DRINSKE MUČENICEInformativni bilten Vicepostulature

Blažene s. Jula Ivanišević i četiri susestre

ISSN 1847-3210 studeni 2014. br. 13

Informativni biltenVicepostulature bl. s. M. Jule Ivaniševići četiriju susestaraBr. 13/2014.

Bilten izlazi dva puta godišnje,s dozvolom redovničkihpoglavara

Izdavač:Vicepostulatura bl. Drinskih mučenica

Glavna i odgovorna urednica:s. M. Ozana Krajačić

Uredničko vijeće:s. M. Antonela Rašić, s. M. Nikodema Sokol, Ljubica Pribanić, Ivan Babić, Dinka Parlov, Krešo Bello, Božo Vuletić-Antić

Tisak: Denona d.d.

SADRŽAJ

DRINSKE MUČENICEUVODNA RIJEČLjubav Božja prevelika 3

U HODU S CRKVOMBlaženi papa Pavao VI. 4 Sinoda i obitelj 5 Godina Posvećenog života 7

PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMAPosvećeni život i mučeništvo 8

INTERVJUGlas o Blaženicama u Poljskoj 12

PROSLAVA SPOMENDANAPrigrlimo s nadom budućnost 16Slaviti svjedočanstvo vjernosti 18

DOGAĐAJI Susreti djece u znaku Blaženica 20Treća obljetnica beatifikacije 22Kapela u Sarajevu posvećena Blaženicama 23

PUTEVIMA BLAŽENICA Hodočasnici iz Šibenika 24Misionari u Goraždu 25Mi idemo k vama 26Hvala ti, Oče! 27Seminar sa sestre s hodočasničkim obilježjem 28Hodočašće slovenskih bogoslova 29

MILOSTI I USLIŠANJA 30

IZ ŽIVOTA DRUŽBE Proslava 120. obljetnice smrti Utemeljiteljice 32Kapela Drinskih mučenica u predgrađu Krakowa 33Sto godina prisutnosti u Engleskoj 34

MOLITVA 35

3UVODNA RIJEČ

Ljubav Božja prevelikas. M. Ozana Krajačić, FDC

4 U HODU S CRKVOM

Blaženi papa Pavao VI.U nedjelju, 19. listopada 2014., u Rimu je proglašen blaženim papa Pavao VI., Giovanni Battista Montini, rođen 26. rujna 1897. u Concesiju u Italiji. Za papu je izabran 1963., nakon smrti pape Ivana XXIII., kada je trebalo nastaviti tek započeti Drugi vatikanski sabor i provoditi u djelo saborske odluke. Vodio je Crkvu kroz jednu od najvećih kriza u povijesti, čuvajući vjerno Božju objavu i osluškujući znakove vremena. Nastojao je jasno i glasno odgovarati na pitanja suvremenog svijeta, osobito na problem mira u svijetu, počevši od njegova po-vijesnog govora u Ujedinjenim narodi-ma pa do tolikih poruka za Svjetski dan

mira 1. siječnja, koji je uveden na njegovu inicijativu. Na probleme gladi i neraz-vijenosti u svijetu, probleme Trećega svijeta, odgovorio je socijalnom enciklikom Populorum progressio. Za vrijeme svog pontifikata unio je više novina: odrekao se tijare, postao je papa – putnik, obišavši svih pet kontinenata; bio je papa dijaloga s nesjedinjenim kršćanima, s pripadnicima nekršćanskih religija, s ateistima i sa su-vremenim svijetom; proveo je u djelo liturgijsku obnovu. Mi Hrvati dugujemo mu osobitu zahvalnost za kanonizaciju prvoga hrvatskog sveca Nikole Tavelića, kao i za beatifikaciju Leopolda Bogdana Mandića.

Papa Pavao VI. umro je na blagdan Preobraženja Gospodinova 1978. godine. Kao ponizni Kristov sluga želio je biti sahranjen u jednostavnom lijesu, u zemlju, bez nadgrobnog spomenika. Njegov tajnik mons. Macchi o njemu svjedoči: „Bio je to čovjek koji je mnogo razmatrao o Bogu. Iz toga se razmatranja znao uvijek s poštovanjem diviti Božjim stvorenjima. Znanstvena su ga otkrića očaravala. Iz istog je izvora izvirala i njegova velika ljubav prema umjetnosti, glazbi, pjesništvu. A sve se to pretakalo u iskrenu zahvalnost prema Stvoritelju i prema ljudima.“

Priredio Božo Vuletić-Antić

Možda me je Gospodin pozvao i dao mi ustrajnost za ovu službu ne zato što sam osobito prikladan za nju, ni da bih upravljao i spasio Crkvu od njezinih sadašnjih teškoća, već da bih mogao trpjeti za Crkvu, i to na način koji će učiniti jasnim da je On, i nitko drugi, njezin upravitelj i spasitelj. (iz Papina osobnog dnevnika)

5U HODU S CRKVOM

Sinoda i obitelj Biskupska sinoda okupljena oko Pape upućuje svoj pozdrav svim obitelji-

ma na svijetu s njihovim radostima, teškoćama i nadama. Posebno osjeća dužnost zahvaliti Gospodinu za velikodušnu vjernost kojom mnoge kršćanske obitelji odgovaraju na svoj poziv i poslanje. Čine to s radošću i vjerom i kada u svome obiteljskom životu naiđu na prepreke, nerazumijevanja i trpljenja. Te obitelji zavrjeđuju uvažavanje, zahvalnost i ohrabrenje čitave Crkve i ove sinode.“ Ovim riječima započinje završni izvještaj izvanredne sinode o obitelji održane u Vatikanu od 5. do 19. listopada 2014. godine.

Zaključni dokument sabire rezultate razmišljanja sinodskih otaca u tri dijela: slušanje – sagledavanje stvarnosti današnjih obitelji; pogled usmjeren na Krista – na objavu, prenošenu u vjeri Crkve, koja govori o ljepoti, ulozi i dostojanstvu obitelji; sučeljavanje – u svjetlu vjere razabrati putove obnove Crkve i društva u njihovu zauzimanju za obitelj utemeljenu na braku između muškarca i žene.

Slušanje. Zaustaviti se i promatrati društveno-kulturni kontekst u kojem žive današnje obitelji u svoj svojoj složenosti, sa svojim svjetlima i sjenama. Sinodski oci ističu potrebu budnosti zbog opasnosti „pretjeranog individua lizma koji izobličuje obiteljske veze i u konačnici promatra svakog člana obitelji kao jedan otok“. Time se širi i jedno od najvećih siromaštava kulture, a to je samoća, „plod odsutnosti Boga u životu osoba i nepostojanosti odnosâ“.

Osim toga, sve je prisutnija potreba pojedinaca za jačim posvećenjem brige vlastitoj osobnosti, za život u skladu s vlastitim emocijama te za kvalitetnim čuvstvenim odnosima. Ta pravedna težnja lako može odvesti u individualizam i egoizam, što pred Crkvu postavlja izazov da pomaže parovima u „sazrijevanju emocionalne dimenzije i u afektivnom razvoju promicanjem dijaloga, kreposti i povjerenja u Božju milosrdnu ljubav“.

Pogled na Krista. Sinodski oci posvješćuju božansku pedagogiju u povijesti spasenja, zbog čega je važno razumjeti način na koji Bog izvodi svoje djelo spa-senja u životu pojedinca i kršćanskih obitelji. Papa Franjo ističe da ako želimo „preispitati korake koje činimo na polju suvremenih izazova, presudni je uvjet za to zadržati čvrsto uprt pogled u Isusa Krista, zastati u kontemplaciji i kla-njanju njegovu licu“. Naime, vraćanje izvoru kršćanskog iskustva otvara nove putove i neočekivane mogućnosti.

Sinodski oci promatraju obitelj u Božjem naumu spasenja, ističući crkvene dokumente koji govore o obitelji, nerazrješivosti ženidbe kao i o radosti zajedničkog života. Zaključni dokument izriče zahvalnost obiteljima koje su

„

6 U HODU S CRKVOM

ostale vjerne učenjima evan-đelja, po uzoru na svetu Naza-retsku obitelj. Dok se Crkva istinski raduje lje poti takvih obitelji, pozvana je također svjedočiti milosrđe prema ranjenim i krhkim obi te ljima, vraćajući im povje renje i nadu.

Sučeljavanje. Navještanje evanđelja obitelji predstavlja urgentnost za novu evangeli-zaciju. Crkva je pozvana pro-

voditi u djelo evanđelje s nježnošću majke i jasnoćom učiteljice. Na sinodi je istaknuto da su i katoličke obitelji, snagom sakramenta ženidbe, aktivni subjekti obiteljskog pastorala. Kako kažu sinodski oci: „U svjetlu prispodobe o sijaču (usp. Mt 13, 3), naša je zadaća surađivati u sijanju: ostalo je Božje djelo.“

U više je navrata istaknuta potreba korjenite obnove čitave pastoralne prakse u perspektivi evanđelja obitelji, nadilazeći individualističke poglede koje ovu još uvijek karakteriziraju. To znači pratiti prve godine bračnog života, osigurati pastoralnu skrb za osobe koje žive u građanskom braku ili izvanbračnoj za-jednici, liječiti ranjene obitelji (rastavljene – neoženjene ili ponovno oženjene, jedno roditeljske obitelji), pružiti pastoralnu pozornost prema osobama isto-spolne orijentacije. Od Crkve se traži, „danas više no nekoć, da u složenim kao i u redovnim situacijama podupire roditelje u njihovoj odgojnoj zadaći, prateći djecu i mlade u njihovu odrastanju kroz personalizirane pristupe koji ih mogu uvoditi u puno značenje života te ih poticati na odluke i odgovornosti, življene u svjetlu evanđelja“.

Na završetku izvanredne sinode o obitelji papa Franjo je pojasnio da će završni izvještaj služiti kao pripravni dokument za redovitu sinodu 2015. go-dine te zajedno s popratnim pitanjima biti poslani na razmatranje svima koji su uključeni u pastoral obitelji, pa i samim obiteljima.

Molimo zagovor blaženih Drinskih mučenica, koje su svojim svjedočanstvom obiteljskog zajedništva u vlastitoj redovničkoj zajednici postale primjer svakoj obitelji, da nam izmole od Boga radost i vjeru kada u svome obiteljskom životu naiđemo na nerazumijevanja i trpljenja kako bismo ostali vjerni putu evanđelja.

