenje Dubia..., str. 77.

35 Usp. Leon PETROVI, Popovi glagoljai,u: Napredak/Hrvatski narodni kalendar za 1936., Sarajevo,1935., str. 89.

36 Sreko M. DAJA, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fraGrge Ilijia (17831813), Kranska sadanjost, Zagreb, 1971., str. 156; Franjo ANJEK,Bosansko-humskikrstjani u povijesnim vrelima (13.15. stoljeu), str. 264, prema bilj. 140.


8/17

24


1670. godine u Hercegovini se javlja nova generacija glagoljaa. U izvorima se prvi spo-minje don Mijo Grbavac iz Dobrog Sela u Brotnju. Makarski biskup fra Marijan Linji,u izvjeu Kongregaciji za irenje vjere (Propagandafide), navodi da je tom glagoljau

15. travnja 1664. bilo 30 godina, da je uzorna vladanja te da ga je on osobno zaredio. Pomiljenju Leona Petrovia, don Mijo Grbavac prvi je novi glagolja nakon pada Bosne.37

Prema nekim povjesniarima, rad franjevaca i sveenika glagoljaa na bosanskom tlu nijese iskljuivao, nego proimao i dopunjavao. Tako, primjerice, L. Petrovi pie: U mje-stima gdje je glagolja imao svoje prebivalite, tamo franjevac nije morao ni zalaziti. 38A. Zirdum to konstatira na temelju odnosa franjevaca prema sveenicima glagoljaima uvrijeme osmanlijske vladavine (1672.1840.) govorei: Premda su ih neki dalmatinskibiskupi kolovali i planski slali na podruje Bosne Srebrene, s nakanom da bi kasnije podkranskim vladarima od franjevaca mogli preuzeti duobrinitvo, franjevci su ih prija-teljski prihvaali. Gdje je boravio glagolja, oni su mu ondje povjeravali i preputali sve.Zato biskup Pavao Dragievi (1755.) izvjetava Propagandu da u vrijeme vizitacije, tekroz osobne razgovore i dopisivanja, nikada nije uo da bi se sveenici glagoljai tuili nafranjevce, niti franjevci na njih. Naprotiv, hvalili su jedni druge.39 Iz izvjea biskupa Li-njia, koje je uputio u Rim nakon posjeta zapadnoj Hercegovini 15. travnja 1668., vidimoda nije uvijek bilo tako. On pie da je u Brotnju zatekao dvojicu franjevaca, fra Franju izsamostana sv. Katarine u Kreevu i fra Petra iz samostana sv. Franje iz Imotskog, te nagla-ava da su Turci dali dozvole za vrenje njihove slube. Pripovijeda da su ga, na poticajfranjevaca, Turci zatvorili, a franjevci ga nisu priznali za svog starjeinu. Nadalje, govorida sveenik glagolja don Mijo Grbavac ivi u oevoj kui meu seljacima, u DobromSelu, gdje je bilo samo osam katolikih domova. Franjevci mu nisu dali vriti slubu i otje-rali su ga iz sela uz pomo turskih vlasti. Biskup ga je imenovao broanskim upnikom, s

time da stanuje u Me

ugorju i da mu se na

e za pomonika sve

enik latinskog obreda.

40

2. Samostani u Humu

2.1. Samostan u Stonu

Meu prvim samostanima osnovanima u Bosanskoj vikariji bio je onaj u Stonu, iz kojegasu franjevci dugo pastorizirali sredinji dio Humske zemlje. Za podizanje tog samosta-na Dubrovaka Republika izdala je dozvolu vikaru fra Peregrinu 18. veljae 1349. GradSton bio je vjersko sredite Humske zemlje, a od 1333. godine pripadao je DubrovakojRepublici. Budui da Ston nije pripadao Bosanskoj banovini, Bosanska je vikarija na tom

podruju htjela imati samostan, pa je 1347. godine bosanski vikar fra Peregrin Saksonac

37 Gabrijel GRUBII, Popovi glagoljai, u: Kranska obitelj, XXII-2, Mostar, 1939., str. 53; Leon PE-TROVI, Popovi glagoljai, str. 87.

