UNIVERZITET U ZENICIEKONOMSKI FAKULTETSmjer: Redovan studij

Pristupni rad iz predmeta

DOKUMENTI U SPOLJNOTRGOVINSKIM POSLOVIMA

Zenica, januar 2015. godine

SADRŽAJ

1. UVOD.........................................................................................................................1

2. POJAM SPOLJNE TRGOVINE................................................................................2

2.1. Uloga i značaj spoljne trgovine...........................................................................3

2.2. Principi spoljnotrgovinskog poslovanja..............................................................5

3. DOKUMENTI U SPOLJNOTRGOVINSKOM POSLOVANJU..............................8

3.1. Robni dokumenti.................................................................................................9

3.2. Uvjerenja o robi.................................................................................................12

3.3. Dokumenti o osiguranju robe............................................................................15

3.4. Transportni dokumenti......................................................................................17

4. REGULISANJE SPOLJNOTRGOVINSKOG POSLOVANJA U BOSNI I

HERCEGOVINI..............................................................................................................19

ZAKLJUČAK..................................................................................................................22

LITERATURA................................................................................................................23

0

1. UVOD

Spoljna trgovina podrazumijeva trgovinu sva ili više preduzeća iz različitih zemalja

povodom uvoza/izvoza robe i usluga ili neke složenije spoljnotrgovinske poslove, dok

međunarodna trgovina uključuje i poslovanje berzi, sajmova, svjetskih trgovačkih

centara, pa čak i plasman kapitala. Međunarodno poslovanje je širi pojam od

međunarodne trgovine i osim nje obuhvata i međunarodno kretanje kapitala, kao

naprimjer, poslovanje filijala u inostranstvu.

Rad se sastoji od tri cjeline. U prvom dijelu se predstavlja definicija, karakteristike i

značajspoljne trgovine. Ona predstavlja gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu

roba i usluga s inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih

dobara između zemalja. Također se definišu i principi spoljnotrgovinskog poslovanja.

U drugom dijelu rada pristupa se analizi dokumenata koji se upotrebljavaju u spoljnoj

trgovini i najvažniji od njih jesu: robni dokumenti, uvjerenja o robi, dokumenti o

osiguranju rove i transportni dokumenti. Robni dokumenti su svi vrijednosni papiri koji

se ispostavljaju u vezi sa robom. Robni dokumenti predstavljaju prenosive

papire.Poslovni partneri u spoljnotrgovačkom poslovanju, a često i carinski i drugi

nadležni organi određene zemlje, ponekad zahtijevaju ili propisuju neke službene

potvrde ili uvjerenja o robi koja je predmetom spoljnotrgovinske poslovne transakcije.

Robu također prate dokumenti kao što su ugovor o osiguranju robe i polisa osiguranja.

Transportna dokumenta regulišu otpremu i transport robe i predstavljaju dokaz za

izvoznika o izvršenoj prodaji robe.

U trećem dijelu predstavlja se reguliranje i način izdavanja dokumenata u

spoljnotrgovinskim poslovima u Bosni i Hercegovini. Nakon toga se pristupa

preporukama i zaključcima ovog rada.

1

2. POJAM SPOLJNE TRGOVINE

Vanjska/spoljna trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i

usluga s inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih

dobara između zemalja. U užem smislu vanjska trgovina obuhvata samo promet robe

između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja, pa je predmet vanjskotrgovinske

razmjene samo ona roba koja prelazi državnu granicu, odnosno carinsku crtu jedne ili

više zemalja. U širem smislu vanjska trgovina, uz međunarodnu robnu razmjenu,

obuhvata i razmjena gospodarskih usluga, promet kapitala i ljudi (turizam) i prijenos

vijesti (npr. poštanski promet).1

Prema definiciji, spoljna trgovina predstavlja promet robe i usluga u kome se razmjena

obavlja između subjekata raznih zemalja tako što predmet kupoprodaje prelazi carinsku

liniju i teritoriju zemlje prodavca (izvoz) ili zemlje kupca (uvoz), a koji se obavlja na

osnovu zaključenih pismenih spoljnotrgovinskih ugovora. Ako se ova deinicija spoljne

trgovine raščlani, iz nje proizlazi sljedeće2:

spoljna trgovina se obavlja između subjekata različitih zemalja, od kojih je

jedan u ulozi prodavca (izvoz), a drugi u ulozi kupca (uvoz);

roba, po pravilu, prelazi državnu granicu;

spoljna trgovina se obavlja po određenim zakonima, a interesi učesnika se

izražavaju u uredno zaključenim spoljnotrgovinskim ugovorima.

Pod spoljnom trgovinom podrazumijevamo trgovinu sva ili više preduzeća iz različitih

zemalja povodom uvoza/izvoza robe i usluga ili neke složenije spoljnotrgovinske

poslove, dok međunarodna trgovina uključuje i poslovanje berzi, sajmova, svjetskih

trgovačkih centara, pa čak i plasman kapitala. Međunarodno poslovanje je širi pojam od

međunarodne trgovine i osim nje obuhvata i međunarodno kretanje kapitala, kao

naprimjer, poslovanje filijala u inostranstvu.3

1 Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 7.2 Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., str. 1.3Bjelić, P., Ekonomika međunarodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003., str. 20.

2

2.1. Uloga i značaj spoljne trgovine

Spoljna trgovina omogućava da se na spoljna tržišta plasiraju viškovi i kupe tj. popune

manjkovi u robi, uslugama, novcu, kapitalu, tehnologiji i sl. Spoljna trgovina

omogućava postizanje povoljnijih uslova razmjene (cijena), nego ako se prodaje samo

na domaćem tržištu. Spoljna trgovina dopunjuje asortiman proizvoda i usluga i

omogućuje kvalitetnije zadovoljenje ljudskih potreba – proizvodnih i potrošačkih.

Spoljna trgovina usmjerava proizvođače na primenu svjetskih standarda i kriterijuma u

proizvodnji i na primjenu savremenih tehnologija.4

Uloga i značaj spoljne trgovine ogledaju se u sljedećem5:

ona omogućuje da se na spoljna tržišta plasiraju viškovi i kupe (popune) manjkovi u

robi, uslugama, novcu, kapitalu, tehnologiji i sl. - Spoljna trgovina proizilazi iz

međunarodne podjele rada, a povratno istu obogaćuje i olakšava. Spoljnom

trgovinom ostvaruju se značajni zadaci u okviru nacionalne privrede. Putem

plasmana viškova i uvoza deicitarnih proizvoda – usluga, ona vrši značajne

strukturne promjene u materijalnoj proizvodnji i društvenom proizvodu svake zemlje

dopunjuje asortiman proizvoda i usluga i omogućuje kvalitetnije zadovoljavanje

ljudskih potreba – reprodukcionih i potrošačkih - Spoljna trgovina je korisna i kada

ne dopunjuje potrebe za robom koje uopšte nema, ili je nema dovoljno, i kada se ne

ostvaruje pod neposrednim motivom većeg dohotka (proita). Tada je riječ o dopuni

asortimana. Naime, svaki proizvođač, a posebno trgovac, želi da ponudi kompletan

asortiman određenog proizvoda – usluge. A da bi to postigao i pored toga što ne

proizvodi cijeli asortiman, pomaže mu spoljna trgovina.

omogućuje postizanje povoljnijih uslova razmjene cijena nego ako se prodaje samo

na domaćem tržištu;- Spoljna trgovina se ne svodi samo na plasman viškova i

popunu manjkova u robi i uslugama, kao i kompletiranje asortimana.

