57
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET DINO ČOVIĆ ISTRAŽIVANJE UČINAKA REGIONALNOG INTEGRIRANJA NA STRANE DIREKTNE INVESTICIJE DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2015.

DINO ČOVIĆ ISTRAŽIVANJE UČINAKA REGIONALNOG …oliver.efri.hr/zavrsni/842.B.pdf · SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET ISTRAŽIVANJE UČINAKA REGIONALNOG INTEGRIRANJA NA

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DINO ČOVIĆ

ISTRAŽIVANJE UČINAKA REGIONALNOG INTEGRIRANJA NA STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ISTRAŽIVANJE UČINAKA REGIONALNOG INTEGRIRANJA NA STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika regionalnih integracija Mentor: prof . dr. sc. Alen Host Student: Dino Čović JMBAG: 0081106884

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

Rijeka, svibanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD.................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ............................................................................................ 1

1.2. Radna hipoteza ..................................................................................................................... 2

1.3. Svrha i cilj istraživanja......................................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .............................................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ....................................................................................................................... 3

2. TEMELJNE ODREDNICE O REGIONALNIM INTEGRACIJAMA I STRANIM

DIREKTNIM INVESTICIJAMA ......................................................................................... 5

2.1. Regionalne ekonomske integracije, njihov značaj i karakter............................................... 5

2.2. Općeniti podaci o stranim direktnim investicijama ............................................................. 6

2.3. Motivi, značaj i trendovi za stvaranje regionalnih integracija .......................................... 10

2.4. Korelacija kretanja BDP-a i FDI-a na svjetskoj razini ...................................................... 12

3. ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA PRIMJERU

INTEGRACIJA IZVAN EUROPSKOG PROSTORA ....................................................... 15

3.1. Kretanje stranih direktnih investicija u NAFTA-i ............................................................. 17

3.2. Kretanje stranih direktnih investicija u ASEAN-u ............................................................ 19

4. ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA PRIMJERU

EUROPSKE INTEGRACIJE .............................................................................................. 25

4.1. Kretanje FDI prema zemljama porijekla ............................................................................ 28

4.2. Razvojne nejednakosti zemalja članica ............................................................................. 32

4.3. Tokovi stranih direktnih investicija u razvijenim zemljama članicama ............................ 34

4.3. Tokovi stranih direktnih investicija u manje razvijenim zemljama članicama .................. 35

5. PRIJEDLOG MJERA U ZEMLJAMA REGIONALNIH INTEGRACIJA ZA

POVEĆANJE STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA .................................................... 38

5.1. Mjere za poticanje inozemnih izravnih ulaganja ............................................................... 39

5.2. Mjere za ciljano privlačenje investicija ............................................................................. 40

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 45

LITERATURA ............................................................................................................................. 47

POPIS TABLICA ......................................................................................................................... 50

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................... 52

POPIS SLIKA ............................................................................................................................... 52

1

1. UVOD

Države svijeta se trude raznim politikama privući strane investitore jer ekonomska teorija danas

ne poriče pozitivne učinke FDI-a na gospodarski rast. Naravno to ne znači da ne postoje

negativne implikacije FDI-a na gospodarstvo, ali uz transparentne i efikasne mjere regulacije kao

i jasno definiranom strategijom razvoja zemlje, moguće je korigirati negativne učinke i iskoristiti

one pozitivne za gospodarski napredak.

Strane direktne investicije podrazumijevaju ulaganje stranog poduzeća u domaće poduzeće s

kojim strani ulagač stječe udio u osnovnom kapitalu domaćeg poduzeća te u skladu sa zakonom

stječe i sva druga prava po osnovi takvog ulaganja. Znači, strane direktne investicije ( foreign

direct investment – FDI), označavaju ulaganje stranog kapitala od strane poduzeća jedne zemlje u

poduzeće druge zemlje radi ostvarivanja zajedničkih interesa.

Strane direktne investicije (FDI), u svjetskoj ekonomiji, predstavljaju najznačajniji oblik

međunarodnih poslovnih aktivnosti. FDI osim prekograničnog kretanja kapitala podrazumijeva i

transfer znanja i tehnologije pa tako doprinosi rastu zaposlenosti, konkurentnosti i međunarodnoj

trgovini, a samim tim i ekonomskom rastu i razvoju lokalnog gospodarstva. Svjetska financijska i

ekonomska kriza 2008. godine uzrokovala je pad globalnih tijekova kapitala, zbog tog pada je

očekivani rast svjetskog gospodarstva došao u pitanje, pogotovo kod manje naprednih

tranzicijskih zemalja.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Strane direktne investicije nisu nikakva novina jer se iste pojavljuju samim početkom

međunarodne suradnje, a kroz povijest mijenjao se samo oblik i cilj investicija. Danas se strane

direktne investicije najviše realiziraju u nerazvijenim i manje razvijenim zemljama. Problem

ovog rada odnosi se na prikazivanje kretanja stranih direktnih investicija u regionalnim

integracijama te kakav je njen oblik i koji je cilj. Problem istraživanja je analizirati kakav učinak

imaju regionalne integracije na strane direktne investicije.

2

Predmet istraživanja čine strane direktne investicije unutar integracija izvan europskog prostora,

te strane direktne investicije unutar europske integracije.

1.2. Radna hipoteza

Iz problema i predmeta istraživanja izvedena je sljedeća radna hipoteza:

Hipoteza 1: U regionalnim integracijama na europskom prostoru i ostatku svijeta strane direktne

investicije kreću se prema novijim odnosno manje razvijenim zemljama članicama.

Hipoteza 2: Moguće je dokazati kako regionalne integracije u Europi i svijetu imaju pozitivne

učinke na povećanje stranih direktnih investicija

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Na temelju određenog problema i predmeta istraživanja, te postavljene radne hipoteze određeni

su svrha i ciljevi istraživanja.

Svrha istraživanja je analizirati kako regionalne integracije utječu na kretanje stranih direktnih

investicija i obrnuto, a temeljni cilj je prikazati važnost istih za daljnji razvoj zemalja unutar

integracija. Da bi se riješio problem i ostvario predmet istraživanja, dokazala radna hipoteza, te

postigli svrha i ciljevi istraživanja potrebno je dati odgovore na neka važna pitanja:

1.Što predstavlja pojam regionalnih integracija i stranih direktnih investicija?

2. Koje su važne značajke i komponente stranih direktnih investicija i regionalnih integracija?

3. U kakvim će uvjetima strane direktne investicije doprinijeti gospodarskom razvoju zemlje?

4. Koje su pretpostavke za maksimalno iskorištavanje stranih direktnih investicija?

1.4. Znanstvene metode

U istraživanju i pisanju ovog diplomskog rada koji nosi naslov Istraživanje učinaka regionalnog

integriranja na strane direktne investicije, korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna

3

metoda, metoda analize, metoda sinteze, metoda kompilacije, metoda klasifikacije, metoda

dokazivanja komparativna metoda, metoda deskripcije. Prilikom izrade korištena je literatura,

znanstveni časopisi te statističke publikacije domaćeg i inozemnog podrijetla.

U istraživanju su kombinirane različite metode prikupljanja pouzdanih i korisnih podataka i

informacija. S obzirom da su regionalne integracije i strane direktne investicije višestruko složen

fenomen, prikupljanjem podataka iz više izvora zaključci dobivaju na uvjerljivosti. Podaci

prikupljeni na različite načine za pojedine indikatore uređuju se prilikom njihovog opisa i koriste

se kao argumenti u izvođenju zaključaka.

1.5. Struktura rada

Strukturu ovog diplomskog rada čini pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom djelu UVODU iznesen je problem istraživanja, predmet istraživanja, radna hipoteza,

svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode te struktura rada.

Drugi dio nosi naslov TEMELJNE ODREDNICE O REGIONALNIM INTEGRACIJAMA I

STRANIM DIREKTNIM INVESTICIJAMA, a u njemu je objašnjen pojam, bitne značajke i

komponente stranih direktni investicija.

Treći dio nosi naslov ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA

PRIMJERU INTEGRACIJA IZVAN EUROPSKOG PROSTORA to je ujedno uz četvrti dio

i najvažniji dio ovoga rada. Ovaj dio rada je zanimljiv jer prikazuje rezultate istraživanja.

Četvrti dio nosi naslov ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA

PRIMJERU EUROPSKE INTEGRACIJE u sklopu njega razrađene su strane direktne

investicije u manje razvijenim i razvijenim Europskim zemljama.

4

Peti dio nosi naslov PRIJEDLOG MJERA U ZEMALJAMA REGIONALNIH

INTEGRACIJA ZA POVEĆANJE STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA u sklopu njega

razrađene su preporuke za povećanje stranih direktnih investicija u odabranim zemljama.

U posljednjem dijelu ZAKLJUČKU dana je sinteza cjelokupnog rada, te su navedene spoznaje

do kojih se došlo tijekom istraživanja.

5

2. TEMELJNE ODREDNICE O REGIONALNIM INTEGRACIJAMA I

STRANIM DIREKTNIM INVESTICIJAMA

2.1. Regionalne ekonomske integracije, njihov značaj i karakter

Prema Antevski (2007:169), regionalna ekonomska integracija je poslijeratni fenomen Drugog

svjetskog rata, a njen značaj konstantno raste. Smatra se da su glavni razlozi za takav razvoj

događaja sljedeći:

1. Veliki utjecaj međunarodnih političkih faktora na obnovu i ujedinjenje, podjelu poslijeratne

Europe.

2. Proces dekolonizacije tijekom šezdesetih i rast broja država u svijetu.

3. Nastojanje nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju da kroz neki od oblika regionalne

integracije ubrzaju ekonomski razvoj.

4. Spor proces multilateralne liberalizacije međunarodne trgovine.

Posljednje je glavni uzrok bujanja regionalnih integracija od početka devedesetih.

Većina teorijskih i empirijskih istraživanja o regionalnim ekonomskim integracijama bavi se

pitanjem doprinosa regionalnih integracija liberalizaciji trgovine, povećanju blagostanja članica i

zemalja izvan njih. Takva problematika teško nalazi odgovore obzirom da postoje argumenti za i

protiv regionalnih integracija te skeptični stavovi o korisnosti integracija. Ti su stavovi često

povezani i sa pitanjem koristi od otvorenosti privrede prema inozemstvu. Uvjeti primanja novih

članica u integraciju često su postavljeni tako da isključuju zemlje od čijeg članstva imaju

ograničenu korist, s ciljem izvlačenja koristi od zemalja većih potencijala. Iz tog razloga

multilateralna liberalizacija ima veći potencijal za povećanje blagostanja ukoliko je uključen

velik broj zemalja.

6

2.2. Općeniti podaci o stranim direktnim investicijama

Prema Cho (2003:99), direktne investicije jedne su od najvažnijih ekonomskih posljedica

globalizacije. FDI je od 1970. do 2010. godine u svijetu porastao za oko 83,5 puta rastući po

godišnjoj stopi od 15,1%. Rast FDI-a je prekinut u dva navrata i to zbog povećane nesigurnosti

ulaganja u svijetu 2001. i 2003. godine kao posljedice terorističkog napada na SAD i rata u

Afganistanu, također se bilježi pad FDI-a u svijetu 2008. te 2009. godine kao posljedica globalne

financijske krize. Trend vrtoglavog rasta FDI-a od 70-ih godina 20. stoljeća rezultat je složenog

međudjelovanja tehnološkog napretka i liberalizacije režima stranih ulaganja. Poseban je

naglasak stavljen na deregulaciju, demonopolizaciju, privatizaciju i pojednostavljivanje carinskih

sustava. Na ove reforme se zemlje diljem svijeta odlučuju kako bi privukle što više FDI-a.

Uz nerazvijene i tranzicijske zemlje privlačenje stranih direktnih investicija jednako je bitno i za

razvijene zemlje. Neki od glavnih razloga zbog koji su i razvijene zemlje uključene u aktivno

privlačenje su: niže stope ekonomskog rasta, starenje populacije, smanjenje broja zaposlenih te

rastući zahtjevi za transfernim davanjima. Glavna pokretačka snaga FDI-a su poduzeća koja

odlučuju o ulaganjima uzimajući u obzir razne i mnogobrojne čimbenike poput lokalnih

ekonomskih i političkih determinanti, potencijale rasta, strateške razloge, razvojne aspekte i

mnoge druge. Sama činjenica da postoji veliki broj složenih čimbenika otežava točnu procjenu

sigurnog investiranja i povrata uloženih sredstava pa je pred suvremene vlade postavljen jasan

zahtjev za proaktivnom ulogom u promoviranju FDI-a koje nadilazi puko reklamiranje zemlje,

njezinih zemljopisnih koristi, stabilnoga političkog sustava i ostalih drugih prednosti ( Jovančević

i Šević,2006, str. 4).