38 Leon PETROVI, Popovi glagoljai, str. 89.39 Usp. Andrija ZIRDUM, Svjetovni sveenici u Bosni i Hercegovini u tursko doba, u: Nova et vetera,

XXIX/1, Sarajevo, 1979., str. 132139; Andrija ZIRDUM, Franjevci i bosansko-humski krstjani, str. 536,bilj. 128.

40 Usp. Marko VEGO, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, Skuptina opine itluk,itluk, 1981., str. 214.


9/17

25

CCP 60 (2007.), str. 1733

uputio papi Klementu VI. (1342.1352.) molbu za odobrenje izgradnje franjevakih sa-mostana u Stonu i akovu, kako bi se stari i bolesni franjevci mogli onamo preseliti. Istegodine, 12. oujka, papa je dao odobrenje za gradnju samostana.41 Meu povjesniarima je

opeprihvaeno miljenje da je samostan sv. Nikole u Stonu sagradila Jelena, ena srpskogkralja Uroa I. Samostan je sagraen oko 1260. godine, a sruen je nakon odlaska bazili-janaca. Franjevci su poeli graditi novi samostan pod istim imenom, a gradnja je potpunodovrena 1389. godine.42

Dubrovani su podravali stonske franjevce u njihovu radu. U dubrovakim izvorimaostala su zabiljeena imena mnogih sveenika koji su bili na slubi u Stonu.43 Na sjednica-ma dubrovakih vijea esto su na dnevnom redu bili samostan i crkva u Stonu. Rasprav-ljalo se uglavnom o gradnji, adaptaciji crkve, plai sveenika, dugovima, imenovanjimaprokuratora itd.44 Osim toga, Dubrovani su znali poklanjati novane iznose franjevcimaBosanske vikarije za lemuzinu kao i za njihove osobne potrebe.45 Dubrovani su, u pi-smima papi, esto hvalili rad franjevaca. No kako je rasla opasnost od Osmanlija, tako sui Dubrovani nastojali kod pape dobiti dozvolu za odvajanje samostana Stonske kustodije,koji su bili na dubrovakom podruju, od Bosanske vikarije. Vijee umoljenih 6. listopada1463. donijelo je odluku da se samostani u Stonu, Slanom, Ombli i Konavlima odcijepeod Bosanske vikarije i zajedno sa samostanima u Dubrovniku i Daksi stvore vlastitu pro-vinciju, navodei da se franjevci navedenih samostana i ovi u Dubrovniku i Daksi mogujednako brinuti za due kao i ovi Bosanske vikarije.46Papa Pio II., bulomIneffabilis sum-mi prudentia od 16. veljae 1463., ujedinio je dvije kustodije u jednu, s nazivom VikarijaBosne i Dalmacije. Papa je naredio da se na generalnom kapitulu u Asizu 1464. godineprovede ujedinjenje, to je i uinjeno.47 To nije odgovaralo Dubrovakoj Republici, noona e s vremenom ipak ostvariti svoj cilj: bulom pape Pavla II.Inter curas multiplices od

41 Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. XI., JAZU, Zagreb,1913., str. 359360; Eusebius FERMENDIN,Acta Bosnae, str. 28; Dominik MANDI,Franjevaka Bo-sna, str. 58; Bazilije PANDI,Hercegovaki franjevci, str. 13.

42 Josip SOPTA, Franjevci Bosanske vikarije ..., str. 182; Jaroslav IDAK, Vjerski odnosi u Stonu i naStonskom ratu (Peljecu) u srednjem vijeku, u:Historijski zbornik, 1, Zagreb, 1980.1981., str. 280.

43 Mihailo J. DINI, Iz dubrovakog arhiva, sv. II, SANU, Zbornik za istoriju, knjievnost i jezik srpskognaroda, III. odeljenje, knjiga 20, Beograd, 1963., str. 318; Nela LONZA Zdravko UNDRICA, Odlukedubrovakih vijea 13901392, HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik,2005., str. 81; Josephus GELCICH, (ur.), Monumenta Ragusina.Libri reformationum, JAZU, Monumentaspectantia historiam Sclavorum meridionalium, vol. XXVII, sv. III, Zagrabiae, 1895., str. 276; Josip LUI(ur.), Spisi dubrovake kancelarije, III, JAZU, Zagreb, 1988., str. 296.

