Dizala

OTIS O dizalima Stranica 1 od 14

O dizalima OTIS

Svijet u pokretu

Zamislite si pejzaže modernih gradova kada dizala ne bi postojala. Zgrade bi bile limitirane na 5 ili 6 katova. Većina konstrukcija 20. i 21. stoljeća bila bi nemoguća. Poslovne zgrade, hoteli i apartmani na velikim visinama ne bi postojali u sadašnjoj formi. Ali, 1852. godine, jedan čovjek promijenio je izgled gradova svijeta. To je bila godina kada je Elisha Graves Otis izmislio sigurnosno dizalo, i time je omogućeno stvaranje modernog horizonta grada. Da bi se dobila vrijednost tog unapređenja, uzmite u obzir da danas dizala prevoze ekvivalent sadašnje svjetske populacije svakih 72 sata.


Otis kompanija uspješno i sigurno prevozi ljude već 150 godina. Danas, Otis je najveća svjetska kompanija za proizvodnju i popravak dizala, pokretnih stepenica, pokretnih traka i raznih drugih uređaja za prijevoz. Sa više od 1.2 milijuna postavljenih jedinica i 61,000 službenika, Otis kompanija se može pronaći u svim dijelovima svijeta. Kreativno implementirajući nove tehnologije, Otis Dizala nastavlja postavljati standarde kroz industriju u kvaliteti vožnje, pouzdanosti i sigurnosti. Duh inovativnosti, povezan s izvanrednom servisnom podrškom, osigurao je kompaniji Otis Dizala prominentan položaj u 10 od 20 svjetski najviših građevina.

Elisha Graves Otis rođen je 1811. godine na farmi u Halifax-u, Vermontu. Dok je bio mlad isprobao je nekoliko putova u vezi svoje karijere ali sve je završilo s ograničenim uspjehom. Ali 1952-e godine došlo je do preokreta kada je kao radnik Bedstead kompanija dobio zadatak da konstruira teretno dizalo. Odlučan u savladavanju velikih opasnosti u konstruiranju dizala, neriješenih od najranijih dana, Otis je izumio sigurnosnu kočnicu koja bi osigurala kabinu u oknu u slučaju puknuća užeta. Tako je rođeno prvo sigurnosno dizalo.


Povijest dizala, dizalica i ranih dizala

Potreba za vertikalnim transportom je stara kao i civilizacija. Kroz stoljeća, čovječanstvo je koristilo domišljate načine podizanja tereta. Najraniji liftovi koristili su čovjeka, životinje i snagu vode za podizanje tereta. Uređaji za podizanje koristili su te osnovne načine snage od ranih poljoprivrednih društava do početka industrijske revolucije. U staroj Grčkoj, Arhimed je razvio poboljšani uređaj za dizanje kontroliran pomoću užadi i kolotura, pri čemu je uže za dizanje bilo namotano na bubanj s vitlom i polugama. Do 80-e godine n.e. gladijatori i divlje životinje dizali su se primitivnim dizalicama do nivoa arene u Rimskim koloseumima. Srednjovjekovni zapisi sadrže razne crteže dizalica kojima su se podizali ljudi i zalihe na izoliranu lokaciju. Među najpoznatijima je okno u manastiru Sv. Barlaam u Grčkoj. Manastir se nalazi na vrhu brda približno 61 metar (200 ft) iznad zemlje. Njegova dizalica, koja je sadržavala košaru ili mrežu za teret bilo je jedino prijevozno sredstvo. U samostanu na Francuskoj obali, postavljena je 1203. godine dizalica koja je koristila kotač velikog koraka. Magarac je osiguravao potrebnu snagu dizanja. Teret se podizao pomoću užeta namotanog na veliki bubanj.

