SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANA ŠKODA

DISKRIMINACIJA ŽENA NA TRŽIŠTU RADA, PRIMJER AFGANISTAN

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DISKRIMINACIJA ŽENA NA TRŽIŠTU RADA, PRIMJER AFGANISTAN

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Međunarodna politička ekonomija

Mentor: doc.dr.sc. Dunja Škalamera Alilović

Studentica: Ana Škoda, 0081103284

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije, izv

Rijeka, rujan 2015.

Sadržaj

1. UVOD .......................................................................................................................... 1

1.1. Predmet i problem istraživanja .......................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ..................................................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .............................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 2

2. OSNOVNE ZNAČAJKE RODNE DISKRIMINACIJE ŽENA ............................ 4

2.1. Rodna diskriminacija u obrazovanju kao prepreka ulasku na tržište rada .. 5

2.2. Rodna diskriminacija na tržištu rada ................................................................ 6

3. ANALIZA I OCJENA POLOŽAJA ŽENA NA AFGANISTANSKOM TRŽIŠTU RADA ............................................................................................................ 9

3.1. Društveni položaj žena u Afganistanu ............................................................. 11

3.1.1. Položaj žena sa stajališta zdravstvenog sustava ....................................... 12

3.1.2. Nasilje nad ženama...................................................................................... 13

3.1.3. Prisilni brakovi ............................................................................................ 15

3.2. Afganistanske žene i obrazovanje kao glavna prepreka ulasku na tržište

rada ............................................................................................................................ 16

3.3. Ponuda rada žena u Afganistanu i njen utjecaj na tržište rada .................... 24

3.4. Žena koja je šokirala svijet: Malala Yousafzai, simbol prava svake

djevojčice na obrazovanje ........................................................................................ 26

3.5. Usporedba stanja na tržištu rada razvijenih i nerazvijenih zemalja Europske unije s Afganistanom ............................................................................... 27

4. ULOGA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA U SMANJIVANJU RODNE DISKRIMINACIJE U AFGANISTANU ................................................................... 31

4.1. Misija Sjevernoatlantskog ugovora u Afganistanu ........................................ 31

4.2. Ujedinjeni Narodi i uklanjanje svih oblika diskriminacija žena ................... 32

4.3. Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za djecu i smanjenje zlostavljanja

ženske djece ............................................................................................................... 35

5. OČEKIVANE PROMJENE NA TRŽIŠTU RADA U AFGANISTANU KAO REZULTAT DJELOVANJA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA .................. 37

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 40

LITERATURA ............................................................................................................. 42

POPIS TABLICA ......................................................................................................... 47

POPIS GRAFIKONA .................................................................................................. 48

1

1. UVOD

Shvaćanje da je žena neravnopravni član društvene zajednice u odnosu na muškarca,

duboko je bilo ukorijenjeno u cijelome svijetu, no međutim ono i danas postoji

prikriveno kao naslijeđe iz prošlosti.

Primjena prava jednakog i slobodnog uključivanja žena u sve djelatnosti iznijela je na

površinu pitanje jednakih radnih mogućnosti muške i ženske radne snage. S poslovne

strane se redovito ističe činjenica da primjena ženske radne snage uslijed specifičnosti

njene prirode, daje manje rezultata nego primjena muške radne snage i tu dolazi do

diskriminacije u zapošljavanju ženskog roda. Rad predstavlja osnovno mjerilo

vrijednosti i položaj žene u društvu, te jedino vlastiti rad žene određuje njezinu stvarnu i

konačnu emancipaciju i jednakost u društvu. U ovom radu ćemo se upoznati sa

diskriminacijom žena na tržištu rada sa primjerom na Afganistan, iz kojeg je vidljivo da

neravnopravnost žena proizlazi iz samog društva gdje je sami njihov položaj u društvu

vezan izričito na afganistansku povijest i vladavinu muškog roda.

Prisutnost diskriminacije u Afganistanu moguće je odrediti samo ako se uzmu u obzir

sve okolnosti, kao što su društveni položaj, dostupnost obrazovanja i dostupnost

zaposlenja.

1.1. Predmet i problem istraživanja

Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je istražiti prisutnost diskriminacije žena na

tržištu rada u Afganistanu kroz njihov položaj u društvu, njihovo obrazovanje te njihovo

krajnje zaposlenje.

Problem istraživanja u ovom diplomskom radu je prisutnost diskriminacije žena na

tržištu rada u Afganistanu, tj. mjera u kojoj je ta diskriminacija prisutna.

2

1.2. Radna hipoteza

Iz predmeta i problema istraživanja proizlazi radna hipoteza koja glasi položajem žena u

afganistanskom društvu, te uključivanjem žena u sustav obrazovanja moguće je utvrditi

da se povećava njihova prisustnost na tržištu rada i samim time donekle smanjuje

njihova diskriminacija.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je ukazati na problem prisutnosti diskriminacije žena na tržištu rada u

Afganistanu te smanjiti njegovu prisutnost uvođenjem određenih mjera sprovedenih od

strane međunarodnih organizacija. Temeljni cilj ovog rada je istražiti na koji način

međunarodne organizacije smanjuju prisutnost diskriminacije žena na području tržišta

rada u Afganistanu.

1.4. Znanstvene metode

U znanstvenom istraživanju, formuliranju i pisanju ovog diplomskog rada korištene su u

odgovarajućim kombinacijama brojne znanstvene metode: metoda analize i sinteze,

induktivna i deduktivna metoda, empirijska metoda, metoda deskripcije, metoda

klasifikacije, komparativna metoda te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Strukturu ovog diplomskog rada čini 6 međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu UVODU predstavljeni su predmet, problem i objekt istraživanja, radna

hipoteza,svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode korištene u radu te struktura

rada.

3

Drugi dio diplomskog rada pod nazivom OSNOVNE ZNAČAJKE RODNE

DISKRIMINACIJE ŽENA, kratak je osvrt na rodnu diskriminaciju u obrazovanju kao

prepreci ulaska na tržište rada te rodnu diskriminaciju na tržištu rada.

Treći dio pod nazivom ANALIZA I OCJENA POLOŽAJA ŽENA NA

AFGANISTANSKOM TRŽIŠTU RADA, sadrži pet podpoglavlja od kojih je prvo

društveni položaj žena u Afganistanu (položaj žena sa stajališta zdravstvenog sustava,

nasilje nad ženama i prisilni brakovi); zatim Afganistanske žene i obrazovanje kao

glavna prepreka ulasku na tržište rada u kojem su tablično prikazani podaci

obrazovanja; potom ponuda rada žena u Afganistanu i njen utjecaj na tržište rada,

četvrto podpoglavlje je zapravo ispovjest žene koja je šokirala svijet: Malala Yousafzai,

simbol prava svake djevojčice na obrazovanje i peto podpoglavlje je usporedba stanja

na tržištu rada razvijenih i nerazvijenih zemalja Europske unije s Afganistanom.

U četvrtom dijelu naslova ULOGA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA U

SMANJIVANJU RODNE DISKRIMINACIJE U AFGANISTANU opisane su tri

organizacije koje su imale najviše učinaka u smanjivanju rodne dikriminacije, a to su

Sjevernoatlantski ugovor, Ujedinjeni narodi i međunarodni fond Ujedinjenih naroda .

OČEKIVANE PROMJENE NA TRŽIŠTU RADA U AFGANISTANU KAO

REZULTAT DJELOVANJA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA naziv je petog

dijela u ovom diplomskom radu.

U posljednjem šestom dijelu pod imenom ZAKLJUČAK iskazana je sinteza rezultata

istraživanja.

4

2. OSNOVNE ZNAČAJKE RODNE DISKRIMINACIJE ŽENA

Nejednako postupanje prema pojedincima ili skupinama zbog posebnih karakteristika ili

njihove pripadnosti određenoj skupini smatra se diskriminacijom. Iako su žene danas u

pravnome smislu izjednačene s muškarcima vidljivo je da ih i dalje diskriminiraju

različite društvene strukture.

Nemoguće je ne primijetiti kako se žene i muškarci razlikuju po ponašanju, po izgledu i

po interesima. Međutim, bez obzira što između spolova postoje fizičke i biološke

razlike, kultura u određenoj sredini je ta koja pred žene i muškarce postavlja različita

očekivanja te im pruža različite mogućnosti što naposljetku dovodi do njihovog

različitog položaja u društvu (Kamenov, Huić, Jugović, 2011., str. 196).

Uspostavljanje rodne jednakosti u društvu jedan je od prioriteta razvoja i ključnih

ciljeva svakog suvremenog društva. Rodne razlike su rijetko neutralne, a gotovo u svim

društvima rod je važan oblik društvene struktuiranosti i kriterij za pojavljivanje

društvenih nejednakosti i diskriminacija (Kamenov,Galić, 2011., str 12).

Gledano s povijesnog aspekta žene i muškarci nisu bili gledani samo kao različiti nego i

kao nejednaki. U većini društava svijeta, kao i kroz povijest, ideje, karakteristike,

poslovi, vrijednosti itd. koji se pripisuju ženama u startu su bili manje vrijedniji i manje

poželjni od onih koji se pripisuju muškarcima. Iako se uloge žena i muškaraca razlikuju

u pojedinim kulturama i društvima, još uvijek nije poznato društvo u kojem bi žene

imale više moći (Giddens, 2007).

U gotovo svim kulturama žene ponajprije snose odgovornost za brigu o djeci i domu, a

muškarci tradicionalno prehranjuju obitelj. Podjela rada i rodna društvena struktuiranost

uvjetuju nejednak položaj žena i muškaraca glede moći, bogatstva i ugleda u društvu.

Razlike između žena i muškaraca socijalno i kulturalno su različito vrednovane, u

pravilu na štetu žena. Rodna nejednakost, kao i njeni izvedeni oblici društvena

struktuiranost i diskriminacija, smatraju se još uvijek univerzalnim i globalnim

društvenim fenomenom.

5

U pravilu se primjenjuju različiti oblici rodnih diskriminacija prema ženama kao manje

vrijednoj odnosno podređenoj rodnoj društvenoj grupi. Rodna diskriminacija također

podrazumijeva nejednaku raspodjelu prvijlegija, moći i resursa, u pravilu uvijek na štetu

žena a u korist muškaraca u gotovo svim poznatim društvima u svijetu, uključujući

najrazvijenija. Problem raspodjele moći između žena i muškaraca, koje su ugrađene u

sve društvene institucije i mehanizme, počevši od privatne sfere (obitelji) i kućanstava

pa do javne sfere rada, tržišta, ekonomije, politike, prava, religijskih institucija itd. (tj.

od obitelji do radnih i političkih odnosa te institucija države) održava se u sustavu

patrijarhata kroz cjelokupnu povijest do danas.

2.1. Rodna diskriminacija u obrazovanju kao prepreka ulasku na tržište rada

Kvalitetno obrazovanje za sve je osnovno ljudsko pravo, mehanizam zaštite i katalizator

ličnog i društvenog razvoja. U kontekstima krize rodno odgovarajući sistem

obrazovanja je od presudnog značaja kako bi djevojčice i dječaci svih uzrasta imali

pristup kvalitetnim, relevantnim i zaštitnim obrazovnim mogućnostima.

Sve djevojčice i dječaci, kao i žene i muškarci, imaju pravo na kvalitetno obrazovanje sa

pravednim pristupom i bez diskriminacije. Rodna ravnopravnost u obrazovanju se

odnosi na različite potrebe djevojčica i dječaka i osigurava njihov upis, njihovo učešće i

uspjeh u okruženju za učenje. Nadalje, rodna ravnopravnost podrazumijeva

restrukturiranje kulture, politika i praksi u obrazovnim intervencijama kako bi se

ispunile različite potrebe i kapaciteti svih djevojčica i dječaka, odnsno učenica i

učenika.

Rodno odgovarajuće obrazovanje (Međuagencijska mreža za obrazovanje u vanrednim

situacijama 2010.): rješava rodne prepreke tako da omogućava svim djevojčicama i

dječacima, ženama i muškarcima mogućnost obrazovanja; nadalje poštuje razlike koje

su zasnovane na rodu i kao dio identiteta učenika priznaje rod, starosnu dob, kao i

etničku pripadnost jezik te religiju. Također omogućava obrazovnim institucijama tj.

obrazovnoj strukturi, te cijelokupnom sustavu i metodologiji da budu osjetljivi kao

6

prema svim djevojčicama i dječacima tako i prema ženama i muškarcima. Rodno

odgovarajuće obrazovanje se brine da rodni paritet u obrazovanju bude dio šire

strategije za unapređenje rodne ravnopravnosti u društvu, te se stalno razvija i

unapređuje kako bi se zatvorili svi jazovi rodne nejednakosti i u potpunosti uklonila

rodna diskriminacija.