44 Mihailo J. DINI,Iz dubrovakog arhiva, sv. II, str. 42, 218; Mihailo J. DINI, Odluke vea Dubrovakerepublike, sv. I, SAN, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, od. III, knj. 15, Beograd, 1951.,str. 83, 205, 239, 245, 256, 281, 288, 308; Mihailo J. DINI, Odluke vea Dubrovake republike, sv. I, str. 42;Josephus GELCICH, (ur.),Monumenta Ragusina.Libri reformationum, JAZU, Monumenta spectantia histo-riam Sclavorum meridionalium, vol. XIII, sv. II, Zagrabiae, 1882., str. 35, 54.; Mihailo J. DINI,Iz dubro-vakog arhiva, sv. II, str. 8889; Nella LONZA Zdravko UNDRICA, Odluke dubrovakih vijea, str. 60,93, 266, 271; Josephus GELCICH (ur.), Monumenta Ragusina, sv. III, str. 193; Mihailo J. DINI, Odlukevea Dubrovake republike, sv. I, str. 89.

45 Nella LONZA Zdravko UNDRICA, Odluke dubrovakih vijea, str. 135, 191, 314.46 Dominik MANDI, Acta franciscana Hercegovinae. Provinciarumquefinitimarum tempore dominationis

Othomanae, tom I, ab annum 1463.1699., Povjesno drutvo za prouavanje prolosti jugoslavenskih franje-vaca, Mostar, 1934., str. 3.

47 Eusebius FERMENDIN,Acta Bosnae, str. 251. Usp. Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 126127;Josip SOPTA, Franjevci Bosanske vikarije ..., str. 181182.


10/17

26


19. svibnja 1465. Stonska kustodija postala je samostalnom vikarijom. Stonski je samo-stan ostao u sastavu Bosanske vikarije sve do 1484. godine, kada je osnovana Dubrovakavikarija koja e 1517. godine postati dubrovaka franjevaka provincija.48

2.2. Samostan u Novom

U tekstu fra Bartola Pizanskog, koji govori o Duvanjskoj kustodiji, pie da je, uz tvrdigrad Novi na Neretvi, bosanski ban Stjepan II. Kotromani, ili njegov nasljednik i sinovacTvrtko I., podigao franjevaki samostan oko 1350.godine kako bi se pobrinuo za katoli-ke u Humskoj zemlji i suzbio krivovjerje.49 Novi je 1434. godine bio u rukama PavlaJurjevia, a od 1444. do 1456. godine drao ga je herceg Stjepan. Kada je 1471. godinepao Poitelj, Turci su zauzeli i Novi. Prilikom zauzimanja Novog vjerojatno je sruen ifranjevaki samostan.50

U dubrovakim se izvorima nalaze podaci o samostanu u Novom. U srpnju 1383. godinegvardijan samostana male brae castri Novi de Narento primio je 5 perpera iz oporunogzapisa jednog Dubrovanina za radove na crkvi. Time je potvreno gledite da se franje-vaki samostan Novi, iz popisa Bartola Pizanskog, nalazio kod grada Novog, na desnojobali Neretve, u upi Luci.51 U testamentu Ruhe, ene Milogosta Stankovia, pisanom7. rujna 1372., spominje se frater Ziuchus ordinis minorum de monasterio de Norin.52

2.3. Samostan u Imotskom

Imotska krajina, poslije pada Mladena ubia, dolazi pod vlast Nelipia. Nakon osnutkaMakarske biskupije poetkom 14. stoljea, jedno joj je vrijeme pripadao i Imotski, a za

vrijeme banovanja Stjepana II. Kotromania neko je vrijeme pripadao Duvanjskoj bi-skupiji.53 Samostan se prvi put spominje 1343. godine. Najprije je sagraen kod izvorarijeke Vrlike, a nakon toga je vie puta premjetan. Od njega potjeu dva dananja samo-stana, u Omiu i u gradu Imotskom. Poznato je da je taj samostan, prilikom boravka uBosni, obiao Jakov Markijski, koji govori da ga je zatekao u tronom stanju te savjetujefranjevcima da ga premjeste u Proloko blato. Dakle, pravi uzrok preseljenja bilo je sla-bo stanje samostana. Franjevci su sazidali crkvicu na otoku, to im je oteavalo dodir snarodom, ali ih je titilo od Turaka. Imotski je pao pod Turke 1459. godine, a Makarska1499. godine.54