Prema Sekur (2011:170), razvijene i nerazvijene zemlje će imati različite prioritete, dok će

prioriteti kod nerazvijenih zemalja biti malobrojne općenite determinante, kod razvijenih zemalja

će uz jasno postignute osnovne determinante cilj biti ostvarenje raznih specifičnih kojima bi

zemlja poboljšala konkurentne prednosti te u budućnosti privukla još više FDI-a. Ekonomska

teorija dijeli se u tri osnovna seta determinanti koje se kasnije dijele u ostale podvrste. Najvažniju

od tri determinante privlačenja FDI-a predstavlja skup različitih, ali međusobno koordiniranih

politika koje podupiru strana ulaganja. Ključnu ulogu igra liberalizacija politika (kao važan

čimbenik globalizacije). Druga determinanta jest ona ekonomska, a treću determinantu

7

predstavlja stvaranje uvjeta kojima se olakšava poslovanje u zemlji. Ova treća determinanta u

zadnje vrijeme postaje sve hitnija.

Stvaranje skupa politika za privlačenje FDI-a je najvažnija determinanta FDI-a ( Jovančević i

Šević, 2006., str. 5.). Zemlje koje raspodjeljuju međunarodnu proizvodnju imaju definiran okvir

privlačenja FDI-a koji čini ekonomska stabilnost, ekonomska politika zemlje, investicijska

politika, specifični regionalni aspekti, i sposobnost države da efektivno osigura potrebne resurse

po prihvatljivim cijenama. Makroekonomske politike igraju važnu ulogu u privlačenju investitora

iz razloga što investitori više vole ulagati u zemlje u kojima je moguće provesti sigurnije

planiranje povrata uloženog kapitala, tj. one zemlje koje imaju veću sigurnost i predvidljivost.

(Sekur, 2012).

Cilj ovih politika je stvaranje makroekonomske stabilnosti koja podrazumijeva održivi

ekonomski rast, nisku stopu inflacije, nerizični devizni tečaj, nisku nezaposlenost, fiskalnu

disciplinu i zadovoljavajuću pokrivenost rezervi.

Prema Sekur (2011:171) bitnu ulogu u privlačenju FDI-a ima i fiskalni sustav, što znači da će

investitori pratiti i porezni sustav koji bi morao biti razumljiv i transparentan. Za investitore je,

osim niskih poreznih stopa,bitan i stupanj kompleksnosti poreznog sustava i način prikupljanja

poreza iz razloga što im je bitno da je porezni sustav siguran jer se siguran porezni sustav sa

višim poreznim stopama preferira u odnosu na sustav s niskim poreznim stopama u

neorganiziranom institucionalnom okruženju.

Važnu ulogu u privlačenju FDI-a igra i tečajna politika jer promjena tečaja može utjecati na

cjelokupnu imovinu zemlje domaćina FDI-a.

Na izglede zemlje da primi FDI utječe devizni tečaj i to kao vrlo bitna varijabla jer njegov utjecaj

na FDI može biti dvojak, ovisno o namjeni proizvedenih dobara. U slučaju da je investitor

prisutan na domaćem tržištu zbog postojanja trgovačkih barijera koje onemogućavaju trgovinu,

trgovina i FDI bi bili supstituti te bi aprecijacija domaće valute povećala priljev FDI-a iz razloga

što bi kupovna moć domicilnog stanovništva porasla.

8

Drugi slučaj, u kojem bi svrha FDI-a proizvodnja za ponovni izvoz (re-export), FDI i trgovina

bili bi komplementi, tada bi aprecijacija lokalne valute smanjila priljev FDI-a zbog pada

konkurentnosti (viši troškovi rada i kapitala) i smanjenja bogatstva stranih investitora.

Na odluku investitora gdje da ulože kapital itekakav utjecaj imaju popratne politike. Važan

instrument privlačenja FDI-a je trgovačka politika, primjer toga su zemlje Južne Amerike koje su

u sklopu svojih razvojnih strategija koristeći protekcionističke trgovačke politike skupa sa

proaktivnim politikama FDI-a privukle strane investicije u svoje proizvodne djelatnosti a sve sa

ciljem da se otklone ovisnosti o uvozu.

Privatizacija je pozitivan znak u očima stranih investitora i zasigurno znači veći priljev FDI-a.

Slijedi Tablica 1., kojom se prikazuju glavne značajke determinanti koje se odnose na politike

FDI-a i olakšavanje poslovanja.

Tablica 1: Determinante FDI-a i njihove glavne značajke

Politike FDI-a Olakšanje poslovanja

· Ekonomska, politička i socijalna stabilnost · Promocija ulaganja

· pravila ulaska i poslovanja; · poticaji ulagačima

· standardizirano tretiranje stranih podružnica

· uklanjanje nepotrebnih troškova (povezani s korupcijom, birokratskom učinkovitosti)

· pravila o strukturi i funkcioniranju tržišta · društveni sadržaji (dvojezične škole, kvaliteta života);

· međunarodni ugovori o FDI-u · usluge nakon investiranja

· privatizacijske politike;

· trgovačka politika i njezina usklađenost s politikom FDI-a;

· porezne politike

Izvor: Obrada studenta prema podacima Sekur, 2011., str. 173.

9

Tablica 2 : Priljev direktnih stranih investicija u razvoju po regijama u razdoblju od 2001. do

2009. godine izraženo u milijardama dolara

Izvor: Obrada studenta prema podacima Klapić., Nuhanovi., 2011., str. 91.

Tablicom 2., prikazuje se da FDI u zemljama u razvoju bilježe dugoročno kontinuirani rast do

2008. godine. Istovremeno, raslo je i učešće zemalja u razvoju u ukupnim priljevima. Regionalna

distribucija FDI ukazuje na velike razlike u učešću pojedinih regija. U tom učešću najznačajnije

su zemlje azijskog kontinenta sa 19,7% svjetskih priljeva stranih investicija. Financijska kriza

imala je odraza i na tokove priljeva FDI u zemljama u razvoju. Priljevi stranih investicija zemalja

u razvoju u 2009. godini opali su za 27,2% u odnosu na 2008. godinu. Smanjena mogućnost

poduzeća da investira zbog otežanog pristupa financijama, usporavanja ekonomskih aktivnosti u

razvijenim zemljama te usporavanje privatizacije u zemljama u tranziciji uzrok su ovakvim

kretanjima.

Zaključak poglavlja je da svaka zemlja, raznim mjerama i propisima, nastoji olakšati ulazak i

poslovanje svih investitora u gospodarstvo. Prvi korak u tome su promocijske aktivnosti koje

podrazumjevaju promociju zdrave poduzetničke klime u gospodarstvu i pružanje informacija

stranim investitorima, a to predstavlja bitnu odrednicu u privlačenju FDI-a.

Godina 2001. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Prosjek

2001-

2009.

Prosjek

god.

Jugoistočna Europa 2,3 4,9 10 12,8 12,7 7,6 6,0 6,7

Istočna Europa i Centralna Azija

7,3 26,3 44,7 78,1 109,9 62,4 380,4 42,3

Afrika 20 38,2 55,4 63,1 72,2 58,6 365,6 40,6

Amerika 80,4 75,9 94,6 163,6 183,2 116,6 914 101,6

Karibi 10,7 5,5 24,9 57,2 60,2 44,2 242,4 26,9

Centralna Amerika 31,9 26,2 25,8 34,8 31,4 17,6 239,4 26,6

Južna Amerika 37,9 44,2 43,8 71,6 91,7 54,8 432,2 48

Azija 114 215,8 283,1 336,9 372,7 301,4 2017,1 224,1

Oceanija 0,2 0,2 1,3 1,3 1,9 1,9 7,7 0,9

Zemlje u razvoju 224,2 361,2 489 655,9 752,6 548,3 3744,7 367,2

Razvijene zemlje 601,1 624,6 970,1 1444,1 1018,3 565,9 5224 715,2

SVIJET UKUPNO 825,3 985,8 1459,1 2100 1770,9 1114,2 8255,2 1131,3

10

2.3. Motivi, značaj i trendovi za stvaranje regionalnih integracija

Sklapanje regionalnih sporazuma može imati više ciljeva, ali bez obzira na to krajnji cilj svake

integracije je smanjenje barijera u trgovini među članicama i diskriminacija trgovine sa

nečlanicama integracije. Želja države da se uključi u bolji politički sustav, da poveća svoje tržište

te na taj način jača svoju konkurentnost i pristup stranim investicijama i tehnologiji su posebno

bitni razlozi ulaska u integracije pogotovo danas kad se velika većina zemalja udružuje te bi

ostajanje van integracije bilo potencijalno jako štetno za državu. (Bilas, 2007, str. 1).

Trend regionalnog integriranja ima za posljedicu stvaranje sve dubljih integracija, koje ovisno o

dubini i prirodi integracije podrazumijevaju liberalizaciju kretanja proizvodnih faktora rada i

kapitala. Osim navedenog, regionalizam uključuje i: liberalizaciju kretanja rada unutar integracije,

regionalne integracije, olakšavanje tijekova stranih direktnih investicija kroz uspostavljanje

protokola o investiranju i zaštiti, , harmonizaciju domaćih poreza, posebno onih od utjecaja na

proizvodnju i trgovinu, harmonizaciju makro politika, uključujući monetarnu i fiskalnu politiku

kako bi se postigao stabilan makroekonomski okvir unutar regionalne integracije, koordiniranje

politike deviznog tečaja, osnivanje institucija koje bi vodile i olakšavale integriranje,

harmonizaciju pravne regulacije tržišta proizvoda i proizvodnih faktora i dr. (Bilas, 2007, str. 2).

Pripajanje nekoj regionalnoj integraciji uključuje brojne potencijalne pozitivne i negativne efekte

integriranja. Maloj zemlji u uvjetima regionalnog integriranja teško bi bilo ostati po strani, a

ukoliko se odluči za strategiju pripajanja regionalnoj integraciji bitno je da je trgovinski usko

povezana s integracijom kako bi se smanjili potencijalni troškovi efekta skretanja trgovine.

Međutim, pozitivni efekti na blagostanje izostaju u slučaju da je efekt stvaranja trgovine manji od

efekta skretanja trgovine. Regionalnim integriranjem nastaju i efekti efikasne alokacije

proizvodnih faktora, gdje su efekti mobilnosti rada na blagostanje integracije slični onima od

mobilnosti kapitala, što se ne može reći za distribucijske efekte (Bilas, 2008). Razlika je u tome

što se zarade radnika u inozemstvu većinom troše tamo gdje se i zarađuju dok se investirani

kapitala u inozemstvu većim dijelom vraćaju u zemlju porijekla kapitala. Javljaju se također

efekti na obujam trgovine. Zbog slobodnog kretanja faktora proizvodnje u zemljama dolazi do

11

promjene opskrbljenosti tim faktorima, što dovodi do promjene potrošnje i strukture troškova jer

je narastao neto dohodak

Efekti na uvjete trgovine koji se također ubrajaju u efekte integriranja, su efekti na koje mala

zemljane može samostalno utjecati. Porast uvoza, kao posljedica slobodnog kretanja faktora

proizvodnje, za sobom također donosi i granični rast uvoznih cijena te bi carinska unija pogoršala

svoje uvjete trgovine, no u suprotnom slučaju, gdje bi slobodno kretanje faktora proizvodnje

dovelo do pada uvoza i uvoznih cijena, carinska unija bi poboljšala svoje uvjete trgovine. Uz

statičke efekte događaju se i dinamički efekti unutar integracije. Među dinamičke efekte

integriranja ubrajaju se povećanje konkurencije, ekonomija obujma, efekti na investicije i efekti

na platnu bilancu. Ekonomija obujma postiže se eliminiranjem trgovinskih i investicijskih

barijera unutar regije, samim tim olakšava se pristup stranom kapitalu i dolazak jeftinijih dobara i

usluga, što za posljedicu ima rast produktivnosti na domaćem tržištu. Svaka integracija ima svoje

pozitivne i negativne strane tako i monetarna unija u kojoj zemlja članica ostaje bez nesigurnosti

deviznog tečaja, što dovodi do izjednačavanja kamatnih stopa ali u isto vrijeme ostaje bez svoje

monetarne i tečajne politike. Bez obzira na to, mala zemlja u integraciji s velikim zemljama može

prosperirati, pogotovo nakon nekog vremena provedenog u integraciji, mnoga su istraživanja

pokazala da npr zemlje EU što su duže u integraciji imaju veći ekonomski rast. Također putem

FDI-a uz liberalizaciju kretanja kapitala dolazi do privlačenja stranog kapitala. (Bilas, 2008).

