OSNOVNA ŠKOLA “NARODNI HEROJ SAVO ILIĆ”

2011

Dramska sekcija “Libro” Osnovna škola “Narodni heroj Savo Ilić”

Dijana Milošević

N J E G O V A N J E I O Č U V A N J E T R A D I C I O N A L E Z A V I Č A J N E B A Š T I N E

Dramski metod-kao najprihvatljiviji oblik umjetnosti kod djece, u procesu sticanja znanja o svijetu oko sebe

Dramska sekcija predstavlja jedan vid vaspitanja i obrazovanja kroz dramsko iskustvo i

doţivljaje. Ovaj naĉin rada sa djecom pomaţe uĉenicima u razvijanju njihovih posebnih

potencijala, osjećaja samopouzdanja, govornih i izraţajnih sposobnosti i vještina, mašte i

kreativnosti, jaĉa društvenu svijest i osjećaj odgovornosti uĉeći ih naĉinu korektne saradnje i

uvaţavanja drugih.

Predstavljanje nastavnih sadržaja dramskim izrazom podstiĉe uĉenike na stvaralaštvo i

iskazivanje svih svojih sklonosti i osobenosti.Glumom u nastavi podstiĉemo aktivnost djece,

njihovu znatiţelju, maštu i originalnost u rješavanju problema. Na ovaj naĉin djeca u

neposrednom doţivljavanju raznih situacija i kroz mogućnost transformacije likova

ispoljavaju svu svoju kreativnost.

Dramski izraz u nastavi kao jedna od vaspitno obrazovnih metoda uĉenja predstavlja

integrirajući oblik uĉenja kojim se postiţe trajnije usvajanje nastavnih sadrţaja i pobuĊuje

potreba proširivanja znanja i van okvirnih granica postavljenih nastavnim planom, odnosno

slobodno kretanje i istraţivanje svijetom nauke i znanja.

Dramski izraz u nastavi se sastoji od niza kratkih dramskih improvizacija, ĉiji je cilj sticanje

odreĊenih znanja i vještina i primjena steĉenih znanja u realnim uslovima, kao i razvijanje

kritiĉkog mišljenja, sticanje samopouzdanja i samostalnog prilaza raznim problemskim

situacijama.

Rad dramske sekcije „Libro“ usmjeren je na ĉuvanje kulturne zaviĉajne baštine, uspomene na

prošla vremena Boke Kotorske i istraţivanja o naĉinima nekadašnjeg ţivota.

Plan rada se zasniva na osnovnim komponentama

Sakupljanje i biljeţenje izvornih priĉa naših starih

Njegovanje tradicionalnog bokeljskog govora

Istraţivanja o naĉinu školovanja u prošlosti

Pisanje kratkih igrokaza, pjesama ili priĉa tradicionalnim bokeljskim govorom

Publiciranje i pribliţavanje bogate kulturne riznice Boke Kotorske uĉenicima

Prezentacijama svojih radova uĉenicima, roditeljima, nastavnicima i svim

zainteresovanim za rad sekcije

Nastavni ĉas:

BOKA KOTORSKA U STIHOVIMA PredviĊeno vrijeme: 1 školski ĉas

Nastavni sadržaj Operativni ciljevi Vrijeme i mjesto

održavanja časa

*Upoznajmo pjesnike

svoga kraja

*Naučimo izgovaranjem

stihova izazvati emocije

slušalaca

*Razvijajmo svoju ličnost

u kulturnom duhu

*Otkrijmo ljepote poezije

Podsticanje i njegovanje ljubavi prema

svom rodnom kraju i njegovoj prošlosti

Razvoj kulturnog identiteta

Oĉuvanje kulturne baštine

Razvijanje osjećaja poštovanja prema

tradicionalnom nasljeĊu

Razvijanje ljubavi prema knjiţevnosti i

proširivanje znanja o knjiţevnom

stvaralaštvu

Razvoj kreativnih sklonosti u knjiţevnom

stvaralaštvu

Razvijanje kooperativnog rada kroz rad u

grupama

Vrijeme: 1 školski

ĉas

Mjesto: Kabinet

informatike

Organizatori i

učesnici programa: ĉlanovi dramske

sekcije, voditelj

sekcije i ĉlan

informatiĉke grupe

Ostali učesnici:

