Dijete osnovnoškolske dobi

Kutak za aforizam

• Ĉovjekov ţivot se moţe podijeliti u tri razdoblja:

• "Moj tata je jaĉi od tvog tate",

• "Ali tata, ne shvaćaš ti to",

• "Moj tata je uvijek govorio..."

Sličnosti i razlike

• Postoje jasni obrasci koji se javljaju u

odreĊeno doba – opće znaĉajke koje

oznaĉavaju uobiĉajeni razvojni obrazac,

no oni nisu kriterij koje svako dijete

odreĊene dobi treba postići.

• Svako dijete je zasebna jedinka,

jedinstveno po utjecaju nasljeĊa,

kulture, obitelji, okoline, zdravlja... –

jedinstvena liĉnost.

Razvojne karakteristike

osnovnoškolske djece

• Tjelesni razvoj

• Kognitivni razvoj

• Razvoj paţnje

• Razvoj pamćenja

• Razvoj govora

• Emocionalni i socijalni razvoj

• Razvoj pojma o sebi

Razvoj djeteta predškolske i rane

školske dobi

Razvoj djeteta predškolske i rane

školske dobi

• Tjelesni razvoj – promjene u tjelesnom izgledu i motoriĉkim vještinama

• Motorički razvoj – povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopĉavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina...)

Čitanje i pisanje Šestogodišnje i sedmogodišnje dijete:

• Prepisivanje s ploĉe teško je

šestogodišnjacima i ne treba to traţiti

od njih

• Teško im je ostavljati razmak izmeĊu

rijeĉi i ostajati na istoj crti pri pisanju.

• Sposobnost slijeĊenja oĉima dovoljna

je za uspješno ĉitanje.

• Ispravno i sigurno rabi olovku (7

godina).

• Sigurno povlaĉi okomite, vodoravne i

kose crte.

• Sve uspješnije piše slova i brojke.

• Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i

brojki te likova koje precrtava.

Spremnost za školu

• Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu. Razlikuju se po

spremnosti za školu.

• Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest godina i osam

mjeseci, teško joj ide skoro sve što se radi u školi. Spora je, dugo

traži bilježnicu ili pribor u torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki

su joj znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često briše. Ne

može izdvojiti početni glas neke riječi i pri tome katkad zaplače. Na

odmoru je vedrija, ali pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva

čeka odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro trčeći kući.

• Dţevdet Hadţiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST ZA UĈENJE

ĈITANJA, URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html

Kognitivni razvoj – Jean Piaget -

Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina)

• Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom.

• Ireverzibilnost – nemogućnost logiĉkog povezivanja uzajamno ovisnih predodţaba.

• Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaţa ili zna.

• Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.

Piaget - Predoperacijsko razdoblje

(2 – 7 godina)

• Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaţa.

• Transduktivno prosuĊivanje – nemogućnost meĊusobnog povezivanja i usporeĊivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuĊivanje.

• Ograniĉenja predoperacijske misli ometaju dijete u logiĉkom prosuĊivanju koje poĉiva na naĉelima konzervacije (mase, teţine, volumena, kontinuirane veliĉine, broja)

• A

• B

Što savjetovati učiteljima?

• SMISLENO UĈENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUĈIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

Razvoj paţnje

• Hotimiĉna paţnja djeteta izmeĊu 6 i 7

godina varira od 10 do 15 minuta.

• Trajanje aktivnosti moţe biti i do sat

vremena s povremenim otklonima kao

spontanim odmorima.

Razvoj pamćenja

• PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje sloţenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja ĉestica – mlaĊa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard, yard; cat, cat, cat; man, man, man; desk, desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk).

• Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaniĉko ponavljanje, a zatim poĉinje strukturiranje ponavljanja.