Kad gledamo posebno dugoročne i kratkoročne tijekove kapitala možemo zaključiti da su

dugoročni općenito bolji i korisniji dok su kratkoročni često špekulativni i mogu dovesti do

nestabilnosti te povećavaju moćnost pojavljivanja financijskih kriza. U slučaju pojačavanja

kapitalnih kontrola, dolazi do deprecijacije deviznog tečaja te samim tim i do smanjenog

priljeva kapitala te pogoršanja stanja u bilanci plaćanja. Da bi se sustav nakon toga vratio u

ravnotežu mora doći do deprecijacije realnog tečaja te poboljšanja tekućeg računa. Danas postoji

bojazan da male zemlje u dubljim integracijama mogu izvlačiti sve vrste koncesija od velikih

zemalja i to ne samo u trgovini, da bi se to izbjeglo male zemlje moraju biti te koje će se

prilagoditi standardu razvijenih zemalja a ne obratno. (Bilas, 2008).

12

2.4. Korelacija kretanja BDP-a i FDI-a na svjetskoj razini

Učinak FDI na gospodarstvo može se pratiti pomoću nekoliko pokazatelja: utjecaja na vanjsku

trgovinu, na BDP i gospodarski rast, na zaposlenost/nezaposlenost, na investicije i na ostatak

gospodarstva.

Strana izravna ulaganja se smatraju, prema mnogim međunarodnim institucijama i ekonomistima,

faktorom koji poboljšava ekonomski rast zemlje domaćina, te pomaže u rješavanju ekonomskih

problema zemalja u razvoju.

Slijedi slika 1, kojom se prikazuje povećanje opsega tržišta. Povećani tokovi dobara, ideja,

financija i ljudi - kroz globalizaciju, kao i urbanizaciju – povećali su opseg tržišta za sve radnike i

potrošače.

Slika 1 : Napredak u globalizaciji

Izvor: Jones, Romer, 2010., str. 230

13

Prema Jones i Romer(2010:230), Slikom 1. prikazuje se porast udjela svjetske trgovine i direktni

stranih ulaganja u svjetskom BDP-u u zadnjim desetljećima. Trgovinski tokovi nam pokazuju da

ukoliko može biti u interakciji sa drugima, sličnim sebi svaki individualac postaje bolji.

Objašnjenje ove pozitivne povezanosti između individualnog blagostanja i veličine tržišta često

se objašnjava rastućim prinosima, određenim koristima od raznolikosti ili ne nadmetanjem. U

dugom roku, prednosti od veće populacije, koje dolaze sa povećanjem kapitala raspoloživih ideja

odlučujuće dominiraju nad negativnim učincima oskudice resursa. Dakle, postoje snažni poticaji

za povezivanje toliko mnogo ljudi koliko je moguće u trgovinske mreže koje čine sve ideje

dostupne svima.

Inozemna izravna ulaganja (FDI) općenito su smatrana faktorom koji poboljšava ekonomski rast

zemlje domaćina, ali i rješenjem za ekonomske probleme zemalja u razvoju (Mencinger, 2003.,

str. 491).

Prema OECD-u (2002) postoji nekoliko mehanizama kroz koje izravna strana ulaganja mogu

utjecati na ekonomski rast zemlje domaćina (npr. preko svog utjecaja na temeljni kapital, transfer

tehnologije, stjecanje vještina ili tržišnog natjecanja), a učinci izravnih stranih ulaganja mogu biti

pozitivni i / ili negativni.

Prema Hrvatskoj narodnoj banci (2001), u usporedbi omjera FDI i BDP-a, FDI-a i inozemnog

duga te stope rasta BDP-a za zemlje Latinske Amerike i za azijske tigrove (Hong Kong, Južna

Koreja, Singapur i Tajvan), pokazuje se da su azijski tigrovi bili otvoreniji i imali veći priljev

inozemnih ulaganja, prema tome i veći omjer FDI/BDP, te veći omjer FDI/inozemni dug, a zbog

toga, čini se, i veći rast.

Blomstrom, Lipsey i Zejan (1992) utvrdili su veliko značenje priljeva inozemnih izravnih

ulaganja u ubrzavanju gospodarskog rasta zemalja u razvoju s višim dohotkom u razdoblju od

1960. do 1985. godine, dok se kod zemalja s nižim dohotkom nije pokazalo da inozemna izravna

ulaganja imaju bitan utjecaj na gospodarski rast. Istodobno se u njihovoj empirijskoj analizi uvoz

strojeva i transportnih uređaja kao alternativni kanal prijenosa tehnološkog napretka, nije

pokazao bitnim za ubrzanje rasta. Naime, inozemna izravna ulaganja imat će to veći pozitivan

14

učinak na rast što je viša razina ljudskoga kapitala u nekoj zemlji (određena količina obrazovane

radne snage) koja je potrebna da se tehnologija prihvati i u konačnici dovede do porasta

proizvodnosti. U slučaju da imamo visoku razinu ljudskog kapitala, uz dani iznos inozemnih

izravnih ulaganja, imat ćemo dobiti više stope gospodarskog rasta, dok u zemljama koje imaju

nisku razinu ljudskog kapitala učinak FDI-a može čak biti i negativan.

15

3. ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA

PRIMJERU INTEGRACIJA IZVAN EUROPSKOG PROSTORA

Kao posljedica procesa globalizacije i internacionalizacije svjetske ekonomije, FDI zajedno sa

međunarodnom trgovinom robom i uslugama, povećava ekonomski rast, zaposlenost i podiže

životni standard širom svijeta.

Tablica 3., Ukupna kretanja izravnih stranih investicija na globalnom tržištu (izraženo u

milijardama dolara)

Regija Priljev FDI %

2007. 2008. 2009. 2007. 2008. 2009.

Svijet 2.099 1.77 1.114 100 100 100

Razvijene zemlje 1.444 1.018 565 68,7 57,5 50,7

Zemlje u razvoju 564 630 478 26,8 35,5 42,9

Tranzicijske zemlje 90 122 69 4,5 7 6,4

Izvor: Obrada studenta na temelju podataka UNCTAD, 2014.

Tablica 3., prikazuje se da je ukupni priljev FDI-a u svijetu iznosio je 2.099 milijardi USD. U

2007. godini ostvaren je najveći priljev FDI-a u povijesti čovječanstva. U 2008. godini dolazi do

smanjenja globalnih FDI aktivnosti (1.770 milijardi USD) da bi u 2009. godini globalni priljev

FDI-a iznosio 1.114 milijardi USD, što je pad za skoro 50% u odnosu na 2007. godinu. Opadanje

FDI-a u svijetu je posljedica ekonomske krize.

Slijedi tablica 4., kojom se prikazuje kretanje inozemnih stranih investicija po sektorima u 2011.

godini na globalnom tržištu izraženo u postocima.

16

Tablica 4., Raspored rasta inozemni stranih investicije po sektorima u 2011. godini na globalnom

tržištu izraženo u postocima

SEKTOR/INDUSTRIJA UDIO

UKUPNO 100

PRIMARNA

INDUSTRIJA 14

Rudarstvo 14

PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA

46

Prehrambena industrija 6

Naftna industrija 4

Kemijska industrija 10

Elektroindustrija 5

Automobilska industrija 6

USLUGE 40

Struja, plin i voda 8

Logistika 8

Financiranje 6

Poslovne usluge 8

Izvor: Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, Strategija poticanja investicija u Republici

Hrvatskoj za razdoblje 2014. – 2020., svibanj 2014., str. 12, (23.9.2014.)

Tablica 4., prikazuje da u 2011. godini najviše rastu inozemne strane investicije u sektorima

Prerađivačke industrije i usluga.

17

3.1. Kretanje stranih direktnih investicija u NAFTA-i

NAFTA je sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini. (North American Free Trade

Agreement) potpisan u prosincu 1992. godine, stupio je na snagu od 1. siječnja 1994. godine.

Zemlje potpisnice su Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države. Tim sporazumom se ukida

većina trgovinskih i investicijskih prepreka između tih država, a nastavlja se na sporazum između

SAD-a I Kanade iz 1998. godine. Predmet bilateralnih sporazuma je poljoprivredni sektor.

Ukinute su sve necarinske prepreke u razmjeni poljoprivrednih proizvoda između SAD-a i

Meksika, kao i većina carina, a za ostale je utvrđeno kraće ili dulje prijelazno razdoblje za

ukidanje. Za osjetljive sektore predviđene su zaštitne klauzule.

Sporazum obvezuje članice na ukidanje izvoznih subvencija, uključujući globalni kontekst,

također traži od država članica mijenjanje nacionalnih zakonodavstava u različitim područjima. S

obzirom na to možemo reći da NAFTA nije samo trgovinski sporazum već se može nazvati i

investicijskim sporazumom. Najvažnije odredbe sporazuma daju stranim investitorima nova

prava i privilegije te se na taj način promovira realokacija faktora proizvodnje i deregulacija

esencijalnih usluga kao što su vodoopskrba, opskrba energije ili zdravstvena njega.

Članak 102 Sporazuma o NAFTA-i ističe ciljeve integracije:

1. Ukidanje prepreka trgovini i poticanje prekograničnog kretanja roba i usluga.

2. Promicanje uvjeta slobodnog tržišnog natjecanja u zoni.

3. Značajno povećanje investicijski potencijala u zoni.

4. Adekvatna i učinkovita zaštita i provođenje prava intelektualnog vlasništva na teritorijima

zemalja članica.

5. Stvaranje djelotvornih procedura za provođenje i primjenu Sporazuma, zajedničku

administraciju i sustav rješavanja sporova.

6. Uspostava okvira za daljnju trilateralnu, regionalnu i multilateralnu suradnju te veće

koristi od Sporazuma.

18

Tablica 5., Odljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama NAFTA prema OECD-u izraženo u

milijunima američkih dolara

Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Kanada 44 404 57 719 79 752 41 728 38 583 49 566

Meksiko 5 758 8 256 1 157 7 019 13 570 8 946

SAD 244 922 414 039 329 080 289 450 327 877 419 332

Izvor: Obrada studenta prema podacima OECD, 2014.

Tablica 6., Priljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama NAFTE od strane OECD-a izraženo u

milijunima američkih dolara

Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Kanada 59 765 114 642 57 147 21 438 23 412 40 929

Meksiko 20 119 31 492 27 140 16 119 20 709 19 554

SAD 243 151 221 166 310 091 150 443 205 831 233 988

Izvor: Obrada studenta prema podacima OECD, 2014.

Tablica 6., prikazuje da što se zemalja NAFTA-e tiče, prema podacima OECD-a, najviše se ulaže

u SAD, a u Meksiko najmanje.

Tablica 7., Ukupan FDI Meksika prije sklapanja sporazuma, 1984.-1993., milijarde $

Godina 1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. Prosjek

Ukupno 1.5 2.0 2.0 1.2 2.0 2.8 2.6 4.8 4.4 4.4 2.8

Iz SAD-

a 0.3 0.5 -0.1 0.3 0.6 1.4 1.9 2.3 1.3 2.4 1.1

Izvor: Izrada studenta prema: Salvatore D., Economic effects of NAFTA on Mexico, 2007., str. 6

Kako je rastao ukupan FDI posljednjih godina prije integracije, tako je rastao i FDI iz SAD-a

prema Meksiku. Prosjek ukupnog FDI-a iznosi 2.8 milijardi dolara od toga je 1.1 milijarda iz

SAD-a.

