127
Drago Gervais BEZ DOMOVINE PRI^E JEDNOG DJE^AKA Rijeka, 1996.

drago gervais

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: drago gervais

Drago Gervais

BEZ

DOMOVINEPRI^E JEDNOG DJE^AKA

Rijeka, 1996.

Page 2: drago gervais

Ovoj knjigi su pomogli da ’zijde, ~etiri gradi, keh jeDrago Gervais posebno volel

RÍKA ili REKÀva koj je bil intendant kazali{ta

Odjel gradske uprave za kulturu grada Rijeke

OPATÍJAkade je rojen i kade mu j’ grob

Poglavarstvo Grada Opatije

BAKARki mu j’ dal drugi dom

Poglavarstvo Op}ine Bakar

KRALJÉVICAka ga j’ prijela kad je moral po} ‘z Opatije

Poglavarstvo Op}ine Kraljevica

Page 3: drago gervais

NakladnikDr. Du{ko Wölfl

Urednik izdanjaDr. Du{ko Wölfl

TisakTiskara Neograf Rijeka

Naklada1000 primjeraka

ISBN 953-96204-3-0

Katalogizacija u publikaciji - CIPSveu~ili{na knji’nica Rieka

UDK 886.2-32

GERVAIS, DragoBez domovine : pri~e jednog dje~aka / Drago Gervais ; /urednik izdanja Du{ko Wölfl/. - Rijeka - Su{ak : Du{ko Wölfl,1996. (Rijeka : Tiskara Neograf). - 127 str. : ilustr., faks. : 21cmStr. 111-121: Kronisterija jedne obitelji ili moj nono Artur ibarba Drago Gervais / Vera Toma{i}. - Str. 123-126: O DraguGervaisu i njegovim pripovjetkama “Bez domovine” / Du{koWölfl.

Page 4: drago gervais

KAZALO

BEZ DOMOVINE

No} je pala na zemlju .............................................................9

Saslu{anje...............................................................................15

Bijeg .......................................................................................21

Otac ........................................................................................49

Odijelo ...................................................................................53

Mati ........................................................................................61

Na cesti...................................................................................67

Bez domovine........................................................................75

Serenada ................................................................................81

Nona Marjanka .....................................................................87

Prsten .....................................................................................93

O`ivjeli dom...........................................................................99

DODATAK

Dr. Vera Toma{i}:Kronisterija jedne obitelji ilimoji nono Artur i barba Drago Gervais ...........................111

Dr. Du{ko Wölfl:O Dragu Gervaisu injegovim pripovjetkama Bez domovine .............................123

Page 5: drago gervais

Drago Gervais u vrijeme kad su prvi put tiskanenjegove ~akavske pjesme

Page 6: drago gervais

PISMO PRIJATELJU

Se spame}uje{, Ive, kako smo v’ Opatije `iveli,Najprej kako de~ina, pokle fantini veli,Sve baredi bile su na{e i svi njihi uski puti}i,Smo znali ~a misli senica i kako fi~u kosi}i.Na Vrutkeh smo ve{}i lovili i `uto veje palili,A va Leprince gore tuji marun klatili(plovanov, on fini veli,kako kumpir debeli).I sve smo ravnice znali,I svaki kuti} poznali...A more, Ive, a more?I on na{ Kvarner, vas modar, vas svetal?Kot sanja da je bi{ rekal.Dim od vapori i jidra bela,[koji, Reka i U~ka vela,I sva ona mi}a mesta,I svagder ka bela cesta,A sve va sunce, sve radost vela,Ka je tamo snami `ivela...A onput mladi}i,Veseli ti}i,Kad su se sve mami po OpatijeTu`ile da sini piju v’ o{tarije,Da hode na Bregi i na Forticu,Po tanceh da ska~u, na bo}i igrajuI saken barhanon da kortejaju...Se spame}uje{, Ive?...................Pasala je mladost, Ive, puno je dani pasaloVa tujen `ivemo kraju i druge nas brige taru,Ma ne{ je va srce ustalo:^a ne, da je bol, o Ive, tuga za zgubljeno blago,Na ko te sad spame}uje tvoj stari prijatelj

Drago.

Page 7: drago gervais
Page 8: drago gervais

NO] JE PALA NA ZEMLJU

I onog novembarskog dana hiljadudevetstotina iosamnaeste godine, do{ao je barba Karlo1 na razgovor

nonotu Franciku2, na{ao je nonu Marjanku3 kako sjedi nasanduku za drva, a starca zavaljenog u olinjalu poltronu, smornarskom kapom na }elavoj glavi i s lulom u ustima. I,kao uvijek do sada, sjeo na svoje staro mjesto, istro{eniotoman koga su ve} iznevjerila sva pera, a struna izvirivalana sve strane, napunio lulu, zapalio je, ispustio dim,pogledao ispod oka starce i rekao:

-I tako smo, hvala budi milostivom bogu, do~ekali krajrata.

A zatim, kao da bi da zasladi, dodao:

-A do~ekali smo i to, da su nam do{li ovi “kalabrezi” uku}u.

9

1 Tko je barba Karlo? Spomije se na nekoliko mjesta, ali nisam uspio ustanoviti o komeje rije~. Vjerojatno nije u rodu s Toma\{i\}ima, jer nonota Francika i nonuMarjanku oslovljava s "vi".

2 Franjo Toma\{i\}, nono Francik, djed Draga Gervaisa, po maj~inoj strani.

3 Marija Toma\{i\}, ro|ena Pu`\_Evi\}, nona Marjanka, baka Draga Gervaisa.

Page 9: drago gervais

Nona je uzdahnula, a nono ljutito odmjerio Karla izagun|ao:

-S takvim se stvarima ne treba {aliti!

-A nije mi do {ale, ne, nego do pla~a, odgovori muKarlo, koji je, kao i nono, bio nekad mornar, a sad“barkariol”; sudbina mnogih islu`enih mornara ispod U~ke.

-Ne, nije mi do {ale, ponovio je izme|u dva dima, alise zatim, potsmje{ljiv i uvijek spreman na porugu, ipakna{alio:

-Mo`emo biti ponosni, kad vidimo tko nam je do{ao uku}u. Tukli smo ih kod Custozze, tukli kod Visa, a kodKobarida su dobili takvih batina da su im sve kosti pucale, a

10

Franjo Toma{i}, Nono Francik, djed Draga Gervaisa

Page 10: drago gervais

ga}e, neka mi oproste parona Marjanka, bile pune onoga{to smrdi. Pa ipak, tu su, u na{oj ku}i. Po gospodsku su u{li,na {irom otvorena vrata, ni vlas im s glave nije pala; prosto,u{etali u nju kao ki}eni svatovi, pa nam se sad smiju u brk ika`u: - A {to }ete, lijepi na{i, to vam je politika. Ni{ta namne mo`ete, ni dirnuti nas ne smijete, jer mi smo vam seuvukli u ku}u kao prijatelji, u ime antante smo do{li, capito,kao va{i osloboditelji. Osloboditelji! Hm, osloboditelji!ponavljao je Karlo kao da neobi~no u`ivau ovoj rije~i,-Zamislite, osloboditelji! Kakvih li mrcina i lisicaprefriganih! I kakvu su finu majstoriju izmislili, filozofiprokleti! Kao prijatelji! Kao da smo toliko glupi, pa neznamo odakle vjetar pu{e: kad nisu mogli silom, a oni }eovako, {arlatanski, na prevaru4.

-Prokleti da su od samog boga! zastenjao je djed, -njima se nikad ne mo`e vjerovati.

-A tko im vjeruje? I tko im je ikad vjerovao? Sad }eovako, lijepo, u rukavicama i sladkorje~ivo, kako to oni ve}znaju, a kad malo bolje zasjednu i kad budu malo sigurnijiza onu svoju finu gospodsku ko`u, da vidi{ vraga! Bit }e naspo gro{ i pitat }emo jedan drugoga kako se zovemo!

Na poljanu ispred ku}e dokotrljala se vojni~ka kolona.Drndanje kola, galama, kletve i pjesma... tu|inska pjesma.Nono je ustao, po{ao do mansardnog prozor~i}a, kleknuo ipromatrao ono {to se doga|alo na poljani. Ustao je i Karlo,kleknuo do njega, i oba su starca, glava do glave, gledalanapolje. A na poljani, pored vojni~kih kola, mazga, konja i

11

4 U rije~ima barbe Karla osje\}a se sav prezir koji, u taj ~as, istarski Hrvat osje\}aprema Talijanima. Italija je po~ela rat na strani Austrije, da bi polovicom pre\{la naprotivni~ku stranu. Nakon toga, Talijani su od Austrije pretrpjeli te\{ke poraze.Nakon zavr\{etka rata, na strani pobjednika, a bez dobivene bitke, oni su zaposjelidio na\{ih krajeva koji su bili u sastavu Austrije.

Page 11: drago gervais

brbljivih, malih vojnika, grupa ardita s crvenim kapama icrnim ki}ankama na njima. Slika ih uslu`ni fotograf, a onistoje pred aparatom iske{enih lica, s ru~nim granatama nadglavama i bode`ima me|u zubima. O, kako }e se `ene uItaliji diviti, kad budu gledale fotografije svojih hrabrihmladi}a, svojih neustra{ivih mu`eva, sinova i djece!

-Vra`ji komedijanti, nasmijao se Karlo, - ne mogu bezcirkusa! ^ovjeka je upravo stid kad vidi tko mu je do{ao uzemlju.

Nono Francik je vje{to sakrio stara~ku suzu, koja muse zaiskrila u oku, a zatim prosiktao:

-Prokleti bili, oni, i njihove `ene, i njihova djeca!

-A {to su ti jadni ljudi skrivili? Oni idu onamo kamo ihpo{alju, rekla je baka, a zatim se sjetila unuka: - Bo`e moj,mali je na Rijeci! Da mu se {to ne dogodi!

*

Istog dana stajao je unuk sa svojim profesorom5 i jo{nekoliko dje~aka u rije~koj luci, i promatrao ratnu la|ukako ulazi u luku. Mnogo je svijeta bilo onog dana urije~koj luci, i mnogo zastava, i mnogo radosnih i uzbu|enihlica, jer se cijele dane manifestiralo po gradskim ulicama,pjevalo, vikalo, slavilo kraj rata, slobodu. Mnogo jeza`arenih i uzbu|enih lica do~ekivalo ratnu la|u, koja jedolazila iz zapadnog svijeta, jer je ona, kao golub sgran~icom mira u kljunu, zna~ila kraj rata, mir i

12

5 Viktor Car Emin bio je profesor Dragu Gervaisu u ni`im razredima gimnazije koju jepoha|ao u Voloskom. U vrijeme kada se doga|a radnja pripovjetke Gervais je bio |akpetog razreda su\{a~ke gimnazije. Njihovo prijateljstvo odr`alo se sve do smrti DragaGervaisa godine 1957. Profesor je nad`ivio svog |aka punih \{est godina. UGervaisovoj ostav\{tini je sa~uvano pismo u kojem mu s puno topline V. Car Emin~estita pedeseti ro|endan 1954. godine.

Page 12: drago gervais

osloba|anje od stra{ne more, koja je ove sretne i uzbu|eneljude davila pune ~etiri godine.

Ali kad se ratni brod pribli`io i ljudi mogli prepoznatizastavu na njegovoj krmi, ~udan je drhtaj, kao neugodanvjetar, zatalasao masu. Kobna je ti{ina progutala sve veselerazgovore, uzvike i pjesmu, a preko veselih i nasmijanih licakao da je pre{la hipnotizerova ruka. Hipnotizirale su ih onetri boje na krmi, i ~as prije `iva, pokretna, i aktivna, masa sepretvorila u nijemog i ozbiljnog promatra~a.

Nijemo i ozbiljno stajali su onog dana slavenskibarbari u rije~koj luci i promatrali ratnu la|u kako ulazi unju, pristaje uz obalu, kako iz nje izlazi ~eta mornara soficirom na ~elu i mar{ira prema gradskom tornju. Tekjedan duboki, tihi glas, kao uzdah, ne jednog ~ovjeka, negosvih onih ljudi koji su nijemi i ozbiljni, stajali u luci:

-To je prevara!

Visoki se profesor sagnuo do dje~aka i upitao:

-[to ka`e{ na ovo mali?

-Mislim da nije dobro, odgovorio je dje~ak, a ~udanmu bol, nalik na onaj kad mu propadnu najve}e `elje u ~ijeje ostvarenje bio siguran, samo jo{ te`i, jo{ gor~iji, stegnuosrce.

-I bojim se budu}nosti, rekao je.

-I ja.

-I bojim se, rekao je dje~ak, koji je kao svako |a~evolio upotrebljavati negdje pro~itane fraze, - da }e se nadna{u jadnu i napa}enu domovinu nadviti jo{ tamniji i jo{stra{niji oblaci, no {to su bili oni do sada.

-Da, jo{ stra{niji i jo{ tamniji.

13

Page 13: drago gervais

-I da }e na na{u zemlju pasti no}, crna i gusta no}, ukojoj ne}e biti `ivota za nas.

Visoki se profesor uspravio, a bio je vi{i od svih ljudioko njih, i rekao:

-Ne zaboravite, djeco! Nema dana bez no}i, ni no}ibez dana!

14

Page 14: drago gervais

SASLU[ANJE

Dva karabinjera s pu{kama na ramenima {irom suotvorili o~i, kad su vidjeli koga moraju uhapsiti:

dje~aka od petnaest godina. A i svo se susjedstvo sleglo davidi to ~udo, dok je mati, ne shva}aju}i ni{ta, zanijemila;samo su njene dobre, crne o~i bile pune u`asa. Ta zar jemogu}e, da }e zatvoriti njeno dijete, njenog dragog i dobrogdje~aka? [to im je, zaboga, skrivio, i za{to ga vode sasobom. I jo{ se pijani Mondo, kad su ve} dje~aka vodiliulicom, razvikao:

-Gledaj ih, ve} su i pijevce po~eli hapsiti!

Zaustavljao se svijet na ulici i ~udio smije{noj povorciu kojoj dva naoru`ana kraljevska karabinjera u crnimfrakovima i s napoleonskim {e{irima na glavi, vode blijedogi kr`ljavog dje~aka u kratkim hla~ama; samo se dje~ak nije~udio, samo je njemu ovo hap{enje bilo sasvim razumljivo ilogi~no.

Prije svega zbog toga, {to on kao ni drugi dje~aci, nijebrojio svoje godine, nego se smatrao potpunim ~ovjekom,dostojnim hap{enja. A zatim, i zbog toga, {to je on zaistabio kriv i ogrije{io se o onu vlast ~iji su ga predstavnici tako

15

Page 15: drago gervais

sve~ano vodili ulicom. Dva su zlo~ina le`ala na njegovojdu{i, jedan gori od drugoga; prvi, da je ilegalno pobjegaopreko granice, a drugi da se poslije nekoliko mjeseci6, opetilegalno i bez propusnice, vratio ku}i. I jo{ jedan delikt,najte`i: bio je njihov neprijatelj, mrzio ih je od sveg srca,tu|ince, koji su porobili njegovu domovinu i unesre}ilinjegove roditelje pa je potpuno jasno i razumljivo, da gahapse i zatvaraju kao opasnog neprijateljskog elementa.

Svijestan ove istine, dje~ak se nije bojao, jer prvi jezakon borca da se ne boji neprijatelja. Isto tako, dje~ak nijesmatrao ovo hap{enje ni nepravednim, jer ako je njihovneprijatelj, a to nesumnjivo jeste, i ako se ogrije{io onjihove zakone, a u to nema sumnje, potpuno je jasno ilogi~no, da ga moraju uhapsiti i kazniti kao veleizdajnika iline{to sli~no.

Zbog toga je hrabro kora~ao ulicom izme|u one dvijebajonete, mada su mu o~i bile pune suza, jer je mislio nasvoju upla{enu majku; zbog toga je ~vrsto odlu~io, da }e sepred neprijateljem dr`ati hrabro i dostojanstveno i skresatimu istinu u brk, pa makar trebalo i umrijeti za ideju.

A ta je istina bila vrlo jednostavna. Bila je u tome, daje prije nekoliko mjeseci pobjegao s ocem preko granice, daje otac oti{ao dalje, a on ostao u gradu i upisao se ugimnaziju, zbog ~ega je zapravo i pobjegao, jer mu nijesuhtjeli izdati putnicu. Istina je i to da je bio vrlo osamljen i

16

6 1918. godine Drago Gervais se upisao u Su\{a~ku gimnaziju. S ocem Arturompobjegao je te godine preko granice, ali se uskoro vratio. Otac je ostao u Kraljevici.Drago je poha|ao gimnaziju, u po~etku s propusnicom koju je dobio od okupacionihtalijanskih vlasti. Ubrzo su mu oduzeli propusnicu, pa je granicu prelazio ilegalno, stu|om propusnicom. Tek kada je postalo preopasno prelaziti ilegalno granicu,pobjegao je 1919. k ocu u Kraljevicu. U \{kolskoj godini 1918/19. imao je 279opravdano izostalih sati s nastave, ali je ipak s uspjehom zavr\{io peti razredgimnazije.

Page 16: drago gervais

nesretan, da je plakao za ocem i majkom (to naravno nasaslu{anju ne}e re}i, ne bi bilo mu`evno), i da se svakeve~eri penjao na brdo s koga su se vidjela svjetla rodnogmjesta (ni to im, naravno, ne}e re}i). A zatim su do{lipraznici i on se za`elio, neodoljivo za`elio, ku}e, majke,bake i sestre. Dogovorio se s Franjon, svojim {kolskimdrugom, koji nije bio politi~ki sumnjiv, imao redovnuputnicu i svakog dana odlazio ku}i, pa po{ao s njime dogranice. Najprije je Franjo pre{ao granicu, a on ~ekao, dokmu nije Franjo, po prvoj `eni koja je nai{la, poslao svojupropusnicu, pa je zatim pre{ao granicu i on. I tako je,zahvaljuju}i Franjinoj propusnici do{ao ku}i, a sad gasigurno zbog toga vede na saslu{anje. Mora da ga je netkoiz ku}e prijavio.

I to je sve.

A jadni je Franjo, dva dana iza toga, po{ao s ~amcemna more, uhvatila ga oluja, i danas ga vi{e nema. Ni tijelomu nisu prona{li, dok je ~amac izbacilo more na obalu.Mrtva~ki sanduk iz koga je ispao mrtvac...

Doveli su ga pred golobrada, napudrana oficir~i}a u{irokim jaha}im hla~ama i uzanim, lakiranim ~izmicama ukoje se smjestile jo{ tanje no`ice. Sko~io je oficir~i} nanoge, stao pred uhap{enika, prekrstio ruke na le|ima, pa seproderao:

-A to je ta ribica koja bje`i preko granice!

Dje~ak je {utio i gledao neprijatelja ravno u o~i, jerneprijatelja treba hrabro i drsko gledati u o~i, madadje~akov pogled nije bio ni hrabar ni drzak.

-Govori kako si pobjegao i kako si se povratio, rekaoje oficir.

17

Page 17: drago gervais

I dje~ak je po~eo pri~ati, ali je njegovo znanjetalijanskoga jezika bilo vrlo bijedno i ono je oficir~i}unatjeralo svu krv u napudrano lice:

-Govori jasno, govori talijanski, vikao je, a zatimupitao:

-A gdje je taj tvoj lijepi prijatelj, koji ti je dao svojupropusnicu? Gdje je ta ribica, da i nju upecamo?

-Njega ne}e{ upecati, izmaknuo ti je, pomislio je`alosno dje~ak, pa po{to se nije mogao sjetiti kako setalijanski ka`e utopiti, odgovorio:

-U moru!

U sobi je odjeknuo {amar. Dje~ak je odletio do zida ijedva se odr`ao na nogama, dok je oficir~i}, uvjeren da sedje~ak {ali na njegov ra~un, jurio po sobi kao uznemirenimajmun, psovao i sasvim pobijesnio.

Stajao je dje~ak do zida i po njegovom se licu kotrljalejedna za drugom suze uvrede i mr`nje. O, kako je mrzio tesuze, koje nije mogao svladati, jer je znao da }e ih onanapudrana maska druga~ije shvatiti; kao suze malogdje~aka koji je dobio zaslu`ene batine. I zaista, suze suraspolo`ile oficir~i}a. Do{ao je do dje~aka i ve} podigaoruku da ga pogladi, ali mu ne{to u dje~akovu pogleduzaustavilo kretnju, pa re~e:

-No, bambino, ne pla~i, nije to ni{ta, malo sam serazljutio, ali dobar sam ti ja ~ovjek, velikodu{an, a odmahzatim upitao;

-A gdje ti je otac? Ali ne la`i, pazi {to govori{, jer jaznam sve!

-Ni{ta ti ne zna{, pomisilio je dje~ak, a ne{to mu toploi slatko prostrujilo tijelom: otac! Za oca se dakle zanimaju,

18

Page 18: drago gervais

tra`e od njega da izda svog vlastitog oca, da im ka`e gdje senalazi otac. Mo`da vjeruju, da je jo{ uvijek u obli`njemgradu7, u kome je tako|er njihova vojska, mada nemajuvlasti u njemu, pa }e ga tamo prona}i i uhapsiti. Ali otac jeve} davno oti{ao.

I dje~ak se sjetio onog jesenskog sumraka, kad jepreko puta ku}e u kojoj je stanovao, stajao fijaker. Iz ku}eje iza{ao srpski oficir, a za njim suhi, prosijedi vojnik uduga~koj, sivoj kabanici i s gama{nama na nogama, nose}ioficirov kov~eg. Sjeo je stari vojnik na bok fijakera, tu`nopogledao na prozor iza koga se sakrivao dje~ak, a onda su udje~akovim suzama nestali i fijaker i suhi, prosijedi vojnikna njegovom boku. O, kako je plakao tada, iza onogprozora i kako mu je bilo neizmjerno `ao njegovog tu`nog,njegovog jadnog oca!

-Gdje ti je otac?, upitao je oficir ponovno.-Ne znam,rekao je dje~ak tvrdo i u njegovom je glasu zadrhtao prkos,koji je razbijesnio oficira.

-Govori gdje ti je otac, proderao se oficir, ali je dje~ak~vrsto stisnuo zube, tako da su ga zaboljeli, i s mr`njomgledao u svog ispitiva~a.

-Evo ti, prokleto slavensko pa{~e, dreknuo je oficir iponovo o{amario dje~aka, a zatim se razvikao:

-Napolje, odmah napolje, jer }u te ubiti kao psa!

Hodao je dje~ak ulicom o{amu}en, a njegovi su prstidirali lice koje je udarila naparfimirana ruka na{minkanogneprijatelja, kao da `ele podgrijati mr`nju koja mu jeispunila srce. Ali {to se vi{e pribli`avao ku}i, sve ga vi{e

19

7 Na Su\{aku

Page 19: drago gervais

obuzimao i jedan drugi osje}aj: dje~a~ki ponos zboghap{enja, zbog toga {to se hrabro dr`ao pred neprijateljem,{to nije izdao oca, i radost {to je opet na slobodi, {to }e opetvidjeti majku, {to }e se majka umiriti i biti sretna da gamo`e zagrliti.

I ni{ta joj ne}e re}i o {amarima. To bi je samouzrujalo i rastu`ilo, i uop}e, {amari spadaju u mu{ki posao, ioni }e jednog dana biti osve}eni.

A sutra }e, naravno, opet pobje}i preko granice.

20

Page 20: drago gervais

BIJEG

Mati i baka uzvrtile se uznemirene i zabrinute pokuhinji, dok je djed, sjede}i kod {tednjaka na

kome se grijala kava, svaki ~as zadr`avao lulu pred ustima,kao da bi htio ne{to kazati, ali ju zatim, ne nalaze}i valjdatra`ene rije~i, opet stavljao u usta i ljutito povukao dim.

Dje~ak se, go do trbuha, prao, sapunao i drhtao odhladno}e, jer su prvi majski dani bili jo{ dosta hladni. A kadse oprao, s jedne mu strane stajala baka s ru~nikom urukama, a s druge mati s bijelom, vunenom majicom.

-Gledaj ih, postao sam va`na osoba, pomislio jedjetinjasto, jer je zaista bio vrlo mlad i djetinjast, bilo mu jetek petnaest godina, - uzvrtile se oko mene kao dvijekvo~ke oko pili}a, prosto ne znaju kako da mi ugode!

Uzeo je ru~nik iz bakinih ruku, dobro se istrljao,osu{io, a kad mu je mati pru`ila majicu, odlu~no rekao:

-Ne}u majice!

-Bit }e ti hladno, rekle su `ene.

-Hladno? nasmijao se superiorno, kao iskusan ~ovjek,- a zar vi i zamisliti mo`ete koliki me put ~eka danas, koliko

21

Page 21: drago gervais

}u se nahodati i naznojiti. Sati i sati pje{a~enja me ~ekaju, ionda, tko zna, mo`da }u morati mnogo zaobilaziti, lutati pokojekakvim stranputicama, {umama, a mo`da i tr~ati, ako

me budu progonili.8

-Bo`e moj, jo{ bi mogli i pucati za njim, ubiti ga,uzviknula je prepla{ena baka.

-Mene? poku{ao je dje~ak da se nasmije prezirno,onako kako je ~itao u romanima, -slabi su oni za to.

22

Ovo je dje~ak iz pripovjetke Bijeg. Drago Gervais na svjetlopisu iz 1919. godine. Tada je biou~enik petog razreda Su{ake gimnazije

8 U mjesecu svibnju 1919. godine odlu~io je Gervais sasvim napustiti Opatiju i pre\}i kocu u Kraljevicu. Krenuo je rano jutro, po mraku i nakon cjelodnevnog pje\{a~enjastigao u Kraljevicu. U ovoj pripovjetci podrobno je opisan cijeli put.

Page 22: drago gervais

-Hajde, po`urite, skoro }e zadaniti, rekao je kona~nodjed, zaka{ljao se, a zatim jo{ nervoznije vukao dim iz svoje,kratke, mornarske lulice.

