INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2010.GODINA xIII.BROJ 69

Tema broja

DIVLJA PATKANAJBROJNIJA MOČVARICA

Slanje novca poštanskom uputnicom

Eurogiro – najjednostavnije slanje novca uz najniže troškove

Western Union – najbrži način slanja novca

Poštanskom uputnicom se omogu-ćava prijenos novca od pošiljatelja do primatelja poštanskom mrežom.

Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omo-gućava se slanje novca na kućnu adresu primate-lja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati otvoren račun u banci.

Western Union, najveća svjetska mreža za prijenos novca, omogućava ljudima diljem svijeta slanje i primanje novca u roku od nekoliko minuta. Nije potreb-no imati otvoren račun u banci.

Besplatni info telefon 080 088 088

Slanje i primanje novcaGotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu

HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:43:07 AM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: proizvodnja.hbsume@tel.net.ba

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 10.

..... str. 16.

..... str. 22.

..... str. 44.

..... str. 5.

Divlja patka (Anas platyrhynchos) Najbrojnija ptica močvarica u BiH

Sjednica Upravnog odboraOrao i Finvest Ždralovac nove članice Saveza

Štete od poplava na divljačiKad treba platiti, nigdje “većinskog vlasnika”

LD „Jastreb“, Dobretići: Zimski lov na divlju svinju i vuka Za divljenje je ovo što uspijeva Tadiji i njegovima

Bigl – lovački pas, kućni ljubimac, policijski pas… Podijeljena mišljenja među lovcima

Pogled s čeke

Službeno, u Temu ovoga broja „sletjela“ je – divlja patka. A sudeći po broju priloga i njihovu sadržaju, toj se rubrici vrlo blizu „prišuljao“ i – lovočuvar. Pa makar i budući!

Otkada je organiziranog lova, bilo je onih koji su čuvali lovišta. I onih koji su to trebali činiti, ali nisu, iz ovih ili onih razloga. Pa i zato što nisu znali kako to činiti ili, mo-derno rečeno, nisu bili educirani za to.

Lovokradica je uvijek bilo, ima ih i danas i bit će ih, nažalost, i ubuduće. Lovci i lovač-ke udruge uvijek su bili, i danas su, a bit će, srećom, i ubuduće „na drugoj strani“. Samo, danas „oružje“ te „druge strane“ mora biti drukčije. Ako je lovočuvar – a trebao bi biti – udarna igla toga „oružja“, onda je doista došlo vrijeme malo drukčijeg odnosa sna-ga. Nekada je lovočuvar – malo se slobod-nije izražavajući – u smislu osposobljenosti za taj posao, mogao biti bilo tko. Malo se to gledalo sa socijalne strane, malo s političke, malo … Nerijetko se nitko nije želio prihva-titi te obveze pa se one koji bi, eventualno, to donekle mogli raditi, nagovaralo, molja-kalo ... Nedovoljno motivirani ljudi, usput i neobučeni i neopremljeni, nisu ni mogli više od – lošeg rezultata. Lovišta su biva-la sve siromašnija divljači, krivolovci su se osjećali sve snažniji i moćniji. A lovci – sve više ih je, razočarani i nezadovoljni, ostajalo kod kuće ili bi u „lov“ pošli s rancem na leđi-ma i bez puške na ramenu!

Raste li danas svijest o neodrživosti ta-kvoga stanja? Da, ali ne kod svih i ne svug-dje jednako. Zapravo, vrlo je problematič-no, pa i neodgovorno, uzdati se samo u svijest, pa i kad je riječ o očuvanju i zaštiti

Nema više lovočuvara bez obuke i ispita

divljači u lovištu. Valja, ipak, „potegnuti“ ne-što učinkovitija sredstva, valja pratiti situa-ciju i prilagoditi joj se.

Zakon o lovstvu FBiH, bez obzira na to koliko kaskala njegova provedba – ali to je neka druga tema – posvetio je dužnu pozornost osposobljavanju općenito, pa i budućih lovočuvara. Jednostavno kazano, ubuduće neće moći biti lovočuvar nitko tko nije prošao obuku i položio ispit za lovoču-vara. Lovački savez Herceg Bosne, podržava-jući to, prihvatio je na sebe velik dio obveza (obuka, ispiti, iskaznice, odore …), poslavši time jasnu poruku što želi i kako će to oživo-tvoriti. Oni koji, nakon cjelokupne procedu-re, steknu zvanje lovočuvara, bit će u stanju – i „glavom“ i onim čime još budu raspolagali – doskočiti i najspremnijim lovokradicama. I ne samo to, jer uloga lovočuvara nikako nije samo borba protiv krivolova. Moći će mno-go bolje nego dosad pratiti opće stanje div-ljači u lovištu i predlagati odnosno poduzi-mati odgovarajuće mjere.

Budimo optimistični, ali i realni u oče-kivanjima. Automatizma ovdje nema. Nika-kva obuka i procedura unaprijed ne jamče uspjeh, ali je odlično što to Savez „gura“. Ljudi će sigurno nešto naučiti. A svatko onaj tko stavi svoju lovočuvarsku iskaznicu u džep svoje nove lovočuvarske odore, bit će u prigodi na terenu dokazati da ju je za-služio u svakom pogledu. Pa i u onom na što, završavajući svoj tekst, upozorava stari lovac i dugogodišnji lovočuvar Jozo Dujić: „Treba lovočuvarsku službu završiti zaslu-ženom mirovinom, uzdignuta čela i čista obraza“.

Broj 69, siječanj - veljača 2010.4

ZANIMLJIVOSTI

Mirko Filipović

U davno vrijeme, dok je većina Europe bila pod šumama i pašnjacima, na ovim nedirnu-tim prostranstvima obitavala su div-lja goveda tur i zubr (europski bizon).

TUR (Bos taurus primigenius Bojanus)

Govedo tur, koje je ishodišni oblik domaćega europskoga go-veda, istrijebljeno je polovinom 17. stoljeća. Bilo je rasprostranjeno po cijeloj Europi. O njegovu nekadaš-njem staništu na području Hrvat-ske svjedoči i naziv Turopolje. Živje-lo je u šumama u manjim krdima.

Početkom 20. st., križanjem pri-mitivnih rasa domaćega goveda dobivena je pasmina koja izgle-dom (fenotipom) vrlo sliči ovom pragovedu.

Boja bika je crnosmeđa, ženke je crveno smeđa.

ZUBR ILI EUROPSKI BIZON (Bison bonasus L.)

Europskog je bizona prvi znan-stveno opisao Carolus Linnaeus 1758. godine.

Zubr je najteža divljač i životinja na tlu Europe. Tipičan je zubr duga-čak oko 3 m i visok 1,8 do 2,2 m, i težak 300 do 920 kg.

Tamno smeđe je boje. Prednji dio tijela i glava obrasli su mu du-gom, a stražnji dio nešto kraćom dlakom. Glava zubra je velika, širo-ka i trokutasta. Na glavi mu je duža dlaka, koja tvori bradu, i vrlo snažni i ne dugi rogovi.

Za razliku od njegova srodni-ka, američkoga bizona, dlaka mu je svjetlija, tijelo manje odlakano, brada mu je kraća, a rep i rogovi su malo duži.

Podvrste zubraPrvo, nizinski zubr (Bison bona-

sus – Linne); živi u poljskoj prašumi Bialowieza (Bialovice).

Drugo, karpatski zubr (Bison

Tur i zubr

bonasus hungarorum); ugrožen je.Treće, kavkaski zubr (Bison bo-

nasus caucasicus), također je ugro-žen. Kavkaski mužjak, nazvan „kau-kasus“, bio je jedan od l2 rasplodnih jedinki koje su poslužile za obnovu ove ugrožene životinjske vrste.

Zubr kroz povijestZubr je nekada bio nastanjen

gotovo po cijeloj Europi. Prva sa-znanja o zubru potječu iz Galije (Francuska) iz 8. stoljeća. U Šved-skoj je istrijebljen u 11., a u Engle-skoj u l2. stoljeću. U divljini je preži-vio i još živi u istočnoj Europi.

Za dva svjetska rata, i u razdo-blju između njih, zubr je zbog lova bio gotovo istrijebljen, jer se njime hranilo gladno stanovništvo i voj-ska. Ostalo je zabilježeno da su nje-mački vojnici tijekom I. svjetskog rata u prašumi Bialowieza ubili oko 600 ovih životinja.

Naseljavanje zubra započinje l95l. godine u lovišta prašume Bia-lowieza (Poljska) i u Bjelorusiji, kad je naseljeno oko 800 životinja.

Na sreću, u prašumama Poljske, Bjelorusije i Ukrajine preživjelo je nešto ove divljači. Od tih primjera-

ka, u spomenutim su zemljama stvorena početna matična stada i rezervati radi daljnjeg uzgoja.

Današnja populacija bizona u Ukrajini

S uzgojem se ovdje započelo 1965. godine. Danas u toj zemlji, u deset različitih krda, slobodno u prirodi živi oko 500 bizona. Najveći dio krda živi u šumovitim predje-lima Karpata, u sjevernoj Bukowini, Yolunskoj i u 48.000 ha velikom državnom lovištu Daniv, sjeveroistočno od glav-noga grada Kijeva. Brojno stanje zubra pojačano je prilje-vom tih životinja iz poljskih Beskida, osobito u karpatskim lovištima Skole i Majdan, koja obuhvaćaju 122.000 ha uz-gojne površine.

Budući da se njihov broj u ukrajinskim lovištima sma-tra stabilnim, svake se godine dopušta odstrel nekoliko grla, iako se zubr od 1996. nalazi u „Crvenoj knjizi“ ugrože-nih životinjskih vrsta. Lov je otvoren od rujna do siječnja, cijena odstrela je oko 6.000 US dolara.

Stanište zubra su prostrane bjelogorične i miješane šume s grmljem i čistinama. Živi u krdu od 8 do 13 životi-nja, koje čine krave, telad i mladi bikovi. U doba odrastanja (adolescenti) formira zasebne grupe. Teritorij bika zavisi od njegove starosti.

Hrani se kao i sva goveda: travom, lišćem, grančicama, zeljastim biljkama …

Zubr se pari u kolovozu i rujnu, teli se od svibnja do lipnja. Ženka teli jedno, rijetko dvoje mladih, koji sišu do šest mjeseci, a samostalni su nakon 9 do 12 mjeseci. Spol-no dozrijevaju nakon 1,5 godine. Utvrđeno je da u rezer-vatu žive do 30 godina.

Zubr se glasa blejanjem, mukanjem i rikom.

EUROPSKA DIVLJA GOVEDA

Govedo tur istrijebljeno je u Europi polovinom 17. stoljeća, a zubr je preživio u prašumama istočne Europe i danas ga ima u Poljskoj, Bjelorusiji i osobito u Ukrajini

Zubr ili europski bizon

www.lovackisavez-hb.ba 5

IZ SAVEZA

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne, svo-ju redovitu, a ujedno i posljednju sjednicu u 2009. godini, održao je 16. prosinca u Mostaru. Na sjednici se raspravljalo o radu i aktivnostima Saveza i Županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju, odnosno između dviju sjednica Upravnog odbora, a razmatrana su i pitanja vezana za problematiku organizacije lovačkih udruga na području općine Čitluk, primanje novih članica u članstvo Saveza, financijsko stanje i izmirenje članskog doprinosa i drugih obveza članica prema Savezu, te pitanja vezana za nabavku odora za potrebe lovočuvarske službe članica Sa-veza i izradu publikacije „Lovno-turistička ponuda LS HB“.

Podnoseći Upravnom odboru izvješće o radu Saveza u proteklom razdoblju, predsjednik Ilija Vrljić izvijestio je o aktivnostima Saveza ističući izradu novih lovačkih iskaznica za lovce članove Saveza, izradu tiskanica propisanih Zako-nom o lovstvu, izradu Projekta za Javni poziv EP HZHB, pro-vedbu procesa polaganja lovačkih ispita, te sudjelovanje na lovačkim večerima u Stocu, Ljubuškom, Grudama i Žepču, zatim na sjednici CIC koordinacije za Jugoistočnu Europu u Crnoj Gori, te na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo u Novoj Biloj i Ljubuškom.

Nakon predsjednika Saveza, izvješća o radu u pro-teklom razdoblju podnijeli su i predsjednici Županijskih vijeća za lovstvo, koji su uglavnom govorili o otvorenju i tijeku jesenje lovne sezone, o problematici implementacije

Zakona o lovstvu, te o nadzoru rada lovačkih udruga od strane federal-noga lovnog inspektora.