Do 18. stoljeća, za izradu dizala koristila se snaga stroja. Godine 1743. protu-utežni osobni lift je naručen od strane Luja XV u Francuskoj za njegove osobne prostorije u Versaju. Do 1833., sistem koji koristi naizmjenične štapove za spuštanje i dizanje rudara u njemačkim brdima Harz. Dizalo pokretano remenom zvanim «teagle» je postavljeno u Engleskoj tvornici 1835. godine. Prvi hidraulični industrijski lift pokretan vodenom parom pojavio se 1846 . godine. Kako su napredovali mehanizmi i strojarstvo, uređaji s drugim pogonskim sredstvima su ubrzo uslijedili.

Ljudska snaga je pokretala dizala u mnogim ranijim uređajima

Zupčanici i zapornjaci su korišteni kada su omogućeni kompleksniji strojevi, ali je postojala opasnost puknuća užeta.


Prvo Otis dizalo na parni pogon postavljeno je 1857 godine.

Zasnovano na sigurnosti

Unatoč tom napretku, jedan problem je i dalje nastavljao opterečivati dizala kao i dotada. Nije postojao efektivan način sprječavanja padanja nosivog tereta ukoliko bi došlo do pucanja užeta. Ta uvijek prisutna opasnost učinila je dizala rizičnim postrojenjem.

Godine 1852, Elisha Otis je radio kao glavni mehaničar Bedstead kompanije u Yonkers-u, New York. Dobio je zadatak da konstruira teretno dizalo za prijevoz produkata kompanije. Otis je bio upoznat sa problemima pucanja užadi i tražio je rješenje koje bio eliminiralo tu opasnost.

Shvatio je da je potrebna nekakva vrsta sigurnosne ko čnice. Kočnica je morala funkcionirati automatski tog trena kada bi uže puklo da bi spasila živote i opremu. Otis je eksperimentirao postavljajući oprugu iznad platforme dizala. Tada je postavio zahvatne naprave na vodilice sa svake strane voznog okna. Uže za podizanje je pričvršćeno za oprugu na takav način da težina platforme vrši takvo naprezanje da se ne dodiruje sa zahvatnim napravama. Ukoliko bi došlo do pucanja užeta, došlo bi do rasterećenja opruge i aktiviranja zahvatnih naprava, onemogućavajući daljnji pad platforme. U međuvremenu, financijski problemi su primorali Bedstead kompaniju da zatvori svoja vrata. Otis je krenuo prema zapadu da bi sudjelovao u «zlatnoj groznici» kada je stigla narudžba za dva «sigurnosna lifta» iz tvornice namještaja u New York -u. Dva radnika tvornice namještaja su poginula kada je puklo uže dizalice te je tvornica željela spriječiti daljnje tragedije. Dvadesetog rujna 1853. godine Otis je otvorio svoj dućan u dijelu bankrotirane Bedstead tvornice. Da bi promovirao svoj novi proizvod, Otis je odlučio prirediti dramatičnu demonstraciju svog novog sigurnosnog lifta u «Crystal Palace» u New Yorku. U glavnoj izložbenoj dvorani Otis je konstruirao kompletan sigurnosni lift sa vodilicama, zahvatnim napravama, oprugom, platformom i strojem za dizanje. Otis je potpuno opteretio uže sa teretom. Kako se sakupilo mnoštvo ljudi, Otis se popeo na dizalo i naredio da se platforma podigne na najvišu visinu. Uže za dizanje presječeno je sjekirom. Ljudi su uzdahnuli. Ali prije nego što je platforma pala sigurnosna opruga je zaustavila lift na mjestu dok je Otis uvjeravao zapanjenu publiku, «Sve je sigurno, gospodo. Sve je sigurno». Kako su korisnici počeli poistovjećivati kompaniju Otis sa sigurnosti, prodaja je od tog vremena na dalje porasla.

Godine 1854. Elisha Graves Otis održao je po prvi put javnu demonstraciju njegovog sigurnosnog lifta na izlaganju u «Crystal Palace» u New Yorku

Dijagram U.S. patenta za Otis uređaj koji je izazvao revoluciju u industriju dizala - prva sigurnosna kočnica za dizala na svijetu. Od tog izuma, osnovni dizajn sigurnosne kočnice je ostao u suštini nepromijenjen


Prodavaonica «E.V.Haughwout & Company» na križanju ulice Brodway i Broome u New Yorku, mjesto prvog sigurnosnog dizala za putnike.