Na stolu je gorjela petrolejka, dje~ak je, ve} odjeven ipo~e{ljan, pio kavu, a dvije su `ene sjedile oko njega ipratile svaki njegov pokret, svaki zalogaj, svaki gutljaj kavekoji je uzeo; kao da i o tome ovisi uspjeh njegovogpothvata, njegova sigurnost.

-Uzmi jo{ kruha, dat }u ti jo{ kave, bit }e{ gladan,nukala ga baka, kao {to to rade sve bake na svijetu, dok jemati ustala, izvadila iz kuhijskog ormara tavu, metnulamasti u nju i pekla jaja. Znala je ona {to joj sin voli!

-Ta ne mogu toliko jesti, ljutio se dje~ak, a ondava`no: - Ba{ mi je sada do jela!

Ali to je rekao zbog toga, {to su i stariji tako govorili;ustvari, nikad on nije mogao jesti ujutro, a kamoli sad,no}u.

-Mora{ jesti, rekla je baka, - bogzna kad }e{ sti}i dooca, mo`da }e{ i cijeli dan pje{a~iti a prazna `eluca ne mo`ese hodati.

-Dat }u mu ne{to i za put.

-Bogami ne}e{, usprotivio se dje~ak. -Nikakvih japaketa ne}u nositi, samo smetaju kod hodanja, a i sumnjivijisi kad ne{to nosi{. A kad su `ene i dalje navaljivale, ljutito: -Molim vas, prestanite gnjaviti, valjda znam te stvari bolje odvas. Jer on je ve} imao iskustva, nije sad prvi put prelaziogranicu; samo, ovog je puta odlazio bez nade na povratak,mo`da zauvijek.

Popio je kavu, pojeo jaja, ustao, o~istio odijelo odmrvica koje se nakupile na njemu, a onda sa zebnjom,

23

Page 23: drago gervais

(samo da ne propla~u!), pogledao `ene, koje su u`asnutestajale pred njim: sitnu baku, koja nije bila vi{a od njega, snjenim sme`uranim, uvijek zabrinutim licem, i majku, ~ijesu dobre o~i sve vidjele i sve opra{tale. I onda kad su ustagrdila.

-Ide{? upitala ga majka.

-Idem.

Maj~ino je lice bilo mirno, samo su njene o~i bilepune tuge i straha. Na slabom svijetlu petrolejke vidio jekako je iz bakinog oka potekla bijela, stara~ka suza, upala ubrazdu kod nozdrva i odkotrljala se do ustiju, gdje ju je otrobakin prst; na ramenu te{ka ruka njegovog djeda:

-Pozdravi oca, a onima preko, ako te tko bude htioslu{ati, reci da do|u ~im prije, ako uop}e misle do}i, jer ovose ovdje vi{e ne mo`e izdr`ati.

-Re}i }u, odgovorio je ozbiljno, kao {to ozbiljan~ovjek treba odgovoriti ozbiljnom ~ovjeku, i kao da nimalone sumnja, da }e zaista razgovarati s nekim tko }e ga htjetislu{ati i postupati prema djedovoj poruci. I nije to bilo nidjetinjasto, ni smije{no. Jer to nije bila samo djedovaporuka, to je bila poruka jednog porobljenog naroda; samo{to je onda nije htio nitko ~uti.

Poljubio se s djedom i bakom, ~vrsto zagrlio majku. -Mo`da ih nikad vi{e ne}u vidjeti, pomislio je na ~as, ali tamu misao nije zadala bol, jer je bila brza i povr{na. Ta imaoje petnaest godina, a sve su njegove misli bile na putu kojiga je ~ekao, hodale su poznatim krajem i kona~nom cilju:vidjet }u oca, jo{ danas }u vidjeti oca, mislio je ushi}eno iradosno, dok je grlio majku koju je ostavljao.

24

Page 24: drago gervais

-Pozdravi oca, rekla je mati, ali on je bio suvi{e mlad ineiskusan, da bi mogao osjetiti svu tugu koja je govorilakroz te dvije suhe rije~i, suvi{e je malo poznavao sve nijanseljudskog glasa, a da bi ~uo onu tanku, drhtavu `icu zavisti,(ti }e{ ga vidjeti, a ja ne!), koja je zacvilila u maj~inu glasu.

-I ~uvaj se, rekla je baka.

Ugasili su petrolejku, po{li u hodnik, mati jeotklju~ala vrata. Napolju je bio mrak, samo su zvijezdetreperile na nebu; zadrhtao je od hladno}e i zebnje predtom {utljivom, be{}utnom no}i.

-Hodaj tiho, da te ne ~uju, {apnuo je djed, i to su bileposljednje rije~i koje je ~uo od svog djeda9, mada ih jeposlije dosta ~uo od drugih; rije~i tako ~este u jednognesretnog i porobljenog naroda: -Hodaj tiho, da te ne ~uju!

^uo je klju~ kako se pritajeno okrenuo u bravi, azatim se, cvoko}u}i zubima od hladno}e, ruku zaturenih ud`epove starog i tankog zimskog kaputi}a, od{uljao uzku}u, svu utonulu u mrak i san, do ceste koja se u mrakujedva nazirala.

@@urio je dje~ak cestom10 zbog hladno}e koja ga zeblado kosti, prolazio kraj dvori{ta i ku}a u kojima su sadspavali njegovi drugovi, i kao uvijek, tako se i sad odvajaood stvarnosti, od ove ceste, no}i, rastanka od majke, brigeda li }e mu uspjeti pre}i granicu ili ne, i ma{tao.

25

9 Nono Francik je umro \{est mjeseci kasnije, 20. listopada 1919. godine i pokopan je uOpatiji. Iza njegove smrti iz Opatije su oti\{le mati i sestra Blanka. Ostala je samanona Marjanka. Drago se prvi put vratio u Opatiju u ljetu 1921. godine. To je opisao upripovjetkama Nona Marjanka i Prsten.

10 Od njihove ku\}e, od Vrutki, na gornjoj opatijskoj cesti, krenuo je prema Preluku.

Page 25: drago gervais

-Da, dobri drugovi moji, ma{tao je dje~ak, vi sadspavate u va{im toplim krevetima, sretni i bezbri`ni. Ujutro}e vas probuditi majke, po}i }ete u {kolu, na nogomet,smijati }ete se, igrati, skakati, i nikakve vas brige ne}emoriti, i svi }e vam dani bit jednako lijepi, jednakobezbri`ni i sretni. Bit }ete kod ku}e me|u svojima, u svojojdomovini, i ni~im nepomu}eni u va{em sretnom dje~a~kom`ivotu. Hodat }ete u {kolu, u~iti, igrati se, tr~ati po {umama,ribariti, voziti se u ~amcima, skakati u more, a jelo i topalkrevet }e vas uvijek ~ekati kod ku}e. Va{e }e majke biti uzvas, da vas poljube ili izgrde, ako bude trebalo, i va{idjedovi i bake }e biti uz vas, i va{i drugovi, i sve ove ku}e idvori{ta, i {umice i more, sve ovo tu gdje ste se rodili, gdje`ivite, sve }e bit s vama i vi u tome. A ja? Zar ja znam kudame vodi put i kuda odlazim, dobri drugovi moji? Zar jaznam u kakvim }u ku}ama `ivjeti i u kakvim se dvori{timaigrati, ako se uop}e budem igrao. Zar ja uop}e znam {to me~eka tamo kamo odlazim? I dok je pred vama sve jasno iodre|eno, a va{ put {irok i ravan, predamnom je sve tamnoi neizvjesno, kao ova no} po kojoj hodam; nesigurno i punonepoznatih opasnosti, kao i ova cesta koja me odvodi odvas. I dok }ete vi ostati ovdje gdje ste se rodili, `ivjeti ovdje iumrijeti, zar ja znam gdje }u `ivjeti i gdje }e mi istrunutikosti? I da li }u se ikada vratiti ku}i?

-Da, vi sad spavate, dobri drugovi moji, vi i ne sanjate,da u ovaj ~as, u ovo tu`no, mra~no jutro, prolazim krajva{ih ku}a; vi i ne sumnjate, da vas sad, mo`da zauvijek,ostavlja va{ nesretni drug i da misli na vas. O kako }ete seza~uditi i zadiviti sutra, kad ga budete potra`ili, a njegovavam majka rekla: -Oti{ao je , nema ga kod ku}e. I ni{ta vamvi{e ne}e re}i. Ali vi }ete odmah znati o ~emu se radi: -Pobjegao je, preko granice je oti{ao, u tamnoj no}i, sam,ni~ega se nije bojao, {aptat }ete jedan drugome. I bit }ete

26

Page 26: drago gervais

ponosni na mene, i svima }ete pri~ati o meni, i svi }etegovoriti o meni i diviti se. A djevoj~ice }e se uzbuditi ipri~ati o mojoj odva`nosti i odlu~nosti. -Tko bi rekao, da jetakav, govorit }e one, - ta bio je uvijek tako miran i tih.Samo }e Ljubica kazati:- O, ja sam znala, da }e on u~initine{to veliko, uvijek sam naslu}ivala da je stvoren za velikestvari, mada mu hotimice nisam posve}ivala nikakve pa`nje.

Po~elo se daniti. Kroz tamne boje no}i sve se vi{eprobijalo zelenilo {uma, plavetnilo mora, bjelina ceste,crveni krovovi rijetkih ku}a kraj kojih je prolazio. Izronili suiz mraka zvonici crkve; bio je ve} u susjednom mjestu11. Prviljudski glasovi, daleka buka motora, negdje su lupila vrata.Na moru ~amci sa samotnim ribarima, u grmlju cvrkutprobu|enih ptica, biseri rose na travnjacima uz cestu i nakro{njama; nebo nad Rijekom sve jasnije, svijetlije. Sreo jeprvog ~ovjeka, pozdravio ga, ovaj mu odzdravio, ali za~udo,kao da ga nimalo nije iznenadilo {to je u rano jutro nai{aona dje~aka. Uostalom, nije ga ni poznavao.

Penjao se uzbrdo, nad samim kamenolomom12.Nekoliko je mljekarica pro{lo kraj njega, s pletivom urukama i ko{arama na le|ima. - Dobro jutro, mali,pozdravile ga dobrodu{no, a da ni slutile nisu da on mo`dazauvijek ostavlja domovinu, da se nikad vi{e ne}e vratitiku}i, da vi{e nikad ne}e sretati ove dobre `ene i slu{atinjihovu `ustru i potsmje{ljivu ~akav{tinu.

Mo`da nikad, pomislio je dje~ak tu`no, mo`da nikadvi{e ne}u hodati ovim cestama i putevima, onako kako jenekad hodao sa svojim drugovima, na izlete, u {ume, ili sa

27

11 Volosko

12 Kamenolom u Preluku

Page 27: drago gervais

svojim ocem, kad jo{ nije bilo velikog rata, kad njegovatu`na domovina jo{ nije bila porobljena. Onda...

O, kako je bilo lijepo, i radosno, i sve~ano, tada, kadje mar{irao uz svog oca i njegovu glazbu13, kad je udaraomali bubanj, bez predaha i veselo, tam-tam-tararatatam, aonda se odjednom, kao iz zemlje, javio veliki bubanj sasvojim dubokim bum-bum-bumbumbum, a odmah za njim,bu~no i radosno, svi instrumenti, sviraju}i neki juna~ki,posko~ni mar{, od koga se noge dizale same od sebe, o{tro ipoletno; kakva je divna radost bila tada u njemu, i ponos isre}a {to stupa uz svog oca i njegovu glazbu, uz ljude koji subili isto tako radosni i ponosni kao i on.

^esto je odlazio s ocem u razna mjesta, na narodnesve~anosti i veselja, pa i u onaj gradi} tamo, na brijegu, snjegovim starinskim crkvenim tornjem i najljep{impogledom na Kvarner14. I sve je na tim narodnimsve~anostima i veseljima bilo puno zastava, i pjeva~kadru{tva su pjevala, i tamburice drndale, i o~eva glazbasvirala, i govornici dr`ali divne govore o domovini, a zatimse plesalo na drvenim podijima ispod kestenova, pjevalo,pilo i jelo janjetinu na ra`nju. I sve je bilo tako veselo, takobu~no, tako raspojasano i `ivo, kao da druga~ijeg `ivota inema, i kao da }e ova narodna sve~anost vje~ito trajati.

I eto, ba{ tamo, u onom gradi}u na brijegu, pogladioga po licu onaj slavni starac15, narodni prvak, nizak,podebeo star~i} sa sijedom bradicom i dobrim, dubokimglasom, i upitao:

28

13 Otac, Artur Gervais bio je kapelnik u Opatijskoj glazbi

14 Kastav

15 Matko Laginja, prava\{, star~evi\}anac, prije Prvog svjetskog rata prvak Hrvatskestranke prava u Istri .

Page 28: drago gervais

-[to si ti sinko?

-Hrvat.

-A da li dobro u~i{?

-Da.

-A voli{ li svoju domovinu?

-Nju volim, a Austriju mrzim.

-Pst, to se ne smije tako glasno govoriti, rekao mustarac stroga lica, dok su se svi oko njih nasmijali.

A onda je do{ao rat i tu|in u zemlju, i o~eva se glazbarastepla, a otac pobjegao preko granice, i nema vi{enarodnih veselja ni sve~anosti, ni malog ni velikog bubnjanema, ni zastava, ni govora, ni pjesme, ni plesa, ni janjetine,ni~ega nema, osim odvratnog neprijatelja, njegovih vojnika,njegovih zastava, pjesme i glazbe. Sve je propalo, kao danikad nije ni bilo, u o~evu bijegu, u maj~inim suzama, uovom njegovom jadnom pje{a~enju, u sivim maglama tugekoje su prekrile cijelu krajinu.

Do{ao je do raskri`ja i jo{ se jednom okrenuo da vididomovinu koju ostavlja16. Brda su ve} bila u suncu,polagano i dostojanstveno silazilo je ono ka malimku}icama posijanima uz obronke brda, ali jo{ nije stiglo donjih. A ni`e jo{, uz samu obalu morsku, izme|u bujnog ivje~nog zelenila lovorika, ku}e rodnog mjesta, hoteli,pala~e, kupali{ta, a povi{e njih, na gornjoj cesti, ovoj kojomje do{ao, male i skromne ku}ice ribara, pomoraca, radnika,slugu tu|ih gospodara. Male bijele ku}ice sa cisternama ivinovom lozom nad njima, br{ljanom i ru`marinom,

29

16 Kri`anje cesta za Matulji i Rijeku

Page 29: drago gervais

krizantemama i karanfiljima, i svim onim malim radostima ivelikim tugama kojima `ivi onaj mali i dobri svijet u njima.Me|u njima je, nevidljiva i ku}a koju je ostavio, mati i baka,a djed je sad sigurno na balkonu, promatra cestu i brojisvaki unukov korak kao da ga vidi; gleda na sat i ra~unadokle mu unuk mogao sti}i. I njegovi su drugovi tamo, isusjedi i susjede, njegova je domovina ondje odakle se di`ebijeli dim iz dimnjaka, iz onih ku}a pritajenih u bujnom ivje~nom zelenilu lovorika. Ali, u njoj su i oni koji su juporobili, i nema vi{e veselja i radosti u njoj, izgubljena jeona za njega i za tolike druge. Tu|e su sad one ku}e ipala~e, i {umice, i more, i parkovi; nema vi{e `ivota tamo.

Prekrasna i prelijepa le`i pred njim njegovadomovina, ali tu`na i zamagljena, jer je jo{ daleko sunce,koje polako silazi niz brda; a tko zna, mo`da ne}e nikad nisti}i do nje?

-Zbogom domovino! rekao je dje~ak pomalopateti~no, namje{teno, ~itao je tada Preradovi}a, a ondasasvim iskreno i pla~no:

-Mama!

Cesta se spu{tala do nad samu obalu morsku iprolazila kroz siroma{nu {umicu17, koja je, sve rje|a, silazilado samih morskih stijena; samo gdjegdje po koja osamljenaku}a. Dan je o`ivjeo cestu, sve se vi{e ljudi kretalo po njoj;radnika koji su i{li u grad na posao, `ena koje su u velikim,slamnatim ko{evima nosile mlijeko i povr}e na tr`nicu. Ali,pored njih i tu|inski vojnici, na biciklima, u kolima,kamionima, suvi{e bu~ni, da bi bili prirodni, kao da svojomvikom i raspojasano{}u `ele prikriti osje}aj nesigurnosti i

30

17 Cestom od Matulja do\{ao je do morske obale.

Page 30: drago gervais

straha pred ovim mrkim i {utljivim svijetom, koji prolazikraj njih kao da ih ne vidi, kome kao da nimalo neimponiraju ni njihove uniforme, ni njihove pu{ke, ni njihovebajunete, i kao da se ne osje}aju sasvim sigurni u ovoj~udnoj, nepoznatoj zemlji, za koju su im govorili da jenjihova i da u njoj `ive njihova neoslobo|ena bra}a. A tabra}a, govore, za~udo sasvim drugim jezikom, i o~igledno,nimalo nisu odu{evljena sa svojim oslobo|enjem. Hodajuradnici po cesti, mrki i {utljivi, i s krvavim prezirom u o~imaobra~unavaju u sebi s tim si}u{nim i smije{nim ljudima, tomlajavom ~eljadi {to se pravi toliko va`na, a jedan boljiudarac...

Hoda dje~ak pored radnika i `ena, tih i {utljiv kao ioni. Ni{ta oni izme|u sebe ne govore, nema rije~i za njihovjad, porugu i mr`nju; ni dje~aka nije nitko upitao kuda }etako rano, znaju oni da je u ovo prokleto vrijeme najbolje{utjeti i da ve} dje~aci imaju danas svoje brige i svoje tajne.Ali kako se dobro, kako se odli~no razumiju svi oni, kako suim misli i `elje jednake. I `alost, stra{na, velika `alost, kojaje obuhvatila zemlju svojim velikim, mrtva~kim pla{tem.

Ukrcao se na tramvaj kod brodogradili{ta18 i voziokroz grad. Teturao je stari, rasklimani tramvaj potra~nicama, kao pijani nosa~, stisnuo se dje~ak u kut, a usrcu uvijek isti osje}aj, nepodnosivi osje}aj poni`enja istraha, tupog saznanja da je bespravan, da ga svatko mo`enapasti, zatvoriti, mu~iti, ubiti. Nesnosan je taj osje}aj, anaro~ito jak onda, kad je, kao sada, na takvom mjestu gdjese nalaze i jedni i drugi, i gospodari i robovi. Robovi:prignje~eni, tihi, upla{eni, oborenih o~iju kao zlo~inacuhva}en na djelu, svijesni svoje krivice da pripadaju drugom

31

18 Ukrcao se na tramvaj na Kantridi.

Page 31: drago gervais

narodu, na oko mirni, a u stvari jedva svladavaju}i gr~nestrpljivosti i `elju da iza|u, da nestanu, da se izgube predpodmuklim i vrebaju}im o~ima gospodara, osje}aju}i se kaopsi u tu|em dvori{tu. A oni drugi: bu~ni i samosvijesni,bezobzirni i opasni, vrebaju}i svaki pokret, svaku tihoizgovorenu rije~; spremni da udare za jedan samovoljnoprotuma~eni smje{ak, za jedan krivo shva}eni gest, za jednuhrvatsku rije~; da udare zbog udarca, zbog afirmacije svojevlasti, zbog opojnog osje}aja koji od nje dolazi, zbog svogosobnog zadovoljstva da mogu udariti, zadaviti, ubiti, zbogslatkog saznanja da im je dozvoljeno sve, da su vi{i i ja~i oddrugih, da su njihove osobe sakrosanktne, da smiju ubiti, ada se njih ne smije ubiti. Jer oni su gospodari, njihova je sadova zemlja i sve u njoj. Nema u njoj mjesta slavenskimsvinjama i njihovom svinjskom jeziku.

-Dvadeset vjekova civilizacije, dvije hiljade godinakr{}anstva, koje je poteklo ba{ iz tog va{eg Rima, mislidje~ak {}u}uren pla{ljivo u dnu tramvaja, -sjajne, uhiljadama knjiga, programa i propovjedi ponavljane fraze obratstvu me|u ljudima, o ljubavi za bli`njega svoga, oslobodi misli i rije~i, o narodima kao djeci gospoda boga,koja su sva jednaka pred prijestoljem njegovim, a ja, mali,petnaestgodi{nji dje~ak, strepim u ovom tramvaju, da me neizbijete, da me ne popljuvate, da me ne mu~ite, kao {to steizbili, mu~ili i popljuvali tolike druge. Dvadeset stolje}acivilizacije i fraza o bratstvu me|u narodima, o velikojkulturnoj misiji va{e zemlje, sa za{titnom markomLeonarda, Michelangela, Mazzinija, a porobili ste mojudomovinu, hapsite na{e ljude, oduzeli ste nam {kole, nedate da govorimo na{im jezikom, prisiljavate nas dabje`imo iz ro|ene ku}e kao lupe`i i ubojice. Govorite oljubavi, a sijete mr`nju, govorite o bratstvu me|u narodima,a uni{tavate ih, govorite o jednakosti me|u ljudima, a

32

Page 32: drago gervais

krstite nas psima i svinjama. Zaista ni{ta vam nije pomoglova{ih dvadeset vjekova civilizacije, ostali ste onakvi kakviste bili i onda kad su svuda hara~ile rimske kohorte: trgovcitu|im mesom, kradljivci tu|e zemlje, ucjenjiva~i i kukavniubojice.

Tramvaj je do{ao do na kraj grada, do mosta na komeje bila granica i stra`a19; odlu~an se moment pribli`io.Dje~ak je isko~io iz tramvaja i po{ao do rijeke. Tamo }e sepritajiti i ~ekati |ake koji idu u {kolu preko mosta, a imajupropusnice. S njima }e poku{ati da se prebaci. Poslije toga,daleko tamo, kod nekog sela, kome ni imena nezna20, ~ekaga opet jedna granica, provizorna, ka`u, jer pitanje granicajo{ nije definitivno rije{eno. Uostalom ni{ta jo{ zapravo nijedefinitivno rije{eno, jer o tome kome }e pripasti njegovadomovina raspravljaju diplomate, tamo negdje, u Parizu.Tamo }e se rije{iti sudbina njegove zemlje, njegovog oca,majke, bake i djeda, ali od te se gospode, rekao je djed, netreba nadati nikakvu dobru, jer svi oni pu{u u isti rog.

Stajao je dje~ak uznemiren i nestrpljiv na obalimutnog i umrtvljenog rukavca rijeke21, ~ekaju}i drugove, akad su nai{li radosno ih pozdravio.

-Ho}e{ li opet u {kolu, pozdravio ga Pero, - dugo tenije bilo.

-Ne}u u {kolu, odgovorio je. - Bje`im dalje, idem dooca, ali nemam propusnice. Moram se nekako prebacitipreko mosta.

33

19 Most izme|u Su\{aka i Rijeke na Rje~ini. Tu je i kasnije bila granica izme|u Italije itzv. "kraljevine SHS"

20 Privremena granica bila je postavljena na Svetom Kuzmu.

21 Mrtvi Kanal je staro korito Rje~ine.

Page 33: drago gervais

-Idi s nama, rekao je Pero, - budi bez brige, provu}i}emo te mi, samo da nas se vi{e skupi.

A kad ih se skupilo desetak, poveo ih Pero do mosta iobja{njavao {to treba u~initi. Do{li su do mosta, grunuli svinajednom na njega, pomije{ali se me|u ljude, i za~as sepred karabinjerima diglo desetak |a~kih ruku sapropusnicama u rukama; me|u njima i dje~akova snekakvim papirom koga mu je ranije tutunuo Pero u ruku.

-Avanti, avanti, mahnuo je nestrpljivo karabinjerguraju}i |ake od sebe, i ne gledaju}i njihove propusnice, jersu ga vi{e zanimali stariji ljudi. Dje~ak se zbunio, stajao namjestu, kao da ne vjeruje da je sve to tako lako ijednostavno, ali ga Pero uhvatio za ruku i povukao zasobom. Hodao je uz Peru po uskom nogostupu mosta,boje}i se da }e ga karabinjer pozvati natrag, ali je taj strahopadao sa svakim korakom koga je na~inio, sve domomenta kad je znao: ako ga pozove ne}e se vratiti, negopotr~ati naprijed.

-Vjerujte mi, rekao je Pero, kad su ve} bili s drugestrane mosta, -gluplje policije od ove nema nigdje nasvijetu. A kad mu je dje~ak vratio papir koji mu je poslu`iokao propusnica, Pero se veselo nasmijao:

-Vidi vraga, nikad ne bih vjerovao, da i pismenaopomena roditeljima za moj drugi red iz matematike mo`ebiti od neke koristi.

Oprostio se od drugova, koji su veselo otr~ali,zadovoljni {to su namagar~ili kraljevske karabinjere, papotra`io svog starog profesora za koga su mu rekli da izdajepropusnice za jugoslavenske stra`e22.

-[to, ocu ide{? za~udio se profesor. - Ali to je daleko,vrlo daleko, morat }e{ pje{a~iti nekoliko sati.

34

Page 34: drago gervais

-Pa ja sam sad stigao od ku}e i nimalo nisam umoran,umirivao ga dje~ak.

-[to, od ku}e si stigao, za~udio se profesor, - pa zar suti dali propusnicu?

-Prevarili smo ih na mostu.

-Ali pazi, opomenuo ga profesor, - jo{ }e ti jednomtra`iti propusnicu, a tamo su vrlo strogi, pa ako te vrate, {to}e{? Ne}e{ mo}i ni naprijed ni natrag.

-Pro}i }u, rekao je dje~ak sigurno i tvrdoglavo.

-Junak si ti, mali junak, polaskao mu profesor, paizdiktirao propusnicu koju mu je daktilografkinja u{ila uka~ket.