4[online] http://tinyurl.com/qctwvw4 [pristup: 25.01.2015.]5Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., str. 4-5.

3

Nju motiviše i zarada na uvoznim i izvoznim poslovima, veća nego da se oni

obavljaju u zemlji. Spoljna trgovina umanjuje produkcione troškove i omogućava

konkurentnost i na uvoznoj i na izvoznoj strani. Još su klasici ekonomije utvrdili da

se jednoj zemlji isplati da izvozi i uvozi određene proizvode čak i u uslovima kada je

na svjetskom tržištu eksploatiše druga zemlja.

usmjerava proizvođače na primjenu svjetskih kriterijuma i standarda vrednovanja

proizvodnje i najsavremenijeg tehnološkog progresa -

Sp

oljnatrgovinastalnoprisiljavadomaćeproizvođačedaseuklopeusvjetskekriterijumei

standardevrednovanjaproizvodnje,kaoiunajsavremenijitehničkiprogress

K

onijesposobandapružikonkurentnucijenu,kvalitet,načinpakovanja,asortimanisličn

o, kojećesvijet prihvatiti, brzoće biti eliminisansasvjetskog

tržišta,pać

emoratiilidaprodajesamouzemljiilidazaključujetzv.bilateralnetrgovinskeiplatnesp

orazumesapojedinimzemljamanaosnovukojihmožeprodavatipoduslovimalošijimo

dsvjetskih.

omogućuje stalnu komunikaciju sa svijetom koja pozitivno utiče na kretanje ljudi i

kapitala, kao i na obuku ljudi - proširivanje znanja i upoznavanje. -

Sp

oljnatrgovinaomogućujestalnukomunikacijusasvijetom,amogućnostimeđunarodn

ogsaobraćajaizmeđuljudi,preduzećaidržavasvakodnevnoseproširuju.Saobraćajnas

redstvasestalnoosavremenjuju.Nekadajetrebalonekolikodana,paimjeseci,daseuspo

stavikontaktizmeđukupcaiprodavca,adanassetomožeobavitiusvakodobaiautomats

ki,puteminterneta,telefaksa,videokonferencijeilisatelitsketelevizije.

upoznavanje kultura i običaja drugih naroda i zemalja.

Značaj spoljne trgovine za razvoje različit je u svakoj pojedinačnoj zemlji. On zavisi od

stepena razvoja privrede, njene privredne strukture, veličine nacionalnog tržišta,

privrednih kretanja u svjetskoj privredi i svjetskoj tržištu, kao i ekonomske politike

4

određene zemlje. Povoljna privredna struktura i opća razvijenost privrede smanjuju

zavisnost zemlje od uvoza, a povećavaju zavisnost zemlje od izvoza.6

2.2. Principi spoljnotrgovinskog poslovanja

Principi spoljnotrgovinskog poslovanja predstavljaju određena ponašanja subjekata koji

obavljaju spoljnotrgovinske poslove. Oni proizilaze iz pomenute misije i odgovornosti

preduzeća, samo su konkretniji. Ta pravila moraju odražavati obostrane interese

subjekata koji zaključuju spoljnotrgovinske poslove. Pored toga, moraju garantovati

kvalitetno obavljanje tih poslova i njihovu sigurnost kako bi se izbjegli veliki

nepredviđeni rizici koji su mogući u spoljnotrgovinskom poslovanju, ukoliko se

preventivno ne preduzmu adekvatne mjere i aktivnosti.7

Suštinski principi spoljnotrgovinskog poslovanja su8:

Poslovni i proizvodnis tandardi,

ekonomski interes,

sigurnost posla,

zaštita poslovne tajne,

nemonopolsko ponašanje i sprečavanje nelojalne utakmice (konkurencije).

Poslovni i proizvodni standardi predstavljaju prvi princip spoljnotrgovinskog

poslovanja. Sistem upravljanja kvalitetom je način da se poboljša kvalitet proizvoda,

usluge kao i kvalitet funkcioniranja cijele organizacije. Cilj svega toga jeste da se

poboljša način rada, ubrza vrijeme izrade i smanje troškovi, a poveća profit.9 Kontrola

kvalitete proces je mjerenja i usporedbe kvalitete performansi s postavljenim

standardima, te po potrebi njihova korekcija i usklađivanje s ciljem zadovoljavanja

potreba i zahtjeva kupaca.10 Bazični standardi su standardi serije ISO 9000 koji imaju za

6Unković, M., Međunarodna ekonomija, Univerzitet Singidnunum, Beograd, 2010., str. 163.7Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., str. 4-5.8Unković, M., Međunardona ekonomija, Univerzitet Singidnunum, Beograd, 2010., str. 67.9 Klarić, S., Pobrić, S.,Upravljanje kvalitetom, Mašinski fakultet, Mostar, 2009., str.13.10 Buble M., Klepić Z., Menadžment malih poduzeća, Ekonomski fakultet Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2009., str. 208.

5

cilj da pomognu organizacijama da uspostave efektivne sisteme menadžmenta

kvalitetom.

Ovoj seriji pripadaju sljedeći standardi: ISO 9000, ISO 9001 i ISO 9004. ISO 9000

(Osnove i rječnik) opisuje osnove sistema menadžmenta kvalitetom i utvđuje potrebnu

terminologiju. ISO 9001 (Zahtjevi za sistem menadžmenta kvalitetom) teži da primijeni

principe menadžmenta kroz PDCA ciklus (planiraj-uradi-provjeri-djeluj) i time osposobi

organizaciju da isporučuje proizvode koji su u skladu sa zahjtevima kupaca i aktuelnih

zakonskih propisa. Prema zahtjevima ovog standarda vrši se certifikacija efektivnosti

sistema menadžmenta kvalitetom.11

Ekonomski interes predstavlja jedan od motiva spoljne trgovine. Spoljnotrgovinska

preduzeća i društva rukovode se, pri obavljanju spoljnotrgovinskih poslova, sticanjem

proita. Imajući u vidu uslove zaključivanja i obavljanja određenog spoljnotrgovinskog

posla, spoljnotrgovinska preduzeća i društva sastavljaju spoljnotrgovinske kalkulacije,

kako bi većom produktivnošću rada i nižim troškovima smanjila cijenu i postigla

konkurentnost u spoljnoj trgovini. Time se stvaraju pogodni uslovi za rentabilne

spoljnotrgovinske poslove, za povećanje proita i izbegavanje eventualnih gubitaka.12

Sigurnost posla. Ni najatraktivniji spoljnotrgovinski posao (sa visokim profitom) ne

znači mnogo ako roba ne stigne do odredišta ili se, pak, posao ne naplati. Zato je pravilo

da se svi poslovi u spoljnoj trgovini osiguravaju bilo adekvatnim bankarskim

garancijama, bilo hipotekom, bilo osiguranjem kod odgovarajućih osiguravajućih

društava u zemlji ili u inostranstvu. Rizici u spoljnoj trgovini mogu se podijeliti na

komercijalne i nekomercijalne rizike.13

Poslovna tajna je u osnovi intelektualna svojina privrednog društva, čiji se domen

utvrđuje autonomnim aktima svakog konkretnog privrednog društva. U svakom slučaju,

poslovnu tajnu u smislu Zakona o privrednim društvima čine informacije o privrednom

11 Buble M., Klepić Z., Menadžment malih poduzeća, Ekonomski fakultet Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2009., str. 212.12Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., str. 14.13 Ibidem, str. 15.