48 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 239; Bozilije PANDI,Hercegovaki franjevci, str. 14.49 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 228230; Andrija NIKI, Srednjovjekovni franjevaki samo-

stani u Hercegovini, u:Hercegovina, 67(1415), Mostar, 2000.2001., str. 205.50 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 228230; Bazilije PANDI,Hercegovaki franjevci, str. 14;

Hazim ABANOVI,Bosanski paaluk, Svjetlost,Sarajevo,21982., str. 46.51 Dominik MANDI,Franjevaka Bosna, str. 228230; Desanka KOVAEVI-KOJI, Franjevci u grad-

skim naseljima srednjovjekovne Bosne, str. 3637; Andrija NIKI, Srednjovjekovni franjevaki samosta-ni u Hercegovini, str. 205.

52 DAD,Distributiones Testamentorum (dalje:Distr. Test.), sv. 3, fol. 169, 7. 9. 1372.53 Ante UJEVI, Imotska krajina, Novinsko-izdavako poduzee Slobodna Dalmacija, Split, 1954., str. 61.54 Ante UJEVI, Imotska krajina, str. 56, 7071; Bazilije PANDI, Hercegovaki franjevci, str. 14; Karlo

JURII,Katolika Crkva ..., str. 109.


11/17

27

CCP 60 (2007.), str. 1733

O franjevcima u Imotskom dubrovaka graa ne govori mnogo. Oni se u Imotskom spo-minju u jednom dokumentu poetkom 15. stoljea, u kojem se navodi da su im upravnicicarine u Drijevima darovali 3 modija soli za njihove potrebe.55

2.4. Samostan u Mostaru

Prema biljekama fra Luke Vladimirovia, samostan u Mostaru je bio posveen sv. An-tunu.56 O djelovanju franjevaca na podruju dananjeg Mostara u literaturi je uglavnombilo prihvaeno miljenje da je njihov dolazak na ovo podruje vezan uz molbu hercegaStjepana aragonskom kralju Alfonsu I. iz 1454. godine da mu poalje nekoliko franjevacakoji bi utvrdili stanovnitvo njegove zemlje u pravovjerju. Alfonso I. udovoljio je herce-govoj molbi te je poslao vie napuljskih franjevaca, na elu s novim biskupom iz Ottane naSardiniji, fra Ivanom de Sallinisom Aureisom. Budui da Alfonsovo pismo nosi nadnevak

8. studenoga 1454., pretpostavljalo se da su ti franjevci na ove prostore mogli doi krajemstudenoga ili poetkom prosinca 1454. godine.57

Nasuprot tome miljenju, povijesna vrela svjedoe o njihovoj nazonosti jo dva desetlje-a ranije. D. Kovaevi-Koji donosi podatke u kojima se franjevci spominju na podrujuMostara prije toga. Tako se u oporuci Dekue iz Bia spominju franjevci de Novi deBisce, kojima je ostavila 15 perpera.58 Isto tako su 1437. godine za franjevce u Humu iz-dvojena 2 modija soli.59 Na osnovi spomena razliitih imena samostana Kovaevi-Kojidola je do zakljuka da je rije o jednom samostanu s vie naziva (Bie, Novi u Biu,Zahum de Bie, Hum).60 Nasuprot tomu, prema nekim autorima postoje indicije da su napodruju Mostara postojala dva samostana, jedan u Biu a drugi u Zahumu.61 Franjevcena podruju Mostara dubrovaki izvori vie puta spominju. U izvorima je takoer sau-