Obrazovanje je jedno od glavnih područja napretka žena u regiji kao i važan put prema

njihovoj ravnopravnosti (Kelly, Breslin, 2010., str 8).

Rodna diskriminacija u obrazovanju je okarakterizirana kao neravnopravan tretman koji

je doživljen tijekom obrazovanja na temelju spola primjerice prigodom ocjenjivanja,

kažnjavanja i usmjeravanja prema zanimanjima te kao i uvredljivi komentari na temelju

spola kao i seksualno uznemiravanje/napastovanje.

Cijelokupna analiza i utjecaj rodne ravnopravnosti danas je znatno izmijenjen u odnosu

na razdoblje otprije trideset godina (Blackmore, 2001). Ne samo što se govori o

napretku u ostvarivanju rodne ravnopravnosti nego se počinju potencirati pitanja o krizi

muškog identiteta, posebice nakon što je indicirano slabljenje uspješnosti muškaraca u

području obrazovanja.

Kako obrazovanje žena relativno brzo raste i sve više se smanjuju razlike u

obrazovanju između muškaraca i žena, samim time je jasno da sve više žena dobiva

priliku zaposlenja na atraktivnijim poslovima (Vujčić, 1996., str 12).

2.2. Rodna diskriminacija na tržištu rada

Postoje brojne definicije diskriminacije na tržištu rada. Većina autora se slaže da su

razlike u plaćama uobičajene u tržišnoj ekonomiji. Kada razlika u plaćama proizlazi iz

beznačajne osobne karakteristike kao što je rasa, spol ili religijska pripadnost, taj

fenomen nazivamo diskriminacijom (Samuelson, Nordhaus, 1992., str. 241).

7

Najučestaliji oblici diskriminacije na tržištu rada su razlike u plaćama, diskriminacija

pri zapošljavanju, diskriminacija pri napredovanju u organizacijskoj hijerarhiji i sl. Broj

nezaposlenih žena je općenito veći od muškaraca te tako stvara rezervnu armiju radne

snage koja ima manje mogućnosti izbora te slabije pregovaračke pozicije na tržištu rada.

Udio žena na tržištu rada se kontinuirano povećava poglavito iz ekonomskih razloga, ali

i zbog želje za samoostvarenjem te nedovoljnog vrednovanja zanimanja domaćice.

Raspodjela kućanskih poslova te odgoja djece i dalje je uglavnom primarno posao žene

(Vučemilović, 2011., str 69). Uz već navedene razloge, raspodjela kućanskih poslova, te

usklađivanje privatnog i profesionalnog života žena, predstavlja ozbiljnu prepreku

uključivanju žena na tržište rada pod jednakim uvjetima.

Prilikom postavljanja žena na viši položaj u tvrtki poslodavci i vlasnici suočavaju se s

različitim predrasudama s kojima se susreću kako na radnom mjestu, tako i na poljima

života. U društvu se još uvijek smatra da je ženi glavna briga i zadaća obitelj, te se zato

pretpostavlja da joj je ona uvijek na prvom mjestu pa čak i ispred karijere. To naravno

može imati neželjene utjecaje na poslovanje tvrtke i zato se šefovi uglavnom odlučuju

za muškarce, čak i ako žena pokazuje veću učinkovitost i sposobnost na tom polju, ne bi

li tako izbjegli taj potencijalni problem (Jergovski, 2010., str. 406).

Žene koje imaju korist od rodne neutralnosti, a njih ima, pokazuju pretpostavke tog

pristupa na najjasniji način. To su uglavnom žene koje su bile u mogućnosti barem na

papiru izgraditi biografiju koja je donekle približna muškoj normi. One su kvalificirane

i zbog toga su najmanje žrtvama spolne diskriminacije. Kad im je uskraćena prilika kao

i muškarcu, to najviše nalikuje na spolnu pristranost. Što je društvo nejednakije, to je

dopušteno postojanje manjeg broja takvih žena. Zbog toga, što nejednakijim društvo

postaje, manje je moguće da razlikovan pristup bude u mogućnosti učiniti nešto s tim u

vezi, zato što nejednaka moć stvara ujedno i pojavu i stvarnost spolnih razlika po istoj

crti na kojoj stvara svoje spolne nejednakosti (Radačić, 2009., str 118).

U razmatranju mogućnosti za proširivanje i otvaranje prostora za zapošljavanje žena,

posebnu pozornost treba posvetiti potrebi za fleksibilnošću njihova zapošljavanja,

8

budući da žene još uvijek moraju usklađivati svoje obaveze u obitelji i na radnome

mjestu. Jednakost u plaćama, adekvatno raspoznavanje i vrednovanje sposobnosti,

vještina i znanja žena te politika koja će zaposlenicima pružiti mogućnosti da usklade

svoje obiteljske i radne obveze, svakako će privući veći broj žena na tržište rada i

značiti dodatan gospodarski poticaj (Kerovec, 2003).

Žene zarađuju manje jer ih je i tržište kroz povijest tretiralo kao privremene i dopunske

radnike, obezvrjeđivalo njihov rad i držalo njihove niske plaće dovoljnima za njih kao

žene-radnice. Napori da se adresira pitanje diskriminacije rezultirali su promjenom

zakonodavstva i podizanjem svijesti, premda ženske plaće širom svijeta i danas ostaju i

dalje niže od muških. Većina ženskih radnica i dalje su segregirane u određenim

tipovima zanimanja po uzoru na ženske uloge u kući i obitelji (odgoj i obrazovanje,

medicinska i socijalna skrb, čistačice, kuharice, uslužne djelatnosti itd.), u kojima ili

nema muških radnika s kojima bi se mogle uspoređivati ili ih je vrlo malo (Galić, 2011).

Jednake mogućnosti na tržištu rada su ključne pretpostavke za razvoj svakog društva.

Ukoliko se želi smanjiti diskriminacija žena na tržištu rada trebalo bi aktivnije i

dosljednije primjenjivati postojeće zakone. U taj proces se moraju aktivno uključiti sve

lokalne zajednice i nevladine udruge.

Žena u poslovnoj organizaciji svojim rezultatima mora nadmašiti muškarca kako bi se

izborila za istu plaću i poziciju, ali čak ni to joj nije garancija da će ih doista i dobiti,

čak je i moguće da će njezin doprinos biti veći od doprinosa muškaraca oko nje a plaća

manja.

9

3. ANALIZA I OCJENA POLOŽAJA ŽENA NA AFGANISTANSKOM TRŽIŠTU RADA

Afganistan je zemlja sa oko 31 milijun stanovnika (UN 2002.) koja je, nakon tri godine

teške suše, 23 godina rata i razaranja i pet godina pod talibanskom vlašću, postala jedna

od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Afganistan ima drugu najvišu stopu smrtnosti

majki u svijetu. Čak i prije nego što su talibani došli na vlast, Afganistan je imao velike

stope smrtnosti majke i djeteta i vrlo nisku stopu pismenosti za žene. Ali su žene

sudjelovale ekonomski, društveno i politički u životu njihovih društava. Žene u

Afganistanu su dobile pravo glasa u 1920-im godinama (Starčević, 2014), a ustavno su

priznate kao ravnopravne muškarcima u 1960-ima. U 1970-im, bilo je najmanje tri žene

u parlamentu. Do ranih 1990-ih, žene su radile kao učitelje, vladine radnice i liječnice.

One su radile kao profesori, odvjetnici, suci, novinari, pisci i pjesnici.

Nakon uspona talibana na vlast, žene i djevojke su sustavno diskriminirane i

marginalizirane, a njihova ljudska prava su povrijeđena. To je rezultiralo pogoršanjem

gospodarskih i socijalnih uvjeta žena i djevojaka u svim dijelovima zemlje, posebice u

područjima pod talibanskom kontrolom. Žene i djevojke su ograničene u svojem

pristupu obrazovanju, zdravstvenim ustanovama i zapošljavanju. Tijekom talibanske

vladavine, samo oko 3 posto djevojčica dobilo je neki oblik osnovnog obrazovanja. Loši

zdravstveni uvjeti i neuhranjenost, kao i trudnoća i porod iznimno su opasne za

afganistanske žene.

Nakon pada talibanskog režima, promocija ženskih prava jedan je od glavnih prioriteta

međunarodne zajednice (pogotovo Europske unije) i afganistanske Vlade. Deseci

međunarodnih nevladinih organizacija posvetilo se poboljšanju pozicije i prava žena u

Afganistanu. Prava žena u Afganistanu postala su obvezna tema razgovora političara,

područje interesa stranih donatora, kao i tema naslovnica svjetskih medija s

dramatičnim vijestima. No, sva ta događanja nemaju veliki utjecaj na život

Afganistanaca na selu, tijesno vezanih uz konzervativnu kulturu i plemenske običaje.

Upravo zbog toga jača prisutnost nevladinih udruga i udruga mladih, koje žele imati

veći utjecaj u javnom životu i na poslu.

10

U Afganistanu, kao i u svim muslimanskim većinskim društvima, interakcija islamske

kulture i religije, nacionalizma, etničkog podrijetla i drugih povijesnih, društvenih i

ekonomskih mehanizmama koji čine sastav života žena i muškaraca. Islamska kultura i

religija smatra da se primarno sredstvo utvrđivanja identiteta žene u muslimanskim

većinskim društvima koristi kako bi opravdali rat, okupaciju i invaziju (Rostami-Povey,

2007., str. 297).

Najveći problemi s kojima se suočavaju Afganistanske žene su obrazovanje i

nepismenost, na vrhu popisa, a slijede ih nedostatak mogućnosti zapošljavanja i jednaka

prava za žene te nasilje koje je provedeno nad njima (grafikon br.1). Ti problemi su

povezani i imaju uzajamno djelovanje na međusobno stvaranje trajnih rješenja.

Grafikon br.1 Najveći problemi Afganistanskih žena u razdoblju od 2006. do 2009.

godine (%)

Izvor: Ayubi 2010, Women`s biggest problems in Afganistan

Na grafikonu br.1 je vidljivo da je najveći problem kod Afganistanskih žena nedostatak

obrazovanja tako je u 2006. godini bio 41% , dok je najviše iznosio u 2009. godini čak

49%. Mogućnost zapošljavanja žena najmanje je u 2006. godini, dok se u drugim

godinama postepeno povećava, tako je u 2009. godini poraslo na 28%. Međutim,

povećanje svijesti o problemu nezaposlenosti žena ističe da sve više ljudi razmišljaju da

je zapošljavanje žene najprije nešto normalno i kao nešto više i više važno. To također

pokazuje da je povećana svijest u afganistanskim obiteljima da je zapošljavanje prilika

da "svojim" ženskim članovima omogući bolja radna mjesta, a vezano je za

obrazovanje, jer bolje obrazovane žene mogu dobiti bolja i više plaćena radna mjesta.

0

10

20

30

40

50

Obrazovanje mogućnost

zapošljavanja

žena

prava žena nasilje nad

ženama

2006

2007

2008

2009

11

3.1. Društveni položaj žena u Afganistanu

U zemlji s više od 31 milijun stanovnika, u kojoj je dvije trećine stanovništva

nepismeno situacija je teška za sve, pogotovo za žensku populaciju. Žene su stavljene u

izuzetno nepovoljan položaj sredinom 90-tih godina za vrijeme islamskog

fundamentalizma nametnutog od strane talibana. Osim što su bile zlostavljane, bilo im

je zabranjeno pohađati škole.

Od 1994. godine, talibani ograničavaju položaj žena u ljudskim pravima kao što su

sloboda, izražavanje, jednake mogućnosti za obrazovanje i rad. Takve povrede ljudskih

prava koje isključuju žene iz radnog odnosa i obrazovanja dovode do ugrožavanja

njihovih sposobnosti da prežive, žive zdrav i produktivan život kao i njihovo

sudjelovanje u društvu (Amowitz, 2000., str. 65).