6

društvu za koje je očigledno da bi prouzrokovale ,,znatnu štetu” privrednom društvu ako

dođu u posed trećih lica.

Poslovna tajna je podatak koji može imati ekonomsku vrijednost zato što nije opšte

poznat, niti je lako dostupan trećim licima koja bi njegovim korišćenjem ili

saopštavanjem mogla ostvariti ekonomsku vrijednost.14

Nemonopolsko ponašanje i sprečavanje nelojalne utakmice. Monopoli su džinovska

preduzeća koja presudno utiĉu na ponudu ili tražnju i formiranje cijena u svojoj

delatnosti. Oni raspolažu ogromnom privrednom snagom i imaju svoje “ćerke” i

“unuke” u mnogim zemljama, a nazivaju se transnacionalne i multinacionalne

kompanije. Transnacionalne kompanije su vlasništvo jedne zemlje i imaju filijale u više

zemalja, dok su multinacionalne kompanije vlasništvo više zemalja. Ove kompanije

pružaju prednosti zemljama kojima pripadaju, na primer, ubrzan razvoj, visoke zarade,

profit i sl, ali zato imaju negativan uticaj na potrošaĉe, budući da određuju visoke cijene

svojih proizvoda, ĉesto i iznad kupovne moći potrošača.Upravo je nepovoljan uticaj

monopola na potrošače i uslovio da se monopoli u mnogim zemljama zakonski ograniĉe

(pa i zabranjuju) i kontrolišu.

Prvi antimonopolski zakon je donet u SAD-u. Prema ovom zakonu, u proizvodnji i

drugoj djelatnosti postoji monopol ukoliko četiri ili manje firmi kontrolišu više od 50%

proizvodnje ili druge djelatnosti. Svrha tog zakona bila je da se stimuliše konkurencija,

obaraju cijene i otklanjaju druge slabosti monopola. Slični zakoni kasnije su usvojeni u

Evropskoj uniji i mnogim drugim zemljama.15

Nelojalna konkurencija (nepoštena tržišna utakmica) je svaka radnja poslovnog subjekta

učinjena u poslovnom nadmetanju koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom

se nanosi ili se potencijalno može naneti šteta konkurentu, potrošačima ili opštem

društvenom interesu. To je je radnja trgovca usmerena protiv drugog trgovca kojom se

krše kodeksi poslovnog morala.16

14 [online] http://sr.wikipedia.org/sr-el/Poslovna_tajna [pristup: 25.01.2015.]15Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., str. 16.16 [online] http://sr.wikipedia.org/wiki/Nelojalna_konkurencija [pristup: 25.01.2015.]

7

3. DOKUMENTI U SPOLJNOTRGOVINSKOM POSLOVANJU

U izvršavanju spoljnotrgovinskih poslova neizbježno se javljaju brojni dokumenti koje

formiraju učesnici spoljnotrgovinskog posla ili institucije angažovane u izvršavanju

spoljnotrgovinskog posla.Neophodan uslov, uspješnog obavljanja izvoznog (uvoznog)

posla, jeste dobro poznavanje robnih dokumenata. Izvoznik i uvoznik, tokom realizacije

spoljnotrgovinskog posla, kontakt sa robom ostvaruju isključivo posredstvom

dokumenata. Iz dokumenata se vidi: kada je roba otpremljena, kada je ocarinjena, kako

je osigurana, koje vlasnik nad robom, da li je isporučeno na ugovoreni način i sa

ugovorenim kvalitetom itd. Za izvoznika je, vrlo često naplat avezana za propisno

prezentiranja dokumenta o isporuci robe. Obavezu izdavanja ili pribavljanja jednog

broja dokumenata neophodnih pri realizaciji spoljnotrgovinskog posla, ima izvoznik ili

uvoznik. Važnost ove dokumentacije se ogleda u tome što ona:

Omogućujevanjskutrgovinu

Reguliravanjskutrgovinu

Preduvjetzaplaćanje

Pravna podjela poslovnih isprava u spoljnotrgovinskom poslovanju izgleda ovako17:

Isprave kojima se dokazuje vlasništvo (na donositelja)

Nalozi (po naredbi)

Rekta papiri (na ime)

Osnovna podjela dokumenata u spoljnotrgovinskom poslovanju izvršena je na:

Robni dokumenti;

Uvjerenja o robi;

Dokumenti o osiguranju robe;

17Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2013., str. 34.

8

Transportni dokumenti

3.1. Robni dokumenti

Svi dokumenti u spoljnotrgovinskom poslovanju čine vrijednosne papire. Vrijednosni

papiri (engl. securities, njem. Wertpapiere) su pisane isprave iz kojih proizlaze neka

prava koja, u pravilu, bez sačinjenja pisane isprave ne mogu nastati, bez prijenosa tog

papira ne mogu biti prenijeta, a bez predaje papira dužniku ostvarena. Ovako čvrsta

povezanost između papira i prava koje iz njega proizlazi naziva se načelo inkorporacije

prava u papir. Vrijednosni papiri prema vrsti prava koja iz njih proizlaze dijele se na

korporacijske, stvarnopravne (s podvrstom tradicionalnih) i obligacijske.18

Vrijednosni papiri se mogu podijeliti na robne, novčane i finansijske dokumente. Robni

dokumenti su svi vrijednosni papiri koji se ispostavljaju u vezi sa robom.Robni

dokumenti predstavljaju prenosive papire. To su vrijednosni papiri kojine donose dobit

kao ni polica transportnog osiguranja.19

Trgovačka faktura.Trgovačka faktura je osnovna je robna isprava koju pri isporuci robe

ili nakon pružene usluge izdaje prodavatelj, naslovljava se na kupca i poziva ga da plati

isporučenu robu odnosno učinjenu uslugu.20 To je isprava koju vjerovnik šalje dužniku

radi podmirenja protuvrijednosti isporučene robe ili učinjene usluge.21Svaka trgovačka

faktura treba da sadrži sljedeće elemente:

Datum izdavanja i broj ugovora na koji se faktura odnosi Količinu robe Opis i karakteristike robe Jediničnu cijenu izraženu u dogovorenoj valuti i jedinici mjere Ukupnu vrijednost robe u dogovorenoj valuti Broj profakture koju je kupac prethodno odobrio Naziv mjesta otpreme i oznaku transportnog sredstva kojim će roba biti

otpremljena Paritet u skladu sa dogovorenim odredbama Incoterms

18[online] http://limun.hr/main.aspx?id=23054[pristup: 28.01.2015.]19Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 150.20Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2013., str. 38.21Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema,Zagreb, 1994., str. 151.