Inovacije i poboljšanja

Zgrade u velikim gradovima Amerike su se počele dizati iznad šest katova, koristeći prednost novih povoljnosti koje su stigle s sigurnosnim dizalom.

Dana 23. ožujka 1857 godine u upotrebu je uveden o prvo sigurnosno dizalo za putnike u prodavaonici na križanju ulica Brodway i Broom u New Yorku. Dizalo je pokretala para preko niza vratila i remena. Kako je sigurnost i korisnost ranih dizala neprestano rasla, prostor na višim katovima zgrada ubrzo je postao mn ogo poželjniji, poništavajući dugotrajan trend u komercijalnom i stambenom «lizingu». Do 1870., tvornica Otis Brothers je imala prirast prihoda od 1 milijun US$. Nekoliko godina kasnije u upotrebi je bilo više od 2,000 Otis dizala. Kompanija je nastavila svoj tehnološki razvoj. Godine 1878., Otis je predstavio hidraulično dizalo koje je povećalo brzine do 244 metara (800 ft) po minuti. Te iste godine Otis je postavio prvo hidraulično dizalo u ulici Brodway 155 u New Yorku. Kompanija je također predstavila prvi upravljački sigurnosni sustav koji bi postepeno zaustavljao dizalo u opasnosti. Godine 1989. Otis je ponovno predstavio novost – direktno povezano električno dizalo. Taj električni pužno -zupčasti uređaj je primarno korišten za prijevoz robe. Kako su izrađeni bolji rasporedi zupčanika, brzina takvog dizala porasla je sa 30 na 120 metara (100 do 400 ft) po minuti. To je uvelo električno dizalo u zgrade srednje visine za prijevoz putnika. Iako je nudilo mnogo kompaktnije rješenje instalacije, još nije bilo dovoljno brzo da bi se suprotstavilo hidrauličnim sistemima pogonjenim parom u višim zgradama, ali velika poboljšanja nisu bila daleko.

Sagrađena 1902 godine «Flatiron» zgrada u New Yorku je bila primjer podizanja gradskog horizonta.

Rana Otis dizala za prijevoz putnika sa zahvatnom napravom, čeličnim sigurnosnim okvirom i prstenom.

Tehnološko čudo svog vremena, Eiffelov toranj podizao se do visine 300 metara


Uspon modernog dizala

Kako su zgrade počele rasti na sve veće i veće visine, tako je počela rasti i potreba za dizalima koja bi ispunjavala zadane nove uvjete. Otis je nastavio držati korak izlazeći u susret novim izazovima koristeći se novim inovacijama.

Električna dizala bez reduktora Godine 1903. Otis je predstavio dizajn koji će postati standard u industriji dizala. Električna dizala bez reduktora mogu se upotrijebiti u zgradama različitih visina i mogu raditi na puno većim brzinama od dizala pogonjenih parom. Prva takva dizala su postavljena u zgradi Beaver u New Yorku, i zgradi Majestic u Chicagu. Dizajn se pokazao iznimno postojanim tako da i danas, kada se zgrada modernizirala - iako je sustav kontrole dizala zamijenjen novim elektroničkim sustavom- rijetko je potrebno zamijeniti dobro održavan pogonski motor. Takva dizala obi čno rade na brzinama većim od 500 ft po minuti.

