1

www.dispet.org/www.nus.hr Broj NUS 2TABU, NUS 2013.

2

NUS je međunarodni festival su-vremene umjetnosti na kojem se grupnom izložbom i popratnim pro-gramom prezentiraju široj splitskoj publici radovi suvremenih umjet-nika iz Hrvatske i Europe imajući za cilj njihovu afirmaciju ali i promociju suvremene umjetnosti općenito.

Prvi festival održan je u siječnju 2012. godine te se pokazao kao visoko posjećena manifestacija, kako na samom otvorenju tako i na ostatku 8-dnevnog programa održanog na više različitih lokacija grada Splita. Publici je u Akvariju na Bačvicama prezentirano 70 um-jetnika iz 9 različitih zemalja sa preko 100 radova.  Pokazalo se da su umjetnici vrlo zainteresirani za ovakvu vrstu festivala, te da Split ima potencijal da se razvije u centar suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Tog je mišljenja i povjesničar umjet-nosti Branko Cerovac čiji osvrt jed-nim dijelom prenosimo:

„Među novijim pojavama na Splitsko – Dalmatinskoj umjetničkoj sceni NUS-u pripada istaknuto mjesto pošto uspješno povezuje, koordinira i uvjerljivo angažira oko iste trans-artističke manifestacije cijelu kreativnu jezgru ne jedino Splita i Regije već i veoma raznovrstan, a ak-tualan spektar su-dionika iz drugih gradova i regija Re-publike Hrvatske, te iz inozemstva, čime na artistički relevantan način privlači i dovodi u Split respektabi-lan broj sudionika, projekata, pos-jetitelja, te neo-sporno pozitivno i plodotvorno djeluje na formi-ranje osviještenog javnog mnijenja o ključnim, „goru-

NUS 2013. TABU ćim“ problemima, „tabuima“, kon-troverzama i pitanjima društvenog života u gradu, iz ne samo lokalne već globalne perspektive suvre-menih europskih i svjetskih previ-ranja i dešavanja.“

Zainteresiranost publike i umjet-nika dodatno je motivirala organi-zatore da unatoč svim poteškoćama nastave s organizacijom i predstave nam NUS 2013! Tako su u rujnu raspisane prijavnice za sudjelovan-je koje su bile otvorene sve do 30 studenog. Za to vrijeme zaprim-ljeno je preko 100 prijavnica autora iz 12 zemalja koji su prijavili sveu-kupno više od 200 radova. Selek-cijom, koju su napravili Branko Cerovac, povjesničar umjetnosti i filozof te Nina Jurić, direktorica fes-tivala i studentica završne godine povijesti umjetnosti. Svoje radove su prezentirali preko 100 umjetnika i umjetničkih kolektiva iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Make-donije, Slovenije, Češke, Njemačke i Turske.NUS 2013

NUS 2013. se održao od 11. do 18. siječnja 2013. u Multimedijalnom kulturnom centru (MKC) Split, te u

različitim javnim prostorima grada.Tema festivala je bila ‘Tabu’ pa se u skladu s temom čitavo događanje fokusiralo na propitkivanje društvenih tabua, objektivnih problema današnjice i pokušaja pronalaženja njihovih rješenja, a sve to uz kreativan i svjež pristup svojstven upravo umjetnicima.

„..s težnjom promocije i prezen-tacije mladih neafirmiranih, nedostatno afirmiranih ili pak ne-pravedno diskriminiranih, mar-ginaliziranih, proskribiranih, „out-sider“- iziranih, „tabuiziranih“ umjetnica/-ika i njihovih poetika, metodologija i praksi u različitim medijima, kao nosivi, orijentacioni naziv izložbe i popratnih dešavanja manifestacije NUS 2013 odabran je upravo izazovni „tehnički termin“ – TABU ( kako se, notorno je poznato, i prečesto nazivaju – sex shop-ovi, „opsceni i opskurni“ kafići, barovi, diljem Lijepe Naše, Ex – YU i sveko-like planete Zemlje ).“

Branko Cerovac

3

U Multimedijalnom kulturnom centru NUS je otvorio vrata tabua. Mladi umjetnici su zainteresiranim građanima predstavili izloženim ra-dovima svoje viđenje tabua formirajući osviješteno javno mnijenje o kontro-verzama i pitanjima društvenog života, iz ne samo lokalne već i globalne perspektive suvremenih svjetskih događanja.