-Junak si ti, mali junak, skandirao je u sebi, kad jeposlije podne krenuo na put i penjao se iz grada u brda, po{irokoj, pra{noj cesti kojom su se vukli ~itavi nizovikirija{kih kola. Vlakovi nisu i{li preko granice, pa su ihzamijenili kirija{i.

-Junak si ti, mali junak, ponavljao je dje~ak, i njegovama{ta, uvijek pripravna na fantasti~ne stranputice, po~ela jeda sanja o onom drugom, pravom, velikom junaku:

Pro{lo je deset, dvadeset godina od dana{njeg dana.Njegov je otac jo{ uvijek u bjegunstvu, a mati, ve} prosijeda,sjedi u kuhinji, zabrinuta i tu`na, jer je otac javio da mu jesin nestao i da uop}e ne zna gdje je. Pisao je svim znancima,obratio se i na policiju, ali nesretnom se sinu sasvim zameotrag. Sjedi dakle majka u kuhinji, i djed je s njom, i baka,(oni }e vjerojatno do tada umrijeti, ali uzmimo da su jo{ `ivi

35

22 Viktor Car Emin

Page 35: drago gervais

i vrlo stari), pa su i oni zabrinuti i upla{eni zbog dragogunuka, koji je nestao na tako ~udnovat na~in (na kakavna~in to sad nije va`no, ali bilo bi interesantno i o tomerazmisliti). Sjede dakle oni u kuhinji, kad najednom,kuhinjska se vrata otvaraju, polako, polako, kao sama odsebe, a na njima se pojavljuje stra{an lik: ~ovjek zavijen uveliku, crnu pelerinu i s krinkom na licu. Djed i baka uko~ilise od u`asa, a mati zateturala, (bilo bi dakle bolje da stoji),ali ju je tajanstveni ~ovjek zagrlio, svojim sna`nim rukama, i- polako po~eo skidati krinku.

-Sine moj, vrisnula je mati i pala mu u naru~aj, a odjedu i baki da ne govorimo. A tajanstveni je ~ovjek rekaodubokim tu`nim glasom: - Do{ao sam da oslobodim vas isvoju domovinu, i nestao prije no {to su oni do{li k sebi. Istidan pojavio se na jo{ nekoliko mjesta, kod najpovjerljivijihljudi, i glas o tajanstvenom ~ovjeku pro{irio se kao munja. Ivelika se nada rodila u srcima tu`nih i porobljenih ljudi. Ano}u, Ljubica se je vra}ala ku}i s nekim mladi}em, (ona }etada biti stara najmanje trideset godina, ali za pri~u nesmeta), i ogor~eno odbijala njegove besramne ljubavneponude. -Za{to me odbija{, pitao ju mladi} drhtava glasa.-Jer volim drugoga. -A koga? -Daleko je on, vrlo daleko, ali~ut }e{ za njega, svi }ete ~uti za njega, jer on je stvoren zavelika djela. U taj ~as, jedna se sjena izdvojila iz mraka istvorila se pred njima. -Ti si, kriknula je Ljubica, odmah gaje prepoznala, nije ni trebalo da skine krinku. A tajanstvenijoj je ~ovjek rekao: -Da ja sam, ali moje ime ne smije pre}ipreko tvojih ustiju. ^uvaj tajnu na{e ljubavi. I ~ekaj me dokne oslobodim domovinu! -Ne, ne}u ~ekati, s tobom idem,odmah, u `ivot i u smrt, rekla je ona o~ajno, i tajanstveni juje ~ovjek zaogrnuo svojom pelerinom i nestao s njom uno}i. A onaj je mladi}, (to je Stojan, jer on se sad ofrkavaoko nje). ostao duga nosa. Poslije su po~eli nestajati i drugi

36

Page 36: drago gervais

mladi}i, njegovi drugovi iz {kole, i tajanstveni je ~ovjek uklisurama U~ke za koje nije nitko znao osim njega, stvoriosvoju stra{nu vojsku. A me|u neprijateljima pani~an strah.Tajanstveni je ~ovjek postao strah i trepet neprijatelja, ijedna crna `ena s njime, sve do onog slavnog dana...

-Hej, ti, balavac pazi kuda hoda{, proderao se nanjega kirija{ koji ga umalo nije pregazio.

-Ne ljutite se, nasmijao se dje~ak prelaze}i beznajmanjeg napora iz ma{tanja u stvarnost, - zamislio sam se,a onda ga zamoli da ga poveze. Sjedio je dje~ak na kolima ipromatrao `ivot na cesti. A cesta, koja se sad spu{tala uduboki klanac23, bila je `iva, puna ljudi i kola. Njome su`urili seljaci i seljanke, radnici i namje{tenici, mladi}i,djevojke, `ene i starci, sve ono {to je radilo u gradu ilimoralo u grad, pa pje{a~ilo jer druge veze nije bilo. A poredljudi i po kojeg bicikla, kirija{ka kola, pucketanje bi~eva,lijeni hod te{kih konja, kletve kirija{a, pjesma, smijeh;najprometnija i najveselija pjesma na svijetu. Uz cestu,male, na brzu ruku skalupljene barake i vinom, rakijom,malinom, kola~ima, sirom, kobasicama, salamama, i istotako na brzu ruku otvorene gostionice, s bukom i galamompripitih kirija{a, s kolima natovarenima najraznovrsnijimteretima i zami{ljenim konjima kojima gazde sjede kod ~a{evina i piju.

-Veselo, zaista veselo, mislio je dje~ak, - sva{taizmi{ljaju ovi diplomati u Parizu, a i narod se dobro snalazi,nema {ta. Vratili smo se za jedno osamdesetak godinaunatrag, u vrijeme kad jo{ nije bilo `eljeznice, kad se jekirija{ilo od Karlovca do Rijeke, i kad se je isto ovako

37

23 Od Svete Ane karolinska cesta se spu\{ta u dolinu Drage.

Page 37: drago gervais

sjedilo po gostionicama uz cestu; kad su pred njima stajalakirija{ka kola kao i danas, konji `derali sijeno, kirija{i pili ipravili poslove, gostione bile kao kolodvori i kolodvorskerestauracije, kola vagoni, a konji lokomotive. I gdje su sesamo stvorila tolika kola i toliki kirija{i? Uskrsnuo propalistale` kirija{a preko no}i, otkrio novu kirija{ku Ameriku, isve je to onako kao u vrijeme tete Marice, koja je imalagostionu na Lujzinskoj cesti i `ivjela u ono bla`eno iromanti~no kirija{ko doba.

Do{li su pred gostionu i kirija{ je zaustavio konje24.

-Hej balavac, ostajem ovdje, ho}e{ li ~a{u vina?

-Ne, hvala, moram dalje.

-Onda jedan malinovac, hajde, nemoj biti kao frajlica,rekao je kirija{, pa ne ~ekaju}i dje~aka po{ao do stola predgostionom. ^a{a malinovca bila je suvi{e primamljiva idje~ak je po{ao za njim. Bili su sami, nikoga nije bilo predgostionom, i kirija{ ga, krupna ljudina, razba{urane,prosijede kose i razdrljenih grudiju, podozrivo promatraoispod svojih gustih, dugih obrva; ne{to mu je na dje~akubilo sumnjivo.

-A je li, balavac, odakle si, ti kao da nisi iz ovog kraja?

-Nisam.

-A kamo }e{?

A kad dje~ak nije odgovorio, kirija{ mu je, nimalouvrije|en, rekao:

38

24 Kirija\{ je zaustavio negdje u Dragi. Odatle je Gervais nastavio pje\{ice premaSvetom Kuzmu.

Page 38: drago gervais

-Pa i ne mora{ re}i, tvoja stvar. Neka svaki gleda svojposao.

Ali je dje~ak povjerovao ovoj krupnoj ljudini ~ije suo~i bile dobro}udne, mada su lukavo `mirkale, i sve muispri~ao.

-Hohoho, smijao se kirija{,- dajte jo{ jednu malinu zaovog de~ka, - dobro ste nasamarili one budale na mostu,dobro si se pro{vercao, mali. Ne boj se, i ja se razumijem ute stvari, spada mi to nekako u posao, i kad bi ti znao {tosam sve pro{vercao u ovim kolima, kao tele bi zinuo.Milijune sam pro{vercao, jesam, bogami. A kako i ne bi.Stalno nas neki |avo osvaja i zarobljava, i da ne bi {verca,propade narod. Uvijek smo ti mi {vercali, sinko, i podAustrijom i pod Ma|arskom, i sad, pod ovim digi}ima,uvijek smo imali posla sa `andarima i financima, i vragom injegovom majkom, ali ka`i pravo, ako si ~ovjek odkaraktera, zar se je i moglo druk~ije? Po njima bi mi davnocrkli, spasio nas samo {verc, jest {verc, tako mi boga. I kadbih s kolima i{ao dalje, pre{vercao bih te u njima prekogranice kao ni{ta, u sijenu bih te sakrio, bih, bogami. Ne bojse {vercao sam ti ja i vrednije stvari, pa nikom ni{, uvijeksam se dobro izvukao i namagar~io glupane glupe.

A zatim, po{to je iskapio i drugu ~a{u vina:

-Uf, bogamu, stra{no `ivi narod. Ne {verca se samoroba, nego i ljudi, pa i takve mamine maze kao {to si ti. E,opsovao je gadno kirija{, - kakav svijet, kakvi ljudi! Skupe setamo nekakva priglupa gospoda, koja nas nikad ni vidjelanisu, pa kroje pravdu i dijele tu|u zemlju gore nego velikisudac na kotarskom sudu. Ovo veli, neka bude vama, a ovovama, kao da su zemlja i ljudi na njoj njihova pr}ija. ^istasvinjarija, bogami, kriminal {to ka`u. I nikom ni{ta. A nas tigoni ona pogospo|ena lugarska budala za svaki hrasti} koga

39

Page 39: drago gervais

posje~emo u {umi, mater mu lopovsku i lugarsku, a da i negovorim o drugome. Ali {to }emo, paragrafi su samo zanarod. I onda, `estio se kirija{ dalje, -kakve granice, kakve|avolje dr`ave! Otvori na, brate, vrata u cijeli svijet, daputujemo kud nam srce za`eli, da vidimo kako drugdje `ivinarod, ali jest, |avolju mater, od ~ega bi onda `ivjeli onisilni kraljevi, i ministri, i generali, i fabrikanti i diplomati, ivrag i njegova majka. O {to bi se ka~ili, zbog ~ega bi sesva|ali i ratovali, i punili svoje masne trbuhe. Nego, vele,sad }emo malo u rat, pa mili narod u rat, da gladuje icrkava, i gubi badava glavu, i krepava po rati{tima, dok seoni i dalje valjaju u onim svojim perinama, `deru piletinu ivode tamo nekakvu politiku od koje ni |avo ni{ta nerazumije. Nego, deder ti meni, bratac, ove kraljeve, iministre, i generale, i fabrikante, neka oni malo zasu~urukave, uzmu motiku u ruke, ili ~eki}, neka oni malokirija{e, i kisnu, i neka im sunce pali ko`u kao hiljadu|avola, pa da vidi{ kako bi preko no}i promijenili mi{ljenje ipostali jo{ gori od nas.

A kad mu gostioni~arka donijela gula{ i on udje~akovim o~ima pro~itao glad, prekinuo je pri~anje, panaru~io gula{ i za dje~aka.

-Dobra du{a, plemeniti ~ovjek, mislio je dje~ak, kad seoprostio od kirija{a i nastavio put, -nikad me ni vidio nije, atako se krasno ponio prema meni. Eto, takav je na{ narod,plemenit i hrabar, a ne kao oni preko.

I sretan je bio dje~ak, i veseo, jer je ovdje, u ovombu~nom klancu, na ovoj cesti, vladao sasvim drugi duh,nego tamo, na onoj cesti po kojoj je jutros bje`ao. Tamo jebio narod upla{en i poti{ten, osje}aju}i da je njegovasudbina zape~a}ena, da nema nade da }e tu|inac oti}i izzemlje. Poti{ten, nesretan i upla{en je bio narod preko

40

Page 40: drago gervais

mosta, a tu|inac samopouzdan, bahat, nesmiljen i okrutan.A ovdje, makar se vidio po koji tu|inski vojnik, i kraj biopod privremenom okupacijom, nikakve se bahate skupinetu|inaca nisu skitale selima, ni galamile, ni teroriziralemiran svijet, a narod bio slobodan, veseo i srda~an, svijestanda je na svojoj zemlji i da mu tu zemlju ne}e nitko oteti.Hodao je dje~ak cestom sretan i veseo, radosno pozdravljaoljude, ali pored ove radosti, i jedna druga: jo{ samonekoliko sati, pa }e vidjeti oca!

Cesta se penjala uz brdo, a na vrhu rampa25. Granica!Do{ao je dje~ak na nekih dvije stotine metara od rampe, donekog zavoja i pogledao prema rampi: legitimirali su,svakoga su legitimirali! A iza njega grupa `ena s ko{evima,zadr`ale se valjda du`e u gradu.

-[to je, mali?

-I{ao bih s vama, nemam propusnice.

-Ne}e{ pro}i, rekla mu jedna djevojka, kad jepogledala prema rampi, - onaj prokleti Napolitanac je uslu`bi, a taj nikoga ne propu{ta. Nemoj ni poku{ati.

Dje~ak se okrenuo i po{ao natrag. Znao je, morapro}i i pro}i }e, trebalo je samo na}i najbolji i najsigurnijina~in. Pred jednim du}anom je stajao dje~ak.

-Je si li odavle, upitao ga.

-A za{to pita{?

-Moram preko granice, a nemam propusnice.

-A {to }e{ mi dat?

41

25 Gervais je stigao do zavoja na kri`anju cesta za [krljevo i Bakar. Privremena je granicabila postavljena na isto~nom ulazu u Sveti Kuzam, odakle se preko Kamenskogspu\{talo ravno u Bakar.

Page 41: drago gervais

-Nemam ni{ta.

-A kamo }e{?

-Idem ocu.

-Po|i samnom, rekao je dje~ak.

Dje~ak ga je poveo u svoje dvori{te, odatle putanjomuz brdo. Zaokrenuli su pored nekog drve}a udesno, pro{likraj nekih ku}a na seoskom putu, a zatim do{li na cestu26.

-Evo nas, rekao je dje~ak.

-A granica?

-Ona je dolje, ispod nas.

-A na{e stra`e?

-I one su za nama. Sad te ne}e nitko vi{e ni{ta pitati.

Kako je sve to bilo jednostavno, i - smije{no.

A sad k ocu, k ocu!

Dje~ak je tek sada primijetio da je pao sumrak;podugo se zadr`ao sa kirija{em. Rijetki su ljudi prolaziliosamljenom cestom, rijetke su bile ku}e uz nju. Jedna mustarica, tjeraju}i pred sobom kozu nabreklih vimena, reklada mora skrenuti prvom cestom desno, i}i po njoj nekovrijeme, a zatim si}i na cestu koja vodi uz samo more27.

Pust je i ogoljen od bure kraj kojim hoda, `alostannjegov sivi kamen, bijedni mu do~i}i, tu`no i {krto njegovonisko, jo{ ne prolistalo grmlje. Gola brda, sivi kameni

42

26 Dje~ak ga je doveo do zaselka Bara\}i na Svetom Kuzmu. Odatle je trebao krenutipreko Kamenskog, nizbrdo prema Bakru. Gervais nije krenuo desno, premaKamenskom, ve\} je vjerojatno ravno, kroz Bara\}i, iza\{ao na cestu za [krljevo.

27 Kroz Bara\}e je do\{ao na cestu za [krljevo. Prema uputi starice trebao se vratitidesno, prema Kamenskom, i skrenuti dalje prema moru.

Page 42: drago gervais

vrhovi, koji kao da se iz samog neba spu{taju u more izatvaraju ga u onaj ~arobni zaljev, koji le`i dolje, na dnu,kao neko veliko, tamno oko28.

Cesta ga je dovela u selo ~ije su se bijele ku}icenanizale uz nju s jedne i druge strane29. Pred vratima, nakamenim i drvenim klupama, na stepenicama, mu{karci i`ene, starci i starice, u tihim, ozbiljnim razgovorima.Mladi}i i djevojke na cesti, smijeh, {ala, na zidu veliki plakatispisan crvenom olovkom: -Danas ples! Negdje sviraharmonika, mukanje krava i lave` pasa probijaju se kroznjenu objesnu polku. U gostioni se razvikali i raspjevaliljudi, na bo}ariji se skupili igra~i i sagnuti nad bo}amamjere udaljenost izme|u njih; djeca natjeravaju debelu, odkrpa sa{itu loptu i znati`eljno promatraju nepoznatogdje~aka. U nekom dvori{tu, mala se baka nagnula nadzdenac i vu~e vodu; oko motocikla mladi}i, ogledavaju ga,pale motor, raspravljaju; nevidljiva mati zove iz sveg glasa:-Milki}u, Milki}u, gdje si?

Predve~e, kao i svako drugo predve~e u primorskomselu.

Ali slobodnom, misli dje~ak. Jer ovi ljudi predku}ama, ovi mladi}i i djevojke, sva djeca, svi igra~i nabo}ariji, svi oni mogu govoriti svojim jezikom, pjevati svojepjesme, njima ne prijete ni zatvorom, ni batinama, zato {topjevaju svoje pjesme i govore svojim jezikom. I smatraju tosasvim razumljivim i prirodnim, a to i jest razumljivo iprirodno, samo nije razumljivo i prirodno neprijatelju kojije porobio njegovu zemlju. O, kakav je ~ovjek, mislio je

43

28 Bakarski zaljev

29 Krasica

Page 43: drago gervais

dje~ak `alosno. Oduzima slobodu svom bratu ~ovjeku,narodi porobljuju narode, ponizuju ih gore od `ivotinje,uni{tavaju ih i istrebljuju, a za{to, za{to?

I hodaju}i ovim veselim i raspjevanim selom u ~ije sepredve~erje ljudi odmaraju pred svojim ku}ama, a mladi}i idjevojke spremaju na ples, dje~ak je mislio na svoju tu`nudomovinu gdje za porobljene nema ni pjesme, ni plesa,nego samo pogrda, prijetnje i zatvor. Sumorna su i tu`napredve~erja, tamo ispod U~ke, nitko se ne smije, nitko nepjeva. Umro je `ivot ispod U~ke, nema vi{e `ivota tamo! Ibol, tupi bol zbog njegove nesretne domovine, koju mo`davi{e nikad ne}e vidjeti, zabolio ga kao no` zaboden u srce. Imo`da ga nikad vi{e ne}e ostaviti.

Dje~ak je ostavio selo za sobom i neprestano i{aoistom cestom; nije nai{ao ni na jednu koja vodi nizbrdo, kamoru. Pala je no}, tamna, bez mjese~ine. Pusta je bila cesta,nikoga nije bilo ni pred njim, ni za njim, samo rijetka,tamna stabla uz cestu i daleki lave` pasa. Bojao se u tomnepoznatom kraju, bez ljudi, bez glasova, bez mjese~ine.

Pred njim svjetla, glasovi, najprije tihi, zatim sve ja~i,jo{ jedno selo30. Daleki povici, pjesma. I tamo zovu majkedjecu, mu~u krave, pjevaju mladi}i i djevojke, ali sad je ve}no}, glasovi su druk~iji, ti{i, umorniji, a pjesma tu`nija,mek{a i puna ~e`nje.

Na cesti dvije sjene. Mladi} i djevojka. [apat, tihi,srebrni smijeh djevojke i mukli mladi}ev glas. Upla{io seonih dviju sjena na cesti, a zatim upitao za put.

-Dobro si zalutao, nasmijao se mladi}, -ve} si odavnomorao skrenuti ka moru, tamo u prvom selu. A sad, nema

44

30 Praputnjak

Page 44: drago gervais

druge, mora{ kroz selo, dok ne do|e{ do raskri`ja, pa ondanizbrdo. I koga se vraga ski}e{ no}u po nepoznatimcestama, viknuo je za njim, ljut {to ga je omeo u ljubavnomsastanku.

Dje~ak je po`urio, mada su ga noge ve} jako boljele,pro{ao selom i ne mare}i za njega, do{ao do raskr{}a31 ipotr~ao nizbrdicom. I sad, kad je znao da je na cilju, da }enaskoro ugledati oca, nikakva ga druga misao, nikakvoma{tanje, nije moglo odvratiti od jedine, radosne misli:vidjet }u oca, jo{ malo pa }u vidjeti oca! I sve ono od jutros:i rastanak od majke, i njegovo hodanje, i razgovor skirija{em, i bol u nogama, sve se je to slilo u jednu radosnu,divnu pjesmu: vidjet }u oca, jo{ malo pa }u vidjeti oca!

Do{ao je na cestu uz more, pro{ao kroz uspavanoselo32, popeo se na strmi brijeg33 i ugledao mjesto u kome je`ivio otac: tamnu silhuetu svjetionika koji je bacao bijelesnopove svijetla na more, zidove ku}a osvijetljene uli~nimsvjetiljkama, tamnu, vi{e naslu}enu, no vidljivu, morskuplohu34. Malo primorsko mjesto puno sunca i radosti utoplim ljetnim danima, mrtvo i `alosno kad zafiju~u bure. Iopet je tr~ao, utr~ao u neku pustu ulicu i zaustavio se predgostionicom iz koje se ~ula pjesma.

-Koga tra`i{, mali? upitao ga netko kad je otvoriogostioni~ka vrata i neodlu~no stajao pred njima.

-Oca.-A kako se zove taj gospodin otac, ako smijemo znati?

45

31 Kri`anje cesta na Meji

32 Bakarac

33 Stara cesta iz Bakarca za Kraljevicu nije i\{la uz more, kao danas, ve\} preko brda.Putem zvanim Klan~ina stigao je do vrha odakle je ugledao Kraljevicu.

34 Kraljevica

Page 45: drago gervais

Rekao je. Jedan se ~ovjek, crvena, u`arena licaokrenuo od stola za kojim se kartao, i nasmijao:

-Kod po{tarice je, danas po{tarica slavi imendan.-A gdje je to? Ja nisam bio nikad ovdje.-Pa nije ovo Pariz da ti damo adresu i taksi, smijao se

~ovjek, - idi iza ugla, pa gdje ~uje{ da se deru, tamo jepo{tarica...

Tiho je otvorio vrata, jer se na njegovo kucanje nijenitko odazvao.

Na divanu mlada, plavokosa `ena. Ruka joj oko vratamu{karcu, pjeva. Do njih opet mu{ko i `ensko, pijubratimstvo. @ena se smije, ~a{a joj podrhtava u ruci, vino seprosipa po podu. Oko stola mu{karci i `ene, crveni, sjajniho~iju, znojavih lica, raspjevani. Na stolu ostaci {unke, kruha,oglodane pile}e kosti, prignje~eni komadi} torte. A zaklavirom otac. Prati pjesmu, pa i sam pjeva. Otac pjeva!

Ugledali su dje~aka i u{utili.

-[to je? upitao je otac i okrenuo se.

Na vratima je stajao njegov sin u svom starom,otrcanom odijelu, cipela bijelih od pra{ine, lica umorna itu`na.

Otac je ustao, rekao `eni na divanu: -Moj sin, i po{aoprema vratima. Dje~ak se odmaknuo da mu otac mo`epro}i, a onda se poklonio `eni ~ija je ruka bila jo{ uvijekobavijena oko mu{kar~eva vrata.

-To mi tako, samo koji put... Ti to ne mo`e{ razumjeti,ali kad je ~ovjek tako prokleto sam i nesretan..., rekao jeotac kad su sjeli na klupu pred ku}om.

A onda, kao da se ne{to prelomilo u njemu, kako daje pukla jedna tanka drhtava `ica, otac je zaplakao.

46

Page 46: drago gervais

-Tata, tata, {aptao je o~ajno umorni, upla{eni dje~ak,ne pla~i! Ne pla~i, tata, molim te, svi te pozdravljaju, imama je zdrava, i djed, i baka, i svi }emo bit opet zajedno, isve }e bit dobro, i na{a }e domovina bit opet slobodna,ho}e, tata, ho}e, vjeruj mi, tata, tata...

Tako su plakali one no}i u malom primorskom mjestujedan veliki i jedan mali ~ovjek, dok su sa tamnogsvjetionika pred njima padali bijeli snopovi svijetla na more,na ~ijoj se obali nalazila njihova domovina.

47

Page 47: drago gervais

48

Page 48: drago gervais

OTAC

Sjedili smo na morskoj stijeni, na O{tru35, ti sa svojih~etrdeset i ja sa svojih petnaest godina, obojica s

istom tugom u srcu.

Do nas se, kao }elavi starac, grijao na suncu {koljsvetog Marka, sa kupali{ta se ~uo smijeh i `agor kupa~a,hiljadu je `ivota brujalo u grmlju, u travi, u zraku, auspavano se more, sve blje{tavo i sjajno, mazno me{koljilooko na{e stijene. Ali mi smo bili gluhi i slijepi za sve ono {tose doga|alo oko nas, na{i su pogledi kao za~arani, biliprikovani na drugu obalu, s one strane zaljeva, koju jeprekrila tanka maglica.

-Ni{ta se ne vidi danas, rekao si nezadovoljno,-nekakva je maglica prekrila more.

Si{li smo sa stijene, popeli se na puteljak i vra}ali umjesto s kojim nas nije vezalo ni{ta osim na{e nevolje.

49

35 O\{tro je dio Kraljevice, rt na kojem je bilo kupali\{te. U Kraljevici su otac Artur isin Drago `ivjeli sami, u siroma\{tvu.

Page 49: drago gervais

A mjesto je `ivjelo svojim, nama stranim `ivotom. Ubrodogradili{tu su udarali ~eki}i i zujala svrdla, na ulicamase razigrala djeca i `urili zaposleni ljudi, dolazili su i odlazilibrodovi, plovili po moru bijeli, veseli ~amci; sve je kipjelood `ivota i rada, samo smo nas dvojica bili izvan tog `ivota,slu~ajni prolaznici, koji su danas ovdje, sutra ondje. I zarsmo znali gdje }emo sutra biti?