19

Tablica 8., Ukupan FDI Meksika nakon sklapanja sporazuma, 1994.-2005., milijarde $

Godina 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. Prosjek

Ukupno 11.0 9.5 9.2 12.8 12.4 13.6 17.6 27.2 18.3 14.2 18.7 18.1 15.1

Iz SAD-a 4.5 3.0 2.4 5.6 4.7 8.2 4.2 14.2 5.2 3.7 6.4 6.8 5.7

Izvor: Izrada studenta prema: Salvatore D., Economic effects of NAFTA on Mexico, 2007., str. 6

U godinama nakon potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini, FDI je drastično narastao i

dosegnuo ukupan prosjek od čak 15.1 milijardi dolara, dok je prosjek direktnih stranih investicija

SAD-a u Meksiko dosegnuo 5.7 milijardi dolara, što je 4.6 milijardi više nego u razdoblju koje je

prethodilo sporazumu.

3.2. Kretanje stranih direktnih investicija u ASEAN-u

Udruženje država jugoistočne Azije osnovano 8. kolovoza 1967. u Bankogu. Države članice

osnivači su: Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland. Bruneji pristupaju 1984., Vijetnam

1995., Laos i Mianmar 1997. i Kambodža 1999. godine. Zemlje ASEAN-a imaju zajedno preko

580 milijuna stanovnika i ostvaruju nešto manje od 4% svjetskog BDP-a- Regionalnu suradnju

karakteriziraju ekonomsko, socio-kulturalno i sigurnosno integriranje (Kandžija, Cvečić, 2010).

Temeljni ciljevi ASEAN-a su:

1. Ubrzanje gospodarskog rasta, društvenog napretka i kulturnog razvoja regije putem duha

jednakosti i partnerstva s ciljem povećanja zajedništva naroda Jugoistočne Azije.

2. Promicanje regionalnog mira i stabilnosti.

U Singapuru 1992. godine prihvaćen je okvir sporazuma o proširenoj gospodarskoj suradnji s

ciljem stvaranja zone slobodne trgovine država ASEAN-a – AFTA (Asian free trade area).

Strateški cilj AFTA-e je porast regionalnih konkurentskih prednosti država ASEAN-a kao

jedinstvene proizvodne cjeline. Ukidanjem carinskih i necarinskih prepreka između država

20

članica očekuje se veća gospodarska učinkovitost, produktivnost i konkurentnost. Na petom

samitu 1995. godine u Bangkoku usvojena je Agenda za jačanje gospodarske integracije. U

trgovinskim robama ASEAN je ostvario:

1. Zajedničko područje investiranja (ASEAN Comprehensive Investment Area – ACIA)

2. Okvirni sporazum o trgovini usluga (ASEAN Framework Agreement of Trade in Services –

AFAS)

3. Jedinstveno tržište zračnog transporta (ASEAN Single Aviation Market –SAM)

Godine 1997. vođe država ASEAN prihvatili su viziju ASEAN-a za 2020. godinu, kojoj je cilj

stvoriti stabilnu, prosperitetnu i visoko konkurentu gospodarsku regiju sa slobodnim kretanjem

roba, usluga, investicija i kapitala, na načelima održivog razvoja i uz smanjene socioekonomske

razlike. Tijekom godina su države ASEAN-a razvile brojne trgovinske sporazume s ostalim

zemljama regije i šire. Među tim sporazumima najznačajnija je suradnja s tri istočnoazijske

trgovinske i gospodarske sile, Japanom, Kinom i Južnom Korejom, s kojima ove zemlje ASEAN-

a čine jedan od najznačajnijih trgovinskih blokova u svijetu (uspostavljene su zone slobodne

trgovine).

21

Tablica 9. Priljev FDI-a u ASEAN od 1970. do 2013. godine u milijunima dolara

Godina FDI Godina FDI

1970 460 1993 16 585

1971 560 1994 20 496

1972 597 1995 28 632

1973 1 245 1996 32 915

1974 1 418 1997 35 940

1975 2 143 1998 20 926

1976 1 561 1999 31 011

1977 1 246 2000 22 632

1978 1 379 2001 22 044

1979 1 698 2002 17 181

1980 2 636 2003 29 784

1981 3 596 2004 39 672

1982 3 624 2005 43 109

1983 3 293 2006 63 887

1984 2 873 2007 86 676

1985 2 316 2008 50 300

1986 2 870 2009 46 743

1987 4 422 2010 99 095

1989 7 716 2011 99 566

1990 12 821 2012 117 509

1991 13 639 2013 125 435

1992 12 739 2014 /

Izvor: UNCTADSTAT, 29.1.2015.

Tablica 9. prikazuje kako se kretao priljev FDI-a ASEAN-a u razdoblju od 43 godine, od

osnivanja ASEAN-a do 2013. godine kad su dostupni posljednji podaci. Podaci pokazuju da

dolazi do većeg priljeva FDI-a stupanjem novih zemalja članica u integraciju. Također do većeg

priljeva dolazi 1993. godine nakon stupanja AFTA-e te 2010. godine kad je svjetska gospodarska

kriza počela jenjavati.

22

Tablica 10. Priljev FDI-a u ASEAN-u po zemljama članicama prije stupanja svih zemalja u

članstvo, u milijunima dolara

Godin

a

Indonezij

a

Malezij

a

Filipin

i

Singapu

r

Tajlan

d

Brunej

i

Vijetna

m

Lao

s

Mijanma

r

Kambodž

a

1970. 145 94 -1 93 43 86 0 0 0 0

1971. 299 100 22 116 39 -18 2 0 0 -0

1972. 254 114 4 161 69 -4 -1 -0 0 -0

1973. 581 172 59 353 78 0 1 1 0 0

1974. 182 571 131 340 188 2 1 0 1 1

1975. 1 292 350 114 292 86 1 4 0 3 0

1976 748 381 154 231 79 -31 -0 0 0 0

1977. 235 406 210 291 106 -3 -0 1 0 0

1978. 418 500 101 300 56 5 0 0 0 0

1979. 226 573 7 836 55 0 -0 0 0 0

1980 180 934 114 1 236 189 -20 2 0 0 1

1981. 133 1 265 243 1 660 289 -11 18 0 0 0

1982. 225 1 397 193 1 602 188 6 13 0 0 0

1983. 292 1 261 247 1 134 356 4 0 0 -0 0

1984. 222 797 137 1 302 412 1 1 0 1 0

1985. 308 695 105 1 047 160 4 -0 -2 0 0

1986. 258 489 157 1 710 262 -6 0 0 0 0

1987. 385 423 415 2 836 354 -0 10 0 -2 0

1988. 576 719 999 3 655 1 106 0 8 2 0 0

1989. 682 1 668 568 2 887 1 837 10 4 4 56 0

1990. 1 092 2 611 550 5 575 2 575 7 180 6 225 0

1991. 1 482 4 043 556 4 887 2 049 5 375 7 235 0

1992. 1 799 5 138 776 2 204 2 151 7 474 8 149 33

23

1993. 2 003 5 741 1 238 4 686 1 807 8 926 30 92 54

1994. 2 191 4 581 1 591 8 550 1 369 6 1 945 59 135 69

1995. 4 419 5 815 1 459 11 943 2 070 583 1 780 95 318 151

1996. 6 245 7 297 1 520 11 432 2 338 654 2 395 160 581 294

1997. 4 729 6 323 1 249 15 702 3 882 702 2 220 86 879 168

1998. -207 2 714 1 752 5 959 7 492 573 1 671 45 684 243

1999. -1 838 3 895 1 247 18 853 6 106 748 1 412 52 304 232

Izvor: UNCTADSTAT, 25.2.2015.

Iz gornje tablice jasno je vidljivo da najveći priljev FDI-a obilježava prvih pet članica ASEAN-a.

1984. godine kad se integraciji pridružuju Bruneji zabilježen je i porast priljeva investicija u toj

zemlji kao i u Vijetnamu prije samog pristupanja integraciji. Isto vrijedi i za Laos i Mijanmar

prije pridruživanja 1997. te za Kambodžu prije pristupanja 1999. godine. U razdoblju do 1999.

godine Singapur je zemlja s najvećim priljevom FDI-a u ASEAN-u.

Tablica 11. Priljev FDI-a u ASEAN-u po zemljama članicama nakon stupanja svih zemalja u

članstvo, u milijunima dolara

Godin

a

Indonezij

a

Malezij

a

Filipin

i

Singapu

r

Tajlan

d

Brunej

i

Vijetna

m

Lao

s

Mijanma

r

Kambodž

a

2000. -4 550 3 788 2 240 15 515 3 410 550 1 289 34 208 149

2001. -2 977 554 195 17 007 5 073 526 1 300 24 192 149

2002. 146 3 203 1 542 6 157 3 355 1 036 1 400 5 191 145

2003. -597 2 473 491 17 051 5 222 3 298 1 450 19 291 84

2004. 1 896 4 624 688 24 390 5 859 206 1 610 17 251 131

2005. 8 336 4 065 1 664 18 090 8 067 289 1 954 28 235 381

2006. 4 914 6 060 2 707 36 924 9 501 434 2 400 187 276 483

2007. 6 928 8 595 2 919 47 733 11 359 260 6 981 324 710 867

2008. 9 318 7 172 1 340 12 201 8 455 330 9 579 228 863 815

2009. 4 877 1 453 2 065 23 821 4 854 371 7 600 190 973 539

24

2010. 13 771 9 060 1 070 55 076 9 147 626 8 000 279 1 285 783

2011. 19 241 12 198 2 007 50 368 3 710 1 208 7 519 301 2 200 815

2012. 19 138 10 074 3 215 61 159 10 705 865 8 368 294 2 243 1 447

2013. 18 444 12 306 3 860 63 772 12 946 895 8 900 296 2 621 1 396

Izvor: UNCTADSTAT, 25.2.2015.

Razdoblje nakon 1999. godine također obilježava najveći priljev investicija u prvih pet članica.

Od novijih članica najveći priljev FDI-a ima Vijetnam zatim Mijanmar. Singapur je i dalje u

vodstvu zbog čega i opravdava naziv Azijski tigar.

25

4. ANALIZA KRETANJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA NA

PRIMJERU EUROPSKE INTEGRACIJE

Europske integracije su pojam koji obuhvaća sve procese institucionalne, gospodarske i političke

suradnje i integracije država na europskom kontinentu, bilo da se radi o kulturnoj ili socijalnoj

integraciji. Pod tim se pojmom podrazumijevaju organizacije poput Europske unije, Vijeća

Europe, OECD-a, Europskog gospodarskog prostora (EEA), EFTA-e i drugih. Ujedinjenje

Europe oduvijek je bio politički projekt, a često u razdobljima europske povijesti i ratni (npr. II.

svjetski rat).

Pojam Europska unija pojavljuje se prvi put u Ugovoru iz Maastrichta (1992.) kako bi se označila

viša razina integracije, koja obuhvaća dotadašnja komunitarna ili supranacionalna područja

djelovanja te nova područja međuvladine suradnje: zajednička vanjska i sigurnosna politika, te

suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Europska unija (EU), čiji su ciljevi jačanje

ekonomske integracije i suradnje između zemalja članica, utemeljena je 1. studenog 1993. godine

ratificiranjem Ugovora iz Maastrichta (Ugovor o EU) od strane tadašnjih dvanaest članica

Europske zajednice (EZ): Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Grčke, Irske, Italije,

Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva (Kandžija., Cvečić.,

2010., str. 5).

Navedeni teoretski prikaz bitan je s povijesnog aspekta integracije jer iako Europska unija nije

najstarija integracija, ona predstavlja ekonomsku integraciju na najvišem nivou.

Sloboda kretanja kapitala četvrta je od osnovnih tržišnih sloboda u Europskoj uniji. Ostale tri su

sloboda kretanja robe, sloboda kretanja ljudi te pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja

usluga. U pitanju je najmlađa od četiri temeljne slobode – do potpune liberalizacije kretanja

kapitala došlo je tek 1990. stupanjem na snagu Direktive Vijeća 88/361/EEZ. Sloboda kretanja

kapitala izričito zabranjuje ograničenja u:

1. Kretanju kapitala (investicije),

2. Plaćanjima (za robe i usluge).

26

Osim što je ograničeno kretanje kapitala između država članica, zabranjena su i ograničenja u

kretanju kapitala između država članica i trećih zemalja, ali je još uvijek zadržana mogućnost

uvođenja zaštitnih mjera samo u slučajevima kad kapitalni tokovi u ili iz trećih država mogu

uzrokovati ozbiljne poteškoće za ekonomsku i monetarnu uniju.