Nastavnici, uĉenici

Nastavne metode i oblici rada Nastavni materijali

Istraţivaĉka metoda

Demostrativna metoda

Dijaloška metoda

Tekst metoda (radne skripte)

Metoda interpretacije i

dramatizacije

Individualni rad; rad u grupama

Viktor Vida-snimak

Boka Kotorska u stihovima-ppt

Boka Kotorska u stihovima-Word

Bokeljsko kolo-pjesma

Boka Kotorska-album fotografija

Realizacija časa

Koraci realizacije Materijali

1.1

Prikaz jednog dijela snimka pjesničke večeri posvećene

pjesniku Viktoru Vidi (5min.)

Stihovima Viktora Vide, koje govori dramski umjetnik, Danilo Čelebić započet ćemo čas poezije posvećene vraćanju sjećanja na minulo vrijeme, kotorske pjesnike i ljubav prema rodnom

kraju pretočenu u poeziju

VIKTOR VIDA (1913.—1960.)

Viktor Vida je roĊen 2. 10. 1913. u Kotoru

„Hvala Ti, Gospodine,

u svijetu sam bio.

Pod Tvojom krošnjom

sjena

meĊu sjenama“ Snimak:

Pjesniĉko veĉe Viktora Vide

*CD sa snimkom večeri poezije Viktora Vide, ili ukoliko postoji internet konekcija moguće je koristiti materijal sa web adrese:

Pjesnička večer Viktora Vide u Kotoru

2.2.1Prikaz prezentacije slika o

Boki Kotorskoj uz

autentičnu muziku i čitanje teksta o Boki

Kotorskoj, pjesnika

Frana Alfirevića

(5 min.)

Boka Kotorska u stihovima-snimak prateće

prezentacije

1.

Ĉitanje poezije

2.

Muziĉka taĉka

(SrĊana Đurašević-flauta)

3. O Boki- Frano Alfirević

"Krajevi kao i bića imaju dušu kojom su nam bliži ili dalji, a usred ove prirode, gdje nam se čini da smo se vratili u prve dane zemlje, samo čovjek koji žudi za najdubljom

samoćom može da se osjeti potpuno blizak toj beskrajnoj melankoliji.

Mnogi su kao u snu vidjeli i pohodili ovo okovano more i bili zadivljeni veličanstvom brda; neki iskusni stranci putnici rekli su da je ovo najljepši kraj na svijetu, ali

mnogi su uza sve divljenje otišli s osjećajem da je pejzaž

Boka u

stihovima-

stihovi

2.2.2Čitanje stihova o

Boki Kotorskoj uz muzičku pratnju

učenika

(20 min.)

Boke nečovječan. Jer, ovo je irealna, vrhovna samoća, gdje priroda govori primarnom snagom stvaralačkog duha, i ovamo treba da doĎe onaj tko hoće da osjeti

njezinu praiskonsku čistoću ili može da vrati sebi mir koji je izgubio, nešto od svoje davne djetinje duše. Tužan je

čovjek, jer rijetko osjeća pravi glas prirode, a njegova se malenkost vidi u tome što je i preveć nastojao da prirodu

savlada, dopuni i poljepša.

Pejzaž Boke ima u svojoj ljepoti nešto nečovječansko, u dubinama, ali u sve njegove svjetlosti i sjenke treba

uranjati dugo, pažljivo i ispitivački, gotovo s pobožnom predanošću, da bi smo se preporodili utiscima poslije koji riječi dobivaju drugi, viši smisao i nečovječansko postaje ljudsko, jer se duh tajanstveno prijateljuje s onim što je uzvišeno, a i prizori najtužnije ljepote kriju dio našeg

najtužnijeg bića."

ČITANJE STIHOVA

Snimak kola Bokeljske mornarice

3. Okrugli sto na temu

„Boka Kotorska kao

vječna inspiracija

pjesnicima“

(15 min.)