Razvoj pamćenja

• Metamemorija - znanje o vlastitom pamćenju i

strategijama koje nam pomaţu da bolje pamtimo -

djeca u dobi 5 do 6 god. shvaćaju da se poznate

ĉestice lakše pamte od nepoznatih, kraće od duţih,

da je prepoznavanje lakše od dosjećanja, da tijek

vremena doprinosi zaboravljanju - u drugim

podruĉjima metamemorija je relativno ograniĉena

(uĉenje smisla i dr.).

• MlaĊa djeca sklona preuveliĉavanju sposobnosti

upamćivanja - starija djeca su realistiĉnija.

Što savjetovati učiteljima?

• POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŢANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŢAVANJA PAŢNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŢBAMA.

• POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA.

• POTREBNO JE POUĈAVANJE UĈENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.

Razvoj govora

• U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste reĉenica kao i odrasli.

• Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “neĉistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatiĉka pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padeţu i broju.

• Upotreba govora u predškolskoj dobi moţe biti posve egocentriĉna, djeca ĉesto govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne rijeĉi; egocentriĉni govor se još ĉesto sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili raĉunaju. Prvoškolci takoĊer ne razumiju promjenu smisla u reĉenici ako se neki dijelovi razliĉito naglašavaju.

Emocionalni razvoj • 5 – 6 godina – mogu doţivjeti ambivalentne emocije

(opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja

• 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu rijeĉi za emocije koje pasivno posjeduju

Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:

• Sve su rjeĊe eksplozije bijesa

Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:

• Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom

• UviĊa negativan uĉinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja

Emocionalni razvoj Strahovi:

• Brojna istraţivanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo ĉesto izraţene strahove i fobije.

• Neki od ĉestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono...), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće...

• Neki od ĉestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon priĉanja strašnih priĉa, filmova, pojaĉava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja)...

Razvoj pojma o sebi

• Djeca, na osnovu pohvala i komentara okoline

i usporedbe s drugom djecom, vrednuju svoje

osobine, stvaraju mišljenje o vlastitoj

vrijednosti i povezuju osjećaje s onim što misle

o sebi.

• Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” – osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.

Odnos prema vršnjacima • U predškolskom dobu djeca

uĉe vještine dogovaranja i

suradnje u igri.

• Prijatelji su za dijete oni koji su

prema njemu dobri i s kojima

je lijepo igrati se. Prijateljstva

su u toj dobi ĉesto privremena.

Stabilnost prijateljstava

povećava se s dobi djece.

• Djeca u dobi od 5 do 7 godina

još uvijek ne prave razliku

izmeĊu “dobrih” i “najboljih”

prijatelja.

Što savjetovati učiteljima? • TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ

IGRU.

• UĈITELJI TREBAJU PRIHVATITI UĈENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UĈENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UĈE.

• POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI.

• DJECU TREBA PODUĈAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOĈAVAJU SVOJ NAPREDAK.

• TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŢAVANJE SVOJIH ŢELJA UVIDI I ŢELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŢNO OBJASNITI.

• POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI – TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAĈIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.

Razvoj djeteta od 8 do 10 godina

Tjelesni razvoj

• Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vjeţbe.

• Postoje velike razlike meĊu djecom.

• Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, voţnja bicikla, igranje nogometa, voţnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snaţnu potrebu za kretanjem koja u odreĊenoj mjeri opada s poĉetkom puberteta.

• Razvoj fine motorike

Tjelesni razvoj

• Djevojĉice poĉinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teţe od djeĉaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a djeĉaci tada tek ulaze u tu etapu.

Što savjetovati učiteljima?

Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP –

VERN

Kognitivni razvoj • Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija

• Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno – djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih – mogućnost logiĉnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadrţajima

• Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentriĉno mišljenje u fazu u kojoj poĉinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuĊeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi poĉinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati paţnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.

• Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s oĉuvanjem koliĉina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najoĉitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz ĉaše u zdjelu postaje niţi, ali istodobno i širi). Drugim rijeĉima, mišljenje djece te dobi nije više iskljuĉivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.