U stroju za podizanje bez reduktora, šest do osam dužina kabla od žice, poznatog kao nosiva užad, spojeni su na vrh dizala i omotane oko pogonske koloture u specijalnim utorima. Drugi krajevi kabla su pričvršćeni za protuuteg koji se može micati prema dolje ili prema gore po svojim vodilicama. Zajednička težina kabine dizala i protuutega pritišće kablove u utore na pogonskoj koloturi stvarajući potrebnu vučnu silu kako se kolotura okreće. Da bi se smanjilo opterećenje motora, težina protuutega se postavlja na težinu kabine i polovi čnu težinu putnika. Kako se kabina podiže tako se protuuteg spušta, balansiraju ći opterećenje. To smanjuje upotrebu energije zbog toga što u bilo kojem trenutku motor treba podizati ne više od pola težine tereta. Kolotura sa utorima u ovom tradicionalnom sistemu je prili čno velikih dimenzija, promjera od 0,6 do 1,2 metra (2-4 ft). Električni motor koji ju pogoni mora biti dovoljno snažan da ju može okretati 50 do 200 puta po minuti da bi mogao pomicati dizalo pravilnom brzinom. Sigurnost je osigurana upravljačkim uređajem koji uključuje kočnice kabine ukoliko dođe do propadanja kabine. Snažna stezaljka stisne čelični upravljački kabl, koji aktivira dvije sigurnosne stezaljke koje se nalaze ispod kabine dizala . Pomične čelične čeljusti se zaglave za tračnice kabine dok se postigne dovoljno velika sila sposobna za lagano zaustavljanje kabine.

Upravljači sistem Upravljanje kočnicom i motorom Bezreduktorski stroj Prijenos

Pozicioni sistem

Užnica

Užad za podizanje Klizači Drugi pozicioni prijenos

Upravljanje vratima

Zaštita ulaza

Uređaji za opterećenje Osiguranje kabine

Viseći kabl

Vodilice kabine

Protuuteg

Kompenzacijska užad

Poli odbojnik kabine Poli odbojnik protuutega Kompenzacijska užnica

Zatezna užnica ograničitelja brzine


Dizala s reduktorom

Kao što i samo ime govori, električni motor u ovom dizajnu pogoni pužno-zupčasti uređaj, koji okreče pogonsku koloturu. Iako su brzine dizala mnogo manje nego u tipičnim dizalima bez reduktora, korištenje reduktora nudi mogu ćnost upotrebe motora s manjom snagom za okretanje koloture. Ta dizala obi čno rade na brzinama od 38 do 152 metra (125-500 ft) po minuti i mogu nositi teret do 13,600 kg (30,000 lb). Električno kontrolirana kočnica između motora i reduktora zaustavlja dizalo, zadržavajući dizalo na zadanom katu.

Upravljači sistem

Bezreduktorski stroj Prijenos

Ograničitelj brzine Užad za podizanje Klizači Drugi pozicioni prijenos

Upravljanje vratima Zaštita ulaza

Uređaji za opterećenje

Sigurnosni uređaj kabine Viseći kabl

Vodilice kabine Protuuteg

Kompenzacijska užad Zatezna užnica ograničitelja Poli odbojnik protuutega Poli odbojnik kabine


Sa hidrauličnim sistemima s otvorom kabina dizala je postavljena na klip koji putuje unutar cilindra. Cilindar se produžuje u zemlju na dubinu jednaku maksimalnoj visini na koju dizalo putuje. Kako se hidraulična tekućina pumpa u cilindar kroz ventil dizalo se podiže. Kako se tekućina vrača u rezervoar kabina se spušta.

U određenim slučajevima , tvrdo tlo, visoka razina vode ili nestabilno tlo mogu učiniti kopanje rupe potrebne za konvencionalno hidraulično dizalo nepraktičnim. Hidraulično dizalo bez rupe rješava taj problem preko klipova postavljenih unutar voznog okna za spuštanje i dizanje dizala.

Hidraulično dizalo s užetom povećava visinu dizanja dizala bez rupe na 18 metara (60 ft) bez potrebe za cilindrom ispod zemlje.