Razgovor sa nastavnicima i učenicima o uspješnosti

časa i o njihovom poznavanju pjesnika poteklih iz

Boke Kotorske

Prikaz, čitanje i razgovor o zanimljivim člancima o književnicima Boke Kotorske

(Nastavnici i učenici su nabrojili nekoliko poznatih pjesnika

porijeklom iz Boke Kotorske koji rade i žive na ovom području:

Pjesnici iz Boke: Miloš Milošević, Maja Perfiljeva, Andrija

Petković, Tripun Grgurević, Miroslav Sindik i Desanka Matijević, Ivan Antun Nenadić)

Podjela malih brošura sa stihovima o Boki Kotorskoj .

Kotor i Boka su dali i brojne pjesnike i knjiţevnike. Pomenimo samo pjesnike XVI vijeka:

Ljudevita Paskvalića, Ivana Bona-Bolirisa i Bernarda Pimu, te nadbiskupa Andriju Zmajevića

(1624-1694) pisca Crkvenog ljetopisa. Završimo ovoj kratak pregled o kulturnim uticajima Boke

Kotorske sa Andrijom Paltašićem prvim juţnoslovenskim štamparom, koji je u Veneciji od 1477.

do 1499. godine štampao preko 40 knjiga.

Izvor: www.sitiunescoadriatico.org

JULIJE BALOVIC (1672-1727)

Julije Balovic, roden je u Perastu 24. marta 1672. godine, od oca Matije Balovica, koji je jos

imao sest sinova i dvije kcerke. Istakao se na duznosti kapetana peraskih zastavnika na

mletackom admiralskom brodu, za sta je, u vise navrata, sticao javna pismena priznanja.

Poznat je i po knjizevno-istorijskoj djelatnosti, gdje se istice njegova "Peraska hronika",

zapoceta krajem 1714. godine, u kojoj hronoloskim redom iznosi dogadaje iz istorije Perasta

od najstarijih vremena. Jedan dio ovog rukopisa nalazi se u Zupnom arhivu u Perastu, a drugi

je u Naucnoj knjiznici u Splitu. Julije Balovic je 1693. napisao i pomorski prirucnik “Pratiche

scrivanesche”. Intenzivno se bavio sakupljanjem narodnih pjesama i zauzima znacajno mjesto

medu predvukovskim sakupljacima narodnih pjesama.

Izvor: http://www.perast.com/html/licnosti.html

Krsto Mazarovic (1680-1725) zivi u periodu najveceg kulturnog uspona Perasta, kao pomorac i pisac, sakupljac narodnih pjesama, i autor Biografije Mazarovica. U Veneciji, 1718. godine,

objavljuje prozno djelo u kome opisuje pobjedu Perastana nad piratima kod Draca 1716.

godine, u kojoj je i sam ucestvovao kao "skrivan" i kao komandant broda. Postoji sacuvan

njegov nacrt sa proracunom za rekonstrukciju crkve sv. Nikole u Perastu iz 1711. godine.

Izvor: http://www.perast.com/html/licnosti.html

Duhovni zivot Boke je duboko razvijen. Ogroman broj ljudi iz ovog kraja vec je tokom

Srednjeg vijeka boravio na italijanskim univerzitetima, posebno padovskom.

Srednjevjekovno umjetnicko stvaralastvo ogledalo se prvenstveno kroz pjesnistvo

Bernarda Pime, Ludviga Paskvalija i Ivana Bolice. Brojni su liricari i humanisticki

pjesnici, te se ova knjizevnost smatra jednom od najplodnijih u Evropi. Saloni kotorskih

vlastelina bili su okupljalista ljubitelja umjetnosti. Slikarstvo, kojim dominira Tripo

Kokolja iz Perasta posebno je dostiglo vrhunac tokom Baroka. Rad na freskoslikarstvu i

ikonografiji sotigao je vrhunac u djelina porodice Dimitrijevic-Rafailovic iz Perasta.