Program festivala obuhvaća grupnu izložbu odabranih umjetnika, projek-cije filmova, suvremeni teatar, javne tribine i predavanja, performanse, te akcije i intervencije u javnom grads-kom prostoru.

Za vrijeme trajanja izložbe ekipa iz Color Crewa provjerila je kako pos-jetitelji reagiraju na grljenje i poljupce u obraz ostavljajući sudionicima koji nisu izbjegli kontakt tragove ruža.

Damir Čargonja Čarli svojim per-formansom  Zagrebačka pivovara  još jednom je provjerio radeći na šanku koliko će posjetitelja dijeleći im be-splatno pivo ostati uskraćeno za poruke koje su umjetnici predstavl-jali na NUS-u. Dijeleći besplatno pivo primjetilo se da se izložbeni pros-tor praznio, dok je red ispred šanka bio sve veći. Sam autor kaže kako je područje njegovog umjetničkog inte-resa krupni kapital, a današnji umjet-nici i političari stoka sitnog zuba. Svo-jim performansima otvora kako kaže otvara lov na krupnu divljač.

Performans ‘’U ime velikog imena Khakma’’ trebao se izvesti na posljed-njem Adria Art Annalu (AAA) no dan prije otvorenja je cenzuriran. Post-avlja se pitanje zašto je tekst navede-nog performansa ispao toliki tabu, te se ovom prigodom izvodio na NUS-u ostavljajući publici mogućnost da sama prosudi problematičnost sadržaja i forme performansa.

Djeca u suvremenom društvu su svakodnevno izložena puno strašnijim i stresnijim iskustvima, prizorima, re-alnim „perforacijama“ i informacijama

NUS OTVORIOVRATA TABU-A

isproduciranim od strane vrlog novog „Svijeta Odraslih“,   da bi ih navodno „šokirao“ ili istraumatizirao upravo Markovićev umjetnički tekst i njegovo čitanje pred publikom, u konceptualno odgovornom i nimalo ponižavajućem ili „nemoralnom“ kontekstu perfor-mansa pod nazivom „ U ime velikog imena Khakma“.

Performans  ”Što smo učinili Mai-ko”  progovara o susretu istočnjačke tradicije i zapadnog suvremenog doba, feminizmu i postfeminizmu, o ženskom identitetu i ulozi za vrijeme tradiciona-lnog Istoka te za vrijeme 2. svjetskog rata odnosno po završetku istoga na Zapadu.  Status žene (gejše-umjetnice) se zbog socijalne krize zapadnjačkim utjecajima mijenja u status kurtizane.

Za prikaz postfeminističkog po-gleda na današnju slobodu žene, kroz neo-burlesku koristeći sado-mazo scenu  Jelena Germuth  se referira na vintage i fetišizam, formalne elemente kojima se neo-burleska služi. Također, pokušava razbiti ustoličene estetske kanone ženske ljepote u pop-kulturi koji ženskoj populaciji stvaraju pritisak dostignuti idealnu lutkicu s naslovnice.

Davor Dundara  bavi se umjetnosti koja ne proizlazi iz akademskog pris-tupa, ne oslanja se na utjecaj uzora, ne teži nekom određenom cilju. Tom prilikom koristi sve dostupne medije; glazbu, performans, fotografiju, liter-

arno izražavanje, likovnu umjetnost kao instrument u stvaranju jedne neraskidive cjeline.

Performansom prikazuje spontani prikaz oslobođenja podsvjesti od okova razuma i rađanja kreativnosti iz kaosa i ništavila. Posjetiteljima predstavlja čudovišne transformacijama u kojima tijelo postaje medij. U toj atmosferi na rubu jezivog i smiješnog gube se gran-ice između stvarnog i nestvarnog; po-kazuje se izokrenuta slika svijeta u kojoj je besmisao jedini zakon i koji je (baš poput snova, halucinacija ili proročkih vizija) moguće razumjeti jedino intu-itivno, uz odbacivanje logike.

