1. UVOD

Ovaj seminarski rad bavi se tematikom dioničarstva, te objašnjava pojmove: dionica,

dioničar, dioničarska glavnica i dioničko društvo.

Prvi dio rada posvećen je definiranju pojma dioničarsko gospodarstvo, te njegov

povijesni razvoj. Slijede načini osnivanja dioničkog društva te njegova struktura. U ovom

dijelu se također obrađuje pojam dioničara i dioničarske glavnice.

Poglavlje četiri se kratko osvraća na razliku između dionice i obveznice, a detaljnije

objašnjava izgled dionice te vrste i rodove dionica.

Peto poglavlje sadrži podjelu tržišta vrijednosnih papira, definiciju burze i navodi

najvažnije burze u svijetu i Hrvatskoj, iza kojeg slijedi zaključak.

1

2. DIONIČARSTVO

Dioničarstvo je jedan od najstarijih oblika gospodarskog djelovanja ljudi. Dioničarstvo

je specifičan oblik poduzetništva i gospodarskog djelovanja.

Specifičnost dioničarstva veže se uz činjenicu da je dioničarstvo uvijek povezano uz

dionice, dioničara, dioničarsku glavnicu i dioničko društvo.

2.1. Definicija dioničarstva

Pojam dioničarsko gospodarstvo istoznačnica je dioničarstvu i dioničarskoj privredi.

Dioničarsko gospodarstvo poduzetnički je pothvat utemeljen na dioničarskoj glavnici koja

nastaje na temelju dionica.1

Osim što dionice služe za formiranje dioničarske glavnice, one su i predmet trgovanja

na burzama. Na temelju vrijednosti dionica dioničkog društva može se utvrditi njegova tržišna

i knjigovodstvena vrijednost. Knjigovodstvena vrijednost dioničkog društva izražena je

temeljnim kapitalom i aktivom bilance. Tržišna vrijednost odražava cijenu dionica na burzi

kao rezultat ponude i potražnje.

Temeljni uvjeti za uvođenje i postojanje dioničarskog gospodarstva su:2

- Normativni okviri tj. zakonska regulativa – obuhvaćaju zakone i propise

kojima se utvrđuje poslovanje na tržištima kapitala odnosno vrijednosnih

papira.

- Institucionalni okvir – čine ga institucije koje omogućuju izdavanje i trgovanje

vrijednosnim papirima.

- Državna politika – koja podupire razvoj tržišta kapitala.

- Ponuda i potražnja vrijednosnih papira – izražava potrebe investitora i

gospodarskih subjekata radi ulaganja i prikupljanja kapitala.

1 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: Dioničarsko gospodarstvo, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 16.2 Ibid., str 13.

2

2.2. Povijesni razvoj dioničarstva

Dioničarstvo svoje korjene ima već u djelovanju starih Rimljana i Grka. Počeci

dioničarstva prepoznaju se u 15. stoljeću, kada u Europi nastaju prva dionička društva na

području bankarstva i drugih djelatnosti koje zahtjevaju velika ulaganja. Od tada se

dioničarstvo neprestano razvija sve do današnjih dana.

U Hrvatskoj dionaičarstvo se javlja u Dubrovniku, na područjima djelatnosti

brodogradnje i pomorstva. Tada se vlasništvo nad brodom dijelilo na 24 vlasnička dijela,

takozvani „karat“, a svaki karat se mogao dalje dijeliti na polovine, četvrtine i osmine. Prema

broju karata utvrđivao se udjel u vlasništvu nad brodom, te se na temelju toga raspoređivala

ostvarena zarada.

Godine 1840. Hrvatski Sabor donosi zakonski članak 18. kojim se uređuje osnivanje

dioničkih društava. On predstavlja prvi pravni propis o dioničarstvu u Hrvatskoj. Prvo

dioničko društvo bila je Prva hrvatska štedionica, osnovana 1846. godine u Zagrebu.

Razvoj dioničarstva u Hrvatskoj traje sve do II. svjetskog rata kada dolazi do

društvenih i političkih promjena koje ukidaju neke gospodarske i ljudske slobode, među njima

i dioničarstvo. Donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. godine postavljaju se temelji za

ponovno vraćanje poduzetništva i dioničarstva.

3

3. DIONIČKO DRUŠTVO

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s

ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice.3 Na njemačkom govornom području

dionička društva zovu se Aktiengesellschaft, a na engleskom company limited by shares ili

joint stock company.