Svi su ovi ljudi, i radnici na brodogradili{tu, irazigrana djeca, i u`urbani prolaznici, bili sa stotinukorijena povezani s ovim zaljevom, ovim mjestom, njegovimulicama i ku}ama; njihovo je to bilo mjesto i njihovi sudomovi bili u njemu. Samo smo nas dvojica bili bez doma.

Zbog toga smo svakog dana hodo~astili do onemorske stijene i gledali preko, na obalu s one strane zaljeva,

50

Artur Gervais, otac Draga Gervaisa u vrijeme izbjegli{tva u Kraljevici

Page 50: drago gervais

na kameni vrh U~ke, na plavi~aste bre`uljke, koji se, sveni`i i ni`i, spu{tahu prema moru kao neki dostojanstvenistarci, na osamljene zaseoke {to se pla{ljivo pritisli uzobronke brda, i na onaj daleki, bijeli niz ku}a, koji seprotegnuo na cijelu obalu. Tamo je bio na{ dom, a u njemutvoja `ena, a moja mati.

Koliko sam se puta jutrom, u postelji, pritajio i kri{omte promatrao: plakao si. Bio sam odvi{e mlad, da bih mogaomisliti i osje}ati kao {to si ti mislio i osje}ao, ali ja sam znaouzroke tvojih suza. Mislio si na izgubljenu domovinu, nasvoju `enu, na tvoju nezaposlenost i bijedu u kojoj `ivi mati,mislio si na tvoju stra{nu i neizdr`ivu samo}u. To su bileone crne, proklete misli, koje su se zarile u mozak kaootrovni skorpioni, koje te nisu ostavljale ni na ~as, koje su tiizmu~ile du{u i tjerale suze na o~i.

Koliko sam puta morao svladati `alosni krik dje~aka,koji je htio poletjeti do tebe, zagrliti te i utje{iti svojimmilovanjem, ali nikad to nije u~inio. Bojao se, da }e{ sezastidjeti svojih suza, da }e{ ga odbiti grubo i neprijateljski.I nikad nisi saznao kakvu sam bolnu, kakvu sam nesnosnusamilost osje}ao za tebe, u onim danima, kad je tvoj `ivotbio samo jad, ~e`nja i neizvjesnost.

I kako sam pa`ljivo, kako napregnuto slu{ao svakutvoju rije~, pratio svaki tvoj pokret, grimasu, i po njimazaklju~ivao {to se doga|a u tebi. Jer ja sam se tada bojao zatebe. Ja sam u svojoj jadnoj i upla{enoj djetinjoj ma{ti vidiosmrt, tvoju smrt, jer ja jo{ onda nisam znao koliko mo`epatiti ~ovjek.

I kako sam bio veseo, kad si u nekom razigranomdru{tvu bio drag i nasmijan, kao {to si i nekad bio. Kad bi setvoje lice proljep{alo i pomladilo od vedrog smije{ka i kadbi pri~ao svoje dobre, nasmijane {ale. Sjedio bih uz tebe do

51

Page 51: drago gervais

kasno u no}, maleni dje~ak me|u raspjevanim iraspojasanim ljudima, sjedio bih uz tebe kao neka dobra,zabrinuta `enica, u`ivao u tebi i bio ponosan na tebe:

-Evo, takav je moj otac!

Bio si slab i tvoja se slabost preto~ila u mene, bole}ivai pla~na kao jesenji dan na moru u ~ijim sivim maglamanestaju i nebo i more.

Bio si slab, jer su ti oduzeli tlo ispod nogu, jer su tei{~upali kao korijen iz zemlje, jer su te istjerali iz tvogvlastitog gnijezda...

*

Danas sam stariji36, no {to si ti bio tada kad smo sjedilina onoj morskoj stijeni, a na{i pogledi kao za~arani biliprikovani na obalu s druge strane zaljeva. I tebe ve} nema,a mo`da ni one stijene na kojoj smo sjedili. Ali u onim samdanima nau~io za cijeli `ivot, da volim svoju zemlju i~ovjeka.

52

36 Drago Gervais je napisao pripovjetke }{\plain \i\fs0 Bez domovine}{\plain \fs0iza Drugog svjetskog rata.

Page 52: drago gervais

ODIJELO

Vidio sam te u selima i gradovima, na ulicama iku}ama, u barakama i na mansardama, u crkvama i u

kr~mama, pod no}nim svjetiljkama i na bijelim dr`avnimcestama.

Vidio sam te, iskrenu i bestidnu, u kr`ljavim tijelimabesprizornih, u dronjcima koji su lepr{ali oko njih kaosirotinjski barjaci, u ispijenim licima staraca i starica nauglovima ulica, (o~i su u njih bile mutne i be{}utne kao smrtkoju su i{~ekivali, a ruke prosja~ki ispru`ene tra`e}imilostinju kao pravo siromaha), vidio sam te, stotinu putasam te vidio u zadimljenim kr~mama u kojima su sjedilipijani ljudi, plakali, bjesnili i udarali {akama po stolovimana kojima su se njihove suze pomije{ale s prolivenim vinom.

Vidio sam te, stidljivu i prekrivenu, kako crvene}i izbunjeno prodaje{ posljednje odijelo, prsten, draguuspomenu, i kriomice, sa strahom da te ne iznenade, jede{svoje bijedne i gladne obroke. I gledao sam ruku u kojoj jepero, potpisuju}i mjenicu, drhtalo kao trepetljika, i o~i, kojeuko~ene od u`asa bulje u mra~nu provaliju od koje vi{enema spasa.

53

Page 53: drago gervais

Rano sam te upoznao, bijedo, onda kad je onajpetnaestogodi{nji mom~i} morao ostaviti svoju domovinu,kad si se uvukla u njegovu porodicu kao nezvani gost. Ranoi iznenadno sam te upoznao, nisi bila u~tiva prema meni,nisi me pripremila na svoj dolazak. Ali svaka ~ast tebi: bilasi pravedna i nepotkupljiva! Nisi posjetila samo mene, sve sinas, ljude bez domovine, jednako po~astila: smjestila nas ustanove sa golim zidovima i vrlo nas brzo nau~ila da `ivimood danas na sutra, od tu|e milosti i slu~ajnih zarada. I da necijenimo novac, jer kad `ivi{ od danas do sutra, sasvim jesvejedno, da li }e{ ga potro{iti odjednom i s u`itkom, ili sra~unicom i bez u`itka. I zbog toga {to nas je bilo mnogo,{to nije bilo nikakve razlike me|u nama, {to smo svi bilijednaki, nismo te toliko ni osjetili. Naprotiv, uvjerenje, danas ima neizmjerno mnogo, da nas ima kao zvijezda nanebu i riba u moru, ne samo da nam je bilo na utjehu, negosmo u njemu crpli i svu svoju snagu. A ta je bila velika, jerje i morala biti velika.

Ali, govorim kao starac, a radi se o petnaestgodi{njemmladi}u.

Ima jo{ jedan razlog zbog koga onaj mom~i} nijeosjetio sav u`as koji dolazi od tebe: nije se on borio protivtebe, borili su se njegovi roditelji. Oni su, rastavljeni`i~anom ogradom koja se zvala dr`avna granica,bespomo}ni i izludjeli od briga, tra`ili izlaz, tra~ak svijetla,koji bi im pokazao put i oslobodio ih iz tvog mra~nogcarstva. Ali, svijetla nije bilo.

Pa ipak, do{ao je ~as kad te je i onaj mom~i} osjetio,kad si ga ranila u samo srce i nau~ila ga da mrzi. Bilo je toonda, kad je poku{ao da se iznevjeri milijunima kojima jepripadao i da se pribli`i onima, koji nisu imali samo jedne, i

54

Page 54: drago gervais

to poderane cipele, i samo jedno, i to prepravljeno ipokrpljeno o~evo odijelo.

*

Mnogi su gosti do{li onog ljeta u gradi} na moru37,prvog ljeta poslije prvog rata, a me|u njima i tri djevojke.Bile su bogate i razma`ene, lijepe i ude{ene, a Marija je bilavesela i drska kao mlado, obijesno ma~e.

Kako je u`ivao u njenom jedrom tijelu po kome suklizile morske kapi kao bijeli biseri, u njenoj svje`oj iobijesnoj mladosti, koja je, protivno od njegove, sva pr{tilaod snage i `ivotne radosti. Kako mu je bila draga ta Marija,koja je onog ljeta do{la na more, i koja nije znala kako sustra{ni oni zimski dani kad divlja bura, kad se ~ovjeksmrzava u nelo`enoj sobi ili tr~i ulicom u preduga~komkaputu posu|enom od pijanog kapelana.

I kako se osje}a slabim i neuglednim pred vladarskomsamosvije{}u ove djevojke, koja nije znala kako je tostra{no, kad je pred vratima svih `elja tvoje mladosti, imalih i velikih, napisan grubi “ne”, i kad je sav tvoj `ivotnalik na kolodvorsku ~ekaonicu s koje treba{ otputovati, ada ne zna{ ni kada ni kamo.

I kako se je osje}ao ru`nim pred tom mladomljepotom, pred tim ~istim, njegovanim tijelom, on, onakosuh, neishranjen i pogrbljen kao starac. I kako je radosno,kako zahvalno prihvatio njen smijeh, njenu gospodskuobijest, njenu `ivotnu radost, on, onako umoran, tih inesretan.

55

37 Radnja se ove pripovjetke doga|a u ljetu 1919. godine u Kraljevici.

Page 55: drago gervais

Svakog su dana dolazili dje~aci i djevojke na kupanje:na njima su bili samo kupa}i kostimi i ga}ice, nikakverazlike, koju ~ine odijela, nije bilo me|u njima. Samo sudjevoja~ki bokovi bili obliji, a grudi okrugle i sitne kaonedozrele jabuke. I samo su se tako vidjeli; u kupa}imkostimima i ga}icama, mladi, polugoli i razigrani.

A onda ga je Marija pozvala na izlet.

Oti{ao je u apoteku, kupio benzin i ~itavo poslijepodne ~istio velike i masne mrlje sa svog jedinog, tamnoplavog, izno{enog i pokrpljenog odijela, koje je, kupljeno zaoca, bilo za oca i preokrenuto, a sad prepravljenonevje{tom dje~jom rukom, visjelo na njemu kao na stra{iluza ptice. Trljao je mrlje svom snagom, ruke ga zaboljele odbjesomu~nog trljanja, ali {to on ne bi u~inio za lijepudjevicu Mariju i zato da joj se dopadne?

Otac mu se narugao:

-U kakvo si se to ~i{}enje upustio? Zar treba da senekom dopadne{? Uostalom mrlje su kao i stari grijesi,opet }e do}i na vidjelo. I zar su ti dronjci uop}e nalik naneko odijelo?

Sin je pocrvenio, a zatim porugu vratio porugom:

-Kakvo je da je, moje je. Nije tu|e kao ovo na tebi, ine moram nositi man{ete zbog prekratkih rukava, a i hla~esu u mene normalne, a ne kao u tebe, do ispod koljena.

Jer ocu je poklonio odijelo jedan njegov prijatelj,mnogo ni`i od njega.

A ujutro, kad je pogledao odijelo, a prvi mu pogledpao na njega, nesre}a. Sve su mrlje bile na mjestu, samo jo{nekako vidljivije, masnije. Kao stari grijesi o kojima jegovorio otac. Gledao je o~ajno u njih i pitao se {to da u~ini?

56

Page 56: drago gervais

Da ide na izlet ili da ne ide? Kolebaju}i se navukao jeodijelo na sebe i stao pred ogledalo, u slijepoj nadi da je sveto zabuna, da mrlja uop}e nema, da ga varaju o~i. Ali onesu ga, prokletnice, promatrale iz ogledala, kao stotinu malihi velikih, ru`nih i zlobnih o~iju. I sasavim mu uni{tileodva`nost.

-Ne idem, odlu~io je, i skinuo kaput.

-Zar ne ide{ na izlet? upitao ga otac, koji se tekprobudio.

-Ne znam, odgovorio je, a onda, od straha da mu otacne bi pro~itao misli, ponovno navukao kaput na sebe. Alipored straha da mu otac ne pro~ita misli, on se i ljutio nanjega: -Gle ga, mislio je, le`i bezbri`no u postelji, ni brigaga {to hodam otrcan po svijetu i {to me je stid iza}i me|uljude. I to jo{ otac, ~ija je du`nost...

Ali, istovremeno, on se i stidio tih svojih misli, jer jeznao da je njegova osuda nepravedna i nepo{tena.Svejedno, bilo mu je lak{e po{to je na ocu iskalio svojnemo}ni bijes, makar samo u mislima, i to ga je ojuna~ilo.Ide, odlu~io se napokon. Ba{ ga briga za one gradskefi}firi}e i ude{ene djevojke. Marija je plemenita, divna `ena.

Ali njegova je odva`nost nestajala sa svakim korakomkojim se pribli`avao mjestu sastanka. A kada je ugledaodje~ake i djevojke, Marije jo{ nije bilo me|u njima, nogemu ote`ale kao da su utezi na njima, u u{ima zabrujao stid,a strah, kukavi~ki strah sasvim ga obuze. Jer oni su biliodjeveni, tako odjeveni...

-Zar nema jo{ Marije? upitao je ponizno i prigu{eno,a ne onako veselo i slobodno, kao na kupanju.

57

Page 57: drago gervais

-Nema, odgovorio je netko, dok su svi, i dje~aci idjevojke, gledali, gledali. Gledali su njegovo odijelo, njegovpre{iroki kaput, izlizane laktove, pokrpljene hla~e, masne ivelike mrlje; gledali tako otvoreno, tako iznena|eno, drskoi uvrije|eno, kao da su mu htjeli kazati:

-A gle, takav si ti! Pravio si se va`an, a ono si gol i boskao vrabac! Ali neka, jo{ si se na vrijeme pokazao u tvojojpravoj slici i prilici.

I kao da ga nema me|u njima, djevojke mu okrenulele|a i razgovarale s drugim dje~acima. Znao je da jepropao, da mu nema spasa, ali je u mu~nom nastojanju dase nekako odr`i, iz la`nog ponosa, ~ega li, nastojaosudjelovati u razgovoru, dobaciti koju rije~. Ali, njegove surije~i ostajale u zraku, njih kao da nisu ~uli, i nitko se nijeosvrnuo da vidi odakle dolaze. Stajao je me|u njima kaoosu|enik kome se pru`a posljednja mogu}nost spasa, dapobjegne, ali on, izgubljen i o{amu}en, ostaje na svommjestu, i nema snage da pobjegne, nego bespomo}no ~ekakrvnikov udarac.

Do{la je Marija.

Nikad ne}e zaboraviti pogled njenih podrugljivih,drskih o~iju kojim ga je odmjerila od glave do pete, pogled,u kome je bilo i sa`aljenja, i prezira, i uvrede. A onda jezabu{ila nos i rekla:

-Bo`e, tko to tako smrdi po benzinu?

Bilo je gotovo. Oborenih o~iju, crven od stida, iglasom u kome su drhtale suze, izrekao je neku ispriku, aonda oteturao od njih. Odlutao je daleko izvan mjesta,o~ajan i prignje~en od poruge koju je do`ivjeo, ali i pundivlje mr`nje i osvetni~kih planova. Sjedio je na samotnoj

58

Page 58: drago gervais

morskoj stijeni i plakao nad svojom `alosnom mlado{}u i zaizgubljenom domovinom...

*

Danas se dobro}udno smijem `alosnom do`ivljajuonog petnaestgodi{njeg dje~aka i njegovoj tragediji, ali mi~esto izvrgavamo ruglu tu`ne do`ivljaje iz na{e pro{losti,otkrivaju}i radije u njima komi~nu stranu. Lak{e se tako`ivi.

59

Page 59: drago gervais

60

Page 60: drago gervais

MATI

Otac i sin su pobjegli preko granice, a mati i sestraostale s bakom i djedom kod ku}e, o~ekuju}i da se

otac namjesti i da ih pozove. Prolazili su dani, prolazilimjeseci, pro{la je i godina dana, ali su o~eve vijesti bileuvijek jednake: nema ni{ta, jo{ uvijek nema ni{ta.

Mati je tro{ila posljednji novac. Sa strahom u srcuotvarala je ormar i tra`ila me|u rubljem posljednjenov~anice. Izvadila bi ih, izdvojila potreban novac, a ostatakpa`ljivo prebrojila, u jalovoj nadi da joj je ra~un kriv, da seprevarila, da ima vi{e novaca no {to je znala da ga ima. Alira~un je bio to~an, nov~anica je bilo sve manje, i ve} su semogli izbrojiti dani za koje }e dosti}i. S te{kim bi ihuzdahom vra}ala u ormar, a zatim, kao premorena, sjela nastolicu i bespomo}no zurila pred sebe: sve dok je ne bi zvaliili netko do{ao po nju.

Mati je ve} bila umorna od svega onoga {to sedoga|alo oko nje, ona ve} nije imala ni snage, ni volje da sebori protiv briga koje su navalile na nju. Bila je umorna od~ekanja i ~e`nje za mu`em i sinom, i ~esto govorila da binajvoljela da legne, pa da se vi{e ne probudi.

61

Page 61: drago gervais

Tako je govorila svima koji su je htjeli slu{ati, i madasu njene rije~i bile iskrene i uvjerljive, nitko u njih nijevjerovao, pa ni ona sama. Jer, iako sustala od briga, iako ihje primala ve} sasvim apati~no i bez otpora, jedna je snagajo{ uvijek `ivjela u njoj: ba{ to {to je bila majka i `ena.

I mada pasivna, ta je snaga, ta ~e`nja za mu`em isinom, bila toliko jaka, da ju je spasavala od potpunogo~aja, i da je mati, kao neki dobri, stari automat, i daljeobavljala dnevne poslove, vodila ku}anstvo, njegovala nasmrt bolesnog djeda, a predve~er vodila pred ku}omrazgovore sa susjedama ~iji mu`evi nisu morali bje`ati i ~ijisu sinovi ostali kod ku}e.

A gore, u velikoj sobi s balkonom sa koga se vidio~itav Kvarner, umirao je djed. Umirao je bu~no i ljutito, kaopravi mornar, koji se ne boji ni oluje ni smrti. Neprestano jene{to zahtjevao, dodijavao majci i baki, psovao i prigovarao,

62

Klementina Gervais ro|ena Toma{i} - mati Draga Gervaisa

Page 62: drago gervais

vjeruju}i mo`da da }e svojim mornarskim psovkama igrdnjama upla{iti i samu smrt. Ali smrt se nije upla{ila, onaje mirno vr{ila svoj posao, i sve vi{e ulazila u starca, kradu}imu dah, i obavijaju}i ga svojim ledenim pla{tem. Djed jebio sve ti{i, sve mirniji, s njegovih je ustiju nestala psovka, ao~i zablistale dobrim, plavim sjajem:

-Dajte mi unukovu sliku, {apnuo je.Mati mu je dala sliku u ruke, ali je djed nije pogledao,

nego je gr~evito stiskao u svojim rukama, kao da }e ga onaodr`ati na `ivotu.

Ali je `ivot ipak nestao iz njega38.A mati je, tupa i be{}utna, uzela sliku iz djedove ruke,

({to }e joj slika, `ivog sina ho}e!), i zaklopila djedove o~i. Ijedina misao:

-Ipak nije do~ekao da vidi unuka.Zatim je do{la bolest i na nju. Umorna i apati~na,

mati joj se predala bez otpora. Njeno oslabljeno tijelo,njena umorna du{a, kao da su je jedva do~ekale. Da legne,da se odmori, da ne misli ni na {to. Da ne strahuje zbogposljednjih novaca u ormaru, zbog bijede koja se uvukla usve kutove ku}e, zbog svega onoga {to se doga|a vani, usvijetu. Da le`i, da osje}a ugodnu, grozni~avu bol unogama, da se izgubi u jednom sasvim drugom svijetu,fantasti~nom svijetu snova, u kome sve one brige, sav onajjad koji je mu~e, nemaju nikakva smisla, postaju sasvimneva`ni i tako daleki, kao da se ne ti~u nje, nego nekogdrugog ~ovjeka, neke druge majke. Mati nije bila ni bu~na,ni ljutita, ona nije htjela upla{iti i potjerati smrt. Ona je

63

38 Nono Francik Umro je 20. listopada 1919. godine u Opatiji. Tamo je i pokopan. Uopatijskom mati~nom uredu, kao uzrok smrti zapisano je: hipostatska upala plu\}a.Njega i nonu Marjanku opisao je Gervais u nekoliko svojih pjesama.

Page 63: drago gervais

jedino `eljela da je ostave na miru, da joj ne dosa|uju sahranom i lijekovima; tra`ila je mir, pa makar se taj mir zvaoi smrt. I tko zna, mo`da je njeno izmu~eno tijelo i htjeloumrijeti.

Ali se kroz sve one grozni~ave sanje, kroz sav onajfantasti~an svijet u kome je `ivjela bolesna mati, sve ja~e,sve pobjedonosnije probijala misao na mu`a i sina. Bolest juje mogla svladati samo na ~as, ~e`nja za njima bila je ja~a. Azajedno s njom probijala se kroz sve one gr~eve, grozni~avesanje, i mutan svijet stvarnog i nestvarnog, `elja za `ivotom;ona `elja zbog koje je i djed tra`io sliku svog unuka.

I mati, u po~etku bolesti mirna, strpljiva i bezvoljna, ikao pomirena s mi{llju na smrt, postala je odjednomnestrpljiva, brza na primanje lijekova, poslu{na i znati`eljnana svoje ozdravljenje. I na vijesti o mu`u i sinu, koji pojmanisu imali da mati umire, jer je izme|u njih bila granicaogra|ena `icom i ljudskom glupo{}u...

Mati je ozdravila i pozvala ro|aka Nina39.-Nino, da li bi me htio prebaciti jedne no}i ~amcem na

drugu stranu Kvarnera? upitala ga.-Luda si, rekao je Nino, -mo`e nas uhvatiti kakav

talijanski patrolni ~amac, a i njihove su stra`e uz obalu.Mogli bi svr{iti u zatvoru i ti i ja.

-Ne, nisam luda, rekla je mati, -i ni~ega se ne bojim.Skoro sam umrla, gledala sam smrti u o~i, i ni{ta me nasvijetu ne mo`e vi{e upla{iti. Ni more, ni ljudi.

Krupni gorostas Nino po~e{ao se iza uha, odmjeriomajku, onako slabu i ispijenu od bolesti, od glave do pete, azatim se nasmijao svojim {irokim, pijanim smijehom:

64

39 Nino je ro|ak Klementinin, dakle od obitelji Toma\{i\}.

Page 64: drago gervais

-Kad se ne boji{ ti, ne bojim se, pobogu, ni ja!Po{li su iz Porti}a, obasjani svijetlom crvenih i plavih

`arulja sa terase na kojoj su se okretali plesni parovi gostiju,koji su do{li na ljetovanje u njihovo porobljeno mjesto.Mati se smjestila na krmi, s malim zave`ljajem do nogu,{utljiva, stisnutih usana, sva upijena u svoju odluku, u svoju~e`nju da vidi mu`a i sina. Nino je, otisnuv{i ~amac,promrmljao ne{to ljutito i nerazumljivo o ludim `enamakojima vrag ne da mira, a zatim se, s nekoliko sna`nihzaveslaja otisnuo od obale i uronio sa ~amcem i `enom unjemu, u tamnu kvarnersku no}40.

Klizio je ~amac ne~ujno kroz no}, ~ulo se samo tihoudaranje vesala po glatkoj povr{ini uspavanog mora i sveslabiji zvukovi glazbe sa terase, koja se polako gubila umraku zajedno sa svojim plesa~ima. Ostale su samo tamnesjene ku}a i parkova, ali se naskoro i one pretopile u jedno:u mrak, iz koga su jo{ treperila, kao da namiguju, svijetlaostavljenog mjesta.

Rijeka ih je o~ekivala sa hiljadama krijesnica, akvarnerski svjetionici, jedan za drugim, sa svojim veselim,kratkim bljeskom, kao da su pozdravljali malu, izmu~enu`enu, {to se stiskala na krmi ~amca, koji je plovio sredinomKvarnera, tih i nevidljiv za sve na obali.

Nad U~kom je bljesnulo, Nino je opsovao:-Nevera!Dohvatio je bocu, potegao ja~e no dosad, a zatim jo{

sna`nije zaveslao.

65

40 Ne znamo to~no kada je Klementina Gervais posjetila sina i mu`a kako je opisano uovoj pripovjetci. Ovo je bio samo posjet, jer se mati nakon toga, s ro|akom Ninomopet vratila u Opatiju (prema kazivanju pokojne Blanke Toma\{i\}, sestre Dragove).Klementina je zajedno s k\}erkom Blankom napustila Opatiju 1920. godine, tako daje tamo ostala sama nona Marjanka.

Page 65: drago gervais

-Samo da nas ne dohvati prije nego prije|emogranicu, reako je, -poslije smo na konju.

-Vozi, Nino, vozi, rekla je mati i gledala U~ku, koja sesvakog ~asa zasjala kao krater goru}eg vulkana.

Sijevanje je bilo sve ~e{}e, ~uo se udaljeni grom, moreje zadrhtalo, podmukli je vjetri} preletio njegovompovr{inom. Nino se psuju}i neprestano, jo{ vi{e raskre~io u~amcu, njegove se noge oduprle o sjedalo, a ruke radile kaodvije `eljezne poluge.

-Vozi, Nino, vozi!Ali joj Nino nije odgovarao. Njega je zahvatio pravi

mornarski bijes, strast igra~a, utrka s olujom. Da li }eprevariti ona njega ili on nju? Da li }e, prije no ga stigne,pre}i granicu ili ne? Psovao je Nino, grdio, na ~as ostavljaovesla da popije gutljaj vina, a zatim opet veslao kao mahnit,mjere}i ispod oka oblake koji su bili br`i od njegovih ruku...