„Gorgona u Gorgoni!“  multimedi-jski je projekt koji se sastoji od filma, rock gitarističkog noisa te govorne izvedbe tekstova grupe Gorgona iz šestdesetih. Performansu je prethodila modna revija riječke dizajnericeTajči Čekade.

Grupa  Gorgona Nova  svojim djelovanjem spaja u praksi tako česte, a u teoriji kod nas osporavane točke, u kojoj se dodiruju i/ili spajaju suvre-mena umjetnost i popularna kultura te svojom reinkarnacijom gorgonaške ideje i gorgonaškog duha te citatima njihove misli i djela ne samo da re-interpretira, ali i nadograđuje nji-hovo djelo, već i daje hommage kako grogonaškom duhu tako i samim tim velikanima domaćeg i svjetskog arta.

Gorgona Nova & Tajči Čekada ‘’Gorgona u Gorgoni’’

4 Fanzin Dišpet u službi kreativnog izražavanja bunta kontra unaprijed postavljenih pravila.Uređuju ga neželjena djeca koju nije odabrao Đelo Hadžiselimović.

Damir Čargonja Čarli “Zagrebačka pivovara”

Marko Marković ‘’U ime velikog

imena Khakma’’Gorgona Nova & Tajči Čekada

‘’Gorgona u Gorgoni’’

Davor Dundara„Gomoljenja razna i svakakva“

Davor Dundara„Gomoljenja razna i svakakva“

Jelena Germuth (+ Barbara Babačić, Tajči Čekada, Tom Nakić Alfirević i Zoran Štajdohar Zof) ‘’Što smo učinili Maiko’’

5Uredništvo: Hrvoje Kolić, Karlo Ermacora, Kristina Vrdoljak, Ivan Galić, Andrea Bulić I Ivan Čizmić.Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok.

Drugi dan NUS-a započeo je u 12:00 sati na rivi, gdje je Duo Kolektiv (Nađa Josimović i Petar Cvirn) izveo akciju u ja-vnom gradskom prostoru pod nazivom „Afirmacija mladih umjetnika“. Dok je Pe-tar izvodio plesne pokrete, Nađa je poticala šetače da kupe umjetnost. „Ako je ovo za vas umjetnost, dajte 5 kuna“, pozivala je. Nakon njihove akcije na Putu Supavla, Leonard Lesić i Miron Milić oslikavali su svoje murale ”Igra” i ”Pecaroš” čitavo poslijepodne.

Program se nastavio u 19 h u Multimedi-jalnom kulturnom centru performansom „HIV/AIDS ne postoji“ kojeg je izveo Daniel Bede. Cilj performansa je potaknuti sudion-ike na individualno promišljanje i donošenje vlastitih zaključaka. Kako sam autor kaže živimo u vremenu znanstvenih činjenica, gdje se često objektivno istraživanje i utvrđivanje činjenica tabuizira i onemogućava, stoga svo-jim performansom nastoji poticati na osobno istraživanje.

Performansom „Kročenje obodnice“ DADAnti su željeli skrenuti pozornost na “nevidljive” su-građane, i su-patnike, koji se takoreći iz sata u sat zlopate u dijaboličnom krugu jezive neimaštine, iscrpljujućeg otuđenja i posvudašnje bešćutnosti, prikazujući kritiku sablažnjivog izostanka političke zauzetosti za svakog čovjeka, i cijelog čovjeka.

Figure performansa su:FANTOM ZAKONA (birokrat visokog

ranga, vrstan zaplotnjak, ogrezli foteljaš u skupocjenom odijelu krojenom po eurouni-jskoj mjeri) ZAOKRUŽEN POTROŠAČ (zgužvan lik iz svakodnevnih kvartovskih mimoilaženja, amblem osiromašene sred-nje klase, odjeven u drečavu sportsku odjeću bez trunka elegancije) STJEGONOŠA BEZNAĐA (zapušten bezgaćnik-tranzicijski gubitnik, usmrđeno stvorenje: prljav, ojađen, izgladnio)

Marijan Crtalić, multimedijalni umjetnik iz Siska, poznat je po provokativnim perfor-mansima i video radovima, u kojima se bavi vlastitim identitetom, životnom svakodnevi-com i tijelom. Ovom prilikom izveo je perfor-mans „Mogućnost ulaza/Enter option“, koji

Da li je konceptualatabu?

se naslanja na performans „Mogućnost izlaza“ koji je izveden već prije i izložen na NUS-u.