Po usvajanju izvješća o radu pristupilo se razmatranju i ostalih točaka dnevnog reda, o kojima se vodila dosta žustra i iscrpna raspra-va, osobito o pitanju primanja novih članica, nakon koje su usvojeni i od-govarajući zaključci. Između ostalog, zaključeno je da se s razine Saveza nastavi s organiziranjem sastanaka s policijskim komesarima i načelni-cima policijskih uprava na županij-skim razinama s ciljem sprječavanja krivolova i drugih nezakonitih radnji u lovstvu, te stavljanja pod kontrolu lovačkog naoružanja koje se nalazi kod osoba koje nisu članovi lovačkih udruga. Po pitanju primanja novih

članica, Upravni odbor je donio od-luku o primanju u članstvo Saveza Hrvatske lovačke udruge „Orao“ iz Či-tluka i poduzeća „Finvest Ždralovac“ d.o.o. iz Bosanskoga Grahova. Tako-đer, doneseni su zaključci o nabav-ci lovočuvarskih odora za potrebe lovočuvarske službe članica Saveza i izradi publikacije „Lovno-turistička ponuda Lovačkog saveza Herceg Bosne“, sukladno odobrenom Pro-jektu i sredstvima Federalnog mini-starstva okoliša i turizma.

Ova sjednica Upravnog odbora, uz radni, imala je i svečarski karakter i bila je prigoda da se uz domjenak u opuštenoj atmosferi sumiraju rezul-tati i rad Saveza u protekloj godini i konstatira da je iza Saveza još jedna sadržajna, radna i uspješna godina.

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

Orao i Finvest Ždralovacnove članice SavezaIvica Lučić

Ivica Lučić

Županijsko ministarstvo po-ljoprivrede, šumarstva i vo-doprivrede Hercegovačko-neretvanske županije, na čelu s ministricom Vesnom Pinjuh, zasi-gurno može poslužiti kao pozitivan primjer dobre suradnje između resornog ministarstva i lovačkih udruga u županiji. Pokazalo se to posebno u procesu implementa-cije Zakona o lovstvu na području

PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU

Javna rasprava o prijedlogu utemeljenja lovišta u HNŽ-u

ove županije, gdje se zajedničkim radom i suradnjom ministarstva i lovačkih udruga, uz poštovanje zakonom propisanih procedura, došlo do definiranja i formiranja konačnog Prijedloga osnivanja lo-višta na području Hercegovačko-neretvanske županije. Dosljedno provodeći zakonske procedure, poštujući postignute dogovore i uvažavajući lovačke udruge na pro-Ministrica Vesna Pinjuh

Sa sjednice Upravnog odbora

Broj 69, siječanj - veljača 2010.6

IZ SAVEZA

storu županije, resorna ministrica je, u cilju potpune transparentno-sti, usuglašenu verziju Prijedloga osnivanja lovišta u HNŽ-u dostavila lovačkim savezima u Federaciji tra-žeći njihovo mišljenje i očitovanje o navedenom Prijedlogu. U tom je smislu 17. veljače 2010. s predstav-nicima lovačkih udruga članica Sa-veza iz Hercegovačko-neretvanske županije u Mostaru održana javna rasprava o prijedlogu osnivanja lo-višta na području ove županije.

Nakon provedene rasprave usvojeni su i određeni zaključci koji su u formi mišljenja dostav-ljeni resornom ministarstvu, kojim lovačke udruge u suštini prihva-ćaju Prijedlog osnivanja lovišta u HNŽ-u, uz potpuno i dosljedno poštovanje kriterija za određivanje granica lovišta utvrđenih od strane komisije imenovane za izradu pri-jedloga i definiranje granica lovišta. Od resornog je ministarstva zatra-

Da je edukacija lovaca na svim razinama jedna od težišnih i trajnih zadaća u radu Lovačkog saveza Herceg Bosne najbolje potvrđuje upravo provedena izobrazba i osposo-bljavanje lovočuvara za potrebe obavljanja lovočuvarske službe u lovištima lovačkih udruga članica Saveza.

Izobrazba je provedena tijekom veljače ove godine na temelju od-luke Upravnog odbora Saveza, a prema ranije usvojenom Nastav-nom planu i programu osposoblja-vanja za lovočuvara, te odobrenom Projektu i sredstvima od strane Fe-deralnog ministarstva poljoprivre-de, vodoprivrede i šumarstva.

Nastavni plan izobrazbe jasno je definirao sve elemente potrebne za realizaciju ovoga značajnog pro-jekta, od uvjeta potrebnih za uklju-čivanje u program, poslova za koje se polaznici osposobljavaju, trajanje osposobljavanja, oblike izvođenja nastave, zadaću i ciljeve osposoblja-vanja, izvedbeni nastavni program s nastavnim ispitnim područjima, do završnog ispita, kadrovskih i materi-jalnih uvjeta za izvođenje programa, te potrebnu literaturu za pojedina ispitna područja, kao i dinamički plan provedbe.

S izobrazbom se, nakon op-sežnih i kvalitetnih priprema, prvo

Provedena obuka lovočuvara, slijedi polaganje ispita

LOVNA EDUKACIJAIvica Lučić

žen maksimalan angažman u smi-slu ubrzanja procedure osnivanja i dodjele lovišta na gospodarenje i

izražena potpora ovim kao i svim drugim aktivnostima na implementaciji Zakona o lovstvu i unaprjeđenju lovstva na ovim prostorima.

Izobrazba lovočuvara i polaganje lovočuvarskog ispita jedan je od zakonskih uvjeta za obavljanje lovočuvarske službe

Mr. Ivan Jurić s lovočuvarima na izobrazbi u Tomislavgradu

Sudionici jedne rasprave - predsjednici lovačkih udruga u HNŽ-u

www.lovackisavez-hb.ba 7

IZ SAVEZA

DOBITNICI ODLIČJAOdličje prvoga reda dobili su:Pavo Kosić, Vidan Klarić, Mladen Benković i Đuro Oršolić, svi iz LU „Sava“, Orašje.

Odličje drugoga reda dobili su:Mato Kopić, Marinko Džoić i Marijan Mikić, svi iz LU „Sava“, Orašje.

Odličje trećega reda dobili su:Antun Župarić, Đuro Porobić, Marko Živković, Đuro Mikić, Petar Grgić, Zijad Maloparić i Marko Dominković, svi iz LU „Sava“, Orašje.

Provodeći aktivnosti na imple-mentaciji Zakona o lovstvu i podzakonskih propisa, kao jedne od težišnih zadaća u radu Saveza i njegovih članica, a suklad-no odluci Skupštine i Upravnog odbora, te odredbama Pravilnika o lovočuvarskoj odori, s razine Saveza izvršena je nabavka lovočuvarskih odora za potrebe lovočuvarske služ-be u lovištima kojima gospodare lovačke udruge članice Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Lovočuvarske odore su nabav-ljene prema propisanim zakonskim standardima i normativima za sve članice Saveza, tako će svi lovočuvari u našim lovištima biti jednoobrazno obučeni, odnosno uniformirani, i kao takvi prepoznatljivi kao vršitelji lovo-čuvarske službe u lovištu.

S obzirom na to da su s razine Saveza već ranije realizirane sve druge zakonske obveze vezane za lovočuvarsku službu u smislu izra-de iskaznice lovočuvara, lovoču-varskog dnevnika, zapisnika lovo-čuvara i potvrde lovočuvara, te da je provedena izobrazba lovočuvara i polaganje lovočuvarskog ispita, nabavkom lovočuvarskih odora iz-vršena je i realizirana i posljednja za-konska obveza vezana za uspostavu lovočuvarske službe u lovištu.

Sve ove aktivnosti na najbolji mogući način pokazuju koliko se s razine Saveza i njegovih članica ulaže napora, truda, volje i sredsta-va za provedbu zakonskih propisa u lovstvu i uspostavu suvremenih standarda lovnoga gospodarenja i mehanizama profesionalne, organi-zirane i učinkovite kontrole, nadzora i zaštite naših lovišta.

Nabavljene odore za lovočuvarePROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU

Ivica Lučić

krenulo u Posavini, točnije u Orašju gdje je, po odluci Žu-panijskog vijeća za lovstvo, domaćin bila Lovačka udruga „Sava“ iz Orašja. Izobrazbi lovočuvara u ovoj županiji pri-stupilo je 14 kandidata iz svih pet lovačkih udruga članica Saveza iz ove županije.

Nakon Posavine, izobrazba lovočuvara za lovačke udru-ge iz Središnje Bosne provedena je u Novoj Biloj, gdje je ulogu domaćina preuzelo Lovačko društvo „Sokol“. Izobraz-bi su pristupila 42 kandidata iz 11 lovačkih udruga Središnje Bosne te udruga iz Usore i Žepča.

Tomislavgrad, točnije Lovačka udruga „Vran“, bila je do-maćin izobrazbe lovočuvara za lovačke udruge iz Herce-gbosanske županije, a izobrazbi su pristupila 34 kandidata

iz svih sedam lovačkih udruga u ovoj županiji.

Posljednji turnus izobrazbe or-ganiziran je u Mostaru, a izobrazbi je pristupilo 20 kandidata iz lovač-kih udruga članica Saveza s prosto-ra Hercegovačko-neretvanske i Za-padnohercegovačke županije.

Nakon, po mišljenju kandida-ta, promatrača i predavača veoma uspješno provedene izobrazbe, ko-joj je pristupilo ukupno 110 kandi-data, njima je dan vremenski rok od

mjesec dana kako bi se kvalitetno pripremili za polaganje lovočuvar-skog ispita, koji će biti organizirani po županijama.

Izobrazba lovočuvara i polaganje lovočuvarskog ispita jedan je od za-konskih uvjeta za obavljanje lovoču-varske službe i jedan u nizu projekata realiziranih u cilju što kvalitetnije pri-preme i osiguranja zakonskih predu-vjeta za provedbu Zakona o lovstvu i uspješnog lovnoga gospodarenja na razini Saveza i njegovih članica.

Broj 69, siječanj - veljača 2010.8

LOVIŠTE

Lov je, svakako, jedno od prvih čovjekovih zanimanja. Bio je to način kako se održati u životu. Lovilo se bez ikakvih pravila, bilo je bitno nešto uloviti i preživjeti.

Kako je vrijeme odmicalo, uspo-stavljala su se pravila igre u lovstvu. Lovstvo sve manje postaje uvjetom opstanka, ali mu se uvijek pridaje dužna pozornost. I danas je lovstvo jedna sportsko-gospodarska dje-latnost koja ima velik broj pristaša i obožavatelja. Utvrđena su pravila, doneseni su zakoni, koji se, doduše, s vremena na vrijeme dopunjavaju i modificiraju. Uvode se lovočuvarske službe, sa stručnim i dobro osposo-bljenim lovočuvarima.

U prethodnoj državi to baš i nije bilo najbolje riješeno, ali se da-nas to nastoji urediti po najnovijim europskim standardima. U bivšoj državi lovačka društva nisu bila ob-vezna imati uposlenog lovočuvara.

Ako je negdje i postojao, to je bilo uglavnom u nekim posebno izdvo-jenim uzgojnim lovištima, kojima su gospodarila šumsko-industrijska poduzeća. Lovočuvari u tim lovišti-ma uglavnom su bili stariji, isluženi šumski radnici-invalidi. Bili su bez dovoljne stručne spreme i s malim, minimalnim plaćama, pa je i učinak tih lovočuvara bio minoran.

NOVA ZNANJA I NOVE OBVEZEZakon o lovstvu FBiH u članku

l2. stavak 2. točka 4. nalaže da je korisnik lovišta DUŽAN imati or-ganiziranu lovočuvarsku službu. Nadalje, članci 75. i 76. pobliže određuju uvjete za obavljanje lovo-čuvarske službe (stručna sprema, prava, obveze itd.). Pravilnikom o vrsti uniforme, oznakama, uvjetima za nošenje lovačkog oružja, vrsti lovačkog oružja i veličini lovačkog rajona, detaljno je propisano kako

treba izgledati jedan školovani suvremeni lovočuvar. Lo-vočuvar treba imati suvremenu opremu, da se može nosi-ti s današnjim krivolovcima koji su opremljeni kojekakvim tehničkim pomagalima. Lovočuvar treba raspolagati te-renskim vozilom, radiouređajem, fotoaparatom i videoka-merom, pomagalima za brzo kretanje po snijegu (krplje, skije, motorne skije) itd.