Izvor: http://www.crnagora.com/node/238

Kotorsko svetište Gospe od Zdravlja

Visoko oko 260 metara, uzdiţe se nad Kotorom brijeg Svetog Ivana, u narodu poznatiji kao

SanĊovani (San Giovanni). Ime mu potjeĉe od istoimene crkvice koja se prvi put spominje

1440. godine, sve do druge polovice XIX. stoljeća nalazila se u glavnoj gradskoj tvrĊavi na

samom vrhu brijega, te je bila posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sluţila je za potrebe vojske koja

je ĉuvala gradske zidine.

Na tom brijegu, negdje na pola puta ka kotorskoj tvrĊavi, uzdiţe se u Boki poznato Gospino

svetište, u starije vrijeme zvano Gospa od Poĉivala, a od druge polovice XVII. stoljeća Gospa

od Zdravlja. Crkva je graĊena u XV. stoljeću, u arhivskim dokumentima prvi put se spominje

1518. godine. Ima otvoren duboki trijem u formi prelomljenog gotiĉkog luka i nadsvoĊena je

gotiĉkim svodom, ostali dio graĊevine pripada baroku. Skromnih je dimenzija, bdije nad

gradom upotpunjujući veliĉanstvenu arhitekturu prirode i ĉovjeka. Posvećena je Prikazanju

Blaţene Djevice Marije u hramu i na poseban naĉin slavi se kao Gospa od Zdravlja 21. XI. Uz

crkvu se u XVI. stoljeću spominje isposniĉka ćelija kotorke Bernardine koja je, kao i bl. Ozana

uz crkvu sv. Pavla, uz ovu crkvu provodila svoj ţivot u strogoj pokori i molitvi. U prvoj

polovici XVIII. stoljeća sagraĊen je i zvonik u kojem se nalaze tri zvona izraĊena u glasovitoj

ljevaonici zvona De Poli iz Vittorio Veneta (Italija). U crkvi se nalazi grobnica poznate kotorske

obitelji Bolica, a pred crkvom grobnica kotorskog graĊanina, grofa Antona Lukovića. Iz

latinskog natpisa na njoj, razaznajemo da on nije zaboravio svoje u ţivotu pa ni oni njega nisu

zaboravili poslije smrti. U crkvi je veoma lijepi mramorni oltar koji je uraĊen u Veneciji od

strane mletaĉkog kipara Bernarda Tabacca, oko 1700. godine. Na oltaru su dva kipa, jedan sv.

Tripuna zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije i drugi sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije,

kojoj je Kotor dugi niz stoljeća pripadao geografski, civilizacijski i vjerski. Ĉudotvorna ikona

Gospe od Zdravlja rad je mletaĉko-kretske škole i datira se u XVI. stoljeće, danas se ĉuva u

riznici kotorske katedrale. Srebrni okov ove ikone je iz prve polovice XVIII. stoljeća.

Poznati kotorski humanistički pjesnik Ivan Bolica u svojoj latinskoj poemi

Descriptio Sinus Et Ascriviensis Urbis (O opisu zaljeva i grada Kotora), koja

je nastala oko 1550. godine, također piše o ovoj crkvi, te govori da se nalazi

na svetom brdu: „Templum in monte sacrum quoad Diva puerpera coeli

incolit“. Izvor: Kotorska biskupija

www.kotorskabiskupija.net

ĈEŢNJA ZA KIŠOM MILOSTI

U vrtu, kad je suša i trava se ţuti,

Od škrtog neba kišu kroz ljetnu paru ţeli,

I nigdje jednog cvijeta, da oko razveseli.

Svud lišće povijeno, k'o jesen da se sluti.

I duša tako svaka i hladi se i kruti

Kroz nju se trnci trnu k'o smrću da se sreli.

O sveti prami kiša k'o slaplje uzavreli

Što ljubav ih izliva, da ţivot oćuti.

U dušu se izlijte, da ţivot joj se rodi

I ĉilo obnovljenje kroz svetu vlagu krene,

Da ponikne joj cvijeće i zlatni zriju plodi.

K'ô vrt, što je pod sušom, da skoro sav uvene,

Kad kiša ga zalije, oţivi i preporodi

Sve rujno svoje cvijeće i listove zelene.

ANA MARIJA MAROVIĆ