Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga 522 Spomenica Josipa Adam¤†eka GODINE Stara povijest

  • View
    27

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga 522 Spomenica Josipa Adam¤†eka GODINE...

  • 519D. Agičić: Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj...

    Damir Agičić Filozofski fakultet, Zagreb

    Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata (1946-2008) Prilog istraživanju historije historijske znanosti

    Doktorat znanosti iz područja povijesti donedavno se u Hrvatskoj mogao steći na filo-zofskim fakultetima u Zagrebu i Zadru. Danas se može steći i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, kao i nekim drugim sveučilištima u Hrvatskoj. Ta je najviša znanstve- na titula bila i ostala temeljni preduvjet za profesionalni status historičara i zaposlenje na visokoškolskim i znanstveno-istraživačkim institucijama u našoj zemlji ili inozemstvu. Oso- be koje su je stekle mogle su napredovati u struci te postići najviše znanstvene stupnjeve i položaje, odnosno zvanje znanstvenog savjetnika i/ili redovitog sveučilišnog profesora.

    U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata doktorat znanosti iz povijesti stekle su do kraja 2008. godine 204 osobe. Naravno, to nije ukupan broj doktora na području historij- ske znanosti u Hrvatskoj jer je jedan dio, mahom mlađih i pripadnika srednje generacije, svoje disertacije branio na sveučilištima u inozemstvu – neki jer su boravili na stipendijama na vanjskim sveučilištima, poglavito na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti,1 ili su živjeli i studirali u inozemstvu pa se vratili u Hrvatsku s doktoratom.2 Neki su hrvatski povjesničari stekli doktorate na drugim studijskim grupama na Filozofskom fakultetu ili na nekome od drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.3 Oni nisu predmet analize koja slijedi. Analiza se odnosi na osobe i njihove disertacije koje su u popisima u prilogu.

    Dakle, od 204 osobe koje su stekle doktorat znanosti iz povijesti na jednome od dva „stara“ filozofska fakulteta u Hrvatskoj, njih je 146 svoju znanstvenu titulu steklo u Zagre- bu, a 58 u Zadru. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata vrijedili su još stari, prijeratni propisi. Potom je bilo nekoliko zakonskih promjena.4 Najvažnija je bila u tomu da se prema svim poratnim zakonskim i drugim propisima, kao i prema zakonima Republike Hrvatske,

    1 Primjerice, na Srednjoeuropskom sveučilištu doktorirali su: Stanko Andrić, Damir Karbić, Zoran Ladić, Ivan Jurković, Zrinka Nikolić Jakus, Nataša Štefanec, Teodora Shek-Brnardić, Jelena Lakuš i drugi. Ivo Goldstein dok- torirao je u Beogradu, jednako kao i Pavo Živković. Josip Vrandečić doktorat je stekao na Yaleu u Sjedinjenim Američkim Državama.

    2 Ivo Banac doktorirao je na Stanfordu, Ines Sabotič u Parizu, Marko Trogrlić u Beču, Aleksandar Jakir u Nürn- bergu, Nevenko Bartulin u Sydneyu. Napominjem da ovdje nisu navedeni svi povjesničari u RH s doktoratom stečenim u inozemstvu.

    3 Primjerice, Robert Matijašić na arheologiji, Igor Graovac na sociologiji, Relja Seferović i Šime Demo na klasičnoj filologiji, Nada Kisić-Kolanović na Pravnom fakultetu, Katarina Spehnjak na Fakultetu političkih znanosti itd.

    4 Opš. Dubravka Kritovac, Razvoj doktorata znanosti na Sveučilištu u Zagrebu: historijat – propisi – bibliografija : 1874-1974, magistarski rad, Zagreb 1976.

  • 520 Spomenica Josipa Adamčeka

    doktorat znanosti stječe na temelju disertacije i njene javne obrane. Disertacija mora biti samostalan znanstveni rad i predstavljati određen prinos znanstvenoj disciplini u kojoj se doktorat stječe, a kandidat na usmenoj obrani mora pred povjerenstvom (uobičajeno tro- članim) pokazati da posve vlada materijom koju je u radu obrađivao, kao i šire, te da umije obrazložiti svoje zaključke.

    Prva osoba koja se iza Drugoga svjetskog rata okitila titulom doktora povijesti bila je Nada Klaić, asistentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kasnije ugledna povjesničarka i redo- vita profesorica tog fakulteta. Doktorirala je temom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića. U prvih dvadesetak godina, do 1970, doktorate su stekle samo 24 osobe – od toga 19 u Zagrebu, a 5 u Zadru. Među njima je bilo sedam žena (jedna je, Anica Nazor, doktorirala u Zadru) i 17 muškaraca. Među tih prvih devetnaest doktora u Zagrebu trojica su bili iz drugih jugoslavenskih republika.5 Svih je petoro zadarskih doktora bilo iz Hrvatske.