Za vrijeme talibanskog režima, žene nisu smjele same hodati po cesti, osim ako je uz

njih bilo muško dijete koje je imalo veća prava od njih. Najčešći problemi žena u jednoj

od najsiromašnijih zemalja svijeta su vezani uz obiteljsko nasilje, nedostatak prava u

društvu, tradicije konzervativne religije i plemenskih vođa koji brane ženama da se

zaposle ili napuste dom bez dozvole muških članova obitelji.

Prava žena su kroz mnoge oblike socijalnog, kulturnog i edukacijskog razloga kršeni

kroz stoljeća, međutim žena nema pravnu zaštitu kojima bi se zaštitila. Manjkave

istrage, nedostatak zakona, neodgovarajuća tradicija i zastrašivanje, prepreka su da se

žena rijetko obrati sudu za svoja prava. One su uglavnom prepuštene patrijahalnoj

tradiciji.

12

3.1.1. Položaj žena sa stajališta zdravstvenog sustava

Očekivana životna dob u žena je veća nego ona u muškaraca (tablica br. 1), međutim,

mnogobrojni problemi žena su u sferi obrazovanja, zdravstva, nasilja nad ženama te

zaposlenosti.

Svugdje u svijetu, pristup zdravstvu i zdravstvenim ustanovama je temeljno ljudsko

pravo, dok u Afganistanu to nije tako, večina žena je lišena toga prava. Kao rezultat

toga ograničenja, siromaštva i niskog dohotka u obitelji, smrtnost majke i djeteta je na

najvišoj razini (tablica br.1).

Tablica br. 1: Opći zdravsteni pokazatelji u razdoblju od 2008. do 2012. godine (%)

Očekivana životna dob žena (u %

muškaraca) 104,3%

Uporaba kontracepcije 21,2%

Barem jedan posjet ginekologu za

vrijeme trudnoće 47,9%

Barem četiri posjeta ginekologu za vrijeme trudnoće

14,6%

Porod pod vodstvom stručne osobe 38,6%

Porod u bolnici 32,9%

Stopa smrtnosti u trudnoći (broj umrlih trudnica na 100 000 živih

poroda)

330

Izvor: Međunarodni fond Ujedinjenih naroda 2013.

Zbog neodgovarajuće tradicije, nepostojanja ili manjka zdravstvenih centara, zatim

siromašne ekonomije, nedostatka vlastite brige o sebi te nedostatka pozornosti na

njihovo zdravstveno stanje od strane njihovih obitelji i nasilja u obitelji koja potječe iz

patrijahalne sredine kao i neobrazovanosti žena, žene u Afganistanu su životno

ugrožene.

Afganistan ima jednu od najmlađih populacija na svijetu. Uz prosječnu stopu nataliteta s

više od šest djece po ženi, populacija djece i mladih i dalje raste, a afganistanska mladež

13

se i dalje suočava s preprekama na obrazovanje i prijetnjama za svoje zdravlje.

Afganistanski budući prosperitet i njihova stabilnost ovise o opremanju ove mlade

populacije s potrebnim vještinama i resursima s kojima će doprinijeti razvoju zemlje, te

osiguravanjem da žene, novorođenčad i djeca imaju bolji pristup zdravstvenoj skrbi.

3.1.2. Nasilje nad ženama

U Afganistanu, nasilje nad ženama nije rijetkost, ali njihovo prijavljivanje ipak je. Žene

su obeshrabrene zbog pravosudnog sistema koji je korumpiran, dok sudove u pravilu

kontroliraju konzervativni vjerski vođe. Žene se optužuje da sramote obitelj ako

progovaraju o obiteljskom nasilju. Ako se pak pitaju konzervativci, po njima dobra žena

šuti i trpi pa većina slučajeva nije niti ugledala svijetlo dana, a kamoli da je došla do

suda. Nasilje u obitelji ima za posljedicu ozbiljan psihički i mentalni efekt na ženu ali i

druge posljedice kao što je bijeg iz obitelji, prisilna prostitucija i ovisnost o narkoticima.

Također, u mnogim dijelovima Afganistana, manjak razumijevanja zakona i negiranje

istih naišlo je na plodno tlo za poligamiju koja je još jedan uzrok za obiteljsko nasilje

nad ženama. Unatoč teškim problemima nisu učinjene ozbiljne radnje po tom pitanju.

Ukupan broj nasilja nad ženama prijavljenih na Ministarstvo ženskih poslova i

nezavisnoj komisiji za ljudska prava (MOWA) u razdoblju od 2005., 2006. do 2010.

godine prikazan je u tablici koja slijedi (tablica br.2).

14

Tablica br.2: broj nasilja nad ženama prijavljenih na Ministarstvo ženskih poslova i

nezavisnoj komisiji za ljudska prava (MOWA) u razdoblju od 2005. do 2010. godine po

broju i postotku

Tipovi nasilja 2010

br. %

2008

br. %

2005-2006

br. %

Premlaćivanja 319 22,1 723 32,6 1011 47,4

Prisilni brakovi 95 6,6 190 8,6 769 36,1

Nedostatak ekonomske podrške od muževe strane

107 7,4 87 3,9 100 4,7

Ubojstvo 69 4,8 194 8,8 87 4,1

Zamjena žena/djevojčica 8 0,5 93 4,2 - -

Silovanje 12 0,8 83 3,7 33 1,5

Trgovanje djevojčicama 9 0,6 42 1,9 10 0,5

Samoubojstvo 17 1,2 30 1,4 - -

Samoranjavanje/samozapaljenje 84 5,8 54 2,4 - -

Bijeg od kuće 340 23,6 226 10,2 2 0,1

Razvod 171 11,9 259 11,7 - -

Nasljedstvo oduzeto bez zakona 27 1,9 52 2,4 20 0,9

Otmice/nestale osobe 40 2,8 49 2,2 - -

Ostalo (dječji brak, konzumiranje narkotika, itd.)

145 10 134 6 74 3,4

Ukupno 1443 100 2216 100 2106

Izvor: Afganistanski statistički ljetopis 2013. (a)

Ukupan broj prijavljenih slučajeva 2010. godine bio je 1.443 u odnosu na 2.216

slučajeva u 2008. godini.

Prva tri slučaja u 2010. godini su bijeg od kuće (340 slučajeva ili 23,6 %)

premlaćivanje (319 slučajeva ili 22,1 %), i razvod (171 slučajeva ili 11.9%), koji čine

gotovo 58 % svih prijavljenih slučajeva. To su ujedno i primarni slučajevi u 2008.

godini, premlaćivanje s 723 slučajeva (32.6%), razvod s 259 slučajeva (11.2%), i bijeg

od kuće s 226 slučajeva (10.2%). Međutim iz tablice je vidljivo da se u odnosu na 2005.

godinu broj prijavljenih slučajeva drastično smanjuje u 2010. godini. Tako primjerice u

2005. godini najveći broj prijava je za premlaćivanje, odnosno 1.011 (47%) a najmanji

broj se odnosio na samoranjavanje/samozapaljenje (2 ili 0,1%).

15

3.1.3. Prisilni brakovi

Prisilni brakovi godinama postoje u afganistanskom društvu i nazivaju se badal. ˝Bad˝

je veliki miraz, maloljetni brak, uključenje u vrlo ranim danima, kada se dijete rodi.

Dogovoreni i prisilni brakovi nisu rijetkost, ali ono što je još gore, nisu ni brakovi s

djevojčicama. Najveći uzrok ovim brakovima su zastarjela tradicionalna shvaćanja,

siromaštvo i nepismenost. Lokalni zakoni još uvijek dopuštaju ugovorene brakove.

Primjerice, donja dobna granica za ulazak u brak kod djevojaka nije definirana,

međutim ukoliko djevojka nema navršenih 16 godina njezin ulazak u brak voditi će

njezin otac i on može onositi sve odluke u svezi s time. Godine 2009. (She.hr 2013.) je

usvojen zakon koji predviđa zatvorske kazne za one koji se žene maloljetnicama.

Nažalost u većini slučajeva žene su potpuno ovisne o svojim muževima, a kada ostanu

bez njih, njihovi životi postaju još ugroženiji. Udovice se smatraju kao nositeljice

nesreće i mnogi Afganistanci izbjegavaju bilo kakav kontakt s njima. Žene koju su

postale udovice se smatraju imovinom i ne smiju se svojom voljom opet udati. Kao

takve se osjećaju bezvrijedno, gube identitet kao i socijalnu zaštitu, nemaju šansu za

novim brakom i ne vide nikakvu perspektivu, a mnoge se nakon smrti supruga odlučuju

na samoubojstvo. Rat je Afganistan učinio zemljom udovica.

Siromaštvo kao i rana udaja, te nedostatak školovanih učiteljica i nedostatak škola samo

za djevojke samo su neki od problema s kojima se suočavaju djevojčice i djevojke u

Afganistanu. U današnjici se situacija mijenja i mnogo je projekata fokusiranih na žene.

Danas se žene sve više upoznaju sa svojim pravima i spremnije su zalagati se za sebe,

vjerojatno ne želeći propustiti priliku da se napokon izbore za svoja prava (She.hr

2013.).

Diskriminacija na temelju spola jedna je od najrasprostranjenijih vrsta diskriminacije u

muslimanskom svijetu. Musliman se i dalje može oženiti nemuslimankom, a

muslimanka se ne može udati za nemuslimana, muslimanu se dopušta imati do četiri

žene, muškarac ima više prava u slučaju razvoda braka; nasljeđuje dvostruko više od

žene; njegovo svjedočenje vrijedi više od svjedočenja žene i žena se obvezuje na

islamski kod odijevanja (Radačić, Vince Pallua, 2011., str 85).

16

Afganistanskim ženama je do dolaska Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu UN) bilo

uskraćeno pravo na rad, pohađati školu, te zatražili liječničku pomoć, afganistanske

žene su redovito tukli za hodanje na ulici bez muškog pratioca ili ako nije primjenila

islamski kod odijevanja, odnosno ako nije nosila burku (odjeća koja pokriva tijelo od

glave do pete) (Palmer 1998).

Samim time vidimo da je ženski spol u društvenom položaju podređen muškarcu

odnosno žena ima drugorazredni položaj i mjesto u društvu, međutim danas su žene

vidljivije nego u povijesti kada im se to nije dopuštalo. Našle su svoje mjesto u politici i

u medijima, također progovaraju o društvenim problemima i bore se za sebe te

uspijevaju bar na tren postati centar pažnje, te tako više nisu samo žene i majke.

3.2. Afganistanske žene i obrazovanje kao glavna prepreka ulasku na tržište rada

Poznato je da je obrazovanje, osobito među djevojčicama jedan od osnovnih čimbenika

za poboljšanje životnog standardau bilo kojem društvu. Međutim, unatoč tome u

Afganistanu je nepismeno oko 85% djevojaka i žena. Novac koji država izdvaja za tu

svrhu je među najmanjima u regiji.

Po godinama i vrsti obrazovanja struktura po spolu je prikazana u tablicama koje

slijede. Tablica br. 3 koja slijedi prikazuje udio djevojčica u nižim razredima osnovne

škole u razdoblju od 2004. do 2012. godine.

17

Tablica br.3: Udio djevojčica u nižim razredima osnovne škole u razdoblju od 2004. do

2012. godine

Djevojčice Dječaci Ukupno Postotak

djevojčica Iv st Ib, 2004=100 st

2004 1314468 2466547 3781015 34,76% 100,00 0,00

2005 1147203 3633235 4780438 24,00% 87,28 -12,72 87,28 -12,72

2006 1532398 2750523 4282921 35,78% 133,58 33,58 116,58 16,58

2007 1717968 2867515 4585483 37,47% 112,11 12,11 130,70 30,70

2008 1738326 2930784 4669110 37,23% 101,19 1,19 132,25 32,25

2009 1754535 3033831 4788366 36,64% 100,93 0,93 133,48 33,48

2010 1864370 2902437 4766807 39,11% 106,26 6,26 141,83 41,83

2011 2047313 3065618 5112931 40,04% 109,81 9,81 155,75 55,75

2012 2240127 3182221 5422348 41,31% 109,42 9,42 170,42 70,42

%s 10,03 24,98 24,59

Izvor: Afganistanski statistički ljetopis 2013. (b)

Iz tablice 3 je vidljivo da se u razdoblju od 2004. do 2012. godine broj djevojčica u

nižim razredima osnovne škole prosječno povećao za 10,03% godišnje u odnosu na

dječake čiji se broj povečao za 24,98% godišnje. Broj djevojčica koje pohađaju niže

razrede osnovne škole se u 2012. godini u odnosu na 2004. godinu povećao za 70,42%.