Dioničko društvo je u svim razvijenim gospodarstvima glavni čimbenik. Dioničko

društvo ima mnoge prednosti. To su lako prikupljanje kapitala za veće gospodarske

aktivnosti, prodajom dionica njihovi vlasnici mogu ponovno doći do uloženog novca, a rizik

od neuspjeha dijeli se na veći broj osoba.

Nedostatak je u tome što dionička društva vode većinski dioničari (oni s velikim

brojem dionica), dok manjinski dioničari nemaju važniji utjecaj u društvu.

Dioničari ne odgovaraju za obveze društva, a dioničko društvo može imati samo

jednog člana.

Najvažniji akt kojim se uređuju norme kojima se moraju podvrgavati dioničari i tijela

društva je statut društva.

3.1. Nastajanje dioničkog društva

Postoje dva načina osnivanja dioničkog društva: simultano i sukcesivno.

Simultano (na mah) znači jednokratno osnivanje jer se istodobno usvaja i potpisuje

statut društva, potvrđuju ulozi u stvarnom broju, imenuju članovi tijela društva i preuzimaju

odmah sve dionice.

Sukcesivno se osnivanje zbiva postupno, u više faza koje se sastoje od utvrđivanja

teksta statuta, izvješća o osnivanju, objavljivanja javnih poziva (prospekata), upisivanja

dionica, uplaćivanja dionica, sazivanja i održavanja osnivateljske skupštine na kojoj se

prihvaća statut, utvrđuje uplata dionica, eventualna ulaganja u stvarima i pravima te biraju

tijela društva.4

3 Zakon o trgovačkim društvima, NN br. 111/93., članak 159.4 Gorenc, V.: Osnove trgovačkog prava, Grafika d.o.o., Osijek, 2003., str. 59.

4

3.2. Dioničar – glavničar

Glavničar je svaka osoba koja ulaže svoju imovinu u glavnicu nekog posla. Dioničar je

glavničar jer on kupujući dionice ulaže u glavnicu dioničkog posla. Glavničar predstavlja širi

pojam od pojma dioničar.

Dioničar ili akcionar je imatelj dionice, osoba koja je kupnjom dionice stekla sva

prava i obveze iz dionice, koja su dvostruka: članska (pravo birati i biti biran u organe

dioničkog društva, odlučivati na skupštini društva itd.) i imovinska (sudjelovati u dobitku

društva, obvezi naknadnih uplata, pravo na nove dionice ako se izdaju i sl.).5 Dioničari mogu

biti pravne i fizičke osobe, a njihov rizik sveden je na iznos uplaćenog uloga.

Raspodjela profita dioničkog društva se najčešće vrši razmjerno visini uloga i broju

dionica koje pojedini dioničar posjeduje. Dohodak koji dobivaju vlasnici dionica naziva se

dividenda.

Razlog za kupnju dionica je procjena kupca da će dividendna stopa i zarada od uloga u

dionice biti veća od kamatne stope i zarade od uloga novca u banku.

3.3. Dioničarska glavnica

Dioničarska glavnica (dioničarski kapital, temeljni kapital) formira se uplatama

dioničara za dionice dioničkog društva. Uplate dioničara mogu biti u novcu, stvarima i

pravima koja moraju biti novčano iskazana. Zbroj svih uplata mora biti jednak zbroju iznosa

naznačenih na dionicama, a to čini temeljni kapital.

Temeljni kapital dioničkog društva prema Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o

trgovačkim društvima (NN br. 118/2003.) iznosi najmanje 200000 kuna, a najmanji iznos

dionice je 10 kuna. Dioničarski kapital može se povećati ili smanjiti, ali nikako se ne smije

smanjiti ispod zakonski propisanog minimalnog iznosa.

Najčešći razlozi smanjenja dioničarske glavnice su:6

- neuspjeh u poslovanju i

- stjecanje vlastitih dionica.

5 Rječnik dioničarstva, http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=9113, (09.06.2009.)6 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 25.

5

Najčešći načini povećanja dioničarske glavnice su:7

- izdavanje novih dionica i

- pretvaranje zadržane dobiti u temeljni kapital.

3.4. Tijela dioničkog društva

Dioničko društvo kao pravna osoba djeluje putem svojih obvezatnih tijela, a to su

uprava, nadzorni odbor i glavna skupština.