Sloboda kretanja kapitala, kao ni druge temeljne slobode u EU, nije apsolutna. Ograničenja su

moguća, ali nacionalna država mora ih detaljno obrazložiti. Člankom 65.UFEU-a utvrđena su

jedina opravdana ograničenja kretanja kapitala, uključujući i ona unutar Unije, a koja države

članice mogu primijeniti te ona obuhvaćaju:

· mjere za sprečavanje povrede nacionalnih zakona (posebno u području oporezivanja i

bonitetnog nadzora financijskih usluga),

· postupke za prijavu kretanja kapitala u administrativne ili statističke svrhe,

· mjere opravdane razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti.

Taj članak dopunjen je člankom 75. UFEU-a a njime su utvrđene mogućnosti financijskih

sankcija protiv pojedinaca, skupina ili nedržavnih subjekata, a sve u svrhu suzbijanja terorizma i

borbe protiv njega. U skladu s člankom 215. UFEU-a sve financijske sankcije mogu se poduzeti

protiv trećih zemalja, pojedinaca, skupina ili nedržavnih subjekata na temelju odluka donesenih u

okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (IUS-INFO, 29.1.2015.).

Upravo zahvaljujući slobodnom kretanju kapitala europski građani i poslovni subjekti imaju

slobodan pristup financijskim uslugama u cijeloj Uniji. Sve veća pozornost usmjerava se na

rješavanje problema kao što su porezna evazija i pranje novca.

27

Tablica 12: Izdaci izravnih stranih ulaganja zemalja Eurozone i Europske unije (EU 27) prema

OECD-u izraženo u milijunima američkih dolara

Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Eurozona 553 411 855 577 738 200 308 638 418 323 386 918

EU 27 686 543 1 252 669 977 776 387 804 487 525 556 613

Izvor: Obrada studenta prema podacima OECD, 2014.

U ovom slučaju bitno je napomenuti da su većina zemalja članica OECD-a ujedno i članice EU.

Prema prikazu tablice 12., izdaci FDI-a Eurozone i EU27 u porastu su 2007. godine nakon čega

padaju uslijed početka svjetske ekonomske krize.

Tablica 13: Priljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama Eurozone i Europske unije (EU 27) od

strane OECD-u izraženo u milijunima američkih dolara

Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Eurozona 339 469 550 093 356 525 245 128 269 999 306 340

EU 27 582 075 855 856 538 685 361 775 334 791 419 796

Izvor: Obrada studenta prema podacima OECD, 2014.

Za priljev FDI-a u Eurozonu te EU27 od strane zemalja OECD-a isti je zaključak kao i obrnuto,

osim što 2011. godine u ovom drugom slučaju dolazi do porasta investicija.

Iz navedenih tablica može se zaključiti da je priljev stranih direktnih investicija iz OECD-a manji

nego izdaci Eurozone i EU27 prema OECD-u, tj. zemlje Eurozone i EU27 više ulažu u zemlje

OECD-a.

28

4.1. Kretanje FDI prema zemljama porijekla

Tablica 14., Priljev FDI-a u Belgiji prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012. godine

izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 19 480.7 33 312.2 58 761.1 96 097.2 181 821.6 54 673.5 76 570.9 122 196.4 -40 849.6

Austrija 954.2 31.1 140.6 2 115.0 57.0 -589.1 333.8 -175.5 174.8

Francuska 4 103.6 12 219.7 14 276.4 17 333.3 34 504.4 16 619.9 8 182.8 14 036.2 3 393.3

Njemačka -7 776.1 -446.2 3 132.9 2 709.1 6 413.7 4 187.3 6 739.1 13 750.7 -5 365.0

Mađarska -185.1 / -40.2 136.9 -105.3 -8 917.8 5 132.5 79.4 -795.6

Grčka 27.3 14.9 -30.1 54.8 76.0 -4.2 9.3 20.9 41.1

Poljska -12.4 52.2 182.0 141.0 33.6 -83.4 997.4 479.1 153.0

Češka 75.8 1.2 -28.9 308.0 226.6 -98.6 1 138.1 1 327.3 -458.9

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

Iz prikazane tablice može se zaključiti da u Belgiju najviše ulaže Francuska a najmanje Grčka.

Najveći priljev investicija iz ukupno svih zemalja OECD-a te navedenih zemalja u Belgiju s

pozitivnim predznakom karakterističan je za 2007. godinu.

Tablica 15., Priljev FDI-a u Austriji prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012. godine

izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 3 291.1 10 290.8 6 098.9 29 034.9 6 223.7 4 802.7 1 753.6 4 983.3 4 462.7

Belgija 22.4 -172.8 -133.0 2 009.6 187.1 180.6 149.7 -480.5 -41.1

Francuska 265.9 247.3 65.3 -340.9 -153.5 1 765.8 -1 362.9 62.7 20.6

Njemačka 1 495.8 4 976.4 4 935.4 -11 175.9 5 559.9 -523.8 -388.1 7 289.7 2 886.9

Mađarska 52.2 33.6 -16.3 28.7 73.1 52.8 30.5 -1 883.0 430.6

Grčka -2.5 -3.7 -1.3 -1.4 1.5 8.3 4.0 7.0 54.0

Poljska 3.7 6.2 2.5 16.4 45.3 5.6 -95.4 126.7 97.7

Češka 14.9 -5.0 17.6 -23.3 -1.5 -1.4 63.6 26.5 15.4

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014.(13.12.2014.)

29

Austrija je zemlja u koje se ulaže manje nego u Belgiju a Njemačka je zemlja koja najviše ulaže u

Austriju. Najveći ukupan priljev FDI-a u Austriju od strane OECD-a bilježi se također 2007.

godine.

Tablica 16., Priljev FDI-a u Francuskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 38 165.0 80 488.4 68 635.6 89 505.8 62 644.7 18 102.3 28 496.7 28 189.4 23 168.4

Belgija 3 047.6 6 968.7 6 253.3 14 375.1 5 197.4 4 738.8 6 913.9

10 693.6 14 723.7

Austrija 278.3 335.6 400.4

-201.2 662.3 -511.3 -152.3 1 206.1 -72.0

Njemačka 4 732.3 7 125.3 -237.2

12 546.2

12 578.9 -1 914.4 4 936.4 1 020.9 3 730.1

Mađarska 83.2 -44.7

8.8 186.2 157.9 555.7 -321.9 302.2 -74.6

Grčka -3.7 79.5 66.5 -8.2 -13.2 72.2 -50.3 43.2 -36.0

Poljska 70.8 307.0 263.6 376.5 1 614.0 509.9 -70.2 -883.0 -280.2

Češka 96.9 -54.7 -37.7 164.3 111.1 611.3 851.7 -91.9 137.5

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

Što se Francuske tiče, u nju najviše ulažu Njemačka i Belgija, dok najmanje Grčka kao najslabije

razvijena zemlja među navedenima. Najveći priljev FDI-a od strane OECD-a Francuska je

ostvarila 2007. godine.

Tablica 17., Priljev FDI-a u Njemačkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD -6 399.6 50 712.2 30 651.4 73 935.7 11 502.9 21 326.8 44 306.0 46 990.3 1 563.0

Belgija -3 800.5 -3 506.1 -537.2 -4 533.9 11 274.9 179.2 13 227.8 9 027.9 -11 780.2

Austrija 757.9 1 305.0 2 177.7 3 781.0 4 033.6 -678.0 1 516.6 5 455.4 1 226.2

Francuska 5 357.2 -18 953.5 6 554.5 8 141.0 -8 997.1 1 429.6 4 755.0 -4 654.6 5 503.9

Mađarska 228.6 4 181.0 -3 549.6 112.3 -64.3 -597.4 137.7 516.7 336.8

Grčka -2.5 8.7 -12.6 60.2 21.9 / -13.2 29.2 -19.3

Poljska 54.7 179.0 -49.0 95.8 -311.4 162.5 455.6 610.0 203.1

Češka 152.8 27.3 822.1 384.7 -831.9 141.7 219.9 126.7 55.3

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

30

U Njemačku najviše ulažu Francuska i Belgija a OECD ukupno najveći iznos investicija u

Njemačku ostvaruje 2007. godine.

Tablica 18., Priljev FDI-a u Mađarskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 3 326.5 7 181.0 6 785.3 3 126.2 7 188.2 -2 140.5 2 096.3 5 232.4 11 161.2

Belgija 181.6 82.0 102.9 2 801.8 -348.8 598.4 128.5 41.2 -240.5

Austrija 229.5 818.0 1 133.0 3 087.8 2 320.5 -733.4 225.6 1 470.5 1 494.0

Francuska 199.1 208.0 760.7 1 167.3 1 054.4 -291.1 100.1 440.3 -10.6

Njemačka 1 493.5 1 413.1 3 217.3 -796.4 1 520.3 1 056.7 3 092.1 3 751.8 653.9

Grčka 0.2 1.4 1.9 1.5 2.6 5.3 3.3 -0.9 1.1

Poljska 2.5 4.8 7.9 -6.5 -11.8 52.8 75.8 68.0 20.6

Češka 8.3 15.4 4.9 55.3 -18.1 191.9 20.6 10.5 1.8

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014.(13.12.2014.)

U Mađarsku kao manje razvijenu zemlju u nizu odabranih zemalja OECD-a najviše ulažu

Njemačka i Austrija a OECD (sa svim zemljama članicama) svoje je investicije prema Mađarskoj

drastično povećao 2012. godine.

Tablica 19., Priljev FDI-a u Grčkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012. godine

izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 2 024.1 408.5 5 059.7 1 705.4 4 045.2 2 293.0 -135.7 1 079.8 2 508.1

Belgija 1.8 -57.1 82.3 -46.6 -284.5 -116.9 -97.9 -69.7 250.9

Austrija 24.7 81.6 60.6 -14.1 -54.3 254.1 -453.7 -449.2 -60.6

Francuska 384.0 292.7 2 937.6 420.4 -308.8 592.9 1 046.2 806.4 1 379.1

Njemačka -273.6 -280.0 -91.5 366.1 4 300.3 931.5 265.9 363.6 390.1

Mađarska 3.9 -0.1 1.7 10.7 -0.1 0.0 0.3 / /

Poljska -0.7 -0.8 2.9 -6.0 1.2 -0.4 -0.4 0.8 0.3

Češka 0.1 0.1 -0.1 0.2 0.7 1.0 5.9 0.0 15.2

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

31

Grčka kao najnerazvijenija zemlja u odabranim zemljama OECD-a veći priljev FDI-a ostvaruje

2012. godine čime bilježi oporavak nakon 2008. godine.

Tablica 20., Priljev FDI-a u Poljskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012. godine

izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 12 411.1 9 547.6 19 029.0 20 658.7 14 241.4 13 656.5 8 140.3 20 757.1 5 700.6

Belgija 586.8 92.5 258.5 410.9 1 048.9 123.0 98.3 932.6 411.1

Austrija 810.6 718.9 -515.8 1 182.7 744.2 671.3 -340.0 589.7 832.6

Francuska 3 384.1 -34.1 1 063.0 2 571.1 780.5 1 916.5 1 160.7 2 777.7 4 024.8

Njemačka 1 306.5 2 094.7 3 525.0 4 035.7 2 432.2 2 951.3 3 121.6 5 316.9 4 489.6

Mađarska 164.0 -194.0 162.1 51.0 -6.6 132.4 261.2 126.6 235.7

Grčka 2.0 9.2 19.4 0.4 -2.0 -76.2 1.8 1 042.9 -455.5

Češka -23.4 15.2 27.7 215.4 -144.7 124.0 -34.4 -39.3 53.7

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

Prema podacima iz gornje tablice, u Poljsku najviše ulaže Njemačka zatim Francuska, te Austrija.

Najmanji priljev FDI-a Poljska ima iz Češke i Grčke.