U tablici br. 4 koja slijedi prikazan je udio djevojčica u višim razredima osnovne škole

u razdoblju od 2005. do 2012. godine.

18

Tablica br. 4: Udio djevojčica u višim razredima osnovne škole u razdoblju od 2005. do

2012. godine

Izvor: Afganistanski statistički ljetopis 2013. (c)

U odnosu na niže razrede osnovne škole (tablica br.3) koji predstavljaju obavezni dio

osnovnoškolskog obrazovanja udio djevojčica u višim razredima osnovne škole (tablica

br.4) znatno je manji. Broj djevojčica u višim razredima osnovne škole se znatno

povećava u 2012. godini kada je porastao čak 376,38% u odnosu na broj djevojčica u

2005. godini.

U tablici br. 5 prikazan je udio djevojčica koje pohađaju srednju školu u razdoblju od

2005. do 2012. godine.

Djevojčice Dječaci Ukupno Postotak

djevojčica Iv st

Ib,

2005=100 st

2005 106528 314422 420950 25,31% 100,00 0,00

2006 107220 337518 444738 24,11% 100,65 0,65 100,65 0,65

2007 170088 549479 719567 23,64% 158,63 58,63 159,67 59,67

2008 201863 533834 735697 27,44% 118,68 18,68 189,49 89,49

2009 326271 712636 1038907 31,41% 161,63 61,63 306,28 206,28

2010 407489 827030 1234519 33,01% 124,89 24,89 382,52 282,52

2011 498600 938353 1436953 34,70% 122,36 22,36 468,05 368,05

2012 507476 948442 1455918 34,86% 101,78 1,78 476,38 376,38

%s 29,72 20,20 22,98

19

Tablica br.5: Udio djevojčica u srednjim školama u razdoblju od 2005. do 2012. godine

Djevojčice Dječaci Ukupno Postotak

djevojčica Iv st

Ib,

2005=100 st

2005 52374 150351 202725 25,83% 100,00 0,00

2006 44209 135938 180147 24,54% 84,41 -15,59 84,41 -15,59

2007 38052 171704 209756 18,14% 86,07 -13,93 72,65 -27,35

2008 67900 203244 271144 25,04% 178,44 78,44 129,64 29,64

2009 136621 236107 372728 36,65% 201,21 101,21 260,86 160,86

2010 112417 304176 416593 26,98% 82,28 -17,72 214,64 114,64

2011 163999 377692 541691 30,28% 145,88 45,88 313,13 213,13

2012 244000 473015 717015 34,03% 148,78 48,78 465,88 365,88

%s 29,23 21,05 23,43

Izvor: Afganistanski statistički ljetopis 2013. (d)

Kretanje udjela djevojčica u srednjoškolskom obrazovanju pokazuje najveću dinamiku

kretanja. Godine 2006., 2007. i 2010. zabilježen je pad djevojčica od 15,59%, 13,93% i

17,72% respektivno u odnosu na prethodnu godinu, da bi 2012. godine došlo do

povećanja od 48,78% u odnosu na 2011. godinu. Opisana dinamika prikazana je na

grafikonu br. 2.

Grafikon br.2: Broj djevojčica u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju u

razdoblju od 2005. do 2012. godine

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz tablica br. 3,4 i 5.

20

Broj djevojčica je u negativnom korelacijskom odnosu sa stupnjem obrazovanja što je

vidljivo na grafikonu br.2. Što je veći stupanj obrazovanja to je manje djevojčica

uključeno u sustav.

Problemi koji sprečavaju afganistanske djevojke i djevojčice da u većem broju pohađaju

školu jesu siromaštvo, rana udaja, nesigurnost, nedostatak školovanih učiteljica i

nedostatak škola samo za djevojke. Ova zadnja činjenica vrlo je bitna, jer neke obitelji

ne dopuštaju ženskoj djeci pohađati škole zajedno s dječacima (Kranjčec 2012).

U tablici br. 6 koja slijedi prikazano je učešće žena na tržištu rada po obrazovanju u %

za razdoblje od 2001. do 2013. godine.

Tablica br. 6: Učešće žena na tržištu rada po obrazovanju u razdoblju od 2001. do 2013.

godine (%)

Godina

bez

osnovne

škole

Osnovna

škola

Srednja

škola Visokoobrazovani

2001 19,5 11 33 11,6

2002 19,1 11,1 32,8 12,6

2003 17,4 13,9 32,3 13

2004 19,4 11,8 31,7 13

2005 21,3 9,7 31,4 14

2006 21,7 9,3 30,9 14

2007 19,2 11,2 31,7 14,7

2008 18,1 11,1 32,6 16

2009 20,4 8,9 32,8 15

2010 20,5 9,1 31,6 15,7

2011 18,2 11,3 31 16

2012 19 9,9 31,1 17

2013 20,4 6,9 31,9 17,4

Izvor: International labour organization 2014. (a)

Iz tablice je vidljivo da je u razdoblju od 2001. pa do 2013. godine najviše žena

zastupljenih na tržištu rada koje imaju srednjoškolsko obrazovanje, zatim slijede one

bez osnovne škole, dok se s vremenom povećava broj visokoobrazovanih žena na tržištu

21

rada. Tako je vidljivo da je u 2013. godini postotak prisustva žena sa srednjoškolskim

obrazovanjem na tržištu rada iznosio 31,9%, potom slijedi prisustvo žena bez osnovne

škole 20,4%, zatim žene sa visokim obrazovanjem te one sa osnovnom školom, 6,9%.

Podaci iz tablice br. 6 prikazani su grafikonom br.3.

Grafikon br.3: Učešće žena na tržištu rada po obrazovanju u razdoblju od 2001. do 2013. godine (%)

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz tablice br.6

Iz grafikona je vidljivo da je najviše zastupljenih žena na tržištu rada onih koje imaju

srednjoškolsko obrazovanje, zatim slijede žene bez osnovne škole, dok se s vremenom

povećava broj visokoobrazovanih žena.

Podizanje kćeri u Afganistanu u zemlji gdje je najviše prisutna rodna diskriminacija je

naporan i zahtjevan posao, ali je ostvariv. Najbolji pokazatelj je broj žena koje razvijaju

strategiju od mlade dobi da preuzmu odgovornost za svoje obrazovanje i da kao

visokoobrazovane mogu konkurirati s muškarcima na tržištu rada.

U tablici br.7 koja slijedi prikazane su stope zaposlenosti od 16-64 godine starosti

prema spolu i obrazovanju u razdoblju od 2001. do 2013. godine.

0

5

10

15

20

25

30

35

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

bez osnovne škole

osnovna škola

srednja škola

visokoobrazovani

22

Tablica br. 7: Stopa zaposlenosti od 16-64 godine prema spolu i obrazovanju u

razdoblju od 2001. do 2013. godine (%)

Godina bez osnovne škole Osnovna škola Srednja škola Visokoobrazovani

muškarci žene muškarci žene muškarci žene muškarci žene

2001 0,5 0,6 14,3 16 17,1 15,3 7,9 8,8

2002 0,5 0,6 14,1 15,6 17,1 15,3 8,1 9,2

2003 0,4 0,4 13,7 15,3 17,2 15,7 8,3 9,4

2004 0,4 0,5 13,7 15 17,1 15,8 8,5 9,5

2005 0,4 0,5 13,3 14,5 17,2 15,8 8,7 10,1

2006 0,3 0,4 13,2 14,2 17,2 15,8 8,9 10,4

2007 0,3 0,5 12,8 13,7 17,3 16,1 9,1 10,6

2008 0,3 0,4 12,5 13,2 17,6 16,3 9,1 10,9

2009 0,3 0,5 12,3 12,9 17,4 16,1 9,5 11,4

2010 0,3 0,5 12 12,7 17,3 16,1 9,6 11,4

2011 0,3 0,4 11,7 12,4 17,3 16,2 9,8 11,6

2012 0,3 0,5 11,4 11,8 17,1 16,1 10,1 11,9

2013 0,4 0,6 10,2 10,7 17,6 16,3 10,4 12,3

Izvor: International labour organization 2014 (b)

U strukturi zaposlenosti najmanji udio otpada na muškarce i žene bez osnovne škole.

Oni čine oko 1% zaposlenih. Postotak zaposlenosti sa osnovnoškolskim obrazovanjem u

2013. godini između muškaraca i žena je minimalni postotak razlike, tako postotak

zaposlenih muškaraca iznosi 10,2% dok zaposlenih žena 10,7%. Iz tablice je vidljivo da

je najveći postotak zaposlenosti zapravo muškaraca sa srednjoškolskim obrazovanjem

koje u 2013. godini iznosi 17,6%, dok postotak žena sa srednjoškolskim obrazovanjem

u toj istoj godini iznosi 16,3%. Zatim postotak visokoobrazovanih, vidljivo je da je u

2013. godini postotak visokoobrazovanih žena iznosio 12,3% što je za 1,9 % veći

postotak nego li zaposlenost visokoobrazovnih muškaraca (10,4%).

U tablici br.8 koja slijedi prikazane su stope nezaposlenosti prema spolu i stupnju

obrazovanja u razdoblju od 2001. do 2013. godine.

23

Tablica br.8: Stopa nezaposlenosti prema spolu i stupnju obrazovanja u razdoblju od

2001. do 2013. godine (%)

Godina bez osnovne škole Osnovna škola Srednja škola Visokoobrazovani

muškarci žene muškarci žene muškarci žene muškarci žene

2001 21,7 26 10,9 15,2 5,6 10,2 4,2 5,4

2002 18,6 23,1 11,8 13,8 6,1 9,8 5,6 5,4

2003 15,1 23,8 11 12,8 6,6 9,4 5,7 6,3

2004 17,1 22,7 12 13,5 6,8 10,4 6,2 7

2005 16,2 20,8 12 13,7 6,7 9,7 5,9 6,5

2006 19,6 17,8 12,2 13,9 6,8 9,7 5,8 5,9

2007 17 23 11,9 12,3 6,1 8,5 5,3 5,6

2008 15,4 18 11,2 12 6 8 4,2 4,8

2009 18,3 18,6 14,4 13,9 7,9 9,9 5,5 5,6

2010 19,6 18,9 15,1 15,2 7,8 9,9 5,4 5,6

2011 16,5 21 14,8 15 7,8 10,1 5,1 5,6

2012 14,9 20,8 16,1 15,7 9,2 10,6 5,6 5,7

2013 14,7 14,4 16,5 16 9,7 10,5 6 5,8

Ib,2001=100 67,74 55,38 151,38 105,26 173,21 102,94 142,86 107,41

st -32,26 -44,62 51,38 5,26 73,21 2,94 42,86 7,41

Izvor: International labour organization 2014. (c)

Stopa nezaposlenosti najveća je i među muškarcima i među ženama bez osnovne škole.

Međutim, upravo u ovom segmentu prisutno je smanjenje stope nezaposlenosti u

odnosu na 2001. godinu, 2013. godine je prikazano smanjenje nezaposlenih žena za

44,62%. Najmanja stopa nezaposlenosti izražena je kod žena za završenom srednjom

školom i s visokim obrazovanjem, što ukazuje na činjenicu da je obrazovanje ključ

spasa afganistanske žene.

Većina mladih žena gleda na obrazovanje kao sredstvo za promjenu, ne samo u smislu

povećanih poslovnih mogućnosti, več i kao način da ojača svoju ulogu u njihovim

obiteljima i društvu, i da dobije priznanje i poštovanje kao uzor za buduće generacije

žena (Hoodfar, 2007., str. 287).

24

3.3. Ponuda rada žena u Afganistanu i njen utjecaj na tržište rada

Mobilnost žena i njihova sloboda kretanja su i dalje veliki izazov u sudjelovanju žena

na tržištu rada.

Samo zapošljavanje ženama nije zabranjeno sve dok posao ne utječe na obavljanje

obiteljskih obveza i ne ugrožava njihovo dostojanstvo (Štojs, 2012., str. 192).