Gildo Bavčević, splitski multimedijalni umjetnik, inače i student završne godine mas-ter studija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, kroz svoje radove nastoji biti društveno i socijalno osjetljiv. Na NUS-u je predstavio „Vrtoglavicu“ nadovezujući se na svoj rad iz ciklusa „Sitniš“ kojim se postavlja pitanje o poziciji čovjeka naspram novca, njihovih ulo-ga i same vrijednosti. Svojim performansom zauzima ulogu konzumerista koji se suočava sa svojim postojanjem na višem levelu svijes-ti provocirajući samu bit odnosa čovjeka sa samim sobom, društvom i prirodom koja ga okružuje.

Nemanja Čađo je uz pomoć svojim ra-dom ”Da li je konceptuala tabu?” problema-tizirao smisao istog kao i njegovu poziciju u geografskom prostoru koji definiraju sami sudionici.

Nemanja je skupio statemente autora koji izlažu na NUS-u, te ih zalijepio na zid, kako su i inače postavljeni, potom ih prebojao bije-lom bojom kako bi se stopili i nestali. Rad je poslužio kao uvertira u diskusiju gdje se post-

avilo pitanje da li je konceptualna umjetnost tabu čime se otvorio dijalog o percepciji i promišljanju današnje umjetnosti. Problema-tiziralo se pitanje statementa, odnosno opis-nih tekstova, koji na izložbama stoje pored radova kako bi posjetitelju pojasnili rad. Da li su nam potrebni statement ili ne, da li je potrebno objašnjavati i opisivati umjetnost i ako da zbog čega i na koji način? Sve su to bila pitanja koja su otvorena u zajedničkoj diskusiji u sklopu performansa.

Za vrijeme održavanja performansa, Mario Sokolić iz Varaždina izvodio je bodypainting. Njegov rad najbolje je u svom predgovoru opisao Branko Cerovac „veoma koncentrirano i minuciozno satima osli-kava žensko tijelo dok se isto ne “rastvori” u nešto nalik fantazmagoričnom “erotskom stroju” razotkrivene i dinamizirane nutarnje anatomije, skeletal, imaginarnih organa, u grafički veoma snaž no razvijenoj igri šupljina i punoće, vanjskog i nutarnjeg, “haptičke”, opipljive iluzije i prirodne puti. Plastička izražajnost, dorađenost i kakvoća Sokolićevih Body Painting ostvaraja neosporna je, te nadopunjuje njegov razgranati aktivizam – od područja stripa do filma.“

DADAnti ‘’Kročenje obodnice’’

6

Marijan CrtalićMogućnost ulaza

Mario Sokolić Bodypainting

Nemanja Čađo “Zid“ + diskusija “Da li je konceptuala tabu?“

Gildo Bavčević ‘’Vrtoglavica’’

DuoKolektiv (Nađa Josimović & Petar Cvirn) ’Projekt AMU - Afirmacija mladih umjetnika’’

Leonard Lesić mural “Igra”Daniel Bede

‘’HIV-AIDS ne postoji’’

7

Umjetnost udaraodozdo

djelovanja i na umjetničke instalacije, eks-perimentalnu poeziju i performanse. Po vlastitom priznanju, jedinstveni primjer na području Bosne i Hercegovine.

Kratku video prezentaciju imala je i umjetnička udruga KVART. Kroz pitanja i odgovore na snimci su se izmjenjivale fotografije radova. Ako vas nekad navede put u Cistu Provo, obratite pozornost na jumbo plakat na kojem isto možete vidjeti radove ove udruge.