Tablica 21., Priljev FDI-a u Češkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012. godine

izraženo u milijunima američkih dolara

GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

OECD 4 627.5 11 247.8 5 008.3 10 038.7 5 379.0 1 460.9 5 502.7 2 150.4 10 426.9

Belgija -51.6 233.7 -26.8 270.1 -120.5 1 354.8 -1 226.5 503.8 814.1

Austrija 439.2 624.8 999.2 1 099.4 2 134.0 741.2 1 848.4 837.2 1381.4

Francuska -175.8 386.4 267.6 54.4 1 162.5 560.2 -523.2 -215.3 389.7

Njemačka 757.9 1 618.5 1 927.0 1 206.2 539.9 -926.1 1 395.6 1 836.2 1 641.7

Mađarska -23.9 2.4 38.7 36.1 44.3 126.9 44.7 -18.2 95.2

Grčka 17.3 -32.2 -0.9 -3.9 15.4 0.7 19.0 -21.4 2.9

Poljska 8.3 819.8 42.5 168.8 168.8 81.4 269.4 226.6 124.5

Izvor: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) , 2014. (13.12.2014.)

32

Češka kao novija članica EU te manje razvijena članica, najveći priljev FDI-a dobiva iz

Njemačke i Austrije, starih država članica, dovoljno financijski moćnih za ulaganja, a najmanje iz

Grčke, što je zbog lošeg gospodarskog stanja u Grčkoj posljednjih godina i logično.

Tablice analiziraju priljev FDI-a u OECD-a ukupno te odabranih zemalja koje su ujedno i članice

EU. Izdvojene zemlje primjer su najrazvijenijih do manje razvijenih zemalja Europske unije. Iz

navedenih tablica može se zaključiti da je priljev FDI-a najveći u Belgiji i Francuskoj kao starim

zemljama članicama EU, a najmanji u Grčkoj.

4.2. Razvojne nejednakosti zemalja članica

Materijalni resursi kojima raspolažu kućanstva i pojedinci uvelike utječu na blagostanje i životni

standard. Materijalno blagostanje se najčešće mjeri preko visine raspoloživog dohotka iz razloga

što je teško doći do podataka o ukupnom bogatstvu kućanstava.

Nedavno proširenje Europske Unije dovelo je do još većih nejednakosti kako u gospodarskom

proizvodu tako i u dohotku unutar Unije, što je rezultiralo još većim regionalnim razlikama u

Uniji u odnosu na slična gospodarstva kao što su SAD-a i Japan. Najbogatije regije su osam puta

bogatije od najsiromašnijih regija. Nastavak integracije i konvergencije novih država članica

unatoč impresivnim stopama rasta BDP-a posljednjih godina predstavljat će ključni kohezijski

izazov Unije. U Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj i Portugalu, koji su bili najveći korisnici politike od

1994. do 2006. zabilježen je rast iako i dalje postoje razvojne potrebe u nekim južnoeuropskim

regijama, istočnoj Njemačkoj i perifernim područjima. Najveće razlike u regionalnom dohotku su

i dalje između istoka i zapada Unije, dok su razlike između sjevera i juga nešto manje izražene.

Sada se postavlja pitanje hoće li novi koraci dovesti do konsolidacije ili će se teritorijalne

nejednakosti još više povećati.

U zapadnoj i srednjoj Europi postoje jake podnacionalne razlike. Za očekivati je da se neke regije

neće približiti EU prosjeku (npr. neke regije na sjeveru Njemačke), dok se za druge očekuje da

će ostvariti natprosječne razine produktivnosti, zaposlenosti i obrazovnih postignuća (npr.

dijelovi Austrije, Njemačke i Francuske). U tim područjima velika korist dolazi od velikog

33

postotka visokoobrazovanih stanovnika, izuzetno dinamičnih sektora i najmodernijih

gospodarskih djelatnosti. No koncentracija gospodarskih djelatnosti u aglomeracijama može

stvoriti i neke vrlo negativne vanjske pojave (prenatrpanost, urbano širenje, iscrpljivanje

prirodnih resursa i usluga ekosustava) te na taj način dovesti do nedovoljnog iskorištavanja

drugih mjesta koja isto tako imaju gospodarski potencijal (Komisija Europske unije, 2008).

Inozemna izravna ulaganja su neto priljevi ulaganja s ciljem stjecanja trajnog interesa za

upravljanje poduzeća u različitim gospodarstvima. To je zbroj kapitala, reinvestiranje zarade,

dugoročnog kapitala, i kratkoročnog kapitala prikazanog u bilanci plaćanja.

Slijedi slika priljeva stranih direktnih investicija u Europi izraženog kao % BDP-a.

Slika 2., Priljevi stranih direktnih investicija u Europi izraženi kao % BDP-a

Izvor: Preuzeto sa Index mundi, 2014. (1.9.2014.)

Slika prikazuje kako se inozemna izravna ulaganja, neto priljevi (% BDP-a) razlikuju od zemlje

do zemlje u Europi. Nijansa zemlje odgovara veličini indikatora. Tamnije nijanse, veća

34

vrijednost. Zemlja s najvećom vrijednošću u regiji je Luksemburg, s vrijednošću od 31.02.

Zemlja s najnižom vrijednosti u regiji je Finska, s vrijednošću od -2,19.

4.3. Tokovi stranih direktnih investicija u razvijenim zemljama članicama

U najpovoljnijem položaju su regije smještene na sjeverozapadu Europske Unije. Te su regije

uglavnom u Finskoj, Švedskoj, Danskoj te Velikoj Britaniji i Irskoj. Očekuje se da će imati

koristi od radne snage s visokom razinom obrazovnih postignuća, visokom razinom zaposlenosti,

visokim udjelom zaposlenosti u naprednim sektorima i visokom razinom produktivnosti radne

snage. U puno nepovoljnijem položaju su regije smještene u južnim i istočnim dijelovima Unije,

koji se protežu od Latvije, istočne Slovačke, Mađarske, Bugarske i Rumunjske do Grčke, Italije,

Španjolske i Portugala koje se znatno teže bore sa izazovima globalizacije. U tim područjima je

vrlo veliki udio djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću i prisutna je radna snaga znatno manje

kvalificirana i obrazovana, što dovodi do poteškoća u privlačenju investicija, stvaranju novih i

zadržavanju starih radnih mjesta (Komisija Europske unije, 2008.).

Slijedi tablica stranih direktnih investicija u razvijenim zemljama EU izraženih kao % BDP-a.

Tablica 22., Strane direktne investicije u razvijenim zemljama EU izražene kao % BDP-a

GODINA/ZEMLJA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Austria 3.8 -6.7 5.7 0.3 3.3

Belgija 13.9 16.6 22.8 -6.4 -0.7

Danska 1.3 -3.8 4.1 0.9 0.5

Francuska 1 1.5 1.5 1.1 0.1

Italija 1.9 -0.3 1.3 0.3 0.6

Luksemburg 40.4 66.8 38.2 50.6

Njemačka 1.1 1.1 1.2 1 0.9

Nizozemska 4.3 -1 2.6 0.6 2.6

Švedska 2.2 0.5 1.2 0.9 -0.9

Ujedinjeno Kraljevstvo 0.2 2.7 1.5 2.7 1.4

Izvor: Obrada studenta na temelju podataka Index mundi 2014. (1.9.2014.)

35

Ono što prikazuje slika 2. to i dokazuje tablica 22., da je najveći priljev FDI-a kao postotka BDP-

a među razvijenim zemljama Europske unije zabilježen u Luksemburgu. Iako nema podataka za

navedenu zemlju u 2013. godini, nema sumnje da bi postotak bio veći od ostalih navedenih

zemalja. U nedostatku podataka za Luksemburg, najveći priljev FDI-a 2013. godine bilježi

Austrija.

4.3. Tokovi stranih direktnih investicija u manje razvijenim zemljama članicama

U ovom poglavlju prikazano je kretanje stranih direktnih investicija manje razvijenih zemalja

članica Europske unije prije i nakon što su postale članice integracije.

Tablica 23., Priljev stranih direktnih investicija u odabranim manje razvijenim zemljama

Europske unije izražen u milijunima američkih dolara prije članstva od 1999. do 2003. god.

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

Cipar 804 838 929 1 039 891

Češka 6 330 4 985 5 642 8 482 2 103

Litva 486 379 446 725 180

Latvija 346 413 132 253 304

Estonija 303 391 539 289 928

Mađarska 3 312 2 764 3 936 2 994 2 137

Malta 857 582 235 -419 960

Poljska 7 271 9 445 5 701 4 123 4 588

Slovačka 429 2 720 2 275 5 865 2 976

Slovenija 106 133 369 1 620 305

Rumunjska 1 027 1 057 1 158 1 141 2 196

Bugarska 825 1 016 808 922 2 089

Izvor: UNCTADstat, 29.1.2015.

Prije stupanja u članstvo Europske unije najveći priljev FDI-a bilježi Poljska a zatim Češka.

Najmanji priljev FDI-a bilježe Slovenija i Latvija.

36

Sljedeća tablica prikazuje priljev stranih direktnih investicaja u već nabrojenim državama nakon

stupanja u članstvo Europske unije.

Tablica 24., Priljev stranih direktnih investicija u odabranim manje razvijenim zemljama

Europske unije izražen u milijunima američkih dolara poslije članstva od 1999. do 2003. god.

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Cipar 1 084 1 170 1 834 2 226 1 414 3 472 766 2 384 1 257 533

Češka 4 974 11 653 5 463 10 444 6 451 2 927 6 141 2 318 7 984 4 990

Litva 774 1 028 1 817 2 015 1 965 -14 800 1 448 700 531

Latvija 637 707 1 663 2 322 1 261 94 380 1 466 1 109 808

Estonija 957 2 869 1 796 2 717 1 731 1 840 1 598 340 1 517 950

Mađarska 4 266 7 709 6 818 3 951 6 325 1 995 2 202 6 290 13 983 3 091

Malta 395 676 1 844 762 943 412 924 276 4 -2 100

Poljska 12 874 10 293 19 603 23 561 14 839 12 932 13 876 20 616 6 059 -6 038

Slovačka 4 029 3 110 5 803 4 017 4 868 -6 1 770 3 491 2 826 591

Slovenija 826 588 644 1 514 1 947 -659 360 998 -59 -679

Rumunjska 6 436 6 483 11 367 9 921 13 909 4 844 2 940 2 522 2 748 3 617

Bugarska 3 397 3 920 7 805 12 389 9 855 3 385 1 525 1 849 1 375 1 450

Izvor: UNCTADstat, 29.1.2015.

Tablica 20. jasno pokazuje povećanje priljeva stranih direktnih investicija u nabrojene zemlje

nakon što su postale članice Europske unije. Neke zemlje kao što su Cipar, Latvija i Slovenija

neposredno prije stupanja u članstvo EU bilježe drastičan pad priljeva investicija, međutim, kao

što je navedeno, priljev raste u godini stupanja u članstvo ili godini kasnije. Bugarska i

Rumunjska zaseban su primjer obzirom da u članstvo EU stupaju tek 2007. godine, međutim,

iako je primjetan porast investicija stupanjem u članstvo, već 2009. godine investicije drastično

padaju zbog odjeka gospodarske krize.

Djelatnosti u koje se najčešće investiralo na području zemalja u okruženju jesu proizvodnja

motornih vozila, električne i elektroničke opreme te strojeva. Zatim se investiralo u energetski

sektor, s naglaskom na proizvodnju energije putem obnovljivih izvora energije, kemijsku

37

industriju i bankarski sektor. Zemlje koje su najviše investirale u zemlje u okruženju ekonomski

su najstabilnije zemlje Eurozone – Nizozemska, Njemačka i Austrija.

Sljedećim grafikonom prikazane su najčešće prepreke u investiranju u tranzicijske zemlje.

Grafikon 1., Prepreke investiranja u tranzicijskim zemljama EU

Izvor: Obrada studenta prema podacima: Economist Intelligence Unit, 2014. (1.5.2014.)

Među najznačajnijim problemima investiranja u tranzicijske zemlje ističu se birokracija, porezni

sustav te ekonomska nestabilnost. Država i njene institucije vrlo su bitne pri ulasku zemlje u

određenu integraciju ali su isto tako jednako bitne i nakon ulaska u integraciju. Između ostalog, i

o institucijama ovisi koliko će dobro država apsorbirati promjene i pravila koje nalaže integracija

te koliko dobro će iskoristiti pomoć koju integracija pruža i pretvoriti ih u vlastitu prednost. Isto

tako strane direktne investicije uvelike ovise o institucijama odnosno kojom lakoćom one

dozvoljavaju ulaz investicija. To se najviše odnosi na green field investicije koje zahtijevaju veću

proceduru pri realizaciji.