U tablici br.9 koja slijedi vidljivi su podaci radno sposobnog stanovništva od 15 do 64

godine starosti i pokazuju da udio zaposlenih žena tijekom godina raste.

Tablica br. 9: Zaposlenost prema spolu i godinama (15-64 godine starosti) u razdoblju

od 2009. do 2012. godine

Spol 2009 2010 2011 2012

Muškarci 6186,9 6313,7 6439,4 6575,5

Žene 5859,6 5979,6 6101,9 6226,8

Ukupno 12046,5 12293,3 12541,3 12802,3

% žena 48,64% 48,64% 48,65% 48,64%

Izvor: International labour organization 2014. (d)

Iz tablice br. 9 vidljivo je da zaposlenost žena tokom godine raste, i pomalo broj

zaposlenih žena sustiže broj zaposlenih muškaraca. Vidljivo je da je od ukupne

zaposlenosti u 2009. godini zaposlenost žena iznosio 5859,6 odnosno 48,64% od

ukupne zaposlenosti s obzirom na muškarce čiji broj iznosi 6186,9 ili 51,36% od

ukupnog broja zaposlenosti. Najveći broj zaposlenih žena vidljiv je u 2012. godini kada

iznosi 6226,8 odnosno 48,64% od ukupne zaposlenosti.

U tablici br.10 koja slijedi prikazan je udio žena u nepoljoprivrednom sektoru u % u

razdoblju od 2002. godine do 2008. godine.

25

Tablica br. 10: Udio žena u nepoljoprivrednom sektoru u razdoblju od 2002. do 2008.

godine (%)

godine 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

žene 19,2 17,8 18,5 25,9 18 17,6 18,4

Izvor: International labour organization 2014. (e)

Pogleda li se struktura zaposlenih žena (tablica br.10), postotak zaposlenih žena u

nepoljoprivrednom sektoru u razdoblju od 2002. do 2008. godine jedino je 2005. godine

najviše iznosio 25,9 %, dok je u najmanje iznosio 2007. godine 17,6%, dok je u ostalim

godinama također postotak zaposlenih žena u nepoljoprivrednom sektoru bio manji od

20%.

U tablici br.11 koja slijedi prikazan je broj žena u parlamentu u razdolju od 1990.

godine do 2014. godine.

Tablica br. 11: Udio žena u parlamentu

Godina %

Ukupan

broj

mjesta

Broj

zastupnica

1990 3,70% 189 7

2006 27,30% 249 68

2007 27,30% 249 68

2008 27,70% 242 67

2009 27,7% 242 67

2010 26,3% 259 68

2011 27,7% 249 69

2012 27,7% 249 69

2013 27,7% 249 69

2014 27,7% 249 69

Stopa rasta 1,99% 17,76%

Izvor: Izrada studenta prema podacima International labour organization 2014. (f)

Broj žena u parlamentu kao zakonodavnom tijelu još uvijek je manji od jedne trećine i

iznosi 27,7% zaposlenih. Međutim, iako se broj u parlamentu povećava po prosječnoj

26

godišnjoj stopi od 1,99%, broj žena zastupnica raste po prosječnoj godišnjoj stopi od

17,76%. Iz tablice je vidljivo da je s obzirom na 1990. godinu kada je broj zastupnica

bio 7 (3,70% od ukupnog broja mjesta u parlamentu) došlo do velikog povečanja u

2014. kada je broj zastupnica bio 69 (27,7% od ukupnog broja mjesta u parlamentu).

Boljim stupnjem obrazovanja svaka žena može konkurirati muškarcu na tržištu rada. S

obzirom da se iz godine u godinu veči broj djevojčica, odnosno njihovih roditelja

odlučuje upisati ih u školu ponajprije izbjegavajući tradicionalne običaje, brinući se o

njihovom stupnju obrazovanja kao i njihovoj boljoj budućnosti. Primjer jedne takve

djevojčice koja se htijela obrazovati je Malala Yousafzai koja je svojom hrabrošću i

borbom za svoje obrazovanje a i obrazovanje drugih djevojčica, postala heroinom svih

ljudi.

3.4. Žena koja je šokirala svijet: Malala Yousafzai, simbol prava svake djevojčice na obrazovanje

Malala Yousafzai imala je samo 11 godina kada je postala simbol otpora talibanskom

gušenju ljudskih prava 2009. u pakistanskoj dolini Swat (Handabaka 2012). Djevojčica

iz tamošnjega grada Mingore tada je počela pisati blog za britanski BBC o svom životu

pod represivnim režimom. Kako bi sakrila svoj identitet koristila se drugim imenom,

Gul Makai.

Kada joj je bilo 14, Malala i njezina obitelj su saznali da su talibani donijeli njenu

smrtnu presudu. Iako je Malala bila uplašena za sigurnost svog oca -aktivist protiv

talibana- ona i njena obitelj su u početku mislili da fundamentalistička skupina zapravo

ne bi naškodila djetetu. 9. listopada 2012. godine, na putu kući iz škole, čovjek se

ukrcao u autobus u kojem je bila Malala i zahtijevao da sazna koja je djevojka Malala.

Kada su se njezini prijatelji okrenuli prema njoj, njezin položaj je bio otkriven. Napadač

je pucao u nju, pogodivši je u lijevu stranu glave. Druge dvije djevojčice su također

ozlijeđene u napadu. Ozljeda je uzrokovala Malala-ino kritično stanje, tako da su je

prebacili u vojnu bolnicu u Peshawar. Dio njezine lubanje bio je uklonjen kako bi joj

27

mogli izliječiti otekline na mozgu. Za potrebe daljnjeg lječenja, ona je bila prebačena u

Birmingham u Engleskoj, gdje se uspješno oporavila (Yousafzai 2013).

Njezino ranjavanje i njezino odbijanje da prestane sa svojim uvjerenjima u ono što je

ispravno, donijelo je na vidjelo stanje milijunina djece širom svijeta koja su uskraćena

za obrazovanje. Unatoč prijetnjama talibana, Malala Yousafzai je i dalje ostala snažni

zagovornik za obrazovanja. Malala je željela postati liječnica, no talibani su branili

školovanje djevojčicama.

Malala je postala globalni zastupnik za milijune djevojaka koje su uskraćene za

formalno obrazovanje, zbog socijalnih, ekonomskih, pravnih i političkih čimbenika.

Osnovala je Malala fond s kojim donosi svijest u društvenom i ekonomskom utjecaju

obrazovanja djevojčica i s kojim pokušava osnažiti djevojke da dignu svoj glas, da

otključaju svoj potencijal, te da zahtijevaju promjenu (The Malala Fund).

Malala je najmlađi ljudski aktivist u svijetu koja se bori za svoje obrazovanje i

obrazovanje drugih djevojaka. Dobila je mnoge velike nagrade za promicanje mira i

ljudskih prava, kao što su: nagrada za najhrabriju ženu godine , Sakharov nagradu za

ljudska prava (2013 godine), nagradu za glamuroznu ženu godine, te mnoge druge.

Malala je postala i najmlađa osoba među ljudima koji su bili počašćeni Nobelovom

nagradom (2014 godine), koju je posvetila mladim djevojkama i ženama koje su još

uvijek daleko od obrazovanja.

3.5. Usporedba stanja na tržištu rada razvijenih i nerazvijenih zemalja Europske

unije s Afganistanom

Kao što se već može iz priloženih tablica vidjeti položaj žena u Afganistanu na

pojedinim pozicijama na poslu raste kao i broj prisutnih djevojčica koje su odlučile

prekinuti stoljetnu tradiciju ženidbe u ranijoj dobi i okrenule se obrazovanju iz godine u

godinu se povećava. U ovom potpoglavlju se zapravo stavlja naglasak na tržište rada i

usporedbu stanja kod razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta sa Afganstanom.

28

Žene čine većinu svjetskog najsiromašnijeg stanovništva, i broj žena koje žive u

ruralnim mjestima u siromaštvu se povećao za 50% od 1975. do danas (World Bank).

Žene rade dvije trećine svjetskih radnog vremena i proizvode polovicu svjetske hrane,

ali one zarađuju samo 10% svjetskih prihoda i posjeduju manje od 1% svjetske moći.

Nasilje nad ženama u cijelom svijetu i svim kulturama prevladava u nezamislivim

razmjerima, a pristup pravdi često nailazi na prepreke. Višestruki oblici diskriminacije

na temelju spola i drugih čimbenika kao što su rasa, nacionalnost, rodni identitet,

dodatno pogoršavaju opasnost od ekonomskih teškoća, isključivanja i nasilja nad

ženama.

U tablici br. 12 prikazana je stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva od 20-64

godine starosti u odabranim razvijenim i nerazvijenim zemljama Europske unije (u

daljnjem tekstu EU) po spolu u razdoblju od 2009. godine do 2014. godine, izraženo u

%.

Tablica br.12: Stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva od 20-64 godine

starosti u odabranim zemljama EU po spolu u razdoblju od 2009. godine do 2014.

godine (%)

2009

ž m

2010

ž m

2011

ž m

2012

ž m

2013

ž m

2014

ž m

Belgija 61.0 73.2 61.6 73.5 61.5 73.0 61.7 72.7 62.1 72.3 62.9 71.6

Danska 74.5 80.5 73.0 78.6 72.4 79.0 72.2 78.6 72.4 78.7 72.2 79.5

Njemačka 68.7 79.6 69.6 80.1 71.3 81.7 71.6 82.1 72.5 82.1 73.1 82.3

Finska 73.1 74.7 72.4 74.5 71.5 75.6 72.9 75.8 71.9 74.7 72.1 74.0

Island 77.8 83.2 77.6 83.1 77.9 83.3 79.1 84.4 79.5 86.0 80.5 86.5

Hrvatska 58.0 70.5 56.6 67.9 53.6 66.1 52.6 63.7 52.6 61.6 54.6 64.2

Rumunjska 56.3 70.7 56.5 73.1 56.2 71.5 56.7 72.8 56.5 72.8 57.3 74.0

Turska 25.8 70.4 28.0 72.7 29.7 75.1 30.9 75.0 31.8 75.3 31.6 75.0

Grčka 52.9 78.5 51.8 76.0 48.7 70.8 45.2 65.0 43.3 62.7 44.3 62.6

Bugarska 64.0 73.8 61.7 69.1 59.8 66.0 60.2 65.8 60.7 66.4 62.0 68.1

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostat-a 2015. (a)

29

Iz tablice br. 12 je vidljivo da se postotak zaposlenosti žena kako u razvijenim tako i u

manje razvijenim zemljama lagano povećava. Dakako još taj postotak u nekim

zemljama daleko zaostaje od postotka zaposlenih muškaraca, tako primjerice u Turskoj

je postotak zaposlenih žena u dobi od 20-64 godine starosti u 2014 godini iznosio 31.6

% dok je postotak muškaraca u toj istoj godini iznosio 75.0 %. Turska je zemlja slična

Afganistanu po tradicionalnim oblicima, prisilnim brakovima, izdavanje poštovanja

muškarcima više negoli ženama.

U tablici br.13 koja slijedi prikazane su stope nezposlenosti u odabranim razvijenim i

manje razvijenim zemljama EU po spolu u razdoblju od 2009. godine do 2014. godine.

