99
Tema 1: Pregled dosadasnjih teoretskih razmatranja suštine kvaliteta Definicija pojmova kvaliteta;Rijec ‘’kvalitet’’ potice od latinske rijeci ‘’qualitas’’koja znaci kakvoću svojstva, osobne. Najmanje ce se pogrijesiti ako se uopsteno kaze da ona ispoljava subjektivne procjene svakog pojedinca o osnovnim karakteristikama, mogucnostima i sposobnostima proizvoda i usluga. Americko drustvo za kontrolu kvaliteta(ASQC) definira kvalitet kao’’ukupnost osobina proizvoda i usluga koje karakterisu njegovu sposobnost da zadovolji odredjenu potrebu potrosaca.Dr. Dobrivoje Prokić kaze da ‘’kvalitet obuhvata znacajne karakteristike proizvoda cije se vrijednosti odredjuju mjerenjem da bi se utvrdilo da li je kvalitet proizvoda odgovora potrebama korisnika’’Claude Jambart, u knjizi’’Obezbjedjenje kvaliteta’’navodi dvije vrste:eksterni i interni kvalitet. Po ovom autoru eksterni kvalitet se ‘’sastoji u zadovoljanju ocekivanja klijenata’’, dok interni predstavlja njegovu sposobnost da realizuje aktivnosti u skladu sa utvrdjenim zahtijevima i to iz prve, bez popravke’’.Termin ‘’kvalitet’’ ne treba da se koristi kao jedini termin za izrazavanje stepena savrsenosti u komperativnom smislu, niti treba da se koristi u kvantitativnom smislu za tehnicka vrednovanja. Da bi se izrazilo ovo znacenje, mogu se koristiti sljedeci termini: - ‘’relativni kvalitet’’ – kada su entiteti rangirani na relativnoj osnovi - ‘’nivo kvaliteta’’ – u kvantitativnom smislu - ‘’mjere kvaliteta’’ – kada se sprovode precizna tehnicka vrednovanja Razvoj funkcije kvaliteta;Razvoj metode i tehnike funkcije kvaliteta odvijao se po sljedecim fazama; Kontrolisanje i ispitivanje – I&T(Inspection & Test). Kontrola kvaliteta – QC(Quality Control). Obezbjedjenje kvaliteta – QA(Qualitx Assurance). System kvaliteta Menadzment kvaliteta.QM(Quality Menagment). 1

druga parcijala logistika

Embed Size (px)

DESCRIPTION

logisticka usluga, kvalite logistivke usluge, spreiteri ...

Citation preview

Page 1: druga parcijala logistika

Tema 1: Pregled dosadasnjih teoretskih razmatranja suštine kvaliteta

Definicija pojmova kvaliteta;Rijec ‘’kvalitet’’ potice od latinske rijeci ‘’qualitas’’koja znaci kakvoću svojstva, osobne. Najmanje ce se pogrijesiti ako se uopsteno kaze da ona ispoljava subjektivne procjene svakog pojedinca o osnovnim karakteristikama, mogucnostima i sposobnostima proizvoda i usluga. Americko drustvo za kontrolu kvaliteta(ASQC) definira kvalitet kao’’ukupnost osobina proizvoda i usluga koje karakterisu njegovu sposobnost da zadovolji odredjenu potrebu potrosaca.Dr. Dobrivoje Prokić kaze da ‘’kvalitet obuhvata znacajne karakteristike proizvoda cije se vrijednosti odredjuju mjerenjem da bi se utvrdilo da li je kvalitet proizvoda odgovora potrebama korisnika’’Claude Jambart, u knjizi’’Obezbjedjenje kvaliteta’’navodi dvije vrste:eksterni i interni kvalitet. Po ovom autoru eksterni kvalitet se ‘’sastoji u zadovoljanju ocekivanja klijenata’’, dok interni predstavlja njegovu sposobnost da realizuje aktivnosti u skladu sa utvrdjenim zahtijevima i to iz prve, bez popravke’’.Termin ‘’kvalitet’’ ne treba da se koristi kao jedini termin za izrazavanje stepena savrsenosti u komperativnom smislu, niti treba da se koristi u kvantitativnom smislu za tehnicka vrednovanja. Da bi se izrazilo ovo znacenje, mogu se koristiti sljedeci termini:

- ‘’relativni kvalitet’’ – kada su entiteti rangirani na relativnoj osnovi - ‘’nivo kvaliteta’’ – u kvantitativnom smislu- ‘’mjere kvaliteta’’ – kada se sprovode precizna tehnicka vrednovanja

Razvoj funkcije kvaliteta;Razvoj metode i tehnike funkcije kvaliteta odvijao se po sljedecim fazama;

Kontrolisanje i ispitivanje – I&T(Inspection & Test). Kontrola kvaliteta – QC(Quality Control). Obezbjedjenje kvaliteta – QA(Qualitx Assurance). System kvaliteta Menadzment kvaliteta.QM(Quality Menagment). Menadzment totalnim kvalitetom – TQM(Total Quality Management). Kvalitet covjeka ili kvalitet zivljenja covjeka(Quality of men) predstavlja

drustveni aspect kvaliteta, odnosi se na buducnost, a zasniva se na:1. sirokom razumjevanju kvaliteta,2. kulturi kvaliteta kompanije,3. humanom aspektu kvaliteta.

Sistem kvaliteta proizvoda i usluga;Sistem kvaliteta, cine organizaciona struktura, odgovornost, postupci, procesi i resursi potrebni za ostavrenje upravljanja kvalitetom. System kvaliteta je vrlo slozen process zbog cega je neminovan organizovan i planski pristup za njegovo utvrdjivanje i odrzavanje. Neophodno je definisati:

politiku kvaliteta, organizaciju za obezbjedjenje kvaliteta, odgovarajuce resurse za kvalitet, odgovarajucu dokumentaciju, odgovarajuce postupke za sprovodjenje aktivnosti i radna mjesta detaljan program aktivnosti

U realizaciji aktivnosti u odnosu na system kvaliteta moguce je, izdvojiti dvije faze: projektovanje sistema kvaliteta i aktivnosti koje se zavrsavaju certifikacijom, odrzavanje, unapredjenje i periodicne promjene sistema kvaliteta.

1

Page 2: druga parcijala logistika

Koncept kvaliteta;Sveobuhvatnost novog koncepta kvaliteta sastoji se u njegovoj mogucnosti da obezbjedjuje trzisno sirenje, povecanje produktivnosti, snizenje troskova, podizanje nivoa kvaliteta proizvoda i usluga isl.Osnovni aspekti novog sistema su:

marketinski pristup poslovni aspect drustveni aspect

Da bi se ostvarilo da kompanija bude brza i bolja od svih konkurenata, kvalitet i usluga mora biti takva da:

obezbjedjuje eksternu i internu podrsku, obezbjedjuje kontinualno unapredjenje preduzeca, obezbjedjuje pogodnost proizvoda za upotrebu u cijelom zivotnom vijeku, zadovoljavanje potreba kupca i ostvaruje njihovu lojalnost idr.

Unapredjenje kvaliteta poslovnih procesa treba da se ostvarujuju sljedeci efekti:1. povecanje efektnosti odvijanja poslovnih procesa definiranjem i eliminacijom

zastoja.2. povecanje produktivnosti3. snizenje ukupnih troskova poslovanja uslijed neracionalnih poslovanja4. povecanje profita5. dugorocan opstanak kompanije u dijelatnosti na trzistu6. opci aspekti kvaliteta.

Osnovni principi menadzmenta kvaliteta;Principima menadzmenta kvaliteta sveobuhvatno su postavljena pravila za vodjenje organizacije, ciji su ciljevi:kontinualna unapredjenja poslovnih performansi i dugorocna orijentacija na kupce, ispunjenje njihovih zahtijeva i potreba.Osnovni principi kvaliteta su:

1. Princip 1;Organizacija orjentirana kupcu2. Princip 2;Liderstvo3. Princip 3;Angazovanost zaposlenih4. Princip 4;Procesni prilaz(orijentacija na procese)5. Princip 5;Sistemski pristup menadzmenta(orijentacija na sisteme)6. Princip 6;Kontinualna unapredjenja7. Princip 7;Donosenje odluka na bazi cinjenica8. Princip 8;Uspostavljanje obostrane koristi sa isporuciocima

2

Page 3: druga parcijala logistika

Tema II:Novi zahtijevi sistema kvaliteta transportu 1.Potreba unapredjenja kvaliteta u transportu; Danas je u svijetu sve prisutnija potreba za stvaranjem globalnog lanca isporucilac-korisnik kao i postizanje njegove efikasnosti u odnosu na razlicite vrste trzisnih zagtijeva. U svijetu se intenzivno radi na realizaciji znacajnih projekata na podrucju standardizacije i uvodnjenje sistema kvaliteta u transportu, koji ce u vacoj mjeri povecati kvaliteta rada i kvaliteta usluga. Primjeri standardizacije odnosno TC-a u okviru transportnog procesa su:

TC 22-drumska vozila TC 8- brodogradnja TC 20-vazduhoplovstvo TC 104-kontejnerizacija TC 204-informatika u transportu

Podrucje standardizacije u transportu su: 1. tovarenje jedinice(dimenzije;sirina, visina) 2. transportna i pretovarna sredstva 3. terminali, skladisni prostori itd.

2.Savremene promjene u transportu kao posljedica novih zahtijeva za kvalitetom usluga;Savremene promjene u transportnoj dijelatnosti nastaju pod uticajem nekoliko osnovnih od kojih su najbitniji sljedeci: - kvalitet usluga mora biti visok i obavezno baziran na primjeni transportnih sredstava visoke tehnologije. - brzina, slozenost i kvalitet transportnog procesa traze visoku zastupljenost vrhunske informacione tehnologije - poslovna fiziologija’’usluzivanje korisnika’’okvir je za planiranje i razvoj koji cine infrastrukturu usluge. - razvoj medjunarodne trgovine - trzisna transformacija nekoh vidova prijevoza - pojacana ekoloska ogranicenja 2.1.Ko moze implementirati system kvaliteta u transportu;Implementacija sistema kvaliteta prema seriji standarda ISO 9000 u transportu mogu realizovati kadrove koji ce se kroz timski rad bazirati na multidisciplinarnosti.Unapredjenje je moguce ostvariti kroz cetiri osnovna elementa:

1. Direktnom selekcijom dobrog i loseg kadra uz otvoreno podrazavanje 2. Kontinualnim obucavanjem svih zaposlenih 3. Stalnom podrskom kadrovima i stavranje koncepta kruzne odgovornosti u kome

su svi zaposleni osposobljeni da donose odluke 4. Stalnim motivisanjem zaposlenih kroz nagrade i priznanja

3.Osnovne specificnosti kvaliteta transportne usluge u odnosu na kvalitet proizvoda; Taj medjusobni uticaj mozemo posmatrati kroz transportne zahtijeve i realizaciju sljedecih aktivnosti: - upravljanje tokova sirovina i poluproizvoda do lokacije njihovog procesa odnosno tehnologije prerade - plasman gotovih proizvoda do kupca odnosno potrosaca

3

Page 4: druga parcijala logistika

- efikasna distribucija proizvodaMnogi autori definisu kvalitet transportne usluge kao sljedece:- slozenost- mogucnost sjedinjavanja- bipoarnost- mogucnost ucijenjivanja ili mjerenja na skali kvaliteta3.1.Sustina i specificnost transportnih usluga;Transport se moze posmatrati kao vid pruzene usluge ciji kvalitet nezavisno od vrste transportni sredstava i predmeta transporta zavisi od ispunjenja odredjenih zahtijeva kao sto su:

1. ekoloski zahtijevi2. zahtijevi bezbjednosti3. funkcionalnost(pouzdanost)

Na kvalitet transportne usluge uticu:1. saobracajna infrastruktura-cinilac na kojeg isporucilac nema direktnog uticaja,

nego se samo moze prilagodjavati2. nivoa kvaliteta poslovnih sistema primaoca3. nivo kvaliteta poslovnih sistema isporucioca

3.2.Usluzivanje korisnika; Primjenom logistickih principa on omogucava jednakost, univerzalnost, kontinualnost, u prakticnom smislu otvoren je za menadzment, kvalitet, ekoloski podoban, bezbjedan itd., koji se prilagodjava zahtijevima korisnika.3.3.Novi koncept kvaliteta usluga u transportu;Osnove novog kvaliteta usluga transporta su: - korisnik u fokusu-korisnik je konacni atribut kvaliteta usluge. - partnerstvo sa snadbjevacem - razvoj kadrova-grade se na povjerenju - procesiranje i dijelovanje - kontinualno ucenje - liderstvo - javna odgovornost - orijentacija na rezultat4.Osnovna nacela upravljanja kvalitetom transportnih i logistickih usluga u poslovnom sistemu;U strukturi transportnih i logistickih procesa kao posljedica zahtijeva kupca prisutne su sljedece tendencije:

1) Smanjenje kolicine rasutih tereta u transportu2) Povecanje asortimana roba i standardizacije roba u transportu3) Povecanje frekvencije roba u transportu4) Povecanje prevoza visoko vrijednih proizvoda5) Unificirana informaticka tehnologija u transportu i logisti.procesima6) Povecanje primjene paletizacije i kontejnerizacije 7) Skracivenje vremena isporuke robe, tacnost, sigurnost itd.

4

Page 5: druga parcijala logistika

3.OSNOVNA NAČELA UPRAVLJANJA KVALITETOM TRANSPORTNIH I

LOGISTIČKIH USLUGA U POSLOVOM SISTEMU

Upravljanje kvalitetom transportnih usluga podrazumjeva projektovanje i realizaciju svih neophodnih aktivnosti, baziranih na dobro proučenim sadašnjim i budućim potrebama korisnika usluga, baziranih na logističkim principima, koje nepogrješivo vode ka proizvodnji transportnih usluga sa tržišno zahtjevanim i uslovljenim karakteristikama. Sve ove aktivnosti moraju biti optimalno integrisane u transportno - logističkim lancima i u ukupne poslovne funkcije davanja usluga. Zajednički je cilj postizanje poželjne rentabilnosti, odgovarajuće pozicije na transportnom tržištu, adekvatne konkurentnosti u zadovoljenju tražnje za uslugama. Suština upravljanja kvalitetom transportnih usluga sastoji se od projektovanja, podešavanja, realizovanja i kontrolisanja svih radnih zadataka, tehnoloških procesa, kapaciteta, organizacionih rešenja (preko planova i programa) kako bi se pružanje usluga (angažovanje svakog čoveka, organizacione jedinice, funkcije i dr.) odvijala na način koji će omogućiti korisnicima usluga da u potpunosti zadovolje potrebe u vezi sa kvalitetom usluga.