Mreža solidarnosti nije nepoznata splits-koj publici. Osnovani u proljeće 2012.godine okuplja ne samo umjetnike, aktiviste, an-arhiste i studente, nego i ostale zainteresirane pojedince i grupe. Rad su započeli s gorućom društvenom i političkom temom – položajem radnika u RH. Organiziranje izložbe, koncer-

ta i tribine u tvornici Dalmacijavina pokušali su skrenuti pozornost javnosti na radnička prava. Slične akcije su organizirali radnici-ma  Adriachema,Uzora,  Montera,  Jadra-nkamena i nekih drugih firmi. Publici je pri-kazan dio „razgovora“ s načelnikom Pučišća i njegovom ženom, kao i sudsko ročište poduzeća Uzor na Trgovačkom sudu u Splitu na kojem je, kad se atmosfera usijala i kad su se počela postavljati logična pitanja – sni-manje zabranjeno.

Na kraju se video uratkom predstavila udruga Old Child iz Španjolske, jer nije mogla osobno prisustvovati. Grupa se bavi urbanizmom, tj. intervencijama u prostoru oživljavaju derutne, ruševne i napuštene prostore dajući im novo sv-jetlo i značenje u zajednici.

Treći dan NUS-ovog programa pri-pao je predstavljanju umjetnika i udruga. Tako su svoj rad i djelovanje predstavili Marijan Crtalić, te udruge Kvart, Mreža solidarnosti, Tačka i Old Child.

Marijan Crtalić  svoj artizam izražava kroz instalacije, ambijente, fotografije, videa i performanse. Temama preis-pituje vlastiti identitet kroz interakciju s okolinom kao i uporno i kritičko pris-tupanje društvenim problemima. Pu-blici se približio fotografijama i video klipovima koji su predstavili njegove intervencije u propaloj željezari Sisak, spašavanje kulturno-spomeničke baštine koja se nalazi u okolici tvornice kao i o ulozi tvornice u sportskom i kulturnom životu radnika. Namjera mu je bila, kako je sam izjavio, približiti radniku proces proizvodnje kao kreativan čin. Pljesak okupljenih zaradio je prikaza-nim performansima Političko disan-je i Afera selotejp. U prvom, diše sa za-vezanom  vrećicom na glavi prikazujući granice slobode govora. U drugom je sa ljepljivom trakom preko usta pokušao do kraja „odmumljati Lijepu našu“  i nakon što mu bude začepljen nos.

Grupa  Tačka  (tacka.org) iz Prijedora djeluje od 2007.godine i kao glavni mo-tiv uzima potragu za kritikom i nove dis-kurse za novo stoljeće. Najvažniji projekt im je Umjetnost u prirodi – Ars Kozara, naslanjajući se na Land Art 50-tih i 60-tih godina. 2011. godine proširuju područje

Mreža solidarnosti

8

Marijan Crtalić

Kvart

Old child

Tačka

9

Video projekcije u MKC-u

”Saving face”, USA, Pakistan, 2012, dokumentarni, 40 min

Svake godine u Pakistanu mnogi ljudi i to uglavnom žene, postanu žrtve brutalnog napada kiselinom. Brojni slučajevi os-tanu neprijavljeni, a zbog loše zdravstvene skrbi, žrtve žive kako s fizičkim, tako i emocionalnim ožiljcima.

Zakia i Rukhsana su preživjele žrtve napada kiselinom koje u ovom Oscarom nagrađenom kratkom dokumentarnom filmu uz potporu nevladinih orga-nizacija, političara, odvjetnika i liječnika pokušavaju napadače privesti pravdi i nastaviti sa svo-jim životima.

Osim najavljenih naslova, publika je imala priliku pogledati i kratki film Sabonis, rad autora Igora Jelinovića i Tomislava Luetića koji je osvojio Grand Prix Kvarnerske revije amaterskog filma (KRAF). Neobičnu glavnu protagonistkinju glumi, Antonija Šitum, jedna od volonterki NUS-a.