Uprava vodi poslove i zastupa dioničko društvo. Uprava se može sastojati od jedne ili

više fizičkih osoba (direktora). Ukoliko se uprava sastoji od više članova oni su ovlašteni

voditi poslove samo zajedno, no statutom se može odrediti pojedinačno vođenje. Upravu

imenuje nadzorni odbor.

Nadzorni odbor kontrolira i nadzire rad dioničkog društva. O nadzoru vođenja poslova

nadzorni odbor podnosi pismeno izvješće glavnoj skupštini. Nadzorni odbor ima najmanje tri

člana, ukoliko ima više članova njigov broj mora biti neparan. Članove bira glavna skupština.

Glavna skupština je jedino tijelo društva u čijem radu mogu izravno sudjelovati svi

dioničari.8 Osnovna uloga glavne skupštine je da se u njoj izražava volja dioničara i stvara

volja društva. Odluke se donose većinom glasova. Glavna skupština saziva se najčešće

jedamput godišnje, a može i više puta.

7 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 26.8 Gorenc, V.: op.cit., str. 71.

6

4. DIONICA

Dionice i obveznice su osnovne vrste dugoročnih vrijednosnih papira. Obveznice su

kreditni vrijednosni papiri koji vlasniku garantiraju povrat uloga u unaprijed utvrđenim

rokovima i isplatu kamate, neovisno o financijskom rezultatu poduzeća.9 Za razliku od

obveznica dionice su vlasnički vrijednosni papiri, koji donose vlasnicima promjenjivi prihod,

odnosno dividendu čija visina ovisi o rezultatu poslovanja i odlukama skupštine dioničkog

društva.

4.1. Definicija dionice

Dionica je vrijednosni papir koji izdaje dioničko društvo, a glasi na dio temeljnoga

kapitala dioničkog društva i imatelju daje pravo članstva u društvu, tj. prava i obveze koje

proizlaze iz tog članstva.10 Ova definicija pokazuje da je dionica vrijednosni papir, dio

dioničarske glavnice i skup prava i obveza imatelja dionice.

Dionica je vrijednosni papir jer su prava i obveze koje proizlaze iz dionice negdje

zapisane, obnosno evidentirane na određeni način. U Republici Hrvatskoj svojstva

vrijednosnog papira daju: isprava o dionici i elektronički zapis u Središnjoj depozitarnoj

agenciji (SDA).

Dioničarska glavnica podijeljena je na dionice. Zbroj nominalnih iznosa svih izdanih

dionica mora biti ista iznosu dioničarske glavnice. Za dionicu se mora dati neka

protuvrijednost kako bi se stvorio ili povećao temeljni kapital, a za uzvrat dioničar stječe

dionicu.

Dionica označuje skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu.

Dionica je potvrda o pravu sudjelovanja u raspodjeli ostvarene dobiti, snošenja rizika i

upravljanja dioničkim društvom. Najbitnija obveza je uplata zadanog iznosa za dionice.

9 Wasserbauer, B.: Uvod u ekonomiju, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2003., str. 76.10 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 44.

7

4.2. Djelovi isprave o dionici

Dionica koja egzistira u materijalnom obliku, tj. u obliku vrijednosnog papira sastoji

se od tri osnovna dijela:11

- plašta,

- kuponskog arka (dividendni odresci) i

- talona.

Plašt dionice je službena potvrda članstva u dioničkom društvu i najvažniji je dio

dionice. U obliku je arka papira koji je neispunjen na drugoj, trećoj i četvrtoj stranici, a prva

stranica sadrži:12

- oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos,

- oznaku vrste i roda dionice,

- tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,

- tvrtku, odnosno ime osobe na koju glasi dionica na ime ili naznaku da glasi na

donositelja,

- datum izdavanja i broj dionice,

- faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

Kuponski arak je isprava na temelju koje se dobiva dividenda. Kuponski arak sadrži

kupone, te je umetnut u plašt dionice. Svaki kupon mora sadržavati:13

- redni broj kupona za naplatu dividende,

- broj dionice na koju se kupon odnosi, na temelju koje se isplaćuje dividenda,

- tvrtku izdavatelja dionice,

- faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

Talon je poseban dio isprave o dionici koji se nalazi na kuponskom arku kao prvi ili

posljednji odrezak. Služi za podizanje novih kuponskih araka kada je prijašnji iskorišten.

Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi. Na osnovi talona se ne može izdavati

dividenda.