van i podatak da su upravnici carine u Drijevima izdvajali 2 modija soli za franjevce uBiu.62 U svakom sluaju, dubrovaki izvori najee spominju franjevce u Biu. Moese prihvatiti miljenje D. Kovaevi-Koji da je rije o istome mjestu, nazvanom raznimimenima, to potvruje i injenica da se u popisu Stonske kustodije meu franjevakimsamostanima u Humskoj zemlji ne spominje posebni samostan u Biu i posebni u Zahu-mu, a taj je prostor pripadao Stonskoj kustodiji. Teko je vjerovati da su na ovom prostorupostojala dva franjevaka samostana. Ostaje nepoznato gdje je tono taj samostan biopodignut, no moemo pretpostaviti da je to bilo u Biu, jer je ono bilo politiko srediteHumske zemlje u srednjem vijeku, to je svakako bilo od velike vanosti i za razvitak sa-mostana na tom podruju. Bie je, s gradom Blagajem, bilo kraljevski posjed, a nalazilo

55 DAD, Cons. Min. sv. 4, fol. 279, 19. 11. 1429.56 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 21.57 Dominik MANDI, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama otaca. Alma-

nah hercegovake franjevake omladine, Mostar, 1934./1935., str. 1035; Andrija NIKI, Srednjovjekovnifranjevaki samostani u Hercegovini, str. 214.

58 DAD, Test. Not., sv. 12, fol. 54, 12. 2. 1433.59 DAD, Cons. Min., sv. 7, fol. 170, 14. 11. 1437.60 Desanka KOVAEVI-KOJI, Franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, str. 3738.61 Usp. Marijan SIVRI, Nekoliko nepoznatih podataka o franjevcima u Zahumu i Biu kod Mostara u sred-

njem vijeku, u:Hercegovina, 19, Mostar, 2005., str. 4345.62 DAD, Cons. Min., sv. 4, fol. 254, 5. 6. 1429.


12/17

28


se na vanome kopnenom putu koji je iao dolinom Neretve. Uz to, treba imati na umu daje Blagaj bio jedno od sjedita bosanskih vladara,63 koji su potpomagali Katoliku crkvudajui potporu franjevcima.

2.5. Samostan u Ljubukom

Nisu pronaeni nikakvi povijesni izvori o gradnji samostana u Ljubukom. Zna se samoda je bio posveen sv. Katarini.64 Budui da se samostan u Ljubukom spominje u po-pisima franjevakih samostana poetkom 16. stoljea, pretpostavlja se da je osnovan u15. stoljeu. Prema ranijim miljenjima historiografije, osnutak samostana u Mostaru iLjubukom bio je vezan uz zamolbu hercega Stjepana napuljskom kralju Alfonsu I. iz1454. godine.65 Franjevci se u Ljubukom spominju ve prije, pa postoji mogunost da jesamostan osnovan najkasnije 1438. godine, kada se prvi put spominju franjevci u Ljubu-

kom. To se vidi iz podatka sauvanog u dubrova

kom arhivu koji kae da su upravnicicarine u Drijevima franjevcima u Ljubukom darovali 2 modija soli.66 Osim spomena

franjevaca, to je zapravo i prvi spomen Ljubukog. Time se opovrgava dosadanje milje-nje da se Ljubuki prvi put spominje 1444. godine, u oporuci Goislava Orlovia, koji jeobdario crkvu u Ljubukom, ne navodei njezina titulara.67

O osnutku tog samostana nema pouzdanih podataka, no u ljetopisima je ostala predajao njegovu ruenju. Prema predaji franjevakog reda, samostan u Ljubukom poruen je1563. godine kada su Osmanlije tragale za duvanjskim biskupom Danijelom. Ti se podacinalaze i kod Filipa Lastria i Nikole Lavanina.68 Franjevci su iz Ljubukog otili u Zao-strog i odatle se brinuli za svoje vjernike. Pronali su utoite kod humskih velikaa, braeJurjevia-Vlatkovia, koji su bili poznati prijatelji franjevaca. Naime, arko Vlatkovi da-

rovao im je crkvu svete Marije u Zaostrogu. Nakon to su 1499. godine Turci provalili doJadranskog mora, augustinci su uz pomo Kaia protjerali franjevce iz Zaostroga. Tomsu prilikom franjevci pobjegli arku Vlatkoviu u Klis, a on ih je nakon nekog vremenavratio. Jednako tako, franjevcima iz Proloca darovao je samostan u Makarskoj, koji jeposlije postao biskupski dvor makarskih biskupa.69