Upravljanje kvalitetom transportnih usluga redovno obuhvata:

- istraživanje, analiziranje, identifikaciju i kvantifikaciju zahteva potencijalnih korisnika u vezi sa nivoom i poželjnim kvalitetom transportnih usluga,

- definisanje (projektovanje) svih oblika karakteristika usluga koje davalac usluga na bazi sagledanih potreba može da realizuje poštujući zahteve i očekivani kvalitet usluga od strane kupaca,

-obezbeđenje svih neophodnih preduslova da se realizacija usluga odvija u skladu sa projektovanim karakteristikama koje su . bazirane na logističkim načelima i primjeni savremene informatičke tehnologije,

- pružanje usluga u skladu sa definisanim karakteristikama, vidovima i oblicima prevoza primenom intermodalizma, savremene tehnologije; JIT i dr., .

- praćenje, analiza i kontrola realizacije definisanog nivoa kvaliteta usluga i preduzimanje blagovremenih i adekvatnih mera i postupaka za zadovoljenje zahteva kupaca (korisnika usluga).

Ovi procesi zahtevaju optimalnu usaglašenost više činilaca (ljudi, organizacija, tehnologija, postupaka, procesa, uputstava, rešenja i dr.) primjene novih tehnologija transporta i informatike bazirane na savremenim logističkim principima.

Za potrebe praktičnog kreiranje kvaliteta usluge, posebno su značajne veze: -željeni kvalitet/očekivani kvalitet, -očekivani kvalitet/uočeni kvalitet.Njihova analiza omogućava da se kvantifikuje zahtjev korisnika i utvrdi u kojoj su mjeri korisnici zadovoljni uslugom. .

5

Page 6: druga parcijala logistika

Marketing proce s omogućava projektovanje, odnosno speciftkaciju usluge (željeni, očekivani kvalitet). Na osnovu ocene sopstvenih resursa, u skladu sa poslovnom strategijom, moguća je specifikacija vršenja usluge (obećani, mogući, ponuđeni kvalitet).Izlaz iz ovog procesa je specifikacija zahtjeva operativnog upravljanja (kontrole kvaliteta) procesom usluga u kojoj su definisan mjesta u svim ključnim procesima (marketing, projektovanje i vršenje usluge) u kojima su mere performanse usluge zasnovane je na ocjenama ponuđenog i uočenog kvaliteta usluge.Nivo kvaliteta usluga u okruženju i EU je znatno viši nego što je to slučaj kod nas iz sledećih osnovnih razloga:1) Viši nivo kvaliteta saobraćajne infrastrukture,

2) Viši nivo kvaliteta sredstava prevoza,

3) Viši nivo kvaliteta goriva,

4) Veći broj donešenih i primjenjenih standarda deklaracija i odluka iz oblasti bezbjednosti putnika i robe, zaštite kvaliteta vode, vazduha i zemlje, zaštite od buke i vibracija, ako i veliki broj tehničkih i procesnih standarda,

5) Masovnija primjena u skladištenju, transportu i. distribuciji standardizovanih jedinica za pakovanje i prevoz robe (intermodalnih jedinica), usaglašenih sa mikro modulom standardizacije,

6) Dobro organizovana i priznata nacionalna akreditaciona tijela,

7) Dobra nacionalna politika u pogledu sertifikacije sistema kvaliteta isporučilaca prema zahtevima serije ISO 9000,

8) Sve prisutnija i obavezujući sertifikacija po zahtjevima standarda ISO 14000,

9) Sve veći zahtevi korisnika za kvalitetom oblasti svih usluga i primjene logističkih načela nove strategije razvoja saobraćajnog sistema koji podrazumjeva intermodalnost i sve više primicanje transportno proizvodnoj trci i krajnjem korisniku,

10) Dosljedno priznavanje i uvažavanje korisnikovih zahtjeva li odnosu na mogućnost povećanja profita i kvaliteta usluga,

11) Razvoj i primjena novih standarda serije ISO 9000 iz oblasti specifičnih za transport, a koji se u svojoj osnovi temelje na standardima ISO 9000, npr. QS 9000, TE 9000, TS 9000.

Pored standarda QS 9000, automobilska industrija je donijela dodatne standarde koji se odnose na alate i sredstva proizvodnje - TE 9000. U oblasti telekomunikacione usluge, QuEST1(koga čine predstavnici 30 najvećih svjetskih kompanija u ovoj oblasti) je donijeo standarde TS 9000, koji se baziraju na standardu ISO 9001.

6

Page 7: druga parcijala logistika

PROBLEMATIKA KVALITETA

Razvoj globalnog tržista i globalne privrede, te porastom i unapredjenjem tehnike i tehnologije, pored potrebe da se roba proizvede u dovoljnim količinama , pristupačna cijena i kvalitet postaju imperativ koji se zahtijeva na tržistu.U uslovima izražene konkurencije na svim tržišnim nivoima prirodno je da dolazi do novog pristupa kvaliteta i do stvaranja kulture kvaliteta.Zato kvalitet predstavlja jedan od osnovnih faktora koji opredjeljuju participaciju na tržištu.Novi konceptualni pristup kvalitetu vremenom je iziskivao sistematsko riješenje osiguranja kvalitetom i upravljanja kvalitetom.Pojam kvaliteta ne možemo svoditi samo na tradicionalnu kontrolu kvaliteta i usluga.Kvalitet je nova filozofija usmjerena na potpuno nov način integralnog razmišljanja i djelovanja što u suštini znači novi poslovni stil, kulturu i sklad potreba, organizacije, kupca, vlasnika, zaposlenih i šire društvene zajednice.1

U stvari, kvalitet proizvoda je odredjen zadovoljstvom kupca.Poboljšanje kvaliteta je stalna aktivnost pomoću koje želimo da postignemo uvijek više ciljeve u pogledu sve efikasnijeg i cjelovitijeg procesa.Poboljšanje kvaliteta mora biti stalno usmjerena na aktivno otkrivanje mogućnosti i djelovanje i to EXANTE, za razliku od dosadašnjeg shvatanja kada se kvalitet utvrdjivao nakon zavrsenog procesa, tj, EXPOST.Princip poslovne filozofije predstavljao je osnovu za obrazovanje kadrova 1950.g. u Japanu a kasnije uz male modifikacije i u SAD.Pokret za kvalitet i razvoja kvaliteta u Europi doprinijela je mejdunarodna organizacija za standardizaciju ISO, izdavanjem prve serije standarda iz područja sistema kvaliteta ISO 9000 godine 1987. Upravo taj standard je predstavljao osnovu za formiranje zajedničkog evropskog tržišta nazvanog Evropa 92.Tokom 1993.g. razvijena je ideja o jedinstvenom označavanju proizvoda oznakom CE.Taj znak predstavlja dokaz da su zadovoljeni zahtijevi normniziranih smjernica uskladjenih na nivou EU.2

Godine 1996 stupa na snagu grupa standarda sa područja zaštite čovjekove okoline to je ISO 14000. Zadnja decenija prošlog stoljeća naziva se decenijom kvaliteta i u tom periodu Evropa je usvojila nekoliko evropskih načela, principa, standarda i modela kvaliteta.BIH se trenutno nalazi na pragu faze upravljanju kvalitetom i to prema zahtjevima medjnunarodnih standarda za kvalitet, čime se osigurava jednostrožnost u ispitivanju zahtijeva za osiguranje kvaliteta.Vijeće ministara BIH je 6 novembra 2001.g. usvojilo deklaraciju o kvalitetu kojom se potvrdjuje da će se na putu ka evropskim integracijama zalagati za primjenu evropskih ideja, načela, principa i standarda kvaliteta.

ZAHTJEVI ZA KVALITETOM USLUGA U TRANSPORTU1

2

7

Page 8: druga parcijala logistika

Zahtijevi za kvalitetom transportne usluge podrazumijeva prije svega, organizaciju procesa baziranog na logističkim principima, zatim primjenu transportnih sredstava visoke tehnologije, sistem upravaljanja procesima transporta uz primjenu savremene informacione tehnologije.Nivo tehnologije logističkih procesa znatno je niži od nivoa razvijenosti tehnologija proizvodnje, radi toga je racionalizacija i optimizacija logističkog procesa u EU dobila strateški značaj.Nova filozofija kvaliteta logističkih procesa obuhvata i ekološki aspekt, te se u prvi plan postavlja zahtijev za zdravom životnom okolinom.„Upravljane kvalitetom u proizvodnji transportne usluge vodeći računa o ovim i drugim specifičnostima, u načelu vrše se u poslovnoj filozofiji i metodama za poboljšanje kvaliteta u materijalnoj proizvodnji“.„Ciljevi poslovne politike trebaju dugoročno obezbjediti visok nivo konkurentnosti transportne proizvodnje na transportnom tržištu.“3

Upravaljanje kvalitetom predstavlja permanentan proces i to znači da treba kontinuirano raditi na poboljšanju i unapredjenu kvaliteta transportne usluge sa ciljem povećanja konkurenske sposobnosti na tržištu transportne usluge.Novi zahtjevi na tržištu transportnih usluga iskazuje se kroz norme i procese, te nacionalne, regionalne i medjunarodne standarde koji se odnose na tehničke zahtijeve, zahtijevaju bezbjednosti u transportu, zaštita čovjekove okoline, funkcionalno distribuciju dobara,itd

ULOGA RUKOVODSTVA U SISTEMU UPRAVLJANJA KVALITETOM

Kroz liderstvo i akcije, najviše rukovodstvo može stvoriti okružrnje u kojem su ljudi u potpunosti uključeni i u kojem sistem upravljanja kvalitetom može funkcionisati efektivno Najviše rukovodstvo može se koristiti principima upravljanja kvalitetom kao osnovom za svoju ulogu, koja je kako slijedi:

-utvrđivanje i održavanje politike i kvaliteta i ciljeva kvaliteta organizacije; -promoviranje politike kvaliteta i ciljeva kvaliteta širom organizacije radi povećanja

svjesnosti, motivacije i učešća; -osiguranje fokusiranja na zahtjeve kupca širom organizacije; -osiguranje da su implementirani odgovarajući procesi da bi se omogućilo da zahtjevi

kupca i drugih zainteresiranih strana budu zadovoljeni i ciljevi kvaliteta dostignuti; -osiguranje da je uspostavljen, implementiran i održavan efektivan i efikasan sistem

upravljanja kvalitetom radi dostizanja ovih ciljeva kvaliteta; -osiguranje raspoloživosti neophodnih resursa; -periodično preispitivanje sistema upravljanja kvalitetom; -odlučivanje o akcijama koje se odnose na politiku kvaliteta i ciljeve kvaliteta; -odlučivanje o akcijama za poboljšanje sistema upravljanja kvalitetom;4

3

4

8

Page 9: druga parcijala logistika

ZAHTJEVI ZA SISTEME UPRAVLJANJA KVALITETOM I ZAHTIJEVI ZA PROIZVODE

Familija ISO 9000 pravi razliku između zahtjeva za sisteme upravljanja kvalitetom i zahtjeva za proizvode.

Zahtjevi za sisteme upravljanja kvalitetom su specificirani u ISO 9001. Zahtjevi za sisteme upravljanja kvalitetom su opći i primjenjivi su u organizacijama u bilo kojem industrijskom ili privrednom sektoru, bez obzira na kategoriju proizvoda koji se nudi. Sam ISO 9001 ne određuje zahtjeve za proizvode. Zahtjeve za proizvode može specificirati kupac, ili organizacija koja predviđa zahtjeve kupca, ili mogu biti specificirani u propisima. Zahtjevi za proizvode i, u nekim slučajevima, za pridružene procese mogu biti sadržani u, naprimjer, tehničkim specifikacijama, standardima za proizvod, standardima za proces, ugovorn nim sporazumima i zahtjevima iz propisa.

4. TQM transportnih usluga

TQM je integracija sredine i proces rada u okviru vremenske i prostorne distance, zahtijeva visok kvalitet upravljanja transportnim procesom uz primjenu savremene tehnologije. Danas se u materijalnoj proizvodnji ne može bez TQM, jer on uslovljava kvalitet transporta i logistički proces u funkciji kvaliteta proizvoda. Upravljanje kvalitetom prestavlja permanentan proces što znači da treba kontinuirano raditi na poboljšanju i unapređenju kvaliteta transportne usluge sa ciljem povećanja konkurentnosti na tržištu transportne usluge.

¨Primenu TQM-a u transportu prate problemi izazvani specifičnom tehnologijom realizacije usluga transporta. Brzina, složenost i kvalitet transportnog procesa zahtevaju visok kvalitet sistema upravljanja transportnim procesom uz primjenu savremenih tehnologija i metoda, razvijenu organizaciju i visoku zastupljenost vrhunske informacione tehnologije. Celokupna savremena tehnologija koja se kotisti u upravljanju transportnim sistemima počiva u manjoj ili većoj meri na najrazličitijim softverskim aplikacijama (npr. sistemi koji, uključuju satelitsku navigaciju/komunikaciju, voice-input kompjuteri, roboti, onboard kompjuteri, softver za planiranje zasnovan na veštačkoj inteligenciji, itd).¨5

Softver za upravljanje kvalitetom transportne usluge

¨Od početka osamdesetih kod kreiranja aplikativnog softvera polazimo od načela da on mora biti dio procesa sa definisanim pravilima, standardima irigoroznom verifikacijom čiji su osnovni postulati:

- redukovati klasično programiranje na minimum - automatizovati dizajn sistema u svim fazama

5

9

Page 10: druga parcijala logistika

- koristiti najproduktivnije alate i tehnike- obrazovati kadrove za primenu novih razvojnih metodologija- razvijati i koristiti softverske komponente koje se mogu ponovo upotrebiti.¨

Prihvatanje ovakve strategije vodilo je ka novoj etapi automatizaciji proizvodnje softvera. Razvijeni su CASE alati (Computer Aided Software Engineenng Tools) koji automatizuju pojedine faze u razvoju softvera i na taj način ih ubrzavaju i smanjuje greške prilokom rada zbog manjeg uticaja ljudskog faktora i stvaraju kvalitetniji softver.

Ciklus izrade softvera za upravljanje kvalitetom transportne usluge može se podeliti na sledeće faze:

- Strateško planiranje. Obuhvata period od pojave ideje o potrebi za nekim softverskim rešenjem, do donošenja strateške odluke o početku razvoja.

- Analiza opštih uslova poslovne primjene. Bavi se detaljnom analizom poslovanja u okruženju za koje se razvija softver.