Hidraulična dizala Hidraulična dizala se koriste u zgradama s pet ili šest katova. Takva dizala – koja mogu raditi s brzinama do 46 metara (150 ft) po minuti – ne koriste velike strojeve za podizanje kao kod sistema sa i bez reduktora. Umjesto toga, tipično hidraulično dizalo je pogonjeno klipom koji putuje unutar c ilindra. Električni motor pumpa ulje u cilindar i time pomiče klip. Klip lagano podiže kabinu dizala. Električni ventili kontroliraju ispuštanje ulja za lagano spuštanje kabine.


Dizala bez strojarnice Ovaj revolucionarni sistem dizala bazira se na prvom velikom skoku u tehnologiji dizala u skoro 100 godina. Prvenstveno dizajniran za zgrade između 2 i 20 katova, ovaj sistem koristi manju koloturu od konvencionalnog reduktorskog ili nereduktorskog dizala. Smanjena veličina koloture, zajedno s rekonstruiranim motorom, omogućava stroju montažu unutar samog voznog okna - eliminirajući potrebu za povećom strojarnicom na vrhu zgrade. Otis dizala bez strojarnice koriste plosnate čelične remene prevučene poliuretanom umjesto teških pletenih čeličnih kablova koji su standard u industriji od 1800. Remeni su široki oko 30 mm (1 inch) i debljina im je samo 3 mm (0,1 inch), približno su iste čvrstoće kao i pleteni čelični kablovi ali su mnogo izdržljiviji i fleksibilniji. Mala debljina remena omogućava korištenje manje koloture smanjujući prostor potreban za stroj u voznom oknu.

Tradicionalni kabl sastoji se od čeličnih užadi omotanih oko fleksibilne jezgre.

Novi tanki remen sastoji se od čeličnih užadi presvučenih fleksibilnom poliuretanskom presvlakom …

…koja omogućava manji promjer koloture…

…omogućavajući kompaktniji sistem dizala…

…i širok niz važnih prednosti.


Proizvoljnost Od svog početka, Otis je nastavio izlaziti u susret potrebama arhitekata i vlasnicima zgrada sa porastom izbora dizala.

Panoramsko dizalo Kod panoramskog dizala kabina se postavlja izvan zgrade. Dizalo sa staklenim pregradama omogućava putnicima pogled na grad ili atrij zgrade dok putuju. Eliminirajući vozno okno, promatračka dizala nude vlasnicima, arhitektima i građevinarima dragocjene prednosti uštede prostora.

«Double-deck» dizala «Double-deck» dizala štede vrijeme i prostor u visoko okupiranim zgradama postavljajući jednu kabinu na drugu. Jedna kabina se zaustavlja na parnim katovima dok druga na neparnim katovima. U ovisnosti o željenoj odredištu , putnici mogu odabrati kabinu u prizemlju ili preko pokretnih stepenica do ulaza u drugu kabinu.

Predvorje u zraku U vrlo visokim zgradama, iskorištenost dizala se može pove ćati pomoću sistema koji kombinira ekspresna i lokalna dizala. Ekspresna dizala se zaustavljaju na određenim katovima nazvanim zračnim predvorjem. U tim predvorjima putnici se mogu prebaciti u lokalna dizala koja će ih dalje odvesti do željenog kata. Pravilnom podjelom zgrade u razne nivoe koje opslužuje ekspresno dizalo, lokalna dizala se mogu tako poslagati da koriste ista vozna okna. Na taj način svaka zona se može opsluživati simultano sa svojim kompletom lokalnih dizala.

Teretna dizala Ta vrsta dizala su specijalno konstruirana na izdržljivost velikih opterećenja. Standardni kapaciteti variraju od 1360 kilograma ( 3000 lb ) do 5440 kilograma (12,000 lb). Ta dizala su klasificirana preko kategorija opterećenja, sa klasom A za HAND TRUCKS, klasa B za prijevoz automobila i klasa C1 za dizala sa kapacitetom prijevoza komercijalnih kamiona. Stambena dizala Stambena dizala koriste modernu hidrauliku zbog lagane, tihe vožnje a zauzima minimum prostora. Ti hidraulični sistemi su tihi, producirajući istu količinu zvuka kao i tipični hladnjak, što ih čini vrlo pogodnim za stambenu upotrebu. Mogu se regulirati u bilo koje doba bez stvaranja smetnji. Kompaktan dizajn omogućava dizalu da bude ugrađen u ekvivalent prostora koji zauzima ormar srednje veli čine.