63 Desanka KOVAEVI-KOJI, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Naunog drutva BiH, knj. 18,Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knj. 14, Sarajevo, 1961., str. 159; Marijan SIVRI, Nekoliko ne-poznatih podataka ..., str. 45. O Biu i Blagaju vidi: Pavao ANELI, Bie i Blagaj, politiko srediteHumske zemlje u srednjem vijeku, u:Hercegovina, 1, Mostar, 1981., str. 4173; Pavao ANELI, Biei Blagaj, politiko sredite Humske zemlje u srednjem vijeku, u: Srednjovjekovne humske upe, Ziral, Mo-star, 1999., str. 223255.

64 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 19.65 Dominik MANDI, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru, str. 1034; Bazilije PAN-

DI,Hercegovaki franjevci, str. 15.66 DAD, Cons. Min., sv. 7, fol. 200, 20. 2. 1438.67 DAD, Test. Not., sv. 13, fol. 170, 21. 2. 1444. Usp. Desanka KOVAEVI-KOJI, O naselju Drijeva i njego-

vu poloaju, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XXIXXVII, Sarajevo, 1976., str. 33.68 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 1920, 2931.69 Bazilije PANDI, Hercegovaki franjevci, str. 22; Dominik MANDI, Etnika povijest Bosne i Herce-

govine, Ziral, Toronto Zrich Roma Chicago, 21982., str. 169; Karlo JURII, Katolika Crkva ...,str. 138; Mijo Vjenceslav BATINI,Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est viekova nji-hova boravka, sv. I, Tiskom Dionike tiskare, Zagreb, 1881., str. 144.


13/17

29

CCP 60 (2007.), str. 1733

2.6. Samostan u Konjicu

U vrijeme kralja Tvrtka I. (1353.1391.) franjevci su sagradili crkvu i samostan u Konji-

cu. Iz biljeaka fra Luke Vladimirovia vidi se da je samostan u Konjicu bio posveensv. Ivanu Krstitelju.70 Prema miljenju B. Pandia, taj samostan, koji se u srednjem vijekuzvao Neretva, bio je stariji od samostana u Mostaru i Ljubukom. Nalazio se na desnojstrani rijeke Neretve. S lijeve strane Neretve nalazilo se naselje Podbiograd, gdje su biligusto naseljeni pripadnici Crkve bosanske. Budui da su franjevci doli u Bosnu obraatipripadnike Crkve bosanske, B. Pandi pretpostavlja da je tu trebao rano biti osnovansamostan, iako povijesni izvori o tome ute.71

Dubrovaki su izvori vrlo krti s podacima o tom samostanu. Postoji podatak s nadnev-kom 11. veljae 1440. da su upravnici carine u Drijevima izdvojili 2 modija soli za fra-njevce u Konjicu.72

Samostan se spominje 1511. godine kada su stanovnici Konjica pred neretvanskim kadi-

jom priznali franjevcima pravo vlasnitva na mjestu Pod (dananja Musala), gdje im jeprije bio samostan, i tom im prilikom darovali novosagraenu kuu za primanje prolazni-ka.73 Prema franjevakim ljetopisima, samostan u Konjicu poruen je 1524. godine.74

Zakljuak

Iz popisa Bosanske vikarije vidi se da su franjevci svojim djelovanjem pokrili cijeli bo-sansko-humski prostor, s izuzetkom istonog dijela Humske zemlje. Razlog njihove na-zonosti samo u zapadnom dijelu Huma moemo traiti u razliitosti crkvene jurisdikcijeu istonom Humu, koji je imao drukiju politiku i kulturnu tradiciju od zapadnog Huma,

a na tom su podruju djelovali sveenici pod jurisdikcijom dubrovakog nadbiskupa. Uzapadnom Humu franjevci su naili na veliku podrku kod Jurjevia-Vlatkovia. Franje-vaki su samostani bili najvrjednija uporita za odravanje katolicizma u Humskoj zemlji.Svi ti samostani bili su porueni nakon dolaska Osmanlija.