9

Instrukcije za plaćanje robe

Fakturu ispostavlja prodavatelj, izvoznik ili proizvođač, odnosno izvršitelj neke

gospodarske usluge. Faktura je osnovni robni dokument kojim se potvrđuje pravo

vlasništva mad kupljenom i plaćenom robom i nućan je u svim fazama trgovačkog

posla. Ujedno služi i kao temeljna knjigovodstvena isprava. Kupac ima pravo

reklamacije fakture u roku koji je u njoj obično naznačen. Ako to ne učini, smatra se da

je prihvatio uvjete fakture i da je obavezan platiti fakturni iznos u ugovorenom roku.22

Proforma faktura.Proforma sadrži sve elemente trgovačke fakture, ali je neobavezujuća

jer navedena cijena nije cijena isporučene robe niti predstavlja bilo čiju obavezu

plaćanja. Ovakva faktura se ponekad prilaže neobaveznoj ili obaveznoj ponudi prodavca

ili se dostavlja kupcu na njegov zahtjev da bi mogao da izradi pretkalkulaciju, dobije

izvoznu dozvolu, pribavi devizna sredstva, itd. Ako kupac prihvati proforma fakturu u

roku njene važnosti ona dobija značenje kupoprodajnog ugovora.23 Proforma je zapravo

ponuda izdavatelja, bilo da se izdaje samostalno ili kao prilog pismenoj ponudi. Ona

sadrži sve elemente kao i standardna trgovačka faktura, a osim tih elemenata i dodatne

klauzule ka npr: način plaćanja, opseg i vrstu osiguranja protiv odreženih rizika, rok

isporuke i sl. Ako primatelj prihvati proforma fakturu u roku njezine važnosti, ona ima

važnost kupoprodajnog ugovora.24

Pretfaktura.Pretfaktura je dokument koji izdaje prodavac zainteresovanom kupcu za

robu koju kupac odabere, ali je može preuzeti tek pošto dokaže da je odabranu robu

platio. Pretfaktura služi pri prodaji robe koja je podložna gubicima u toku transporta.

Budući da se pretfaktura ispostavlja za onu količinu robe koja se ukrca u luci ukrcaja,

ona ne može biti osnova za plaćanje robe, nego služi kao dokumet kojim se dokazuje o

kakvoj robi je riječ, koliko je te robe ukrcano u mjestu otpreme, kome je roba upućena,

ko će je platiti i sl.25

22Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 152.23[online] http://tinyurl.com/pjxsdq7 [pristup: 28.01.2015.]24Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 153.25Ibidem, str. 153.

10

Konzularna faktura.Konzularna faktura predstavlja detaljnu izjavu o poslatoj robi koja

je ovjerena u konzulatu određene zemlje. Pojedine zemlje koje dodatno kontrolišu uvoz

robe zahtjevaju ovu fakturu.26Potpisuje ju konzularni predstavnik zemlje uvoznice

mjerodavan za zemlju prodavatelja. Potvrđuje da je predmetna roba podrijetlom iz

navedene zemlje i da je navedena cijena stvarna tržišna cijena predmetne robe.27 Takva

faktura potrebna u zemljama u kojima se varina na uvoznu robu naplaćuje po vrijednosti

fakturirane robe odnosno carina „ad-valorem“. Konzularna faktura ispostavlja se na

posebnom obrascu koji ima svaku konzulat. Ovom fakturom izbjegava se mogućnost da

prodavatelj – izvoznik iz zemlje izvoza ispostavi fakturu na manju vrijednost od stvarne

vrijednosti robe i da uvoznik ne plati puni iznos carinskih postrojbi za stvarnu vrijednost

uvozne robe.28

Carinska faktura.Carinska faktura je identična trgovačkoj fakturi. Naziv carinska ima

zbog činjenice da ovu fakturu ovjerava carinarnice prilikom naplate carinskih dažbina

pri uvozu robe. U carinsku faktutu se još unosi i izjava prodavca da roba koja se uvozi u

potpunosti odgovara propisima o kvalitetu zemlje uvoza, i da ne sadrži štetne sastojke

čiji je uvoz u odnosnu zemlju zabranjen.29

Specifikacija robe.Specifikacija robe je dokument izdaje prodavac i sadrži opis

proizvoda koji je predmet kupoprodaje: dužina, širina, debljina, broj komada,

pojedinačna i ukupna zapremina robe i broj paleta/kontejnera. Ovaj dokument je

posebno važan za kupca jer se na osnovu njega utvrđuje da li je ispoštovan ugovor.

Takođe, na osnovu ovog dokumenta ugovorne strane ugovaraju prevoz robe (s obzirom

na to da sadrži bitne elemente za određivanje načina transporta).30Služi kao prilog

trgovačkoj fakturi i kupoprodajnom ugovoru. Specifikacija nesmije biti predetaljna jer je

moguće da je banka odbije i korisna je pri carinjenju robe.31

26[online] http://www.dhl.rs/sr/express/shipping/customs_support/customs_glossary.html [pristup: 28.01.2015.]27[online] http://web.efzg.hr/dok/TRG/MP-Seminari%207.pdf [pristup: 28.01.2015.]28Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 154.29[online] http://tinyurl.com/pjxsdq7 [pristup: 28.01.2015.]30[online] http://www.infogo.biz/trgovacka-dokumenta.html [pristup: 28.01.2015.]31Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2013., str. 38.

11

Lista pakiranja. Lista pakiranja je popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže po

brojevima, težini i oznakama koje se na njima nalaze upisane. Sadržaj svake jedinice

pakiranja je opisan i mora biti usklađen sa specifikacijom robe. Ona se prilaže

trgovačkoj fakturi da bi se brzo i uspješno utvrdio sadržaj svakog pojedinačnog koleta,

pri carinjenju, te omogući uspješna kontrola pri primitku robe.32

Skladišnica. Skladišnica je dokument koji dokazuje da je roba smještena u određeno

skladište. U njoj je upisana količina, kvalitet i ime vlasnika. Zbog toga je često nazivaju

i vlasnički list. Sladišnica ima dva dijela: priznanica – da je roba uskladištena i

založnica. Založnica se može indosirati na novog vlasnika robe nakon sklapanja posla

na berzi. Takođe se na osnovu nje kao znaka zaloga robe mogu dobiti bankarski

zajmovi.33

3.2. Uvjerenja o robi

Poslovni partneri u spoljnotrgovačkom poslovanju, a često i carinski i drugi nadležni

organi oređene zemlje, ponekad zahtijevaju ili propisuju neke službene potvrde ili

uvjerenja o robi koja je predmetom spoljnotrgovinske poslovne transakcije. Svrha je

takvih uvjerenja različita, da se dokaže porijeklo robe, o kakvom je spoljnotrgovinskom

poslu riječ, koja je krajnja namjena robe koja se uvozi ili izvozi, kakvo je zdravstveno

stanje robe, kakva je kvaliteta robe i sl.

Najznačajnija uvjerenja jesu:

Uvjerenje o porijeklu robe Uvjerenje o direktnojpošiljci Uvjerenjeo krajnjojnamjeni robe Sanitarno i veterinarsko uvjerenje Uvjerenje o kvaliteti robe

32Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 157.33Unković, M., Milosavljević, M., Stanišić, L., Savremeno berzansko i elektronsko poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010., str.37.