11 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 47.12 Zakon o trgovačkim društvima, NN br. 111/93., članak 170.13 Gorenc, V.: op.cit., str. 62.

8

4.3. Vrste i rodovi dionica

Dionice se prema Zakonu o trgovačkim društvima razvrstavaju po rodu i vrstama.

Dionice po vrsti dijele se na dionice na ime i dionice na donositelja.

Ako dionice glase na donositelja, nemaju označenog imatelja i mogu se prenositi

običnom predajom (tradicijom). Imatelj ovakve dionice ostvaruje sva prava koja proizlaze iz

vlasništva. Dionice koje glase na donositelja obično izdaju velike tvrtke, koje imaju veliki

broj već izdanih dionica.

Dionice na ime imaju označeno ime dioničara, time je prijenos otežan i takve dionice

prenose se indosamentom. Svaka promjena vlasništva mora se evidentirati u knjizi dioničara,

time dioničko društvo ima bolju kontrolu dioničara i smanjuje rizik od neprijateljskog

preuzimanja.

Dionice po rodu dijele se zbog različitih prava koja nose. Dionice s istim pravima čine

jedan rod. Postoje tri roda dionica:14

- redovite dionice,

- povlaštene dionice,

- dionice bez prava glasa.

Redovite (normalne, stalne, obične) dionice su one koje svom imatelju daju pravo

glasa na glavnoj skupštini, pravo na dividendu i pravo na isplatu dijela ostatka stečajne mase

društva. Prava redovitih dionica propisana su zakonom određene zemlje i statutom društva.

Vlasnik redovite dionice zabilježen je u knjizi dionica.

Povlaštene (prioritetne, preferencijalne, prvenstvene) dionice daju imatelju neka

povlaštena prava u usporedbi s imateljem redovotih dionica, kao što su prvenstvo pri isplati

dividende, prednost isplate ostatka stečajne mase i druga prava u skladu sa zakonom i

statutom društva. S obzirom da povlaštene dionice daju veća prava od ostalih, njihovi imatelji

moraju u pravilu dati dodatni doprinos društvu.

Povlaštene dionice dijelimo na kumulativne i participativne. Kumulativne povlaštene

dionice daju imatelju pravo uplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije uplate bilo kakve

dividende imateljima redovitih dionica. Participativne povlaštene dionice daju pravo da osim

već određene dividende vlasnik takve dionice naplati i dividendu koja pripada imateljima

redovitih dionica.

Dionice bez prava glasa daju pravo za sudjelovanje u financijskom rezultatu dioničkog

društva, ali bez prava odlučivanja i nadzora društva. Svrha izdavanja ovakvih dionica je

14 Wasserbauer, B.: op.cit., str. 76.

9

nezainteresiranost određenog broja dioničara za vođenje poslova društva, zbog osobne

nesklonosti bavljenja takvim poslovima i zbog saznanja da mali dioničar ne može puno

utjecati na poslovanje društva.

10

5. TRŽIŠTA VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Financijsko tržište je mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja financijskih

sredstava. Tržišta vrijednosnih papira dio su financijskih tržišta. Vrijednosni papiri su pisane

isprave na kojima je naznačeno da njihov vlasnik ima neko pravo koje se može ostvariti samo

posjedovanjem tih papira i na proipsani način.

Dionice se mogu kupiti i prodavati izravno od prodavatelja ili na mjestima

organiziranog javnog trgovanja.

5.1. Podjela tržišta vrijednosnih papira

Tržište vrijednosnih papira je tržište kapitala u užem smislu, gdje se trguje isključivo

dugoročnim vrijednosnim papirima. To tržište može biti primarno ili sekundarno, spontano ili

organizirano, a sa stajališta načina organiziranja to mogu biti organizirana tržišta ili burze i

neorganizirana tržišta ili tržišta putem šaltera.15

Ovisno o tome pojavljuju li se vrijednosni papiri po prvi put na tržištu ili se

preprodaju, razlikujemo primarno i sekundarno tržište vrijednosnih papira. Na primarnom

tržištu dionička društva i drugi subjekti nude vrijednosne papire u trenutku njihova izdavanja

potencijalnim kupcima. Na sekundarnom tržištu se obavlja promet već izdanih (postojećih)

dugoročnih vrijednosnih papira.