Uloga lovočuvara u lovištu je višestruka i zahtijeva odgovarajuću stručnu spremu, dobro zdravlje i vrhunsku kondiciju, a nadasve on mora biti strastven lovac, ljubitelj prirode i divljači u njoj. Naš je Savez preuzeo sada velik dio obveza u pripremi mladih lovaca za stručno osposobljava-nje za lovočuvara, kako bi oni mogli odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Uloga lovočuvara nije samo u čuvanju lovišta od lovokradica, nego i u praćenju općeg stanja u lovištu: ravnoteže grabežljive i plemenite divljači, zdravstvenog stanja divljači, odnosa spolova divljači, trofej-ne vrijednosti i uzroka njezina opadanja, te uklanjanje svih degenerativnih primjeraka.

Poteškoću današnjim čuvarima lovišta čini velika otvo-renost lovišta. Šumarstvo je napravilo niz putova kako bi eksploatiralo i one dijelove u koje do nedavno mehaniza-cija nije mogla doći. U lovištima je sve više sportsko-rekre-acijskih objekata, izletnika, planinara, sakupljača različitih šumskih plodova itd. Sve to unosi nemir u lovišta, a u toj zbrci lakše se i lovokradice sakrivaju. Lovočuvar u obavlja-nju svoga posla mora dobro surađivati sa svim posjetitelji-ma svoga rajona. Od njih može, na pogodan način, dobiti niz korisnih informacija koje mu mogu poslužiti za pravo-dobno i adekvatno djelovanje. Treba mu dobra suradnja i s radnicima u šumarstvu, jer su oni u šumi, odnosno u lovištu svakodnevno i svjedoci su različitih događanja, pa i krivolo-va. Lovočuvar u obavljanju svoga posla mora dobro surađi-vati i sa subjektima gonjenja, s policijom, jer je uvijek bilo, a danas možda i najteže, dokazati krivolov na sudu. Za to treba niz dokaza, u čemu je usamljeni lovočuvar nemoćan. Još jedna vrlo značajna obveza lovočuvara je briga o izradi i održavanju lovno-gospodarskih, pa i lovno-tehničkih obje-kata. Sam lovočuvar predlaže lovno-gospodarske objekte, gdje će se, kada i kako graditi, i njegova je daljnja briga kako će oni služiti svrsi i kako će se koristiti.

REZULTATI SU JEDINO MJERILOSvakidašnji život čuvara lovišta pun je različitih, katkad i

neugodnih događaja koji ga tjeraju na odgovorno odluči-vanje i brzu reakciju, ali uvijek u korist divljači. Kad sam kod ovoga, evo i dviju priča iz vlastite prakse.

LOVOČUVAR I LOVOČUVARSKA SLUŽBA U LOVIŠTU

Uloga je lovočuvara danas višestruka i podrazumijeva stručnu spremu, dobro zdravlje i vr-hunsku kondiciju. On mora biti strastven lovac, ljubitelj prirode i divljači u njoj. No ni to nije dovoljno, lovočuvar mora biti i psihički stabilan, mora dobro surađivati s mnogim subjektima, mora se znati nositi s nerazumijevanjem, pritiscima, iznenađenjima…

Lovočuvarsku službu valja završiti uzdignuta čela i čista obraza

Jozo Dujić

www.lovackisavez-hb.ba 9

LOVIŠTE

Parenje srneće divljači bilo je u punom jeku. Došavši promatrati divljač, zauzeo sam mjesto u jednom prikrajku odakle sam mogao obavljati i vabljenje. Nakon druge run-de vabljenja, dođe mi jedna stara divlja krmača. Preturala je svaki grm nedaleko od mene, pa sam brzo odgonetnuo njezinu nakanu: tražila je ostavljeno lane da ga poždere. Morao sam je odstrijeliti, a s obzirom na njezinu starost i kvalitetu mesa, ostala je medvjedu za večeru.

Sjetih se još jednoga zanimljivog događaja iz svoje lovo-čuvarske službe. Jednoga popodneva uputih se promatrati u dijelu lovišta u kojem se pripremao odstrel jednoga srnjaka. Sve je teklo po planu, uobičajeno. Pala je noć, tiha i topla, pa odlučih prenoćiti uz jedno lijepo vreoce koje nikada ne presušuje, jednako teče u svako doba godine. U osvit zore, krenem laganim koracima svojom lovačkom stazom, povre-meno zastajkujući. Začuh, odjednom, topot elegantnih, lakih skokova srne, koja me je bila nanjušila pa baukanjem obzna-njuje moju prisutnost. Srna dobro raspoznaje ljudski miris i brzo napušta to područje. U tom trenu, na moje iznenađe-nje, začuh u blizini pucanj karabina, na udaljenosti ne većoj

od 50-ak metara. Produžih oprezno stazom, da bih se uvjerio tko se krije iza ovoga pucnja. Zatekoh lovokradi-cu kako skida kožu s mladoga srnja-ka. Na moje iznenađenje, poznavao sam čovjeka, a i on mene. Kad mu se s nekih 4-5 metara javih, ostade skamenjen. Bio je uzbuđen, ruke mu se tresu, boja lica mu se promijeni. Primijetih njegovu veliku tragediju i muku što se našao u ovakvoj situaci-ji. Veliku neugodnost i kajanje odaje njegovo lice i samo držanje. Osjetivši u kakvom se stanju krivolovac nalazi, odlučih sjesti na obližnju staru buko-vu kladu. Izvadim cigarete, ponudim i njega da sjedne i da uz cigaretu o svemu porazgovaramo. Iako nije pu-šač, prihvati cigaretu, pa reče: „E sad ću je zapaliti, pa makar me umorila.“ U meni se vrte misli kako riješiti ovaj slučaj, što s ovim jadnim čovjekom koji nije svjestan svoga djela. Kako riješiti ovaj slučaj što bezbolnije i što efikasnije, a štiteći divljač? Po njego-voj reakciji na moje upozorenje o učinjenom djelu vidjelo se silno ka-janje zbog učinjenog. Razgovarajući dalje, upozorio sam ga na posljedice koje iz ovoga čina proistječu.

U mome dvadesettrogodišnjem lovočuvarskom stažu bilo je mnogo zgodnih, ali još više nezgodnih situ-

acija. Lovočuvar mora biti i psihički dobro stabilan, kako bi se u različitim nemilim prigodama mogao snaći i reagirati na najpogodniji način. Nas lovočuvare često ne shvaćaju ni naši naredbodavci, a posebice ne obični građani. Mi smo za njih netko bez radnoga vremena, bez kontrole, ra-dimo što hoćemo, idemo kamo ho-ćemo i kad hoćemo itd. To nas, me-đutim, ne smije obeshrabriti i učiniti nezadovoljnima trenutnim poslom, pogotovo to ne smije obeshrabriti mlade lovočuvare. Rezultati rada najbolje će reći kakvi smo i kako radimo. Ako je u lovištu red i mir, ako je broj grabežljivaca podnošljiv, ako nema pretjeranoga krivolova, ako je odstrel uredan i na vrijeme, ako je trofejna vrijednost divljači u usponu, ako se rijetkoj vrsti divljači popravlja brojnost, ako su uspostav-ljeni dobri odnosi sa susjednima, onda je to najbolji dokaz kvalitete lovočuvareva rada. Još nešto: lovo-čuvar ne smije biti gladan trofeja, to će ga odvući u pogrešnom pravcu. Imam iskustva u tome, događalo se to u mojoj blizini. Takvi se slučajevi redovito loše završavaju. Treba lovo-čuvarsku službu završiti zasluženom mirovinom, uzdignuta čela i čista obraza.

Zatekoh lovokradicu kako skida kožu s mladoga srnjaka. Na moje iznenađenje, poznavao sam čovje-ka, a i on mene. Kad mu se s nekih

4-5 metara javih, ostade skame-njen. Bio je uzbuđen, ruke mu se tresu, boja lica mu se promijeni

Broj 69, siječanj - veljača 2010.10

TEMA BROJA

Divlja patka (Anas platyrhyn-chos) ili gluhara u Bosni i Hercegovini je kao selica i stanarica najpoznatija ptica močva-rica. Spada u red patkarica (Anse-riformes), te u porodicu Anatidae, unutar koje čini zasebnu potporo-dicu Anatinae. Nastanjuje cijelu Eu-ropu, Aziju, dio Sjeverne Amerike i sjeverni dio Afrike.

U BiH su najbrojnije tijekom jese-ni, u listopadu i studenom, kad pri-stižu velika jata sjevernije populacije i lete prema jugu, a u veljači i ožujku divlje se patke vraćaju na sjever radi gniježđenja i odgoja mladih. Zna-tan dio ostaje tijekom cijele godine u našoj zemlji – stanarice (primjer: Hutovo blato), gnijezde se i odgajaju mlade. Optimalna su staništa divlje patke prostrana, plitka močvarna po-dručja, ali obitavaju i po riječnim ru-kavcima i mirnijim dijelovima rijeka i potoka, jezerima, barama i umjetnim kanalima, uključujući one u naselji-ma, na poljoprivrednim površinama i u vlažnim šumama.

VANJSKI IZGLED I OPISGluhara je naša najveća patka

plivačica, teži od 0,8 do 1,4 kg, a

Divlje patke su, uz koke, najbrojnija i najrasprostranjenija skupina među lovnim vrstama ptica. Obitavaju na raznolikim tipovima vodenih staništa – od plitkih močvara, gdje su najbrojnije, do jezera, od potoka i kanala do velikih rijeka. Pretežno su selice, a kod nas i stanarice

DIVLJA PATKA (Anas platyrhynchos)

Divlja patka ili patka gluhara u BiH je daleko najbrojnija i najzastupljenija ptica močvarica

Mr. Ivan Jurić

mužjak je nešto teži i veći od ženke. Duga je od 50 do 65 cm, od čega tijelo zauzima preko dvije trećine. Raspon krila joj je 80 do 98 cm.

Ženka je jednolično smeđeg, tamno ispjeganog ruha, s tamni-jom prugom preko oka i svijetlom iznad oka. Mužjaci su jedinstveno obojeni: glava i vrat su blistavo ze-leni, od tamnoljubičastih prsa od-vojeni su bijelom ogrlicom. Tijelo je sivo, podrepak, nadrepak i donji dio leđa su crni, a rubovi repa bije-li. Mladi mužjaci i mužjaci za vrije-me mitarenja slični su ženkama, ali su prepoznatljivi po jače izraženoj pruzi preko oka, tamnijim leđima te kestenastim prsima. Kljun gluhare je žut, a njegovi gornji dijelovi prelaze preko donjih. Noge su im naran-často sive, smještene na stražnjem dijelu tijela, a između prstiju imaju plivajuću opnu. Krila su joj šiljasta i može letjeti velikom brzinom, od 65 do 75 km/sat.

NAČIN ŽIVOTA I PREHRANA Gluhara je od svih vrsta pataka najskromnija u izboru

staništa. Uspješno odolijeva osiromašenju staništa, uznemi-rivanju te prekomjernom lovu. Najpogodnija staništa su joj

Svadba, pa potomciMužjak i ženka spolno su zreli s godinu dana starosti. Već u jesen formiraju se parovi, a inicijativa za parenje dolazi od stra-ne ženke. U proljeće se mogu promatrati letovi ovakvih parova, gdje ženka uvijek predvodi let. U takvim letovima divlje patke postignu br-zinu od 90 km/h. Nakon toga počinje svadba, a prvi se korak sastoji u tome da mužjak sam traži mjesto za gradnju gnijezda. Obično ga nalazi na dobro skrivenom i suhom mje-stu uz obalu, gdje ženka nese jaja. Ponekad se dogodi da neki razbojnik potjera ženku s jaja, ali se baš i ne okoristi time. Žen-ka, naime, zna poprskati jaja jednom smrdljivom izlučinom, tako da razbojnik izgubi apetit.

www.lovackisavez-hb.ba 11

TEMA BROJA

plitka močvarna područja. U pogledu nadmorske visine također nije izbirljiva i nalazimo je i do 2.000 m nadmor-ske visine, pa i više. Na vodu se spušta naglo ponirući i od-mah sjeda na površinu vode. Pri uzimanju hrane glavom ide ispod vode, a i polovica tijela joj je ispod vode, tako da je iznad vode samo stražnji dio tijela. Iznimno rijetko radi hrane roni, ali se pritom ne služi krilima te zbog toga spada u patke plivačice. Iz vode se diže gotovo okomito, a da ne uzima zalet po vodenoj površini poput pataka ronilaca.