Svitalo je. ^ovjek i `ena sjedili su u ~amcu prozebli ipokisli, i radosno do~ekali prve sun~ane zrake. A prednjima, su sve jasnije, sve ve}e, micale ku}e malogprimorskog mjesta u kome su bili mu` i sin ove male,prozeble `ene.

I tada je Nino ponovno opsovao, ali kao ~ovjek kogaje ne{to neobi~no iznenadilo:

Mati je pjevala!

66

Page 66: drago gervais

NA CESTI

Bilo je to onog sivog, jesenskog dana, kad su se otac isin, prozebli, stisnuti jedan uz drugoga i zavijeni u

debele gunjeve, koji su zaudarali na stajski gnoj, vozili utro{nom fijakeru, u daleki grad na rijeci41 u kome je bilagimnazija. Bila je to druga godina odkako su moralinapustiti domovinu, bio je to tre}i o~ev poku{aj42 da ugradi}u iz koga su dolazili osnuje novi dom za sve njih.

Sivo i obla~no bilo je nebo nad njima, pusta inedogledna cesta po kojoj je putovao fijaker, mra~na i{utljiva {uma koja je pratila cestu s jedne i druge strane, idaleko se tamo, na horizontu, stapalo s njome u jedno,nestaju}i, kamo?

Samotno je putovao fijaker po bijeloj, nedoglednojcesti ispod siva, obla~na neba; pratili ga samo jata vrana,

67

41 Gervaisovi su 1920. preselili u Sisak gdje je otac dobio neki posao. Drago je do tadazavr\{io peti i \{esti razred gimnazije na Su\{aku. Vjerojatno su na putu zaKarlovac gdje je mo`da poha|ao dio nastave. Sedmi razred (1920/21.) gimnazijeupisao je kao privatista na su\{a~koj gimnaziji. Sestra Blanka polazila je tre\}i razredrealne gimnazije u Sisku 1920/21. godine.

42 Prvi je poku\{aj u Kraljevici, drugi u Bakru, tre\}i u Sisku, a ~etvrti i posljednji opetu Bakru. Tu se obitelj zaustavila, a uskoro je do\{la i nona Marjanka.

Page 67: drago gervais

koje su slijetale na kro{nje drve}a s kojih je u gustimhrpama padalo li{}e, a zatim odlijetalo, kamo?

Zar oni znaju?

Zar oni znaju kamo vodi ova cesta i {to se nalazi izaone tamne pruge na horizontu? Zar oni znaju kako izgledaonaj grad na rijeci, kakve su njegove ulice, njegove ku}e ikakvi ljudi `ive u njemu?

A tko zna, mo`da taj grad uop}e ne postoji, mo`danema ni rijeke tamo, ni ku}a, ni ulica, ni ljudi? I mo`da ovacesta i nema kraja, mo`da se obavija oko cijele Zemlje, afijaker putuje, putuje...

I tko zna, mo`da je sve to, i ova cesta, i {uma oko njih,i ko~ija{, i oni sami, mo`da je sve to tek san. Tjeskoban,ru`an san o crnom fijakeru na bijeloj cesti u kome sjedeotac i on, prozebli, stisnuti jedan uz drugog i zavijeni udebele gunjeve, koji zaudaraju na stajski gnoj.

-Je li ti hladno? upitao ga otac, a u glasu mu ne{tomekano i toplo, toplo a grije prozeblo tijelo.

-Ne, tata, odgovorio mu, -sasvim mi je dobro.

-Dobro? On ka`e da mu je dobro, misli otac i ispodoka promatra svog prozeblog sina. A kako je nje`an islabokrvan. (Uostalom svi smo mi u na{oj porodici bilitakvi, nje`ni i slabokrvni, pa eto, ipak se nekako odr`ali.) Ikako se zavukao u sebe, stisnuo i pogrbio. S prevelikimka~ketom na glavi, uvijen do nosa u {al, zatrpan gunjevima,prozebao i drhtav, nalik je na iznemoglog star~i}a, a ne nade~ka od sedamnaest godina. I kako je tu`an, ozbiljan izabrinut pogled u njega, kakvi mu tamni kolobari ispodo~iju, a lice zbunjeno i upla{eno.

68

Page 68: drago gervais

Promatrao otac ispod oka svog sina, a srce muispunjuje bol i sa`aljenje:

-O, jadni moj de~ko, siroma{no moje dijete! Znamza{to ti je lice zbunjeno i upla{eno, znam kakve brige moretvoj mladi mozak i kakav se strah ukotvio u tvom srcu: boji{se grada u koji putujemo, boji{ se njegovih ulica i ku}a,boji{ se ljudi me|u kojima }e{ morati `ivjeti. Ljudi, koji

ne}e imati rije~i ljubavi za tebe, (a ona je potrebna tvojojmladosti kao `ivotu toplina), jer su rije~i ljubavi {krte irijetke; koji ne}e razumjeti tvoju tugu i tvoje brige, jerimaju suvi{e svojih; koji u tvoj `ivot ne}e unijeti ni smijeha,ni radosti, jer ih je premalo i u njihovom. Do~ekat }e te kaomalog, siroma{nog tu|inca, izbjeglicu bez domovine i

69

Svjetlopis Draga Gervaisa i njegove sestre Blanke, napravljen u Atellieru Ner{i} u Sisku 1921.godine. Od boravka obitelji Gervais u Sisku ostale su samo dva svjetlopisa.

Page 69: drago gervais

porodice, pti~e ispalo iz gnijezda, koga reda radi trebasa`aljevati i kome bi trebalo pomo}i, kad ~ovjek i sam ne bitrebao pomo}i. I zbog toga, pomo}i ne}e biti, jer ispaleptice ne}e nitko povratiti u izgubljeno gnijezdo, a sa`aljenje}e naj~e{}e biti povr{na fraza, ukoliko ne bude licemjerje ili~ak uvreda.

I tvoju veliku brigu znam: boji{ se {kole, profesora,~ak se i novih drugova boji{. I slabih se ocjena boji{, i boli,koju bi, ako bi u {koli lo{e prolazio, zadao meni i majci. Kaoda tvoja mala nesre}a mo`e uve}ati na{ veliki jad.

-Slu{aj, rekao je otac, nemoj suvi{e brinuti ako socjenama ne bude sve u redu. Mnogo si vremena izgubio, ada bi mogao sve to odjednom nadoknaditi.

-Da, tata, rekao je sin, a u sebi se zaklinjao, da }e u~itibez predaha, da }e u~iti dan i no}, jer on je osje}ao da otacnema pravo, da tako govori samo da ga umiri. Ve} je toliko`ivio, da je znao da i najmanja briga uve}ava, a najmanjaradost ubla`uje ~ovjekov veliki jad.

A o~eva je misao bila sve tu`nija i gor~ija:

-Zar je pravo, zar je ljudski, da je ovaj de~ko ovakogrubo izba~en u svijet i otrgnut od svojih igara, svojihdrugova, svoga djetinjstva i svoje domovine? Zar je pravo,zar je ljudski, da mu sad ja, njegov otac, otimam i porodicu,i da ga vodim u nepoznati grad i me|u nepoznate ljude?Ovako slabog, bijednog i upla{enog? U ovom fijakeru, uovom sivom jesenskom danu, na ovoj pustoj cesti, kroz ovumra~nu i {utljivu {umu. I kuda zapravo putujemo i do kada}emo se ovako potucati u vlakovima i fijakerima tra`e}imjesta pod suncem i za nas? I do kada }emo se svugdjeosje}ati kao uljezi i slu~ajni prolaznici, kao nezvani ine`eljeni gosti? I do kada }emo morati probijati zatvorene

70

Page 70: drago gervais

krugove ljudi, guraju}i se me|u njih na silu ili uz poniznismje{ak, kao prosjaci koji tra`e komad hljeba s trpezeprire|ene za druge? Komad hljeba i krov nad glavom zamene, moju `enu i moju djecu. Za ovog mom~i}a ovdje, ~ijesu o~i tako plave, tako `alosne i tako upla{ene. I ~ije tijelodrh}e od hladno}e i od straha pred nepoznatim gradom injegovim ljudima.

O~eve se o~i napuni{e suzama, i sa`aljenje, bolno kaorana, steglo mu srce. Najradije bi prigrlio to slaba{no tijelo,tijelo svog sina, izljubio ga i tepao mu onako kao {to mu jetepao onda kad je jo{ bio sasvim maleno dijete, kad su jo{bili kod ku}e. A rekao je gotovo grubo:

-Uvij se bolje! Hladno je, mo`e{ nazepsti.

-Jadni moj otac, mislio je sin, on sad fakti~nopro`ivljuje jednu veliku `ivotnu tragediju, koja bi biladostojna pera onog genija iz Jasne Poljane. Domovina jeizgubljena, otac je preko no}i postao siromah bez ku}e iku}i{ta, morao kao kakav lupe` bje`ati preko granice, i sadputujemo kroz ovu mra~nu i {utljivu {umu kao pravednicikoje su nekad slali u Sibir. Putujemo u nepoznati grad ime|u nepoznate ljude gdje trebam zapo~eti novi `ivot. Novi`ivot? Zvu~i tragikomi~no. Ta to smo ve} vi{e puta govorili,a svr{ilo je uvijek na isti na~in - selenjem. Evo, u gradu ukome sam do sada bio43, bilo je sasvim ugodno. Gazde sudodu{e bili tipi~ni malogra|ani, (nedjeljom se je jelaprincipijelno piletina, i to na bijelom stolnjaku, ina~e je biodobar i {areni), ali su bili dobri i pristojni ljudi.

Svi|ao mi se onaj grad. Svi|ale su mi se ru{evine staretvr|ave, svi|ala mi se i mirna uspavana rijeka, a i onaj veliki

71

43 Sisak

Page 71: drago gervais

park bio drag mom srcu44. Ali tamo me nisu htjeli primiti upark bio drag mom srcu44. Ali tamo me nisu htjeli primiti ugimnaziju, bila je prepuna |aka - izbjeglica, kao {to sam isam. I sad sam u ovom fijakeru i vozim se u grad za kogasam dosada znao samo iz geografije. Zaista vrlo buran,~erga{ki `ivot!

I sad, ako iskreno analiziram moje osje}aje, morampriznati da se bojim. Bojim se nepoznatog grada, bojim senjegovih ljudi, novih drugova, svega se bojim. Bojim seneizvjesnosti, bojim se onoga {to me tamo ~eka, onoga {to}u tamo do`ivjeti; ukratko, `ivotne nepoznanice se bojim,tog vje~itog, prokletog iksa u ~ovjekovom `ivotu.

A, tko zna, mo`da }u ba{ tamo nai}i na dobre iinteligentne drugove, koji }e razumjeti moju du{u i imatiisti pogled na `ivot kao i ja. I tko zna, mo`da ba{ sadaprolazi ulicom tog nepoznatog grada jedna divna, plavadjevojka...

I u~it }u, u~it }u kao lud, kao opsjednut, u~it }u danjui no}u, jer ne}u nikad dozvoliti, da moj jadni otac, da mojabolesna majka, trpe zbog mene. Ne, ja to ne bih mogaopodnijeti, ja bih radije likvidirao svoj mladi `ivot.

Jadni moji roditelji, siroma{ni moj otac! Ve} sevozimo gotovo dva sata, a jedva da je progovorio koju rije~.Snu`den je, tih i zami{ljen, i ja znam, ja to~no znam {tomisli: misli na to kako }emo `ivjeti i pre`ivjeti, na svojenovo mjesto misli, na selenje, na stan, na bolesnu majku, nanovac; prokleti novac koji uvijek treba i nikad ga nema. Na

72

44 Sisak i Karlovac smjestili su veliki broj izbjeglica nakon talijanske okupacije Istre idijela Primorja. Dio u~enika koji su poha|ali gimnaziju u ova dva grada kasnije jepremje\{ten u gimnaziju na Krku. Iz teksta je jasno, da Gervaisa u sisa~ku gimnazijunisu primili, zbog velikog broja izbjeglica iz Istre i Hrvatskog primorja.

Page 72: drago gervais

cijelu na{u obiteljsku katastrofu misli, na na{ jadni ciganski`ivot.

Jadni, jadni ~ovjek! Kad se samo sjetim na sva onastra{na poni`enja koja je do`ivjeo, na sve nepravde koje sumu nanijeli, na sve uvrede koje je morao podnijeti. Kolikosam ga puta vidio drhtati od nemo}na bijesa zbog nanijeteuvrede, koliko puta sam ga vidio plakati (a on je mislio daspavam), zbog svega onoga {to je mu~ilo njegovu dragujadnu glavu.

I dje~akovo je srce ustreptalo od ljubavi i sa`aljenja zatog tu`nog i izmu~enog ~ovjeka, koji se zajedno s njimevozio u tro{nom fijakeru, po pustoj, nedoglednoj cesti, udaleki grad na rijeci. I najradije bi ga zagrlio, ~vrsto zagrlio,i rekao mu da ne bude `alostan i da u njegovoj mladojljubavi na|e smirenje i snagu. Ali dje~ak se nije ni ganuo;bio je isto tako {utljiv i krut kao i njegov otac.

Bilo je to onog sivog, jesenskog dana, kad su otac i sinputovali u tro{nom fijakeru, po pustoj, nedoglednoj cesti, udaleki grad na rijeci u kome je bila gimnazija.

73

Page 73: drago gervais

74

Page 74: drago gervais

BEZ DOMOVINE

Ne mogu, nikako ne mogu zaboraviti onog dje~aka udalekom gradu45 na rijeci, u kome su livade bile

pokrivene snijegom, a rijeka ledom, u kome su se krovovisijali od snje`ne bjeline, a ulice bile kaljave i ne~iste. Ne,nikako ga ne mogu zaboraviti, ~esto nailazim na njega uuspomenama koje se vra}aju; on `ivi u meni, u mojojsvijesti, i ako ima u meni ne{to dobro, meko i tu`no, todolazi od njega, od onog slabunjavog i blijedog dje~aka, kojije `ivio u dalekom gradu na rijeci, gdje su livade bilepokrivene snijegom, a rijeka ledom.

O, ja ga vidim, ja ga i danas vidim, isto tako dobro kao{to sam ga i tada vidio: s prevelikim o~evim cipelama nanogama, s olinjalim ka~ketom na glavi, u otrcanom odijelu is bijednim kaputi}em na mr{avom tijelu; i njegovo tijelo injegova du{a bili su gladni topline.

75

45 Nije posve jasno da li se ovdje radi o Karlovcu. Postoje indicije da je Gervais mogaoslu\{ati nastavu u gimnaziji u Karlovcu jer je u su\{a~koj gimnaziji bio upisan kaoprivatista u sedmi razred. Roditelji su mu u to vrijem `ivjeli u Sisku, pa nije mogaoredovito poha|ati nastavu na Su\{aku. Na kraju \{kolske godine polagao je svepredmete i zavr\{io sedmi razred su\{a~ke gimnazije s uspjehom.

Page 75: drago gervais

I mada je otada pro{lo mnogo godina, mada je danasnjegova kosa prosijeda, a misao zaokupljena drugimbrigama, ja znam {to je u one dane mu~ilo onog blijedog,slabunjavog dje~aka. Znam njegove misli i osje}aje, kao nadlanu nosim njegovu tugu. I znam za{to su njegove o~i bilezaplakane, a uska le|a stara~ki pogrbljena.

Zato {to je njegova domovina bila daleko, preko voda,dolina i bregova, ~itav si dan morao putovati do nje, ali kadbi i do{ao do nje, nai{ao bi na branu, nai{ao bi na `icu.Branom i `icom ogradili su novi gospodari njegovudomovinu iz koje su ga grubo istjerali. Kako mladu,nedozrelu vo}ku i{~upali su ga iz njegove ro|ene zemlje ibacili ga u onaj daleki grad na rijeci u kome su livade bileprekrivene snijegom, a rijeka ledom.

Onaj je dje~ak bio bez domovine. Zato su njegove o~ibile zaplakane, a le|a stara~ki pogrbljena.

O, domovino, mati! Kako si beskrajno lijepa, kako sibeskrajno draga! A koliko si ljep{a i dra`a, kad si izgubljenai nedosti`na...

Sjedi dje~ak do prozora, knjiga mu na koljenima,trebalo bi u~iti, ali on promatra ledene cvjetove na prozorui misli:

A tamo se sve zeleni od borova, od palmi, od lovora. Isve je sun~ano i toplo. I nema magle, ni snijega nalivadama, ni leda na rijekama, nego je sve beskrajnamodrina neba i mora po kome plove daleki plavi otoci. Inije sve tako `alosno i nijemo kao ova snije`na ti{inaumrtvljenih polja i bijelih krovova, nego je sve uzburkano iuznemireno u bijeloj pjeni juga ili razigrane bure. A galebikru`e nad valovima i padaju na njih kao bijele, velike ru`e.

76

Page 76: drago gervais

Sjedi blijedi i smrznuti dje~ak s knjigom na koljenimado prozora oki}ena ledenim cvjetovima, i mjesto da u~i izknjige, o nekoj dalekoj, nepoznatoj zemlji, on misli na svojuzemlju, na onaj gradi} uz obalu morsku, na {umarke ipoljane na kojima se igralo njegovo djetinjstvo, na malemorske dra`ice i ~amce u njemu, i na ono veselo, bijelojedro {to se nadulo kao mijeh, te ~amac klizi ne~ujno kaosan.

I ku}u vidi, veliku bijelu ku}u, u kojoj je ostala jo{samo baka. Samo je ona jo{ ostala tamo, u onojpodkrovnici, samo jo{ ona ~uva staru, dobru ku}u, dok i njune odnese vjetar. O, kad bi bio ptica, kad bi mogao poletjetipreko voda, dolina i bregova, tamo, do one podkrovnice,zagrliti baku i re}i:

-Ne, ni{ta se nije dogodilo, sve je bilo samo ru`an san,sve je ostalo kao i prije. Nitko nam nije oteo na{u zemlju,nitko nas nije otjerao, tu smo, na svojem.

Mom~i} se trgnuo. Vrijeme prolazi, ono ne ~eka,njega ne zanima tuga nesretnog i osamljenog dje~aka komeknjiga le`i jo{ uvijek nerasklopljena na koljenima. Ali onmora u~iti, on ne smije izgubit godinu46. To je njegova drugavelika briga, njegov veliki strah: da ne rastu`i roditelje, dane do`ive i taj udarac.

Roditelji! Kako mu se ste`e srce kad misli na njih,kakvu bolnu samilost osje}a za njih. @ivjeli su tamo, uizgubljenoj domovini, sretno i bezbri`no, i ~itava je ku}abila ispunjena vedrim o~evim {alama, jedrom maj~inom

77

46 U~enje radi polaganja razrednog ispita na kraju sedmog razreda gimnazije. Gervais jebio prosje~an |ak (uglavnom trojke i poneka dvojka ili ~etvorka; jedinu peticu imao jeu osmom razredu iz vjeronauka) i da je redovito poha|ao sedmi razred ne bi dolazio usumnju da bi mogao izgubiti godinu.

Page 77: drago gervais

snagom. I nitko od njih nije mislio na to, da bi se sve tomoglo okrutno prekinuti, nestati zauvijek. Danas `iveroditelji u nedalekom gradi}u, ~esto ide do njih, i mjesto uvelikoj, bijeloj ku}i, oni stanuju u maloj, ru`noj ku}ici ukojoj ni{ta nije njihovo47. Ni krevet na kojem spavaju.Nestalo je jedre maj~ine snage, bolest joj ve} nagriza tijelo,a bora oko njenih ustiju sve je dublja i tu`nija. Izgubile su seo~eve vedre {ale, ne umije se vi{e ljutiti, sna`no udariti{akom po stolu, zaprijetiti onima za koje misli da su muu~inili na`ao; smirio se i utihnuo kao borac sustao u borbi. Inema vi{e one samosvijesne sigurnosti u njegovih roditelja,vjere u svoju vlastitu snagu; postali su oprezni i obazrivi, ana o~evom se licu sve ~e{}e pojavljuje onaj bolesni, poniznismije{ak, smije{ak onoga koji moli.

Kako je te{ko gledati slabost onih od kojih bi trebalocrpiti snagu, kako je te{ko gledati u nevolji one kojimapripada sva tvoja ljubav!

U~i dje~ak neumorno i tvrdoglavo do kasno u no}, alizar je on kriv, da se geometrijske formule i gradovinepoznate zemlje gube u beskrajnoj modrini neba i morapo kome plove daleki, plavi otoci, da se najzad sasvimizgube u `alosnim sanjama dje~aka koji je izgubio svojudomovinu...

Da, ja znam tog blijedog i slabunjavog dje~akazaplakanih o~iju i pogrbljenih le|a, znam svaki korak koji jeu~inio u dalekom gradu na rijeci; i klupu u kojoj je sjedioznam, i drugove s kojima se dru`io. I znam da je hrabrosvladao svoju zavist prema drugovima koji su imali svoj

78

47 Roditelji i sestra `ivjeli su u Sisku. Tu je sestra Blanka poha|ala tre\}i razred realnegimnazije. To sam utvrdio prema fotografiji razreda, na kojoj je Blanka Gervais, a nakojoj je zabilje`eno: Sisak, 25. II. 1921., III. realna gimnazija.

Page 78: drago gervais

dom, svoje roditelje; koji su daleki grad na rijeci smatralisvojim gradom, koji su livade i rijeku smatrali svojimlivadama i svojom rijekom, jer je to zaista bilo njihovo, jerje to zaista bila njihova domovina. I znam da je ljubomorno~uvao svoju tugu, da o njoj nije ni s kim govorio; ~uvao ju jekao zaljubljenik svoju ljubavnu tajnu, kao {krtac svojeblago. Jer, mada mlad i neiskusan, on je ve} tada znao da jeljudsko srce tupo za tu|u bol, da njegove su}uti, ukoliko neupotrijebi grubu i prezrivu rije~, ne idu dalje od jezika.

Ili, zar je mogao, kad je bespomo}no stajao predplo~om, i uzalud naprezao mozak da se sjeti ~arobneformule, re}i profesoru:

-Oprostite, ali va{e su formule nestale u beskrajnojmodrini neba i mora po kome plove daleki, plavi otoci,nestale su s jednim veselim jedrom {to se nadulo kao veliki,bijeli mijeh.

Ili, zar je mogao kleknuti i zamoliti:

-Nemojte me oboriti, jer }e otac bit jo{ bjedniji inesretniji, jer }e bora oko maj~inih ustiju biti jo{ dublja itu`nija...

Ne, nikako ne mogu zaboraviti tog dje~aka zaplakaniho~iju i stara~ki pogrbljenih le|a u dalekom gradu na rijeci, iako ima u meni ne{to dobro, meko i tu`no, to dolazi odnjega. Od onog blijedog, slabunjavog dje~aka, koji je `ivio udalekom gradu na rijeci, u kome su livade bile prekrivenesnijegom, a rijeka ledom.

79

Page 79: drago gervais

80

Page 80: drago gervais

SERENADA

Uko~eno i hladno do~ekala je kavana dje~aka kad jeu{ao u nju48.

Uko~eno i hladno sjedili su njeni gosti, mu{karci i`ene, za svojim stolovima, i tek ponekad dobacili jednidrugima po koju lijenu, tihu rije~ kao da se boje da svojimglasnim govorom ne poremete njen mir, ne ustalasaju njenustajali zrak. Ali oni nisu ni imali {to kazati jedni drugima.Ni mu`evi svojim `enama, ni `ene svojim mu`evima, niprijatelj prijatelju, ni znanac znancu. Jer su sve ono {to suimali re}i ve} davno rekli, jer su se svi oni tako dobropoznavali da ni{ta nova nisu mogli otkriti jedni drugima, jersu ve} sve svoje rije~i znali naizust i znali im redoslijed jo{prije no {to su bile izgovorene do kraja.

Sjedili su ljudi, mu{karci i `ene, uko~eno i hladno zasvojim stolovima u zadimljenoj provincijskoj kavani, onako

81

48 Prem navodima dr. Vere Toma\{i\}, Gervaisove ne\}akinje, radnja se ovepripovjetke doga|a u Kavani Kontinental na Su\{aku, gdje je Artur Gervais nekovrijeme svirao. Iz teksta pripovjetke o~ito je da se radnja zbiva u kontinentu, daleko odrodnog kraja. Postoji, ipak, mogu\}nost da je ova pripovjetka inspirirana doga|ajemu Kavani Kontinental na Su\{aku.

Page 81: drago gervais

kao {to su sjedili svake nedjelje, zato {to nisu ina~e znali {tobi sa sobom i tom svojom besposlenom nedjeljom; sjedili suod navike, od dosade zbog toga {to su isto tako i za timistim stolovima sjedili i njihovi roditelji i djedovi, a sjedit }evjerojatno i njihovi sinovi i unuci.

Ne, njihova je ma{ta bila pretroma, njihova misaoprelijena a da bi mogle prona}i neku zanimljivu temu, nekirazgovor koji bi ih mogao zagrijati, razmahati, uznemiriti. Izbog toga, {to je njihova misao bila prelijena, a ma{tapretroma, pred njima su stajale ~a{e, i oni su, u po~etkupolako i s ga|enjem, a poslije sve ~e{}e i sa zadovoljstvom,praznili ~a{e, tra`e}i da im alkohol rasani ma{tu i o`ivimisao, kad ih oni sami nisu mogli probuditi. A kad imalkohol bude razigrao ma{tu i prodrmao uspavani mozak,odjednom }e o`ivjeti, prenuti se kao probu|eni mediji,na~eti vrlo interesantne razgovore i povjeravati jednidrugima svoje najintimnije tajne, stvari koje ina~e ne binikad nikome ni povjerili, ni ispri~ali. Toliko }e sezanimljivih i va`nih tema prona}i, da jedni drugima ne}edati do rije~i, da }e svi govoriti u jedan mah, da }eistovremeno jednog slu{ati, a drugome pripovjedati. Irazgalamit }e se raspjevati, plesati, skakati, komedijati, i~a{e razbijati, posva|ati se, pa i potu}i, a sutradan }e hodatigradom zakrvavljenih o~iju, neispavani, napuhnuti odalkohola kao utopljenici, s te{kom glavoboljom ipokajni~kom gri`njom savjesti u srcu.