Zasluge franjevaca, o kojima svjedoe brojni izvori, ne bi trebalo preuveliavati, a jo ma-nje podcjenjivati. Iako njima pripadaju velike zasluge za odravanje katolicizma, ne trebazanemariti ni rad sveenika glagoljaa, koji su tu djelovali jo prije njihova dolaska. Iakosu franjevci u opoj nestaici klera nalazili potporu u sveenicima glagoljaima, postojalesu i neke nesuglasice izmeu njih.

70 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 21.71 Bazilije PANDI,Hercegovaki franjevci, str. 21.72 DAD, Cons. Min., sv. 8, fol. 130, 11. 2. 1440.73 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 89.74 Dominik MANDI,Acta franciscana Hercegovinae, sv. I, str. 1822.


14/17

30


POPIS IZVORA I LITERATURE

Neobjavljeni izvori iz Dravnog arhiva u Dubrovniku

Acta Consilii Minoris, ser. 5, sv. 4, 6, 7, 8.

Distributiones Testamentorum, ser. 10-2, sv. 3, 4, 6.

Diversa Cancellariae, ser. 25, sv. 30.

Lamenta de foris, sv. 6.

Lettere di Levante, ser. 27-1, sv. 3.

Testamenta Notariae, ser. 10-1, sv. 6, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 18.

Objavljeni izvori i literatura

ANELI, Pavao, Bie i Blagaj, politiko sredite Humske zemlje u srednjem vijeku, u:Herce-govina, 1, Mostar, 1981., 4173.

ANELI, Pavao, Bie i Blagaj, politiko sredite Humske zemlje u srednjem vijeku, u: Sred-njovjekovne humske upe, Ziral, Mostar, 1999., 223255.

BATINI, Mijo Vjenceslav,Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est viekova nji-hova boravka, sv. I, Tiskom Dionike tiskare, Zagreb, 1881.

BLOCH, Marc,Feudalno drutvo, Golden marketing, Zagreb, 2001.

BOGOVI, Mile, Put glagoljice od redovnika preko seoskih sveenika do biskupskog dvora, u:Croatica christiana periodica, 41, Zagreb, 1998., 5370.

REMONIK, Gregor, Ostaci arhiva bosanske franjevake vikarije, u:RadoviNaunog drutvaNR Bosne i Hercegovine, 3, Sarajevo, 1955., 556.

IRKOVI, Sima, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd,1964.

DINI, Mihailo J., Iz dubrovakog arhiva, sv. II, SANU, Zbornik za istoriju, knjievnost i jeziksrpskog naroda, III. odeljenje, knjiga 20, Beograd, 1963.

DINI, Mihailo J., Odluke vea Dubrovake republike, sv. I, SAN, Zbornik za istoriju, jezik i knji-evnost srpskog naroda, III. od., knj. 15, Beograd, 1951.

DRAGANOVI, Krunoslav, Katolika Crkva u sredovjenoj Bosni, u:Povijest Bosne i Hercego-vineod najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 31998., 685766.

DAJA, Sreko M.,Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee.Dobafra Grge Ilijia (17831813), Kranska sadanjost, Zagreb, 1971.

DAJA, Sreko, M., Od bana Kulina do austro-ugarske okupacije, u: Katolianstvo u Bosni iHercegovini, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1993., 3779.

FARLATI, Daniele,Illyricum sacrum, sv. I, Apud Sebastianum Coleti, Venetiis, 1751.; sv. VI, ApudSebastianum Coleti, Venetiis, 1800.

FERMENDIN, Eusebius,Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documen-torum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., Academia scientiarium et artium slavorummeridionalium, Zagrabiae, 1892.

GELCICH, Josephus, (ur.) Monumenta Ragusina. Libri reformationum, JAZU, Monumenta spec-tantia historiam Sclavorum meridionalium, vol. XIII, sv. II, 1882.; vol. XXVII, sv. III, Zagra-biae, 1895.; vol. XXVIII, sv. IV, Zagrabiae, 1896.