- Dizajn poslovnog sistema. Formira se model koji obuhvata sve relevantne procese objekte, odnosno elemente transportnog sistema koje obuhvata aplikacija.

- Tehnički dizajn. Formiraju se baze podataka (o korisnicima usluge, resursima, podugovaračima, kooperantima, dobavljačima), definišu aktivnosti, entiteti i njihovi atributi, ao i relacije između njih.

- Konstrukcija. Kreira se programska logika, definišu komunikacijski mediji i vrši automatsko generisanje programskog koda u nekom od programskih jezika.

- Tranzicija. Obuhvata prenošenje aplikacije na realni transportni sistem (lanac ili mrežu), njegovu implementaciju i testiranje u realnom okruženju.

- Produkcija. Ovo je potencijalno najduži deo životnog ciklusa softvera jer obuhvata njegovu aktivnu primjenu, a uključuje i njegovo održavanje, dopune, izmene i poboljšanja.¨

Kvaliteta softvera mora da teče uporedo sa njegovim razvojem, od faze definisanja projekta, preko opisa projektnih zahteva, dizajna sistema, konstruisanja programskog koda i testiranja, sve do instalacije na radnu platformu i redovne produkcije i održavanja.

Definisani su i standardi za kvaIit,et softvera, kao što su, na primer, međunarodni ISO 9000-3 ili američki vojni standard DoD 2167a. Formirani su naučno-stručni timovi za proučavanje softverskog procesa, koji su. definisali koncepte rukovođenja softverskim projektima, bazirane na principima TQM-a, koji u osnovi određuju da je za proces kreiranja i održavanja softvera, kao i za sam kvalitet softvera, efektivnije i jednostavnije ako se proces temeljno analizira, kvantifikuje i kontinualno usavršava.

10

Page 11: druga parcijala logistika

Informaciona integracija na nivou transportnog poslovnog, sistema, omogućuje top menadžmentu, izmedu ostalog, donošenje pravovremenih poslovnih odluka kojom se realizuje ciljna tunkcija sistema.

¨Na nivou menadžmenta podsistema tehničke eksploatcije vrši se:- projektovanje i usavršavanje programa preventivnog održavanja vozila svih

konstrukciono-tehnološko eksploatacionih (KTE) grupa,- projektovanje organizacije rada, tehnologije PO i opravki,- optimizacija zaliha, kapaciteta radionica i pogona itd.¨

Osnovni problem sadašnjih sistema je u tome što se ne raspolaže većinom potrebnih podataka, što znači da se ni pokazateiji koji se sada koriste ne mogu pravovremeno kvantifikovati. To dalje uzrokuje kasno ili pogrešno donošenje upravljačkih odluka.

Na nivou pogona se upravlja procesima praktične realizacije planova i programa PO i opravki. Posebno je značajno da se na ovom nivou, kao mjestu neposredne realizacije procesa dijagnostike PO, rasklapanja, opravki i provjere kvaliteta funkcionisanja sistema transportnih sredstava, generišu podaci, značajni za procese projektovanja, planiranja i bilansiranja na svim nivoima. U tom smislu je veoma značajno da se svi relevantni podaci pouzdano bilježe u trenucima nastajanja i skladište u projektovanim bazama podataka. Na ovom nivou se svakodnevno i u dužim intervalima (nedeljno, mesečno) vrši balansiranje planiranih i realizovanih pokazatelja (učinka pogona, odeljenja, radnika, stepena iskorišćenja vremena, kvaliteta rada i sl. ) i donose argumentovane odluke za usavršavanje procesa održavanja i opravki vozila.

5. TENDENCIJE I SUŠTINSKE PROMJENE ZAHTJEVA ZA NOVIM KVALITETOM USLUGA

Kvaliteta je ukupnost svojstava i značajki nekog proizvoda ili djelatnosti, koje se odnose na njihvu mogućnost za ispunjenje datih zahtjeva. Kvaliteta proizvoda ili usluga određuje se kroz faze u okviru naizmjeničnih radnji, kao što su dizajniranje, proizvodne operacije, uslužne operacije i održavanje.

Kvaliteta je postala dominirajući problem upravljanja i jedan od ključnih elemenata strategije svakog preduzeća. Tehničke, tržišne i industrijske promjene u svijetu izravno se odražavaju na kvalitet proizvoda i usluga.

Nova iskustva i zahtjevi usmjereni su prema sistemu kvaliteta koji se mora razvijati tako da se kvalitet proizvoda i usluga uključe u sve funkcije i sve djelatnosti preduzeća. Osiguranje kvaliteta mora se postići preventivno putem povezivanja dobavljača i proizvođača prizvoda i usluga. Pojam kvaliteta danas s jedene strane dobro poznat i proizvođačima i potrošaćima, dok s druge strane može biti ne određen, nejasan i podložan različitim tumačenjima. U novije vrijeme kvaliteta proizvoda i usluga definira se kao podobnost u upotrebi.

To je bitna primjena u definiranju kvaliteta. koja je usredotčena na tržište i kupca a uključuje:

11

Page 12: druga parcijala logistika

- istraživanje zahtjeva tržišta,- razvoj proizvoda i usluga u odnosu na zahtjeve tržišta,- optimizaciju kvaliteta do mjere koja još zadovoljava zahtjeve,- stalno praćenje kvalitete nabave, proizvodnje i upotrebe te neprekidno

poboljšanje na osnovi kontinuiranih povratnih informacija.

Parameti kvalitet po novoj definiciji su:- kvaliteta konstrukcije- kvalitetna proizvodnja- kvaliteta proizvoda- kvaliteta usluga- servis ili upotrebi.

Na taj način se kvaliteta shvaća kao ispunjavanje traženih ili normiranih specifikacija u upotrebi. Te potrebe ne odnose se samo na proizvod ili uslugu, već i na zahtjeve i očekivanja prema tehnološkim procesima, organizacijskoj strukturi, postupcima radnim uvjetima, uslugama i inforamcijskom sistemu u čitavom preduzeću i njegovim odnosima s poslovnom okolinom.

Sadašnje stanje kvaliteta obiliežava se kroz tri faze:1. kontor1a kvalitete - QC - Quality Control2. osiguranje kvalitet - QA - Quality assurance3. potpuno upravljanje kvalitetom - TQM -

Total Quality Management.

Značaj kvaliteta u sadašnjim i budućim fazama tehnološkog razvoja i proizvodnje može se relativno tačno predstaviti na osnovu nekoliko pretpostavki na bazi analize trenutnog stanja budućeg odnosa prema kvalitetu, a to su:

tokom 60-tih i 8O-tih godina bio je izražen trend tzv. jeftine prizvodnje u kratkom vremenu. U ovom periodu kvalitet je imao drugostepenu ulogu, a često je bio i zanemarivan. U posljednoj deceniji se ovakav odnos prema kvalitetu bitno mijenja i zauzima prvo mjesto u programskim ciljevima vodećih svjetskih kompanija. Prema tome kvalitet sve više postaje mjera produktivnosti i u uslovima oštre konkurencijeprodaju se samo oni proizvodi koji su kvalitetniji.

temelj ekonomskog i tržišnog jačanja kompanije predstavlja visoki kvalitet njihovih proizvoda i usluga kao i stvaranje novih proizvoda visokog kvaliteta. Kvalitet je dakle strateški cilj i temeljni pravac upravljanja kompanijom, kao i glavna mjera ekonomskog jačanja kompanije, pa i države.

predviđa se da će uskoro doći do intenzivne konkurencije u kvalitetu na međunarodnom i domaćem tržištu, a to će bitno utjecati na promjenu načina mišljenja o kvalitetu.

U sferi logističkih lanaca prisutna je promjena strukture i pojavnih oblika robe koja se manipuliše i transportuje:

12

Page 13: druga parcijala logistika

Smanjenje količina resursa robe u transportu (prerada se realizuje u blizini „izvorišta“ roba),

Povečanje količine standardizovanih jedinica komadnih roba u transportu, uz smanjenje količine u jednoj pošiljci i povečanje asortimana i frekvencije,

Sve veče učešće kontejnera, izmjenljivih transportnih sudova i hucke-pack tranporta i drugih standardizovanih jedinica tereta, posebno logističkih jedinica kao standardizovanog integruma standardnog lanca,

Povečanje količina prijevoza visokovrijednih roba i zahtjeva za skupim standardizoanim modulima, pakovanje i skračivanjem ciklusa prijevoza,

Primjena savremenih standardizovanih i unificiranih informatičkih tehnologija u svim karikama transportno-logističkih lanaca.

3. SUŠTINA LOGISTIKE

Prije više od tri decenije, od momenta kada je nastala oštra konkurencija u realizaciji (prodaji) proizvoda, zainteresovanost za sve tržišno-uslovljene aktivnosti poslovnih sistema postalo je znatno veća. Kada su ovi problemi postali predmet naučnih i stručnih sagledavanja nastao je njihov zajednički naziv „logistika“.Logistika (vojnička tehnologija, grčkog porijekla) podrazumjeva način upravljanja svim aktivnostima koje se odnose na premještanje sirovina, poluproizvoda, materijala i gotovih proizvoda između proizvodnih organizacija, od nabavke sirovina do prerade, odnosno od proizvođača do potrošača. To je sistem aktivnosti koji omogučava oblikovanje, proektovanje, usmeravanje, vođenje i regulisanje protoka robe, energije i informacija unutar sistema i između sistema.Makrologistički sistem obuhvata logistička preduzeća čija je osnovna djelatnost proizvodnja logističkih usluga. Ovakva logistička preduzeča su transportne organizacije, špediterske, skladišne, pretovarne organizacije, distributivni centri i dr.Mikrologistički sistem u oblasti industrije, trgovine i uslužnih djelatnosti obuhvata logistiku nabavke, proizvodnje i industrije koja obezbjeđuje trensport, pretovar, skladištenje i pakovanje materijala, poluproizvoda, finalnih proizvoda, kao i procese komunikacije nadovezane ovim operacijama.Logistika je, u stvari, jedan uređeni sistem, sastavljen od čitavog niza logičkih i međusobno povezanih podsistema. Elemente sistema logistike treba pratiti i proučavati sa više aspekata-funkcionalnog, ekonomskog, tržišnog i sl.

Tema 6: Performanse logističkih sistema i kvaliteta usluga, kvaliteta logističkih sistema

13

Page 14: druga parcijala logistika

Performanse logističkih sistema i kvaliteta usluga;Poznavajući strukturu logističkih procesa i njihove zadatke, logističke performanse, generalno posmatrano, moguće je razvrstati u četri grupe i to:

1. Logističke troškove,2. Kvalitet logističke usluge,3. Tehno-eksplatacione performanse ( tj. logistička produktivnost, logistički učinak,

iskorištenost logističkih resursa), i 4. Uticaj logističkih procesa na čovjeka i okruženje .

Ukoliko se, logistički sistemi posmatraju sa aspekta sistematske teorije logističke performanse je moguće podjeliti u dvije osnovne kategorije:

- eksterne (egzogene) logističke performanse,- interne (endogene) logističke performanse.

Preduzeća koja su razvijenija, značajnu pažnju posvećuju izboru i primjeni koncepta funkcionisanja logističkih sistema, preciziranju postupka planiranja, upravljanja, praćenja i kontrole logističkih performansi. Jedan od glavnih problema je:

o kako „struktuirati“ logistički sistem (koja sredstva i tehnologije transportne jedinice i informatike primjeniti),

o kako planirati realizaciju procesa, I kako njime upravljati da bi se obezbjedila realizacija postavljenog cilja – dostigle željene vrijednosti performansi (tačnost isporuke, najkraći ciklus dostave i minimalni i ukupni troškovi).

Kao zaključak se nameće da se logističke performanse mogu razmatrati u različitom kontekstu: o na nivou kompanije kao cjeline – dakle na najvišem hijerarhiskom nivou, o na nivou logističkog lanca, io na nivou pojedinih logističkih podsistema ili faza logističkih procesa (lanaca).

Osnovni izmjeritelji logističkih performansi; Logistički izmjeritelji (pokazatelji) posmatranog kvaliteta usluga i funkcionisanja sistema imaju strategijski i operativni značaj i zadatke:

1) Strategijski:- preciziranje strateškog značaja logistike za preduzeće i podrška definisanju

logističkih strategija,- koordinacija i povezivanje logistike u strateško planiranje. 2) Operativni: - operacionalizacija i mjerenje stepena zadovoljenja definisanih ciljeva, - praćenje, analiza i upravljanje logističkim troškovima i produktivnošću

(učinkom),- podrška operativnom planiranju realizacije logističkih procesa i aktivnosti,

Kvalitet logističkih sistema;Kvalitet logistike značajno utiće na kvalitet proizoda koji predstaljaju rezultat svih funckija u preduzeću. Sistem logistike definisan prema tržištu podrazumjeva uređen skup niza usluga koje su po svojoj sadržini vrlo različite. U nastojanju zadovoljenja zahtjeva krajnjeg korisnika danas se najčešće polazi od: - jednovremene racionalizacije i razvoja prizvodnje, - razvoj marketinga i - primjena logističkog koncepta i načela.Kvalitet logistike je, u stvri, složenica od brojnih elemenata koji se može predstaviti u vidu jednačine:

14

Page 15: druga parcijala logistika

Q =kvalitet sistema logistike kao nezavisno promjenljiva od svakog elementa (usluge)

pojedinačno, X do X = nezavisno promjenljiveKvalitet logističke usluge u funkciji kvaliteta proizvoda;Posebni oblici saradnje u dosadašnjoj savremenoj praksi promovisali su osnovna polja na kojima se može djelovati i obezbjediti kvalitet usluge a time i proizvoda:

- neposrednim povezivanjem oblasti proizvodnje i marketinga,- povezivanjem marketinga i logistike,- sažimanje ukupnih troškova proizvodnje i logistike čime se postižu adekvatni

odnosi u oblasti upravljanja tokovima sirovina i gotovih proizvoda na čitavom putu od izvora do odredišta što je i osnovni moto logistike.

U odnosima između proizvodnje i zatjeva na tržištu, mogu se izdvojiti tri grupe aktivnosti:- definisanje proizvodnog programa,- formiranje politike cijena i - servisiranje proizvoda u fazi eksploatacije.Definisanje proizvodnog programa obuhvata usaglašavanje zahtjeva, koji se pojavljuju na tržištu, sa proizvodnim mogučnostima. Upravljanje tokovima sirovina i gotovih proizvoda u okviru proizvodnih procesa;Upravljanje tokovima sirovina i gotovih proizvoda u okviru proizvodnih procesa podrazumjeva stvaranje materijalnih preduslova za neposrednu realizaciju proizvoda. Ove aktivnosti se odnose na:

1. Obezbjeđenje sirovina za proizvodne procese, pored fizičkog prevoza sa mjesta izvorišta do mjesta prerade, čime se savlađuje prostorna neusaglašenost procesa proizvodnje sirovina i procesa proizvodnje posmatranog proizvoda.