Priredio Krešo Bello

7U HODU S CRKVOM

Godina Posvećenog života

Prema odluci pape Franje 2015. godina proglašena je Godinom posvećenog života. Obilježavanje Godine započelo je 30. studenoga 2014., a trajat će do

2. veljače 2016. Posvećeni život u Crkvi jedan je od znakova Božje prisutnosti i Božje ljubavi u konkretnom vremenu. To je način života koji često ide protiv struje i logike svijeta, ali život koji poput svjetiljke na svijećnjaku daje svjet-lost i toplinu te širi ugodan Kristov miomiris oko sebe. Budući da su današnje društvo i svijet u kojem živimo pritisnuti raznim krizama i teškoćama te suvre-meni čovjek više „nema vremena za Boga“, Papa poziva posvećene osobe da probude svijet i prosvijetle ga svojim proročkim svjedočenjem. Na misi otvo-renja Godine posvećenog života istaknuo je tri programske riječi kako ostvariti taj poziv.

Prva je: Budite radosni! Redovnici su pozvani pokazati svima da nasljedo-vati Krista i provoditi u djelo njegovo evanđelje ispunjava njihovo srce srećom. Tom radošću trebaju zaraziti sve one koji su im blizu, kako bi se mnogi zapitali za razlog te radosti i osjetili želju dijeliti s njima njihovu zanosnu evanđeosku avanturu.

Druga je: Budite hrabri! Oni koji imaju duboku spoznaju i iskustvo da ih Gospodin ljubi znaju se potpuno pouzdati u njega. To je i iskustvo broj-nih utemeljitelja redovničkih zajednica koji su otvorili nove putove služenja Kraljevstvu Božjem. Redovnici i redovnice pozvani su kročiti ulicama svijeta i svjedočiti snagu evanđelja koje i danas izvodi čuda i daje odgovore na temeljna čovjekova pitanja.

Treća je: Budite žene i muškarci zajedništva! Čvrsto ukorijenjeni u osobno zajedništvo s Kristom redovnici i redovnice postaju neumorni graditelji brat-stva, živeći evanđelje uzajamne ljubavi ponajprije u krugu svojih zajednica, a zatim sa svima, pogotovo s najsiromašnijima. Zajedništvom života pokazuju da sveopće bratstvo nije utopija, već naum Isusa Krista za cijelo čovječanstvo.

Taj Papin poziv posvećenim osobama nije upućen samo u ovoj posebnoj Godini posvećenog života već uvijek, a ova Godina posvećenog života je pri-lika da se sa zahvalnošću spomenemo nedavne prošlosti, da s nadom prigrlimo budućnost te da sa strašću živimo sadašnjost.

Priredila s. M. Antonela Rašić, FDC

Za dvoje sam Bogu beskrajno zahvalna: da sam rođena i odgojena u katoličkoj vjeri i da sam postala redovnica.

s. M. Berchmana Leidenix

8 PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Posvećeni život i mučeništvos. M. Pia Herman, FDC

Mučeništvo je u Crkvi uvijek smatrano vrhunskim svjedo čan-

stvom vjere. Posvećeni je život kao život vjere duboko isprepleten s idea-lom mučeništva. Dobro je poznato da monaštvo, a onda i iz njega iznikli ostali oblici redovništva, temelje i nadahnuće ima upravo u mučeništvu. Točnije, u nedostatku prigode za muče-ništvo. Nije slučajno da se monaštvo počinje formirati u Konstantinovo vrijeme, upravo onda kada prestaju progoni kršćana. Mučeništvo je bilo smatrano privilegiranim oblikom sve-tosti, no nakon što je kršćanstvo do-bilo slobodu, mogućnost prolijevanja krvi za Krista postala je daleka i teško ostvariva želja.

No oni koji su Krista ljubili nipo-što nisu htjeli propustiti priliku dati svoj život za Krista. Morali su naći novi način iskazivanja potpune privr ženosti i vjernosti. I uspjeli su. Izabirali bi najgore mjesto za život i upravo se ondje nastanjivali kako bi živjeli vrlo strogo i isposnički. Napuštali bi sve što imaju i što jesu te su odlazili u pustinje, beživotna i surova mjesta, kako bi ondje služili Bogu jedinome, kajali se za grijehe, borili protiv demona i ustrajali u mu-kotrpnom rastu u svetosti. I muškarci i žene su tako činili.

Zaista radikalan pothvat, radikal-no ogoljenje vlastitoga života. No u ono vrijeme svijest o progonima, mu-

čeništvu i podnošenju velikih nevolja za Krista bila je još itekako svježa, snažna i neo-doljivo privlačna. Mnogi su se odvažili na život u pustinji kojega je sveti Jeronim zbog stroge askeze prozvao bije-lim mučeništvom, nasuprot crvenom mučeništvu, onome u krvi. Pustinjaka je znalo biti toliko da su se neki od njih žalili da više ni nema pustinje.

Rufin iz Akvileje bijelo je mučeništvo opisao ovako: „Dvije su vrste mučeniš tva: mučeništvo duše i mučeništvo

9PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

tijela; jedno vidljivo, a drugo nevid-ljivo. Ono vidljivo je kada se ubija tijelo radi Boga, ono nevidljivo kada se radi Boga iskorjenjuju mane.“

Sveti Atanazije je napisao: „Muče-nici su često završili boj u kratko vrijeme, ali monaški život postiže mučeništvo svakodnevno se boreći. Mi se ne borimo protiv tijela i krvi već protiv gospodstva i moći, protiv duhovne sile demona, ustrajući u bor-bi do posljednjeg daha.“

Redovnički bi život u svakome vre menu trebao znati očuvati živom svi jest o vlastitim počecima i razlo-zima. Redovnik uvijek u temelju mora biti „mučenik“ i „pustinjak“, spreman i na crveno i na bijelo mučeništvo: sav zagle dan jedino u Krista radi kojega je spreman ostaviti i žrtvovati obitelj i imetak, planove i navike, užitke i slabosti, grijehe i samovolju. Jednom riječju, sav svoj život. Upravo po-put mučenika i njihovih nasljednika pustinjaka.

Redovnik bi trebao biti vatra! Hram Božji čvrsto isklesan na nera-zorivoj stijeni, a ne na nepouzdanom pijesku, najjači kad je najslabiji, jer ga Krist jača. Upravo poput mučenika i pustinjaka.

Čak i ona redovnička zajednica koja je apostolski usmjerena mo ra njegovati potpunu i isključivu pusti-njačku usredotočenost na Krista kako bi se njezini članovi bili kadri uspeti do vrhunca kršćanskoga svjedočenja, do mučeništva. Inače oni neće biti

sposobni nositi se s napastima gri-jeha, izazovima svijeta i pitanjima (bes)misla koja nam nameću susreti s patnjom i patnicima, nepravdom i nepravednicima, zlom i zlima, pro-goniteljima i žrtvama, ispraznošću i ispraznima. Niti će biti voljni svoj život dati kao svjedočanstvo za Krista i vjeru u njega.

No postoji i još jedna vrsta mučeništva. I ona ima svoju boju. Papa Grgur I. (6. st.) uz crveno i bijelo spominje i plavo (ili zeleno) mučeništvo. Ono označava odricanje od želja kroz post i djela pokore, ali ostajući u svijetu. Slično bijelom mučeništvu, ali za laike. I laici, da-kle, mogu i trebaju biti zahvaćeni i zapaljeni idealom mučeništva jednako kao i redovnici. Mogu živjeti tu plavu sporogoreću varijantu mučeništva u kojoj doduše nema prolijevanja vlas-tite krvi za Krista, ali itekako ima pro-lijevanja vlastitoga znoja – toliko da mogu pozeleniti od muke.

Post, pokora, svijest o vlastitoj grešnosti i podnošenje životnih nedaća iziskuju poseban napor, žuljeve i znoj. Nije lako biti u svijetu, ali ne biti od svijeta. U nekim je iskušenjima zasi-gurno teže živjeti autentično kršćan-stvo posred svijeta nego daleko od svijeta, u pustinji.

Koju god tko smatrao težom, u sva-koj od ove tri boje iskušenja, nevolje i zapreke su toliko velike i česte da ne čudi što nas pustinjski oci opominju da njegujemo stalnu zdravu misao

10 PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

na vlastitu smrt. Misao na smrt bitan je moment čežnje za mučeništvom. Ali i općenitog napredovanja prema svetosti.

Budući da rijetko njegujemo mi-sao na smrt, vjerujem da će nam dob ro doći malo drevne pustinjačke mudro sti. Iznijet ćemo par misli iz pera čovjeka koji je četrdeset godina živio duboko u pustinji i ondje dosti-gao izvanredan stupanj svetosti. Svoj je nauk o duhovnome rastu pretočio u veliku sliku o usponu prema nebu: o penjanju po ljestvama koje imaju točno trideset prečki ili stuba. Zanima li vas koja je trideseta stuba? Ona za koju ćemo olako misliti da smo se na nju već uspeli – vjera, nada i ljubav.

Nas sada zanima misao na smrt. Koja bi to mogla biti stuba? Smrt dolazi na kraju, a naša misao o njoj često ni tada. Naše misli često zakasne prispjeti i na vlastiti kraj. No autor sv. Ivana Klimaka (klimaks = ljestve) nije od onih što kasne. Ta se stuba nalazi na niskom šestom mjestu, pri samom početku duhovnoga rasta. Što hoće reći da se nismo daleko uspeli ako ne gajimo misao o vlastitoj smrti. Naravno, ne misao o tome da same sebe usmrtimo nego misao o tome da ćemo umrijeti, a onda se naći licem u lice s Bogom.

Evo nekih primjera razmišljanja sv. Ivana Klimaka o misli na smrt: „Kao što je kruh potrebniji od svake druge hrane, tako je i misao na smrt potrebnija od svakog drugog čina.

Misao na smrt potiče one koji žive u zajednici na duboko razmišljanje, veći trud, pa čak i na radosno podnošenje uvreda. Kod onih koji žive u kontem-placiji, rezultira prestankom brige o bilo čemu zemaljskom, osim o ne-prekidnoj molitvi i čuvanju uma.

Prvi znak da čovjek u dubini duše misli na smrt jest svjesno odbijanje svega stvorenog i bezrezervno odri-canje od vlastite volje. Iskusan je onaj koji svaki dan sa sigurnošću očekuje smrt, a svet onaj koji je u svakom tre-nutku želi.