Sigurnost, kvaliteta i pouzdanost

Sigurnost i pouzdanost su bile prve brige kompanije od njenih najranijih dana. Danas, Otis ima jednu od najboljih sigurnosti u industriji vertikalnih transportnih uređaja. Kompanija konstantno radi na poboljšavanju sigurnosti postojećih proizvoda i razvoju sigurnijih tehnologija za nove proizvode. Otis naglašava politiku kompanije «sigurnost na početku» i implementira standardizirane procedure da bi se osiguralo da su svako postavljanje i servisni radovi izvršeni na najsigurniji način.

Otis proizvodi prolaze oštre kontrole kvalitete i sigurnosti u svojim testnim postrojenjima širom svijeta. Kompanija Otis ima najveći toranj za testiranje dizala u gradu Shibayama, Japan. Taj toranj je visine 181 metar (594 ft) od koje se 154 metra (505 ft) nalazi iznad zemlje a 27 metara (89 ft) ispod zemlje. Razvojni centar Bristol u Bristolu, Conneticut, SAD sadrži Centar osiguranja kvalitete i najveći testni toranj za dizala Sjeverne Amerike- visine 117 metara (383 ft). Ta postrojenja su još jedan simbol naše obaveze prema kvaliteti i sigurnosti. Zajedno, postrojenja nude nedostižne mogućnosti testiranja za osiguravanje performansi, sigurnosti i pouzdanosti cijele linije sadašnjih i budućih proizvoda. Na svakom dijelu Otis produkta vršimo više od 20 zahtjevnih testova, uključujući testove koji oponašaju najgore moguće uvjete rada i najgore moguće uvjete tijekom transporta od Otis postrojenja do mjesta instalacije širom svijeta.


Razvoj u računalnoj tehnologiji nastavlja poboljšavati kvalitetu i pouzdanost modernih dizala. S početkom 1979. godine s Otis «Elevonic» 101 sistemom, snaga mikroprocesora se sve više koristi za kontrolu bilo kakvog aspekta rada dizala.

Postojanost u inovacijama

Otis je osnovan na snazi nove ideje i nismo prestali razvijati nove ideje od našeg nastanka prije 150 godina. Naša duga lista inovacija je testament, ne samo inovativnom duhu kompanije, već i našoj predanosti u postizanju promjenjivih potreba naših korisnika.

Automatska kontrola Kako putnici izlaze i ulaze u dizalo, opterećenje se konstantno mijenja, otežavajući pravilno niveliranje platforme s podom kata. Otis je riješio taj problem još daleke 1915. godine s samo-nivelirajućim uređajem zvanim Microdrive. Početno konstruiran za dizala u brodovima, Otis je predstavio uređaj kao sigurnosni uređaj za putnička dizala. Uređaj je također štedio na vremenu i povećao je kvalitetu vožnje za putnika zbog toga što su operacije niveliranja bile automatske. Prosuditi kada treba usporiti kabinu je bilo vrlo jednostavno za upravljački sistem pri brzinama od 91-121 metar (300-400 ft) po minuti. Kada su brzine povećane na preko 213 metara (700 ft) po minuti to je postalo suviše teško. Slijedeći logičan korak je bio automatizacija sistema kontrole. Godine 1924. kompanija Otis je instalirala svoj prvi signalni sistem kontrole u novoj zgradi Standard Oil u New Yorku. Sistem je automatski kontrolirao ubrzanje, brzinu između katova i usporavanje kako je kabina stizala na odredište. Godine 1937., predstavljena je «Peak period» kontrola za automatsko planiranje rada dizala unutar visoko zahtjevnih razdoblja. To je pomoglo smanjiti vrijeme čekanja na bilo kojem katu pomoću koordinacije kretanja dizala u zgradi. Električne zaštite vrata i kompliciraniji sustavi slanja su slijedili, omogućavajući dizalima da postanu potpuno automatizirana.