15/17

31

CCP 60 (2007.), str. 1733

GRUBII, Gabrijel, Popovi glagoljai, u:Kranska obitelj, XXII-2, Mostar, 1939., 5253.

JELENI, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, sv. I, Prva hrvatska tiskara Kramari i M. Ragu,Sarajevo, 1912.

JURII, Karlo, Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine,Kranska sadanjost, Zagreb, 1972.

KNIEWALD, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, u: Rad JAZU,270, Zagreb, 1949., 115276.

KOVAEVI-KOJI, Desanka, Franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, u:Ra-dovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost, 3, Sarajevo, 1995., 3345.

KOVAEVI-KOJI, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Ma-slea, Sarajevo, 1978.

KOVAEVI-KOJI, Desanka, O naselju Drijeva i njegovu poloaju, u: Godinjak Drutvaistoriara Bosne i Hercegovine, XXI-XXVII, Sarajevo, 1976., 2937.

KOVAEVI-KOJI, Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Naunog drutva BiH,

knj. 18, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knj. 14, Sarajevo, 1961.LONZA, Nella UNDRICA, Zdravko, Odluke dubrovakih vijea 13901392, HAZU, Zavod za

povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik, 2005.

LUI, Josip (ur.), Spisi dubrovake kancelarije, sv. III, JAZU, Zagreb, 1988.

MANDI, Dominik,Acta franciscana Hercegovinae. Provinciarumquefinitimarum tempore domi-nationis Othomanae, tom I, ab annum 1463.1699., Povjesno drutvo za prouavanje prolostijugoslavenskih franjevaca, Mostar, 1934.

MANDI, Dominik, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Ziral, Chicago Roma Zrich To-ronto, 21979.

MANDI, Dominik,Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine, Ziral, Chicago Rim, 1978.

MANDI, Dominik,Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, Toronto Zrich Roma Chi-cago, 21982.

MANDI, Dominik, Franjevaka Bosna. Razvoj i uprava Bosanske Vikarije i Provincije1340.1735., Hrvatski povijesni institut, Rim, 1968.

MANDI, Dominik, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama ota-ca. Almanah hercegovake franjevake omladine, Mostar, 1934./1935., 1035.

NIKI, Andrija, Franjevci u Hercegovini u doba fra Matije Divkovia (15631631), Zaviajnaknjinica, Mostar, 1985.

NIKI, Andrija, Srednjovjekovni franjevaki samostani u Hercegovini, u: Hercegovina, 67(1415), Mostar, 2000.2001., 203223.

PANDI, Bazilije, Hercegovaki franjevci. Sedam stoljea s narodom, Ziral, Mostar Zagreb,2001.

PETROVI, Leon, Popovi glagoljai, u:Napredak. Hrvatski narodni kalendar za 1936., Saraje-vo, 1935., 8695.

PULJI, Ivica, Crkvene prilike u srednjovjekovnoj Humskoj zemlji, u:Zbornik znanstvenog sim-pozijaPovijest hrvatskog Poitelja, Opinsko poglavarstvo apljina MALA ma Zagreb,apljina Zagreb, 1996., 88151.

RUNJE, Petar,Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai, Provincijalat franjevaca treore-daca, Zagreb, 2001.


16/17


17/17

33

CCP 60 (2007.), str. 1733

Summary

FRANCISCANS AND THEIR CONVENTS IN THE HUM

The female author in this article deals with arrival and working of the Franciscans in

the Hum area, the importance of the foundation of their convents, but he also deals with

working of the Glagolitic priests in Hum. Convents in Hum were built from 14th to 15th

century and they were built in Ston, Novi Imotski, Mostar and Ljubuki. These convents

became permanent and important bases of the Catholic Church. The Franciscans were

working on the entire Bosnian-Hum area with the exception of the eastern part of the Hum

area. Although the Franciscans gave an important contribution for developing Catholi-

cism in this area, neither the importance of the work of the Glagolitic priests should be

neglected.

KEY WORDS: Hum, the Franciscans, convent, Glagolitic priests, Catholicism.

Documents

DIJANA KORAĆ Franjevci i njihovi samostani u Humu