No nije svaka želja za smrću dob-ra. Ima ljudi koje njihove navike stalno navode na grijeh, pa se mole za smrt čim se malo smire, ali ima i onih koji se više ni ne žele pokajati jer misle da im je to nemoguće te dozi-vaju smrt iz očaja. Neki se smrti ne boje zato što u svojoj nadutosti misle da su dospjeli u stanje bez strasti, ali

11PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

ima i takvih (ukoliko ih se danas može uopće naći), koji po djelovanju Duha Svetoga čeznu za vlastitom smrću.

Onaj koji hoće stalno u sebi održavati misao na smrt i sud Božji, a predaje se brigama i poslovima ze-maljskim, sličan je čovjeku koji bi htio plivati, ali tako da ne miče ruke… Treba znati da je i misao na smrt, kao i svako drugo dobro, Božji dar. Na smrt misli samo onaj koji je umro za sve zemaljsko. A onaj kome je do nečega još stalo, ne može se naviknuti na mi-sao o smrti jer svojim željama samog sebe sputava…

Ne varaj se misleći da ćeš lako na-doknaditi izgubljeno vrijeme: ni čitav jedan dan nije ti dovoljan da otplatiš Gospodinu ono što si mu samo toga dana sagriješio. Čovjeku je nemoguće, rekao je netko, pobožno provesti današnji dan, ako ne bude mislio da mu je to posljednji dan u životu.

Onaj koji se popeo na šestu stubu nikad više neće zgriješiti. Prisjećaj se svojih posljednjih trenutaka i nećeš ni-kada sagriješiti.“

Ponovimo misao sv. Ivana Kli-maka da je iskusan onaj koji svaki dan sa sigurnošću očekuje smrt, a svet onaj koji je u svakom trenutku želi. Zasigurno svatko od nas želi biti svet, bio on crven, bijel ili plav.

I blažene su Drinske mučenice Božju i svoju svetost i vjernost pret-postavile strahu od smrti i ljubavi prema životu. One nam svjedoče da je i u današnjem vremenu i u običnosti života moguće gajiti zdravu misao na smrt i želju za mučeništvom.

Možda nemamo svi milost poput njih na koncu postati pravi crveni mučenici, no svakako svi imamo mogućnost, sredstva i obvezu biti bijeli ili plavi mučenici.

Drinske mučenice – dio projekta „72 sata bez kompromisa“U projektu „72 sata bez kompromisa“, koji je od 25. do 28. rujna 2014. organizirao Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivana Pavla II., sudjelovali su it učenici Katoličkog školskog centra sv. Josipa pod vod-stvom sestara Kćeri Božje ljubavi koje djeluju u internatu. Sestre su po-mogle u ostvarenju ovoga projekta i primanju 65 mladih volontera iz Splita, Tuzle, Tarčina i iz grada domaćina Sarajeva. Poglavarica sarajevske zajednice s. Kata u svom je pozdravu potaknula mlade na razmišljanje rečenicom: Koliko u našem životu ima života blaženih Drinskih mučenica? Mladi su u tišini i molitvi pratili meditaciju o Blaženicama, potaknuti da i oni postanu istinski tražitelji Boga u svom životu te da, kao mladi volon-teri, čine Božju ljubav vidljivom drugim ljudima. Pet predstavnika volon-tera prinijelo je pet svijeća uz molitvu da ih Drinske mučenice zagovaraju da se Božje svjetlo u njima nikad ne ugasi.

12 INTERVJU

Glas o Blaženicama u PoljskojRazgovor s vlč. Janom Zajacem

Poštovani vlč. Jan, pred-stavite se našim čita-

teljima – Vaš životni put do svećeničkog poziva i odakle nam se sada javljate?

Na južnim obroncima planine Sniježnica, na oko 1000 m nadmorske visine, vodim Centar za duhovne vježbe. To je ujedno i plani-narska kuća koja služi za odmor planinara.

Rođen sam u svibnju 1945. upravo u ovom dijelu Poljske, u gradu Nowy Targ. Nakon mature stu-pio sam u krakowsku bogosloviju. Za vrijeme studija bio sam prisiljen služiti u vojsci (1966.–1968.). Iako su prema zakonima svećenici i kandidati za svećenike bili oslobođeni ove obveze, taj se zakon nije poštivao. To je bio je-dan od načina progona Crkve. U vojsci smo bili smješteni u posebne jedinice, odgajani na „poseban način“ s ciljem da pod pritiskom odstupimo od svojih namjera za posvećenim životom. Većina nas se vratila i nastavila studije. Oko 3000 svećenika i redovnika prošlo je kroz ovo tzv. „formiranje socijalističkog čovjeka“.

Sada se svake godine sastajemo, često uz grob bl. Jerzya Popiełuszka, s ko-jim sam bio u istoj vojarni (J. Popiełuszko, svećenik, mučen i ubijen 1984.; proglašen blaženim 2010.).

Za svećenika sam zaređen po rukama sv. Ivana Pavla II. u Krakowu 1971. godine. Vršio sam službu kapelana, a kasnije i župnika u više župa.

Dobro govorite i pišete hrvatski. Odakle Vaše zanimanje za Hrvatsku?Već u bogosloviji dobivao sam i čitao Glas Koncila, dopisivao sam se s dvo-

jicom bogoslova iz Zagreba, koji su kasnije postali svećenicima. Zahvaljujući tome i mojemu zanimanju za vašu lijepu zemlju, meni do tada poznatu samo iz razglednica i časopisa, polako sam počeo učiti i hrvatski jezik. U srpnju 1976. otvorila se mogućnost da se kolega i ja, u malom fići, uputimo na naše prvo

13INTERVJU

putovanje u Hrvatsku, sve do Zadra! Bio sam oduševljen ne samo krajolikom nego i ljudima! Moja putovanja u Hrvatsku nastavila su se i sljedećih godina.

Za vrijeme prvog apostolskog putovanja sv. Ivana Pavla II. u Poljsku (1979.) pozvao sam novinare iz Glasa Koncila i Kane te im omogućio boravak u Krakowu. Preko njih upoznao sam nove prijatelje ne samo u Hrvatskoj već i u Bosni i Hercegovini, koju sam posjetio sljedeće godine i koja mi je odmah postala vrlo draga i bliska po krajoliku i zanimljiva po različitostima u svim područjima.

Vratimo se na Sniježnicu. Što se sve tu organizira, kako danas živite?Dakle, kao što sam rekao, u gorju južno od Krakowa nalazi se Sniježnica.

Prije 85 godina ovdje je sagrađen centar za ljetovanje mladih iz Marijanske Sodalicije. Nakon Drugoga svjetskog rata nismo se mogli ovdje vratiti i nas-taviti organizirati duhovne vježbe i odmor jer nam je Centar bio oduzet. Prije 20 godina dobili smo ga natrag i započeli s obnovom. Najvažniju zgradu, kapelu, trebalo je podići iz temelja.

Ugodno nas je iznenadila vijest da se u kapeli nalazi slika blaženih Drinskih mučenica. Kako je do toga došlo?

Najprije bih rekao da je nova kapela, možemo reći „mala crkva“, posvećena sv. Ivanu Pavlu II., koji je ovdje rado planinario i skijao, prvi put kao svećenik u proljeće 1953. sa skupinom od dvadesetak mladih. Imao sam priliku o tome s njim razgovarati u Vatikanu. Tada sam mu darovao slike s početka gradnje crkve, a on nam ih je blagoslovio.

U toj crkvi nalazi se od ovoga ljeta slika bl. Drinskih mučenica, svečano bla-goslovljena i tu postavljena na blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza, kada Hrvati ujedno slave i Dan zahvalnosti. Na taj blagdan ovdje se skupi mnoštvo hodočasnika iz šire okolice i sudionika duhovnih vježbi. Tako je bilo i toga dana, stiglo je više od dvije stotine ljudi. Tom su prigodom posvećene četiri slike različitih blaženika mučenika. Tri slike prikazuju naše poljske blaženike: Karolinu Kozka (16-godišnju djevojku ubijenu od ruskog vojnika za Prvoga svjetskog rata), Kazimira Grelevskog (svećenika mučenog u lagoru Dachau) i već spomenutog Jerzya Popiełuszka. Četvrta, najveća slika, prikazuje bl. Julu i četiri susestre – Drinske mučenice.

Svetu misu predvodio je zlatomisnik vlč. Wladyslaw Szyrszen, moj prija-telj rodom iz susjedne župe s još četiri svećenika. U propovijedi sam govorio o životu Blaženica, istaknuvši aktualnu poruku žrtve njihova života te svoju povezanost s njima. Nakon sv. mise hodočasnici su mogli izbližega pogledati sliku te uzeti sličice Mučenica koje sam dobio od sestara Kćeri Božje ljubavi iz Krakowa. Sliku smo postavili na zid desno od glavnoga ulaza, ispod kora.

14 INTERVJU

Opišite nam detaljnije sliku Mučenica. Što ona Vama znači?Nacrt slike napravio sam sâm. Okvir za sliku rezbario je Stanislaw Steliga,

skulptor iz susjedstva, prema nacrtu i slikama koje sam dobio iz arhiva sestara Kćeri Božje ljubavi. Sliku je naslikao Miroslaw Karpinski, prema slici nabav-ljenoj poslije svečanosti beatifikacije. Dimenzije slike su 90x120 cm.

Sada u crkvi sliku Mučenica gledam svakodnevno. Dobro je vidljiva i s olta-ra. Podsjeća me na požrtvovno služenje sestara na Palama, na njihov križni put po snijegu u hladnom prosinačkom vremenu, na njihovo herojsko svjedočanstvo vjernosti u ljubavi sve do posljednjeg trenutka života. I još nešto, ova slika doziva mi u sjećanje ozračje bosanskih krajolika, hrvatskih prijatelja, svećenika i lijepih trenutaka koje sam prvi put doživio daleke 1980. u Sarajevu i okolici. Ali i nešto drugo: za vrijeme Domovinskoga rata pomagao sam prognanicima, nekoliko sam puta pratio konvoje humanitarne pomoći u Hrvatsku, izbjegli-cama u Poljskoj pružao sam duhovnu pomoć, a oni su me zauzvrat podučavali hrvatskom jeziku.

Bili ste u Sarajevu na beatifikaciji. Recite nam kako ste upoznali Blaženice?Čitajući „Povijest Crkve u Hrvata” od don Mile Vidovića, bio sam dir-

nut mučeništvom časnih sestara Marijinog doma na Palama. Pročitao sam također knjige od don Ante Bakovića, s. Slavice Buljan i s. Ozane Krajačić. Zahvaljujući tome Mučenice su mi postale jako bliske. Jako sam se obradovao njihovu proglašenju blaženima i zahvalan sam Bogu da sam mogao biti prisutan na toj divnoj svečanosti. Posjetio sam tada i Pale.