Gluhare su svejedi, s vrlo širokim i raznolikim jelov-nikom i načinima prikupljanja hrane, koje prilagođavaju trenutačnim prilikama u staništu. Od biljne hrane, jedu alge i zelene dijelove vodenog bilja, ali i gomolje i plo-dove, katkad izlaze i na obale, gdje pasu poput gusaka i skupljaju sjemenke, uključujući žitarice i druge kulture na poljodjelskim površinama. Od životinjske hrane, jedu različite vodene beskralježnjake, ponajviše kukce. Znatno manje jedu sitne ribe i vodozemce, uglavnom kad ih nađu zarobljene u lokvicama.

Osjetila su u gluhare vrlo dobro razvijena, osobito vid i sluh. Prosječ-na starost joj je 15 godina, a može doživjeti i 25 godina. Divlje patke tvore u jesen prije seobe obiteljska jata s tisućama jedinki, u kojima su svi članovi ravnopravni i pridržavaju se reda jata kojem pripadaju.

RAZMNOŽAVANJEGluhare nisu agresivne ptice

izuzev mužjaka u vrijeme parenja, a

izvan sezone gniježđenja sukobi su rijetki. Za vrijeme gniježđenja zadr-žavaju se uglavnom u parovima, ali se događa da mužjak oplodi i pone-ku drugu ženku. Pare se redovito na vodi, uz prethodnu ljubavnu igru. Gniježđenje započinju vrlo rano, neke jaja polažu već tijekom velja-če, tako da se prvi pačići pojavljuju već u ožujku. Mužjaci se uz ženke zadržavaju do početka inkubacije i ne sudjeluju u brizi oko potomstva, nego traže neisparene ženke i žen-ke koje ponavljaju gniježđenje zbog uništavanja prvog pologa. Gnijez-da grade najčešće na tlu, među gustom obalnom vegetacijom, ali i u širokim dupljama i stablima, vr-bama te praznim gnijezdima većih ptica u krošnjama. Rado prihvaćaju i umjetna gnjezdišta poput pletenih košara postavljenih uz obale. Po-stavljanjem takvih košara znatno se može povećati uspješnost gniježđe-nja i smanjiti uništavanje gnijezda od predatora. Gnijezda grade ženke, uglavnom od trave i lišća, iznutra ga oblažu paperjem koje čupaju s trbuha, najčešće na tlu među gu-stom obalnom vegetacijom u šašu, trstici ili drugom raslinju na obali, ali katkad i više stotina metara dalje od obale, i na većim visinama.

Polaže najčešće 9 do 13 (rjeđe 4 do čak 18) sivkastozelenkastih, kat-kad plavkastih jaja, na kojima sjedi 27-28 dana. Nakon što se pačići izle-gu, majka ih već nakon 24 sata vodi do vode, gdje se počinju samostal-no hraniti. Pačići rastu vrlo brzo te za

Gluhara je od svih vrsta pataka najskromnija u izboru staništa. Uspješno odolijeva osiromašenju staništa, uznemirivanju te pre-komjernom lovu. Najpogodnija staništa su joj plitka močvarna područja. U pogledu nadmorske

visine također nije izbirljiva i na-lazimo je i do 2.000 m nadmorske

visine, pa i više

Bez psa aportera, divljač će teško lovcu u ruke

Broj 69, siječanj - veljača 2010.12

TEMA BROJA

S okončanjem glavne lovne sezone većina lovaca „okači pušku o klin“ i svoje lovačke uspjehe nastavlja nizati uglavnom „lovačkim“ pričama na tradicional-nim večernjim sijelima u nekoj to-ploj prostoriji. Za manji broj njih koji se ne libe uhvatiti u koštac s hlad-noćom, snijegom i ledom, prava sezona tek tada počinje. To su ljubi-telji zimskoga lova na divlje patke i guske, za koje dolazak ledenih dana automatski znači i dolazak mnogo-brojnih jata različitih vrsta plovki. Gonjene zimom, one masovno doli-jeću iz hladnijih krajeva Europe i Azi-je i zadržavaju se kod nas, koristeći svaku pogodnu vodenu površinu. Što su vremenski uvjeti lošiji, to su za lov bolji, jer po vjetru, mećavi i magli patke lete nisko i tako pružaju priliku lovcu da dođe do željenoga plijena.

Sudeći po ovogodišnjim znaci-ma i situaciji na terenu, očekuje se bogat ulov divljih pataka. Kiše su bile obilne i redovite. Bare, rijeke i jezera se prelijevaju, a i prošlo je ljeto bilo pogodno za gniježđenje i odgoj podmlatka.

Brojna jata divljih pataka preselila su se na nezaleđene vodene površi-ne. Da bi se nahranile, moraju potra-žiti neku pliću vodu bez leda ili po-ljoprivredne površine na kojima ima ostataka nepodignute ljetine ili mla-dih usjeva. Lovcima je bitno pozna-vati takva mjesta i primijeniti taktiku lova sukladno postojećoj situaciji.

U doba leda pruža im se moguć-nost lova dočekom na mjestima na koja divlje patke predvečer dolijeću radi hrane. Kao i svaki dobro orga-nizirani lov, i ovaj počinje obilaskom terena i promatranjem. Lovno mje-sto, tj. mjesto zasjede bira se tako da u odnosu na pravac doleta pataka iza njih bude što svjetlija pozadina neba. Razlog tomu je let pataka u sami sumrak, a kako im se prema svijetlom nebu ocrtavaju siluete, mogu se gađati i kad se skroz smr-

kne. U samom je lovu najvažnije ne žuriti s pucanjem, tj. treba pustiti patke da se skroz približe, a one će to sigurno učiniti ako im dopustite da naprave krug-dva prije no što za-pucate. Nestrpljivo pucanje dok su patke još izvan efikasnog dometa najčešće je greška početnika, ali i iskusnih lovaca.

Za ovaj je lov pogodna puška otvorenih čokova (na početku se-zone, dok divljač još nije uplašena), a uži čokovi su korisniji u dnevnom lovu, pri boljoj vidljivosti.

Veličina sačme zavisi od vrste patke. Za najmanju među njima, tzv.

„kržu“, koristit ćemo sačmu promjera 3 mm, a za jednu od najvećih među njima, patku gluharu, do 3,5mm, pa čak i nešto jače, primjerice 3,7 ili 3,9 mm.

I još nešto. Kako se u zimski lov na patke najčešće ide po ružnom i jako hladnom vremenu, od ključne je važnosti topla odjeća i obuća, koja je istodobno i komotna, tako da ne sputava pokrete. Najbolje je koristiti višeslojnu odjeću. Za vrijeme hodanja „višak“ se može skinuti i nositi u ruksaku (naprtnjači), a kad se zauzme zasjeda – može se ponovno obući. Ako je pao snijeg, korisno je nositi bijeli kamuflažni ogrtač ili odijelo, a također je dobro i pušku omotati bijelom gazom, ostavivši slobodne pokretne dijelove mehanizma.

I još nešto: u lovu čekanjem lovca može ugodno izne-naditi neočekivani plijen – lisica, koja često luta obalom tražeći različite naplavljene otpatke ili koju nepokupljenu odstrijeljenu divljač. Valja, svakako, biti spreman i na to.

Mladen Bešlić

50 do 60 dana mogu letjeti i posta-ju samostalni, a s nepunih godinu dana postaju spolno zreli.

UGROŽENOST Divlja patka ima mnoštvo i per-

natih i dlakavih predatora. Nju uni-štavaju lisica, vidra, kuna, tvor i lasica. Od pernatih grabljivica, ugrožavaju je orao štekavac, jastreb i sivi sokol, pačiće crne lunje i eje, a jaja uništava-

Produžetak sezone “ledenim lovom”

LOV NA DIVLJE PATKE I GUSKE

ju i vrane te sitne zvijeri (tvor, kuna).Čovjek neposredno krivolovom

utječe na brojno stanje, a posredno smanjenjem i uništavanjem stani-šta, što ima za posljedicu smanje-nje brojnog stanja patke gluhare ili pak njezin potpuni nestanak. Stoga lovci i lovačke organizacije moraju predvoditi i osmisliti zaštitne mjere, kako bi ova a i ostale vrste pataka opstale na područjima BiH.

LOV DIVLJIH PATAKA Divlja patka se lovi dočekom na zemlji, šuljanjem uz vo-

dotoke i jezera gdje traži hranu. Lov iz čamaca uz obale ri-jeka i jezera te osobito po tršćacima također može biti lijep i uspješan, pri čemu je nužan pas aporter koji će odstrijelje-nu divljač donositi. Prikladno mjesto za doček je neposred-no uz mjesto slijetanja ili na mjestu gdje prelijeću.

Posebnu draž ima lov u preletu zorom ili u sumrak, kad treba dobro gađati zbog brzine njihova leta. Po Zakonu o lovu, divlja patka je lovostajem zaštićena sitna divljač i ne smije se loviti od 1. ožujka do 1. rujna.

www.lovackisavez-hb.ba 13

Zimsko razdoblje još traje. Obveza je korisnika lovišta biti i sada u kontaktu s događanjima u lovištu – bez obzira na vremenske uvjete – jer će tako doći do po-trebnih saznanja o prilikama u lovištu, o sezonskim potre-bama divljači i mogućnostima da joj se pruži nužna pomoć, kao i o značenju i uporabljivosti izgrađenih infrastrukturnih objekata.

TERENSKI ZADACIObilazak lovišta – bez obzira na to čini li se to po

službenoj dužnosti ili iz vlastitog zadovoljstva – pruža priliku da se u snježnim uvjetima i po tragovima u snije-gu otkrije prisutnost pojedinih vrsta divljači, da se uoči njihova brojnost i mjesta boravka, da se ustanovi način pronalaženja i odabir hranjiva i podmirenja potreba za vodom, da se konstatira stupanj korištenja hrane u for-miranim hranilištima i eventualni nedostaci određenih vrsta hranjiva u njima, da se ustanovi prisutnost preda-tora i broj njihovih žrtava, kao i tragovi (eventualnoga)

NA KRAJU JEDNE I PRED POČETAK NOVE LOVNE GODINE

Termin izlaska ovoga broja našega glasila pada pred kraj jedne i po-četak nove lovno-produktivne godine, pa nam se valja podsjetiti na neke obveze korisnika lovišta koje nam u ovom vremenu predstoje

Mr. Živko Rapaić bespravnog lova ili krivolova. Uz to, pri obilasku terena pruža se pri-lika za provjeru stanja lovno-uz-gojnih i lovno-tehničkih objekata, za ocjenu njihove uporabljivosti i eventualne potrebe za odgovara-jućim popravcima ili preinakama. Dakle, sve ono što, kao podatke s terena značajne za rad, treba do-staviti korisniku lovišta kako bi mu to poslužilo za izradu izvješća o općem stanju u lovištu i kao vje-rodostojan podatak za planiranje pri izradi idućega godišnjeg plana gospodarenja lovištem.

Uz sve to, svatko tko u obilazak lovišta krene sam ili u društvu, bit će u prilici doživjeti prirodu u zim-skim vremenskim uvjetima, što i jest pravi doživljaj za svakoga tko prirodu voli i u njoj uživa.