Ali sad su jo{ mirni i dobri, ozbiljni i dosadni, pristojnii otmjeni, i pla{ljivi je dje~ak, nenaviknut na kavanu,zbunjen i nesiguran za svaki korak i na ~udu s rukama, kojesu najednom postale neobi~no te{ke, nespretne i strane,kao da nisu njegove, jedva doteturao do o~eva stola.

82

Page 82: drago gervais

A otac, tamo na podiju, ~im ga je ugledao, udario jegudalom o violinu i dao glazbenicima znak. I serenada, onadobra, stara serenada, koju je otac svirao jo{ onda, kad subili kod ku}e, u domovini, svi zajedno, ta stara i dobraserenada raspjevala se nanovo u ovoj uko~enoj i hladnojprovincijskoj kavani kao malo, zalutalo pti~e. Kao malo,zalutalo pti~e koje nitko ne slu{a.

Osim dje~aka.

Jo{ poslije podne zamolio je oca za ovu serenadu.

-Dobro do|i ve~eras u kavanu, rekao je otac, a da ganije ni pitao za{to se za`elio serenade. Znao je otac za{to! Ita je serenada bila dijelak njihova doma i ona je za njihgovorila jezikom napu{tene domovine!

Uko~eno i hladno slu{ali su kavanski gosti zvukovestare, zaboravljene serenade, koja za njih nije bila drugo, dosviranje pla}enih muzi~ara njima za zabavu. Davno je umronjen kompozitor i mo`da je vrlo malo ljudi znalo zbog ~egaje komponirao tu serenadu, {to je htio kazati njome i da lije uop}e htio ne{to kazati. Za dje~aka i njegovog oca ona jeimala svoj poseban jezik, njima je ona govorila o onome o~emu nije govorila nikome drugome, o onome na {tosigurno nije mislio ni kompozitor kad ju je komponirao.

Stoji otac na podiju s violinom na vratu, i ~elist je donjega, i viola, i klavir, i klarineta, ali dje~ak ih ne vidi, on ihsamo ~uje. On samo ~uje zvukove jedne stare, dragemelodije, a vidi kao kroz maglu, sve jasnije, sve bolje, onu`utu, starinsku ku}u u kojoj se rodio. I vrt oko nje, i zelenastabla lovorika, i tanke visoke bambuse me|u njima, i velikupiniju pred ku}om, i cisternu nad kojom se nadvila brajdavinove loze. I cestu pred ku}om vidi, bijelu, {iroku cestu, iljude na njoj, sve stara, poznata lica: barbu Karla kako se

83

Page 83: drago gervais

tromo vu~e ku}i, i pijanog Monda, koji se nagnuo naogradu ceste, pa pjeva i psuje, psuje i pjeva, i mljekaricu@vanku, i debelu, jezi~avu Terezu, koja se gega ulicom kaobarka na moru, i tolike druge. I onaj put iza ku}e vidi kojimse prolazi kraj nogometnog igrali{ta, pa preko ceste u park,a zatim do same morske obale. More! I more vidi, i daleke,plave otoke koji se sun~aju na suncu kao veliki nepomi~nigu{teri.

I sobu u prizemlju stare ku}e vidi, i sebe i malusestricu, tamo, na onom starom divanu, pripijene jedno uzdrugo, podvitih i pokritih nogu, jer je u sobi hladno. I ocavidi s violinom u rukama, upravo kao i sada ovdje, a zaklavirom pan Mracek, a za ~elom Karmazin. Sviraju, ba{ovu serenadu sviraju. A mati pere su|e u kuhinji, nad njimadrnda prigu{eno {iva}a ma{ina tetke \ur|e, a djed i baka upodkrovnici sasvim sigurno kartaju. Svi su oni zajedno, kodku}e, u svojoj domovini. Kako je lijepo, dobro i toplo sjeditiovako na divanu uz svoju sestricu i slu{ati kako otac injegovi prijatelji sviraju! I gledati njihova zanijeta lica,napregnute o~i, Mra~ekove prste kako vje{to i lakopoigravaju po klavijaturi, Karamazina kako se pa`ljivonagnuo nad ~elo, kao da mu ono pri~a neku ~udnu tajnu,oca koji stoji nad njima kao kakav vladar, dok mu violinadrh}e i pla~e, drh}e i pla~e.

O, kako je bilo lijepo, dobro i toplo sjediti sasestricom na onom starom divanu i slu{ati ovu istu serenaduonda, kad su jo{ bili kod ku}e, kad nije bilo rata i kad ihtu|inac jo{ nije istjerao iz ku}e.

84

Page 84: drago gervais

A sad su ovdje, daleko, daleko od domovine, prekostotinu bregova i dolina je ona, i nema vi{e ni ku}e, ni mora,ni one sobice, ni njihovih sretnih dana50. Nema vi{edomovine i tko zna da li }e je ikada ugledati.A sve {to jeostalo samo su uspomene, samo sje}anja, koja le`e na srcukao te{ka, neizlje~iva rana, kao ova serenada, koju je otacsvirao nekad samo njemu i njegovoj sestrici, a sad je dazaradi koru kruha, mora svirati ovim hladnim i uko~enimljudima, koji su tupi i be{}utni zato jer ne znaju {to to zna~ibiti bez doma i bez domovine.

Ne, oni to ne znaju, ali otkud bi i znali? Oni nisuvidjeli ni onu suzu, {to je, tu`na i osamljena, potekla izo~eva oka, malu, slanu kapljicu u kojoj je ~itavo more tuge,poni`enja, o~aja, smirenog predavanja sudbini i pobuneprotiv nje. A da su je i vidjeli, zar ih se ona ti~e? Zar se njihuop}e ti~e onaj }elavi muzikant na podiju i neke njegovesuze? Oni po{teno pla}aju zato {to sjede u kavani, a nanjemu je da im svira i da ih zabavlja. I, najzad, kakav je tosentimentalni ki~ plakati zbog jedne dosadne ineinteresantne serenade, koja ~ak nije vi{e ni “moderna”?

U kavanu je u{la grupa crnoburzijanaca i sva se njenauko~enost i hladno}a za~as raspr{ila.

-Deder, jednu be}arsku, majku vam muzikantsku,dreknuo je jedan od njih, izvadio lisnicu, izvukaostotinjarku iz nje i stavio je na tanjur “Za muziku”.

O, kako je bio bijedan smje{ak u oca, stidio se predsvojim sinom, ali crnoburzijanci su bili galantni, oni su bilipuni novaca, na podiju su se sve vi{e crnile boce vina s

85

50 Iz ovog teksta mo`e se zaklju~iti da se radnja pripovjetke doga|a najvjerojatnije uSisku 1920./21. godine.

Page 85: drago gervais

kojim su ~astili muziku, orkestar je bio sve bu~niji, sve lu|i,a o~eva je violina ci~ala kao razuzdana djevojka. I na njihovsu stol poslali vino, ~esto je otac dolazio k njemu i nutkaoga da pije, nasmijan, pripit i raspolo`en, kao da mu nijeranije kliznula suza iz oka. A klarinetist Kudrna jezadovoljno mumljao, kao veliki, debeli medvjed: -Zatraceni,danas bude dobar ekstraferdinst!

A sutra? Sutra }e biti isto kao i danas, kao i uvijekodkad su ostavili domovinu: tuga u maj~inim o~ima, brigena o~evom ~elu, i prokleti osje}aj nestalnosti i nesigurnostiovog njihovog tu`nog, ~erga{kog `ivota.

I do kada, do kada tako?

86

Page 86: drago gervais

NONA MARJANKA

Nesre}a se nije u{uljala u ku}u ku}ebroj dvijestodvadeset i sedam u Vrutki ulici, ona je u{la u nju na

glavna, {irom otvorena vrata.51

Prvi je oti{ao konobar, Ma|ar, kome je nona iznajmilanajve}u sobu i koji je zara|ivao toliki novac, da ve} nijeznao kakvu bi ludoriju izmislio da ga se oslobodi. Odmah zanjim oti{ao je Herr Binder, koji je u kupali{nom orkestruudarao u bubanj, i od toga, na veliko ~udo none Marjanke,sasvim pristojno `ivio. Za Binderom je nestao i panKarmazin, kome je dolazilo mnogo mladih i zgodnihro|akinja, ali je nona ogor~eno govorila da to nisu nikakvero|akinje, nego “frajarice” i da je to “jedan pravi skandalkoliko taj ~ovjek ima frajarica”. Najzad je oti{ao i lakoumniMra~ek, ~elist, pijanist i kleptoman, koji je donosio ku}inajrazli~itije stvar~ice: `lice za sladoled, dje~je slikovnice,pepeljare, porculanske figurice, `enske maramice, {togod

87

51 Ova je pripovjetka objavljena pod naslovom }{\plain \i\fs0 Nona}{\plain \fs01987. godine. U rukopisu je naslov }{\plain \i\fs0 Nona}{\plain \fs0 , ali jeGervais u kazalu rukopisa napisao }{\plain \i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 , pasam zato odlu~io staviti taj naslov.

Page 87: drago gervais

mu je do{lo pod ruku, i time, na veliki jad none Marjankedarivao njenu unu~ad. Eto, i taj je Mra~ek strpao jednogdana u kutiju za ~elo dva tvrda ovratnika, kravate, ~arape iko{ulju, cijelu svoju imovinu, zagrlio nonu, zavrtio je onakositnu i malenu oko sebe, dreknuo “nazdar”, sjurio nizstepenice i nestao zauvijek.

Svi su ovi stanari oti{li iz ku}e none Marjanke jo{po~etkom rata, i njihovi su se koraci izgubili u tu|imzemljama i gradovima, u karpatskim klancima, na So~i, gdjeli, kao da ih nije nikad ni bilo ovdje. Svi su oni bili tekslu~ajni prolaznici u ku}i ku}ebroj dvijesto dvadeset isedam, {to su danas ovdje, a sutra ondje, ptice selice koje sutra`ile toplije krajeve, ali im rat prekinuo let.

88

Nona Marjanka, Marija Toma{i}, baka Draga Gervaisa

Page 88: drago gervais

Njihov je odlazak samo najavio nesre}u, koja jepogodila ku}u none Marjanke ~etiri godine kasnije, onda,kad je ulicama odjekivao brzi i upla{eni korak bersaljera, ana ku}i osvanuo natpis: “O Italia, o morte!”. I kad suzemlju preplavili maleni, garavi i bu~ni ju`njaci, kojima surekli da je to talijanska zemlja i da su je oni oslobodili. I tkozna, mo`da je ta njihova bu~na veselost i dolazila oduvjerenja, da su oni, bezzemlja{i i veleposjedni~ki koloni,zaista oslobodili nekakvu zemlju i nekakav narod u njoj,kad ve} nisu mogli osloboditi sebe i svoju zemlju.

Prvi su oti{li unuk i zet.

Bilo je to onog zimskog jutra52, kad je razbje{njelojugo bacalo na stijene sve ve}e, sve silnije valove, kaovojskovo|a, koji na tvrdoglavog neprijatelja {alje svesna`nije, sve ubojitije ~ete. Bje`ali su onog mra~nog,ki{ovitog jutra zet i unuk po nepoznatim stazama i krozuspavana sela, u kojima ih je do~ekivao i ispra}ao lave`pasa, kao dvije progonjene zvijerke; {uljali su se oprezno ipritajena daha pored soskih ku}a, i u svakoj stijeni, svakomsamotnom deblu ili kamenu, vidjeli ~ovjeka koji ih vreba.Bje`ali su kao dvoje ubojica, makar je sav njihov grijeh biou tome da su bje`ali iz svoje ro|ene ku}e53.

89

52 Drago je napustio dom zajedno s ocem 1918. godine. Kasnije se vratio i neko jevrijeme poha|ao su\{a~ku gimnaziju iz Opatije. Talijanske vlasti nisu podnosile dadjeca iz okupiranog podru~ja odlaze u hrvatske \{kole, pa su im ote`avale odlazak u\{kolu preko granice na sve mogu\}e na~ine.

53 U ovoj pripovjetci je pone\{to izmijenjen stvarni redoslijed odlazaka pojedinih~lanova obitelji. Prvi je oti\{ao Artur Gervais 1918. godine. Za njim je slijede\}egodine po\{ao sin Drago. Nakon smrti djeda Francika, oti\{le su mati Klementina ik\}i Blanka, 1920. godine. Zadnja je Opatiju napustila nona Marjanka, vjerojatno1923. ili 1924. godine.

Page 89: drago gervais

Zatim su oti{le k}i i unuka, dok djed,... ne, on nije htionikud oti}i, on je htio ostati na svojoj zemlji, i jednog su gadana pokopali u njoj.

I nona je ostala sama.

Nema vi{e ni Herr Bindera, ni pana Karmazina, niveselog Mra~eka, nema ni zeta, ni k}eri, ni unu~adi. O,kako bi `eljela da je njen nemirni unuk jo{ uvijek ovdje, dase penje po stablima, pa makar i najvi{ima. Otr~ala bi dok}erke da ga tu`i, ali bi prije od nje bila pod stablom idoviknula onom dragom majmun~i}u, koji se nji{e nanajvi{oj grani: -Bje`, mali, dolazi ti mama! ^esto bi sestarica zaboravila, naro~ito u prve dane, i silazila uprizemlje gdje je nekad stanovala njena unu~ad, kao da setamo nije ni{ta promijenilo. Prenula bi je tek vika tu|edje~urlije, koju je mrzila ljutitom stara~kom mr`njom, zato{to su se igrala i `ivjela tamo gdje su se trebala igrati i `ivjetinjena unu~ad, promrmljala bi: -Prokleti bili, i pobjegla opetu svoju potkrovnicu.

Hodala je starica kao izgubljena po ku}i i vrtu,zbunjeno i pla{ljivo promatrala nove stanare, koji su do{li izbijelog svijeta i vladali se kao da su u svojoj ku}i, i jo{ uvijekkao da nije pravo shva}ala o ~emu se to zapravo radi. Imo`da je negdje duboko u sebi vjerovala, da je to sve samojedan ru`an san, jedna velika zabuna: da }e se jednog danasve to objasniti na najjednostavniji na~in, njena se unu~advratiti, a stara ku}a opet o`ivjeti.

Ali, dani su prolazili i ni{ta se nije objasnilo. Ru`ansan se produ`avao, a novi su stanari bili sve bu~niji, svesamosvjesniji i pouzdaniji u uvjerenju da je to njihovazemlja i da su oni ovdje kod ku}e. Oni su vladali ku}om izemljom, a starica je prolazila kraj njih kao mala, upla{enasjenka.

90

Page 90: drago gervais

I nitko se od njenih nije vra}ao, a pisma koja sudolazila govorila su o novom domu, o drugom `ivotu. Staridom kao da su zaboravili, kao da im vi{e nije stalo do njega,kao da ga i nema.

Te{ko je u staricu ulazila svijest, da je sve izgubljeno,da nema vi{e povratka, ali zajedno s tom svije{}u ulazila jeu nju i ledena, podmukla mr`nja na tu|inca koji je razorionjen dom i na njemu sagradio svoj. Zapustila je vrt, predku}om, s njegovim lijehama i cvije}em, sam je korov izrasaou njemu; nikad vi{e nije silazila u povrtnjak iza ku}e, jer bimorala pro}i kraj stana u prizemlju u kome su se igrala tu|adjeca. I ku}u je zapustila, nije se vi{e brinula za nju. Jo{ upo~etku, po navici, poku{avala je da ne{to odre|uje,zahtijeva, ali su se novi stanari derali na nju, prijetili joj, istarica se na smrt upla{ila i pritajila. Ali mr`nja, neodoljivamr`nja, rasla je u njoj kao nabujala rijeka i pro{irila se nasve {to ju je okru`ivalo: na stvari i na ljude, na svoju vlastituku}u i na svoju vlastitu zemlju, koja vi{e nije bila njezina...

Mnoge su stvari za~udile unuka, kad je do{ao po svojunonu54. Starici se `urilo, htjela je odmah oti}i, za~as jespremila svoj siroma{ni zave`ljaj. I nije se ni s kim htjelaoprostiti, ni sa ro|acima, ni sa susjedima. ^ak ni na djedovgrob nije htjela.

-Idimo, idimo odmah, ovdje nemamo {to tra`iti,govorila je nestrpljivo starica, uznemireno se vrtjela po ku}ii skupljala svoju siroma{tinu.

91

54 Gervais je do\{ao po nonu da je odvede u Bakar. U pjesmi }{\plain \i\fs0 NonaMarjanka}{\plain \fs0 , u prvom stihu spominje se da nona Marjanka}{\plain \i\fs0 Je imela sedandesetitri letakad je ve\} sita `ivota i sveta,morala po\} od doma.

Page 91: drago gervais

-Ali, nona, govorio je unuk, -moramo jo{ mnogo togaurediti. Tu je ku}a...

-Ku}a? To ve} nije na{a ku}a55 i ja ne}u da znam zanju, prekinula ga ljutito starica, -nego, hajdmo, hajdmo! [toprije, to bolje!

Pogrbljena, zagledana u zemlju, lica kao skamenjena,odlazila je nona Marjanka iz svoje ku}e i iz svoje zemlje;bez uzdaha i bez suza. I dok se unuk okrenuo da mo`da poposljednji put u `ivotu pogleda staru, dragu ku}u, nona tonije u~inila. Pogrbljena, mala i sitna kao djevoj~ica, brzalaje starica niz ulicu kao da bje`i od neke velike nesre}e, a neiz ku}e u kojoj je pro`ivjela sve svoje dane.

92

55 Talijanske okupatorske vlasti uselile u ku\}u none Marjanke na Vrutkima sebipodobne stanare, a zatim su ti isti stanari, slu`e\}i se prisilom i prijetnjama, natjeralistaricu da ima proda ku\}u za bezna~ajnu svotu i istjerali je na ulicu. Tako je staricakrenula u izbjegli\{tvo. Ku\}a nije vi\{e nikad vra\}ena obiteljima Toma\{i\} iGervais.

Page 92: drago gervais

PRSTEN

Ne osje}am se dobro, rekla je nona, -moram se maloodmoriti, i legla je u postelju iz koje vi{e nije ustala.

Le`ala je u sobici do same kuhinje, smirena i tiha, i,nenaviknuta da je slu`e, tek ponekad, kao da se bojiuznemiriti uku}ane, zatra`ila ~a{u vode, kavu...

Unuk je sjedio uz njenu postelju i gledao kako se gasiljudski `ivot. Nonino sitno tijelo, jedva se osje}alo ispodpokriva~a. Dah joj je bio kratak i ne~ujan, njena je glava sasijedom, rijetkom kosom i uskim licem punim sitnih bora,nepomi~no le`ala na jastuku. Samo su se usta bezglasnomicala, samo se ruka ponekad pomakla, kao da ne{to tra`i,ili se dotakla lica, bri{u}i znoj sa ~ela.

Nona!

Malo je unuk u ono vrijeme znao o njoj, o `ivotumornarske `ene ispod U~ke. Jer u njemu su tada brujali sviizvori mladosti, {umjeli svi njeni slapovi. Njegova je mladost`ivjela u sada{njosti. U smijehu jedne jedre djevojke, upoljupcima koji su bili sla|i od meda i du`i od sna. Mladostnije marila za `ivot starih, ona je bila puna sebe.

93

Page 93: drago gervais

A ipak, tamo, uz nonino uzglavlje, u o~ekivanju smrtikoja je dolazila, mladost se za~as oslobodila svojihuzbudljivih ~e`nja i vratila pro{losti. Onim danima koje jejo{ nedavno pro`ivio s nonom u napu{tenoj domovini.

Bili su sami, baka i unuk, starica od sedamdeset imom~i} od sedamnaest godina56. Umorna starica, koja se,kao i uvijek u `ivotu mirila sa sudbinom i brinula samo otome kako da prehrani sebe i unuka, i unuk s objesnomlakoumno{}u prve mladosti i bu~nom mr`njom na tu|inca,koja je uzbu|ivala ma{tu i bjesnila u nemo}nim prijetnjamai planovima.

Kako je drhtala starica, kad bi slu{ala bujicu unukovihmladih i nepromi{ljenih rije~i kojima je grdio uljeze. Kolikoga je puta zaklinjala da {uti, da ga tko ne ~uje, da se neupropasti. Koliko ga je puta, kad bi oti{ao u selo, o~ekivalasa strahom i zebnjom u srcu.

I kako je strepila za svakom parom koju je moralaizdati, koliko je puta, poti{tena, jadna i ponizna odlazila odku}e da negdje posudi novaca. I koliko ju je puta namu~io,svijesno i okrutno, prikazuju}i se gori nego {to je bio,pokvarenim, mada to nije bio, zlim, mada ju je volio od svegsrca.

O, kako mo`e mladost bit okrutna i nepravedna!

94

56 Nakon napu\{tanja Opatije 1919. godine, Gervais se povremeno vra\}ao. Kaosedamnaestogodi\{nji mladi\}, gimnazijalac, boravio je neko vrijeme kod none uOpatiji (1921. godine, vjerojatno za ljetnih praznika). Nona je u Opatiji ostalanajvjerojatnije do 1922. godine. Kada je Drago imao 17 godina, nona je imala 70godina (}{\plain \i\fs0 Prsten}{\plain \fs0 ). U prvom stihu pjesme }{\plain\i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 Gervais veli da je nona imala 73 godine kada jenapu\{tala ku\}u u Opatiji. Drago je tada imao 20 godina (17+3). Prema timpodacima zna~ilo bi da je nona oti\{la 1924. godine. To se ne sla`e s podacimadobivenim u Mati~nom uredu u Bakru, gdje je nona Marjanka umrla na Bo`i\} 1924.godine u 78. godini `ivota. Gervais je vjerojatno "zaokru`io" brojeve, mo`da zbog rimeu prvom stihu pjesme "}{\plain \i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 ".

Page 94: drago gervais

I onda se, sjede}i uz staricu koja je umirala, sjetiomaj~inog prstena. Dijamantnog prstena koga mu njegovaluda mladost natakla na prst...

Dogovorio se s nekoliko mladi}a i djevojaka, da }epo}i na izlet, u {umu. Sam je predlo`io taj izlet, jer je snjima bila djevojka stidljivih o~iju i crvenih usana, koje jeuzbudljivo i pla{ljivo tra`ila njegova mladost. Vjerovao je,da }e pod sjenama hrastova nestati stida iz djevoja~kih o~ijui da }e se usta, za~arana {apatom {ume, sama ponuditi.

Ali za izlet je trebalo novaca, deset je lira bilopotrebno za izlet, a njih je trebalo tra`iti od bake, koja ~estonije imala ni za hljeb.

Do{ao je ku}i, i kriju}i svoj strah da }e ga baka odbitijer nema novaca, i stid koji ga mu~i, grubo rekao:

-Treba mi deset lira!

-Nemam ih, sinko, nemam ni lire u ku}i, rekla je`alosno baka, kao da je ona kriva njihovoj bijedi.

-Ne ti~e me se, rekao je jo{ grublje, i jo{ s ve}imstidom u srcu:

-Moram ih imati za pola sata!

-Ali odakle da ih uzmem, rekla je baka o~ajno, a zatimzabrinuto zapitala:

-A za{to ti treba novac? Da ti se nije {to dogodilo?

-To su moje stvari, odgovorio je, a zatim, ugledav{islu~ajno maj~in prsten na svojoj ruci, zaprijetio:

-Ako za pola sata ne dobijem novac, zalo`it }u prsten!

-Maj~in prsten! zgrozila se starica, ali je on ve}zalupio vratima i odjurio u svoju sobu. Tamo se bacio na

95

Page 95: drago gervais

postelju pun stida i kajanja, bijesan zbog njihovogsiroma{tva, zbog svoje grubosti, zbog propalog izleta, zbogonih crvenih usana i stidljivih o~iju, koje }e, kad ih ponovnougleda, bit sigurno pune poruge i prezira...

Vrata su se tiho otvorila i nona je u{la u sobu. Na glavijoj rubac, na nogama cipele. Bila je vani. Do{la je dopostelje i spru`ila ruku. U njoj je bio novac.

-Donijela sam, rekla je nona, a unuk je u njenomdrhtavom glasu, u njenim tu`nim o~ima, na njenomizbrazdanom licu, u jedan ~as pro~itao svo poni`enje, savjad koji je starica pro`ivjela dok je do{la do novaca.

A kad joj je okrenuo le|a, stide}i se primiti novac iznjene ruke i strepe}i od pogleda njenih dobrih o~iju ukojima se sakrivala suza uvrede, starica je polo`ila novac napostelju i s tihim uzdahom iza{la iz sobe.

Bila je jedna nov~anica od pet lira i pet nov~anica odjedne lire.

Zgu`vane i noninom rukom oznojene nov~anice le`alesu na postelji, i on je gledao u njih kao {to zlo~inac gledana svoje djelo. Ali je onda prevladala mladost, prevladale sustidljive djevoja~ke o~i i crvena djevoja~ka usta. Pograbio jenovac i izletio iz ku}e.

O, kako bi bio sretan, kad bi joj mogao sve toobjasniti, zamoliti je da oprosti njegovoj ludoj i vrelojmladosti, govoriti joj o svom stidu i kajanju, kleknuti prednjom, polo`iti joj glavu na krilo i re}i:

-Oprostite, nona!Ali nona ga ne ~uje. Ona ga ni ne ~uje, ni ne vidi, ona

ga nikad vi{e ne}e ni ~uti, ni vidjeti. Ali, on zna. Kad bi ga i~ula, nona bi se nasmije{ila svojim dobrim, patni~kimsmije{kom mornarske `ene ispod U~ke, smije{kom kojiopra{ta sve.

96

Page 96: drago gervais

Jer to nije bila ni jedina, ni najve}a uvreda koju jedo`ivjela57.