Sekundarno tržište sa stajališta organiziranosti dijeli se na spontano i organizirano. Na

spontanim tržištima operacije s dugoročnim vrijednosnim papirima obavljaju se neposredno

između zainteresiranih strana. Organizirana tržišta su strogo uređena i nazivaju se burze

vrijednosnih papira ili efektne burze. Na efektnim burzama trguje se glasnim izvikivanjem

brokera na parketu (podu) burze. Tržišta koja nisu tako strogo formalizirana nazivaju se

tržišta preko šaltera (engl. OTC – over the counter market). Na tržištima preko šaltera

primjenjuje se elegantniji način prodaje putem računala međusobno povezanih posrednika.

5.2. Burze

15 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 101.

11

Burza je stalno i organizirno tržište na kojemu se trguje standardiziranim, tipiziranim i

zamjenjivim robama.16 Takve robe su vrijednosni papiri, devize, valute, te tipizirane

poljoprivredne i industrijske robe i usluge.

Burza vrijednosnih papira je organizirano tržište vrijednosnica.17 Trgovanje je

organizirano u skladu s pravilima burze i državnom regulacijom. Burza mora omogućiti da svi

članovi burze mogu istovremeno, ravnopravno i pod jednakim uvijetima davati i prihvaćati

ponude za kupnju i prodaju vrijednosnih papira, te da svi članovi burze imaju jednaki pristup

tržišnim informacijama o vrijednosnim papirima kojima se trguje.

Trgovanje se obavlja isključivo između članova burze, jer direktno sudjelovanje

kupaca i prodavača na burzi nije moguće. Članovi burze su ovlaštena društva koja imaju

dozvolu za rad sa vrijednosnim papirima. Članovi burze ili burzovni posrednici su brokeri i

trgovci.

Brokeri rade u ime i za račun trećih osoba. On kupuje i prodaje vrijednosne papire na

temelju naloga klijenta i za tu uslugu zaračunava određenu proviziju. Osim što provode

naloge svojih klijenata, brokeri ih mogu savjetovati, te ih mogu kreditirati i čuvati im

vrijednosne papire.

Trgovci za razliku od brokera rade u svoje ime i za svoj račun. Trgovac kupuje za svoj

račun i zatim preprodaje klijentima, a dobitak ili gubitak ostvaruje na razlici iznosa kojeg je

platio i kojeg je primio nakon preprodaje. Na američkom tržištima trgovci se nazivaju

dilerima (engl. dealers), dok na burzi u Engleskoj nazivaju se džoberima (engl. jobbers).

Poslovna praksa dovela je do specijalizacije posrednika, tako da postoje dvije tipične

skupine posrednika: bikovi i medvjedi.18 „Bikovi“ su posrednici koji vjeruju u porast cijena

vrijednosnih papira, stoga kupuju vrijednosne papire, očekuju njihov rast, te ih prodaju po

višoj cijeni i na taj način ostvaruju dobit. „Medvjedi“ su posrednici koji očekuju da će cijene

padati, pa prodaju vrijednosne papire i nakon pada cijena ih ponovno kupuju po nižoj cijeni.

5.3. Svjetske burze

16 Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: op.cit., str. 104.17 Rječnik dioničarstva, http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=9113, (09.06.2009.)18 Wasserbauer, B.: op.cit., str. 80.

12

Najpoznatije svjetske burze vrijednosnih papira nalaze se u New Yorku, Tokiju,

Londonu i Frankfurtu.

Njujorška burza (New York Stock Exchange, NYSE) nastala je 1817. godine na adresi

Wall Street. Danas na toj burzi kotira više od 2000 najvećih i najuglednijih američkih

korporacija, a dnevno se u prosjeku proda blizu 300 milijuna dionica. Osim dionica trguje se

obveznicama, opcijama, pravima i jamstvima. Članovi burze su brokeri, a regulira je država.

Indeks burze u New Yorku je Dow-Jones Industrial Average, koji prikazuje vaganu

aritmetičku sredinu 30 značajnih dionica kojima se trguje na Njujorškoj burzi.

Tokijska burza (Tokio Stock Exchange) osnovana je 1878. godine, te je druga u

svijetu po obujmu trgovanja. Na burzi se trguje dionicama, obveznicama i priznanicama.

Članstvo na burzi imaju brokerske kuće, a indeks burze je Nikkei.

Londonska burza (London Stock Exchange, LSE) nastala je 1773. godine. Bila je

vodeća burza na svijetu, a danas zauzima treće mjesto. Na njoj se trguje dionicama i državnim

obveznicama. Indeks burze je FT/SE (Financial Times Stock Exchange Index), a sastavnice

indeksa su 100 najvećih poduzeća čijim se dionicama trguje.