Što savjetovati učiteljima?

• DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO

UKLJUĈIVANJE U NASTAVNI PROCES.

VAŢNO JE POTICATI DJECU DA SAMA

ISTRAŢUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO

STJEĈU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE.

STOGA UMJESTO FRONTALNOG

POUĈAVANJA VALJA OSIGURATI

OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ

RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI

OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S

OKOLINOM.

Razvoj paţnje

• Poboljšava se kontrola paţnje. Povećava se trajanje, a smanjuje

lakoća odvraćanja. Npr. dogaĊaji u kući sve manje odvraćaju paţnju

kod gledanja televizije.

• Povećava se prilagodljivost paţnje – mlaĊa djeca se usredotoĉuju

na više nevaţnih strana zadatka koji trebaju napraviti. Mijenja se

planiranost paţnje – ako dijete, koje je mlaĊe, treba usporediti dvije

slike, promatrat će ih bez plana – starije dijete usporeĊivat će jednu

po jednu pojedinost na slici. Tako, mlaĊi ĉitaĉi imaju istu brzinu

ĉitanja bez obzira na teţinu teksta, a uvjeţbani ĉitaĉi mijenjaju brzinu

ĉitanja prema teţini teksta, što znaĉi da lakše i poznatije tekstove

ĉitaju brţe.

• Opseg (koliko stvari moţemo zahvatiti paţnjom) i zadrţavanje

paţnje (koliko se dugo moţe biti koncentriran na neki sadrţaj)

povećava se s dobi. MlaĊa su djeca “rastresenija” od starije.

Razvoj paţnje

• Oko 5% djece (oko ĉetiri puta ĉešće kod djeĉaka nego djevojĉica) imaju teškoće u odrţavanju paţnje ĉesto povezane s hiperaktivnim poremećajem.

• Vjeruje se da ove teškoće imaju poĉetak u ranom djetinjstvu, iako se većina sluĉajeva ne dijagnosticira do poĉetka školovanja.

• Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak paţnje, pojaĉana aktivnost i izljevi srdţbe, što oteţava rano dijagnosticiranje manjka paţnje i hiperaktivnog poremećaja.

Razvoj pamćenja • Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike

razlike – u uspješnosti i korištenju strategija.

• Ĉini se da školski sustav ne koristi dovoljno

spoznaje iz ovog podruĉja.

• Na odreĊene procese obrade podataka

moţemo znatno djelovati.

ČEMU MOŢEMO POUČITI DJECU?

• UVJETI ZA UĈENJE

• STRATEGIJE PAMĆENJA –

PONAVLJANJE, ELABORACIJA,

MNEMOTEHNIKE

• STRATEGIJE UĈENJA

• UVJEŢBAVANJE – NA RAZLIĈITIM

PREDLOŠCIMA

• PONAVLJANJE – KORIŠTENJE

PREDLOŢAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE,

KOGNITIVNE MAPE TEKSTA

• UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.

Razvoj govora

• Oko 10% osmogodišnjaka još uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š).

• Prosjeĉan šestogodišnjak raspolaţe s oko 8 do 14 tusuća rijeĉi, a izmeĊu 9. i 11. godine rjeĉnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća rijeĉi – ĉini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito vaţno za širenje rjeĉnika.

• U ovom razdoblju djeca nauĉe i nepisana pravila govora – ĉekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jaĉinom glasa.

Emocionalni razvoj • Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom

djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su meĊu posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije.

• Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauĉi dobro upravljati svojom srdţbom ili nauĉi kako se umiriti ili biti empatiĉno, stvara prednost za cijeli ţivot.

• Strahovi - boje se fiziĉkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, poţara, odbacivanja vršnjaka i sl., a kod mnoge djece zadrţavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.

Strahovi kod školske djece

Radovi djece u programu Ja to mogu Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001.).

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Radionice za djecu

Vjeţba:

• “Gdje je strah?” -

Gdje strah poĉinje,

kako se širi, kakve bi

strah bio boje da je

u boji, koliko je strah

velik?