97

57 Nona Marjanka je umrla je u svojoj sedamdese osmoj godini, 25. prosinca 1924.godine u Bakru, u krugu obitelji. Pokopana je na groblju u Bakru.

Page 97: drago gervais

98

Page 98: drago gervais

O@IVJELI DOM

Putem, koji je vodio na tenisko igrali{te, do{ao jesuhonjav, prosijed ~ovjek, i jako se za~udio kad je

ugledao visoku mre`u kojom je igrali{te bilo ogra|eno,mladi}a i djevojku kako igraju tenis.58

-Gle, pomislio je, nekad smo se ovdje nogometali, asad su izgradili tenisko igrali{te. A {to se djevojke ti~e,dobro je razvijena, vitka i lijepa, dodao je, jer makar mukosa bila prosjeda, srce je u njega jo{ uvijek bilo mlado iveselo.

Ali se odmah zatim naljutio i na tenisko igrali{te i nasebe. Na igrali{te zbog toga {to ~ovjek ne voli nailaziti napromjene tamo gdje je proveo svoju mladost, na sebe zbogtoga, {to i u “ovako va`nom trenutku” posve}uje maloprevi{e pa`nje mladoj djevojci na teniskom igrali{tu.

Evo, ~im mimoi|e ovu vilu u kojoj je nekad stanovalabeznoga grofica, ugledat }e roditeljski dom, ku}u u kojoj serodio i koju nije vidio ~etvrt vijeka. I mjesto da misli na

99

58 Presko~eno je razdoblje od smrti none Marjanke, 1924. godine, do konca Drugogsvjetskog rata. U ovoj pripovjetci Gervais opisuje svoj povratak u Opatiju nakondvadesetak godina.

Page 99: drago gervais

dom, na ku}u, na jednu te{ku i `alosnu pro{lost, njemu iopet |avo ne da mira, nego se odu{evljava s mladimdjevojkama.

Me|utim, koliko god bio skrupulozan i kriti~an premasamome sebi, nije mogao, a da se jo{ jednom ne ogleda zadjevojkom, koja se, do~ekuju}i loptu, ispravila tako, te jojkroz tanku bluzu izbili puni oblici mladih, ~vrstih grudiju.

-Magare, glup si, izgrdio je sama sebe i po{aonaprijed.

Hodao je o~iju uprtih u zemlju, a u~inio je tonamjerno, sli~no karta{u koji pokriva kartu kartom, pagornju polako vu~e preko donje, u`ivaju}i u dra`enju svojeznati`elje. -Jo{ malo, jo{ pet, jo{ deset, jo{ dvadeset koraka,govorio je, hodao i brojio, pa }u podignuti glavu i ugledatiku}u.

Najzad se odlu~io i zadovoljno odahnuo. Pred njim jestajala roditeljska ku}a ba{ onakva kakvu je ostavio preddvadeset i pet godina. Isti prozori, isti balkon, ista `u}kastaboja zidova. I onaj prozor~i} u podkrovlju gdje je bilabakina kuhinja, i on je `iv i zdrav, upravo onakav kakav jenekad bio. Kad bi jo{ samo nona...

A on i sestra su sa roditeljima stanovali u prizemlju.Posljednja dva prozora lijevo: soba u kojoj su spavali otac,mati i sestra; u sredini njegova soba (tko li je sad u njoj?), ado nje, posljednji prozor desno, soba koju je matiiznajmljivala. A u hodniku kanarinci, sjenice, zimnice,o~eve ptice, koje bi otac, kad je bio naro~ito raspolo`endovodio do ekstaze. Uzeo bi violinu, stao usrijed hodnika iizvodio trilere u najvi{im tonovima. Ptice bi se u prvi mahzaprepastile, uznemirile, a zatim, da li ljute ili odu{evljene,tko to zna, po~ele sve u jedan mah cvrkutati. Kao da i sad

100

Page 100: drago gervais

vidi oca glave nagnute nad violinu, s njegovim dobrim,veselim smje{kom oko usana.

-Postat }u sentimentalan, predbacio je sam sebisuhonjavi i prosjedi ~ovjek, mahnuo rukom, sjeo na travukoja je izrasla uz rub puta i tiho se nasmijao. Nedalekonjega skakutao je `utokljuni, crni kos, a ono dvoje mladih idalje igralo tenis. -Mora da sam jako smije{an onommladi}u i djevojci, pomislio je, nije im jasno zbog ~ega sevrzem ovuda i {to zapravo tra`im ovdje. A ja, ~ini se, tra`imizgubljenu mladost, ili mo`da `elim obra~unati s njome.

Jer on je do{ao ovamo s naro~itim ciljem. Ne zato dasentimentalno pla~e nad pro{lo{}u, nego naprotiv, dajednom zauvijek obra~una s njome, da povu~e crtu iza nje.Do{ao je ovamo, da “na licu mjesta” obnovi sve ono {to jepro{lo, da “jednom zauvijek skine sa sebe teret pro{losti”,kako je govorio, koji ga je mu~io kroz cijelu emigraciju,kroz tolike godine. A taj “teret”, to je ba{ ova stara ku}apred njim, nostalgija za njom i za onim `ivotom i onimljudima s kojima je u njoj `ivio. @ivotom koji je bio prekinuttako naglo i tako okrutno.

Kos se ne~eg upla{io i poletio prema baraci u kojoj jenekad prala rublje vesela pralja Marija. A do barake, u vrtu,bila je ljulja{ka koju mu sagradio djed.

I pro{lost se vratila.

Nji{e se na ljulja{ci u svojim kratkim, bijelimhla~icama i crveno - bijeloj majici i pjeva:

“Na vojsku, na vojsku

vitezi valjani,

koga god majka

hrvatska odhrani.59“

101

Page 101: drago gervais

-Ne ljuljaj se, past }e{, vikala je nona s onogkuhinjskog prozor~i}a u podkrovlju, ali postigla upravoprotivno: luk njihaja se pove}ao, a pjesma oja~ala.

102

Sretni dani obitelji Gervais i Toma{i} u Opatiji. U dvori{tu ku}e na Vrutkima, tolikospominjane u pripovjetkama “Bez domovine”, slikala se obitelj sa susjedima. Brojkama su

ozna~eni Drago (5), Blanka (sestra, 4), nona Marjanka (3), nono Francik (1) i majka Blankei Draga, Klementina (2).

59 To je izmijenjeni po~etak pjesme }{\plain \i\fs0 Na vojsku}{\plain \fs0 FranaKrsta Frankopana. U originalu zadnji stih glasi:"juna~ka odhrani". Uglazbio ju je Ivanpl. Zajc.

Page 102: drago gervais

-Parona Marjanka, parona Marjanka, javila se prekoograde susjeda Pepa, -ka`ite onom va{em unuku da se nedere toliko.

-A {to vam to smeta, nije vam oca ubio, rekla bisvadljivo baka.

A kad je u Sarajevu ubijen austrijski nadvojvodaFerdinand i do{lo do rata, baka mu je predbacila:

-Zar ti nisam rekla da ne pjeva{ onu pjesmu o ratu.Eto, sad ga imamo!

I svima je to pri~ala kao da je unuk svojom pjesmomizazvao rat.

Prvi je oti{ao stric Ludvik, Slovenac, onaj koji jeo`enio tetku \ur|u. Stajao je na stepenicama, krupan,crven i nasmijan, i dok je tetka \ur|a60 plakala, Ludvik ju jetje{io:

-Kaj, hudi~a, pla~e{, saj bom kmalu doma. Za {tirimesecov bo vse kon~ano, vsa tista {vapska neumnost.

Ali rat nije zavr{io ni za ~etiri mjeseca ni za tri godine,i stric Ludvik nije dolazio ku}i unato~ tetkinih suza. A kadje poslije rata dobio namje{tenje u Ljubljani, tetka jespremila veliku {krinju, izljubila se sa svima i oti{la za njim.Umrla je na njegovim, ne}akovim rukama, u onom malomgradi}u na moru61, onda kad je ve} i on morao napustitiroditeljski dom. Poslije strica Ludvika, tada kad je Italijastupila u rat protiv Austrije i na So~i zagrmili topovi ~ija jepotmula tutnjava potresala za tihih no}i stakla naprozorima ove stare ku}e, oti{ao je i onaj drugi stric,

103

60 \\ur|a je sestra Klementinina, druga k\}i nonota Francika i none Marjanke.

61 Nije posve jasno o kojem se gradi\}u na moru radi, Bakru ili Kraljevici.

Page 103: drago gervais

Nijemac, zajedno sa svojom `enom i dvoje djece, a zatim jedo{ao red i na njih.

U po~etku nije nitko vjerovao u to.

-Dobro je, rat je zavr{io i Austrija je crkla, govorio jebarba Karlo u kuhinji kod bake, - ali ka`ite vi meni, Frane,za{to su ba{ ovi Talijani do{li ovamo?

-Da u~ine reda. Ka`u bar tako: da su ih ovamo zbogtoga poslali ostali saveznici, odgovorio je djed.

-Vraga }e oni u~initi, a ne red, ba{ su oni sposobni zanjega, poznamo ih dobro, govorio je Karlo, -nego ja, paronFrane, mislim da }e nam oni prije ili kasnije zavrnutivratom. Takav }e oni red u~initi, eto.

I dok je barba Karlo sjedio u kuhinji kod noneMarjanke, usrdno dime}i iz svoje kratke lulice, oko njega,djeda, bake, oca, i majke, svih njih, ljudi iz Istre, sve su sevi{e kupile tamne i te{ke sjene straha i neizvjesnosti.

Mati ga je, u vrijeme kad je trebalo da otac do|e izureda ku}i, slala na ulicu da vidi da li se ota} vra}a. -Samoda ga ne zatvore, govorila je mati i njeno se lijepo i dobrolice gr~ilo od brige. A djed je postao ljut i ~angrizav i savsvoj bijes iskaljivao na baki, naro~ito kad bi pokvarila jelo;kad ga ne bi dovoljno solila ili kad bi ga presolila. Bjesnio bitada djed i psovao, dok bi se baka branila:

-A kome je do jela u ovoj nesre}i?

-Meni, ako nije tebi, vikao je djed, -I zar ti misli{ damoram zbog toga {to su ove talijanske mizerije do{leovamo, ostati gladan? Objed nema, bogamu, nikakve veze spolitikom i gotova stvar! Salata je salata, a politika politika,izjavio bi djed, zalupio vratima i za{ao u vrt da se umiri.

Ali najte`e je bilo s ocem.

104

Page 104: drago gervais

Sjedi za pianinom, otac ude{ava violinu. Do{ao je ~asprije ku}i, nije ih pozdravio, ni s kim, pa ni s majkom nijeprogovorio ni rije~i, nego ga odmah pozvao na sviranje.

-Po~nimo, rekao je otac.

Sjedi dje~ak za pianinom, a grlo mu ste`enepodno{ljivo sa`aljenje tog turobnog, }elavog ~ovjeka, kojije tako bespomo}an i nesretan, te vjeruje da }e u muzicizaboraviti na jad i bijes koji ga mu~e. Dje~ak ne vidi note,njegove su o~i pune suza, u prste je u{ao strah, te drh}u kaodeset slam~ica na vjetru. Nema snage da zapo~ne, najradijebi pobjegao, sakrio se negdje i od srca zaplakao.

-Za{to ne po~inje{? upitao je otac, a glas mu zadrhtaosurovo i zlokobno.

Po~eo je, ali crne kru`nice poigravaju pred njegovimo~ima, mutne i nejasne, i koliko god se napre`e da ihpro~ita i odigra, o~eva mu noga, koja ljutito udara takt, neda da se sabere; prsti se isprepleli nemo}no lutaju}i poklavijaturi, srce zgr~ilo od straha, sve se u njemu uko~ilo,obamrlo - izgubio se.

-Iznova, rekao je otac.

Ali se dijete ve} predalo sudbini. Ono je znalo da ne}emo}i ni{ta odsvirati, ma koliko se naprezalo. Ono jeosjetilo, mada to ne bi znalo objasniti, da je ocu potrebnozato da na njemu iskali sav onaj jad koji se u njemu nakupioi da mu nikakvo naprezanje, nikakvo nastojanje da odsvirasvoje note ne}e koristiti.

I bilo je gotovo. Nagla i gruba ruka pograbila ga iizbacila sa stolice, te`ak ga {amar oborio na zemlju.

-Napolje, `ivotinjo odurna!

Otr~ao je s nepodno{ljivom uvredom u srcu do none,koja je odmah shvatila u ~emu je stvar:

105

Page 105: drago gervais

-Kakav magarac! Kao da je jadno dijete krivo, da suTalijani do{li ovamo. A onda blago, s tihimpredbacivanjem: -A govorila sam ti ja, uvijek sam ti govorilada ne pjeva{ onu pjesmu o ratu. Jer da nije bilo rata ne bi niove nesre}e do{le u na{u ku}u...

-Opet postajem sentimentalan, konstatirao jesuhonjavi i prosjedi ~ovjek, obrisao nos i suzu koja muneo~ekivano kliznula niz lice, a zatim iskosa pogledao onodvoje na igrali{tu.

-Jo{ bi mi samo to trebalo da vide kako suzim, rekaoje nezadovoljno.

A zatim se nenadano sjetio druge uvrede - Valtera.

Bili su najbolji drugovi, sjedili u istoj klupi, zajedni~keim bile igre i nesta{luci. A u one dane, - bili su dje~aci od~etrnaest godina, - Valter ga po~eo izbjegavati, nije vi{edolazio na igru, na ulici mu okretao le|a, dr`ao se kao daga ne vidi.

-Valter, zaustavio ga jednog dana, -za{to se tako dr`i{,{to sam ti u~inio?

-Non parlo croato, rekao je Valter pone{to zbunjeno,ali tvrdo.

-Ma siamo amici, Valter!

-Schiavo, procijedio je kroz zube Valter, pljunuo iokrenuo se. A u jasnim dje~a~kim o~ima mr`nja i prezir.

Nikad suhonjavi i prosjedi ~ovjek ne}e zaboraviti ono{to je osjetio u onom ~asu. Nije to bila tuga zbogizgubljenog druga, odvi{e ga je mrzio u onom ~asu, a da bimogao po`aliti za njim, nije to bio bijes, ni prokleti osje}ajneosve}enog poni`enja i uvrede, nego u`as pred onomstra{nom silom koja stoji iza Valtera, koja je ovom dobromdje~aku usadila mr`nju u srce, koja }e mu jednog dana datii kamu u ruke...

106

Page 106: drago gervais

^ovjek je tjeraju}i od sebe zlo sje}anje, mahnuorukom, a zatim se nasmije{io. Sitni Valterov lik pokrila jeogromna prilika stolara Maria: crn, velik {e{ir sa {irokimobodom, ispod silne nosine ufitiljen br~i}, nokat bradicepod donjom usnom, svilena crna kravata ~iji se kraci ra{irilipo grudima kao dvije lepeze i cigareta {to ne ostavlja usta,no se prilijepila uz njih pa poskakuje u njima kao da je `iva.

No} je, sjede na klupi pred ku}om, vidi se samo `arMarieve cigarete, koja se pomi~e zajedno s njegovimustima, dok Mario govori:

-Anke ja sam italijano, ma nisam imperijalista i samkontrarijo tute kveste porkarije ~a ih delaju ovi banditi.Perke ne se more jedan nacijon tako sorpresevat i tla~it. Mamorete bit trankvili i morete mirno spat, i imet pacijencu,perke }e prit revolucion, pa }e tuto kvesto imperijalizmo ikapitalizmo po} in fumo doj makaroni, a to }e bit onputkad }e proletarijat prit va poter.

Tako ih je tje{io Mario, ali su njihovi dani bili sve te`i,a `ivot sve nesnosniji. Otac otpu{ten, u ku}i bijeda i vje~itistrah da otac ne bude uhap{en i odveden u logor kao tolikidrugi. Ne sje}a se koliko je to trajalo, da li mjesec ili dva, ilivi{e mjeseci, ali on i sad vidi o~evu glavu poduprtu rukama iopsjednutu uvijek istim, nesnosnim mislima; majku kojakao sjena obilazi oko oca, boje}i se progovoriti jednu jedinurije~; baku koja neprestano uzdi{e i tvrdi da nema boga, jerkad bi ga bilo, on ovo ne bi dozvolio; djeda koji svojnemo}ni bijes iskaljuje na svakome, a najvi{e na baki.

Suhonjavi i blijedi ~ovjek je na ~as zatvorio o~i i ujednom trenu pro`ivio sav onaj jad koji je pred dvadeset ipet godina mu~io ~etrnaestgodi{njeg dje~aka. I tko zna,mo`da su ba{ ti te{ki dani iz njegove najranije mladosti,ostavili u njemu svoj turobni pe~at: njegovu nesposobnostda bude indiferentan prema tu|oj patnji, da bude tupprema tu|em jadu.

Zatim su, nepovezana, brza i nepre`ivljena, kao da seumorio, iskrsavala sje}anja na kona~no napu{tanje doma:

107

Page 107: drago gervais

njegov i o~ev bijeg, djedova smrt, olujna i ki{ovita no} ukojoj se mati u malom ~amcu prebacila s jedne straneKvarnera na drugu, i najzad, ona, nona...

Ustao je i po{ao putem kojim je nekad vodio baku odku}e. A kad se toga sjetio, pro{la ga jeza: stopalo mudodiruje ona mjesta po kojima je nekad kora~ao~etrnaestgodi{nji dje~ak. A taj je dje~ak bio on.

Opet se nasmijao. Otkrio je razlog svojojrastre{enosti, ono {to ga je omelo u sje}anjima, uzbunilomisli i podiglo sa trave.

Bila je to vika i smijeh djece {to su se jo{ ranije dok jesjedio na travi, skupila u dvori{tu stare ku}e i natjeravalamalu, gumenu loptu: bio je to novi `ivot koji je proklijao unapu{tenoj ku}i.

-Eto, to je ono, pomislio je, opet je ku}a puna `ivota iljudi, opet ima u njoj na{e djece koja imaju svoje roditelje,djeda, baku, tetke i stri~eve, svoje male brige i svoje velikeradosti. Opet je o`ivjeo roditeljski dom vrelim, punim`ivotom, a sigurno se i neka ljulja{ka na{la, i ja zaistanemam {to tra`iti ovdje, ni plakati za onim {to je pro{lo i{to se vi{e ne}e, niti se mo`e vratiti. Stara je ku}a o`ivjela ija se ne bih nimalo za~udio, ako bi se tamo, na onomkuhinjskom prozor~i}u u podkrovlju, pojavilo jedno dobrostara~ko lice i neka baka upozorila unuka da ne tr~i, jer }ese oznojiti i prehladiti.

-Jest, djeco, rekao je gotovo glasno, -stara je ku}ao`ivjela, pa ako je onaj dje~ak koji je pred dvadeset i petgodina bje`ao iz ove ku}e i bio nesretan, njegove su se suzepretvorile u va{ smijeh. A smijeh u sada{njosti je vrijednijiod suza u pro{losti.

^ovjek se okrenuo kao zvrk oko svoje pete i gotovopotr~ao niz brdo; samo {to nije zapjevao. A ono dvoje naigrali{tu igralo je jo{ uvijek tenis. Zaustavio se ~asak, unedoumici, a onda odlu~no u{ao u igralil{te:

-Igrate? rekao je.

108

Page 108: drago gervais

-Igramo.-Dodajte mi taj reket, ve} ga davno nisam imao u

rukama.Djevojka mu, smiju}i se, dala reket, a on je bacio

loptu u zrak, do~ekao je i sna`no udario.-Visoka vam je lopta, morao bih avionom po nju,

narugao mu se mladi}.-I moja je misao visoka, i vrlo lijepa, rekao je ~ovjek, a

onda se ugrizao za usnu: -Prokletstvo, opet sam tresnuoglupost. Pomislit }e da sam lud.

I nesta s igrali{ta.

KRAJ

109

Drago Gervais u vrijeme kada se doga|a radnjapripovjetke O’ivjeli dom

Page 109: drago gervais

110

Page 110: drago gervais

Kronisterija jedne obiteljiili

MOJ NONO ARTUR I BARBA DRAGO GERVAIS

Kad je moj pradjed LudvigGervais do{ao k gospodinu Kessleruprositi ruku njegove k}erke Antonije,Toni, tada ga je Tonin otac upitaokolika mu je pla}a. Ta je pla}a,prema rije~ima Toninog oca, bilasamo tolika da pokrije Toninemjese~ne tro{kove za {minku i cigare.Ipak mu je dao ruku svoje k}eri.Tako mi je Toni, rodom Gracerka,koja nije niti znala hrvatski, postalapranona.

Nono Ludvig je uspje{norazvijao svoje poslovanje, pa je kroznekoliko godina imao ve} dobrorazvijen posao graditelja,poduzetnika. Kao poduzetnik morao

je ~esto mijenjati mjesto boravka, ve} prematome gdje se gradilo. Tako se dogodilo da senono Artur rodio u Trstu 1877. godine. [koluje poha|ao u raznim mjestima Austro -Ugarske, pa tako i u Bosni i Hercegovini.Rado je pri~ao o svojim do`ivljajima izMostara, gdje je sa svojim {kolskimprijateljima odlazio u lov na poskoke, koje sulovili pomo}u ra{lji, a onda ih prodavali. Zavrijeme tih lutanja po Austro - Ugarskoj,nona Toni je obilato koristila prisutnostaustro - ugarskih oficira da bi s njima igralapreferans. U preferansu je bila “velika”, a udru{tvu jako omiljena kao vrlo duhovitaosoba.

Kad je Turska raspisala natje~aj zagradnju pruge Carigrad - Ankara, gradnju jedobila Austro - Ugarska i tada je nono

111

Artur Gervais (sjedi na klupi) sa svojimocem Ludvigom.

Antonija Gervais, u obiteljiglasovita Toni, mati Artura ibaka Dragova. Svjetlopis iz

Mostara.

Page 111: drago gervais

Ludvig kao poduzetnik dospio u Tursku.Obitelj je doveo u Carigrad, ali ih jekatkada pozivao i na gradili{te, gdje je`ivot bio te`ak i opasan. Gotovo cijelovrijeme napadali su ih ^erkezi, ubijali iplja~kali, pa se `ivjelo kao na DivljemZapadu. Jednom dok su spavali (a imalisu uvijek pred {atorom stra`ara, a podjastukom revolver!), nona Toni seprobudila i vidjela sjenu kako se prikradastra`aru. Bez razmi{ljanja Toni je pucala ipogodila ^erkeza i tako spasila `ivotesvoje obitelji i stra`ara koji je bio zaspao.

U to je vrijeme umro Arturovmla|i brat. Pokopan je u Carigradu spravoslavnim popom, jer drugoga nije nibilo, {to je bilo uzrokom jedne pomutnje,kasnije, u Opatiji. Nono Artur je uCarigradu poha|ao srednju {kolu, a u~ioje i glazbu, koja ga je jo{ od malenanajvi{e zanimala. Kad je jednom prilikomrekao Toni da bi rado i{ao u Be~ i tamo seupisao na konzervatorij, Toni je toodlu~no odbila; rekla je da ne `eli imatipo ku}i nikakve boeme. A sama je bilaprimjerak te vrste...

Nono Artur je jednog danajednostavno pobjegao od ku}e i otputovaou Be~, gdje se upisao na konzervatorij.@ivio je od toga {to je radio kao agent kodagencije za autorska prava. U to vrijemeBe~ je bio pun skladatelja ~ije su seskladbe izvodile po svim mjestima gdje sesviralo, a uvijek je bilo onih koji nisuprijavljivali sva izvo|ena djela kako biizbjegli pla}ati autorska prava. NonoArtur je sve svoje ve~eri, a mo`da i no}i,provodio po kavanama i zabavi{tima; sveu ime autorskih prava!

112

Artur Gervais, kao mladi} nasvjetlopisu iz Karlovca

Svjetlopis sa vjen~anjaKlementine Toma{i} i

Artura Gervaisa.

Page 112: drago gervais

U to vrijeme su se i odnosi izme|uToni i nonota Artura popravili. Toni jeuvidjela da joj sin `ivi za glazbu pa jepolo`ila oru`je.

Na prijelomu stolje}a nono Artur jedo{ao iz Be~a u Opatiju, gdje je radio kaogradski kapelnik. U to vrijeme Opatiju jeposje}ivala vrlo izbirljiva publika, {to jevaljda utjecalo na promjenu mi{ljenja uToni. Po dolasku u Opatiju nono Artur jeiznajmio privatnu sobu kod obiteljiToma{i}. U ku}i su bile ~etiri djevojke, alise Arturu svidjela Klementina. Uskoro jepostalo javnom tajnom da }e ta ljubavzavr{iti brakom.

Onog dana kad je trebalo obavitiprosidbu, sva se `enska ~eljad u odre|enovrijeme izgubila: Klementina u svoju sobu,

kao i druge sestre, a nona Marijanka u vrt, pod smokvu. A kad jepro{nja zavr{ena, onda je nono Francik po~eo iz svega glasa zvati:

-Marjankaaaa, Klementinaaaa...,A kad su one do{le, onda im je jako va`no rekao:-Gospodin je kot pravi ~ovek pri{al najprvo mane!Uglavnom, zavr{ilo se tako da je dao ruku svoje k}erke

Klementine Arturu Gervaisu; samo neznam, da li je pitao Artura,kolika mu je pla}a...

Nona Toni nije bila ba{zadovoljna tom `enidbom. Mo`da jojse u~inilo da je nova obitelj ispodnjezina nivoa. Ali, {utjela je.

U ku}i je, me|utim, pred`enidbu izbio mali skandal. @ena kojaje pomagala u ku}i vidjela jefotografije sa sprovoda Arturovogmla|eg brata pa je zbog pravoslavnogpopa razglasila po Opatiji da je ArturTur~in, {to je unijelo malu pomutnjuu odnose izme|u nonota Francika iArtura. Me|utim, stvar se brzo

113

Prvi svjetlopis Draga Gervaisa

Sestra i brat, Blanka i Drago Gervais,u vrtu ku}e na Vrutkima.