2. Da bi se realizovali ovi procesi neophodno je trošiti materijalna sredstva za pokrivanje troškova dostave, skladištenja i posjedovanja zaliha.

3. Osnovne aktivnosti su povezane sa realizacijom pakovanja, prevoznih procesa, skladištenja i formiranja zaliha.

Plasman gotovih proizvoda;Plasman gotovih proizvoda na tržište ili direktno do krajnjeg korisnika, predstavlja grupu aktivnosti kojima se proizvodni proces okončava, obezbjeđuje se potrošnja proizvedenih dobara i konačno stvaraju mogućnosti za ostvarenje željenih finansijskih efekata. Idealna logistička jedinica u distribuciji proizvoda;Navedene karakteristike i zahtjevi distributivnih procesa upućuju na zaključak da se u okviru njih kriju znaćajne tehnološko-ekonomske rezerve i mogućnosti za ostvarenje uspješnijeg nastupa na tržištu. Zadovoljenje nivoa kvalitete opsluge krajnjeg korisnika; Ovo je posljednja aktivnost koja neposredno povezuje proizvodnju i logistiku, i odnosi se na postizanje zadovoljavajućeg nivoa kvaliteta opsluge krajnjeg korisnika. Elementi kvaliteta pružanja usluge u distributivnim procesima;Ove elemente moguće je razvrstati u tri osnovne grupe, i to:

1) Elementi kvaliteta koje imamo u trenutku ispostavljanja zahtjeva porudžbe robe. Ove zahtjeve najčešće karakteršu:

različiti oblici i načini primanja narudžbina,

15

Page 16: druga parcijala logistika

vrijeme potrebno za obradu i zadovoljenje zahtjeva narudžbine, raspoloživost robe, mogućnost korigovanja narudžbina, informacije o elementima narudžbine, stepen fleksibilnosti u pogledu veličine narudžbine.

2) Elementi kvaliteta koji se manifestuju u procesu dostave robe do krajnjeg korisnika:

alternative isporuke u pogledu vremena, alternative isporuke u pogledu mjesta, alternative isporuke u pogledu pakovanja, alternative isporuke u pogledu izbora vida i oblika prevoza, vrijeme potrebno za realizaciju isporuke, stanje isporučene robe, pouzdanost isporuke robe, mogučnost naknadnog korigovanja narudžbine.

3) Elementi kvaliteta koji se manifestuju nakon dostave robe krajnjem korisniku: predaja robe korisniku po utvrđenom postupku, procedura fakturisanja i načina plaćanja, tačost fakturisanja, proedure podnošenja posebnih zahtjeva, proedure podnošenja žalbi, oblici reagovanja na žalbe krajnjeg korisnika, potrebe i mogućnosti povratka ambalaže i praznih tovarnih jedinica.

7. tema1. SPECIFIČNOSTI IZMJERITELJA STRUKTUREKVALITETA LOGISTIČKE USLUGE

Da bi se logistička usluga mogla kvantifikovati na cjelokupnom logističkom lancu neophodno je izvršiti razgraničenja i razlaganje na osnovnu strukturu logističkog lanca.Najznačajniji izmjeritelji kvaliteta logističke usluge su:

1. Vrijeme realizacije ciklusa narudžbe – podrazumjeva vrijeme koje protekne od trenutka naručivanja proizvoda od strane prodavača do trenutka isporuke (prijema) naručene robe;

2. Spremnost za isporuku – kao odnos proizvoda koji se po svojoj strukturi i količini mogu isporučiti i ukupnog broja zahtjeva za isporukom u posmatranom vremenskom periodu;

3. Pouzdanost i tačnost isporuke – sposobnost održavanja ugovorenih rokova isporuke, odnosno intervala odnosno snadbjevanja (prosječno vrijeme između dvije uzastopne isporuke);

4. Modaliteti porudžbine – mogućnost prilagođavnja u pogledu isporuke zahtjevanih minimalnih veličina porudžbine, zahtevanim vremenskim terminima, vrstama i načinima realizacije porudžbine;

5. Modaliteti strukture isporuke – ugovorena isporuka, primjena tovarnih jedinica i pakovanja, obilježavanje robe, osiguranje i dr;

16

Page 17: druga parcijala logistika

6. Fleksibilnost isporuke – sposobnost brzog i racionalnog šrilagođavanja zahtjevima i promjenama na tržištu, u pogledu zadovoljenja zahtjeva kupca;

7. Očekivani stepen informisanosti – potrebne i raspoložive informacije u realnom vremenu, u svim karikama lanca, jednostavnost, tačnost, unificiranost i pouzdanost informacija;

8. Korektnost isporuke – kvantitativno i kvalitativno zadovoljavanje zahteva isporuke (cjena, stanje proizvoda, posebno kod kvarljive robe i robe vremenski ograničene upotrebe, i dr.)

Pri utvrđivanju izmjeritelja kvaliteta usluga, (Pojam kvaliteta ne možemo svoditi samo na kontrolu proizvoda i usluga te na ulazu materijala i roba u firmu. Kvalitet je prije svega nova filozofija usmjerena na potpuno nov način integralnog razmišljanja i djelovanja, što znači novi poslovni stil, kulturu i sklad potreba: organizacije, kupca, vlasnika, zaposlenih i šire. Kvalitet predstavlja presudan faktor u prodaji proizvoda injegovom tržišnom statusu. Kvalitet je mjerilo upotrebne vrijednosti jednog proizvoda, odnosno mjerilo njegove sposobnosti da udovolji zahtjevima potrošaća i tržišta.), mora se postupati obazrivo jer se ova veličina može određivati kako na nivou logističkih podsistema (porudžbe, pakovanja, skladišnog i transportnog) tako i na nivou sistema kao cjeline.(slika 1). Analizom strukture elemenata kvaliteta transportne i logističke usluge bavili su se različiti autori koji su prezentovali rezultate anketa sprovedenih u pojedinim kompanijama.

Danas kvalitet igra veoma značajnu ulogu u opstanku na tržištu i borbi sa konkurencijom. To dovoljno potvrđuje rezultati različitih istraživanja čiji su neki djelovi prezentirani u okviru tabela. Vidjivo je da su pri izboru logističkih i transportnih usluga za korisnika dominantni pouzdanost isporuke, vrijeme isporuke i ukupni troškovi. Definisanje i mjerenje kvaliteta usluga povezano je i sa čestim razlikama između onoga što korisnik usluga očekuje i onoga što opaža u pogledu kvaliteta usluga i razlikama između stvarnog i očekivanog kvaliteta usluga prema mišljenju korisnika.

VRIJEME TRAJANJA CIKLUSA PREVOZA KAO ZNAČAJAN POKAZATELJ KVALITETA USLUGE

Vrijeme trajanja ciklusa prevozne usluge je najznačajniji prikaz kvaliteta usluge. Istraživanja koja su imala za cilj da analiziraju dužine prevoznog ciklusa, odnosno veličinu vremena potrebnog za realizaciju transportnog prevoznog procesa, (uzimajući u obzir od utovara, prevoza pa do istovara kod korisnika) pokazale su da je značaj ovog prikaza kvaliteta usluge veoma veliki.

Osnovni problem u postojećoj pravnoj regulativi javnog prevoza robe u unutrašnjem i međunarodnom transportu, ogleda se u egzistiranju više nivoa regulisanja te oblasti. Naime, u Bosni i Hercegovini postoje zakoni o prevozu – npr. koji uređuju drumski transport na nivou države (međunarodni i međuentitetski transport), na nivou entiteta i Distrikta Brčko. Tome treba dodati da su i kantoni u Federaciji BiH nadležni da donose zakone o prevozu koji važe na području kantona, pa je na osnovu toga većina kantona donijela te zakone. U tom pogledu, i u Kantonu Sarajevo vode se potrebne aktivnosti za donošenje pomenutog Zakona o prevozu u cestovnom prometu. Brojni zakoni i podzakonski akti – koji su često neusklađeni, postali su kontraproduktivni,

17

Page 18: druga parcijala logistika

odnosno ne pružaju adekvatni pravni okvir koji omogućuje razvoj djelatnosti pružanja transportnih usluga, u koje spada i javni prevoz robe.

Navedeni brojni zakoni i ostali propisi ne čine harmonizirani pravni okvir koji garantuje samoodrživi transportni sistem u Bosni i Hercegovini, u koji spada i javni prevoz robe u željezničkom, drumskom i zračnom transportu. Pored toga, to omogućava i stvaranje jedinstevnog i slobodnog tržišta u Bosni i Hercegovini svim subjektima koji se bave pružanjem transportnih usluga. Pojednostavljena i jedinstvena pravna regulativa na nivou Bosne i Hercegovine omogućit će i liberalizaciju odnosa na tom tržištu. Ustupanje kantonima da mogu, npr. da za svoje područje, da pravno regulišu, pored ostalog, i javni prevoz robe u drumskom transportu, ne doprinosi postizanju jednog od značajnih ciljeva naše države – stvaranje jedinstvenog i slobodnog tržišta u pružanju transportnih usluga

Primjenom nove tehnologije transporta robe, razvijaju se integracioni procesi koji

odstranjuju granice između pojedinih grana transporta. Naime, imperativno se traže odgovarajuće organizaciono-tehnološke forme integracije i kooperacije drumskog, željezničkog i ostalih grana transporta. Nova tehnologija transporta robe nema za cilj samo smanjenje troškova transporta, već i sniženje cjelokupnih troškova distribucije robe u koje spadaju, npr. troškovi skladištenja, pakovanja, osiguranja, akvizicije i vezanog kapitala. Nastanak i razvoj novih transportnih sistema “od vrata do vrata” – koji omogućuju direktan transport robe od pošiljaoca do primaoca, posljedica su integracije sredstava drumskog, željezničkog, zračnog, rječnog i pomorskog transporta. Bitno obilježje ovih transportnih sistema je neprekidan tok cijelog transportnog procesa, tj. stvaranje zatvorenog transportnog lanca.

1.1. JEDINSTVENI POKAZATELJ KVALITETA USLUGE SA ASPEKTA KVALITETA PROCESA TRANSPORTA

Prognoze transporta baziraju se na

dosadašnjem razvoju transporta razvoju stanovništva i ekonomije razvoju transporta u Evropi.

Do sada rađene studije za BiH u pogledu ekonomskog razvoja ukazuju da bi se društveni proizvod do 2015. godine mogao kretati na nivou od oko 3500-4500 dolara po stanovniku.

Ove studije takođe predviđaju slična kretanja u pogledu zaposlenosti koja bi se povećala 2-3 puta u periodu do 2015. godine.

Što se tiče transporta, smatra se da će rekonstrukcija ekonomije dovesti do novih tipova roba za transport (u poređenju sa predratnom situacijom).

Transport robe za usluge, trgovinu i građevinski sektor će postajati sve značajniji i oduzimat će primat predratnom transportu sirovina, serijskih proizvoda i sl.

Željeznički transport se neće tako brzo razvijati kao cestovni (što se slaže sa trendovima u EU i CEE zemljama).

18

Page 19: druga parcijala logistika

Mala i srednja preduzeća će u budućnosti biti dominantna i ona će birati najbrže i najekonomičnije načine transporta, što ide u prilog cestovnom transportu.

Zbog promjena u ekonomiji i stanja vidova transporta, udio teških (teretnih) vozila će porasti u budućnosti.

Mobilnost

Procjena rasta mobilnosti bazirana je na povećanju mobilnosti sa 5000 km u 2003. godini na oko 10.000 km u 2010. ili po stopi od oko 7% prosječno godišnje.

U periodu od 2010.-2020. godine mobilnost može porasti sa 10.000 km na 12.000 km po vozilu godišnje ili 1,6% prosječno godišnje.Stopa rasta transporta putničkih vozila se procjenjuje (na osnovu rasta motorizacije i mobilnosti) na 3,5-4,5% godišnje u periodu do 2010. i 3,5-4,0% u periodu 2010.-2020. godine.

Stopa rasta teretnog transporta procjenjuje se na bazi rasta GDP i faktora transportnog elasticiteta i kretat će se od 6-7% godišnje u periodu do 2010. i 4,5-6% u periodu 2010.-2020. godine. Stepen rasta međunarodnog saobraćaja u periodu 2000.-2020. procjenjuje se na 3-4% godišnje.

U visoko razvijenim zemljama stope rasta transporta se kreću na nivou 3-4% godišnje (u proteklom periodu), a prognoze su bazirane na stopama od oko 4%.

Motorizacija

Motorizacija u Sarajevskom kantonu razvijala se mnogo brže nego ekonomija. Motorizacija u 2000. godini u Sarajevskom kantonu već je znatno premašila nivo motorizacije iz 1991. godine, što je u velikom kontrastu u odnosu sa općim ekonomskim razvojem.

Motorizacija svojim velikim porastom znatno podržava ekonomski razvoj Kantona (poboljšava mobilnost, modernizira i stvara ekonomičniji vozni park, povećava potrebe za uslugama i sl.).

Broj pređenih kilometara se procjenjuje kao dosta niži u odnosu na predratni nivo (sada se procjenjuje na 3000-5000, a prije rata je bio 8000-10000 npr. po putničkom automobilu).

Može se očekivati da će motorizacija slijediti očekivani evropski dugoročni razvoj motorizacije, što se vidi iz tabele br. 3 i slici br. 19 koji je izradio DORCH CONSULT.Na slici 3. date su vrijednosti motorizacije Kantona u 2000. i 2020. godini. Za 2020. Godinu

data su dva moguća rasta, niski sa 230 vozila/1000 stanovnika na 340 vozila/1000 stanovnika i visoki sa 230 vozila/1000 stanovnika na 380 vozila/1000 stanovnika.

Na ovaj način se došlo do godišnje stope rasta motorizacije koja iznosi 3,8% niska i 4,4% visoka stopa rasta . Jedinstveni pokazatelji kvaliteta usluge posmatrani sa aspekta efikasnosti funkcionisanja prevoznog procesa su brzina prevoza količina izvršenog rada u jedinici vremena. Ova činjenica se kod nas u teoriji i praksi zanemaruje.