• Diskusija – koja su

mjesta najĉešće

oznaĉena, koje boje,

kako se strah širi?

Gdje je strah?

Crteţ učenice 5.

razreda u vjeţbi

“Gdje je strah?”

(Gdje strah

poĉinje, kako se

širi, kakve bi strah

bio boje da je u

boji, koliko je

strah velik?)

Što savjetovati učiteljima? ŠTO UĈITELJI MOGU UĈINITI DA BI SPRIJEĈILI ILI SMANJILI

STRAH KOD UĈENIKA:

• koristiti suradniĉko uĉenje, projektnu nastavu

• poticati grupni rad, rad u parovima kao i individualni, a izbjegavati frontalni rad

• odnositi se prijateljski prema uĉenicima uz razumijevanje i prihvaćanje, izbjegavati kritike i ruganje

• izbjegavati sarkazam i dvoznaĉne poruke u komunikaciji

• koristiti humor i smijeh

• ne organizirati «prozivanja za ocjenu», već pratiti i ocjenjivati uradak uĉenika

• postavljati individualizirane zahtjeve

• omogućavati aktivnosti koje će dovoditi do uspjeha

• poticati suradniĉku, nenatjecateljsku atmosferu u razredu

Odnos prema vršnjacima

• Za vrijeme srednjeg djetinjstva, u niţim razredima osnovne škole, prijatelji

su oni koji se meĊusobno pomaţu i vjeruju jedni drugima.

• Prijatelji se vole zbog odreĊenih osobina, a ne samo zbog zajedniĉke igre.

Raste vrijeme posvećivanja prijateljima u odnosu na druţenje s odraslima.

• Prijatelji su najĉešće istog spola, tek pred kraj ovog razdoblja djeĉaci i

djevojĉice poĉinju posvećivati više vremena jedni drugima.

• Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o svojim osjećajima i

mislima, postupcima i odnosima s drugima. Potrebni su im prijatelji s

kojima mogu razmijeniti iskustva o zadovoljstvima i frustracijama.

• 6 do 11 % djece u osnovnoj školi nemaju prijatelje, a upravo ta socijalna

izoliranost najbolje predviĊa traţenje pomoći psihijatra ili psihologa u

adolescentnoj ili odrasloj dobi.

• Prihvaćenost djece od vršnjaka povezana je s ljubavlju, prihvaćanjem i

dosljednošću u odgoju.

Razvoj pojma o sebi

• Osnovnoškolci u opise samih sebe uvode termine koji se

odnose na njihove tjelesne, socijalne i intelektualne

sposobnosti i uspješnost te opaţanje uspjeha u školi

• Vaţne su osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake i

vlastitu emocionalnu zrelost.

• Djeĉacima su vaţnije njihove sposobnosti i talenti, a

djevojĉicama tjelesni izgled i uspjeh meĊu vršnjacima.

• Naĉin na koji dijete vidi samo sebe, znaĉajno utjeĉe na

njegove osjećaje, njegov rad i konaĉno na njegovo

postignuće.

Radionice za djecu - ciljevi

• Prihvatiti na realan način vlastite osobine

• Razumjeti relativnost «dobrih» i «loših» osobina

• Razumijevanje razlika u osobinama i njihovo uvaţavanje

Što savjetovati učiteljima?

• BUDITE JASNI U DAVANJU UPUTA, POSTAVLJANJE JASNIH OĈEKIVANJA VRLO JE VAŢNO

• VALJA IZBJEGAVATI SARKASTIĈAN HUMOR, DJECA SU VLASTITI NAJŢEŠĆI KRITIĈARI.

• PITANJA PRIJATELJSTVA I PRAVEDNOSTI SU VAŢNA; PRIMIJENITE GRUPNE I TIMSKE IGRE I NATJECANJE KAKO BISTE VJEŢBALI SOCIJALNU INTERAKCIJU.