12

Uvjerenje o porijeklu robe.Uvjerenje o porijeklu robe je specifična isprava koju, na

zahtjev izvoznika, daju nadležne institucije na propisanom obrascu, i kojom se potvrđuje

da je naznačenaroba poreklom iz zemlje izvoza. Zemlje uvoznice propisuju zahtjev za

ovim uvjerenjem ukoliko se radi o uvozu proizvoda na koji se primjenjuju posebni

režimi uvoza. Uvjerenje o porijeklu robe se pojavljuje i kada je od značaja geografsko

porijeklo robe.34 Ovo uvjerenje izdaje nadležna ustanova u zemlji izvoza i njom se

potvrđuje da je roba, naznačena u tom uvjerenju, porijeklom iz zemlje izvoza. To znači

da roba može biti proizvedena i od uvoznih dijeloba, ali gotov proizvod mora porpadati

pod drugi tarifni broj carinske tarife, tj. mora biti novi proizvod.35

Uvjerenje o direktnoj pošiljci.Pravilo direktnog transporta robe sa porijeklom jedan je

od ključnih uslova za pravilnu primjenu svih sporazuma o slobodnoj trgovini. Proizvodi

sa porijeklom moraju biti direktno transportovani između strana ugovornica u pitanju,

odnosno mogu se, kao jedinstvena pošiljka, kretati preko teritorija drugih zemalja,

pretovariti ili privremeno uskladištiti na tim teritorijama pod uslovom da roba ostane

pod carinskim nadzorom zemlje tranzita ili skladištenja i da se ne podrvgava drugim

postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kog drugog postupka namijenjenog

njenom očuvanju u dobrom stanju. Jedan od dokaza koji se može koristiti u svrhu

utvrđivanja ispunjenosti uslova direktnog transporta jeste potvrda/uvjerenje koje izdaju

carinski organi zemlje tranzita.36Isprava koju na zahtjev kupca pribavlja izvoznik, a

kojom carinske vlasti neke zemlje potvrđuje da je roba prevezena kao izravna pošiljka,

da je stalno bila pod carinskim nadzorom i da na njoj nije obavljena nikakva dodatna

dorada, prerada ili obrada. Cilj jeste smanjiti mogućnost kupnje robe od reeksportera.37

Uvjerenje o krajnjoj namjeni robe.Izvoznik ili zemlja iz koje se izvozi određena roba

može od uvoznika zahtjevati uverenje o krajnjoj namjeni robe kao potvrdu da će se roba

koristiti u zemlji kupca, i da roba nije za dalju prodaju u trećoj zemlji.

34[online] http://tinyurl.com/pjxsdq7 [pristup: 28.01.2015.]35Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 157.36[online] http://www.upravacarina.rs/lat/Zakoni/DirektnaPo%C5%A1iljka.pdf [pristup: 28.01.2015.]37Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2013., str. 45.

13

Prodavac se ovako štiti od konkurencijesopstvene robe koju bu kupac mogao ponuditi

(reeksportovati) na već osvojenomtržištu po damping cijeni, ili bi je mogao

reeksportovati na nova tržišta po višim cijenama.38 To je dokument koji izvoznik ili

zemlja iz koje se roba izvozi zahtijeva od uvznika ili dobavljača kao potvrdu da će se

roba koristiti isključivo u zemlji kupca. Takvim uvjerenjem izvoznik želi spriječiti

reeksport njegove robe odnosno moguću konkurenciju s vlastitom robom.39

Sanitarno i veterinarsko uvjerenje. Sanitarnim uverenjem se potvrđuje da je određeni

proizvod proizveden po važećim sanitarnim normama i da ne sadrži sastojke koji mogu

biti štetni po ljudsko zdravlje. Uglavnom su u pitanju prehrambeni proizvodi i pića,

sredstva za pranje i održavanje čistoće, kozmetički proizvodi, itd. Sanitarni pregledi se

često obavljaju na graničnim prelazima.Veterinarskim uverenjem se potvrđuje da

stočarski proizvodi, proizvodi od divljači i ribe, kao i žive životinje ne sadrže sastojke

koji mogu biti štetni za zdravlje ljudi i životinja, odnosno da potiču iz područja u kojima

u proteklom razdoblju nije bilo epidemije zaraznih stočnih bolesti (salmonela, slinavka,

trihinela, i sl.). Ovi proizvodi podliježu veterinarskoj kontroli na graničnom prelazu, i to

prije carinjenja robe.40

Uvjerenje o kvaliteti robe.Isprava koju izdaje organizacija registrirana za kontrolu

kvalitete i kvantitete robe potvrđujući da je pregledala robu i navodeći rezultate do kojih

je analizom došla (često uvjet u plaćanju po akreditivu).41 To je dokument kojim se

potvrđuje da su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, te njihove prerađevine

propisane kvalitete odnosno osobina koje se zahtijevaju u spoljnotrgovačkom prometu

takvim proizvodima. Izdaje se neovisno o sanitavnom ili veterinarskom uvjerenju i to na

posebnom obrascu što ga propisuje i izdaje tržišni inspektorat ili ovlaštena preduzeća za

kontrolu kvalitete i kvantitete robe u spoljnotrgovačkom poslovanju.42

38[online] http://tinyurl.com/pjxsdq7 [pristup: 28.01.2015.]39Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 159.40[online] http://tinyurl.com/pjxsdq7 [pristup: 28.01.2015.]41Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2013., str. 48.42Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 160.

14

3.3. Dokumenti o osiguranju robe

Osiguranje jeste privredna djelatnost čiji je osnovni zadatak zaštita od rizika koji

ispunjava osiguravač(osiguravajuća kompanija), stvarajući fondove i dovoljno veliku

zajednicu osiguranika (lica koja se osiguravaju), kako bi bez problema mogao u svakom

trenutku isplatiti osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu za nastalu štetu.43Osiguranje

se javlja na osnovu ostvarivanja nekog uslovnog događaja poput: požara, krađe,

automobilske nesreće, rizika smrti, ozljede, onesposobljenja itd. Prikupljanje štednje

pojedinca i transformacije iste u sektor sa deficitom osiguravajuća društva postaju

značajan opskrbljivač kapitala za brojna tržišta.44 U spoljnotrgovinskom poslovanju

potrebno je osigurati robu prilikom transporta, prodaje ili naplate pa tako postoje

dokumenti o osiguranju robe.

Ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju (engl. the insurance contract) jedan je od

najznačajnijih i najsloženijih ugovora svakodnevnog pravnog prometa i života. Iako

ovaj ugovor ima dodirnih tačaka sa drugim vrstama ugovora, vremenom je dobijao novi

oblik i izdvojio se od ostalih ugovora.45 Bilo da je riječ o dobrovoljnom ili obaveznom

osiguranju, ugovor predstavlja neophodnost u definisanju odnosa osiguranja. Ponudu u

ovom slučaju najčešće daje mogući osiguranik, dok ugovor stvara obaveze za obje

ugovorne strane - osiguranik se obavezuje da plaća premiju osiguranja, a osiguravač da

snosi posljedice ostvarenja rizika u vidu isplate naknade odnosno ugovorene svote

osiguraniku ili trećem licu.46Ugovor o osiguranju je onaj ugovor kojim se osiguravač

obavezuje da će osiguraniku nadoknaditi nastalu štetu ili isplatiti ugovorom predviđeni

novčani iznos za naznačene štete, a osiguranik se obavezuje da osiguravaču redovno

plaća utvrđene iznose premije osiguranja.47

43Bogdanović, M., Šestović, L., Ekonomija od A do Z, Beogradska otvorena škola i DOSIJE, Beograd, 2002., str. 84.44Kešetović, I., Monetarne finansije, CPA d.o.o., Sarajevo, 2007., str. 134.45Šulejić, P., Pravo osiguranja, peto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Dosije, Beograd, 2005., str. 26.46[online] http://tinyurl.com/k5hkybc [pristup: 29.01.2015.]47Kostadinović, D., Osnove privrednog prava, drugo imenjeno i dopunjeno izdanje, univerzitet Beograd, Beograd, 2006., str. 59.