Frankfurtska burza (Frankfurter Wertpapierbörse) osnovana je 1585. godine. Najveća

je burza unutar udruženja osam njemačkih burzi, a promet joj se procjenjuje na 80% ukupnog

prometa na njemačkim burzama. Isključivi posrednici na burzi su bankovni brokeri. Na njoj

se trguje dionicama, obveznicama, opcijama, pravima i zlatom. Dax (deutscher Aktienindex)

je indeks ponderiranih cijena dionica 30 vodećih dionica kojima se trguje na Frankfurtskoj

burzi.

5.4. Hrvatske burze

U Hrvatskoj su postojale dvije burze vrijednosnih papira, i to Zagrebačka i

Varaždinska burza. Krajem siječnja 2007. godine potpisan je ugovor o pripajanju Varaždinske

Zagrebačkoj burzi i sada posluju pod nazivom Zagrebačka burza, sa sjedištem u Zagrebu.

Zagrebačka burza osnovana je 1991. godine, nastavljajući tradiciju Zagrebačke burze

koja je djelovala od 1918. do 1946. godine. Burzu su osnovale 23 banke i 2 osiguravajuća

društva kao dioničko društvo, neprofitnu i nevladinu instituciju. Zagrebačka burza je glavna

institucija tržišta vrijednosnih papira u Hrvatskoj. Članovi burze su brokerske kuće. Danas na

burzi kotira 377 dionica dioničkih društava. Na Zagrebačkoj burzi se trguje dionicama i

obveznicama. Službeni indeks burze kojim se prati kretanje cijena dionica na burzi je

CROBEX.

13

Varaždinska burza osnovana je 1993. godine pod nazivom Varaždinsko tržište

vrijednosnica. Osnovala su je 23 poduzetnika s namjerom stvaranja infrastrukturne potrebe za

trgovanje vrijednosnim papirima nastalim prilikom tadašnje privatizacije društvanih i

državnih tvrtki. Tijekom 2002. godine Varaždinsko tržište vrijednosnica transformiralo se u

Varaždinsku burzu. Indeks Varaždinske burze bio je VIN.

14

6. ZAKLJUČAK

Dionička društva dominiraju svijetom poduzetništva po ostvarenim prihodima od

prodaje, profitima i po broju zaposlenih. Prilikom osnivanja novog dioničkog društva ili za

dokapitalizaciju i razvoj starog lako se dolazi do sredstava izdajući dionice. Vlasnici dioničkih

društava preuzimaju ograničenu odgovornost za dugovanja tvrtke, jer sve što mogu izgubiti je

iznos njihove investicije.

Ljudi ulažu u dionice jer očekuju prihode od dividendi, no visina dividende ovisi o

poslovnom rezultatu društva i odluci društva koliki dio će rasporediti, a koliko zadržati za

razvoj dioničkog društva. Kupovanje dionica velikih kompanija predstavlja određenu

sigurnost za dioničara.

Svaki ulagač koji prati kretanje tržišnih cijena vrijednosnih papira može prepoznati

ulaganje koje se isplati, pa kupuje dionice dok su cijene ispod nominalne vrijednosti uz

uzlazni trend kretanja cijene. Kad cijene porastu on ih prodaje ostvarujući dobit. Ukoliko

dioničar očekuje pad cijena on prodaje svoje dionice, kako bi ih ponovno mogao kupiti kad

njihova cijena padne.

Trgovanje vrijednosnim papirima je vrlo rizičan posao, ali bez snošenja rizika nije

moguće niti ostvariti dobit. Stoga poslovni ljudi nastoje smanjiti rizik diverzificiranjem,

odnosno raspoređivanjem financijskih sredstava na više različitih vrsta vrijednosnih papira.

15

LITERATURA

1. Đurđević, S., Dumančić, LJ., Tolušić, M.: Dioničarsko gospodarstvo, Školska

knjiga, Zagreb, 2006.

2. Gorenc, V.: Osnove trgovačkog prava, Grafika d.o.o., Osijek, 2003.

3. Wasserbauer, B.: Uvod u ekonomiju, Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, 2003.

4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o trgovačkim društvima, NN br. 118/2003.

5. Zakon o trgovačkim društvima, NN br. 111/93.

Ostali izvori:

1. Lider press http://www.liderpress.hr/ (09.06.2009.)

16