STRUČNA IZOBRAZBASlobodno vrijeme završnog

razdoblja lovne godine, korisnici lovišta – a posebno lovačke udru-ge – trebaju iskoristiti i za nužnu stručnu izobrazbu kadrova kroz or-ganiziranje različitih priredbi i kroz ugodno druženje, i iskoristiti to za razmatranje konkretnih problema organizacije i rezultata rada u lovi-štu koje koriste. Prilika je to da se za-interesirani informiraju o novostima u lovnom gospodarenju i o načinu njihove primjene u vlastitom lovi-štu, kao i o aktualnim propisima i njihovoj provedbi. Forme prezenta-cije mogu biti različite:

- stručna predavanja: o divljači kao državnom dobru koje nam je povjereno da njime trajno gospo-darimo, o suvremenom pristupu lovnom gospodarenju, o mjerama zaštite divljači i lovišta, o mjerama uzgoja, o značenju lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata u gos-podarenju lovištem, o načinima i mogućim rezultatima racionalnog

Kao što se “dobar domaćin” odnosi prema svome imanju, tako se moraju ponašati i korisnici lovišta

LOVNO GOSPODARENJE

Broj 69, siječanj - veljača 2010.14

LOVNO GOSPODARENJE

korištenja divljači i lovišta, o pravil-noj obradi trofeja divljači, o načini-ma sprječavanja šteta od divljači i na divljači, i o drugim temama iz suvremene lovačke prakse;

- projekcije stručnih filmova iz oblasti lovstva i kinologije: sadržaji iz života divljači, mjere zaštite u razli-čitim uvjetima lovišta, obrada proi-zvodnih površina za prihranjivanje divljači, izgradnja objekata za skladi-štenje i objekata za ponudu hrane za divljač, načini korištenja divljači (fotolov, hvatanje – za naseljavanje deficitarnih područja, odstrelom i korištenjem dijelova odstrijeljene divljači), izložbe lovačkih trofeja, ki-nološke smotre i utakmice rada po-jedinih pasmina lovačkih pasa;

- organiziranje smotri stečenih lo-vačkih trofeja na kojima će se izložiti trofeji odstrijeljene divljači u pro-tekloj godini i na prikladan način prokomentirati uzgojni rezultati odstrela;

- redovite ocjenske smotre lovač-kih pasa;

- utakmice rada jamara i krvosljed-nika (bez odstrela);

- zabavne večeri i drugo.Ukratko, sve ono što doprinosi

okupljanju lovaca, jačanju njihovih udruga, unaprjeđenju etičkoga po-našanja, širenju znanja o lovstvu, lovnom gospodarenju i lovnoj kino-logiji.

ZAKONSKE OBVEZE NA KRAJU GODINE

No, preostali dio lovne godine korisnici lovišta moraju iskoristiti da obave i druge zadatke iz aktualnih planova rada vlastite organizacije i godišnjega plana gospodarenja lovištem, a potom da udovolje i propisanim zakonskim obvezama. Naime, završetak lovno-produk-tivne godine od administrativnih i stručnih radnika svih korisnika lovi-šta (lovačkih udruga i gospodarskih organizacija) zahtijeva da privedu kraju obveze iz tekućega godišnje-ga plana, da evidentiraju podatke iz raspoloživih izvješća i elaborata formiranih radnih skupina i da o svemu urađenom (po usvojenim godišnjim planovima) načine odgo-varajuća izvješća.

To u lovačkim udrugama po-drazumijeva unos svih podataka o provedenim aktivnostima po go-dišnjem planu rada u udruzi. Ponaj-prije o postignutim rezultatima na izobrazbi članstva (u pripremama

za lovačke ispite i ocjenu rada men-tora s pripravnicima, organiziranim stručnim predavanjima o divljači i gospodarskim mjerama, o praktič-nom radu na terenu), kao i o pro-blemima koji su se javljali i rješavali u radu organizacije. Svi ti podaci bit će osnova za izradu godišnjega izvješća o radu udruge za godišnju skupštinu.

Prikupljeni podaci o realizaciji godišnjega plana gospodarenja lo-vištem koristit će se za izradu pro-pisanih izvješća koja svi korisnici lovišta dostavljaju državnim orga-nima. Njima se obuhvaćaju podaci o realizaciji usvojenih i odobrenih stavki godišnjega plana gospoda-renja lovištem a sadrže podatke o rezultatima urađenoga na zaštiti i uzgoju divljači, na uređenju lovišta i na korištenju divljači i lovišta. Dakle, svega onoga što je nužno za praće-nje urednog izvršavanja zakonskih odredbi i odredbi lovno-gospodar-skih osnova.

Sređeni će podaci poslužiti:administraciji korisnika lovišta –

da udovolji zakonskim obvezama za podnošenje izvješća o postignutom po odobrenom planu i pripremi po-trebnih podataka za rad pojedinih radnih skupina, formiranih od stra-ne korisnika lovišta za analitički uvid u postignuto u proteklom izvještaj-nom razdoblju kao dio godišnjega izvješća o radu;

upravama udruga – da načine re-alno izvješće za godišnju skupštinu i afirmira postignuto, ali i da ukažu

na sve teškoće koje su pratile rad u proteklom izvještajnom razdoblju i predlože načine njihova otklanjanja, kako bi se one ubuduće izbjegle;

stručnim radnicima korisnika lovišta – kao pouzdan dokaz da dobro izvedene preporučene stručne mjere gospoda-renja donose pozitivne rezultate, ili kao opomena u svim slučajevima gdje nisu prihvaćene;

inspekcijskim službama – koje su dužne kontrolirati pri-mjenu zakonskih propisa kao i provedbu odredaba lovno-gospodarske osnove i godišnjega plana gospodarenja ob-novljivim državnim dobrom u lovištima.

Uz već rečeno, na kraju lovno-reproduktivne godine

korisno je zabilježiti i sva značajnija događanja u okruženju (događanja u društvu, izmjene zakonskih odredbi, klimat-ske prilike i sl.) koja su imala pozitivne ili negativne utjecaje na lovno gospodarenje i postignute rezultate.

OBVEZE PRED POČETAK NOVE LOVNO-REPRODUKTIVNE GODINE

Osvrnimo se, ukratko, i na ostale obveze po ZOL-u na početku lovne godine.

Među prvima je obveza svih korisnika lovišta da, prema odredbama Zakona o lovstvu, u novu lovno-produktivnu godinu uđu s usvojenim planom gospodarenja lovištem. Propisano je naime, da su korisnici lovišta dužni do 31. ožuj-ka tekuće godine donijeti godišnji plan gospodarenja lovi-štem i na odobrenje ga dostaviti mjerodavnom državnom organu do kraja travnja tekuće godine.

Kako bi se posao planiranja uredno obavio, nužno je poštovati sadržaj godišnjega plana gospodarenja lovištem (koji proizlazi iz odredaba odobrene lovno-gospodarske osnove lovišta), kao i obvezu pravodobnoga prikupljanja realnih podataka o proljetnom brojnom stanju pojedinih vrsta divljači u lovištu, o stanju mira, o upotrebnom stanju infrastrukturnih objekata (lovno-uzgojnih i lovno-tehnič-kih) i potrebne opreme.

Prikupljanje podataka o brojnosti pojedinih vrsta divlja-či treba izvršiti po „Naputku za prebrojavanje divljači“ koji su izdali Federalno ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i

www.lovackisavez-hb.ba 15

šumarstva i Šumarski fakultet u Sarajevu, jer je u njemu po-tanko opisan postupak za utvrđivanje brojnosti svake od autohtonih vrsta divljači našega podneblja. Postupajući po njemu, doći ćemo do osnovnih podataka o proljetnom sta-nju pojedinih vrsta divljači, koji nam služe kao osnova za planiranje.

Na osnovi prikupljenih podataka o proljetnoj brojnosti, pristupa se njihovoj stručnoj obradi kako bi se došlo do re-alnoga godišnjega plana gospodarenja lovištem. Stručna obrada prikupljenih podataka podrazumijeva planiranje godišnje dinamike promjena u populacijama pojedinih vrsta divljači (na način predviđen u lovno-gospodarskoj osnovi) uz uvažavanje prirodnih utjecaja čovjeka na uzgoj i opstanak divljači, da bi se dobili podaci o prirastu i brojnosti pojedinih vrsta divljači tijekom reprodukcijskog razdoblja.

Dobiveni se podaci dalje koriste za planiranje sljedećih mjera gospodarenja lovištem: mjere zaštite lovišta i divljači, mjere uzgoja divljači, mjere uređenja lovišta, mjere za spr-ječavanje šteta od divljači i mjere korištenja divljači i lovišta, osobito pritom poštujući odredbe odobrene lovno-gospo-darske osnove koje o njima govore.

Mjere zaštiteKod planiranja obujma mjera i načina zaštite koriste se

saznanja o stanju potrebnih skloništa za pojedine vrste div-ljači u lovištu, o stupnju ugroženosti divljači i mira u lovištu od čovjeka, o brojnosti predatora, o pojavama bolesti koje mogu ugroziti divljač i sl., i na osnovi uočenoga – planiraju se potrebne mjere. Pri tome je bitno blisko surađivati s ko-risnicima susjednih lovišta, kako bi očekivani rezultati imali i šire značenje.

Mjere uzgoja Planiranje uzgojnih mjera prioritetno obuhvaća dovolj-

ne količine odgovarajućih hranjiva za prihranjivanje odre-đenih vrsta divljači u kritičnim razdobljima godine. Kod pla-niranja potrebnih količina hrane uzima se u obzir dnevna potreba određenog hranjiva za jedno grlo određene vrste divljači i prosječan broj „kritičnih“ dana (navedeno u LGO-u) kada je prihranjivanje potrebno. (Kritično razdoblje određuje

meteorološki podatak o dužini trajanja kontinuiranoga snježnog pokrivača debljeg od 10 cm – u staništima jarebi-ca i fazana, i debljeg od 30 cm – u sta-ništima srneće i druge krupne divljači.)

No, u lovištima s intenzivnijim lovnim gospodarenjem – gdje se računa s nešto većom brojnošću određene vrste divljači (medvjeda, divlje svinje i fazana, npr.) u odno-su na optimalni kapacitet staništa – mora se planirati i dodatno prihra-njivanje kako bi se željeni broj odre-đene vrste divljači zadržao u lovištu i, istodobno izbjegle veće obveze za naknade šteta drugim gospodar-skim granama.

Za osiguranje planom predvi-đene količine pojedinih vrsta biljnih hranjiva (zelena, kabasta, gomolja-sta ili zrnasta) treba planirati pro-izvodnju – ako za to postoje mo-gućnosti u lovištu, ili nabavku od najpovoljnijih ponuđača. Za osigu-ranje ostalih hranjiva (životinjskog podrijetla, koncentrata i hranjiva mineralnog podrijetla) orijentiramo se na tržište.

Mjere uređenja Mjere uređenja lovišta uključuju

obveze predviđene lovno-gospo-darskom osnovom: na osiguranju potrebnih skloništa za divljač (re-miza), na podizanju ograda i drugo-ga – u cilju zaštite, na organiziranju proizvodnje, skladištenja i ponude dodatnih količina hranjiva i uređe-nju pojilišta – u cilju uzgoja, na odr-žavanju i izgradnji lovno-uzgojnih i

lovno-tehničkih objekata u planskoj lovnoj godini suglasno odredbama LGO-a – u cilju uređivanja.

Mjere za sprječavanje šteta od divljači

U mjerama za sprječavanje šte-ta od divljači planiraju se obveze održavanja optimalne brojnosti, strukture i kvalitete pojedinih vr-sta divljači u granicama prirodnih mogućnosti lovišta i dodatnog prihranjivanja, kako razina šteta od divljači – koje se po zakonu moraju naknađivati – ne bi prelazio granicu podnošljivih troškova u odnosu na ostvarene prihode.

Iz izloženoga je očito da su ob-veze brojne. Njihovo je izvršavanje, međutim, potrebno u smislu ured-noga gospodarenja i poštovanja zakonskih normi, etičkog odnosa prema divljači, lovištu i okruženju u kojem djelujemo. Ako nabro-jene mjere pozorno razmotrimo, uvjerit ćemo se da one ne prelaze opseg obveza „dobrog domaćina“ na svom imanju, kojeg trebamo sli-jediti. Jer, „dobar domaćin“ pozna-je veličinu i kvalitetu imanja kojim gospodari i njegove proizvodne mogućnosti, prema kojima odre-đuje optimalnu veličinu i strukturu stada – čiju godišnju produkciju selektivno koristi, ostavljajući za reprodukciju najkvalitetnija grla do pune zrelosti, kako bi tada – njiho-vim korištenjem – ostvario maksi-malno moguće prihode na imanju kojim gospodari.

LOVNO GOSPODARENJE

Broj 69, siječanj - veljača 2010.16

LOVIŠTE

Vode koje su početkom siječnja poplavile pojedine dijelove BiH napravile su goleme štete. Mediji su nas svakodnevno izvje-šćivali o nezapamćenim nevoljama pučanstva, od Posavine, pa sve do južnih dijelova BiH, uz rijeku Nere-tvu. Ljudima su uništeni domovi, gospodarski objekti, poljoprivredne kulture … U pojedinim mjestima, godinama ulagani rad i trud otišli su „u vodu“. Lokalne, županijske pa i dr-žavne vlasti nastradalima obećavaju kakvu-takvu pomoć. U pojedinim je mjestima proglašeno stanje „ele-mentarne nepogode“, na temelju kojega će se nadoknaditi bar dio nastale štete.