Mehanički selektori koriste analogne kontrole i mnoge pomične dijelove da bi se odredio položaj kabine, što ima za posljedicu konstantno i često skupo održavanje


Elektroničke kontrole Otis je postupno primjenjivao inovacije u računalnoj tehnologiji u svrhu povećanja kvalitete i pouzdanosti svojih dizala. S po četkom u 1979. godini s Elevonic 101 sistemom, Otis je sve više upotrebljavao snagu mikroprocesora za kontrolu bilo kakvog aspekta rada dizala. Daljinska kontrola dizala REM sistem identificira mnoge probleme prije nego dođe do njih pomoću detekcije defektnih komponenata periodičkim anomalijama koje bi mogle proći neopaženo sve dok ne izazovu prekid rada. Te periodičke anomalije se mogu ispraviti prije nego dođe do gubitka rada. Ukoliko REM sustav detektira hitan problem, sistem obavijesti odgovarajuće centre te se šalju mehaničari za popravak problema. REM sistem se neprekidno poboljšava u performansama i mogućnostima od trena njegova predstavljanja sredinom 80ih godina. Najnovija dostignuća omogućavaju REM podacima da se odašilju direktno putem Interneta.

Internet e*Servis povezuje REM podatke s izvještaj ima tehničara u svrhu davanja korisnicima informacija o njihovim dizalima, pokretnim stepenicama direktno preko Interneta. Praćenje preko Interneta preko e*Servisa pomaže korisnicima u boljem rukovođenju svojim zgradama davajući im pristup izvještajima koji pokazuju trendove u radu, tipovima servisnih poziva i dokumentaciji tehni čara - u bilo koje vrijeme i gdje god se nalazili. Telekom veze Centralizirani komunikacijski servisi kao OTISLINE centri stvaraju vitalne veze unutar profesionalnih servisa dizala , rukovoditelja zgrada i same opreme. Takvi telekom servisi mogu bežično kontaktirati tehničare za izvanredno stanje, istog trena ih obavijestiti o problemu i njegovoj lokaciji. Središte centralizirane komunikacije raspolaže 24 satnom mrežom servisa dostupnim korisnicima. Samo jednim pozivom, može se identificirati problem, poslati mehaničar, pronaći rezervne dijelove i otići na lokaciju.

1. Dijagnostički programi kontinuirano kontroliraju opremu i šalju podatke REM uređaju u strojarnici.

2. REM uređaj šalje te podatke u OTISLINE centar.

3. Podaci se svrstavaju po prioritetu i pregledavaju od strane OTISLINE specijalista.

4. OTISLINE specijalist po potrebi obavještava tehničare.

5. Tehničar stiže na mjesto rada s specificiranim informacijama, opremom i dijelovima za rad na uređaju.


Ubrzano prema budućnosti

Dizala su postala integralni dio svjetskih gradova. Kako se razvijaju tehnologije građenja i nove ideje, Otis će nastaviti predviđati budućnost fokusirajući resurse istraživanja na svjetskoj razini i razvojnih timova u potrazi za novim rješenjima.

U ovom trenutku , Otis primjenjuje najnovije tehnologije u području računala i komunikacije na sve aspekte svojih globalnih servisa. REM kontrola, e*Servis i OTISLINE centri su samo početak. Otis nastavlja modernizaciju postojećih instalacija samo najnovijom dostupnom tehnologijom. Naši programi održavanja koriste sve prednosti Otis inovacija u izvještajima podataka, otklanjanju kvarova i pregledu opreme. Od svog osnutka, Otis je težio inovacijama. Kako se pomičemo naprijed, Otis će nastaviti konstruirati proizvode koji će nositi ljudi u budućnost.

Documents

Dizala