0

10

20

30

40

50

60

Prepreke investiranja u

tranzicijskim zemljama Vrlo

značajno

Prepreke investiranja u

tranzicijskim zemljama Značajno

38

5. PRIJEDLOG MJERA U ZEMALJAMA REGIONALNIH

INTEGRACIJA ZA POVEĆANJE STRANIH DIREKTNIH

INVESTICIJA

Ako se uzme u obzir postojanje sve veće konkurencije između zemalja u razvoju i privlačenju

stranih investicija, vidi se da ispunjavanje osnovnih ekonomskih preduvjeta više nije dovoljno da

bi se privuklo strane investitore. Uz politiku koja dovodi do poboljšanja ekonomske situacije u

zemlji, vlade moraju raditi na tome da se razvijaju i druge ideje koje bi poticale i privukle strane

investitore. Kao i u svemu danas, sve veću ulogu u tome ima marketing kojem je cilj mjere

istaknuti i prikazati u što boljem svijetlu, bilo da se radi o državi, regiji ili gradovima. Gradovi

danas nastoje nizom stimulativnih mjera privući što više inozemnih izravnih ulaganja. Danas, sve

manju ulogu u privlačenju stranih investicija imaju jeftina radna snaga i prirodna bogatstva jer

sami po sebi nisu dovoljni za osiguranje održivog rasta. Prednost nad konkurentima i izvoz

omogućavaju niži troškovi proizvodnje i ukupnog poslovanja te se tako postiže veći utjecaj na

ulaganja. Ulaganja su uglavnom privučena vlastitim interesom i velikim tržištem. Konkurentnost

je jedan od osnovnih uvjeta da bi se privukla izravna inozemna ulaganja. Iako je slobodno i

otvoreno tržište glavni preduvjet za ostvarenje konkurentnosti, ono zbog svoje nepredvidljivosti

najčešće nije dovoljno. Gotovo svi važniji i ekonomski razvijeni gradovi imaju svoje posebne

pogodnosti kojima nastoje utjecati na odluke o odabiru inozemnih investitora. Kao i u svemu neki

su u tome manje ili više uspješni od svojih izravnih konkurenata (Paliaga, Strunje, 2011).

Prema Graham(1995:59), bez obzira na uspješnost u privlačenju stranog kapitala, regije bi trebale

ispuniti određene preduvjete bez kojih ne bi bilo ni stranih investicija, a to su:

1. Politička i ekonomska stabilnost - Politička i ekonomska nestabilnost dovodi do

privlačenja spekulativnih i «prljavih» kapitala koji zbog povećanog rizika očekuje visoke

zarade u kratkom roku.

2. Poslovno okruženje - koje pruža sve uvjete za isplativo poslovanje. Za uspješan program

promocije stranih investicija potrebno je osigurati nesmetano odvijanje aktivnosti

poduzećima, bez pretjeranog i kompliciranog administriranja i nepotrebnih i suvišnih

troškova.

39

3. Infrastruktura - Izgrađena prometna i telekomunikacijska infrastruktura svakako su jedni

od najbitnijih elemenata koji pospješuju vladine napore kod privlačenja stranih investicija.

Uz to važna je i educirana radna snaga koja je voljna dodatno se školovat za primjenu

nove tehnologije i novih tehnoloških procesa.

5.1. Mjere za poticanje inozemnih izravnih ulaganja

Mjere za poticanje inozemnih izravnih ulaganja mogu se podijeliti u 3 skupine (Bilas, 2006, str.

13):

1. Fiskalni poticaji

U fiskalne poticaje ubrajaju se poticajne porezne mjere kao što su smanjivanje poreza na dobit za

FDI pothvate, odgode plaćanja poreza na dobit za određeno vrijeme (porezni poček – tax

holiday), donošenje sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, omogućavanje ubrzane

amortizacije, omogućavanje poreznih odbitaka za investiranje i reinvestiranje u obliku

inozemnoga izravnog ulaganja, te mnoge druge mjere.

2. Financijski poticaji

U financijske poticaje spada omogućavanje novčanih sredstava poduzećima u svrhu financiranja

inozemnih izravnih ulaganja kao što su državna pomoć i razne subvencije u iznosu dijela

troškova ulaganja, subvencioniranih državnih zajmova, osiguranja protiv valutnog i

nekomercijalnog rizika koje pruža država, a ne neko osiguravajuće društvo. U ove poticaju

spadaju i druge slične potpore.

3. Ostali poticaji

Među ostale poticaje ubraja se povećanje koristi ulaganja nefinancijskim načinima. Neki od njih

su pružanje usluga u vezi s infrastrukturom pod povoljnijim uvjetima, subvencioniranje ostalih

usluga, itd.

40

5.2. Mjere za ciljano privlačenje investicija

Mjere za ciljano privlačenje investicija su prikazane su slikom 3 te su detaljno opisane svaka od

mjera za ciljano privlačenje FDI-a u zemlju.

Slika 3., Mjere za ciljano privlačenje investicija

Izvor: Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014. (23.9.2014.)

Brownfield investicije su investicije kojima je cilj kupnja ili preuzimanje postojećih postrojenja i

poduzeća da bi se pokrenuo novi proizvod ili proizvodna djelatnost.

Greenfield investicije označavaju izravne investicije stranog kapitala. Riječ je o ulaganju kapitala

koje rezidenti jedne države ostvaruju u inozemstvu. To ulaganje može biti u osnivanje vlastite

tvrtke, ulaganje u osnivanje zajedničke tvrtke (osnivanje mješovitog društva) ili otvaranje

podružnice (filijale). Karakteristika ulaganja je da investitor stječe potpunu kontrolu i upravlja

tvrtkom u koju je uložio. Upravo u tome je i razlika između izravnih i potrfolio investicija

(Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014.).

Izrada i provedba plana privlačenja

greenfield investicija u industrije, u

izvozno-orijentirane sektore i turizam

Izrada i provedba Plana privlačenja

greenfield investicija u industrije u

nastajanju i visoko-tehnološke sektore

Izrada i provedba Plana privlačenja

greenfield investicija u potpomognuta

područja

Izrada i provedba plana realizacije

brownfield investicija putem stavljanja u

funkciju državne imovine

41

1. Izrada i provedba plana privlačenja greenfield investicija u izvozno – orijentirane sektore

Samo inozemnom štednjom uz ograničenu nacionalnu štednju može se ostvariti brži rast i razvoj.

Strana izravna ulaganja smatraju se najkorisnijim oblikom inozemne štednje. Predstavljaju svježi

dotok kapitala, ne ubrajaju se u vanjski dug, a uz sve to uz njih se još vežu i prijenos znanja,

tehnologije i porast produktivnosti i učinkovitosti.

Greenfield investicije mogu jako puno utjecati na poboljšanje i promjene strukture privrede, a na

taj način dolazi i do povećanje rasta i razvoja. Ne može se zanemariti niti utjecaj greenfield

investicija na rast BDP-a i sveukupnog izvoza, a dovodi i do povećanja transfera tehnologije.

Veliki utjecaj imaju i na povećanje konkurentnosti i mijenjanje strukture gospodarstva. U

zemljama koje se posebno ističu u uspješnosti privlačenja stranih investicija i razvoju možemo

istaknuti dvije vrste investicija:

1. Strane investicije koje ulažu u proizvodnju i širenje plasmana na regionalno tržište

(povećanje izvoza) i

2. Domaće investicije koje ulažu u izvoz ili napredak djelatnosti koja ima mogućnost nakon

zadovoljavanja domaćeg tržišta prijeći u izvoz

U Industrijskoj strategiji RH odabir sektora koji bi mogli privući investicije temelji se na

sektorima s potencijalnom mogućnosti izvoza, a unutar njih se odabiru oni sektori s najvećim

potencijalom. Na takav način moguće je odrediti smjer razvoja sektora, a i poslati jasnu poruku

zainteresiranim investitorima o razvoju našeg gospodarstva temeljenom na sektorskoj

specijalizaciji.

Svi planovi za privlačenje greenfield investicija nisu stalni, nego će se sukladno interesu na

svjetskoj razini nadopunjavat i obnavljat na godišnjoj razini. (Ministarstvo Gospodarstva

Republike Hrvatske, 2014.).

42

2. Izrada i provedba plana privlačenja greenfield investicija u industrije u nastajanju i visoko

tehnološke sektore

Da bi se postigao što brži gospodarski razvoj bitno je privući izravne strane investicije. Velika

mogućnost za privlačenje greenfield investicija postoji kod industrija u nastajanju i visoko-

tehnoloških sektora, a takve investicije temelje se na primjeni KET tehnologija (Key Enabling

Technologies)

Popis potencijalnih investitora (Japan, Kanada, Njemačka, SAD, Velika Britanija, Francuska)

utvrđuje se, a sukladno tome i ažurira, praćenjem trendova u industriji u RH i svijetu. Stvaranje

poticajnog okruženja za privlačenje visokih tehnologija jedno je od najbitnijih faktora da bi se

stvorili preduvjetu za privlačenje greenfield investicija u industrije u nastajanju i visoko-

tehnološke sektore. Isto tako jačanje pozicija malih inovativnih i srednjih tvrtki otvara velike

mogućnosti za privlačenje i povećanje investicija (Ministarstvo Gospodarstva Republike

Hrvatske, 2014.).

3. Izrada i provedba plana privlačenja greenfield investicija u potpomognuta područja

Veliki problem za privlačenje investicija predstavljaju i potpomognuta područja koja se nalaze u

lošijoj gospodarskoj situaciji i uvelike zaostaju za prosjekom. U određenim segmentima, prije

opće recesije, gospodarstvo u takvim područjima pokazivalo je napredak i vidjela se mogućnost

za daljnji razvoj. U takvim slučajevima, za što brži razvoj i oporavak, nove investicije je potrebno

privući u sektore koji su orijentirani na izvoz.

Bilo da se radi o domaćim ili stranim investitorima, prilikom provedbe Plana privlačenja

greenfield investicija bitan je proaktivan pristup. Investitori moraju dobiti jasnu sliku o

prednostima ulaganja u takva područja, a na taj način dobivaju i uvid o mogućnosti povećanja

investicija

43

Potencijalni investitori u potpomognuta područja definiraju se nakon što se provede analiza i

odabere sektor ulaganja. Da bi odabir ulagača bio što bolji i kvalitetniji bitno je da se uključe

dionici na regionalnoj, ali i nacionalnoj razini. Važeći strateški dokumenti bitni su za

usklađivanje investicija prema postojećim prioritetima i mjerama (Ministarstvo Gospodarstva

Republike Hrvatske, 2014.).

4. Izrada i provedba plana realizacije brownfield investicija putem stavljanja u funkciju državne

imovine

Velika mogućnost za razvoj tijekom nekog perioda postoji i kod gospodarske infrastrukture koja

je trenutno izvan pogona ili zastarjela. Ona kao takva stvara samo dodatan trošak u državi, a

postoji velika mogućnost za njeno iskorištavanje. Ulaganjem u takvu zapuštenu infrastrukturu

(industrija, vojska, turizam, promet) mogu se obnoviti već postojeći objekti, a samim time i

urbanizirati sada već zapuštena naselja. Na taj način sprječava se daljnje propadanje prostora, a

ostvaruje se i dodatna površina na kojoj do sada nije bila predviđena bilo kakva gospodarska

aktivnost.

Iz tog razloga mora postojati baza podataka u kojoj će se nalaziti sva državna imovina koja pruža

bilo kakvu mogućnost za gospodarski napredak. Postojanjem takve baze stvorit će se svi

preduvjeti za utvrđivanje mogućnosti investiranja, što je od iznimne važnosti kod privlačenja

investicija (Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014.).

44

Slika 4., Mjere ostvarivanja ciljeva

Izvor: Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014. (23.9.2014.)