Program NUS-a, međunarodnog festivala suvremene umjetnosti nastavio se u amfiteatru Multimedijalnog kulturnog centra kada smo vidjeli nagrađivane kratke (igrane i dokumentarne) filmove. Selektor filmskog dijela programa je Hrvoje Zuanić, profesor Računalstva pri Školi likovnih umjetnosti u Splitu i autor kratkih igranih i eksperimentalnih filmova te video instalacija koje su prikazane na festivalima u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Italiji, Švedskoj, Albaniji, Francuskoj, Portugalu, Japanu, Španjolskoj, Njemačkoj, Siriji i Brazilu.

”Nature’s way”, Novi Zeland, 2006, igrani, 11 minFilm „Nature’s way“ kratki je film redateljice Jane Shearer, koji prikazuje

ubijenu djevojku ostavljenu u šumi. Prvi instinkt ubojice je da neće proći nekažnjeno, no kako vrijeme prolazi on postaje sve više siguran u sebe.

Film je osvojio nagrade na: Festival de Cannes, BFI London Film Festi-val, New Zealand International Film Festival, Melbourne International Film Festival, San Sebastian Horror and Fantasy Film Festival.

”Baseball in the time of chol-era”, USA, Haiti, 2011, doku-mentarni, 29 min

Više od 500 tisuća Haićana su zaraženi kolerom, a preko 7.000 ih je od listopada 2010. umrlo od te bolesti. Ipak, Haiti je i dalje bez osnovnih sanitarnih uvjeta, vode i infrastrukture, kao i lijekova za suzbijanje kolere.

”Baseball in the time of chol-era“ kratki je dokumentarni film koji daje uvid u tragediju i živote Haićana pogođenih epidemijom kolere kroz oči mladog bejzbol igrača. Redatelji David Darg i Bryn Mooser snimili su film da osvijeste gledatelje o ovom prob-lemu i stvore pritisak na UN da pročišćavanje vode i stvaranje os-novnih sanitarnih uvjeta postanu prioriteti na Haitiju.

10

Tabui na područjuvlastitog stvaralaštva

U hostelu Golly&Bossy, na Morpur-govoj poljani, održao se potprogram pisanih umjetnosti.

Studenti glume (UMAS) interpreti-rali su pjesničke i prozne fragmente koje su za ovu prigodu ustupili suvremeni hrvatski autori, kao što su Edo Popović, Olja Savičević Ivančević, Marko Pogačar, Tanja Mravak, Ludwig Bauer, Mima Simić, Dorta Jagić, Srđan Sandić, Boba Đuderija, Edi Matić, Irena Lukšić, Mar-ko Tomaš, Nada Topić, Ajla Terzić,Bojan Krivokapić, Ivana Čagalj.

Tema potprograma bili su tabui u književnosti i medijima. U raspravi su sudjelovali dr.sc. Nebojša Lujanović, so-ciolog i teoretičar književnosti, predavač na Filozofskom fakultetu u Splitu, autor zbirke kratkih priča i tri romana,kao i niza eseja, putopisa, recenzija i znanst-venih radova; Bojan Krištofić, mag.art. – slobodni dizajner, ilustrator, teoretičar stripa, kritičar, višegodišnji surad-nik „Zareza“ i pripravnik pri Hrvats-kom dizajnerskom društvu u Zagrebu. Tribinu je moderirala Katja Grcić, mag.philol.germ.

Na tribini se razgovaralo o interpre-taciji različitih društvenih i intimnih tabua kroz suvremenu književnost i strip kao specifični oblik vizualne narativne umjetnosti. Sugovornici su se dotaknuli tretmana i recepcije „tabu“ tema u main-stream i nezavisnim tiskanim medijima u Hrvatskoj, kao i osobne interpretacije

pojedinih tabua na području vlastitog stvaralaštva. Bilo je riječi o zdravstven-om odgoju, slobodi govora i izražavanja, kao i uklanjanju plakata za Gavellinu predstvau “Fine mrtve djevojke”.

Na tribini su se dijelili arhivski bro-jeva Zareza i posebno izdanje fanzina Dišpet za NUS 2013. “Osloboditi riječ”.

www.dispet.orgdispet.tumblr.com

facebook.com/fanzinDispettwitter.com/fanzinDispet

Fanzin DišpetŠetalište Bačvice 10mail: fanzin.dispet@gmail.com