Čitajući o ovome izvješća u dnevnom tisku, ni u jednome nisam pročitao da je od poplave, između ostaloga, stradala i divljač. Također, o stradavanju divljači nisam čuo ni u jednoj izjavi općinskih dužnosnika i mjerodavnih institucija. Jedina vi-jest u tom smislu bila je iz Posavine, gdje su oraški i domaljevački lovci spašavali srneću divljač iz poplavlje-noga područja. I ta je vijest napisana više kao senzacija nego kao nastoja-nje lovaca da spase svoju imovinu. Je li samo svoju?!

U članku 3. Zakona o lovstvu Fe-deracije BiH, stavak prvi, stoji: „Div-ljač je državno vlasništvo i dobro od općeg interesa, koje uživa posebnu brigu i zaštitu.“ Tamo gdje su ute-meljena lovišta, o divljači brigu vodi korisnik lovišta, i u obvezi je brinuti se o njezinoj sigurnosti, kao što se svatko od nas brine za sigurnost svoga doma, gospodarstva, imovi-ne. U vremenu prirodne nepogode pomoć je potrebna svakomu, pa i

Bez obzira na to što u Zakonu o lovstvu Federacije BiH jasno stoji što je čija briga i obveza u pogledu zaštite divljači, ovogodišnje poplave, nažalost, potvrdile su da samo lovci istinski skrbe o divljači kad se nađe u nevolji. A što je još gore, i kad zatraže pomoć od mjerodavnih institucija, nimalo nisu sigurni da će je i dobiti

ŠTETE OD POPLAVA NA DIVLJAČI

Kad treba platiti, nigdje “većinskog vlasnika”

Vlado Bošnjak

divljači. Još nisam čuo da je, s pro-glašenjem elementarne nepogode za neko područje, napravljena ana-liza štete na divljači i da je korisni-ku lovišta nadoknađen dio štete. A država bi se za svoju imovinu tre-bala brinuti. Što je s divljači koja od poplava strada na zemljištima izvan granica lovišta? I tu je Zakon jasan. Članak 7. kaže: „Na površinama ze-mljišta i vodama izvan lovišta divljač je dužan zaštititi vlasnik zemljišta, pravna ili fizička osoba i županijsko ministarstvo na čijem se području nalazi zemljište i vode koje se kori-ste.“ Kako je kod nas uobičajeno da

zakon kaže jedno a praksa drugo, tako i ovdje divljač ostaje bez svoga skrbnika, i opet su lovci ti koji i ovaj dio prirode štite, pomažu, čuvaju.

NE SMIJEMO NE ČINITI NIŠTA Kakve su sve štete na divljači nastale ovogodišnjom

poplavom i koje će biti posljedice toga? Najveće su štete nastale u lovištima na području Hercegovine i Posavine. Osim uginuća divljači, bitno je spomenuti i štete na uni-štavanju njezina staništa. Pod vodom su se našli veliki di-jelovi grudskoga, ljubuškoga, čapljinskoga, mostarskoga, širokobriješkoga i lovišta u Ravnom. U Posavini je najviše stradalo oraško i domaljevačko lovište. Štete su nastale u Tomislavgradu, Livnu, Uskoplju … U širokobriješkom i mostarskom lovištu najviše je štete naneseno na područ-ju Mostarskog blata, gdje je pod vodom preko 3 000 ha.

Ne, nije ovo more, nego pogled sa Žovnice na poplavljeno Mostarsko blato

www.lovackisavez-hb.ba 17

LOVIŠTE

Stradala je sitna divljač, zec i jarebica poljka. Ako se koji zec i uspio domaći okolnih brda, zbog neprilagođenosti novom staništu postaje lakim plijenom predatora. Šteta je tim veća jer je lovna sezona na ovu divljač za ovu go-dinu završena tako da je stradao matični fond s kojim se planiralo ući u sljedeću lovnu godinu. Ovdje će se voda zadržati sve do kraja svibnja, pa svoje stanište neće ovdje moći naći ni prepelice, koje ovo polje okupiraju početkom proljeća. Kad se sve ovo sagleda, šteta za ova dva lovačka društva je nemjerljiva. Sličnih problema ima i u drugim lovištima. Evo što o nastaloj šteti u HLU „Malič“ iz Gruda kaže njezin predsjednik Doni Mikulić:

- Ovogodišnje su poplave nanijele veliku štetu našem lovištu. Posebice su stradali dijelovi lovišta koji pripadaju sekcijama Drinovci i Sovići – Gorica. U nekoliko smo proš-lih brojeva Hoopa s ponosom izvješćivali o aktivnostima i uspjesima na uzgoju zeca, jarebice poljke i fazana. Upra-vo su nam ova područja bila rasadnik te divljači, posebi-ce zeca, odakle bi se on prirodnim putem „raseljavao“ po okolnim brdima. Zahvaljujući našoj upornosti, imali smo solidan broj jarebice poljke i fazana. Sad je sve to unište-no. Potopljeno nam je nekoliko hranilica, uništeni su jese-nji usjevi za divljač i, konačno, uništeno je samo njezino stanište. Ako je nešto divljači i izišlo u okolne pristranjke i šumarke, bojim se da je neće mnogo preživjeti, iz više ra-zloga. Što se tiče naknade štete, tražit ćemo je, ali nam do-sadašnja iskustva nisu baš pozitivna. Zbog poplava smo već od institucija koje gospodare vodama tražili pomoć, ali nismo ništa dobili. Eto, taman kad smo jedan projekt uspješno realizirali, sve nam je palo u vodu. Ali nećemo klonuti, naprotiv.

Slično priča i Marko Rošić, pred-sjednik LU „Kuna“ iz Domaljevca:

- Ovo što se kod nas dogodilo klasična je elementarna nepogoda. Pod vodom se našlo 1 200 ha, što je trećina našega lovišta. Pokušali smo spasiti što se dalo. Iz vode smo iščupali 13 komada srneće divljači i 15 zečeva. Evidentirali smo dosta uginuća ove divljači. Ovo je težak udarac za našu udrugu i trud koji smo do sada uložili. Poslat ćemo, svakako, mjerodavnom ministar-stvu zahtjev za naknadu štete i očekujemo njegovu pomoć.

Ovakvih bismo primjera mogli navesti iz niza naših lovišta. Sve se svodi na jedno: o divljači brigu vode isključivo lovci, a onima koji bi o tome trebali skrbiti kao „većin-ski vlasnik“ ovaj je problem negdje na margini, tamo daleko.

Što je nama lovcima činiti u ovoj i sličnim situacijama? Prije svega, treba utvrditi iznos nastale štete. Na temelju godišnjeg plana gospodarenja iz kojeg je vidljiva brojnost divljači, stanje lovnogos-podarskih objekata i uloženog rada u lovištu, mogu se približno proci-jeniti izravne štete. Na tim rezulta-

tima također se mogu procijeniti i štete za iduću godinu, pa i više njih. S tim izvješćima treba aplicirati na sredstva koja će se izdvojiti za po-moć od elementarne nepogode, sredstva za zaštitu okoliša, poti-cajna sredstva, sredstva iz različitih donacija i sl. U tim zahtjevima tre-bamo biti agresivniji. Trebamo se nametnuti, prije svega u lokalnoj zajednici, kao istinski zaštitnici pri-rode i života u njoj. Kako je danas sve više onih koji se na različite na-čine vraćaju prirodi (zdrava ishrana, boravak u prirodi, seoski turizam, planinarenje, raftinzi …) i koji ve-ćinu svojih hobija ostvaruju unutar lovišta, to nam je prigoda da se svojim radom nametnemo kao do-bar gospodar i gostoljubiv „doma-ćin“ prirodnih prostranstava. Tada ćemo u očima nelovaca, pa i onih koji odlučuju o pomoći, imati bolji tretman. U svakom slučaju, najgore je ne činiti ništa, a dosta vodstava lovačkih udruga upravo se tako po-naša. Iako smo svjesni da je zahtjev za pomoć često „pucanj u prazno“, u obvezi smo to učiniti. Nažalost, i ovdje vrijedi ona lovačka: baci se kamenom u bus, pa ako zec skoči!

Mirko Filipović

U cilju zaštite i očuvanja prirodnih bogatstava, uteme-ljena je IUCN (Svjetska organizacija za zaštitu prirod-nih bogatstava). Ova organizacija vodi tzv. „Crvenu knjigu“, prema kojoj gotovo četvrtini u svijetu poznatih sisavaca prijeti izumiranje. Studija IUCN-a utvrdila je da su prijašnje procjene o broju ugroženih vrsta preniske. Noviji podaci iz „Crvene knjige“ najpotpunija su ikad sastavljena procjena o općoj ugroženosti životinja i do sada su prvi koji obuhvaćaju sve poznate vrste sisavaca.

Do sada su ptice bile jedina skupina obrađenih životinja (živih bića). Utvrđeno je da je 11 posto svih ptica pred ne-stajanjem, a neprestano se smanjuje broj 70 posto svih njih.

Zapanjujući broj od l.098 sisavaca uvedenih u „Crvenu knji-gu“, od ukupno poznatih 4.630 vrsta, potaknuo je i usredoto-čio međunarodnu pozornost na gubitak biološke raznolikosti.

Ovo je izvješće, također, utvrdilo da je gotovo trećina primata (najrazvijenijih sisavaca) u opasnosti, što je gotovo tri puta više od broja s kojim se do sada računalo. Novo je izvješće načinjeno prema nadopunjenim mjerilima koje su autori prihvatili kao više svrsishodne od onih kojima se do tada operiralo u procjeni ugroženosti.

Koristeći se tridesetpetogodišnjim podacima preko 500 znanstvenika diljem svijeta, izvješće je utvrdilo da je ugro-ženo 5.205 kralježnjaka svih vrsta, tu je uključeno 25 posto

Zabrinjavajući podaci iz “Crvene knjige”UGROŽENOST ŽIVOTINJSKIH VRSTA

vodozemaca, 25 posto gmazova i 34 posto riba. Naglašava se da su ribe ugrožene više nego što se to do sada mislilo.

„Crvena knjiga“ postavlja tri ra-zličita stupnja ugroženosti: od 1.096 vrsta sisavaca koje se drži ugrože-nima, 196 ih je svrstano u „opasno ugrožene“, 315 među „ugrožene“, a 612 ih je „izloženo ugroženosti“.

Ovakvo se stupnjevanje (klasifi-kacija) najviše oslanja na podatke o smanjivanju broja u posljednjih 10 godina, kao i na broj preživljavanja odraslih te postojanost staništa. Pri-mjerice, one životinje s 80 i više po-sto smanjenja brojnosti u 10 godina „opasno su ugrožene“, one sa sma-njenjem brojnosti od 50 i više posto smatraju su „ugroženima“, a one sa smanjenjem brojnosti do 20 posto „izložene su ugroženosti“.

Komisija za ugroženost životinj-skih vrsta, koja je načinila to izvješće, drži da ono treba biti „crveno svjetlo“ na uzbunu koja će usredotočiti po-

zornost na najznačajniji čimbenik koji uzrokuje ugroženost vrsta – uništava-nje staništa zbog porasta broja ljudi i, još više, ekonomskog, pretjerano industrijaliziranog razvoja čovječan-stva. Od drugih čimbenika koji tomu doprinose, na prvom su mjestu pre-komjerno iskorištavanje (lov) i uno-šenje stranih vrsta u lovišta. Za vrste s neprestanim smanjenjem brojnosti, čija su staništa ugrožena i u suprotno-sti s razvojem čovječanstva, biolozi drže da trebaju hitno doći pod skrb vještih „čuvara“ prirode i pod uvjete umjetnog uzgoja, jer nisu sposobni opstati bez čovjekove pomoći.

Autori izvješća naglašavaju da je popis ostao nepotpun, jer je od l,7 milijuna poznatih vrsta samo 10 posto obrađenih. Sadašnji podaci o ugroženosti vrsta samo su malen pokazatelj stvarnih događanja, jer neki znanstvenici procjenjuju da je broj neobrađenih, nepoznatih vrsta, od kojih je najveći broj beskralje-žnjaka i mikroba, kudikamo veći.