Individualne razlike

• U svakom podruĉju razvoja normalan je raspon od

oko dvije godine.

• Ĉesto meĊu djecom jednake kronološke dobi

nalazimo velike razvojne razlike.

• Jedno dijete moţe imati razliĉit stupanj razvoja u

razliĉitim podruĉjima (npr. šestogodišnjak moţe

ĉitati kao uĉenik trećeg razreda, a imati naglašenu

potrebu natjecanja kao većina šestogodišnjaka).

Razlike izmeĎu dječaka i

djevojčica

• Djeĉaci i djevojĉice razvijaju se po istom obrascu, ali su

djeĉaci pri upisu u osnovnu školu u prosjeku razvojno mlaĊi

od djevojĉica.

• Prema istraţivanjima kod neuspjeha djevojĉice više rješavaju

problem i krive sebe za lošu ocjenu, djeĉaci u većoj mjeri

reagiraju emocionalno ili pokušavaju zaboraviti problem.

• U niţim razredima osnovne škole grupe vršnjaka sastoje se

obiĉno od djece istog spola i dobi. Grupe djeĉaka obiĉno su

veće i usmjerene na sportske i druge fiziĉke aktivnosti. Grupe

djevojĉica su manje i više su usmjerene na socijalnu

interakciju. Djevojĉice obiĉno imaju bliskije meĊusobne

odnose nego djeĉaci.

Razlike izmeĎu dječaka i

djevojčica

• Djeĉaci dobivaju na statusu ako su fiziĉki agresivni, dobri sportaši, hrabri, sposobni privuĉi paţnju i prijateljski su raspoloţeni prema drugim djeĉacima.

• Djevojĉice kod drugih djevojĉica cijene privlaĉnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloţenje i smisao za humor na vlastiti raĉun.

• Istospolne skupine djece su ĉeste u svim krajevima svijeta – ĉini se da djeci pomaţu nauĉiti ponašanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.

Pubertet i adolescencija

Pubertet i adolescencija • Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) misli se

na stadij spolnog sazrijevanja ĉovjeka, a pod adolescencijom ili mladenaštvom (lat. adolescere: odrastati) odreĊena dob ĉovjeka.

• Pubertet - vrijeme kad se postaje muškarac odnosno ţena; vrijeme kada postaje moguća reprodukcija. Traje više godina, moţe biti uzbudljivo vrijeme, ali mnogobrojne promjene mogu opterećivati dijete odnosno mladu osobu

• Adolescencija - Postavljanje dobnih granica adolescencije je više stvar našega mišljenja što je mladost ili mladenaštvo, uobiĉajeno je da se prema dobi razlikuju tri razdoblja adolescencije:

• rana adolescencija - od 10/11 – 14 godina

• srednja adolescencija - od 14 – 16/17 godina

• kasna adolescencija - od 16/17 – 21 godine

Kognitivni razvoj

• U predadolescenciji razmišljanje

postaje sve apstraktnije – dijete moţe

rješavati probleme koji ukljuĉuju

proporcionalno i analogijsko mišljenje.

Razvoj govora

• Kada djeca poĉnu meĊusobno raspravljati, to je znak da je govor izgubio egocentriĉno obiljeţje – djeca doista slušaju jedni druge.

• Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o odreĊenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izraţavati vlastite osjećaje i uţivljavati se u tuĊe.

Odnos prema vršnjacima • Oko jedanaeste godine, u predadolescentskom razdoblju,

prijatelji postaju ljudi koji razumiju jedan drugoga i koji dijele

najdublje misli i osjećaje.

• Prijateljstva postaju sve trajniji odnosi temeljeni na interesima i

osobinama, a neka od tih prijateljstava potraju i cijeli ţivot.

Povjeravanje prijateljima pomaţe riješiti mnoge probleme. Od

prijatelja se oĉekuje razumijevanje, prihvaćanje i povjerljivost.