    Zanimljivo je promotriti tematiku prvih doktorata. U Zadru je jedan doktorat bio po- svećen tematici prijelaza iz srednjega u rani novi vijek (spomenuta A. Nazor), dva su se odnosila na devetnaesto stoljeće, jedan na međuratno razdoblje te jedan na razdoblje Dru- goga svjetskog rata odnosno Narodnooslobodilačke borbe. Četiri su doktorata posvećena hrvatskoj nacionalnoj povijesti, a jedan široj, jugoslavenskoj, tematici. U Zagrebu je do 1970. doktoriralo ukupno 19 osoba, od čega pet žena. Tematski, po tri su doktorata bila posvećena staroj i srednjovjekovnoj povijesti odnosno međuratnom razdoblju, a dva su doktorata obuhvaćala šire vremensko razdoblje moderne povijesti (oba su se odnosila na teme iz gospodarske povijesti: radi se o doktoratima Miroslave Despot i Igora Karamana). Čak osam disertacija do 1970. godine napisano je na teme iz devetnaestostoljetne povije- sti. Ovdje valja napomenuti da je jedna od najutjecajnijih osoba hrvatske historiografije u prvim poratnim dekadama bio prof. dr. Jaroslav Šidak, koji se istraživački bavio upravo 19. stoljećem. Moguće je da je i to barem djelomice utjecalo na toliko velik broj doktorata na teme iz devetnaestostoljetne povijesti. Nijedan doktorat obranjen do 1970. godine nije se odnosio na razdoblje rata ili poraća. Uopće, prva disertacija u Hrvatskoj koja se bavila po- slijeratnom tematikom obranjena je 1987. u Zagrebu, gdje je obranjeno još desetak radova što se bave najnovijom poviješću. U Zadru je obranjena samo jedna takva disertacija, i to 2007. godine.

    Istraživanja razdoblja devetnaestog stoljeća i kasnije su, sve do današnjeg vremena, privlačila povjesničare u Zagrebu. Najveći je broj disertacija napisan upravo o devetnaesto- stoljetnoj povijesti – ukupno 48, što čini jednu trećinu svih disertacija u poslijeratnom raz- doblju. Doduše, postotak ovih disertacija opada kada se promatra po dekadama – u prvom razdoblju (1946-1970): 8 (42% u odnosu na ostale disertacije u tom razdoblju); u drugom (1971-1990): 12 (37,5%); u trećem (1991-2008): 28 (29,5%). Dakle, u posljednjem je razdoblju postotni broj pao i u odnosu na ukupan postotak, a pogotovo ako se promatraju ranija dva razdoblja.

    Rastao je broj disertacija o srednjem vijeku, ranom novom vijeku i, osobito u posljed- nja dva desetljeća, o poslijeratnoj odnosno suvremenoj povijesti. Potonjih je disertacija

    5 Milorad Ekmečić iz Sarajeva, Aleksandar Matkovski iz Skopja i Živko Avramovski iz Beograda.

  • 521D. Agičić: Doktorati iz povijesti u Hrvatskoj...

    ukupno 12, ali je tendencija povećanja njihova broja u posljednjim godinama izrazito uoč- ljiva. Napose je u zadnjim godinama započeto i s istraživanjima raspada SFRJ i razdoblja osamostaljivanja Republike Hrvatske. Broj disertacija o međuratnom razdoblju i Drugom svjetskom ratu (točnije, Narodnooslobodilačkoj borbi)6 u promatranom vremenu postupno raste. Zanimljivo je da su između 1971-1990. godine čak tri žene (i samo jedan muškarac) doktorirale na temama iz razdoblja 1941-1945, i to sve tri na temama iz NOB-a (Narcisa Lengel-Krizman, Slavica Hrečkovski i Nada Lazić), dok se u posljednje vrijeme nijedna žena nije odlučila na doktorat iz povijesti razdoblja Drugoga svjetskog rata. I oba dosad obranje- na doktorata o najnovijoj političkoj povijesti, o vremenu uoči i tijekom Domovinskog rata, napisali su muškarci.

    Broj disertacija o staroj povijesti obranjenih u Zagrebu stagnira, zapravo opao je u od- nosu na početnu situaciju. Što se tiče disertacija o staroj povijesti stanje je bolje u Zadru; tamo je uočljiv znatan prosječan porast takvih disertacija (naravno, u stvarnim brojkama – od jedne do samo tri disertacije – to nije neki veliki pomak).

    Ako se promatra tematika disertacija, uočljivo je da su na oba fakulteta u potpunosti dominirale teme iz hrvatske povijesti ili relacije hrvatske povijesti prema susjedima ili dru- go, dok je tek manji postotak disertacija posvećen regionalnoj problematici. I tu je gotovo redovito slučaj, kao uostalom i kod magistarskih radova,7 da su teme iz regionalne povijesti radili doktoranti iz drugih republika bivše Jugoslavije, poput Ekmečića, Matkovskog, Kodre, Belčovskog, Miloševića, Šekularca i dr. U Zadru su od 58 doktorata 43 doktorata napisana na teme iz hrvatske povijesti, 2 o odnosima Hrvatska:susjedi/drugi, a 10 doktorata se bavi regionalnom problematikom te 3 antičkim temama. U Zagrebu je taj raspored sljedeći: od 146 doktorata, 111 ih je na teme iz hrvatske povijesti, 13 se bavi odnosima Hrvatske i su- sjeda ili drugih, 15 je na regionalne teme i 7 iz stare povijesti.

    Rodna je struktura doktora povijesti u Zagrebu kontinuirano stabilna u prosječnom odnosu dvije trećine muškarci, trećina žene: razdoblje 1946-1970: 5 žena i 14 muškaraca, razdoblje 1971-1990: 10 žena i 22 muškarca, a nakon 1991: 67 muškaraca i 28 žena. U Zadru je stanje bitno drukčije: tamo je među prvih pet doktora jedna žena, u razdoblju 1971-1990. doktoriralo je 5 žena i 29 muškaraca, a nakon 1991. doktorirale su samo 3 žene i 21 muškarac. Kad se u obzir uzmu oba mjesta doktoriranja, proizlazi da je od 1946. u Hrvatskoj povijest doktorirala 51 žene i 153 muškarca; dakle četvrtina doktora povijesti su žene, tri četvrtine muškarci.

    Ovdje su provedena tek preliminarna istraživanja i dana najopćenitija analiza te, kao važno ishodište, popis doktora znanosti i tema njihovih disertacija. Pitanje kvalifi