19

Page 20: druga parcijala logistika

8. GLAVNI DIO

1. OSNOVNA NAČELA UTVRĐIVANJA KVALITETA LOGISTIČKE USLUGE

Postupak utvrđivanja kvaliteta logističke usluge isporuke proizvoda ima za cilj da se uspostavi zavisnost kvaliteta logističke usluge i veličina:spremnosti za isporuku (SI);vremena isporuke(VI);tačnosti isporuke(TI).

1.1. SPREMNOST ZA ISPORUKU PROIZVODAOva veličina podrazumjeva sposobnost logističkog sistema da u određenom vremenskom periodu realizuje kompletne porudžbine proizvoda i predstavlja mjerilo za ocjenjivanje proizvodne sposobnosti sistema u odnosu na količinu i strukturu poručenog asortimana s jedne strane i ugovorenih rokova isporuke proizvoda s druge strane.Na ovu veličinu utiču :1)Visina zaliha proizvoda i lokacijski položaj u logističkom lancu. Uz primjenu tehnologije omogučava visok stepen isporuke.2)Životni ciklus proizvoda. Zavisno od vijeka trajanja proizvoda mjenja se zaliha i spremnost za isporuku u cilju zastarenja robe.3)Promjene na tržištu.Najava povečanja cijena proizvoda dovodi do rizika manje potražnje što direktno utječe na spremnost za isporuku.1.2. VRIJEME ISPORUKE PROIZVODAVrijeme isporuke proizvoda je neizvijesna veličina čija se vrijednost često određuje na osnovu subjektivne procjene eksperata.Obuhvata protok informacija, obradu poruđbine i fizički protok proizvoda.Vrijeme isporuke proizvoda zavisi od vertikalne i horizontalne strukture sistema .

1.3.TAČNOST VREMENA ISPORUKETačnost vremena isporuke utvrđena je preko veličine odstupanja stvarnog od ugovorenog vremena isporuke.Isporuka proizvoda od određenog dobavljača može se realizovati tačno po utvrđenom roku isporuke prije ili poslije ugovorenog roka isporuke. Da bi se izvršila ocjena kvaliteta logističke usluge, neophodno je izvršiti defazifikaciju.Defazifikacija se najčešče obavlja odabiranjem vrijednosti sa najvećim stepenom pripadnosti koji se utvrđuje prema izrazu:

2. SAVREMENI POSTUPCI I TEHNIKE ANALIZE KVALITETA LOGISTIČKIH PROCESA I LANACA Ocjena kvaliteta logističke usluge može se realizovati sa više aspekata i to:korisnika-pošiljaoca, primaoca, nosioca logističke usluge, ocjene kvaliteta sopstvene usluge, kvaliteta usluge u odnosu na konkurenciju i dr.6

6

20

Page 21: druga parcijala logistika

U najznačajnije procese kvaliteta logističkog lanca i sistema koristese različite tehnike među kojima su najpoznatije: DRAIJAGM TOKA PROCESA; DIJAGRAM UZORKA I POSLJEDICE; ČEK LISTA; STATISTIČKA KONTROLA KVALITETA ILI STATISTIČKO UPRAVLJANJE PROCESOM; PROJEKTOVANJE EKSPERIMENATA.

2.2.DIJAGRAM UZROKA I POSLJEDICA-IŠIKAVA DIJAGRAMIšikava dijagram je alat koji pomaže u pronalaženju sortiranju i prikazivanju mogučih uzoraka problema ili karakteristika.7 Ovaj dijagram je dobio ime po svom pronalazaću Kaoru Išikavi. Međutm osim ovog naziva susrečemo i mnoge druge kao što je npr. uzročno-posljedični dijagram ili pak dijagram riblje kosti jer ima oblik koji podsječa na riblju kost.Ova metoda obuhvata sistematično istraživanje svih mogučih uzoraka koji mogu dovesti do određenih posljedica.Dijagram uzoraka i posljedice vizuelno predstavlja odnose nekog problema kvaliteta ili posljedice i mogučih uzoraka koji su utjecali na ovaj problem.Ovaj dijagrm pomaže istraživačkom timu da razmišlja na sistematičan način.Na sljedečoj slici možemo vidjeti Išikava dijagram predstavljanja problema zaliha.

Zbog toga kompanija treba da jasno definiše posljedice koristeći odgovarajuće uzorke npr. ljudi okruženje i sl, te da razmotri i podfamilije uzoraka i zabilježi u dijagram.2.3.ČEK LISTA Ova metodaolakšava upotrebu drugih tehnika analize kvaliteta.Ova metoda se koristi za prikupljanje i obradu podataka.Ček lista služi da se karakteriše neslaganje zaliha po tipu proizvoda.2.4.STATISTIČKA KONTROLA KVALITETA USLUGE-SPCStatistička kontrola je skup aktivnosti u procesu upravljanja kojim se proces najprije dovodi pod kontrolu a onda se vrši poboljšanje.Cilj SPC sa aspekta unapređenja usluga:Stalno poboljšanje kvaliteta usluga;Stalno poboljšanje procesa kvaliteta usluga;Smanjenje vremena i poboljšavanje kvaliteta;Brže uočavanje greške. Cilj SPC sa aspekta zadovoljavanja kupca:Orjentacija pružanja usluga po principu logistike i primjene JUST-IN-TIME koncepcije. Postizanje visokih očekivanja zadovoljenja kupca za kompletnom uslugom; Ulazak u jaku konkurenciju posebno na međunarodnom tržištu.

2.5.BENČMARKING TEHNIKA ANALIZA KVALITETA USLUGA

Benčmarking predstavlja sistematično poređenje performansi kompanije prema istim iz drugih organizacionih cjelina ili kompanije unutar složenog sistema ili kompanija konkurenata ili vodećih kompanija u industriji.Na sljedećoj slici prikazani su koraci benčmarking procesa:

3. POBOLJŠANJE LOGISTIČKIH PROCESA KROZ ANALIZU KVALITETA USLUGASavremeni model koji pomaže preduzećima da prouče zahtjeve i odgovore korisnicima na logističku uslugu jeste “Model procesa opsluživanja”.Ovaj model pokazuje 5 kritičnih neslaganja koja mogu da se jave i to:

7 Dr. Risto Perišić; Sistem kvaliteta usluga logistika i informatika,

21

Page 22: druga parcijala logistika

1)Preduzeće davalac usluga može da prevaziđe razlike između dobavljača i očekivanja kupca boljom analizom i istraživanjem potrošača u logistici.2)Dobavljač može da prevaziđe razlike između svojih očekivanja i sistema koji preduzeće koristi3)Koristeći statističke metode preduzeće može da uoči neslaganja i da obezbjedi bolje usluge koje omogučava sistem a zadovoljava potrošača.4)Ponekad opažanje nivo usluga od strane potrošača može da se razlikuje od stvarnog nivoa koji preduzeće davalac usluga pruža.5)Najvažnija razlika koja se odnosi na neslaganje između kvaliteta koju kupac očekuje i kvaliteta koji dobijaju.

9. VEZA IZMEĐU KVALITETA USLUGE I TROŠKOVA

Veza između nivoa kvaliteta opsluge i troškova ostvarenih u okviru prevoznog procesa, kao i logističkog sistema nije linearna .Praksa je pokazala da je u uslovima kada je nivo kvaliteta usluge relativno nizak, sa malim ulaganjima se može ostvariti značajno povećanje kvaliteta usluge i povećanje željenog efekta.Nasuprot ovome insistiranje na povećanju nivoa kvaliteta usluge u uslovima kada je on relativno visok podrazumeva veoma značajna ulaganja. Ovakva ulaganja dovode do značajnog povećanja logističkih troškova čime i cijena finalnog proizvoda (usluge) raste ili u suprotnom pada odnosno dolazi do smanjenja prihoda .

1.1. STRUKTURA I VELIČINA LOGISTIČKIH TROŠKOVA

Logistički troškovi se u savremenim uslovima pojavljuju kao osnovni kriterijum pri optimizaciji aktivnosti u okviru procesa plasmana finalnog proizvoda na tržište i zadovoljenja zahteva kupca. Investiranjem u njihovo snižavanje po pravilu se postižu najpovoljniji efekti, pa otuda neprekidno raste interes za njihovim izučavanjem.Teškoće utvrđivanja strukture i veličine logističkih troškova proizilaze iz potrebe povezivanja sa brojnim parametrima relevantnim za odvijanje procesa kao šio je: količina robe, tehno-ekonomski zahtjevi robe za prevozom rastojanje prevoza, vrijeme potrebno za realizaciju aktivnosti, vrednosti robe, zahteva za pakovanjem, skladištenjem, transportom, i sl .Logistički troškovi pokrivaju aktivnosti koje proizilaze iz same definicije i funkcije logistike. Oni predstavljaju mjeru uspešnosti funkcioniranja logističkih sistema, odnosno logističkih lanaca. Logistički troškovi, obuhvataju troškove svih aktivnosti koje se realizuju u cilju oblikovanja, projektovanja, usmeravanja, vođenja i regulisanja protoka roba, energije i informacija unutar sistema i između sistema. Zapravo, oni obuhvataju troškove rukovanja, zaliha, skladištenja i transporta i sa njima povezanih troškova od narudžbe sirovine do isporuke finalnog proizvoda krajnjem korisniku

22

Page 23: druga parcijala logistika

Slika 1. Veličina logističkih troškova

Troškove logistike možemo posmatrati i na drugi način kao: fiksnei ili varijabilne; direktne ili indirektne, kao dio investicionih troškova, troškova radne snage, energije, troškova održavanja, kvaliteta i slično .Utvrđivanje logističkih troškova po kategorijama i mjestima nastanka u logističkom lancu moguće je i preko :

proračuna vrednosti pojedinih kategorija logističkih troškova na bazi poznavanja jediničnih troškova pojedinih operacija ili faza procesa i vrednosti relevantnih tehno-eksploatacionih karakteristika proces

procjenom visine pojedinih kategorija logističkih troškova na bazi regresionih jednačina . Osnovnu strukturu logističkih troškova moguće je utvrđivati analizom osnovnih logističklih operacija . Uobičajeno je da osnovno razvrstavanje logističkih troškova podrazumijeva formiranje sljedećih njihovih grupa :

1. troškovi posedovanja zaliha,2. troškovi nedostatka zaliha,3. troškovi skladištenja,4. troškovi transporta,5. troškovi oblikovanja proizvoda i6. administrativni transport

23

Page 24: druga parcijala logistika

1.1.1. Troškovi posjedovanja zaliha

Najčešće oni obuhvataju troškove kapitala uloženog u zalihe (a koji je mogao biti uložen u neku drugu aktivnost), troškove osiguranja, troškove kamata, eventualnih poreza i sl. Određivanje visine ovih troškova direktno je povezano sa definisanjem odnosa: količina robe - vrijednost robe - vrijeme čuvanja robe.Troškove posjedovanja zaliha (T) je relativno lako utvrditi u uslovima kada je njihov nivo u vremenu poznat i definisan u obliku funkcije.U ovom slučaju ,do ukupnih troškova uz poznate ukupne jedinične troškove vezivanja sredstava (h) i poznatu jednačinu cijene proizvoda (c) ,definisanjem ukupnog nivoa zaliha kako je to prikazano na slici 2.Troškove posjedovanja zaliha izračunavamo pomoću sljedećeg izraza :

1.1.2. Troškovi nedostatka zaliha

Troškovi nedostatka zaliha odnose se na slučajeve kada proces kojem je neki proizvod neophodan prouzrokuje troškove zbog nedostatka . Najčešće se posrmatraju dvije vrste procesa:

proces proizvodnje i proces potrošnje.

Nedostatak zaliha u procesu proizvodnje (sirovina, poluproizvoda ili gotovih proizvoda) za posmatrani proces ima iste efekte. Bez obzira o kojim se zalihama radi ukupni troškovi njihovog nedostatka povezuju se sa gubitkom zastoja proizvodnje i eventualnim dopunskim troškovima za ponovno pokretanje proizvodnje. Gubitak proizvodnje, po pravilu, odnosi se na očekivano vrijeme zastoja proizvodnje, količinu robe koja je u tom vremenu mogla biti proizvedena i mogućim prihodom po jedinici proizvoda. Prihod i proizvedeni rezultati se relativno jednostavno utvrđuju tako da se problemi mogu pojaviti jedino pri definisanju očekivanog vremena zastoja. Ovo vrijeme je neophodno utvrditi na osnovu očekivanih događaja koji mogu do njega dovesti. U okviru logističkih sistema najčešće se razmatraju otkazi pojedinih elemenata ili celih tehnoloških linija u okviru proizvodnog procesa koji obezbeđuje zahtevane sirovine ili poluproizvode i otkazi ili zastoji izazvani bilo kojim razlozima u okviru transportnih procesa. Bez obzira na prirodu zastoja ili otkaza, do traženog vremena se dolazi na relativno jednostavan način, statističkom analizom događaja iz prošlosti pri čemu se kao rezultat dobija odgovarajuća raspodjela verovatnoća.Posljedice nedostatka zaliha u procesu potrošnje se manifestuju manjim obimom prodaje što upućuje kupca na drugog proizvođača od koga nabavlja traženi proizvod. U ovom slučaju troškovi povezani sa odsustvom zaliha se mogu identifikovati kroz kvalifikovanje ukupnog broja izgubljenih plasmana proizvoda . U postupku procijene visine ovih troškova najčešće se operiše sa njihovom srednjom vrijednošću do koje se može doći na više načina u zavisnosti od raspoloživih podataka .

24

Page 25: druga parcijala logistika

1.1.3. Troškovi skladištenja

Troškovi skladištenja obuhvataju sve aktivnosti povezane sa čuvanjem zaliha. Broj ovih aktivnosti zavisi od karakteristika tereta (robe) i mjesta skladišta u okviru logističkih procesa (lanca) . Troškovi skladištenja redovno ohuhvataju sledeće faze:

uskladištenje-aktivnost koja obezbeđuje istovar prevoznih sredstava i pozicioniranje jedinica tereta na odgovarajuće mjesto uskladištu,

Čuvanje zaliha - aktivnost kojom se obezbjeđuje očuvanježeljenog kvaliteta uskladištene robe (materijala), najčešćepodrazumjeva održavanje odgovarajućih mikroklimatskih uslova(hlađenje, zagrevanje i si.),

prerada - aktivnost kojom se obezbjeđuje promjena fizičkih,hemijskih ili nekih drugih karakteristika uskladištene robe(materijala) u skladu sa zahtjevima korisnika (najčešćepodrazumjeva pakovanje, ukrupnjavanje, formiranje većihjedinica otpreme (logističkih jedinica) i obeležavanje),

priprema pošiljke - aktivnost kojom se obezbeđuje da se naosnovu ispostavljenih zahteva (porudžbe) za robom ona pripremiza otpremu, pri čemu se ova priprema najčešće odnosi naobezbeđenje odgovarajućih količina robe prema porudžbi iliugovorenoj isporuci,

iskladištenje - aktivnost koja obezbjeđuje dopremu robe saodgovarajućeg mesta u skladištu do transportnog sredstva iutovar u transportno sredstvo,

realizovanje administrativnih operacija: potrebne informacionoadministrativne operacije neophodne u procesu skladištenja.