Tablica br.13: Stopa nezaposlenosti u odabranim zemljama EU po spolu u razdoblju od

2009. godine do 2014. godine (%)

2009

ž m

2010

ž m

2011

ž m

2012

ž m

2013

ž m

2014

ž m

Belgija 8.1 7.8 8.5 8.1 7.2 7.1 7.4 7.7 8.2 8.7 7.9 9.0

Danska 5.3 6.6 6.5 8.4 7.5 7.7 7.5 7.5 7.3 6.7 6.8 6.4

Njemačka 7.2 8.0 6.5 7.4 5.6 6.1 5.2 5.6 4.9 5.5 4.6 5.3

Finska 7.6 8.9 7.6 9.1 7.1 8.4 7.1 8.3 7.5 8.8 8.0 9.3

Island 5.7 8.6 6.7 8.3 6.2 7.8 5.7 6.4 5.1 5.7 4.9 5.1

Hrvatska 10.7 7.9 12.4 11.1 13.8 13.7 16.1 16.0 16.8 17.7 18.3 16.5

Rumunjska 5.4 7.3 6.2 7.6 6.5 7.7 6.1 7.4 6.3 7.7 6.1 7.3

Turska - - - - - - - - - - - -

Grčka 13.3 7.0 16.4 10.1 21.5 15.2 28.2 21.6 31.4 24.5 30.2 23.7

Bugarska 6.7 6.9 9.6 10.8 10.1 12.3 10.8 13.5 11.8 13.9 10.4 12.3

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostat-a 2015. (b)

Europa u cjelini i države članice EU razvile su socijalnu politiku protiv diskriminacije

na radnom mjestu. Međutim, tradicionalni oblici diskriminacije na temelju spola su i

dalje prisutna na europskim radnim mjestima. EU ima važnu ulogu u uklanjanju spolne

diskriminacije; i zemlje poput Danske, Njemačke i Finske su se pokazale kao države

koje ustraju u tim nastojanjima (tablica br. 12). Nasuprot tome, u azijsko-pacifičkoj

30

regiji je i dalje prisutan tradicionalni oblik diskriminacije, osobito onaj koji se temelji

na spolu. Kako bi se povećalo gospodarsko sudjelovanje žena, UN uvodi Konvenciju,

koja je usmjerena na žene koje ostaju isključene iz socio-ekonomskih i političkih prilika

u urbanim i ruralnim područjima, zemljama poput Afganistana, Indije, Pakistana,

Bangladeša i Nepala.

Ravnopravnost spolova je bitno za postizanje ljudskih prava za sve. Ipak zakoni protiv

diskriminacije žena trebali bi biti prisutni u svakom kutku svijeta. U svim pravnim

tradicijama mnogi zakoni i dalje svrstavaju status žene i djevojke u drugi razred s

obzirom na nacionalnost i državljanstvo, zdravstvo, obrazovanje, bračna prava, prava iz

radnog odnosa, roditeljskih prava, nasljeđivanja i imovinskih prava. Ti oblici

diskriminacije nad ženama su nespojivi s njihovim osnaživanjem. Međutim ulaskom

određenih međunarodnih organizacija o čemu govori slijedeći naslov u ovom

diplomskom radu i samim njihovim djelovanjem u Afganistanu pokušati će se smanjiti

diskriminacija žena i dovesti u prvi plan njihovo obrazovanje, pravnu zaštitu kao i

njihovo što bolje zaposlenje.

31

4. ULOGA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA U SMANJIVANJU RODNE

DISKRIMINACIJE U AFGANISTANU

Načelo ravnopravnosti spolova danas je jedno od neosporivih načela suvremenog

društva uvršteno u većinu ustava svijeta.

Razvoj ženskih ljudskih prava u međunarodnom poretku značajan je prvenstveno zbog

tumačenja diskriminacije i percipiranja različitih oblika nasilja nad ženama. U

međunarodnim dokumentima nasilje se počinje razmatrati tek dvadesetih godina 20.

stoljeća. Posebno treba spomenuti nastojanja poboljšavanja pravnog položaja žena i

postizanja ravnopravnosti žena s muškarcima na koju se poziva UN u uvodu u svoju

Povelju. Povelja ističe da ta prava trebaju biti poštovana bez obzira na spol (Vasiljević,

2011., str 73).

4.1. Misija Sjevernoatlantskog ugovora u Afganistanu

Sjevernoatlantski ugovor (North Atlantic Treaty Organisation, u daljnjem tekstu

NATO), predvodi međunarodna nastojanja očuvanja mira u Afganistanu do kolovoza

2003. godine pomažući na taj način stvaranju uvjeta s kojima u zemlji mogu

funkcionirati samoodrživ mir kao i sigurnost te parlamentarna vlada. Misija u

Afganistanu za NATO je zapravo prekretnica i prva operacija izvan tradicionalnog

euroatlantskog područja (NATO, 2006).

U priručniku se navodi da NATO nastoji pomoći vladi Afganistana u održavanju

sigurnosti na području odgovornosti svojih operacija, pružiti potporu vladi u proširenju

vlasti na cijelu zemlju kao i pružiti pomoć u osiguranju sigurnog okružja koje vodi

prema slobodnim i poštenim izborima te širenju vladavine zakona i procesu obnove.

32

4.2. Ujedinjeni Narodi i uklanjanje svih oblika diskriminacija žena

Poštovanje različitosti i raznolikih oblika socijalnih i kulturnih ponašanja te identiteta

pojedinca moraju se voditi prema načelima ljudskih prava. Međutim jednaku važnost

imaju priznavanje dostojanstva žena kao i vrijednosti žena kao ravnopravnih ljudskih

bića. Međunarodno pravo naglašava da ljudska prava žena ne mogu i ne smiju biti

povrijeđena na osnovi kulturnih ili regionalnih normi (Borić 2008).

UN-ov odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena najkonzistentnije uključuje

problem višestruke diskriminacije u svoje opće preporuke (Vasiljević, 2011., str 87).

Konvencija UN-a definira diskriminaciju žena “kao svaku razliku, isključenje ili

ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili

onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u

političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području na

osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom,

kulturnom, građanskom i svakom drugom području života” (Radačić, Vince Pallua,

Jelavić, 2012., str 300).

Države stranke UN Konvencije (UN 2006), moraju se pridržavati određenih smjernica s

kojima Povelja Ujedinjenih naroda potvrđuje vjeru u temeljna ljudska prava kao i u

dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe te u jednaka prava muškaraca i žena, nadalje

Opća deklaracija o ljudskim pravima potvrđuje načelo nedopustivosti diskriminacije i

naglašava da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i svim

pripadajučim pravima bez ikakvih razlika, koja uključuje i razliku na osnovi roda.

Države stranke međunarodnih paktova o ljudskim pravima imaju obavezu osigurati

jednaka prava žena i muškaraca u korištenju svih socijalnih, gospodarskih, kulturnih,

građanskih i političkih prava, pridržavajući se međunarodne konvencije kao i

deklaracije i preporuke koje su usvojene i zaključene pod pokroviteljstvom Ujedinjenih

naroda i specijaliziranih agencija koje promiču jednakost u pravima muškaraca i žena.

Međutim države stranke UN konvencije su zabrinute zbog postojanja raširenosti

diskriminacije žena, usprkos svim ovim nastojanjima da se diskriminacija svede na

33

najmanju razinu. Diskriminacija žena krši sva načela jednakih prava i poštivanja

ljudskog dostojanstva, te predstavlja zapreku sudjelovanja žena pod istim uvjetima s

muškarcima, kako u drštvenom, tako i u političkom, gospodarskom i kulturnom životu

svojih zemalja, te samim time sputava napredak društva i obitelji i čini puno težim

potpuni razvoj sposobnosti žena da sudjeluju u službi svojih zemalja i čovječanstva.

Također države stranke UN Konvencije su zabrinute da su ženama u siromašnim

uvjetima najmanje dostupni zdravlje, hrana, kao i mogućnost obrazovanja i obuka za

zapošljavanje kao i druge potrebe za život i samostalnost svake žene. Države su

uvjerene da će uspostavljanjem novog međunarodnog gospodarskog poretka

utemeljenog na pravednosti i pravičnosti značajno pridonijeti promicanju jednakosti

između žena i muškaraca. Naglašavajući da je za puno uživanje prava žena i muškaraca

nužno iskorjenjenje svih oblika rasizma i rasne diskriminacije, kao i kolonijalizma,

neokolonijalizma, agresije, strane okupacije i dominacije te miješanja u unutarnje

poslove država. Samim time potvrđujući da će jačanje međunarodne sigurnosti i mira,

kao i popuštanje međunarodne napetosti i međusobna suradnja svih država bez obzira

na njihov društveni i gospodarski sustav, kao i njihova afirmacija načela pravednosti,

jednakosti te uzajamne koristi u odnosima između zemalja i ostvarenje prava naroda

pod stranom i kolonijalnom dominacijom i stranom okupacijom na samoodređenje i

neovisnost, kao i poštivanje teritorijalne cjelovitosti i nacionalne suverenosti, kroz to

sve poticati društveni napredak i razvoj, te kao rezultat postignuti punu jednakost

između žena i muškaraca. Države su uvjerene da potpuni i cjeloviti razvoj zemlje, kao i

blagostanje svijeta i razlog mira zahtijevaju sudjelovanje žena pod istim uvjetima s

muškarcima na svim područjima. Imajući na umu veliki doprinos žena u blagostanju

obitelji i razvoju društva, koje do sada nije bilo priznato u potpunosti, kao i društveno

značenje majčinstva i ulogu oba roditelja u podizanju djece i obitelji. Države stranke

Konvencije UN-a su svjesne da uloga žene u osnovi ne treba biti pokretač

diskriminacije već da podizanje djece i društva u cjelini zahtijevaju zajedničku

odgovornost između žena i muškaraca. Također su svjesne da je potrebna izmjena

tradicionalne uloge žena kao i uloge muškaraca u obitelji i društvu kako bi se na kraju

postigla puna jednakost između žena i muškaraca. Odlučne da se pridržavaju svih

načela koja su sadržana u Deklaraciji o uklanjanju diskriminacije žena te da se usvoje

34

mjere koje su potrebne za uklanjanje takvog oblika diskriminacije u svim njezinim

pojavama i oblicima države stranke Konvencije UN-a su se suglasile sa 30 članaka.

UN u svojoj konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u članku 10. 3

dijela navodi da države stranke poduzimaju sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja

diskriminacije žena kako bi im osigurale jednaka prava kao i muškarcima u području

obrazovanja, a posebice kako bi na osnovi jednakosti žena i muškaraca osigurale

jednake uvjete za profesionalno usmjeravanje i stvaranje karijere, za pristup studijima i

stjecanju diploma u obrazovnim ustanovama svih kategorija, kako u seoskim, tako i u

gradskim sredinama (ova ravnopravnost se osigurava u svim oblicima obrazovanja kao i

u svim vrstama profesionalnog usavršavanja). Nadalje u članku 11. 3 djela navodi da

države stranke poduzimaju sve potrebne mjere za ukidanje diskriminacije žena u

području zapošljavanja kako bi se na osnovu jednakosti žena i muškaraca osigurala ista

prava posebno pravo na rad koje je neotuđivo pravo svih ljudskih bića kao i pravo na

iste mogučnosti zapošljavanja, uključujući primjenu istih kriterija za izbor u vezi sa

zapošljavanjem, kao i pravo na slobodan izbor obrazovanja, odnosno zvanja i

zaposlenja, pravo na unapređenje, kao i pravo sigurnosti u zaposlenju, sa svim

beneficijama i uvjetima koji proistječu iz rada te pravo na socijalnu sigurnost (u slučaju

umirovljenja, nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti), te pravo na plaćeni dopust i pravo

na zdravstvenu zaštitu i sigurnost na radu (UN 2006).

Međutim, Afghanistanske vlasti ne uspijevaju sprovoditi zakon kojim će zaštititi žene

od ubistava, premlaćivanja, silovanja i drugih oblika nasilja, te od prostitucije i prodaje

za brak, tu se još uvijek osjeti prisustvo njihove povijesti i muškarca kao glavnog vođe.

35

4.3. Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za djecu i smanjenje zlostavljanja

ženske djece

Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za djecu (United Nations International Children's

Emergency Fund, u daljnjem tekstu UNICEF) se zalaže za prevenciju i iskorjenjivanje

nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja djece, ranih ulaska u brak kao i dječji brak, opasnih

radova i iskorištavanja na radu i rodno uvjetovanog nasilja kako bi se osiguralo da djeca

imaju pravo na slobodu i sigurnost za uživanje u djetinjstvu te pravo rasti u zdrave

odrasle osobe.

U Afganistanu, djeca su dužna pridržavati se strogih, konzervativnih društvenih normi,

dok još uvijek razvija fizičku i psihičku zrelost. Često su potrebni ili su dužni nositi se

sa odgovornostima odraslih. Tu je rašireno neprepoznavanje dječjeg prava na posebnu

zaštitu, te ono ne odgovara njihovoj fizičkoj i psihičkoj zrelosti. Ovaj neuspjeh se

događa na razini obitelji, zajednice i državne. Djeca su tada više izložena riziku nasilja,

zlostavljanja i iskorištavanja, kao rezultat njihovih prava zaštita nije realizirana.

Odlučivanje u kućanstvu je ključna odrednica za razinu zaštite koju dijete dobiva.