Slikom 4. prikazuju se mjere ostvarivanja zadanih ciljeva u privlačenju investicija. Da bi

investicije bile uspješne i da bi se zadovoljio predviđeni rok ostvarenja projekta nužno je

poboljšati suradnju svih tijela koja su uključena u aktivnosti, uključujući i pred-investicijske,

investicijske i post-investicijske aktivnosti. Do povećanja realiziranih izvozno orijentiranih

greenfield investicija dolazi samo ako postoji zajedničko djelovanje svih institucija koja na bilo

koji način mogu pomoći kod privlačenja, a kasnije i realizacije projekata. Vrlo bitne aktivnosti su

praćenje investicija i post-investicijska briga iz razloga što je investicijski potencijal tvrtki puno

veći nego onaj od investitora. U razvijenijim zemljama više od 70% ukupnih investicija otpada na

postojeću bazu investitora u zemlji, dok je kao posljedica širenja postojećih tvrtki nastao najveći

broj strateških projekata. Treba voditi računa i o tome da su troškovi ciljanog privlačenja

investitora puno veći nego troškovi provođenja aktivnosti u okviru post-investicijske brige

(Ministarstvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014.)

Podrška investitorima u pred-investicijskoj fazi i u

realizaciji investicijskih projekata

Praćenje investicija i post-investicijska briga

45

6. ZAKLJUČAK

S obzirom na trendove regionalnih integracijskih sporazuma i s obzirom na trend produbljivanja

regionalnih integracija, u radu je provedena analiza istraživanja učinka regionalnih integracija na

strane direktne investicije. Prije početka istraživanja rada postavljene se dvije hipoteze koje se

dalje u tekstu navode. Hipoteza 1., nije potvrđena dok je Hipoteza 2., potvrđena.

Istraživanjem ovoga rada Hipoteza 1., koja tvrdi da se u regionalnim integracijama na europskim

i svjetskim prostorima strane direktne investicije kreću prema novijim odnosno manje razvijenim

zemljama članicama nije potvrđena. Navedeni statistički podaci pokazuju da su ulaganja u FDI

nešto veća u razvijenim zemljama nego u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju.

Zanimljiv je i podatak da su u 2007. godini bila najveća ulaganja u FDI u povijesti čovječanstava

da bi samo dvije godina kasnije u 2009. godini globalni priljev FDI pao za 50%. Svjetska

ekonomska kriza je posljedica opadanja FDI u svijetu. Što se tiče sektora ulaganja na globalnom

tržištu najviše se FDI-a ulaže u prerađivačke industrije i usluge. Što se zemalja NAFTA-e tiče

prema podacima OECD-a najviše FDI-a se ulaže u SAD a u Meksiko najmanje. Podatak koji

također potvrđuje da prva hipoteza nije dokazana tiče se distribucije neto priljeva FDI po

zemljama članicama ASEAN-a, 2008. godine 38% neto priljeva FDI je išlo u Singapur, 16% na

Tajland, 13% u Indoneziju, Maleziju i Vijetnam dok na ostale zemlje članice otpadaju vrlo mali,

zanemarivi iznosi neto priljeva FDI-a u ASEAN. Primjer Europske unije također pokazuje da

najveći priljev stranih direktnih investicija imaju razvijene, stare članice Europske unije.

Hipoteza 2. tvrdi da regionalne integracije u Europi i Svijetu imaju pozitivne učinke na povećanje

stranih direktnih investicija te je potvrđena ovim istraživanjem. Kao primjer se navode zemlje

članice ASEAN-a gdje neto priljev FDI-a iz trećih zemalja predstavlja preko 80% ukupnog neto

priljeva u ove zemlje. U EU sloboda ekonomske i monetarne unije se odnosi se na zabranu

ograničenja kretanju kapitala, roba, usluga, investicija. Politike Europske unije dokazuju da

regionalne integracije imaju pozitivne učinke na povećanje FDI jer se slobodnim kretanjem

kapitala automatski povećavaju i direktne strane investicije. Statističkim podacima odnosno

prikazom kretanja priljeva stranih direktnih investicija manje razvijenih zemalja članica EU

46

potvrđuje da je priljev FDI-a u odabranim zemljama veći nakon pristupanja zemalja u članstvo

EU.

Istraživanje je pokazalo da su razlike u razinama razvoja zemalja članica velike, kao i priljev

FDI-a u zemlje integracija. Potencijalna korist od regionalnog integriranja vidljiva je u tome što

regionalna integracija postaje atraktivnija investicijska lokacija koja stimulira intraregionalni FDI

tijek kao i priljev FDI-a iz ostatka svijeta.

Iz svega navedenog može se zaključiti kako zemlje različitih razina gospodarskog razvoja

pronalaze interes u međusobnoj integraciji. Regionalna integracija teži daljnjem razvijanju i

napretku te politikama nastoji stvoriti stabilnu, perspektivnu i konkurentnu regiju u kojoj će

postojati slobodan tijek roba, usluga, kapitala, investicija. Uklanjanje carinskih barijera među

zemljama članicama i stvaranje zone slobodne trgovine važna je za daljnji rast FDI-a u svijetu.

47

LITERATURA

KNJIGE:

1. Kandžija, V., Cvečić, I., (2010.): Ekonomika i politika Euroske unije, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, broj 1.

ČLANCI:

2. Antevski, M., (2007.): The EFFECTS OF REGIONAL ECONOMIC INTEGRATION IN

EUROPE OF THE PATTERN NORTH-NORTH AND NORTH-SOUTH, Economic

Annals, vol. 52, broj 1.

3. Sekur, T., (2011.): Regionalna investicijska aktivnost Hrvatskog gospodarstva,

Ekonomski fakultet sveučilišta u Zagrebu

4. Jones, C., Romer, P., (2010.): The new Kaldor facts : Ideas, institutions, population,

andhuman capital, American Economic Journal, Macroeconomics, vol 2. broj 1.

5. Mencinger., J. (2003.): Does foreign direct investment always enhance economic

growth?, Kyklos, International Review for Social Sciences, vol. 56, broj 4.

6. Klapić., M, Nuhanović., A. (2011.): Direktne strane investicije u zemljama u razvoju sa

posebnim osvrtom na zemlje zapadnog balkana, Ekonomski fakultet unerviziteta u Tuzli,

Tuzla, broj 1.

7. Cho., J, W. (2003.): “Foreign direct investment: determinants, trends in flows and

promotion policies,” inInvestment Promotion and Enterprise Development Bulletin for

Asia and the Pacific, United Nations, broj 1.

8. Jovančević, R., Šević, Ž. (2006.): Foreign Direct Investment in the Globalising World: A

Perspective, U: Foreign Direct Investment Policies in South-East Europe, Politička

kultura, Zagreb, vol 1, broj 1.

9. Graham, E.G., (1995.): Foreign Direct Investment in the World Economy, IMF, Working

Paper

10. Bilas, V. (2006.): Franc, S, Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, serija

članaka u nastajanju, Ekonomski fakultet Zagreb, vol 1, broj 6.

48

11. Paliaga, M., Strunje Ž., (2010.): Uloga urbanog marketinga u funkciji privlačenja

direktnih stranih ulaganja u hrvatskim gradovima, Ekonomska misao i praksa, vol 1, broj

1.

12. Bilas, V., (2008.): Trendovi integriranja i položaj Hrvatske, Ekonomska istraživanja, vol

21, broj 2.

13. Bilas V., Franc S., 2009:Intraregionalna trgovina te mobilnost kapitala i rada u

regionalnoj integraciji ASEAN,Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol 1, broj 2.

OSTALI IZVORI:

14. OECD (2002.), Foreign direct investment for development: maximising benefits,

minimisingcosts, Organisation for Economic Co-operation and Development, Paris

15. Hrvatska narodna banka 2003. dostupno na: http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-

009.pdf (1.4.2014.)

16. OECD, 2014. dostupno na: http://www.oecd-ilibrary.org/economics/oecd-factbook-

2013_factbook-2013-en (15.4.2014)

17. Novi list, 2014. dostupno na: http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/BRICS-mreza-protiv-

Amerike (20.4.2014)

18. Izvor: Economist Intelligence Unit, 2014. dostupno na:

http://www.vcc.columbia.edu/pubs/documents/WorldInvestmentProspectsto2011.pdf(1.5.

2014.)

19. Index mundi, 2014. dostupno na:

http://www.indexmundi.com/facts/indicators/BX.KLT.DINV.WD.GD.ZS/map/europe

(1.9.2014.)

20. Index mundi, 2014. dostupno na:

http://data.worldbank.org/indicator/BX.KLT.DINV.WD.GD.ZS(1.9.2014.)

21. Komisija Europske unije, Radni dokument 2008., dostupno na:

http://www.mgipu.hr/doc/Regije_2020.pdf, (29.1.2015.)

22. UNCTAD, 2014. dostupno na: http://unctad.org/en/pages/Statistics.aspx (24.9.2014)

23. UNCTADSTAT, dostupno na:

http://unctadstat.unctad.org/wds/TableViewer/tableView.aspx?ReportId=88 (29.1.2015.)

49

24. Ministrastvo Gospodarstva Republike Hrvatske, 2014. (23.9.2014.)

25. Entereurope.hr, 2014. dostupno na:http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102

(24.9.2014.)

50

POPIS TABLICA

Broj

tablice Naslov tablice Stranica

1 Determinante FDI-a i njihove glavne značajke 8

2 Priljev direktnih stranih investicija u razvoju po regijama u razdoblju od

2001. do 2009. godine izraženo u milijardama dolara 9

3 Izdaci izravnih stranih ulaganja u zemljama NAFTA prema OECD-

uizraženo u milijunima američkih dolara 15

4 Priljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama NAFTE prema OECD-u

izraženo u milijunima američkih dolara 16

5 Izdaci izravnih stranih ulaganja u zemljama Eurozone i Europske unije (EU

27) prema OECD-uizraženo u milijunima američkih dolara 18

6 Priljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama Eurozone i Europske unije

(EU 27) prema OECD-u izraženo u milijunima američkih dolara 18

7 Priliv stranih direktnih investicija u odabranim manje razvijenim zemljama

Europske unije izraženo u bilijunima američkih dolara 18

8 Strane direktne investicije u razvijenim zemljama EU izražena kao % BDP-

a 19

9 Priljev FDI-a u ASEAN od 1970. do 2013. godine u milijunima dolara 21

10 Priljev FDI-a u ASEAN-u po zemljama članicama prije stupanja svih

zemalja u članstvo, u milijunima dolara 22

11 Priljev FDI-a u ASEAN-u po zemljama članicama nakon stupanja svih

zemalja u članstvo, u milijunima dolara 23

12 Izdaci izravnih stranih ulaganja zemalja Eurozone i Europske unije (EU 27)

prema OECD-u izraženo u milijunima američkih dolara 27

13 Priljevi izravnih stranih ulaganja u zemljama Eurozone i Europske unije

(EU 27) od strane OECD-u izraženo u milijunima američkih dolara 27

14 Priljev FDI-a u Belgijiprema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara 28

15 Priljev FDI-a u Austriji prema zemljama porijekla od 2004. godine do

2012. godine izraženo u milijunima američkih dolara 28

16 Priljev FDI-a u Francuskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 29

51

2012. godine izraženo u milijunima američkih dolara

17 Priljev FDI-a u Njemačkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do

2012. godine izraženo u milijunima američkih dolara 29

18 Priljev FDI-a u Mađarskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do

2012. godine izraženo u milijunima američkih dolara 30

19 Priljev FDI-a u Grčkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara 30

20 Priljev FDI-a u Poljskoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do

2012. godine izraženo u milijunima američkih dolara 31

21 Priljev FDI-a u Češkoj prema zemljama porijekla od 2004. godine do 2012.

godine izraženo u milijunima američkih dolara 31

22 Strane direktne investicije u razvijenim zemljama EU izražene kao % BDP-

a 34

23

Priljev stranih direktnih investicija u odabranim manje razvijenim

zemljama Europske unije izražen u milijunima američkih dolara prije

članstva od 1999. do 2003. god.

35

24

Priljev stranih direktnih investicija u odabranim manje razvijenim

zemljama Europske unije izražen u milijunima američkih dolara prije

članstva od 1999. do 2003. god.

36

52

POPIS GRAFIKONA

Broj

grafikona Naslov grafikona Stranica

1 Prepreke investiranja u tranzicijskim zemljama 37

POPIS SLIKA

Broj slike Naslov slike Stranica

1 Napredak u globalizaciji

12

2 Priljevi stranih direktnih investicija u Europi izraženi kao % BDP-a 33

3 Mjere za ciljano privlačenje investicija 40

4 Mjere ostvarivanja ciljeva 44

53