U čemu vidite poveznicu između Sniježnice i Pala? Centar na Sniježnici vodim već gotovo 18 godina i vidim mnogo sličnosti

s Marijinim domom na Palama. Planinsko okruženje, gorska visina te posebni vremenski uvjeti, oso-bito u zimskom raz-doblju, omogućuju mi da bolje razumijem životne uvjete hrabrih Sestara na Palama. Iz svoje perspektive mogu jasno razumjeti koliko je požrtvovnosti i odricanja trebalo da bi se ustrajalo u sva-kodnevnim poslovima i služenju drugima.

15INTERVJU

Iako smo ovdje u osami, udaljeni jedan kilometar od zadnjih zaselaka, dolazi nam mnogo posjetitelja. Mnogi od njih dolaze na odmor i duhovni oporavak, neki planinari skrenu s turističke staze da bi kod nas noćili. Zimi u blizini pos-toji skijalište pa ugošćujemo i skijaše.

Nedjeljom imamo dvije sv. mise, a ljeti i tri. Osim svećeničke službe, ponekad sam i vozač i vodič; često treba popraviti neki od uređaja, katkad pomoći u kuhinji ili skuhati za zakašnjeloga turista. U svim ovim dužnostima i okolnostima često se sjetim svake od pet blaženih Sestara i njihovih poslo-va te im se usrdno utječem. Posebice kad mi je teško, kad se dogodi nešto loše, kad sam jako umoran, a još treba dovršiti poslove, kad ostanem sam… Ali, nikad nisam osamljen. U crkvi imam Isusa u Presvetom, svaki dan služim sv. misu, a u džepu majice ili jakne nosim sličicu Blaženica i vjerujem da me prate svojim zagovorom pred Bogom. Svakodnevno im se molim, a molim i zagovor sv. Ivana Pavla II. kako bi i one uskoro bile proglašene svetima.

Na koji način širite pobožnost prema Blaženicama?Kada posjetiteljima Centra govorim o našoj crkvi, spomenem naravno i

Drinske mučenice, što slušaju s velikim zanimanjem. Često im darujem i sličice s molitvom. A dolazi nam mnogo svijeta, većinom mladi i obitelji s djecom, posebice ljeti. Često dođu i naši iseljenici iz inozemstva koji dovode i svoje prijatelje strance da im pokažu ljepote ovoga planinskog kraja Poljske.

Što bl. Drinske mučenice poručuju današnjem svijetu? Njihov primjer postojanosti u ljubavi potreban je svima nama, pogotovo

mladima po cijelome svijetu. Poruka Blaženica je izričita: vrijednost čovjeka ovisi o njegovu srcu – koliko duboko i ustrajno voli. A istinske ljubavi nema bez žrtve. U ovom suvremenom svijetu koji je izgubio smisao za žrtvu, Blaženice nam sjaje svojim primjerom i hrabre nas.

I još nešto: gorska priroda uvijek je poticala na odricanje, hrabrost i ustraj-nost. Surov gorski kraj zahtjeva mnogo, ali pruža još više – pomaže klesati karakter čovjeka, koji spremnije prihvaća životne izazove i kušnje. Mislim da je i planinsko okruženje pomagalo bl. Sestrama da svim snagama služe Bogu i ljudima bez obzira na sve teškoće.

I na kraju, drago mi je što sam mogao progovoriti čitateljima vašega Biltena kojega redovito čitam i željno čekam svaki broj. Posebice se radujem gledajući kako se širi pobožnost prema bl. Drinskim mučenicama po svijetu. Želja mi je da i Sniježnica, uz Božju pomoć, doprinese tome.

Svim čitateljima, časnim sestrama i uredništvu želim obilje Božje milosti. Molim se za vas našim bl. Zaštitnicama, a i vi molite za mene!

Razgovor vodila Ljubica Pribanić

16 PROSLAVA SPOMENDANA

Prigrlimo s nadom budućnost

Iz homilije fra Lovre Gavrana, prigo-dom proslave spomendana blaženih Dinskih mučenica 15. prosinca 2014. godine, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Sarajevu

Naše su blažene mučenice s nadom prigrlile svoju vlastitu budućnost, kao i budućnost svoje Družbe i Crkve u cjelini. Nije bilo nimalo lako prigrliti krajnje neizvjesnu budućnost, pogo-tovo ne u vrijeme rata. Da su znale da će nakon rata doći još jedno dugo raz-doblje progonstva u komunizmu, onda bi im bilo još i teže prihvatiti takvu budućnost.

Bez obzira na to, one su bile svjesne da je naša budućnost u Božjoj ruci. A ono „što dolazi od Boga, slađe je od meda“ – rekli bi naši stari. Pa i teški križ (bilo u vidu bolesti, bilo u vidu nesreće ili stradanja), ako smo svjesni da nam dolazi od Boga – možemo pri-grliti s nadom da nam Bog upravo po tom križu nudi svoje spa senje. I njih je po križu mučeništva Bog doveo u svo-je Kraljevstvo i učinio ih blaženima za sva vremena.

Njihov primjer neka i nama bude poticaj da budemo Bogu zahvalni za sve što smo doživjeli. Ne samo za ugodne trenutke nego i za patnje i trpljenja po kojima nas je Bog malo po malo pročišćavao i pripremao za sebe i za poslanje koje nam povjerava.

Poput naših blaženih Mučenica i mi smo dužni danas oduševljeno svojim životom naviještati Kristovu radosnu vijest spasenja, kao što su je one naviještale svojim požrtvovnim služenjem. Ako smo oduševljeni Isusom Kristom i Božjom ljubavlju, neće nam biti teško to oduševljenje svjedočiti ni u najtežim vremenima. A ako nam to ide teško, onda vjerojatno nismo dovoljno svjesni veličine časti i dara koji nam je Bog dao pozivajući nas u svoju službu. Molimo naše Blaženice da nas one zagovaraju kod Gospodina, kako bi nam prosvijetlio oči srca i dao nam svoga Duha, koji će po nama činiti čudesna djela u današnjem svijetu – na slavu Boga Oca i na vječno spasenje ljudi među koje nas Bog šalje.

Potaknuti svijetlim primje-rom Blaženica prigrlimo s nadom budućnost koju nam Bog nudi. Budimo uvjereni u sretnu budućnost Kristove Crkve, jer joj je sam Krist obećao da je ni vrata paklena neće nadvladati (usp. Mt 16,18).

Zanimljivo je da nam povijest sa-svim očito pokazuje da se Crkva uvi-jek nakon teških kriza čudesno obnav-ljala i cvjetala. I danas su i redovništvo i cijela Crkva u krizi, ali to nas ne smije ni uplašiti, ni razočarati, nego nas samo treba probuditi i osvije-stiti – da nismo mi oni koji spašavaju

17PROSLAVA SPOMENDANA

svijet, nego je to sam Bog, Stvoritelj i Spasitelj svoga stvorenja. Možda to Bog učini i po nama, ali ipak samo on čini velika i čudesna djela, a mi smo samo sredstva u njegovim rukama koja često puta više smetaju, nego što pomažu. Budimo mu upotrebljiva i prikladna sredstva, kojima će se rado služiti!

Mučeništvo je ustrajno svjedočenje vjere, nade i ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku – ne samo u času smrti nego i tijekom cijeloga života. Čas smrti je presudan, on je kruna života, ali će ostati vjeran samo onaj tko se trudio služiti Bogu tijekom cijeloga života.

Teolozi su djevičanstvo znali na-zivati „bijelim mučeništvom“. Zato se časne sestre, kao i druge časne djevice, koje u svetom djevičanstvu ustraju do kraja života, nazivaju „bijelim mučenicama“. Klasično mučeništvo, tj. mučenička smrt pod-nesena iz ljubavi i vjernosti prema Bogu, jest uzvišeno svjedočanstvo vjere u Isusa Krista Spasitelja. Ali je isto tako uzvišeno svjedočanstvo vjere u Isusa i trajno svjedočenje ljubavi i vjernosti djevičanskim načinom života sve do smrti, po redovničkom zavjetu čistoće.

Slično bi se moglo reći i za dru-ga dva redovnička zavjeta. Pa zar i siromaštvo nije polagano mučeništvo? U siromaštvu nema lagodna života. Ali ako ga prihvaćamo iz ljubavi pre-ma Bogu, svjedočeći svoju privrženost

Isusu, koji „oplijeni sam sebe uzevši lik sluge, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,7) – to je također jedan vid mučeničkog svjedočenja, iako ga ne izjednačavamo s prolijevanjem krvi za Isusa.

Zavjet poslušnosti od nas zahtijeva da zaniječemo sami sebe i svoju slo-bodnu volju iz ljubavi prema Isusu i volji Božjoj. Stoga nam poslušnost ponekad izgleda i teža od fizičkog mučenja! Redovnik i redovnica, koji su iskreno i uvijek poslušni svojim poglavarima, ponekad su uistinu pravi mučenici. Takvi, ako dođu u priliku proliti i svoju krv za Isusa Krista, bit će u stanju i to prihvatiti jer su se odrekli samih sebe, potpuno se posvetivši Bogu.

Upravo to se dogodilo i s našim Mučenicama, Kćerima Božje ljuba-vi: živjele su sve do smrti u čistoći, siromaštvu, poslušnosti prema Bogu i svojim crkvenim i redovničkim po-glavarima. Stoga one imaju dvostru-ki vijenac mučeništva: bijeli ljiljan djevičanstva i crvenu ružu krvi, pro-livene za Isusa.

Ako netko, živeći svoj svagdanji život dostojno svoga kršćanskog ime-na i svog redovničkog poziva, dođe u situaciju da mora i mučeništvom posvjedočiti svoje opredjeljenje za Boga – Bog će mu dati tu milost da zaista ostane vjeran do kraja, kao što su do kraja ostale vjerne i naše blažene Mučenice.