Broj 69, siječanj - veljača 2010.18

ZAKONODAVSTVO

Već duže vrijeme lovci iz Žu-panije Središnja Bosna nisu zadovoljni sastavom i nači-nom rada svoje komisije za osniva-nje lovišta. Ukazivano je na to više puta, ali uzalud. Pisano je o tome u našem listu u nekoliko navrata, pa opet uzalud. Komisija je radila po svome i ponudila županijskoj Vladi Prijedlog odluke o osnivanju lovišta na području Županije Središnja Bo-sna. Tim je prijedlogom predloženo osnivanje dvadeset osam lovišta i dva posebna lovišta. U šest općina po dva lovišta, u pet općina po tri lovišta i u jednom (Dobretići) jed-no lovište. Posebna bi lovišta bila: Koprivnica – prostire se na dijelovi-ma općina: Uskoplje-Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf, i Kruščica – prostire se na dijelovima općina: Fojnica, Busovača, Vitez, Novi Trav-nik i Uspoklje-Gornji Vakuf. Odluku o prihvaćanju ovoga prijedloga županijska bi Vlada trebala usvojiti na sjednici zakazanoj za 21. siječnja 2010.

Lovci iz navedenih općina se ne slažu s ovakvim prijedlogom i odlu-čili su reagirati. Svi predsjednici lo-vačkih društava iz sastava Lovačkog saveza Herceg Bosne sastali su se 20. siječnja 2010. u Lovačkom domu u Vitezu. Sastanku je nazočio i Ivica Lučić, tajnik Saveza. Raspravljalo se, uglavnom, o Prijedlogu osniva-nja lovišta na području dvanaest općina Županije Središnja Bosna. Na kraju dvosatne sjednice, Jako Čavara, predsjednik Županijskog vijeća, predložio je da se oda pri-znanje Vladi i Komisiji, koje su – po njihovu mišljenju – tražile najbolje rješenje za privođenje kraju ovoga dugo postojećeg problema. Čavara

Moguće je i potrebno doći do prihvatljivijih rješenja u osnivanju lovišta

je, također, naglasio da ni jedno rje-šenje vjerojatno neće u potpunosti odgovarati svim lovačkim društvi-ma jedne, a niti druge strane, ali da to valja prihvatiti i s tim se složiti. A da bi neslaganje bilo minimalno ili nikakvo, predložio je zaključke, koje su nazočni jednoglasno usvojili:

1. Neprihvatljivo je osnivanje posebnog lovišta Kruščica i pred-lažemo da se ono ne osniva kao gospodarsko lovište nego da se pla-nirano područje posebnog lovišta raspodijeli pripadajućim općinskim lovištima. Županijsko ministarstvo nije mjerodavno za osnivanje po-sebnih lovišta, jer je Zakonom o lovstvu FBiH osnivanje posebnih lovišta u ovlasti Vlade FBiH.

2. Kod osnivanja postojećih lovi-šta nije u potpunosti poštovan čla-nak 31. Zakona o lovstvu FBiH i vrije-

SJEDNICA VIJEĆA ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA

Odano je priznanje županijskoj Vladi i Komisiji u njihovu nastojanju da se ovaj problem ko-načno skine s dnevnoga reda, ali je poslana i jasna poruka da je Prijedlog odluke o osnivanju lovišta na području Županije Središnja Bosna manjkav i da ga treba, koliko je to realno mo-guće, učiniti prihvatljivim svim korisnicima lovišta

Dobroslav Vrdoljak

deći Pravilnik o osnivanju lovišta, na način što nisu pravilno iskazane lovnoproduktivne površine u pojedinim lovištima. Granice su netočno utvrđene i nije prikazano brojno stanje glavnih vrsta lovne divljači, pa su time pojedina lovišta fa-vorizirana.

3. Sastav stručne komisije koja je pripremala navedeni prijedlog treba proširiti predstavnicima Lovačkog saveza Herceg Bosne, lokalnih lovačkih društava i lokalne zajednice.

4. Nije provedena javna rasprava prije upućivanja Pri-jedloga Vladi ŽSB-a, što je dovelo do mnogih neprihvatlji-vih rješenja.

5. Komisija nije valorizirala dosadašnji rad lovačkih dru-štava na uzgoju i zaštiti divljači.

6. Predloženi broj lovišta u općinama ne odgovara stvarnom stanju potreba u pojedinim općinama, bilo da je riječ o dva ili tri predložena lovišta, što zahtijeva reviziju i proširenje spomenutoga prijedloga.

Daljnji tijek događaja očekuje se s optimizmom, jer je Vlada Županije Središnja Bosna spomenuti prijedlog skinu-la s dnevnog reda. Lovci ove županije drže da ima dovoljno snage, stručnosti i spremnosti da se ovo pitanje riješi na na-čin prihvatljiv svim korisnicima lovišta.

Nakon ovoga sastanka, slijede nova rješenja

www.lovackisavez-hb.ba 19

ZAKONODAVSTVO

Federalni lovni inspektor Sulejman Hašimbegović kontrolirao je 10. kolovoza 2009. rad LD “Vepar” iz Pro-zora - Rame i tom je prigodom izdao prekršajni nalog u visini od 2.000 KM, samo zato što ova udruga nije imala suglasnost županijskog Ministarstva poljoprivrede, šumar-stva i vodoprivrede na urađeni i dostavljeni plan gospoda-renja lovištem za lovnu 2008./09. godinu, a što je predvi-đeno člankom 48. Zakona o lovstvu. Dakle, zbog propusta državnih organa ova udruga mora platiti državi kaznu u visini od 20 lovačkih članarina!

Je li ovakav način rada inspektora opravdan ili je on koč-nica normalnom radu udruga? Držimo da je riječ o ovome drugom, jer inspektor polazi s pozicije vlasti i u radu primje-njuje dvostruka mjerila. Dokaz za ovo je i činjenica da ovakve kazne ne izriče onim lovačkim udrugama koje nisu čak ni izradile plan gospodarenja lovištem (a lovište i nemaju), te su njihovi članovi u krivolovu čim iz kuće iziđu s oružjem. Takav je, primjerice, slučaj s LD Gorača, odnosno: lovni inspektor Muhamed Hodžić svojom obavijesti izdanoj 28. prosinca 2009., pod brojem 13-26-9577-1/09, zabranjuje lov na po-dručju HNŽ-a, te takav dopis dostavlja Komesaru policije Mostar, Policijskoj upravi Konjic, Policijskoj stanici Prozor i LD Gorača Šćipe, u kojem je vršen inspekcijski nadzor. Njegova izjava, u formi upozorenja, glasi: „Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona ni jedno lovačko društvo nije dobilo lovište na korištenje u skladu sa Zakonom o lovstvu i ni jedno društvo navedenog kantona nema Suglasnost na godišnji plan gospodarenja lovištem. Sva lovačka društva ovog kan-tona su uredno registrirana kod nadležnog ministarstva kao udruge građana, članice su lovačkih saveza u FBiH i obavljaju

Nerazumni postupci federalnih lovnih inspektora

KONTROLA RADA LOVAČKIH UDRUGA

Anto Dolić

Mato Piljić

dio poslova vezanih za zaštitu div-ljači, ali ne smiju loviti. Zato je svaka prisutnost lovaca s naoružanjem u lovištima Hercegovačko-neretvan-skog kantona nelegalna i može se smatrati krivolovom, na način da ako lovac nema odobrenje za lov onda je on u krivolovu, a ako ima odobrenje za lov onda je lovačko društvo izda-lo odobrenje suprotno odredbama važećeg zakona o lovstvu i snosi odgovornost za organiziranje neza-konitog lova.“

Po navedenom se može zaključi-ti da lovni inspektori imaju dvostru-ka mjerila. Onim udrugama koje su uredne i rade, izriču kazne, a onima koje nemaju ništa, izriču upozorenja. Lovni inspektor u svom nalazu kod spomenute udruge griješi godinu re-gistracije. Ne konstatira da ova lovač-ka udruga nije ni izradila plan gospo-darenja lovištem, niti je on dostavljen na traženje suglasnosti. Ne konstatira da ona nikada nije imala lovište (nema ga ni danas) i da nije pravila lovnogos-podarsku osnovu. Ne konstatira da nema katastar lovišta. Konstatira da se ne bavi lovom, a ne konstatira da u policijskoj postaji Prozor-Rama ima preko 20 prijava o krivolovu te je i ova postaja zatražila kontrolu rada ove

udruge. Ne konstatira da ova udruga godinama nema svoga predsjednika itd. Rekao bih zapravo, ovdje je riječ o neorganiziranoj oružanoj skupini ljudi koji su svašta više nego lovci.

Inspektori koji ovako rade nisu dobri ni državi, niti lovačke udru-ge imaju od njih ikakvu pomoć u smislu naprednijeg i kvalitetnijeg rada. Zar mi lovci ne smijemo izići u lovište samo zato što spomenuto ministarstvo, vjerojatno opravdano, ne daje suglasnost na plan gospo-darenja lovištem? Zna li uopće fe-deralni lovni inspektor što sve sadrži plan gospodarenja lovištem? Naš je zaključak da ne zna. Zar se ne smije odstrijeliti lisicu, kunu, vepra, mač-ku, psa lutalicu itd. ili se oni trebaju ubijati sjekirama, čekićima i drugim predmetima koji su se upotrebljava-li u prvobitnoj zajednici?

Da se zna: kaznu federalnoga lovnog inspektora Sulejmana Hašim-begovića ova lovačka udruga nije prihvatila nego je stvar proslijedila Općinskom sudu u Konjicu. Ročište je održano 12. veljače 2010. i na nje-mu je kazna od 2.000 KM odbačena.

Znamo da mi ne možemo odgo-varati za propuste državnih organa, niti ih možemo natjerati da rade ono što je zakon predvidio. To bi, valjda, trebali znati i federalni lovni inspek-tori. Najgore je to što ti inspektori mogu raditi kako god hoće i za svo-je propuste neće biti kažnjeni. Ako izrečene prekršajne kazne padaju na sudu, takvi bi inspektori trebali gubiti posao. Jer, našli su se na pogrešnim radnim mjestima, blago rečeno.

Mnogi lovci, osim na području na kojem žive, odno-sno u svojoj zemlji, kad im se pruži prigoda za to vole otići i vani, u neka tuđa lovišta. No taj je pre-lazak, zbog raznoraznih dozvola, odobrenja i instrukcija što ih propisuju osobe koje vjerojatno nemaju mnogo veze s lovom i lovcima, više nego kompliciran.

Problemi su nastali s uvjetovanjem međunarodnih gra-ničnih prijelaza preko kojih je dopušten uvoz, izvoz i provoz naoružanja, vojne opreme, opasnih, eksplozivnih i radioak-tivnih materija i sredstava dvojne namjene za pravne i fizič-ke osobe („Službeni glasnik BiH“ broj 89/06). Ovime smo mi lovci, a i osobe u streljačkim društvima, dakle fizičke osobe, svrstani u isti koš s pravnim osobama koje se bave navede-nim poslovima. Pravne će osobe ostvariti određenu dobit uvozom, izvozom i provozom navedenog materijala i sred-

PRELAZAK DRŽAVNE GRANICE S ORUŽJEM I STRELJIVOM

stava. Za razliku od njih, mi lovci i osobe u streljačkim društvima ne ostvarujemo nikakvu financijsku do-bit, mi samo prenosimo oružje i stre-ljivo. To je oružje uredno registrirano i njime se koristi osoba koja je njegov vlasnik.

Bogu hvala, ovakvi su problemi sada iza nas, prelazak državne gra-nice, s oružjem i streljivom, malo je olakšan. Potrebno je ispuniti propi-sani zahtjev (u prilogu), jedan pri-mjerak zadržava naša carina, a drugi lovac nosi sa sobom. Pri povratku iz lova, lovac svoj primjerak predaje ca-rini i tako se razdužuje.

Zahtjev stoji 15 KM, u Hrvatskoj

je, primjerice, njegova cijena 100 kuna, u Srbiji 1000 dinara. U njemu su svi potrebni podaci, samo pri is-punjavanju treba dobro pogledati njegove rubrike da ne bi bilo pro-blema i nepotrebnog zadržavanja na granici. Posebnu pozornost treba obratiti na to da je jasan poziv lovač-kog društva kojemu idete u goste.

Svrha je lova, osim užitaka koje sam po sebi pruža, i druženje i raz-mjena iskustava sa što više lovaca, pa i onih iz drugih zemalja. Naposljet-ku, ni sama divljač ne poznaje naše ljudske granice i ne pridržava ih se. Zašto bismo mi lovci bili sputavani kojekakvim nerazumnim i kompli-ciranim rješenjima i ograničenjima, kad se jednim običnim formularom to može riješiti sigurno, brzo i na za-dovoljstvo svih aktera?