Troškovi zaliha u javnim skladištima izražavaju se tarifama. Uobičajeno je da se cijena skladišne usluge tarifom defniše u odnosu na jedinicu uskladištene količine i vrijeme koje roba provodi u skladištu. U ovu cijenu uključeni su svi relevantni troškovi. U mnogim radovima koji se bave utvrđivanjem troškova skladištenja, većina njih kao karakteristične veličine izdvaja :

fiksne troškove rada skladišta, jedinične troškove rukovanja materijalom, ukupan promet robe kroz skladište, jedinične troškove skladištenja i srednji nivo zaliha u skladištu.

1.1.4. Troškovi transporta

25

Page 26: druga parcijala logistika

Troškovi transporta u sebi sadrže više troškova koji se u najvećem broju slučajeva moraju odvojeno razmatrati. Oni zavise od količine i vrste robe, stepena ukrupnjenosti, primjenjene tovarne jedinice, rastojanja prevoza izabranog vida i oblika transporta, primjenjenog oblika intermodalnosti, izbora kombinovanog transportnog lanca, stepena tehnologije i informatike, dužine ciklusa prevoza i dr.Osnovnu grupu ovih troškova čine troškovi prevoza, troškovi pretovara i eventualni troškovi zaliha u procesu transporta. Međutim, problemi se mogu pojaviti u slučaju kada se želi njihovo objektivno utvrđivanje, odnosno povezivanje sa stvarno izvršenim utrošcima i oni se mogu posmatrati na više načina u konkretnoj praksi (ugovorni prevozi, zakupljene trase, rutiranje, zbirni prevoz i sl.).U svakom slučaju, veličina troškova prevoza je posljedica količine i vrste tereta koji se prevozi, vida i oblika prevoza, stepena ukrupnjavanja i standardizacije jedinica tereta, rastojanja na kome se prevozi i jediničnih troškova deflnisanih u funkciji od količine, rastojanja, oblika i vida prevoza

1.2. TROŠKOVI OBEZBJEĐENJA KVALITETA LOGISTIČKE USLUGE

U posljednje vrijeme kao posebna kategorija troškova koja dobija sve više na značaju i u oblasti logistike svakako su troškovi obezbjeđcnja logističkog kvaliteta - troškovi povezani sa ostvarenjem odgovarajućeg nivoa kvaliteta logističke usluge. Ova kategorija troškova, proistekla je iz TQM (total quality management) koncepta i predstavlja pokušaj da se iskaže koštanje "ideala kvaliteta". Sam koncept kvaliteta postao je, bez sumnje, jedno od ključnih oružja konkurentske borbe na globalnom svjetskom tržištu. Posmatrano sa aspekta logistike ovi se troškovi ne mogu posmatrati odvojeno od kvaliteta logisičkih procesa pa ih otuda i treba povezivati sa elementima kvaliteta logističke usluge.Kao zaključak se nameće da je način utvrđivanja logističkih troškova, odnosno troškova realizacije transportnih, manipulativnih i skladišnih procesa uvek posljedica postavljenog cilja, primenjene tehnologije i relevantnih karakteristika logističkog procesa koji se razmatra, kao i poznavanje ponašanja statičkih i dinamičkih elemenata konkretnog transportnog, odnosno logističkog lanca. Veoma je različita vremenska i troškovna struktura na malim (npr. 100 km) i većim (npr. 300-500 km) rastojanjima prevoza po jedinici transporta . U suštini i logistički troškovi i kvalitet procesa utiču na profit preduzeća. Snižavanje logističkih troškova direktno utiče na povećanje dobili, a povećanje kvaliteta logističkih usluga utiče na povećanje broja korisnika usluga, čime utiče na rast prihoda a time i na porast dobiti. Ta veza možda se najslikovitije može prezentirati preko posledica uticaja koji visina kvaliteta usluge ima na dobit preduzeća.Iz dosadašnijh razmatranja može se zaključiti da su logistički troškovi i dužina trajanja ciklusa dostave najznačajnije veličine koje opredjeljuju uspješnost poslovanja bilo kog preduzeća davaoca usluga. Oni se direktno ugrađuju u cijenu finalnog proizvoda koji se plasira na tržište i samim tim utiču na dohodak koji proizvodno preduzcće može ostvariti. Snižavanjem ovih troškova obezbjeđuje se veći prihod bilo kroz ostvarenje veće zarade po jedinici proizvoda, biio kroz stvaranje mogućnosti za snižavanje cijene finalnog proizvoda i samim tim povećanja prometa i proširenje tržišta. Međutim, pored djelovanja na logističke troškove i dužinu trajanja ciklusa dostave postoji i drugi, veoma značajni instrument koji se može koristiti u procesu ostvarivanja većih prihoda. Ovaj instrument se

26

Page 27: druga parcijala logistika

definiše kao kvalitet logističkih usluga. Potrošač finalnih proizvoda pri opredeljenju za neki od ponuđenih, alternativnih proizvoda pored njegove cijene i kvaliteta prepoznaje i kvalitet usluge koji je ostvaren pri nabavci. Može se desiti da uprkos zadovoljavajućem kvalitetu i cijeni proizvoda u odnosu na zahteve konkretnog potrošača, izostane potrošnja finalnog proizvoda zbog niskog kvaliteta usluge. Iz ovih razloga se može reći da kvalitet usluge na ostvarenje konačnih rezultata deluje slično kao logistički trošak. Povećanjem kvaliteta usluge može se očekivati povećani promet i naravno, samim tim i veći prihodi od potrošnje finalnog proizvoda. Pored ovog, direktnog uticaja, mogu se izdvojiti i ostali uticaji kvaliteta usluge u okviru logistike koji mogu uticati i na same logističke i proizvodne troškove.

2. SAVREMENI ZAHTJEVI U OBLIKOVANJU I RAZVOJU LOGISTIČKIH SISTEMA U FUNKCIJI OBEZBJEĐENJA KVALITETA USLUGE

1. Danas se sve više osećaju posledice složenih i dinamičnih promena na tržištu, bilo da su izražene kroz promenljivost želja klijenata, kroz sve kraće životne cikluse proizvoda i vremena isporuke, bilo kroz povećane zahtjeva u pogledu faktora vremena i kvaliteta. Kretanja na tržištu su sve veća, a preduzeća su prisiljena na brže prilagođavanje tim promjenama. U tim uslovima sve je značajnija uloga logistike na tržištu. Ona obezbeđuje optimalno povezivanje transportnih lanaca (po principu: od vrata - do vrata) ali istovremeno, i distribuciju robe u određena područja sa garantovanim i kratkim rokovima isporuke (princip: JIT), sve u cilju podizanja kvaliteta kompletne usluge.

2. Formiranjem zajedničkog evropskog tržišta i povećanjem njegove ekonomske moći dolazi do promena u logističkoj strukturi kako industrije tako i trgovine. Promjene se prvenstveno ogledaju u sve većoj koncentraciji, odnosno opadanju broja isporučilaca (smanjenju broja izvora robnih tokova) i grupisanju kupaca (smanjenju broja ušća robnih tokova) sa izrazitom tendencijom racionalizacije tokova na relaciji proizvodnja - promet - potrošnja.

3. Kao odgovor na promene savremena integrisana logistička koncepcija zasniva se upravo na međusobnom povezivanju proizvodnje i prodaje sa distribucijom u cilju povezivanja kupaca i isporučilaca u jedinstven logistički koncept, odnosno logistički lanac.Sve veća integracija nacionalnih privreda razvijenog Zapada vodi ka širenju asortimana proizvoda što ima za posljedicu diferenciranje logističkih zahtjeva u različitim vidovima transporta.Ovakvi zahtjevi se neutrališu ili kompezuju primjenom tehnologija integralnog (intermodalnog) transporta 8.

4. Eliminisanjem unutrašnjih granica na evropskom prostoru dolazi do integrisanja trtransportnih lanaca na velikim rastojanjima, posebno u

8

27

Page 28: druga parcijala logistika

međunarodnom transportu. Tendencija je stvaranje uslova za integrisanje svih sistemskih elemenata u cilju obezbjeđenja kompletne logističke usluge koja obuhvata sve segmente logističkog lanca, saglasno željama i zahtjevima kupca. Ovo se još naziva i "individualno integrisani paketi usluga prema zahtevu kupca".

5. Savremena logistička tražnja kako u industriji tako i u trgovini je zainteresovana za čvršće međusobno povezivanje fizičkih i informacionih tokova ucilju optimalnog formiranja informacione logistike kao osnove za realizaciju usvojene logističke strategije. Savremena logistika se kao discipiina manifestuje u povećanju konkurentske posobnosti, smanjenju troškova i povećanju kvaliteta usluge, odnosno zadovoljenja zahtjeva kupca .

6. Deregulisanje unutrašnjeg evropskog tržišta uticalo je na porast značaja logističkih usluga. U ovim uslovima konkurentska prednost se ne može više bazirati samo na politici niskih cijena već i na poboljšanju kvaliteta usluge isporuke,skraćenjem vremena protoka . Logistički sistemi se moraju odlikovati visokom pouzdanošću, mogućnošću JIT distribucije ; fleksihilnošću,racionalnim odnosom prema resursima izadovoljavajućim stepenom zaštite čovjekove sredine .

10.LOGISTIČKI CENTRI ( RTC ) U FUNKCIJI OBEZBJEĐENJA KVALITETA USLUGA

Izgradnjom savremenih RTC-a koji raspolažu sa skoro čitavim asortimanom i pokrivaju velike oblasti (dvije ili više zemalja) može se razbiti kruta regionalna struktura RTC. Zajedničko korištenje postojeće infrastrukture, kao i međusobna kooperacija u radu pojedinih podsistema logističkih centara stvara idealne preduslove za ponudu homogenih i kvalitetnih logističkih usluga. Logistički centar također dozvoljava oslanjanje na multimodalne transportne operacije i, još opštije, kompleksne logističke operacije, čije su osnovne karakteristike uključivanje u globalne logističke postupke organizacije i upravljanja fizičkom cirkulacijom robe sredstvima koja pripadaju istom logističkom lancu. Pored toga, svaki logistički centar olakšava i omogućuje tehnološki svrsishodnu, operativnu i ekonomski opravdanu vezu između nosilaca transporta. U okviru kooperacije između železničkih i drumskih transportnih organizacija sve više preoovladava mišljenje i ubjeđenje da se željeznički transport robe na dugim relacijama prevoza može (u odnosu na opterećenje u saobraćaju kao i u odnosu na zaštitu prirodne i životne sredine) ekonomičnije i kvalitetnije organizovati. Razvoj mreže logističkih centara obezbjeđuje sve neophodne preduslove za realizaciju tehnološko-ekonomskih i ekoloških ciljeva, makro i mikro distribucije dobara, odnosno optimizacije transportnih i logističkih lanaca uz kvalitetno novi nivo usluga .Kod koncepcija za izgradnju novih centara izvršeno je dalje proširenje ovog pojma u svijetu i kod nas u logistički centar. U ovim centama koncentrišu se sve aktivnosti vezane za cjelokupan protok robe, djelatnosti nakupljanja robe, tj.: špediterske djelatnosti, transport i distribucija odgovarajućim dopunskim i sporednim funkcijama, itd . Prema tome, ovakvi

28

Page 29: druga parcijala logistika

"centri za teretni saobraćaj" predstavljaju savremeni kompletan logistički kompleks i značajnu kariku logističke strategije i kvaliteta usluga .

Logistički centri kao strateški značajan faktor povećanja kvaliteta usluga

Logistički centri (RTC) u funkciji obezbjeđenja kvaliteta usluga

Broj i lokacija RTC-a na saobraćajnoj mreži u našoj zemlji, su definisani i usvojeni mrežom RTC-a 1986. sa smanjenjem broja stepena u distributivnom sistemu, naročito za skupe robe, isporučilac je bliži tržištu i kupcu i to ne u prostornom smoslu već u neposrednosti kontakta sa kupcem.¨Izgradnjom savremenih RTC-a koji raspolažu sa skoro čitavim asortimanom i pokrivaju velike oblasti (dvije ili više zemalja) može se razbiti kruta regionalna struktura RTC.¨9

Zajedničko korištenje postojeće infrastrukture, kao i međusobna kooperacija u radu pojedinih podsistema logističkih centara stvara idealne preduslove za ponudu homogenih i kvalitetnih logističkih usluga. Logistički centar također dozvoljava oslanjanje na multimodalne transportne opreacije i još općije, kompleksne logističke operacije čije su osnovne karakteristike uključivanje u globalne logističke postupke organizacije i upravljanja fizičkom cirkulacijom robe sredstvima koja pripadaju istom logističkom lancu. Pored toga, sveki logistički centar olakšava i omogućava tehnološki svrsishodnu, operativnu i ekonomski opravdanu vezu između nosilaca transporta. U okviru kooperacije između željezničkih i drumskih organizacija sve više preovladava mišljenje i ubjeđenje da se željeznički transport robe na dugim relacijama prevoza može ekonomičnije i kvalitetnioje organizovati. Razvoj mreže logističkih centara obezbjeđuje sve neophodne preduslove za realizaciju tehnološko- ekonomskih i ekoloških ciljeva, makro i mokro distribucije dobara, odnosno optimizacije transportnih i logističkih lanaca uz kvalitetno novi nivo usluga.Kod koncepcija za izgradnju novih centara izvršeno je dalje proširenje ovog pojma u svijet i kod nas i logistički centar. U ovim centrima koncentrišu se sve aktivnosti vezane za cjelokupan protok robe, djelatnosti nakupljanja robe, tj. Špediterske djelatnosti, transport i distribucija odgovarajućim dopunskim i sporednim funkcijama itd. Prema tome, ovakvi “centri za teretni saobraćaj” predstavljaju savremeni kompletan logistički kompleks i značajnu kariku logističke strategije i kvaliteta usluga.