18 PROSLAVA SPOMENDANA

Slaviti svjedočanstvo vjernostiSlavlje spomendana u Starom Petrovom Selu

Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i domaćim župnikom Antunom Prpićem predvodio je 15. prosinca 2014. euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu prigodom spomen-dana bl. Jule Ivanišević i susestara. Na početku je župnik Prpić izrazio radost što u Godini sv. Terezije Avilske za Požešku biskupiju i u Godini posvećenog života za sveopću Crkvu slavimo spomendan blaženih redovnica od kojih je s. Jula porijek-lom iz Godinjaka, filijale ove župe. Biskup je podsjetio kako su se prije 73 godine s. Jula i njezine susestre sjedinile s Kristom polažući život za njega i Crkvu te da to svjedočanstvo vjernosti treba pamtiti, slaviti, za njega zahvaljivati i nasljedovati ga.

U homiliji biskup je zapitao prisutne zna li se Bog stidjeti. Na temelju Isusove tvrdnje u naviještenom evanđelju rekao je da će se on zastidjeti na sudu onoga koji se njega stidio ovdje na zemlji. Sestra Jula i susestre našle su se u teškoj životnoj situaciji 1941. progonjene od četnika s namjerom da ih ponize zato što su katoličke redovnice. No sestre su zacijelo međusobno razgovarale što im je činiti te su u svom odlučivanju imale na pameti argument sv. Pavla iz poslanice Rimljanima, da nam je u Kristu Bog sve darovao te da nas ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi, pa ni sama smrt, te su radije prihvatile mučeništvo zbog vjernosti Bogu nego li diktat zla. Nisu se postidjele Isusa u uvjerenju da se on neće postidjeti njih i sve im darovati. Znale su da u njihovu životu ne može imati zadnju riječ zlo i smrt, koju im netko nanosi, nego da je Božja pobjeda njihova konačna sudbina.

Biskup je pojasnio kako grčka riječ martyros znači pobjednik, okrunjen, pro-slavljen, iz čega je očito da kršćanski naglasak s obzirom na one koji su dali život za Krista nije na onome što je mučno, kako to sugerira naša riječ mučenik, nego na slavi s Kristom. To potvrđuje i ranokršćanska ikonografija koja je Raspetoga prikazivala

kao kralja pobjednika u slavi. Biskup je po-tom zapitao prisutne što rade kad ih snađe kakva životna nevolja, da li psuju, postaju nervozni, zli. Ustvrdio je kako je u takvim situacijama potrebno ponajprije sabrati se i posvijestiti si kako je i u najtežoj nevolji, po krsnoj milosti, s nama prisutna ljubav Božja, jača od naše nevolje i teškoća. Podsjetio je na trenutačno teško gospodar-sko stanje u Hrvatskoj te na teškoće koje mnogi imaju na osobnoj i obiteljskoj ra-zini. Rekao je da je situacija u kojoj su se

19PROSLAVA SPOMENDANA

našle naše Blaženice bila daleko teža, ali su znale u njoj računati s Bogom. Postoje duhovne vrijednosti za koje ne treba čekati gospodarske, političke ili druge prom-jene, nego je moguće snagom Božjom svakodnevno živjeti i ostvarivati u našem društvu ljudske odnose poštovanja, topline, plemenitosti, dobrote, ljubavi, o kojima se danas rijetko govori, kao da nisu važne, a one su presudne jer je čovjek iznad svega biće srca, i ako se svede samo na materijalni napredak, osuđuje sama sebe na duhovno siromaštvo. Dodao je kako je duhovni napredak preduvjet gospodarskog. U duhu adventskog iščekivanja zavapio je: Dođi, Gospodine Isuse, u naše hrvatske nemoći i budi snagom našega rasta u ljudskosti i pobjede nad ravnodušnošću!

Na kraju biskup je poručio vjernicima da budu ponosni što imaju Blaženicu iz svoje župe te ih preporučio njezinu zagovoru kako bi rasli u vjeri i vjernosti Bogu u svojim okolnostima života. Riječi zahvale biskupu, župniku te prisutnim vjernicima uputila je i provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. M. Elvira Tadić.

Izvješće Višnje Mikić

Spomendan bl. Drinskih mučenica obilježen je molitvom i svetom misom u svim zajednicama sestara

Kćeri Božje ljubavi, u župama krštenja Blaženica, u zagrebačkoj katedrali i u svetištu Blaženica, sarajevskoj crkvi Kraljice svete Krunice

Zagreb

Veliki Grđevac

Sarajevo

20 DOGAĐAJI

Susreti djece u znaku BlaženicaZagreb • „Sve za Boga“ geslo je drugog susreta dječjih zborova koji je održan u Duhovnom centru u Granešini u subotu, 14. lipnja 2014. Okupilo se osam dječjih zborova s preko tri stotine sudionika iz župa na kojima djeluju sestre Kćeri Božje ljubavi. Susret je započeo svetom misom u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije, koju je predslavio p. Vinko Sudar, SAC u koncelebraciji p. Ivana Matića, DI. Potom je uslijedio program u kojem se svaki zbor predstavio pjesmom po vlastitom izboru, a tema je bila ljubav. Između dviju pjesama, kandidatice Družbe oživjele su uspomenu na blažene Drinske mučenice tako što su svaku pojedinu uprisutnile

svojom pojavom i glasom.Radosno druženje nastavljeno je

za obiteljskim stolom. Poslijepodne su mladi zboraši odmjeravali svoje snage i vještine na travnatim terenima Du-hov nog centra podijeljeni u skupine nazvane po imenima Majke Franziske i Blaženica: s. Jule, s. Berchmane, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernardete.

U zahvalnosti za darovano lijepo vrijeme, zajedništvo i radost darivanja sudionici susreta potvrdili su sremnost slijediti primjer bl. Drinskih mučenica i utemeljiteljice Družbe Kćeri Božje ljubavi, Majke Franziske: u svako-dnevnim, malim, običnim stvarima i situacijama života činiti dobro, darivati radost, usrećivatui i voditi u nebo.

Iz izvješća s. Marije Medved, FDC

21DOGAĐAJI

Susreti djece u znaku BlaženicaSarajevo • U crkvi Kraljice svete Krunice na susretu je sudjelovalo dvjestoti-njak djece iz župa Vrhbosanske nadbiskupje gdje rade i djeluju sestre Kćeri Božje ljubavi. Najprije je posebno predstavljen svaki zbor koji nosi ime jedne od ses-tara Mučenica, dok zbor iz župe Kakanj nosi ime s. Danke Jurčević, a zbor inter-nata KŠC-a ime Majke Franziske Lechner. Posebnost ovoga susreta bio je kviz na temu života bl. Drinskih mučenica. Sudionici kviza pokazali su odlično znanje o Mučenicama, kao i o Majci Franziski i Družbi, a pobjednici su bili nagrađeni hodočašćem na Pale i u Goražde.

Vrhunac susreta bio je slavlje sv. mise koju je predvodio o. Antonio Čirko, OCD. U propovijedi je naglasio da se i Isus raduje ovom susretu i našim pjesmama te je nastavio: „Kaže se da tko pjeva dvostruko moli. A mi imamo itekako puno nakana za molitvu. Kada molimo imamo otvoreno srce za drugoga. To je tada Isusovo srce. Drugo ime za Boga je Ljubav. Ako je Bog Ljubav i mi trebamo biti takvi, tj. imati srca, vremena za bližnjega.“ Pred slikom Blaženica o. Antonio je zajedno s djecom molio za njihovu zaštitu kao i za zaštitu svih mladih u svijetu. Radost vjere i zajedništva nastavljena je izvođenjem različitih igara što je doprinjelo boljem upoznavanju svih sudionika. Iz izvješća s. Lidije Kalfić, FDC

22 DOGAĐAJI

Treća obljetnica beatifikacije

Molimo da nam blažene Drinske mučenice izmole snagu zajedništva, duh revnosti i vjernosti u življenju i svjedočenju evanđeoskih vrjednota i naše karizme, duh međusobnog razumijevanja, duh odvažnosti i ljubavi u naslje-dovanju Krista Zaručnika. s. M. Elvira Tadić, provincijalna glavarica, FDC

Proslava beatifikacije ne može i ne smije završiti, ne smije se u vama nikada ugasiti, nego treba nastaviti živjeti i donositi plodove božanske milosti“,

riječi su koje nam je uputio kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, prilikom proslave prvog spomendana blaženih Drinskih mučenica u našoj Generalnoj kući u Grottaferrati. Snaga ovih riječi nama su iza-zov i poziv na posvješćivanje prisutnosti neprocjenjivog blaga čija je veličina i sjaj nastala u našim redovima i koje je plod življenja duhovnosti naše karizme na našim prostorima i u našem vremenu.

Svjesne veličine Božjega dara darovanoga našoj Družbi i obznanjenoga cijeloj Crkvi prije tri godine svečanom beatifikacijom, sestre zajednice sv. Josipa u Sarajevu uključile su se 23. i 24. rujna 2014. u program cijele Provincije i obilježile treću obljetnicu tog veličanstvenog događaja. Potaknute prijedlogom naše Provincijalne uprave, sestre su u večernjim satima 23. rujna upriličile jed-nosatno klanjanje. Ovom molitvenom događaju uz sestre je nazočilo nekoliko djelatnika KŠC-a, studentica koje stanuju u staroj sestarskoj kući i preko stotinu učenika internata sv. Josipa s ravnateljem internata vlč. Marijom Ćosićem.

Slavlje treće obljetnice beatifikacije svoj je vrhunac imalo 24. rujna i to u Goraždu. Stajati uz obalu rijeke Drine na mjestu mučeništva Blaženica nikada i nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Na tom je mjestu šutnja najglasnija, a duša Bogu najotvorenija. To osjete svi posjetitelji ovoga mjesta, tako i sestre iz Sarajeva s kojima je ovoga puta bio i ekonom sarajevske bogoslovije vlč. Damir Ivanović. To je osjetila i skupina mladih iz Slovenije, među kojima i bogoslov Boštjan Gorišek iz rodne župe bl. sestre Antonije.

U euharistijsko slavlje, koje je predvodio vlč. Damir u kapeli sv. Dominika u Goraždu, bile su uključene i sve nakane, molitve i zahvale Bogu za dar blaženih Drinskih mučenica.

Iz izvješća s. M. Terezije Antunović i s. M. Antonije Lučić, FDC

„

Blaženici i sveci bili su osobe koje nisu tvrdoglavo tražile vlastitu sreću, nego su se jednostavno htjele darovati jer su bile zahvaćene Kristovim svjetlom. Oni nam tako pokazuju put k sreći, pokazuju nam kako se postaje uistinu ljudskom osobom. Benedikt XVI. na Svjetskom susretu mladih 2005.