15

U spoljnotrgovinskom poslovanju generalnim ugovorom osiguravatelj se obavezuje da

će, pod određenim uslovima i uz određenu cijenu navedenu u udgovoru, osigurati sve

pošiljke osiguranika u određenom vremenskom razdoblju ili do ispunjenja određenoga

unaprijed dogovorenog iznosa osiguranja.48

Polisa osiguranja.Polisa osiguranja (engl. insurance policy) je osnovna pismena isprava

koja prati posao osiguranja, određujući dužnosti i obaveze učesnika. Pojavljuje se u

različitim svojstvima, a u izvjesnim slučajevima predstavlja formu ugovora o

osiguranju, tj. formu kao bitan element pravnog posla. Ona redovno prati ugovor o

osiguranju i predstavlja najvažnije dokazno sredstvo za obje ugovorne strane, pošto

sadrži najvažnije elemente zaključenog ugovora.49oblik police. Postoji više vrsta polisa

osiguranja:

1. Polisanaime – je polisa u kojoj je osiguranikpoimeničnooznačen

2. Polisaponaredbi – u njoj se

osiguranikodređujeponaredbiugovarateljaosiguranjailiosiguranika

3. Polisanadonositelja – osiguranik je osoba koja podnosi polisu osiguratelju

Polisa za račun koga se tiče – je polisa za račun treće neodređene osobe;

ispostavlja se u okolnostima kada u trenutku sklapanja UOS-a ne zna se koja

će osoba imati interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupa

osiguranog slučaja; tretira se kaopolisanadonositelja.

U transportnom osiguranju poznate su50:

Generalna polisa – ispostavlja se kad su i osguravatelj i osiguranik u stalnoj

poslovnoj vezi, zbog toga što osiguranik, gotovo svakodnevno, otprema velike

količine robe, pa ugovor o osiguranju, odnosno polisa obuhvaća sve otpremne

pošiljke za određeno vremensko razdoblje. Ovom polisom mođe se koristiti i

osiguratelj koji stalno uvozi određene robe na ugovorenu paritetu pri kojem sam

mora osigurati robu koju je kupio.

48Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 162.49[online] http://sr.wikipedia.org/sr/Ugovor_o_osiguranju#Polisa_osiguranja [pristup: 29.01.2015.]50Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994., str. 164.

16

Pojedinačna polisa – kao dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju, izdaje se

kad osiguranik I osiguravatelj nisu u stalnim poslovnim odnosima, odnosno ako

do sklapanja ugovora o osiguranju dolazi povremeno.

Englesko pomorska polisa – služi za osiguranje međunarodnoga pomorskog

karga. Ovom polisom koriste se osiguratelji vezani za londonsko tržište, odnosno

kad to traže uvjeti kupoprodaje ili ugovaratelja osiguranja.

3.4. Transportni dokumenti

Transportna dokumenta regulišu otpremu i transport robe i predstavljaju dokaz za

izvoznika o izvršenoj prodaji robe. Druga važna uloga ovih dokumenata odnosi se na

prenos rizika u onim poslovima kod kojih je ugovorom ili odgovarajućom Incoterms

klauzulom to predviđeno.Prilikom carinjena robe transportna dokumenta se moraju

staviti na uvid carinskim organima.

Najvažniji transportni dokumenti jesu:

Pomorska teretnica (konosman)

Teretni listovi

Špediterske potvrde

Pomorska teretnica (konosman).Konosman (teretnica) je isprava koju brodar izdaje

krcatelju na osnovu ugovora o prevozu robe pomorskim putem ili unutrašnjim vodenim

putevima i u kojoj potvrđuje da je primio na prevoz robu koja je u njoj označena, radi

prevoza na određenoj relaciji i izdavanja u luci opredeljenja njenom zakonitom

imaocu.Izdavanje konosmana je obaveza brodara, ali samo pod uslovom da je to

zahtijevao krcatelj. Praktično to u njegovo ime čini brodarski agent ili zapovjednik

broda. Redovno se izdaje kod pomorskog vozarskog ugovora (ugovor o prevozu

pojedinačnih pošiljki), gdje služi kao dokaz o zaključenom ugovoru o prevozu i

njegovoj sadržini, dok se kod tzv. pomorskog brodarskog ugovora, rjeđe izdaje.

17

To je zato što u ovom slučaju ugovorne strane, za razliku od vozarskog ugovora,

zaključuju ugovor u pisanom obliku, te nije potrebno izdavanje teretnice kao dokaznog

sredstva o postojanju istog. Ipak i kod brodarskog ugovora, konosman može da ima

značaj dokaza o prijemu robe na prevoz, a posebno je u ovom slučaju značajna funkcija

konosmana kao hartije od vrijednosti.51

Teretni list je isprava kojom se potvrđuje da je zaključen ugovor o prijevozu robe,

odnosno tereta. Koristi se u svim granama prijevoza - kopnenom, pomorskom, zračnom

i mješovitom (multimodalnom) prijevozu. U početku je teretni list imao samo nekoliko

osnovnih podataka i nije prelazio obim od jednog lista papira. Teretni list (en.

consignment note, waybill; fr. la lettre de voiture; njem. der Frachtbrief; šp. la carta de

porte; it. lettera di trasporto) je, općenito, isprava kojom se potvrđuje da je zaključen

ugovor o prijevozu. Teretni list ne predstavlja ugovor o prijevozu tako da u slučaju da

on nije izdan, postojanje ugovora može se (i mora) dokazivati drugim sredstvima. Kada

je izdan, teretni list je dokaz ne samo o postojanju nego i o sadržaju ugovora o

prijevozu.52 Postoje tri vrste tovarnih listova53:

1. Kamionskitovarni list (CMR) - Ovajdokumentizdajeprevoznik i predstavlja

dokument koji služi kao dokaz da je roba primljena na prevoz. U ovom

dokumentu prevoznik se obavezuje da će prevesti robu i uredno je predati

primaocu. CMR se izdaje u tri istovjetnaprimjerkaodkojihjedan ide pošiljaocu,

drugipratirobu do primaoca a trećizadržavaprevoznik.

2. Željezničkitovarni list (CIM) - Služikaodokaz da je

robaprimljenanaprevozuzobavezu da se robaprevezeiurednopredaprimaocu.