Page 113: drago gervais

objasnila i zata{kala i sve se dobrosvr{ilo.

U domu Klementine i Arturauvijek se sviralo. Nono Artur je uvijekbio nad notama, a osim toga u ku}i suuvijek bili glazbenici, pa se sviralo,onako “od gu{ta”. Nono Artur je biojako vrijedan - uvijek s notama ipartiturama. Mateti} Ronjgov62, kojije `ivio u susjedstvu, ~esto bi dolaziokod nonota Artura: “...da se ~anavadin...”.

Glazbeni odgoj bio je dioatmosfere u kojoj su rasli barbaDrago i moja mama Blanka.

Nakon nekoliko godina nonoArtur se sa svojom obitelji preselio uJasku63, gdje im je umrlo najstarijedijete - Ivica. U Jaski su stekli brojneprijatelje, ali more i Opatija ipak su ih

vukli natrag. Nono Artur se javio na natje~aj za tajnika tada{nje op}ineVolosko - Opatija, bio izabran i na tome }e mjestu ostati do propastiAustro - Ugarske.

Kao otac, nono Artur je bio strog. Barba Drago i moja mamamorali su slu{ati i nije bilo popu{tanja. Oboje su jako voljeli pa{tu ifa`ol, a to se u njihovoj ku}i nije kuhalo, jer je nono bio "od zgora".Zato su barba Drago i mama koristili svaku priliku da ru~aju kod noneMarjanke, ali su morali donijeti pismenu potvrdu, da su ru~ali kodnone. Barbi Dragu je ostala vje~na, neispunjena `elja za pa{tom ifa`olom. Supruga barbe Drage, teta Nada, bila je bjelovar~anka, paopet ni{ta od pa{te i fa`ola.

Sje}am se kako smo jednom iza rata bili svi na okupu - barbaDrago, teta Nada, mama, tata i ja. Tada je barba Drago prebacivao teti

114

U istom vrtu, nekoliko godina kasnije

62 U ostav{tini Blanke Toma{i} nalaze se rukom pisane note skladbe koju joj je Mateti}Ronjgov posvetio.

63 Prema navodima dr. Vere Toma{i}, Artur Gervais bio je gradona~elnik Jastrebarskog.

Page 114: drago gervais

Nadi kako Milanova `ena, mada ~ista beogra|anka, zna skuhati pa{tu ifa`ol, a usto je nau~ila i ~akavski.

-A ti ne zna{ ni jedno ni drugo.

To je re~eno sve u {ali, ali...

Da se vratim na nonota Artura, koji je, kad je izbio Prvi svjetskirat bio voditelj aprovizacije za cijelu Istru. Jasno da njegova obitelj nijegladovala, ali kad je krajem rata nastupila prava glad, kada su ljudi bilispremni tu}i {efa aprovizacije i kada su ve} bacali kamenje kroz prozoreop}ine, tada se nono Artur pokazao kao ~ovjek koji “ima petlje”. Naop}e iznena|enje op}inskih slu`benika, nono se hrabro uputio pred`ene koje su se skupljale, protestiraju}i, ispred op}ine. Kada je iza{aopred vrata, nastao je muk, a onda je nono progovorio:

-Hrane nema i ne}e je ni biti.

Suo~ene s tom istinom, `ene i majke su se povukle u grobnojti{ini. Nekoliko dana nakon tog incidenta pisalo je u nekim be~kimnovinama kako bi se ljudima morala govoriti samo istina, kao {to je tohrabro u~inio tajnik jedne male op}ine.

115

Zadnji svjetlopis nona Francika. S njim je unuka Blanka, sestra Draga Gervaisa;na nekoj proslavi u Opatiji

Page 115: drago gervais

Nono je, ina~e, bio poznat po tome {to je pomagao ljudima.Tako je pomagao jednu nezaposlenu `enu s malim djetetom i mu`emna fronti. Izmislio je neki posli}, samo da bi imao pokri}e da joj dane{to malo novaca. Makar mala, to je ipak bila pomo}, i to stalna.Me|utim, sve je bilo skupo, pa ga je ta `ena ~esto zaustavljala na cestigovore}i mu da je bez novaca. Nono joj je rekao da bi morala malo

{parati i tako nekako izlaziti na kraj. Pogledala ga je i rekla mu:

-Gospodine, vi ste nem!

Nono je rado o tome pri~ao.

Toni i Ludvig dolazili su ~esto u Opatiju. Prilikom tih dolazakaToni je ostavljala za sobom razli~ite komentare, kojih je bilo u izobilju ikoji su se poslije prepri~avali. Jedan od Toninih komentara bio je da jenjihova ku}a “ein Transporthaus”. Naime, mlekarice koje su dolazile sVeprinca, Zatke i drugih sela, imale su prvu {taciju, odmor, na {ternikod none Marijanke. Tamo su se rasprtile i popile kavu koju im je onaskuhala. A nona Marijanka je kuhala tri vrsti kave: naslabija je bila onaza mlekarice, malo bolja je bila za uku}ane, a najbolja za Artura...

116

BARKE FAREN!

Va barke je noni} stari stal,na Slatine, vanka s Porti}a...

Toje ta barka i to je taj noni}, na Slatini va Porti}u. Nono Francik u svojoj barci Jerusalem; snjim su unuci Drago i Blanka Gervais. Tada se nije moglo niti naslutiti da }e sretno

djetinjstvo biti prekinuto tragi~nim zbivanjima.

Page 116: drago gervais

Barba Drago i mama bili su djeca koja su se znala igrati; imali suma{tu koja im je uljep{avala djetinjstvo. Nova cesta im je bila igrali{te, aVrutki posebna ~arolija. Igrali su se uvijek zajedno, i nikada nije barbaDrago udaljavao moju mamu od svojih prijatelja. Jo{ od malena smijalisu se istim stvarima. U`ivali su gledati kako se njihov pas, Pubi ukrcavana tramvaj i vozi do op}ine u Voloskom, da bi se tamo iskrcao,{mugnuo u zgradu, i legao nonotu Arturu do nogu. Tamo bi mirovaosve dok nono nije i{ao doma, a tada bi pje{ke, odnosno ~etvorono{kei{ao po gornjoj cesti, jer se nono nije nikada vozio.

Moja je mama rado pri~ala kako je barba Drago jednog danaotr~ao nonotu Arturu i rekao mu u velikom povjerenju:

-Da zna{, tata, kako na{a mama ima debele noge!

Iz tih dje~jih i bezbri`nih dana Drago se rado sje}ao oca,naro~ito kada je bio dobro raspolo`en. Tada bi nono Artur stao na sredhodnika u kojem su s obje strane bile krletke s pticama i po~eo svirativiolinu. Svirao bi trilere, brze i to one visoke, a ptice i kanarinci bi seizbezumuli cvrku}u}i i pjevaju}i. Tada bi nono svirao sve br`e i br`e...Jadne pti~ice!

Talijanska okupacija sasvim je izmijenila `ivot Gervaisovih. NonoArtur je prvi napustio Opatiju, a za njim Drago, premda ne odmah.Naime, u prvo vrijeme okupacije uspio je dobiti propusnicu kako bimogao i}i u gimnaziju na Su{ak. Kasnije se prebacivao s tu|impropusnicama, da bi na kraju morao definitivno napustiti Opatiju.Oti{ao je jednog jutra iz Opatije, da bi kasno u ve~er, pje{ice, stigao ocuu Kraljevicu. S ocem je djelio neima{tinu, tugu i suze, i obojica su bilinesretni zbog samo}e i izgubljenog doma.

U tim te{kim danima Gervaisovih, u vrijeme emigracije, Artur sepremje{tao iz mjesta u mjesto. Bakar, Kraljevica, Sisak, Kraljevica, da bise kona~no obitelj zaustavila 1923. godine u Bakru. Tada su se po~elesre|ivati i materijalne prilike. Barba Drago je studirao u Zagrebu, anono Artur se posvetio glazbi. U to je vrijeme puno skladao i bio du{adru{tvenog i glazbenog `ivota u Bakru. Imao je puno zadu`enja:pjeva~ki zbor “Sklad”, bio je orgulja{ i zborovo|a u crkvi, vodio jegradsku glazbu, u “nautici” je predavao pjevanje. Davao je i privatnesatove, a moja mu je mama pomagala na taj na~in, da bi “preuzela”po~etnike, s kojima nono Artur nije ba{ imao strpljenja. Osim toga,smije{no ali istinito, nono Artur je u Bakru bio i zakleti tuma~ za -turski jezik.

U Bakru je tada bilo `ivo: koncerti, priredbe (pjevane iglumljene), operete, i to sve vlastitim snagama. Bilo je i gostovanja;jedanput je u Bakru bio i Jakov Gotovac... Bakrani su govorili:

117

Page 117: drago gervais

-Imamo Artura i Draga i ~anan vi{e rabi...

Imali su u njima i redatelja, iglazbenika, i glumca.

Nono Artur je bio neobi~nodru{tven ~ovjek. Bio je u stanjuzabavljati desetine ljudiodjedanput. Osim {to je biodru{tven i duhovit, bio je ineugodan kad bi se razljutio. Kadne{to nije “{timalo”, letjele su notena sve strane...

Jednom, kad je netko biokod Gervaisovih u gostima, moja jemama morala spavati s roditeljima.Ba{ u to vrijeme boravila je uBakru grupa ~e{kih studenata, kojisu mojoj mami svirali podoknicu ito na gitari. Ta gitara ba{ nije bilaod najboljih, tako da sve skupa nijebilo na velikoj razini. Nono sepo~eo uzrujavati i brundati;

-Kako se samo usu|ujusvirati tako pod mojim prozorom! Bacit }u im vr~inu na glavu!

Moja se mama mu~ila u krevetu, misle}i na najgore, ali je ipaksve pro{lo u “miru bo`jem”.

U tih nekoliko no}i spavanja s roditeljima, mama je upoznala ocai s druge strane, kada moli za oprost. Nono bi, naime, svaku ve~erdolazio doma kasno, i svaku bi se ve~er ispri~avao Klemi, kako je zvaononu Klementinu:

-Zna{, Klema, ja bih se vratio prije, ali me nikako nisu pustili;morao sam se na kraju “engleski” izgubiti, tako da sam dao konobarumig, da mi iznese {tap i {e{ir, a onda sam se neprimjetno izgubio.

Tako je to i{lo iz dana u dan ili bolje - iz no}i u no}. Mama je~ula jednom kako je nona rekla:

-Tovar stari, ali tiho, da ipak nono ne bi ~uo.

Moja je mama jedva zaustavljala smijeh; bilo je sasvim jasno daje nono zadnji napu{tao bojno polje kavane.

118

Artur Gervais i g. Fenzel U Bakru

Page 118: drago gervais

Iza ru~ka je nono volio ~itati. Najmilija mu je bila francuskaliteratura, a osobito je volio ~itati Cyrano de Bergeraca. Nono ga jezvao BER@ERACO i uvijek mu se vra}ao.

Nona Klementina po~ela je ozbiljno pobolijevati, pa bi nonoArtur pitao svako jutro:

-Klema, {to te danas boli?

I to je ostalo u na{oj obitelji pitanje koje se uputilo svakome tkoje pobolijevao ili se tu`iodaga ne{to boli.

Nona Klementinaje umrla 1931. i uop}e seje ne sje}am, ali se nonotaArtura dobro sje}am, anajvi{e, kako bi miuljep{avao ve~eri. Naprste bi vezivao rup}i}e uuzao, i svaki prst je bionetko od prisutnih.Petrolejka bi na zid bacalasjene tih prstiju, a onda binono izmi{ljao doga|aje,ili govorio o doga|ajimakoji su se tog dana zbili.Obi~no bismo glavniakteri bili Cican (brat teteNade64) i ja. Bili smo djecai uvijek smo se oko ne~eganatezali i sva|ali, ali nave~er smo slo`no jedva~ekali {to }e nam nonoprikazati. Na predstavi subili prisutni svi, a to zna~i ibarba Drago, teta Nada imama Sonja, kako smozvali drugu `enu nonotaArtura.

A to je bilo ovako:

119

Drago Gervais kao Mefisto. Svjetlopis iz Bakra, naSilvestrovo 1923. godine. S druge strane je posveta

prijateljima u Opatiji.

64 Supruga Draga Gervaisa

Page 119: drago gervais

Nona Klementina je bila te{ki sr~ani bolesnik i uvjerena da }ekratko `ivjeti. Tijekom bolesti puno joj je pomagala njezina dobraprijateljica Sonja Batisti}. Nona Klementina je govorila nonotu da bibilo najbolje de se on, nakon njezine smrti, o`eni Sonjom jer je dobra izna njegove navike.

Kad je Klema umrla, nono je bio jako izgubljen. Proveo jenekoliko mjeseci kod barbe Draga i tete Nade u Bjelovaru, zatim kodnas u Zemunu, a onda se odlu~io i vratio u Bakar. Poslije izvjesnogvremena dobili su i mama i barba Drago ista pisma. Otprilike: “Djeco,tata vam se `eni. Ja bih jako rado da nemate ni{ta protiv...i tako dalje...itako dalje...”, a zavr{io je pismo ovako: “Slo`ili se vi ili ne, ja }u seo`eniti.”

I o`enio se Sonjom (Sofijom) Batisti}, kako mu je preporu~ilanona Klementina. Bakranke su se zgra`avale kako se to o`enioneatraktivnom i starom Sofijom pokraj onih mladih i zgodnih Bakarkiod kojih bi ga “saka otela”.

Nono Artur je umro 1937. godine od galopiraju}e tuberkuloze, ajo{ mi je i danas u o~ima kako je mama gorko plakala kad je dobilabrzojav iz Bakra.

120

Artur Gervais kao ravnatelj Bakarske limene glazbe

Page 120: drago gervais

Barba Drago je bio na neki poseban na~in vezan za oca. Njihdvojica su bili upu}eni jedno na drugo dok su bili sami u emigraciji.Petnaestogodi{nji sin i ~etrdesetogodi{nji otac. Barba Drago je vidiosuze svog oca, vidio ga je u fizi~koj i psihi~koj bijedi, u nemo}i dapomogne sebi i obitelji.

Osim te sentimentalne veze, postojalo je i divljenje sina premaglazbenom talentu oca. Poslije rata, kada je Balokovi} davao koncertepo onda{njoj Jugoslaviji i bio toliko hvaljen, barba Drago je govoriomami:

- [to ga toliko hvale, na{ otac je bio bolji!Ta }e izjava s moje strane ostati bez komentara.A i tko bi komentirao sve izjave barbe Draga...

dr. Vera Toma{i}

121

Poslijednji svjetlopis Draga Gervaisa, napravljennekoliko sati prije tragi~nog udesa u kojem je zadobio

smrtonosne ozljede.

Page 121: drago gervais

122

Page 122: drago gervais

O DRAGU GERVAISU I NJEGOVIM PRIPOVJETKAMA“BEZ DOMOVINE”

Ovih dvanaest pripovjedaka Draga Gervaisa po prvi put nalazemjesto u jednoj publikaciji, ba{ onako kako je sam Gervais to zamislio.Rukopis se nalazio kod njegove ne}akinje dr. VereToma{i}, jedinog`ivog ~lana obitelji. Do sada su objavljene neke pripovjetke u listovimakoji su izlazili pedesetih godina, a neke u knjizi o Gervaisu koju jeuredila prof. Mirjana Str~i}. Po prvi put se objavljuju slijede}epripovjetke.: No} je pala na zemlju, Bijeg, Otac, Odijelo, Mati, Na cesti .Pripovjetka Nona koja je ve} objavljena pod tim naslovom u ovoj knjizise zove Nona Marjanka. U rukopisu je naslov Nona, dok je u sadr`ajuGervais napisao Nona Marjanka, pa sam se odlu~io za taj naslov.

Osim pripovjedaka tu je i zanimljivo napisana povijest obiteljiGervais koju je napisala dr. Vera Toma{i}. Opisala je svog djedaArtura, i barbu Draga Gervaisa. Njezina mati Blanka sestra je Dragova.

U Gervaisovoj ostav{tini (onom dijelu koji je sa~uvan) prona{aosam i sedam pjesama pisanih ~akav{tinom koje do sada nisu bileobjavljene. To su: Cija Marijeta, Pul Juragi, Istrijanki ~ovek govori, ^oveki ti}, Pismo prijatelju i Nono, otac i sin (pisane strojem i ispravljenerukom) i jedna bez naslova, pisana rukom, koju je skicirao na drugojstrani jednog dopisa (primljenog 1956. godine od ravnateljaDubrova~kih ljetnih igara). Pjesmu Pismo prijatelju stavio sam umjestomotta na po~etak knjige. Na tom je mjestu najprije bila Moja zemja, nokad sam prona{ao Pismo prijatelju odlu~io sam se za njega. Zbog toga{to odgovara sadr`ajem, a tiska se prvi put.

Ove autobiografske pripovjetke slo`ene su kronolo{kim redom.Opisuju upravo ono razdoblje u `ivotu obitelji Gervais, koje je uslijedilonakon mirnog i sretnog obiteljskog `ivota u Opatiji. U mnogomeobja{njavaju i nastanak prekrasnih ~akavskih stihova Draga Gervaisa.Sa zavr{etkom Prvog svjetskog rata, za obitelj su po~ele nevolje. Dragoje napisao u pripovjetci Nona Marjanka, da se nesre}a nije u{uljala unjihovu ku}u, ve} je u nju u{la na glavna, {irom otvorena vrata.

Petnaestgodi{nji dje~ak je iz blagostanja i sretnog djetinjstvaodjednom kro~io u svijet izbjegli{tva i krajnje bijede. U po~etku `ivi socem u Kraljevici. To je opisao u pripovjetkama Otac i Odijelo. Obiteljje u razmaku od nekoliko godina postupno napustila Opatiju i tek se

123

Page 123: drago gervais

1923. godine smjestila u Bakru, gdje su se donekle popravile imaterijalne prilike.

U svim Gervaisovim biografijama ovaj je period prikazan vrlokratko. A to je razdoblje osobito zna~ajno, jer to je vrijeme kada su udje~aku nastajali zameci njegove kasnije lirike. U ovim je pripovjetkamaopisana velika patnja za izgubljenim rodnim krajem i nagla{ena ljubavprema njemu, {to je kod mladog Gervaisa nesumnjivo odigralo

zna~ajnu ulogu u nastajanju njegovih poznatih ~akavskih pjesama.

U biografijama se vrlo {krto spominju doga|aji od 1918. do 1923.Opisuje se njegovo {kolovanje u su{a~koj gimnaziji kao redovno.Upravo su me ove pripovjetke potakle na istra`ivanje njegovog{kolovanja u vi{im razredima gimnazije. Naime, tri pripovjetke, Nacesti, Bez domovine i Serenada, sasvim jasno spominju {kolovanje izvanSu{aka.

Pregledom mati~nih knjiga u su{a~koj gimnaziji, utvrdio sam, daje Gervais bio upisan u sva ~etiri zavr{na razreda. Peti, {esti i osmirazred kao javan, a sedmi razred kao privatan u~enik. U prvom jerazredu izostao opravdano 279 sati s nastave, skoro dva mjeseca, {to jesavim jasno nakon ~itanja prve tri pri~e: No} je pala na zemlju,Saslu{anje i Bijeg. Pote{ko}e s okupacijskim talijanskim vlastima tome

124

Dio rukopisa pripovjetke Mati

Page 124: drago gervais

su krive. U {koli su imali razumijevanja za neprilike mladog u~enika, paje s uspjehom zavr{io razred. Koncem {kolske godine 1918/19. pobjegaoje iz Opatije i nastanio se kod oca u Kraljevici. U {kolskoj godini1919/20. poha|ao je {esti razred su{a~ke gimnazije koji je zavr{io suspjehom. Izostao je s nastave 86 sati opravdano. U sedmi razred{kolske godine 1920/21. upisan je kao privatni |ak. Ne mora poha|atinastavu ve} na kraju {kolske godine pola`e ispite iz svih predmeta. Urubrici Vladanje upisano je: privatista, a izostanaka nema, jer ne poha|anastavu. Obitelj je zapala u materijalne pote{ko}e, bez prihoda je, paodlazi u Sisak, gdje otac zara|uje kao glazbenik (Serenada). Dragovjerojatno boravi dio te {kolske godine kod roditelja, a kako se mo`ezaklju~iti iz pripovjedaka Na cesti i Bez domovine, on je poha|ao ilibarem poku{ao poha|ati nastavu u nekoj gimnaziji, kao hospitant65.Nostalgija i ~e`nja za rodnim krajem tu dosti`u vrhunac.

U pripovjetkama Nona Marjanka i osobito Prsten opisuje svojodnos prema noni koji rezultira gri`njom savjesti zbog nekih postupakaprema starici. Iz pripovjedaka se mo`e zaklju~iti da se Gervaispovremeno vra}ao u Opatiju i boravio kod none sve dok ona nijenapustila ku}u na Vrutkima kao poslijednji ~lan obitelji.

U pripovjetkama Gervais ne spominje imena ljudi (osimnekoliko izuzetaka) i nazive mjesta. Ipak, ne bez truda, uspjelo mi jepojasniti gotovo sve opise. Opisao je znamenite ljude onoga vremena.Tu je Matko Laginja (...i tu me je pogladio po licu onaj slavni starac,narodni prvak, nizak podebeo star~i} sa sijedom bradicom i dobrim,dubokim glasom, i upitao:...) prvak Hrvatske stranke prava u Istri. Tu jetako|er i Viktor Car Emin (visoki profesor) koji je bio profesorGervaisu u ni`im razredima gimnazije. S njim je Gervais bio uprijateljskim odnosima sve do svoje tragi~ne i prerane smrti.

Opisi mjesta su ponekad tako dobri, da se u pripovjetci Bijegto~no mo`e ustanoviti kuda je pje{a~io cijelog svibanjskog dana 1919.godine, od Opatije do Kraljevice; kojom je stazicom kod Svetog Kuzmazaobi{ao grani~ni prijelaz i gdje je prije [krljeva izgubio put; kako jepro{ao kroz Krasicu, Praputnjak, Meju i Bakarac, i odakle je s Klan~ine

125

65 Nisam mogao to~no utvrditi o kojoj je gimnaziji rije~ u spomenutim pripovjetkama.Sigurno je jedino da to nije gimnazija u Sisku. Sisa~ku gimnaziju je poha|ala sestraBlanka. Sa~uvan je svjetlopis njenog tre\}eg razreda realke u Sisku. Ostavljam nekomdrugom da utvrdi da li je Drago Gervais hospitirao u karlova~koj ili pak nekoj drugojgimnaziji.

Page 125: drago gervais

prvi put ugledao Kraljevicu. A u cijeloj pripovjetci (najduljoj u knjizi)ne spominje niti jedan naziv! Zagonetan je ostao samo “grad na rijeci ukojem su livade bile pokrivene snijegom a rijeka ledom...” (u pripovjetciBez domovine).

Pripovjetke ~ine cjelinu, upravo onakvu kako je to Gervaisoblikovao. On ih je nazvao Bez domovine (prema osmoj po redu) spodnaslovom pri~e, a rukom je dopisao: jednog dje~aka. Dakle, BEZDOMOVINE - Pri~e jednog dje~aka. Poredao ih je kronolo{ki, i unekima dao vrlo detaljne opise pojedinih razdoblja svoga `ivota. Utome je i njihova vrijednost, jer poja{njavaju nekoliko stvari koje su ukasnijem njegovom `ivotu bile od presudnog zna~aja. Emocionalnonabijene, oslikavaju psihi~ko stanje dje~aka u osjetljivim godinamarazvoja, kojem se odjednom sru{io sav njegov svijet, i koji je zbog toga{to je Hrvat morao napustiti rodni kraj (Saslu{anje, Bijeg). To jerazdoblje `ivota pro`ivljavao vrlo intenzivno, a nedugo zatim nastajunjegove najljep{e pjesme koje ga stavljaju u sam vrh ~akavske poezije iuop}e hrvatske poezije dvadesetog (i ne samo dvadesetog) stolje}a.Gervaisov odnos prema starim ljudima u njegovim pjesmama predmetje posebnih izu~avanja. Nekoliko detalja vezanih uz posljednje dane itrenutke `ivota none Marjanke dodatno poja{njava i taj fenomen (NonaMarjanka i Prsten).

Podrobno je opisan i odnos s ocem, dok `ive zajedno uizbjegli{tvu. Siroma{tvo, bijeda, nesigurnost, odsutnost majke i sestre iotac koji ne mo`e sakriti suze pred svojim sinom, to je svakodnevicaGervaisova u najte`em razdoblju njegova `ivota.

Danas, osamdesetak godina kasnije, kada u Hrvatskojmnogobrojne izbjeglice pro`ivljavaju sli~ne ili ~ak iste trenutke, ove supripovjetke osobito aktualne. One }e pomo}i mnogima, koji danas `iveu ratom nezahva}enim krajevima Hrvatskoga primorja, da shvate, da jene tako davno, hrvatski ~ovjek, bje`e}i pred talijanskim okupatorom,morao napu{tati svoje domove upravo u kraju u kojem oni danas `ive umiru.

Tko pro~ita ovih dvanaest pripovjedaka osjetit }e potrebu daponovno uzme u ruke Gervaisove ~akavske pjesme, a one }e mu sadazvu~ati pone{to druk~ije, jasnije, prisnije i jo{ ljep{e...

Dr. Du{ko Wölfl

126

Page 126: drago gervais

127

MOJA ZEMJAPod U~kun ku}icebele,mi}e, kot suzicevele.

Beli zidi}i, ~rjeni krovi}ina keh vrap~i}ikantaju,mi}i dol~i}i, jo{ manje le{icena keh ‘enicekopaju.Cestice bele, tanki puti}ipo keh se vozi}i pejaju,i jedna mi}a, uska re~ica,pul ke se de~icaigraju.

Na sunce se ku}icegriju,na turne uricebiju.

Page 127: drago gervais

128