Don Kihot

Miguel de Cervantes Saavedra

DON KIHOTSeminarski rad iz kolegija: Uvod u svjetsku knjievnostSADRAJ

1. UVOD.3

2. O PISCU.4

3. ANALIZA DJELA.6

4. ZAKLJUAK...11

5. LITERATURA.12

UVOD

Nakon Biblije, Don Quijote je doivio najvie prijevoda. Sama ta injenica govori nam da bi roman svakako trebalo proitati. Nahrvatskije knjigu preveoIso Velikanovi1915.godine. Njegov je prijevod redigirao i napomenama popratioJosip Tabak, te je takav objavljen 1951. Bistri vitez Don Quijote od Manchesmatra se jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uope. Radnja romana je zasiena tolikim uzbuenjem, neoekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom, da itatelja doslovno "lijepi" za stolicu.

Zamiljen kao satira na preivjele, ali u to doba jo popularne viteke romane, Don Quijote je u toku stvaranja prerastao pieve intencije i postao djelom opeljudske vrijednosti, u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oivljuju dvije razne panjolske, dvije povijesne epohe i dvije vjene dileme ovjeanstva - sukob izmedu ideala i stvarnosti.O PISCU

Miguel de Cervantes Saavedra (1547. 1616.) je bio pisac koji je znaio najvii uspon i sintezu panjolskog duha i panjolske stvarnosti svojega vremena. Roen je u gradiu Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao etvrto od sedmero djece siromana kirurga.

Tijekom rane mladosti esto je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. kolovao se u rodnom mijestu, Sevilli i Madridu, gdje je poeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina, kao lan pratnje kardinala Acqavive, papina delegata u panjolskoj, odlazi u Italiju. Tu je upoznao i talijansku knjievnost i ivot, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alir. Nakon pet godina otkupljen je i vraen u panjolsku. Ali, ni u domovini ga nije doekala srea. Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluenog vojnika. U 37. godini se eni, a od 1582. godine se okree literaturi, no njegovi kazalini komadi i pjesme ne nalaze izdavaa.

Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unato popularnosti takvih romana, ovo Cervantesovo djelo nije poluilo slavu i novac kojima se on nadao. Tada ga steaj novara, kod kojega je poloio svoj novac, upropatava i dovodi u zatvor.

U tamnici pie prva poglavlja "Don Quijotea" koji e biti objavljen 1605. pod naslovom "Otroumni vitez Don Quijote od Manche, prvi dio" i postie veliki uspjeh.

Cervantes razvija vrlo ivu knjievnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u panjolsku knjievnost ;satiriko didaktiku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih meuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda, Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteki roman "Persiles i Sigismunda", objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Madridu 23. travnja 1616. godine, iste godine kada i Shakespeare.

ANALIZA DJELA

Vrsta djela:

Satiriki viteki roman

Mjesto radnje:

panjolska

Vrijeme radnje:

16. stoljee

Tema:

Pustolovine viteza Don Quijotea i njegovog perjanika Sancha Panze.

Motivi:

Vitetvo, ivoti vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter, te ope drutveno stanje toga doba.

Problematika koja se obrauje u djelu:

Fiktivni svijet vitetva u kojem Don Quijote vjeruje da ivi, te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

Analiza glavnih likova:

Don Quijote je na poetku romana Alonso Quijano, "plemi koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snana rasta, suhovljav, mrav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". Odjednom spazi ari itanja starih vitekih romana i poslije i sam, pomuenog uma od tolikog itanja, odlui postati vitez i odlazi u pustolovine po panjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrae veliinom. On je lud, ali to nije patoloko ludilo, ve sam nain njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijaku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbaen od okoline, ve uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne ini tako. Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostinim idealima. On je luak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraa Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najveim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraa razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lano ime i odluno umire kao Alonso Quijano.

Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik. Fiziki izgled mu je opisan vrlo krto, ali istovremeno i precizno kada se kae da je "imao golemu trbuinu, a nizak rast i tanke noge". Iako se pri prvom spominjanju kae da je bio bez mnogo "soli u glavi", u budunosti se dokazuje suprotno. On je Don Quijoteva ista suprotnost. Dok se Don Quijote uputio u traenje pustolovina idealistiki nastrojen, Sancho je to napravio iskljuivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizike sukobe premda je spreman sebe braniti koliko moe. Pohlepan je i sebian, ne okljeva opljakati ni fratra. Sklon je citiranju malograanskih poslovica i izreka, pa ga ak i sam Don Quijote trai da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te e se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da e postati pastiri. Tu njegova privrenost vladaru dolazi do izraaja vie nego ikada, jer mu on vie nita ne moe niti eli obeati, a Sancho ga je ipak spreman podrati u njegovoj zadnjoj ludosti.

Zakljuak o likovima:

Don Quijote i Sancho Panza su dva dijametralno suprotna lika, te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali zaudo njih dvojica su nali neke zajednike interese i privlae se moda ak i vie nego to bi se privlaila dva kompatibilna lika. Spoj sanjara i realista daje neponovljivo djelo, koje se odralo ak 400 godina kao vrsti primjer svoj sili suvremenih i manje suvremenih romana i novela.