Zaprevoz robe u međunarodnomželjezničkomsaobraćajuupotrebljavaju se:

Tovarnilistovikojisupredviđenijednoobraznimpravilima o

međunarodnomprevozurobaželeznicama (CIM)

Tovarnilistovikojisupredviđenisporazumom

51[online] http://sh.wikipedia.org/wiki/Konosman [pristup: 29.01.2015.]52Kumpan, A., Marin, J., Teretni list u kopnenom, pomorskom i zračnom prijevozu, Poredbeno pomorsko pravo, Zagreb, 2009., str. 57-58.53[online] http://www.infogo.biz/transportna-dokumenta.html [pristup: 29.01.2015.]

18

Špediterska potvrda - Potvrdu izdaje špediter samo ukoliko to izvoznik zahtjeva.

Špediterskom potvrdom on potvrđuje izvozniku da je sadržaj robe, njenu težinu i druge

njene karakteristike primio u dobrom stanju, sa obavezom da robu stavi na raspolaganje

primaocu (uvozniku). Da biste izvezli svoj proizvod na strano tržite, pored novčanih

sredstava, potreban vam je i značajan utrošak vremena i to u prosjeku od 89 dana. U

izvoznom poslu špedicija i transport predstavljaju aktivnosti koje najduže traju (u

prosjeku 29 dana). Vremensko trajanje aktivnosti carinjenja robe je oko 26 dana, a ako

se tu uključi i vrijeme smeštaja robe u carinska skladišta vremenski period se produžava

za 11 dana. Na usluge izvoznika preduzeće treba da čeka oko 16 dana, dok osiguranje

robe namijenjene izvozu traje 7 dana.

4. REGULISANJE SPOLJNOTRGOVINSKOG POSLOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Spoljnotrgovinsko poslovanje u Bosni i Hercegovini regulisano je Zakonom o

vanjskotrgovinskoj politici, koji je zasnovan je na Ustavu Bosne i Hercegovine i

određuje nadležnosti države u vanjskotrgovinskoj politici. Vanjskotrgovinsku politiku

utvrđuju organi Bosne i Hercegovine u suradnji sa nadležnim organima entiteta.

Unilateralne mjere i sporazumi u domenu vanjske trgovine sa trećim zemljama su u

nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Entiteti su dužni osigurati ispunjavanje

obaveza iz ovog zakona i ne mogu donositi mjere koje bi mogle ugroziti postizanje

ciljeva ovog zakona. Vijeće ministara može zabraniti ili ograničiti uvoz, izvoz ili tranzit

određenih roba da bi se spriječilo ugrožavanje okoline, ljudskih života i zdravlja, zaštite

nacionalnih bogatstava i zaštite industrijske svojine.

U BiH postoji vanjskotrgovniska komora BiH koja kao zastupnik interesa svojih

članica u zemlji i inostranstvu. Svoje usluge i aktivnosti je uskladila sa iskazanim

interesima i potrebama privrednika i zahtjevima tržišta. Komora pruža usluge osiguranja

poslovnih informacija, zastupanja interesa članica pred nadležnim državnim organima

putem asocijativnog udruživanja članica, organizacije promocija i prezentacijai sl.

19

Također postoji BHEPA Agencija za promociju izvoza Bosne i Hercegovine koja

djeluje u okviru Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, a

osnovana je u martu 2008. godine s ciljem jačanja kapaciteta BiH na polju promocije

izvoza.BHEPA je posvećena pružanju pomoći svim BiH kompanijama u nastojanju da

razviju i proširei izvozna tržišta promoviranjem proizvoda i mogućnosti zemlje na

međunarodnoj razini.Misija je pomoći tvrtkama graditi i razvijati brand i imidž, dok

posluju u inozemstvu.U postizanju tih ciljeva agencija pomaže kompanijama u BiH kroz

pružanje podrške i pomoći koja im je potrebna za vrijeme posjete i / ili izlaganja na

sajmovima diljem svijeta i pružanje informacija o tržištu (opći, sektor, carinske i sl.) na

izvoznim tržištima.54

Slika 1. Prikaz javne dokumentacije koje izdaje VTK BiH

Izvor: [online] http://komorabih.ba/javni-dokumenti/ [pristup: 29.01.2015.]

54Izvor: [online] http://komorabih.ba [pristup: 29.01.2015.]

20

U okviru usluga koje pruža VTK, Sektor za javne dokumente izdaje slijedeće

dokumente:

potvrde o porijeklu robe,

prijedlog odluke za unutarnju i vanjsku obradu,

potvrde za oslobađanje od plaćanja carine po posebnim uvjetima,

potvrdu o porijeklu za javne nabavke,

ovjeru ugovora za izvođenje radova u SR Njemačkoj (detašmani),

ovjeru pozivnih pisama za zemlje Šengena,

ovjeru ugovora, licenci, faktura, i druge ovjere kao i

izdavanje drugih dokumenata preme zahtjevu korisnika sukladno ovlastima

Komore.

4.1. EUR 1 OBRAZAC

EUR 1 obrazac o podrijetlu robe jest preferencijalni dokument za robu koja je

proizvedena u EU. Pravo na preferenciju može biti važno prilikom izračuna uvozne

carine koju je primatelj robe dužan platiti. EUR1 ispunjava pošiljatelj prema važećim

standardima, a ovjerava izlazna carina.

Potvrda o podrijetlu robe je važeća samo za robu unutar European Economic Area

(EEA) i slijedećih zemalja: Egipat, Alžir, Izrael, Jordan, države Ex- Jugoslavije (Bosna i

Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Hrvatska, Makedonija), Libanon, Maroko,

Palestina, Sirija, Tunis, Norveška, Island, Lihtenštajn, Švicarska, Južna Afrika, Čile,

Meksiko, Albanija, Andora, afričke države, Karibi i Pacifička zona i prekomorski

teritoriji.

Set obrazaca certifikata o porijeklu robe EUR.1 se sastoji od tri lista:

- Prvi list je samo uvjerenje o porijeklu robe EUR.1 koje se nakon popunjavanja i ovjere

od strane carinskog organa zemlje izvoznice predaje izvozniku;

21

-Drugi list predstavlja zahtjev carinskom organu za izdavanjem uvjerenja o porijeklu

robe EUR.1. Njegovo pravilno popunjavanje i dostavljanje adekvatne dokazne

dokumentacije o ispunjenosti propisanih uslova za sticanje statusa robe sa

preferencijalnim porijeklom je ujedno i prvi korak ka ostvarivanju preferencijalnog

tretmana te robe u zemlji uvoznici. Izvoznik ili njegov ovlašćeni predstavnik mora

navesti tačne podatke u zahtjevu za izdavanje uvjerenja o porijeklu robe EUR.1 koji se

odnose na tarifnu oznaku gotovog proizvoda, način obrade ili prerade koji su izvršeni,

dokaze o porijeklu materijala koji su korišćeni u izradi finalnog proizvoda koji se izvozi

itd;

- Treći list predstavlja primjerak u setu obrasca uvjerenja koji ostaje kod izvoznika, i on

se ne može koristiti kao original. Ovo je primjerak koji je veoma važan u

knjigovodstvenoj evidenciji izvoznika.