Djeca procjenjuju prijatelje po tomu koliko im mogu povjeriti

svoje najdublje tajne.

• Djeca ove dobi ĉesto se druţe i u skupinama u kojima imaju

osjećaj sigurnosti. Skupine oblikuju zajedniĉki ukus i ĉlanovi

meĊusobno utjeĉu na naĉin oblaĉenja, izbor odjeće, glazbe,

naĉin ponašanja. Utjecaj vršnjaka djeluje sve više uz utjecaj

roditelja, a ponekad mu je i suprotan.

• U šestom razredu djeca formiraju skupine koje ukljuĉuju i

djeĉake i djevojĉice

Individualne razlike • Vrijeme ulaska u pubertet vrlo je

različito - djevojĉicama pubertet moţe poĉeti izmeĊu desete i petnaeste godine, a djeĉacima izmeĊu jedanaeste i šesnaeste godine .

• Brzina kojom adolescenti prolaze kroz pubertet razlikuje se jednako mnogo kao i dob u kojoj ulaze u pubertet, npr. nekim djevojĉicama treba svega jedna i pol godina da završe pubertet, a drugima ĉak pet godina.

• Ako zabiljeţimo trenutak kada je prvi uĉenik ušao u pubertet i pratimo cijelu skupinu sve dok posljednji uĉenik nije završio pubertet, vjerojatno bismo taj razred trebali pratiti punih 10 godina. – Moţete zamisliti kako velike razlike u zrelosti mogu postojati sredinom tog razdoblja i kako se mogu odraţavati na socijalne odnose, sliku o samome sebi i samopouzdanje.

Što savjetovati učiteljima?

• TEMPO RAZVOJA JE RAZLIĈIT – POTREBNO JE

PRILAGODITI ZADATKE MOGUĆNOSTIMA POJEDINOG

DJETETA ILI MANJIH SKUPINA UĈENIKA UMJESTO

CIJELOM RAZREDU; DJETETOV ŠKOLSKI USPJEH TREBA

ODREĐIVATI NA TEMELJU PRAĆENJA NJEGOVOG

NAPRETKA, A NE U USPOREDBI S POSTIGNUĆEM DRUGE

DJECE ISTE DOBI.

• PRI POUĈAVANJU VALJA VODITI RAĈUNA DA DO KRAJA

OSNOVNE ŠKOLE ODREĐENI BROJ DJECE NE

PRIMJENJUJE FORMALNO MIŠLJENJE, DOK SE VEĆINA

UĈENIKA NALAZI U TZV. PRIJELAZNOM RAZDOBLJU

IZMEĐU STUPNJA KONKRETNIH I FORMALNIH OPERACIJA.

NO, ĈAK I NAPREDNIJI UĈENICI, KOJI MOGU IZVODITI

FORMALNE OPERACIJE, UŢIVAJU U KONKRETNIM

PRIMJERIMA I AKTIVNOSTIMA.

Literatura • Apel, K. Masterson, J. J. (2004). Jezik i govor od roĊenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje

• Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001). Ja to mogu. Osijek: Nansen Dijalog Centar

• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za prvi razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji

• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za 2. do 4. razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji

• Hadţiselimović, Dţ. Spremnost za uĉenje ĉitanja. URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html

• Stangl, W. Die sozial-kognitive Entwicklung. Arbeitsblaetter URL: http://www. stangl-taller.at/

• Starc, B. i dr. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehniĉka knjiga

• Vasta, R.; Haith, M. M.; Miller, S. A. (1998). Djeĉja psihologija, Zagreb: Naklada Slap

• Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

• Wood, C. (1994). Yardstick for children. Greenfield, MA: Northeast Foundation

• Zarevski, P. (1994). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: «Naklada Slap»

• Ţivković, Ţ. (2005). Pamtim, pamtiš, pamti. Pamtimo, pamtite, pamte. Jastrebarsko: «Naklada Slap»

• Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima I. - Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. Đakovo: Tempo