1. Značaj formiranja i razvoja RTC-a kao logističkih centara

Logistički centar obezbjeđuje tehnološki svrsishodnu, operativnu i ekonomski opravdanu kooperaciju između nosilaca transpotra i pratećih djelatnosti. Razvoj mreže logističkih centara pruža sve neophophne uslove za realizaciju tehnološko-ekonomskih i ekoloških ciljeva, makro i mikro distribucije dobara, odnosno optimizacije transportnih i logističkih lanaca posebno na baznim pravcima.Formiranje logističkog centra iziskuje realizaciju niza savremenih transportno-tehnoloških zahtjeva svih učesnika u procesu distribucije. Svi subjekti u transportnom i logističkom lancu moraju naći svoj interes u logističkom centru (transporteri,

9

29

Page 30: druga parcijala logistika

privreda, država, gradovi i dr.). pozitivni efekti, velike uštede u troškovima distribucije, povećanje kvaliteta usluga, uštede u energiji primjenom savremenih tehnologija, i drugo, u potpunosti nadoknađuju velika investiciona ulaganja u formiranje cjelokupnog kompleksa logističkog centra.¨Razvoj mreže logističkih centara uklapa se u pet osnovnih strategijskih načela, opredjeljenja i ciljeve svake zemlje, kao što su:1) Ciljevi saobraćajne politike: stvaraju se preduslovi za uspješnu i produktivnu

kooperaciju u transportu, posebno između drumskog i željezničkog transporta. Razvoj podrazumjeva čvršće povezivanje svih učesnika u transportnom lancu, a posebno privrede-korisnika transporta. Sve ovo podstiče razvoj integralnog transporta, principa logistike i pratećih postupaka koji ubrzavaju proces distribucije i transporta i smanjuju njihove troškove.

2) Ciljevi urbanizma: bolje korištenje daljinskih drumskih saobraćajnica i gradske saobraćajne mreže, racionalnija eksploatacija vozila; rasterećenje mreže drumskih saobraćajnica unutar grada preseljavanjem transportnih organizacija u logističke centre, koncentracijom rada i jedinstvenim racionalnijim opsluživanjem gradskih površina (što podrazumjeva manje zagađivanje životne sredine i rasterećenje ulične mreže grada) primjenoom načela “city logistike”- izgradnjom city-logističkih centara.

3) Ciljevi regionalne privrede-poboljšanje distribucije regionalnog i šireg snadbjevanja robom ne samo na industrijskom i komercijalnom području već i na području potrošnje, uvoza i izvoza. Mogućnost većeg učešća u ukupnom robnom radu luka i pristaništa u gravitacionoj zoni.

4) Stvaranje preduslova za formiranje i razvoj carinskih zona gdje je to opravdano, stvaranje mogućnosti za otvaranje novih radnih mijesta i dr.

5) Ciljevi zaštite prirodne i životne sredine: rasterećenje gredskih saobraćajnica, prenošenjem procesa transporta i pretovara na logističke centresmanjuje se zagađenost i buka u stambenim i drugim područjima grada, smanjuje se noćno parkiranje teretnog drumskog saobraćaja u stambenim područjima rada i drugo.¨

2. Savremeni koncept razvoja logističkih centara i nivoa kvaliteta opsluživanja korisnika u gradovima (city logistika)

Novi zahtjevi i filozofija prisutna na transportnom tržištu, posmatrano sa aspekta općedruštvenog interesa i odnosa prema ekologiji, te novi koncepti regionalnog razvoja i planiranja razvoja gradova , uslovili su potrebu stvaranja različitih formi gredskih logističkih (city) centara u zavisnosti od osnovnih funkcija:a) Specifičnosti snadbjevanja gradskog područja;b) Razvoja saobraćajnih čvorišta;c) Intermodalno sučelajvanje i kooperacije različitih vidova transporta;d) Mogućeg racionalnog povezivanja proizvodnih (slobodnih) zona sa saobraćajnom

mrežom i logističkim centrima na važnijim saobraćajnim pravcima i slično.¨U Zapadnoj Evropi i EU izdiferenciralo se više vrsta osnonvih kategorija logističkih centara čiji broj u EU prelazi 320. po osnovnoj namjeni oni se dijele na:

30

Page 31: druga parcijala logistika

1) Robno- saobraćajne centre (RSC) - To je osnovni koncept logističkih intermodalnih centara koji se razvija na saobraćajnim čvorištima. Sastavni dio sistema sz pretovarna postrojenja za kombinovani, kontejnerski, hucke-pack transport, izmjenjive transportnr sudove i eventualno rasute terete, kao i prateće transportno špediterske službe. U organizacionom smislu sve firme koje funkcionišu u okviru centara za poslovno samostalne, ali koriste zajedničku opremu, objekte i informatičku tehnologiju.

2) Robno- distributivne centre (RDC) - Redovno su koncipirani kao podsistem velikih špediterskih preduzeća sa obimnom logističkom ponudom koja u sebi može inkorporirati i sadržaje RSC-a i sve aktivnosti makro i mikro distribucije i pratećih uslužnih djelatnosti.

3) Centre za pružanje logističkih usluga (CPLU) - obuhvata prostornu koncentraciju različitih produzeća koja realizuju samo prateće funkcije transportne usluge.

4) Transportno proizvodne skladišne zone (TPSZ) - predstavlja koncept sistema u okviru koga se pružaju logističke, ali i razne dopunske usluge (najam skladišnog prostora, distribucija i sl). Sistemi u sebi sadrže ovu formu logističkih centara, pri čemu obrnuto ne važi, osim u posebnim slučajevima.

5) Centre za proizvodnu logistiku (CPL) - koncipirani su u cilju povezivanja proizvodnje i tarnsportnog sistema i po pravilu se smještaju uz velike proizvodne sisteme.

6) City logističke centre (Centre gradske logistike- SLC) - najnoviji oblik robno- transportno- logističkih centara prilagođeni savremenim zahtjevima gradova.

Funkcionisanje i razvoj različitih formi i koncepcija logističkih centara nosi sa sobom čitav niz direktnih i indirektnih efekata koji se mogu svrstati u tri osnovne grupe:- efekti na saobraćajni sistem,- ekonomski i - ekološki efekti (slično prethodno pobrojanim efektima razvoja mreže

RTC.Direktni efekti odnose se ne povećanje efikasnosti, poboljšanje spektra logističke ponude, racionalnije korištenje i održavanje resursa (bolje korištenje voznog parka, primjena novih sistema transporta i sistema intermodalnosti, sto omogućuje optimalnu raspodjelu transportnih zahtjeva po vidovima saobraćaja) i racionalizaciju „city logistics“ procesa u opsluživanju gradova i konačno većeg kvaliteta usluga

Koncept primjene i razvoja savremenih manipulativnih, skladišnih i pretovarnih tehnologija čini okosnicu realizacije robnog rada u logističkim centrima. Njih je moguće posmatrati u okviru dvije osnovne grupe tehnologija:- tehnologije manipulisanja, skladištenja i pretovara masovnih roba- usmjerene su u pravcu razvoja četveroosovinskih željezničkih kola velikih tovarnih zapremina i nosivosti koja imaju mehaničke ili hidraulične bočne „klapne“za istovar robe slobodnim padom, i- tehnologije manipulisanja, skladištenja i pretovara tovarnih standardizovanih jedinica kombinovanog (integralnog) transporta (paketa, paleta, kontejnera i drugih tovarnih

31

Page 32: druga parcijala logistika

jedinica)- kao optimalno tehnološko riješenje se podrazumjeva primjena ramnih standardizovanih kontejnerskih dizalica (portalnih), najčešće prihvaćenih UIC-standardom.U željezničkom kontejnerskom transportu jedan od osnovnih pravaca racionalizacije je supstitucija ranžirne funkcije primjenom kontejnerizacije.U oblasti integranlog hucke- pack sistema razvija se sistem koji predstavlja ozbiljnu alternativu postojećim klasičnim rješenjima drumskog transporta. Razvijen je princip tovarenja drumskih vozila na specijalne željezničke vagone, a prevoz se realizuje homogenim blok vozovima. Organizatori ovih prijevoza su drumska preduzeća, a nejveći dio puta ovih prijevoza obavlja se željeznicom (oko 80%). Svi ovi sistemi pored optimizacije osnovnih funkcija transportnih, pretovarnih i skladišnih sistema, baziranih na savremenim logističkim principima, pospješuju saobraćajno povezivalje sa Evropom i svijetom, što na nov način i veći kvalitet proširuje ponude usluga van konvencionalnih okvira u sferi transporta. Ovo podrazumjeva i potrebu intenzivnog razvoja informacione logistike kojom se otvara prostor za čitav niz dodatnih usluga koje se mogu nuditi na transportnom tržištu, što predstavlja već uobičajenu praksu u razvijenim zemljama svijeta sa znatno novijim novoom kvaliteta usluga.

3. Karakteristike logističkih centara RTC-a na Balkanu i susjednim zemljama

¨Mreža logističkih centara Mađarske i Rumunije do sada je dobrim dijelom razvijena kao logistička mreža. Ona je uglavnom vezana za željezničke, željezničko- drumske i lučke terminale, čiji kapaciteti i struktura djelimično zadovoljavaju principe modernog organizovanja i strukture logističkih sistema. Od značajnijih logističkih centara na koridoru Budimpešta- Bar u Mađarskoj i Rumuniji mogu se navesti slijedeći: Budimpešta, Baja, Segedin, Mohač, Debrecen, Sajol u Mađarskoj i Temišvar, Krajova, Bukurešt, Braila i Konstanca u Rumuniji. Mreža logističkih centara u Italiji je organizovana kao potpuno razvijena logistička mreža. Stepen razvoja logističkih centara u Italiji je veoma visok (preko 40 centara), što je logično s obzirom na visinu ulaganja i investiranja u transportne sisteme.Logističku mrežu Italije čini više takozvanih podmreža i to:

- mreža klasičnih terminala kombinovanog transporta,- mreža kompleksnih terminala kombinovanog transporta,- mreža trgovinskih centara i centralnih skladišta,- mreža „Interporta“ (robnih centara međunarodnog željezničkog

saobraćaja),- mreža „Autoporta“ (robnih centara međunarodnog drumskog saobraćaja).

11.Špediter u funkciji logističkog operatora

U elaboriranju nove funkcije špeditera kao logističkog operatora potrebno je primjerenu pozornost posvetiti ovim temama: 1) razvoj i afirmacija logistike, 2) novi sadržaji logističke ponude i potražnje, 3) transformacija klasične špedicije u logističku špediciju, 4) transformacija klasičnog špediterskog operatora u špediterskog logističkog operatora,

32

Page 33: druga parcijala logistika

5) novi aspekti poslovne politike špediterskog logističkog operatora i 6) savremene logističke strategije špediterskog logističkog operatora.10

Razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa i odgovarajuća podjela rada doveli su do odvajanja trgovine od proizvodnje, a razvoj trgovine do njenog odvajanja od prometa, a razvoj trgovine i prometa, sa svim svojim tehničkotehnološkim, ekonomskopravnim i organizacijskim elementima doveo je do pojave posebnog specijaliziranog posrednika – špeditera, koji je kao organizator otpreme, dopreme i provoza robe našao svoje mjesto između vanjskotrgovinskih subjekata i međunarodnih prevoznika.

Špediter – otpremnik je fizičko ili pravno lice koje se bavi organizovanjem prevoza stvari, to jest otpremom i dopremom stvari kao stalnim zanimanjem. Špediter uglavnom djeluje u svoje ime, po nalogu i za račun drugog. U vršenju svoje djelatnosti špediter predaje stvari prevozniku i od njega ih preuzima. Špediter i prevoznik mogu biti isto lice.

Iz ovog možemo zaključiti da su proizvodnja, trgovina, promet i špedicija tijesno povezane, što znači da se povećanjem proizvodnje povećava i trgovina, povećanjem trgovine proširuje se i usavršava prometni sistem, a razvoj trgovine i prometa dovodi do unapređenja i afirmacije špediterske djelatnosti i obrnuto.

U visokorazvijenim državama klasična špedicija i klasični špediteri su samo povjesno zanimljivi zbog toga što su ih zamjenili savremena špediterska logistika i savremeni špediterski logistički operatori.

Špediterska logistika kao nauka je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih planiranih, koordiniranih, regulisanih i kontrolisanih aktivnosti.

Špediterska logistika kao aktivnost je skup planiranih koordiniranih, regulisanih i kontrolisanih nematerijalnih aktivnosti(tj.funkcija, procesa,mjera,poslova,operacija,radnji...).

Novi sadržaji logističke ponude i potražnje

Razvoj i afirmacija logistike i povećana vrijednost logističkih usluga implicirali su i nove sadržaje logističke ponude i logističke potražnje, kao temeljnih funkcija logističkoga tržišta.

10

33

Page 34: druga parcijala logistika

Logistička ponuda

Logistička ponuda se može definirati kao količina determiniranih logističkih usluga koju logistički subjekti nude na logističkome tržištu pri određenoj cijeni.11

Logistička ponuda zavisi od vrste i količine ponuđenih logističkih usluga kao i mogućih cijena na logističkom tržištu. Maksimalna logistička ponudaproizvođača logističkih usluga zavisi od njegovih proizvodnih mogućnosti što ne mora značiti da je to i njegova ukupna ponuda. Proizvođač logističkih usluga ne mora svu količinu usluga ponuditi tržištu, a koju i kakvu uslugu će ponuditi zavisi od konkurencije, cijene, potražnje itd. Ponuda jednog logističkog proizvođača na određenom tržištu je pojedinačna ponuda, a više pojesinačnih ponuda čini ukupnu logističku ponudu. U normalnim tržišnim uslovima smanjenje cijena određenih logističkih usluga implicira i smanjenje pojedinačne i ukupne logističke ponude.

Krivulja logističke ponude nije ista kod svih logističkih usluga jer one imaju različitu elastičnost ponude, pod kojom se podrazumijeva svojstvo ponude da reaguje na cijene logističke usluge na određenom logističkom tržištu. Koeficijent elastičnosti logističke ponude (KELPd) može se izračunati na sljedeći način:

KELPd =

Postoji više vrsta logističkih ponuda, na primjer:

Horizontalna ili savršeno elastična logistička ponuda (KELPd=∞). Kod koje i najmanje smanjenje cijena logističke usluge prouzrokuje pad ponude količine logističkih usluga na nulu, a i najmanji porast cijene logističke usluge dovodi do beskonačno mnogo velike ponude dotične logističke usluge.

Vertikalna ili savršeno neelastična logistička ponuda (KELPd = 0). Za ovu elastičnost logističke ponude karakteristično je da ponuđena količina logističke usluge uopće ne reaguje na promjenu cijena logističke usluge.