Proizvodi s porijeklom iz ugovorne Strane, kod uvoza u drugu ugovornu Stranu, koriste

povlastice iz ugovora uz predočenje:

a) potvrde o prometu robe EUR.1 (u Zakonu i Odluci o provedbenim propisima Zakona

o carinskoj politici se za isti obrazac koristi termin: uvjerenje o kretanju EUR.1), ili

b) izjave na računu, dostavnici ili bilo kojem komercijalnom dokumentu koju daje

izvoznik

- Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinski organi samo na zahtjev izvoznika ili

njegovog ovlaštenog zastupnika, koji je u obavezi uz zahtjev priložiti i dokumentaciju

kojom dokazuje

da proizvodi koji se izvoze ispunjavaju uslove za izdavanje te potvrde.Radi lakšeg

utvrđivanja statusa

robe, u prilogu je i vodič za utvrđivanje porijekla robe.

- Carinski organi su dužni podnesene zahtjeve čuvati najmanje tri godine od dana izvoza

robe.

- Obzirom da se priznavanjem preferencijalnog statusa ostvaruju značajne olakšice kod

stavljanja robe u slobodan promet, carinski organi BiH i zemalja ugovornica imaju

pravo da zatraže od

22

izvoznika svu dokumentaciju koju cijene potrebnom odnosno, da izvrše sve provjere

koje smatraju

neophodnim. Također, na carinskim organima leži i odgovornost da potvrda o prometu

robe EUR. 1

bude pravilno popunjena i ovjerena.

Potvrdu o prometu robe EUR.1 na zahtjev izvoznika može se izdati nakon izvoza, ako u

vrijeme izvoza nije izdano zbog greški ili nenamjernih propusta, odnosno nije prilikom

uvoza u

Zajednicu ili zemlju ugovornicu prihvaćeno iz tehničkih razloga. Izvoznik podnosi

popunjene obrasce

potvrde EUR. 1 i u rubrici 7 ( Napomene-Remarks ) upisuje ''NAKNADNO IZDANO'',

dok na

poleđini bijelog primjerka obrasca EUR. 1 daje izjavu: ''Za predmetnu robu prethodno

nije izdana

potvrda o prometu EUR. 1'', navodi podatke o mjestu i datumu izvoza, broju JCI-a i

uslovima koje u

pogledu porijekla ispunjava proizvod, prilaže izvoznu JCI-a i dodatnu dokumentaciju

23

5. ZAKLJUČAK

Spoljna trgovina predstavlja promet robe i usluga u kome se razmjena obavlja između

subjekata raznih zemalja tako što predmet kupoprodaje prelazi carinsku liniju i teritoriju

zemlje prodavca (izvoz) ili zemlje kupca (uvoz), a koji se obavlja na osnovu zaključenih

pismenih spoljnotrgovinskih ugovora.Spoljna trgovina omogućava da se na spoljna

tržišta plasiraju viškovi i kupe tj. popune manjkovi u robi, uslugama, novcu, kapitalu,

tehnologiji i sl. Spoljna trgovina omogućava postizanje povoljnijih uslova razmjene

(cijena), nego ako se prodaje samo na domaćem tržištu.

U izvršavanju spoljnotrgovinskih poslova neizbježno se javljaju brojni dokumenti koje

formiraju učesnici spoljnotrgovinskog posla ili institucije angažovane u izvršavanju

spoljnotrgovinskog posla. Najvažniji dokumenti u spoljnotrgovinskom poslovanju jesu:

robni dokument, kao što su trgovačka faktura, proforma faktura, pretfaktura, konzularna

faktura, zatim uvjerenja o robi – uvjerenja o porijeklu robe, o sanitarnom i

veterinarskom stanju robe, o kvalitet robe i sl., dokumenti o osiguranju robe kao što su

ugovor o osiguranju i polisa osiguranja, te trasportni dokumenti kao što su konosman,

špediterska potvrda, teretni listovi i sl. Izvoznik i uvoznik, tokom realizacije

spoljnotrgovinskog posla, kontakt sa robom ostvaruju isključivo posredstvom

dokumenata. Iz dokumenata se vidi: kada je roba otpremljena, kada je ocarinjena, kako

je osigurana, koje vlasnik nad robom, da li je isporučeno na ugovoreni način i sa

ugovorenim kvalitetom itd.

U primjeru regulacije spoljnotrgovinskog poslovanja vidi se način na koji je zakonski i

agencijski regulisano spoljnotrgovinsko poslovanje i vrste dokumenata koji se izdaju od

strane Vanjskotrgovinske komore BiH.

24

6. LITERATURA

Knjige:

7. Andrijanić, I., Kako poslovati s inozemstvom, Mikema, Zagreb, 1994.

8. Bjelić, P., Ekonomika međunarodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003.

9. Bogdanović, M., Šestović, L., Ekonomija od A do Z, Beogradska otvorena škola

i DOSIJE, Beograd, 2002.

10. Buble M., Klepić Z., Menadžment malih poduzeća, Ekonomski fakultet

Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2009.

11. Klarić, S., Pobrić, S.,Upravljanje kvalitetom, Mašinski fakultet, Mostar, 2009.

12. Kešetović, I., Monetarne finansije, CPA d.o.o., Sarajevo, 2007.

13. Kostadinović, D., Osnove privrednog prava, drugo imenjeno i dopunjeno

izdanje, univerzitet Beograd, Beograd, 2006.

14. Unković, M., Međunarodna ekonomija, Univerzitet Singidnunum, Beograd,

2010.

15. Unković, M., Milosavljević, M., Stanišić, L., Savremeno berzansko i

elektronsko poslovanje, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010

16. Unković, M., Stakić, B., Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje, Univerzitet

Singidunum, Beograd, 2011.

17. Šulejić, P., Pravo osiguranja, peto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Dosije,

Beograd, 2005.

Radovi i publikacije:

1. Baković, T., Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Ekonomski fakultet

u Zagrebu, 2013.

2. Kumpan, A., Marin, J., Teretni list u kopnenom, pomorskom i zračnom

prijevozu, Poredbeno pomorsko pravo, Zagreb, 2009.

25

Web stranice:

1. [online] http://tinyurl.com/qctwvw4 [pristup: 25.01.2015.]

2. [online] http://sr.wikipedia.org/sr-el/Poslovna_tajna [pristup: 25.01.2015.]

3. [online] http://sr.wikipedia.org/wiki/Nelojalna_konkurencija [pristup:

25.01.2015.]

4. [online] http://limun.hr/main.aspx?id=23054 [pristup: 28.01.2015.]

5. [online]

http://www.dhl.rs/sr/express/shipping/customs_support/customs_glossary.html

[pristup: 28.01.2015.]

6. [online] http://web.efzg.hr/dok/TRG/MP-Seminari%207.pdf [pristup:

28.01.2015.]

7. [online] http://www.upravacarina.rs/lat/Zakoni/DirektnaPo%C5%A1iljka.pdf

[pristup: 28.01.2015.]

8. [online] http://sr.wikipedia.org/sr/Ugovor_o_osiguranju#Polisa_osiguranja

[pristup: 29.01.2015.]

9. [online] http://sh.wikipedia.org/wiki/Konosman [pristup: 29.01.2015.]

10. [online] http://www.infogo.biz/transportna-dokumenta.html [pristup:

29.01.2015.]

11. [online] http://komorabih.ba/javni-dokumenti/ [pristup: 29.01.2015.]

26