Nemar, nedostatak nadzora, te niski kapacitet među neposrednih skrbnika i dužnosti

nositelja može odmah povećati rizik da će dijete biti iskorišteno ili zlostavljano.

Povišena razina nesigurnosti zbog trajnog sukoba i povećanja kriminalnih aktivnosti

predstavljaju ekstremni rizik od nasilja nad djecom diljem zemlje.

UNICEF razvija sveobuhvatne napore da se uključe zajednice lokalne i nacionalne

vlade u zalaganju za zaštitu djece. Aktivnosti u posljednjih godina su uključeni razvoj

koncepta i akcijskog plana za kampanju o zaštiti djece, koristeći različite alate kao što

su dijalog u zajednici, angažman s vjerskim vođama i audio vizualni mediji. Kampanja

(UNICEF.org) o 'rizicima neregularnih migracija u životima djece i adolescenata' u ime

zainteresiranih ministarstava je uvedena 2013. godine i tu je u planu raditi na sličan trud

na rane i dječje brakove.

Od 2003. godine nadalje (UNICEF.org), UNICEF je podržao Vladu Afganistana u

postavljanju Child Protection Action Network (CPAN), koalicijom vlade, nevladinom

36

organizacijom, zajednicama i vjerskim vođama koji rade na osiguravanju pristupa

uslugama za djecu kojoj je potrebna zaštita. CPAN sada funkcionira u 28 provincija i 54

općina i povećava kapacitet, dobivanjem službenog odobrenja Ministarstva rada i

socijalne skrbi, mučenika i osobe s invaliditetom (MOLSAMD).

UNICEF podržava Afganistansku Nezavisnu komisiju za ljudska prava (AIHRC) u

ispunjavanju svoje ustavne ovlasti za zaštitu, promicanje i praćenje ljudskih prava u

Afganistanu. Jedinica dječjih prava na AIHRC fokusira svoje aktivnosti nadzora na

rizične djece, kako bi se bolje informirali Vlada i druge relevantne dužnosti nositelji o

situaciji marginaliziranih djeca. Partnerstvo između UNICEF-a i AIHRC također radi na

jačanju uloge Komisije u sustavu zaštite djece pružanjem odgovarajućih informacija i

usluga za djecu koja su žrtve kršenja prava.

U borbi za prava žena osnovane su različite neprofitne organizacije koje svojim radom

pokušavaju zaštititi prava djece kao i prava žena. Neke od njih su osnovane i izvan

Afganistana, kao npr. Afghan Women`s Organization (AWO), organizacija osnovana u

Ontariu, koja pronalazi smještaj za sve pridošlice, s posebnim naglaskom na žene iz

Afganistana i njihove obitelji, te izbjeglicama i osobama koje su doživjele rat i progon.

Misija AWO-a je unaprijediti kvalitetu njihovog života kroz promociju društvene i

ekonomske uključenosti kako bi im se omogućilo da postanu članovi društva i da

napokon žive u dostojanstvu kakvog zaslužuju. Nadalje, osnovana je Afghanistan

Women Council (AWC) kao neprofitna i ne politička organizacija, kojoj je cilj pomoći

afganistanskim ženama i afganistanskoj djeci kroz njihovo osnaživanje izgradnjom

njihove sposobnosti kroz unapređenje njihovog zdravlja, obrazovanja i ponajprije

životnih uvjeta i kroz jačanje njihovog socio-ekonomskog statusa u društvu kroz

njihovo uključivanje u razvojne aktivnosti.

37

5. OČEKIVANE PROMJENE NA TRŽIŠTU RADA U AFGANISTANU KAO REZULTAT DJELOVANJA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Neka od značajnijih poboljšanja su u zdravstvu, obrazovanju i dobrobiti žena i djece u

Afganistanu, prema Multiple Indicator Cluster Survey (MIC) izvješću objavljenom od

strane državne statističke organizacije (Central statistics Organization). Mnogi

Afganistanci imaju bolji pristup pitkoj vodi, pohađanje škole je spremno za dječake i

djevojčice, a smrtnost djece opada.

Afganistan je proveo MIC, nacionalno istraživanje objavljeno od strane državne

statističke organizacije, uz podršku UNICEF-a, pružajući podatke o nizu pokazatelja

kako bi se omogućilo procjenu situacije žena i djece u zemlji, uključujući i smrtnost

djece, reproduktivno zdravlje, razvoj djeteta, obrazovanje, te zaštita djece.

Ipak, napredak je došao sporije u mnogim područjima, kao što je u ženskoj pismenosti,

pokrivenosti cijepljenja, rano rađanje i rodnog pariteta u obrazovanju. Postoje

zabrinutosti u području zaštite djece, kao što su u prevalenciji dječjeg rada u

Afganistanu, pohađanje škole je gotovo nemoguće za siromašnu djecu, prisutne su i

visoke stope nasilja nad djecom, uključujući i teške fizičke kazne koje se koriste za

disciplinu. Često su dramatične razlike pronađene između urbanih i ruralnih područja,

po socio-ekonomskom statusu kućanstava. Međutim, razina obrazovanja žena se javlja

kao pouzdan faktor gotovo svih pokazatelja za žene i djecu. Na primjer, smrtnost djece

je znatno niža kod žena s obrazovanjem u odnosu na žene bez obrazovanja.

Mlade djevojke rutinski se koriste kao zamjena za rješavanje sporova između dvije

obitelji ili čak za organizirane brakove između obitelji u Afganistanu. Unatoč

pokušajima međunarodnih organizacija da ojačaju formalni pravni sustav u zemlji, u

kojoj je pravna dob s kojom žene mogu pristupiti u brak je 16 godina (18 za muškarce),

Afganistanci još uvijek uvelike pogoduju tradicionalnom obliku posredovanja preko

pravnih sudova u zemlji. Osobito izvan gradova, većina Afganistanaca i dalje vidi

formalni pravni sustav kao korumpiran, neprofesionalan, neučinkovit i spor. Umjesto

toga, plemenske starješine provode pravdu na temelju vjerske tradicije i međusobnih

sporazuma. Za žene, međutim, neformalni sustav ne mora nužno osigurati pravdu.

38

Ekonomska ovisnost i kulturni pritisak spriječava mnoge žene da traže razvod ili

kaznenu osvetu prema muškim počiniteljima nasilja u obitelji, koji prolaze nekažnjeno.

Nedavno izvješće UN-a (Rasmussen 2015) govori kako afganistanski sudski sistem ne

dopušta ženama pristup, a to dokazuje rezultat da je samo 5% slučajeva obiteljskog

nasilja zapravo kažnjeno.

Afganistanske žene se suočavaju sa više od 31% u 2008. i 35% u 2009., nezaposlenosću

(Ayubi 2010). Zasebna studija je pokazala da samo četvrtinu državnih pozicija

zauzimaju žene.

Iako je u članaku 48. Ustava propisano da svaki Afganistanac ima pravo na rad, vlada

ne dopušta ženama položaje u vladi. Ostali faktori također doprinose nezaposlenosti,

kao što su niske stope pismenosti i profesionalne vještine među ženama; neslaganje oko

prava žena na rad izvan kuće, slaba sigurnost, i ženska povijesna ekonomska ovisnost o

muškarcima. Roditelji često drže dvostruke standarde u vezi obrazovanja djece, više

pozornosti pridaju obrazovanju dječaka nego djevojčica.

Podrška za temeljna prava žena ne bi trebala biti ograničena na pisane garancije, već bi

trebala biti korištena kao pravna osnova za ravnomjerniji razvoj žena uz muškarce.

Programi osvješćivanja javnosti koji učvršćuju islamski pojam da svi muškarci i žene

trebaju imati pristup znanju u cilju ublažavanja diskriminacije žena su kritične. Takvi

programi mogu se provoditi putem vjerskih učenjaka, organizacijama civilnog društva,

odnosno državnim institucijama.

Bolje osposobljavanje za ženske nastavnike na lokalnoj razini moraju se provoditi, kao i

dodatna osiguranja i ohrabrenje roditeljima da šalju svoje kćeri u školu. Stručno

osposobljavanje za žene također treba uzeti u obzir kako bi se poboljšale vještine koje

će povećati mogućnosti zapošljavanja žena.

Bez sigurnosti, međutim, poboljšanja za afganistanske žene su daleko. Međunarodne

organizacije moraju raditi uz afganistansku vladu, na vraćanju sigurnosti, posebno za

39

žene i djevojčice, tako da bi one mogle dobiti bolji pristup obrazovanju i i bolji pristup

na tržištu rada.

40

6. ZAKLJUČAK

Afganistanske žene su zbog tradicije, loših zakona kao i niskog stupnja obrazovanosti,

te izloženosti nasilju izuzetno diskriminirane. Gotovo dvije trećine žena rađa bez

nadzora stručne osobe. Tek petina ih se školuje a sa povećanjem stupnja obrazovanja

njihov se udio u nezaposlenosti smanjuje. Obrazovane žene pokazuju najmanju stopu

nezaposlenosti. Udio žena se u politici mijenja pa to znatno stvara obečavajući zakonski

okvir unutar kojeg će se moći donositi povoljniji zakoni za žene. Ipak i nakon prestanka

talibanske vladavine nasilje nad ženama se povećao za više od 20% što se opravdava

konzervativnom sredinom i kulturom. Od 80% zaposlenih u poljoprivredi, 30% su žene,

u parlamentu njihov postotak je sada 27,7%, a udio žena na tržištu rada 2011. godine je

iznosio 15,7%. Ipak one još uvijek zarađuju za isti posao tri puta manje od muškaraca.

Cijeli rad popračen statističkim podatcima upućuje na visok stupanj nejednakosti u

Afganistanu.

Prisutnošću talibanskog režima u različitim područjima Afganistana bili su pogoršani

uvjeti žena, koje su se bez obzira kako stoje obrazovno ili financijski, susretale sa i po

nekoliko ograničenja na dnevnoj bazi. Ponajprije počevši od činjenice da im je

zabranjeno bilo kakvo obrazovanje od škole ili tečaja pa sve do hodanja po ulici bez

muških rođaka. Samim time je bilo vidljivo da su afganistanske žene često bile

diskriminirane zbog svoga spola.

Međutim, padom talibanskog režima zemlja je napredovala prema promicanju i zaštiti

ljudskih prava, prava žena, slobodi izražavanja, obrazovanju - posebice obrazovanju

žena, međutim dugotrajan sukob i pogoršanje sigurnosne situacije, u kombinaciji s

krhkim pravosudnim sustavom, potkopali su i ugrozili cjelokupni napredak koji je

Afganistan do sada ostvario.

Situacija za Afganistanske žene je trenutno nezadovoljavajuća u usporedbi s drugim

zemljama, osobito u području zdravstva, obrazovanja, ekonomskog statusa, njihovog

prava i njihovog sudjelovanja u zajednici kao i njihove sigurnosti. Raspon društvenih,

ekonomskih, političkih, sigurnosnih i okolišnih čimbenika u zemlji i dalje ograničavaju

41

žene kako bi se ostvarila njihova prava i njihovo sudjelovanje u društvu.

Među glavnim izazovima s kojima se žene suočavaju su nasilje, diskriminacija i

nedostatak njihovog sudjelovanja u vodećim položajima.

U cilju poboljšanja položaja žena, trebalo bi se ponajprije smanjiti njihovo siromaštvo i

ranjivost protiv nepravde te ti izazovi moraju prevladati kroz njihovo projektiranje i

redizajniranje da bi se što bolje proveli za dobivanje jasnije i svijetlije budućnosti

ženskog položaja u društvu.

Sadašnji ustav zemlje pruža jednaku zaštitu muškaraca i žena, koje jamči ženama pravo

na obrazovanje, sudjelovanje u politici i ekonomske prilike. Afganistanske žene sada su

zaposlene na poslovima u rasponu od liječnika do policajca – poslovima koji su bili

nezamislivi pod okupacijom talibanima. No unatoč stečenim pravima, Afganistanske

žene su i dalje na meti institucionalne diskriminacije i nasilja. To se najbolje vidi i

dokazuje prihvaćanjem kaznenog zakona s kojim se ponajprije zabranjuje rodbini

optužene osobe da svjedoči protiv nje, bez obzira što je optužena osoba kriva za svoja

počinjena djela. Takav kazneni zakon ima zastrašujuće posljedice u zemlji u kojoj su

prisilan brak i ubojstvo iz časti sasvim normalna pojava. Nadalje, takvim donešenim

kaznenim zakonom omogućava se tamošnjim muškarcima da fizički zlostavljaju svoju

djecu, sestre i žene, a da pritom ne moraju strahovati da će ih uhvatiti ruka zakona.