Sad je, napokon, lakše „preko crte“

Broj 69, siječanj - veljača 2010.20

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

ni kojekakvi objekti izletničko-turističkog i sportskog ka-raktera, što mu umanjuje vrijednosti s gledišta lovstva i lovnoga turizma.

Bez obzira na sve, Vitez je u proteklih 30-ak godina lovna perjanica u Lašvanskoj dolini. U sjećanju su poseb-no ostale sjednice Lovačkog saveza Herceg Bosne u Vite-zu, koje bi bile sjajno organizirane i uvijek oplemenjene izložbom lovačkih trofeja. U Vitezu je 1996. godine, poslije Skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne, utemeljen Ki-nološki savez Herceg-Bosne. Ovdje su upriličene i brojne kinološke manifestacije. Vitežani su među prvima uteme-ljili kinološki klub, koji i danas postoji. Kinologiji se ovdje poklanjala dužna pozornost, pa je do posljednjeg rata 6 lovaca steklo zvanje kinološkog suca, što je dalo zamaha kinološkoj aktivnosti u cijeloj regiji.

Malo je, nažalost, drukčija situacija kad je riječ o lovstvu koje se veže uz Lovačko društvo „Vitez“, ponajprije zato što je srce ovoga lovišta pripalo lovištu Kruščica. Uzete su mu skoro sve površine na kojima obitava visoka divljač. Ostalo mu je vrlo malo lovno-produktivnih površina, ali su i one to prestale biti jer se gradnja stambenih, gospodarskih, sportskih, rekreativnih i inih objekata ubrzano širila, pa je lovstvu ostala samo poneka „krpa“ šikare i zapuštenog ze-mljišta između naselja.

(NE)NORMALNO STANJEU Vitezu su sada dva lovačka društva, kao i u skoro svim

općinama Središnje Bosne. Nijedno nema valjane papire za gospodarenje lovištem. Odmah poslije rata svako je društvo donosilo svoju lovno-gospodarsku osnovu i svoje godišnje planove gospodarenja. Neki su gospodarili domaćinski, a neki baš i ne. Sve se, međutim, promijenilo stupanjem na snagu Zakona o lovstvu FBiH. U nekim je općinama, pa i u Vitezu, lovni inspektor zabranio lov. Lovišta su se, zato što u njima nema lovaca, pretvorila u pravi raj za lovokradice. Očekuju se hitni potezi mjerodavnoga županijskog mini-starstva, jer ovakvo stanje nikomu ne ide u prilog, lovnomu gospodarstvu najmanje.

Premda mi je dobro poznata situacija oko lovstva u cije-loj županiji, ipak sam o toj temi želio popričati s čelnim lju-dima LD „Vitez“. Bio je dogovoren sastanak s predsjednikom Društva Slavkom Mlakićem, ali zbog njegove poslovne zau-zetosti najprije sam razgovarao s predsjednikom Skupštine Draganom Stojakom, a poslije i s tajnikom Društva Ivicom Dramaćom. Od njih sam saznao da su pri utemeljenju Druš-tva, godine 1952., imali samo 17 članova, a prvi predsjed-nik bio je Vaso Banjac. Do današnjega Slavka promijenilo se mnogo predsjednika, a Društvo je naraslo na 103 člana,

REPORTAŽA

Viteško lovačko društvo nije mlado i nepoznato društvo, ima ono već „dobrih godina“ i istaknuto mjesto u povijesti ov-dašnjega lovstva. Viteški su lovci bili u sastavu LD „Travnik“ do 1952., kad je formirano Lovačko društvo „Vitez“. S dolaskom Austrougarske, u Bosnu su došli različiti stručnja-ci, pa i šumarski. Oni su brzo pre-poznali kvalitetu ovdašnjih lovišta, pa su na planini Vranici ustanovili veliko i bogato lovište, čiji je naj-veći dio bio teritorij sadašnje op-ćine Vitez. Vlasti su se smjenjivale, ovo je lovište ostajalo, jedino mu se ime mijenjalo. Posljednje mu je bilo Kruščica, po rijeci koja teče najljepšim dijelom toga lovišta i u Vitezu se ulijeva u rijeku Lašvu. Tim su lovištem najčešće upravljali baš Vitežani. Oko ovoga lovišta i sada

I kad je “srce” uzeto a “pluća” prigušena, ljepota života (lova) ne blijedi

se „koplja lome“, jer bi neki da to i dalje bude izdvojeno lovište, prem-da ono više nije one kvalitete kakve je nekada bilo. U njemu su izgrađe-

LD „Vitez“, Vitez: PROŠLOST, SADAŠNJOST, BUDUĆNOST

Najveći dio lovnih površina na kojima obitava visoka lovna divljač oduzet je viteškome lovač-kom društvu i predan posebnom lovištu Kruščica. Ono malo lovno-produktivnih površina što mu je ostalo pretvoreno je u gradilišta, pa je lovcima ostala samo šikara i zapušteno ze-mljište u pojedinim naseljima

Dobroslav Vrdoljak

I u Vitezu se, na-ravno, raspravlja i

razmišlja o budućno-sti lovstva i opstanku

Društva u novim uvjetima. Pripremaju se za koncesiju, da ih ne iznenadi kakav tajkun i ne zakupi

im lovište ispred nosa, kako se ono kaže

www.lovackisavez-hb.ba 21

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

među njima je i jedna žena, Milica Garić. Najstariji član im je Jozo Bralo, koji se i sa svojih 86 na leđima rado druži s kole-gama iz svoje sekcije Liskovina.

Iako zbog zabrane ne idu u lov, održavaju red i mir u lovištu. Tamo uvijek nešto grade, donose sol, prave hranili-šta, čeke, promatračnice, prate kretanje divljači i predato-ra. A i lovokradicama je tada otežan „posao“. Lovačka čla-narina je 100 KM, s tim što svaki lovac mora odraditi radne akcije i sudjelovati u zaštiti divljači. Sve poslove obavljaju volonterski. Lovočuvara nemaju, ali će ga imati kad dobiju lovište na gospodarenje. Društvo financijski dobro stoji, pa se ozbiljno razmišlja o izdvajanju novca za koncesiju, ako je ikada bude. Imaju i lijep lovački dom, uz magistralni put Lašva – Travnik. Dom je uređen, ali s obzirom na to da nije u gradu, manje je posjećen, posebice sada kad su u krizi i daleko opremljeniji ugostiteljski objekti. Sa susjedi-ma dobro surađuju, jedino im smetaju povremeni upadi u lovište neznanaca iz pravca Sivrina Sela.

LOVNA DIVLJAČ I OBJEKTIRat i poraće učinili su svoje, divljač je to dobro osjetila.

Viteškim je lovcima ipak najviše žao srneće divljači, po ko-joj je njihovo lovište bilo osobito poznato. Uz zeca i lisicu, lovci bi ovdje nekako najradije lovili srnjaka.

Divljih svinja ima, one su sada najčešća lovna divljač, ali ni one ovdje nemaju trajna staništa, više su u prolazu.

Broj zeca, starijim lovcima najomiljenije lovne divljači, također se smanjuje.

Kuna je, među štetnicima, na prvome mjestu, njih uni-štavaju usputnim lovom i posebnim akcijama.

Prije nekoliko godina na rijeci Lašvi izgrađena je mini elektrana, sad je tu omanje jezero. A na njemu su svoj prostor našle divlje patke. Dnev-no ih bude oko 300, zna ih se skupiti i do 700, što gluhare, što ostalih vrsta. Za sada se ne love, pa su tu našle mir.

Nekada su Vitežani organizira-no naseljavali lovišta fazanskom divljači. Danas su im površine za prihvat te divljači zaposjeli građe-vinski objekti različitog tipa i na-mjene, pa im je uglavnom ostala mogućnost samo za privatan unos.

Iako još ni jedna vrsta divljači nije dostigla kapacitet lovišta, za-dovoljni su trendom porasta i re-zultatima koje dobiju prilikom pro-ljetnoga prebrojavanja.

Ni jedan korisnik lovišta ne može učinkovito gospodariti lo-vištem bez kvalitetnih lovno-uz-gojnih objekata u njemu. Takvih je objekata ovdje bilo, a ima ih i sada. Neki su dotrajali pa se prave novi, a neki se popravljaju, obnavljaju i dopunjuju. Od novca iz donacije izgradili su i obnovili 4 zatvorene i 4 otvorene čeke, pogodne za uni-štavanje štetočina. Smetnja u radu su im zaostala minska polja, pa su ti dijelovi lovišta bez ikakve kontrole.

KINOLOGIJA, STRELJAŠTVO I – BUDUĆNOST

Već je ponešto rečeno o viteš-koj kinologiji, ali nije naodmet o tome još pokoju.

Čelnu kinološku ulogu preuzeo je Miran Šarić, jedan iz plejade starih kinoloških sudaca. U mirovini je, ima više slobodnog vremena, pa se od njega očekuju i veći rezultati. (Već je organizirao nabavku krvosljednika.)

REPORTAŽARazgovarajući o kinologiji, sugo-

vornici „istresoše“ i nešto zamjerki Kinološkom savezu Herceg-Bosne, ponajprije onu o pretjeranom favo-riziranju nelovne kinologije. Neza-dovoljni su i kriterijima ocjenjivanja onih sudaca koji psima na kinološ-kim manifestacijama daju nerealne ocjene. Ovdašnji su lovci veliki zalju-bljenici u dugonoge goniče, pa se nikako ne mogu složiti s onima koji misle da bi njihove ljubimce trebalo „pomesti“ iz lovišta. Pitaju se otvo-reno, na kraju, i zašto su kinološke usluge u Sarajevu i Banja Luci jefti-nije nego kod nas.

U Vitezu nema sportskog stre-lišta, ali ga planiraju graditi. Raz-mišljaju čak da to bude strelište za šire područje, jer se osjeća potreba za njim. Strijelci su im dobri, idu na natjecanja i postižu zadovoljava-juće rezultate u gađanju glinenih golubova i meta u pokretu i miro-vanju.

I u Vitezu se, naravno, raspravlja i razmišlja o budućnosti lovstva i op-stanku Društva u novim uvjetima. Pripremaju se za koncesiju, da ih ne iznenadi kakav tajkun i ne zakupi im lovište ispred nosa, kako se ono kaže. U oblasti lovnoga turizma za-sad ne mogu gotovo ništa, sve dok ne dobiju lovište na gospodarenje. Ovaj je grad nekada bio poznata lovno-turistička meka, nadaju se da će to opet biti.

Da je bilo prilike za ovu prigodu malo više razgovarati s čelnikom viteških lovaca, dobili bismo više informacija, ali zasigurno i još po-neku ideju za poboljšanje prilika u LD „Vitez“ i općenito u lovstvu Žu-panije Središnja Bosna.

Sad-zasad, jezerce na Lašvi osigurava im “život u miru”

Broj 69, siječanj - veljača 2010.22

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Lov u Dobretićima bio je jedan u nizu ovogodišnjih zimskih lovo-va u lovištima Lovačkog saveza Herceg Bosne. Želja domaćina-or-ganizatora bila je da to bude lov na divlje svinje, a usputno na vuka, lisicu i divlju mačku, ako se pojave.

Lovci iz svih lovačkih društava Žu-panije Središnja Bosna, ali i iz drugih krajeva, počeli su toga prohladnoga 24. siječnja pristizati na odredište vrlo rano, u cik zore. Izmjenjivali su se pozdravi, pa i zaostale novogodišnje čestitke. Mnogima je to bio prvi me-đusobni ovogodišnji susret i iskoristi-li su ga propitujući se za zdravlje i raz-govor o novim lovačkim susretima i druženjima. Dimili su se u rukama i prvi jutarnji čajevi, ispijale su se kave, a poneki su okrepu našli i u žestici.

Oko 8 sati službeno se oglasi Ta-dija Šugić, gorostasni predsjednik Društva, pozvavši lovce da se okupe kako bi ih pozdravio i priopćio im plan lova. U tome mu je pomogao Ilija Jakovljević, tajnik Društva. Pose-bice je skrenuta pozornost na sigur-nost lovaca, s obzirom na to da je te-ren dosta težak, a u lovu je skoro 150 lovaca iz različitih krajeva i s različitim navikama. Dogovoreno je da hajkači krenu točno u 11 sati, što znači da svi lovci do toga vremena trebaju biti na svojim mjestima. Skrenuta je pozornost i na disciplinu, jer lovci u ovakvim prigodam