23DOGAĐAJI

Od srca čestitam vašoj redovničkoj zajednici treću obljetnicu beatifi-kacije dragih Drinskih mučenica! Lijepo je da se već polako nižu go-dine od onog 24. rujna 2011. kada je bila po-vijesna beatifikacija. Poput blagog lahora širi se glas o svetosti Sestara kao i njihovo štovanje. Kod blaženih Sestara postoje tri stvari koje me uvijek iznova oduševe i potaknu na razmišljanje. To su: duboka vjera, požrtvovna ljubav i samozatajno služenje Crkvi, Bogu i svakom čovjeku. Jako mi je dra-go da sam preko vas mogao bolje upoznati ove velike Blaženice.

Mauricio J., Pazin

U pozadini je slika Blaženica, rad akademske slikarice

Hane Marte Jurčević Bulić.

Kapela u Sarajevu posvećena BlaženicamaU prostorijama Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u subotu, 8. studenoga

2014., kardinal Vinko Puljić predvodio je misno slavlje i tom prigodom bla-goslovio kapelu posvećenu Drinskim mučenicama. Ovoj svečanosti nazočili su djelatnici Caritasa, svećenici, časne sestre, roditelji i djeca koja pohađaju Caritasov vrtić. Ravnatelj Caritasa vlč. Mirko Šimić zahvalio je svima koji do-prinose radu ove ustanove pod čijim je krovom blagoslovljena kapelica. Kardinal Puljić je potaknuo sve djelatnike Caritasa da svojim životom budu blagoslov svima do kojih dopire njihovo služenje. Djeca su, u pratnji ravnateljice vrtića s. Kate Ostojić, pred oltar prinijela pet upaljenih svijeća moleći zagovor Blaženica za Caritas i njegove projekte. Sv. misu su animirali zbor djevojaka Caritasova stu-dentskog doma i bogoslov-ski bend VIS Emanuel.

24 PUTEVIMA BLAŽENICA

Hodočasnici iz ŠibenikaIrena Višić

Župa Presvetog Srca Isusova s Baldekina u Šibeniku hodočastila je u Bosnu 21. i 22. kolovoza 2014. Naš župnik don Tomislav Puljić poznat je kao organiza-

tor brojnih hodočašća, svjestan poruke svakog svetačkog, osobito mučeničkog groba. Tako smo se rado odazvali i na hodočašće stopama bl. Drinskih mučenica. Župnik nas je vodio na njihovu beatifikaciju, što me je potaklo da krenem na ovo hodočašće. O njima sam prvi put čitala iz pera svećenika don Ante Bakovića.

Posjetili smo crkvu Kraljice sv. Krunice u kojoj su neki naši hodočasnici ostavili fotografije svojih dragih, moleći zagovor Blaženica. Molili smo i za župljane koji nisu mogli poći s nama, ali su nam se preporučili u molitve. Na putu u Goražde pridružila nam se s. Neda koja nas je upoznala s poviješću i djelovanjem svoje Družbe Kćeri Božje ljubavi na ovim prostorima, kao i s mučeničkim hodom bl. Drinskih mučenica od Pala do Goražda hladnog prosinca 1941. Molili smo li-tanije i križni put Blaženica tražeći zagovor za nas i za naše mlade koji su često kušani osobito na području čistoće, a koju su najvećom žrtvom, žrtvom života, sveto sačuvale ove Mučenice.

O djevičanstvu, tom najjačem obrambenom štitu od zla, govorio nam je i naš župnik: „Najveći čovjekov napasnik, sotona, pred ničim toliko ne posustaje koliko pred djevičanstvom. Svukuda se može približiti čovjeku, ali preko djevičanstva ni-kako ne može prijeći. Zato se u djevičanstvu mladići i djevoj ke osjećaju si gurnima. Djevičanstvo u nebu ima nemjerljivu vrijednost. Iz tog su razloga i Drinske mučenice uzdignute na oltar jer su ostale vjerne svom, Bogu danom, zavjetu i pod cijenu života.“ O tome razmišljam dok molimo uz Drinu. Trenutak ispunjen div-ljenjem i zahvalnošću za to veliko svjedočanstvo. Sjetih se da sam prigodom bea-tifikacije najsnažnije doživjela kad je kao prikazni dar na sv. misi prinesena voda hladne Drine, s njihova tekućeg groba.

Na povratku u Šibenik iznosili smo svoje dojmove te jednodušno potvrdili da je to bilo posebno hodočašće. U Bosni smo doživjeli da je naša vjera sveopća te da nam je sve zajedničko – i priroda i ljudi i prošlost i jezik i sveci i mučenici. Odlučili smo više štovati naše domaće svece, što je zasluga našeg župnika i ovog hodočašća. Blažene Drinske mučenice, molite za nas!

25PUTEVIMA BLAŽENICA

Misionari u Goraždudon Ivan Štironja

U Sarajevu, 7. do 10. srpnja 2014., održan je 26. susret misionara Crkve u Hrvata pod geslom: Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,14). Sudionici susreta

hodočastili su 9. srpnja u Goražde i na Pale, mjesta stradanja i smrti bl. Drinskih mučenica. Uz misionare, misionarke, nacionalne i dijecezanske ravnatelje te misijske djelatnike i animatore, hodočastio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, koji je sa svojim suradnicima bio domaćin susreta. Uz molitvu i pjesmu, te srijede 9. srpnja – kada inače slavimo spomendan bl. Marije Petković od Propetog Isusa, zaštitnice misija u BiH – uputismo se autobusom prema Goraždu. Tople zrake sunca i nebesko plavetnilo poticali su nas na razmišljanje o ljepoti neba i pozivali da i sami, kao kršćani, budemo svjetlo svijeta. Bože, pomozi nam da tvojom svjetlošću vidimo i budemo svjetlo!

Da bi program hodočašća bio što sadržajniji, pozvali smo u pomoć povjesničara vlč. Peru Brajka, koji nas je proveo kroz povijest Vrhbosanske nadbiskupije, te vicepostulatoricu kauze Drinskih mučenica s. Ozanu Krajačić, koja nam je približila život i djelo Blaženica. Već nekoliko kilometara nakon Sarajeva autobus se zaustavio, zbog kvara na motoru. Nešto više od sat vreme-na čekali smo zamjenu autobusa. Strpljivost je sastavni dio svakog hodočašća, napose našega životnog putovanja kroz ovu suznu dolinu. Pobožnost krunice, potom Križni put u vožnji preko Romanije, uprisutnili su nam paljanske i ro-manijske Mučenice. Kao što su one misionarile Bosnom, tako zamisionariše i našim srcima.

Posjet Goraždu, misa u kapeli sv. Dominika, koju je predvodio kardinal Vinko, pobožnost u nekadašnjoj vojarni, mjestu zatočeniš tva, spo men ploča i rijeka Dri na dali su is-tinski kršćanski pečat srci ma hodočasnika, osobito onih koji se tu nađoše po prvi put. Već od prvog koraka uza stepenište vo-jarne prema drugom katu, prostorom je zagospodarila tišina. Osjećao se istinski pijetet – sućutnost, i

26 PUTEVIMA BLAŽENICA

poklon u srcu i duši. Uđosmo u učionicu, mjesto gdje su Sestre provele pos-ljednje sate ovozemnoga boravka, gdje se dogodio hrabri NE „sinovima tame“ i vjernički DA u zagrljaj nebeskomu Zaručniku komu su zaručnice obećale vjernost do smrti. Glas s. Ozane koja je u kratkim crtama ponazočila herojski pot hvat mučenica potresao je srca sudionika. Uslijedila je molitva vjernika, lita-nije. Sestra Kata redala je zazive, a mi jednoglasno odgovarasmo: Gospodine, smiluj se! Smiluj se svima nama, napose onima koji se (ne)promišljeno stav-ljaju na stranu zločina i mraka. Učionice svih škola učini predavaonicama mira, dobrote i Božje ljubavi. Bože, usliši nas!

Puni dojmova, u tišini se uputismo spomen obilježju gdje zapalismo svijeće uz molitvu na čast Mučenicama – Kćerima Božje ljubavi. Potom se spustismo do Drine, koja nam ne ostavi nijedne njihove relikvije. Predadosmo pet crvenih ruža hladnoj vodi, u čast pet Mučenica. Dok s posebnim pijetetom promatrasmo ruže kako odlaze niz Drinu, u glavi zamišljasmo kako njihova tijela mirno od-laze prema neznanu grobu gdje će dočekati uskrsnuće mrtvih.

Vraćajući se prema autobusu u mislima navire pitanje: Čemu sva ta nepri-jateljstva, netrpeljivosti i mržnja? Što je u glavama onih koji tako olako ubijaju, siluju, muče? Zar ova prostrana i planinska Bosna nema dostatno mjesta i za pravoslavne i za katolike i za musli-mane? I tolike druge? Isusove riječi: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!, kao da nas pitaju: Opraštaš li ti svojim neprijateljima? Bože, smi-luj se svima nama, osobito onima koji siju smrt i mržnju oko sebe.

Uputismo se prema Palama, mjestu gdje se nalazio samostan u kojemu su Blaženice živjele i svjedočile Božju dobrotu i ljubav prema svim ljudima. Dan završismo Večernjom molitvom časoslova u crkvi sv. Josipa na Palama gdje su Drinske blaženice upijale riječi ras-petoga Učitelja, hranile se njegov-im Tijelom, prikupljale snagu za svjedočanstvo kršćanske ljubavi i hrabrost za pečat mučeništva.

Bože, hvala Ti!

Mi idemo k vamaI opet, eto, putujemo k vama,Vi drage naše sestre, utočišta,I rame za odmor umornih nam tijelaŠto teže k višem, da ne budu – ništa.

U svijetu gdje se tako brzo živiDa žrtva i svetost tako naglo gasne,Mi želimo da se vrati povjerenjeU dane mirne, istinite, jasne.

Mi želimo više. Ne imati više.Mi želimo moći sve se više dati.I mijenjati sebe, da malo po maloI oko nas dobro može mirno rasti.

Mi uzor imamo. Vas, o sestre drage, Što sjajite sjajem ko Svevišnjeg lice. Čekajte nas, eto, mi stižemo k vama! Čekajte nas, drage drinske pobjednice!