Nasilje nad ženama ponajprije se događa u krugu obitelji, a kaznenim zakonom će se

uspješno utišati potencijalne žrtve, kao i svjedoke tih kaznenih djela. Ubojstva iz časti

koja izvršavaju očevi i braća koji ne odobravaju žensko ponašanje, bit će gotovo

nemoguće kazniti. Trgovanje kćerkom iz osvete, prodaja da se podmiri dug obitelji i

prisilni brak također su izvan kontrole zakona u zemlji u kojoj je i inače rijetkost

kažnjavanje zlostavljanja. Tim zakonom je zapravo ugrožen višegodišnji rad

međunarodnih organizacija u uspostavi jednakih kaznenih prava, kako za muškarce tako

i za žene.

Žene u Afganistanu su zarobljene u svojoj sudbini, koja je određena stotinama godina

starom i zapečaćenom tradicijom.

42

LITERATURA

Knjige:

1. Borić R 2008, Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske

unije, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Biblioteka Ona, Zagreb

2. Giddens A 2007, Sociologija, Globus, Zagreb

3. Göttlicher D 2002, Temeljni međunarodni dokumenti iz područja suzbijanja

diskriminacije, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Zagreb

4. Kamenov Ž, Galić B 2011, Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj,

Ured za ravnopravnost spolova vlade RH, Biblioteka Ona, Zagreb

5. Kašić B, Marijan J, Pešut J 2005, Vodič prema politici rodne jednakosti, Centar

za ženske studije, Zagreb

6. Kelly S, Breslin J 2010, Women’s rights in the Middle East and North Africa :

progress amid resistance. New York ; Washington, D. C. : Freedom House ;

Lanham [etc.] : Rowman and Littlefield

7. Kunac S 2010, Kako suzbijati diskriminaciju? : izvještaj o praćenju provedbe

Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj za 2009. godinu i praksa

Europskog suda za ljudska prava, Centar za mirovne studije, Zagreb

8. NATO priručnik, 2006, Brisel

9. Radačić I 2009, Žene i pravo, Centar za ženske studije, Zagreb

10. Radačić I, Vince Pallua J 2011, Ljudska prava žena, Razvoj na međunarodnoj i

nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju

svih oblika diskriminacije žena, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

11. Samuelson A.P, Nordhaus W 1992, Ekonomija, Mate, Zagreb

12. UN 2006, UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ured za

ravnopravnost spolova vlade RH, Biblioteka Ona, Zagreb

43

13. Vasiljević S 2011, Slično i različito, Diskriminacija u Europskoj uniji i

Republici Hrvatskoj, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

14. Vujčić B 1996, Ponuda rada žena i njen utjecaj na tržište rada: primjer

Hrvatske, doktorska disertacija

15. Yousafzai M 2013, Ja sam Malala, Profil knjiga, Zagreb

Članci:

16. Amowitz L 2000, Women's health and human rights needs, Lancet, Vol. 356,

dostupno na: http://web.a.ebscohost.com/

17. Blackmore J 2001, Achieving more in education but earning less in work: girls,

boys and gender equality in schooling, Studies in the Cultural Politics of

Education, 22 (1)

18. Galić B 2011, Žene i rad u suvremenom društvu – značaj ˝orodnjenog˝ rada,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sociologija i prostor, Vol.49 br.1,

dostupno na: http://hrcak.srce.hr

19. Hoodfar H 2007, Women, religion and the ‘Afghan Education Movement’ in

Iran, Journal of Development Studies, Vol. 43, dostupno na:

http://web.a.ebscohost.com

20. Jergovski A 2010, Stakleni strop. Granice u napredovanju žena na radnom

mjestu, Obnovljeni život, Vol.65, br. 3, dostupno na: http://hrcak.srce.hr

21. Kamenov Ž, Huić A, Jugović I 2011, Uloga iskustva rodno neravnopravnog

tretmana u obitelji u percepciji, stavovima i sklonosti rodnoj diskriminaciji,

Revija za socijalnu politiku, Vol.18, br.2, dostupno na: http://hrcak.srce.hr

22. Kerovec N 2003, (Ne) jednakost žena na tržištu rada, Hrvatski zavod za

zapošljavanje Revija za socijalnu politiku, Vol.10 br.3, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr

44

23. Palmer C 1998, The Taliban's war on women, Lancet, Vol. 352 ,br. 9129,

dostupno na: http://web.a.ebscohost.com/

24. Radačić I, Vince Pallua J, Jelavić Ž 2012, Ljudska prava žena. Razvoj na

međunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a

o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Etnološka tribina, Vol. 42 br. 35,

dostupno na: http://hrcak.srce.hr

25. Rostami-Povey E 2007, Gender, agency and identity, the case of Afghan women

in Afghanistan, Pakistan and Iran, Journal of Development Studies, Vol. 43 br.

2, dostupno na: http://web.a.ebscohost.com

26. Štojs T 2012, Neki vidici položaja žena u islamu, Institut društvenih znanosti Ivo

Pilar, Zagreb, Obnovljeni život, vol. 67, br.2, dostupno na: http://hrcak.srce.hr

27. Vučemilović V 2011, Diskriminacija žena na tržištu rada s osvrtom na Hrvatsku,

Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta, Vol.2

br.1, dostupno na: http://hrcak.srce.hr

Ostali izvori:

28. Afganistanski statistički ljetopis 2013., a) Tipovi nasilja, preuzeto sa:

http://cso.gov.af (10. siječnja 2015.)

29. Afganistanski statistički ljetopis 2013., b) Niži razredi osnovne škole, preuzeto

sa: http://cso.gov.af (10. siječnja 2015.)

30. Afganistanski statistički ljetopis 2013., c) Viši razredi osnovne škole, preuzeto

sa: http://cso.gov.af (10. siječnja 2015.)

31. Afganistanski statistički ljetopis 2013., d) Srednja škola, preuzeto sa:

http://cso.gov.af (10. siječnja 2015.)

32. Afghanistan Women Council, dostupno na:

http://www.afghanistanwomencouncil.org/ (15. siječnja 2015.)

45

33. Afghan Women`s Organization, dostupno na: http://www.afghanwomen.org (15.

siječnja 2015.)

34. Agencije 2011, Zakon o zaštiti žena u Afganistanu ima mnogo mjesta za napredak, dostupno na: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/zakon-o-zastiti-zena-

u-afganistanu-ima-mnogo-mjesta-za-napredak (15. siječnja 2015.)

35. Ayubi N 2010, Women`s biggest problems in Afganistan, dostupno na:

http://asiafoundation.org (15. siječnja 2015.)

36. Dobriansky P.J, Verveer M.S 2013, Don`t abandon the women of Afghanistan,

CNN, dostupno na: http://edition.cnn.com (10. siječnja 2015.)

37. Eurostat 2015., a) Stopa zaposlenosti po spolu, preuzeto sa: http://ec.europa.eu

(3. srpnja 2015.)

38. Eurostat 2015.,b) Stopa nezaposlenosti po spolu, preuzeto sa: http://ec.europa.eu

(3. srpnja 2015.)

39. Wikipedia, Women`s rights in Afghanistan, dostupno na: http://en.wikipedia.org

(12. siječnja 2015.)

40. Handabaka A 2012, Talibani djevojčici pucali u glavu: Grijeh Malale Yousafzai

(14) bilo je to što je htjela ići u školu i što je o tome pisala, Jutarnji list, dostupno

na: http://www.jutarnji.hr (3. veljače 2015.)

41. International labour organization 2014., a) Žene na tržištu rada, preuzeto sa:

www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

42. International labour organization 2014., b) Zaposlenost, preuzeto sa:

www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

43. International labour organization 2014., c) Nezaposlenost, preuzeto sa:

www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

44. International labour organization 2014., d) Zaposlenost od 15-64 godine,

preuzeto sa: www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

45. International labour organization 2014., e) Nepoljoprivredni sektor, preuzeto sa:

www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

46. International labour organization 2014., f) Žene u parlamentu, preuzeto sa: www.ilo.org/ilostat (3. veljače 2015.)

46

47. Međuagencijska mreža za obrazovanje u vanrednim situacijama 2010, Rodna

ravnopravnost u obrazovanju i kroz obrazovanje, Džepni vodič za ravnopravnost, dostupno na: http://toolkit.ineesite.org (4. veljače 2015.)

48. Kranjčec M 2012, Biti žena u Afganistanu, Hrvatski vojnik, dostupno na:

http://www.hrvatski-vojnik.hr (4. veljače 2015.)

49. NATO in Afganistan, dostupno na: http://www.fas.org (4. veljače 2015.)

50. North Atlantic Treaty Organization, dostupno na: http://www.nato.int (5. veljače 2015.)

51. Međunarodni fond Ujedinjenih naroda 2013, Afghanistan statistics, preuzeto sa:

http://www.unicef.org (10. travnja 2015.)

52. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, dostupno na: http://www.mvep.hr, (4.

veljače 2015.)

53. She.hr 2013, Biti žena u Afganistanu, dostupno na: http://she.hr (10. siječnja

2015.)

54. Starčević V 2014, Afganistan 1970-ih: Godine kada su žene bile slobodne,

dostupno na: http://www.voxfeminae.net (5. veljače 2015.)

55. Rasmussen S.E 2015, I just want to go to school: how Afghan law continues to

fail child brides, The Guardian, dostupno na: http://www.theguardian.com, (12.

svibnja 2015.)

56. The Malala Fund, dostupno na: http://www.malala.org/ (10. travnja 2015.)

57. The situation of women in Afganistan, pozadinski članak, dostupno na:

http://www.un.org (5. ožujka 2015.)

58. UN data a world of information, dostupno na: http://data.un.org/ (5. ožujka

2015.)

59. UNICEF, The picture in Afghanistan, dostupno na: http://www.unicef.org (10.

travnja 2015)

60. 4D portal, Zašto je ženama u Afganistanu bolje da žive kao muškarci, dostupno

na: http://www.4dportal.com (12. svibnja 2015.)

47

POPIS TABLICA

Redni broj Naziv tablice Str.

1. Opći zdravstveni pokazatelji u razdoblju od 2008. do 2012. godine

(%)

12

2. Broj nasilja nad ženama prijavljenih na Ministarstvo ženskih

poslova i nezavisnoj komisiji za ljudska prava (MOWA) u

razdoblju od 2005. do 2010. godine po broju i postotku

14

3. Udio djevojčica u nižim razredima osnovne škole u razdoblju od

2004. do 2012. godine

17

4. Udio djevojčica u višim razredima osnovne škole u razdoblju od

2005. do 2012. godine

18

5. Udio djevojčica u srednjim školama u razdoblju od 2005. do 2012.

godine

19

6. Učešće žena na tržištu rada po obrazovanju u razdoblju od 2001.

do 2013. godine (%)

20

7. Stopa zaposlenosti od 16-64 godine prema spolu i obrazovanju u

razdoblju od 2001. do 2013. godine (%)

22

8. Stopa nezaposlenosti prema spolu i stupnju obrazovanja u

razdoblju od 2001. do 2013. godine (%)

23

9. Zaposlenost prema spolu i godinama (15-64 godine starosti) u

razdoblju od 2009. do 2012. godine

24

10. Udio žena u nepoljoprivrednom sektoru u razdoblju od 2002. do

2008. godine (%)

25

11. Udio žena u parlamentu 25

48

12. Stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva od 20-64 godine

starosti u odabranim zemljama EU po spolu u razdoblju od 2009.

godine do 2014. godine (%)

28

13. Stopa nezaposlenosti u odabranim zemljama EU po spolu u

razdoblju od 2009. godine do 2014. godine (%) 29

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naziv grafikona Str.

1. Najveći problemi Afganistanskih žena u razdoblju od 2006. do

2009. godine (%)

10

2. Broj djevojčica u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrzovanju

u razdoblju od 2005. do 2012. godine

19

2. Učešće žena na tržištu rada po obrazovanju u razdoblju od 2001.

do 2013. Godine (%)

21

49