Sporedni likovi:

Gazdarica, sinovica, brija, pop, Don Roland, vojvoda, vojvotkinja, upnik, kanonik, fratri, krmar, krmarica, seljanke, Tome Cecial, Kiterija, Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don Antonio, Sanson Carrasco, mazgari, galijai, glumci itd.

Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnjukoja se ne vidi iz glavne, ve stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijoteakroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mjetani bakalar Sanson Carrasca, upnik, brija i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajui se uvijek pod drugim lanim imenima i ulogama, pokuavaju Don Quijotea odvesti kui da tamo ostane i nastavi normalno ivjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam esto daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos"; tj. pretvaraju se da ih cijene i potuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.

Ideja:

Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi. Oni koji se ne uspiju prilagoditi nee moi opstati. Dokaz je Don Quijote..

Donkihotizam:

Donkihotizam oznaava svaki uzaludan, besmislen pothvat koji izaziva podsmjeh ; sklonost fantaziranju.

Borba s vjetrenjaama:

Pojam Borba s vjetrenjaama oznaava borbu koja je uzaludna i besmislena .

( U djelu Don Quijote nasre na vjetrenjae uvjeren da su posrijedi krakati gorostasi, a onda, dignut u zrak zajedno s bojnim kljusetom Rocinantom i survan na tlo, objanjava Sanchu Panzi da je arobnjak Freston pretvorio divove u mlinove samo da mu otme slavu pobjede.) Stil i jezik:

Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilino podudara s vitekim romanom, ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke vie a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje. On sam objanjava taj postupak kao nain razbijanja jednolinosti pripovijedanja o samoj dvojici glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi grae drugi dio je sloeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o lanom (Avellenadinom) nastavku romana. esto se pojavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit", poslovice kao to je "nije zlato sve to sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe (skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lia i ploda i tijelo bez due) i metafore (zatrpati provaliju straha; osvijetliti zbrku smetenosti). Slui se pripovijedanjem, dijalogom i opisivanjem.

Kritika drutva:

Don Quijote je vieslojan roman sa bezbroj znaenja i isto toliko tumaenja. Osim otre kritike i parodiranja vitekih i pastoralnih romana, popularnih u Cervantesovo doba, ovaj roman predstavlja takoer i kritikucrkve iinkvizicije, kritiku tadanjeg panjolskog drutva koja se ogledala u podjeli nastareinove krane, obiaja i ljudskih naravi. U Cervantesovo doba, mnoge od ovih kritika su mogle kotati autora slobode ili ak i ivota, a jedini nain da ih izrazi bio je kroz usta mentalno poremeenih literarnih junaka. Isto e uraditi i u jednoj od svojihUzornih noveli,Stakleni licencijat(p.El licenciado Vidriera).Kritika djela:

Cervantes je prvi donio ovjeku najrjeu, najslau, najbolniju nasladu: suzu humora, i nije udo to Don Quijote posta biblijom svih tunih, ironijskih i osjetljivih dua, knjiga Heinove mladosti i evanelje velikih humorista... Premda je najpopularnije miljenje da je Don Quijote djelo satirino satira na ondanje vitetvo, parodija vitekih romana ta knjiga ne moe se uvrstiti ni u koju tono ogranienu knjievnu vrstu. No o tome nema sumnje da je don Quijote tip vie humoristian no satirian, uzbuujui uvijek nau simpatiju, nikad antipatiju: Vitetvo je majka jednakosti kao ljubav. Duh ne unitava hrabrost i junatvo ne gasi duha. Bog i Priroda dadoe im slobodu, nitko na svijetu nema prava unititi tu slobodu veli u duhu modernog proletarca, oslobaajui robijae, na plemeniti ljivar Alonso Quijano,

S nadimkom Dobriina. ovjek tako plemenite logike i portvovnog morala ne moe biti junak satire, a ako je Don Quijote satira, nije satira na izvjesnu kastu i epohu, ve na ivot, ovjeka i ideal uope, satira na idealiste, teoretike, doktrinare i pjesnike. Quijote je simbol jedne, Sancho Panza druge polovine ovjeanstva: one realistine, ograniene, puzave mase, to unato priroenoj lijenosti klike za Quijotima, za svojim Muhamedima, Kolumbima, Napoleonima.

Antun Gustav Mato

ZAKLJUAK

Vjera u ideale ini Don Quijotea uzvienim, a pustolovine u koje hrli prava su avantura, vrhunska zabava i do danas nisu izgubile na svojoj zanimljivosti i potpunoj otkaenosti. Don Quijote je ovdje kako bi nam pokazao kako nije sve u loginosti i praktinosti, kako nam treba neto vie od toga. Pokuati prekrojiti svijet prema svojim snovima i iluzijama nije mogue, ali svi to moramo pokuati. Don Quijote, luckasti borac za pravdu, tu je da nas itajui djelo podsjeti da vi ovjek bez snova, ideala, zanesenjatva i makar zrnca ludila bio osuen na ruan, prizeman i nezanimljiv ivot u realnosti koja je drugo ime za nepravdu i zlo koje nas okruuje.

LITERATURA

Bistri vitez Don Quijote od Manche, kolska knjiga, Zagreb, 1995.

Uskokovi, D., Merkler D., Vodi za lektiru za srednje kole; Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.PAGE 12