Ana Šušković

27PUTEVIMA BLAŽENICA

Hvala ti, Oče!Janja Jukić

Udruženi s cijelom Crkvom u poh-valama Ocu i jutarnjim himnom,

7. studenog 2014., započelo je naše hodočašće putevima Drinskih mučenica koje su potakli vjernici laici, suradnici sestara Kćeri Božje ljubavi. U želji da nastavimo kontinuitet hodočašćenja i učvrstimo svoj duhovni rast, krenuli smo prema Palama i Goraždu. Sestra Gordana nam je posvijestila važnost tih sjajnih primjera vjernosti Bogu u običnoj svakodnevici, zapečaćenoj kr-vlju u mučeništvu.

Putem smo se nadahnjivali na knjizi s. Slavice Buljan, iščitavajući povijest Bosne i prateći krajeve kroz koje smo putovali. Razmišljali smo o Bosni po-nos noj, vjernoj kršćanstvu, koja je žrtvo-vala mnoge redovnike i redovnice, me đu njima i Drinske mučenice. Krv muče-nika sjeme je novih redovničkih zvanja.

U sarajevsku crkvu, svetište Blaže-nica, pristigli su toga dana mnogobrojni hodočasnici iz Viteza, Bugojna, Tuzle, Travnika i Splita. U prepunoj crkvi, „baš kao na bdjenju uoči beatifikacije“

– kako je netko spontano izrekao – hra-nili smo se Riječju i Tijelom Kristovim, gradeći snažno međusobno zajedništvo. Iskazivali smo hvalu nebeskom Ocu na daru Blaženica, na njihovoj vjernosti u malome, što se i od nas očekuje, a što nije nimalo lako. Zato smo uzdigli po-gled prema gore i otvorili se nebeskim milostima i Očevoj providnosti.

Dok smo se u Goraždu uspinjali stubama na drugi kat nekadašnje vo-jarne, u srcu smo prebirali muku ljudske drame i snagu nadljudske prisutnosti – Očevog zagrljaja u jednom prostoru i vremenu. Srca su nam se širila do neslućenih razmjera i molila za mi-lost skoka, za snagu da se otisnemo s ruba, skokom u povjerenje. Pred spo-men obilježjem izmolili smo litanije bl. Drinskih mučenica. Uz trepet svijeća molili smo za očuvanje plamena vjere u našim srcima. Na misi u kapeli sv. Dominika zahvalili smo Bogu na svim autentičnim uzorima naše kršćan-ske vjere. Hvala ti, Oče, na darovanim milostima, na tvom providno snom tka-nju – od malog koraka do skoka – ovog hodočašća.

28 PUTEVIMA BLAŽENICA

Seminar za sestre s hodočasničkim obilježjem Od 17. do 19. listopada 2014. u Sarajevu je održan jesenski seminar za kućne

predstojnice naših zajednica, odgojiteljice u redovničkoj formaciji, voditelji-ce povjerenstava te ravnateljice i voditeljice dječjih vrtića. U zajedništvu s članicama Provincijalne uprave na seminaru su se okupile 52 sestre koje žive i djeluju u Hrvatskoj, BiH, Albaniji, Kosovu, Njemačkoj i Švicarskoj. Tema seminara bila je Ne dopustimo da nam ukradu zajedništvo – u svjetlu pobud-nice Radost evanđelja. Uz obrazovni karakter, ovaj je seminar, za razliku od dasadašnjih, imao i hodočasničko obilježje. Na početku susreta provincijalna glavarica s. Elvira Tadić pozdravila je sestre te izrazila veliku radost što je seminar organiziran u ozračju blizine bl. Drinskih mučenica. Oba radna dana započinjala su euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice sv. Krunice, svetištu Blaženica, a predvodio ih je fra Ivan Šarčević. Glavnu temu seminara obra-dila je naša s. Nela Gašpar, a popodnevno zajedništvo u hodočasničkom duhu animirala je s. Kata Trbara. Pale i Goražde, mjesta života i smrti bl. Drinskih mučenica, uvijek iznova nadahnjuju sestre za život u Božjoj blizini.

Talijanski svećenici hodočasnici

Od 13. do 17. listopada 2014. Milanska nadbiskupija organizirala je za svojih stotinjak svećenika hodočašće u Sarajevo i Mostar. U crkvi Kraljice svete Krunice slavili su sv. misu te molili Večernju. Dojmila ih se crkva kao građevina, a posebno život naših Blaženica o kojima im je govorio kardinal Vinko Puljić, koji je zajedno s njima slavio euharistiju. Svećenici su ponijeli sa sobom knjižicu o blaženim Drinskim mučenicama i litanije na talijans-kom jeziku koje su im darovale sestre sarajevske zajednice.

29PUTEVIMA BLAŽENICA

Hodočašće slovenskih bogoslovaBoštjan Gorišek

U zadnjem tjednu mjeseca rujna odlučili smo hodočastiti Mariji, Kraljici mira u Međugorje. Put nas je vodio preko Sarajeva, gdje smo zajedno sa sestra-

ma Kćeri Božje ljubavi slavili treću obljetnicu beatifikacije Drinskih mučenica. Lijepo je bilo vidjeti moje prijatelje kako sa zanimanjem slušaju martiriologij naših Blaženica. Posebno je bilo lijepo sudjelovati na misi i vidjeti toliko mla-dih u crkvi Kraljice sv. Krunice. Posjetili smo i Goražde, grad mučeništva, i zgradu gdje su Drinske mučenice trpjele nasilje i ponižavanja.

Na beatifikaciji u Sarajevu, uz Mučenice, posebno su me oduševile sestre Kćeri Božje ljubavi koje su došle sa svih strana na taj svečani događaj. Još ni-kad u životu nisam vidio toliko radosnih sestara redovnica. Kad se toga sjetim dolazi mi na pamet rečenica iz Ivanova evanđelja: „Zaista, zaista, kažem vam: Vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost“ (Iv 16,20). Prava radost dolazi od Gospodina. On je zemaljsku žalost i trpljenje Drinskih mučenica tako obnovio da se sada svim srcem radujem i veselim njihovu uzdignuću na oltar.

Uvijek se rado sjetim gospođe Marije Hren – unuke mučenice bl. Antonije Fabjan – kojoj sam na prve petke i blagdane nosio sv. pričest. U razgovoru s njom nikada nije zaboravila reći da je ponosna na svoju tetu mučenicu i da joj se svaki dan preporuča u zagovor. Nedavno, pred svoju smrt, rekla mi je da želi umrijeti kako bi se mogla susresti sa svojim dragima, a posebno s blaženom Antonijom. Svi pohodi bolesnima su na mom putu do svećeništva vrlo dragocjeni trenuci. Pouzdajem se u Boga, da će on učiniti kako je najbolje, kao što je u to vjerovala naša župljanka bl. Antonija.

Ovim drugim posjetom Sarajevu mogu reći da sam ponovno doživio beatifi-kaciju. Božja milost bila je za mene gotovo opipljiva na obali rijeke Drine. Tu, gdje su svoje živote darovale za vjeru i ljubav prema Isusu Kristu, bio sam potresen i ganut u srcu. Molio sam blažene sestre s Drine da nas međusobno prijateljstvo još više poveže, da se svi osjećamo kao prava braća i sestre u Kristu. On nam je darovao tako velike zagovo-rnice kao pomoć i potporu u svim problemima i kuš-njama našega života.

30 MILOSTI I USLIŠANJA

Uslišanja po zagovoru BlaženicaEgzistencija u rukama Drinskih mučenica

Kaže Sveto pismo kako je Isus jednom bolesniku rekao da je njegova bolest da se proslavi Bog po čudu izlječenja. Život nam često nudi situacije koje možemo iskoristiti „da se proslavi Bog“. Takvu situaciju pamtim još iz 2012. Našla sam se u egzistencijalnom tjesnacu. Odjednom je iskrsnuo prekid radnog odnosa jer je osoba koju sam mijenjala na radnom mjestu najednom izrazila želju da se vrati na posao. Otprilike mjesec dana ranije bila sam zamoljena nešto učiniti u vezi s Drinskim mučenicama što je iziskivalo nekoliko sati umnog napora. Nije ništa odvojiti nekoliko sati, no meni je tada bilo gotovo nemoguće jer sam u to vrijeme cijeli dan bila izvan kuće i živjela dosta stresno. No, ipak sam odlučila učiniti za Drinske mučenice to što sam obećala. Po završetku urat-ka, pomislila sam: „Baš me zanima kako će mi se Drinske mučenice odužiti?“ Znamo da duhovni svijet ima svoje zakonitosti, a jedna od njih je da nam dragi Bog i sveci nikad ne ostaju dužni u ljubavi.

Prošlo je svega nekoliko tjedana i našla sam se u već spomenutoj potrebi no-vog posla. Kako sam bila u vrlo stresnom stanju, nisam se sjetila da bi Drinske mučenice mogle sada „vratiti uslugu“. Nakon što sam na internetu naišla na natječaj i javila se, postala sam svjesna da su Mučenice sudjelovale u mojoj po-trazi za poslom i u ostvarivanju istog. To je bio očiti znak jer sam dobila posao u gradu u koji je najmlađa mučenica s. Bernadeta ušla kao kandidatica, u samo-stan Presvetog Srca u Koprivnici. Svaki dan prolazim pokraj ovog meni važnog i dragog samostana, zahvalna što imam tu sreću svakodnevno biti u duhovnoj vezi sa s. Bernadetom. Posao je i dalje nesiguran, jer mi se ugovor obnavlja svakih pet mjeseci, ali ja sam sigurna da je taj moj posao u njihovim rukama i da nam je sve darovano.

Svake godine, nakon jesenskog natječaja, pohodim svetište Drinskih mučenica u Sarajevu sa srcem punim zahvala i molbi u ime svih s kojima me život veže.

Biserka H., Vrbovec

Pomoć u nadilaženju tjeskobe Osjećam veliku potrebu i obvezu da vam priopćim dobiveno osobno uslišanje

molitve i milosti po zagovoru Blaženica. Naime, prije izvjesnog vremena moj zdravstveni patohistološki nalaz s kože lica na Klinici u Sarajevu ukazao je na dijagnozu metastatskog melanoma. Postojale su izvjesne stručne dileme među patolozima i dermatolozima o dijagnozi.

31MILOSTI I USLIŠANJA

Tada sam, čvrsto vjerujući u zagovor Drinskih mučenica, zatražio, zamo-lio od njih milost da mi pomognu nadići tjeskobu koja me je ovladala. Nakon izvjesnog vremena nalaz je bio na reviziji kod patologa u Ljubljani i ukazivao je u cijelosti na ohrabrujuću dijagnozu. Ja sam to doživio kao moćni zagovor i milost kojom su me Drinske mučenice obdarile. Očito su moje molitve bile uslišane. Zahvalan sam im na njihovu brzom posredovanju i zagovoru kod dra-gog i ljubljenog Boga.

Želim vjerovati da su me Blaženice obdarile svojim zagovorom i kao znak određene zahvalnosti što sam u mladim danima bio dugogodišnji ministrant u crkvi Kraljice svete Krunice u Sarajevu. Kao ministrant (od 1939. do 1950.) upoznao sam neke časne sestre tako da su i sada prisutna sjećanja na njihov lik i sestarski život. Nosim u sebi još uvijek draga i sjetna sjećanja na Zavod sv. Josipa na Banjskom brijegu, na poljoprivredno dobro na Betaniji i na kuću za odmor na Palama, na prostoru Kalovitih brda, gdje smo sa školom bili na izletima.

Tomislav B., Sarajevo

Bolovao od teške kožne bolesti na uhuRođen sam 9. ožujka 1925. u Viru kod Posušja. Završio sam četiri razreda

osnovne škole, pohađao sam vjeronauk u župnom središtu s crkvom sv. Jure. Župnici su u to vrijeme bili don Ante Bakula i don Ante Zrno, obojica mučenički završili svoj ovozemaljski život. Služio sam hrvatsku vojsku od 1942. do 1945. Bio sam na Bleiburgu i Križnom putu. Stigao sam kući s 49 kg tjelesne težine. Imao sam po sebi mnogo udaraca i rana s Križnoga puta. Inače nisam poboli-jevao, ali sam imao posebnu i vrlo tešku kožnu bolest na uhu, koja je trajala vrlo dugo, preko 15 godina. Ničim se nije dala zaliječiti, a pogotovo ne izliječiti. Nema kreme koju nisam koristio ne bi li to zaraslo i da mi ne teče krv, bez obzira na zavoje.

Na poticaj moga župnika don Petra Vuletića ml. počeo sam se moliti Bogu po zagovoru Drinskih mučenica. Bolovao sam više od 15 godina, a ozdravio sam u vrlo kratkom vremenu, gotovo odmah nakon što sam počeo redovitu molitvu, koju molim i dan danas – prije kao želju da ozdravim, a sada da Bogu zahvalim po ovim njegovim Mučenicama. Krvarenje je prestalo jer je koža zacijelila. O ovome se svatko može raspitati kod onih koji su me poznavali, jer su znali za moj životni križ, uza sve druge nevolje i teškoće. Među njima je i dr. Vladimir D. koji je od rujna 2012. djelovao u Viru i Imotskom. Zahvalan sam Bogu i Drinskim mučenicama. Zahvalan sam i sadašnjem našem župniku don Iliji Drmiću, koji me je saslušao i ovo zapisao s mojom željom i voljom da posvjedočim o ovome velikom čudu, što mi se dogodilo po zagovoru Drinskih mučenica.

Jozo M., Vir kod Posušja

32 IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Proslava 120. obljetnice smrti Utemeljiteljice Družbe

Dana 26. travnja 2014., prigodom 120. obljetnice smrti Majke Franziske Lechner, utemeljiteljice Družbe Kćeri Božje ljubavi, više od stotinu redovnica i šezdesetak bližih suradnika laika hodočastilo je na njezin grob. Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo, bio je sadržaj života M. Franziske. To je bio ujedno i moto ovog hodočašća, kako je to u svom pozivu izrekla provincijalna glavarica austrij-ske provincije s. Emanuela Čermak. Više od pedeset sudionika hodočastilo je, unatoč kiši i lošem vremenu, pješice iz Beča, a drugi autobusom do kapelice i grobnice Majke Utemeljiteljice u Breitenfurtu. Na hodočašću su se okupile sestre iz Beča i Koruške, iz Greifswalda i Edlinga u Bavarskoj, rodnog mjes-ta Utemeljiteljice, iz Mađarske, Češke, Slovačke, Hrvatske i Albanije. Misu s hodočasnicima predvodio je mons. Anton M. Guber, koji je dugi niz godina surađivao sa zajednicom u Breitenfurtu.

Prihvati svaku prigodu da drugome učiniš nešto dobro. Ne možeš li mu pomoći u njegovoj nevolji ipak imaj za njegovu patnju ljubaznu, utješnu, ohrabrujuću riječ.

Majka Franziska

33IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Kapela Drinskih mučenica u predgrađu Krakowa

U poljskoj provinciji Družbe, Majke Božje Čenstohovske, u Woli Justowskoj u predgrađu Krakowa Majka Ludovica je 1913. izgra-dila kuću za odmor sestrama. Tijekom vre-mena povećao se broj starijih i bolesnih ses-tara pa se 90-tih godina prošlog stoljeća počelo razmišljati o proširenju kuće. Međutim, tek 7. srpnja 2011. bila je posveta kamena temeljca za izgradnju nove kuće, ambulante i kapele. Događaj beatifikacije naših sestara Drinskih mučenica potaknuo je s. Annu Barth, pred-stojnicu zajednice, da posveti novu kapelu Blaženicama.

Dana 2. kolovoza 2014. nadbiskup Stanislaw Nowak predslavio je svečanu misu tijekom koje je posvetio kapelu i blagoslovio kuću. U koncelebraciji su sudjelovali župnik don Romano Łędzki i kapelan don Ivan Wojewódka. Liturgija je obogaćena prekrasnim pjevanjem zbora sestara, pod vodstvom Marcina Wasilewskog, te solo pjevanjem Marte Witosławske, arhitektice i projektantice interijera kapele. Na slavlju su sudjelovale i sestre iz drugih za-jednica, kao i predstavnici laika uključenih u ostvarenje ovog djela. Skupina mladih sestara pripremila je kratki program koji je svima prisutnima još više približio svjedočanstvo života i mučeničke smrti blaženih Drinskih mučenica, zaštitnica nove kapele.

Iz izvješća s. Ancille Torba, FDC

Na beatifikaciju naših sestara Drinskih mučenica, na taj veliki dar našoj Družbi i čitavoj Crkvi podsjeća nas u novicijatu posebna vitrina. U njoj se nalaze slike Blaženica, informativni materijali izdani prigodom beatifikacije, voda iz rijeke Drine te kopija pisma s. Jule. Te su nam uspomene darovale ses-tre koje su nazočile beatifikaciji u Sarajevu. Sve je to izraz naše zahvalnosti za svjedočanstvo života i ostvarenja poziva naših Mučenica, potičući nas na svetost. Vjerujemo u njihov zagovor, vjerujemo da će nam isprositi milosti potrebne na početku našega redovničkog života. sestre novakinje iz Krakowa

34 IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Sto godina prisutnosti u EngleskojKrajem lipnja 2014. bogatim programom kroz tri dana proslavljena je ve-

lika i važna obljetnica – sto godina prisutnosti sestara Kćeri Božje ljubavi u Engleskoj. U tom slavlju sudjelovali su sadašnji i bivši učenici škole koju vode i u kojoj djeluju sestre. Svake večeri bilo je euharistijsko klanjanje u kapelici samostana, prigoda za tihu molitvu i zahvaljivanje Gospodinu za sve primljene milosti ovih sto godina djelovanja sestara na ovom prostoru. Vrhunac proslave bila je svečana sveta misa koju je predslavio biskup Alan Hopes uz koncel-ebraciju desetak svećenika. Sudjelovalo je oko trideset naših sestara iz Beča, Poljske, Slovačke, Češke, Mađarske, Amerike, Hrvatske i Albanije, a iz rimske generalne kuće vrhovna zamjenica s. Benwenuta Kaczocha i s. Danica Sanader.

Nikada prije ova zajednica nije vidjela u Swaffhamu toliki broj sestara Kćeri Božje ljubavi za-jedno. Mogli bismo reći da je ova skupina sestara bila kao Družba u malom. Sestrama u Vice-provinciji Presvetog Srca Isusova molimo Božji blago-slov i procvat novih zvanja. Iz izvješća s. Danice Sanader, FDC

Majka Franziska LechnerMajka Franziska, utemeljiteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi, na Božji je poziv, koji je shvatila kao trajnu stvarnost, odgovorila svojim cjeloživotnim odazivi-ma. Pritom je vjerno iščitavala znakove i osluškivala ljudske posrednike. (…) Prepoznajemo je kao hodočasnicu u vjeri, odvažnu u prihvaćanju novoga i os-tavljanju staroga, ustrajnu u hodu u nepoznato. Dok je Bog, s jedne strane, trajno zove čežnjom da mu služi u djevojkama, siromasima i potrebnima, s druge joj ne pokazuje detalje puta ni kako će to ostvariti. Kao utemeljiteljica bila je obdarena posebnom karizmom koju je velikodušno umnožila i ugradila u dobro drugih. U zajedništvu sa sestrama išla je u susret velikim potrebama svoga vremena, nudeći pomoć i lijek odeđenim ranama društva. Božja ljubav bila joj je prethod-nicom. Svoju je Družbu stavila potpuno u službu Crkve.

Iz Predgovora knjige s. M. Leonore Mohl, Slijedila je Božji poziv (2012.)

35MOLITVA

Tko po zagovoru blaženih Drinskih mučenica u duhovnim i tjelesnim potrebama zadobije koju milost, molimo neka javi na jednu od sljedećih adresa:

• Provincijalat Kćeri Božje ljubavi, Nova ves 16, 10000 Zagreb • Kćeri Božje ljubavi, Ivana Cankara 18, 71000 Sarajevo• Vicepostulatura Drinskih mučenica, Granešina 7, 10040 Zagreb

E-mail: kauza.dmucenice@gmail.comwww.kblj.hr/drinskemucenice

Na poleđini: djeca u župnoj crkvi Svetoga Duha u Velikom Grđevcu

Novčane priloge možete slati na naše račune u Privrednoj banci:Broj kunskog računa: Privredna banka Zagreb, 2340009-1510357988Devizni račun: SWIFT: PBZGHR2X, HR24 23400091 510357988

Molitva za proglašenje svetima bl. Drinskih mučenica Gospodine Bože, ti si blažene Drinske mučenice, sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu obdariomilošću redovničkog zvanja i snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.

Udijeli i nama postojanost u vjeri da se, i uz cijenu trpljenja,ne odijelimo od tebe.

Ponizno te molimo da ove svoje blaženice pridružiš zajedništvu svetih sveopće Crkve da bismo još odvažnije slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor u svojim potrebama i životnim borbama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.

Psalam 37, 5