Relativno elastična logistička ponuda (KELPd > 1). Kod ove elastičnosti logističke ponude i veoma mala promjena u cijeni logističke usluge izaziva veću promjenu u ponuđenoj količini logističke usluge.

Relativno neelastična logistička ponuda (KELPd ≤ 1). Za ovu elastičnost logističke ponude karakteristično je da promjena u cijeni logističke usluge izaziva malu promjenu u ponuđenoj količini određne logističke usluge.

11

34

Page 35: druga parcijala logistika

Proizvođačima logističkih usluga potrebno je ukazati na stratešku, taktičnu i operativnu potrebu stalnog prilagođavanja svojih usluga, odnosno sadržaja ponuda logističkih usluga zahtjevima i potrebama svojih kupaca, posebno:

inovirati i proširivati lepezu kvalitetnih logističkih usluga,

povećavati i koncentrirati optimalnu strukturu logističkih kapaciteta,

diferencirati logističke usluge prema specifičnim potrebama kupaca,

osvajati nova atraktivna logistička tržišta i tako povećavati

zemljopisno područje svoga djelovanja,

u partnerstvu s velikim logističkim korporacijama nastojati kontrolirati što više segmenata svjetskog logističkog tržišta,

stalno osposobljavati, usavršavati, pomlađivati logističke eksperte i logističke menadžere

Važno je napomenuti da bez logističkih informacijskih sistema ne mogu uspješno funkcionirati logistički poslovni sistemi, jer su informacijski tokovi krvotok logističkih sistema, koji omogućavaju sigurnu, brzu i racionalnu proizvodnju logističkih usluga , a takve usluge omogućavaju efikasno i efektivno upravljanje transformacijama robnih tokova od sirovinske baze do potrošača.

Logistička potražnja

Logistička potražnja se može definisati kao količina determiniranih logističkih usluga koju su kupci voljni nabaviti pri nekim cijenama.12 To praktično znači da je logistička potražnja ustvari spremnost korisnika logističkih usluga da u određenom slučaju i pri određenoj cijeni koriste, kupuju određenu vrstu logističkih usluga. Cijena logističkih usluga je u pravilu temeljni barometar obima količine takvih usluga koje će se kupiti, odnosno prodati. Naime , logistička potražnja je definisana u odnosu na cijene logističkih usluga i ona izražava određenu funkcionalnu vezu između traženih količina određene vrste logističkih usluga i mogućih cijena, a sve se to događa na određenom logističkom tržištu i u određenom vremenu. To, međutim ne mora značiti da će se potražnja za određenom logističkom uslugom mijenjati ako se mijenjaju cijene dotične usluge, jer logistička potražnja znači samo spremnost korisnika logističke usluge da reaguje u slučaju mijenjanja cijena dotične usluge.

12

35

Page 36: druga parcijala logistika

Logistička potražnja prema platežnoj moći korisnika logističke usluge može biti:

efektivna potražnja, za koju je svojstveno :sadašnja potražnja – sadašnje plaćanje,

potencijalna potražnja, za koju je specifično: buduća potražnja – buduće plaćanje, odnosno buduća potražnja – sadašnje plaćanje,

anticipativna potražnja, za koju je svojstveno: sadašnja potražnja – buduće plaćanje

Svaki potraživač logističke usluge različito reaguje na promjene cijena logističkih usluga, dok će jedni u određenom trenutku reagovati i koristiti logističku uslugu, drugi će biti veoma oprezni i čekat će eventualni pad cijene.

Osnovno pravilo logističke potražnje glasi: Što je veća količina određene logističke usluge na određenom tržištu i u određenom vremenu, to je manja njezina cijena!13

Primjena ovog pravila dovodi do prodaje dotične logističke usluge. Ili obrnuto, što su cijene logističke usluge više, to je dotična potražnja manja.

Krivulja logističke potražnje nije ista kod svih logističkih usluga, jer one imaju različitu elastičnost potražnje. Koeficijent elastičnosti logističke potražnje (KELPt) može se izračunati prema obrascu:

KELPt =

Koeficijent elastičnosti logističke potražnje može biti veći, jednak ili manji od 1. Ako je koeficijent elastičnosti logističke potražnje veći od 1, radi se o elastičnoj logističkoj potražnji, a to znači da se potražnja određene logističke usluge mijenja brže od cijena dotične usluge. Ako je, međutim, koeficijent elastičnosti logističke potražnje jednak 1, potražnja određene logističke usluge ima jediničnu elastičnost, a to zapravo znači da se cijena i potražnja određene logističke usluge mijenjaju po istom postotku. I konačno ako je koeficijent elastičnosti logističke potražnje manji od 1, potražnja određene logističke usluge je neelastična, a to, zapravo, znači da se ona sporije mijenja od promjene cijene dotične logističke usluge.

Postoji više vrsta elastičnosti logističke potražnje, na primjer:

savršeno elastična logistička potražnja (KELPt = ∞). Kod te elastičnosti logističke potražnje i najmanji porast cijene logističke usluge prekida potražnju za dotičnom uslugom. Ili, veoma mali pad cijene izaziva beskonačno veliki postotni porast plasmana dotične logističke usluge.

13

36

Page 37: druga parcijala logistika

Savršeno neelastična logistička potražnja (KELPt = 0). Za tu elastičnost logističke potražnje karakteristično je da se pri bilo kojoj promjeni cijene logističke usluge ne mijenja obim potraživanja količine dotične usluge.

Relativno elastična logistička potražnja (KELPt >1). Kod ove elastičnosti logističke potražnje i najmanji pad cijene logističke usluge izaziva relativno povećanu potražnju dotične logističke usluge.

Relativno neelastična logistička potražnja (KELPt < 1). Za tu elastičnost logističke potražnje značajno je da promjene cijene logističke usluge izaziva relativno malu promjenu potraživanja količine dotične usluge.

Jedinična (stabilna) elastičnost logističke potražnje (KELPt = 1). Za tu elastičnost logističke potražnje specifično je da određeni postotak u promjeni cijene logističke usluge izaziva proporcionalno obrnutu promjenu u potraživanoj količini i obimu plasmana dotične usluge

Dohodovna elastičnost logističke potražnje (DELPt). Takva elastičnost predstavlja odnos relativnih promjena u količinama potraživanih logističkih usluga i relativnih promjena u dohotku korisnika takvih usluga, a može se izračunati prema obrascu:

DELPt =

Pri čemu je K = KOLIČINA Lpt, a D dohodak.

Ako je DELPt manji od nule to znači da je određena logistička usluga inferiorna, jer potražnja za dotičnom uslugom opada kada raste dohodak. Ako je DELPt veći od nule, rijeć je o veoma važnoj logističkoj usluzi. I ako je DELPt veći od 1 radi se o luksuznoj usluzi.

Unakrsna elastičnost logističke potražnje (KUELPt) predstavlja koeficijent relevantnih potraživanja količine logističke usluge “X” prema relevantnim promjenama cijene druge logističke usluge “Y”. Može se izračunati prema obrascu:

KUELPt =

37

Page 38: druga parcijala logistika

Ako je KUELPt pozitivan, logističke usluge X i Y su međusobno konkurentne, ako je KUELPt negativan logističke usluge X i Y su komplementarne. Međutim, ako je KUELPt mali ili jednak nuli onda je logistička usluga X nezavisna od utjecaja usluge Y.

U sučeljavanju logističke ponude i logističkje potražnje određene logističke usluge na određenom logističkom tržištu treba težiti optimalnoj količini određene logističke usluge i optimalnoj cijeni dotične usluge na određenom logističkom tržištu i u određenom razdoblju.14

12. POJAM KLASIČNE, MEĐUNARODNE KLASIČNE I LOGISTIČKE ŠPEDICIJE

U znanstvenoj i stručnoj, stranoj i domaćoj literaturi zapisano je da klasični međunarodni špediteri obavljaju u sklopu špediterske djelatnosti oko tridesetak svojih temeljnih i specijalnih poslova.Prije eksplicitnog navođenja špediterskih poslova, potrebno je dati neke uvodne definicije i to: definicija međunarodne špedicije, definicija međunarodne klasične špedicije kao aktivnosti, međunarodna klasična špedicija kao znanost, klasična špedicija kao aktivnost, klasična špedicija kao znanost, logistička špedicija, međunarodna logistička špedicija kao aktivnost, međunarodna logistička špedicija kao nauka.Pod poslovima međunarodne špedicije razumijevaju se gospodarske (privredne) usluge vanjskotrgovinskog prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite u stranu državu (izvozna špedicija), dopreme robe iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoza robe između stranih preko vlastite države (prevozna ili tranzitna špedicija) koje obavljaju međunarodni špediteri te obavljanje drugih propisanih ili uobičajenih specijalnih (sporednih) poslova i radnji u vezi s otpremom, dopremom ili provozom (tranzitom) robe.Klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti koje djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, živih životinja, tvari..) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, odnosno prometu.15

Klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, vještina, koje djelotvorno omogućuju dopremu, otpremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, tvari, živih životinja) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, odnosno prometu.

Međunarodna klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih vanjskotrgovinskih i prometnih (transportnih) aktivnosti (tj. funkcija, poslova, operacija, pravila) koje djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države (izvozna špedicija), dopremu iz 14

15

38

Page 39: druga parcijala logistika

stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija). Međunarodna klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, koja djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države (izvozna špedicija), dopremu iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija).

Logistička špedicija je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja, logističkih aktivnosti, logističkih načela, logističkih pravila, logističkih vještina i informacija koje djelotvorno omogućavaju jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta od sirovinske baze do potrošača, od tvornice do tvornice, od skladišta do skladišta, od vrata do vrata, od logističkog centra do logističkog centra.

Logistička špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja, spoznaja, zakona, zakonitosti, teorija, koji izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji) koje pomoću aktivnosti partnera logističkih lanaca, materijalnih resursa i drugih potencijala, funkcionalno i djelotvorno povezuju sve spoznaje koje su izravni i/ili neizravno u funkciji savladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala u optimalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta od točke isporuke (tj.od jednog mjesta, u pravilu, u jednoj državi), preko točaka razdiobe, odnosno točaka koncentracije do točke primitka (tj. do drugoga mjesta, u pravilu, u drugoj državi ), uključujući i pripadajuće tokove informacija, a da se pri tome maksimalno zadovolje zahtjevi i potrebe aktivnih sudionika u logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima, logističkoopskrbnim lancima i logističkim mrežama. 16

Logistička špedicija kao znanost je višestruko složenija, zahtjevnija, sofisticiranija nego što je to klasična špedicija kao znanost.Ako se imaju na umu bitne značajke pojma međunarodne logističke špedicije kao znanosti, moguće je definirati i pojam međunarodne logističke špedicije kao aktivnosti, ali i ustvrditi da nema logističke špedicije kao znanosti bez logističke špedicije kao aktivnosti jer samo objedinjene mogu sinergijski proizvoditi kvalitetne, uspješne, učinkovite i profitabilne logističke usluge u špediterskim, prometnim i vanjskotrgovinskim i gospodarskim sustavima.Logistička špedicija kao aktivnost je skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji) kojima se u partnerskim odnosima s aktivnim sudionicima logističkih lanaca funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi savladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala, živih životinja u optimalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke

16

39

Page 40: druga parcijala logistika

materijala, dobara, tereta od točke isporuke (tj.od jednog mjesta, u pravilu, u jednoj državi), preko točaka razdiobe, odnosno točaka koncentracije do točke primitka (tj. do drugoga mjesta, u pravilu, u drugoj državi ), uključujući i pripadajuće tokove informacija, a da se pri tome maksimalno zadovolje zahtjevi i potrebe aktivnih sudionika u logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima, logističkoopskrbnim lancima i logističkim mrežama. 17

3. TRANSFORMACIJA KLASIČNE ŠPEDICIJE U LOGISTIČKU ŠPEDICIJU

U znanstvenoj i stručnoj, stranoj i domaćoj literaturi zapisano je da klasični međunarodni špediteri obavljaju u sklopu špediterske djelatnosti oko tridesetak svojih temeljnih i specijalnih poslova.18

Budući da je djelatnost međunarodne špedicije inznimno važan dio vanjske trgovine (tj.podsustav vanjskotrgovinskoga sustava) i iznimno važan poseban oblik međunarodnog prometa (i transporta), te da je međunarodni špediter specijalist za izvršavanje brojnih, složenih i veoma zahtjevnih poslova organizcije otpreme, dopreme i provoza (tranzita) robe u međunarodnome prometu, odnosno da je špediter veoma aktivan sudionik vanjske trgovine i međunarodnoga prometa (transporta) – s pravom ga nazivaju arhitekt transporta, kralj prometa, div u sjeni, odvjetnik izvoznika i uvoznika, i prijevoznika (vozara), operator multimodalnoga transporta.Neprijeporna je činjenica da se više od tri stotine godina uporedo s razvojem znanosti, tehnike (posebno prometne tehnike), tehnologije (posebno prometne tehnologije), proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih znanosti, postupno i sustavno razvijala međunarodna špedicija kao znanost. Poseban je uspon i afirmaciju zabilježila od osnivanja i aktivnog djelovanja Međunarodnoga saveza špediterskih udruženja - FIATA – e (osnovana je 31.05.1926.godine u Beču).19

Važnost međunarodne špedicije u vanjskotrgovinskome i prometnome (i transportnome) sustavu determinira veličinu, složenost i dinamičnost sustava međunarodne špedicije kao znanosti. Špediterska znanost kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanstvena disciplina, na suvremenim logističkim načelima u većoj ili manjoj mjeri, obuhvaća znanstvene spoznaje s više od tridesetak znanstvenih polja iz svih znanstvenih područja, a to su primjerice: matematika, fizika, kemija, mehanika, georafija (iz područja prirodnih znanosti), metalurgija, elektrotehnika, računarske znanosti, elektronika i automatika, strojarstvo, brodogradnja, kemijsko inženjerstvo, tehnologija prometa (iz područja tehničkih znanosti), medicina, veterina, farmacija (iz područja biomedicinskih znanosti), ratarstvo, voćarstvo, vinogradartsvo, šumarstvo/horikultura, stočarstvo, ribarstvo (iz područja bio tehničkih znanosti), ekonomija, pravo, politologija, organizacijske znanosti, informacijske znanosti (iz područja društvenih znanosti), filozofija, povijesne znanosti, lingvistika i filologija, psihologija (iz područja humanističkih znanosti).

17

18

19

40

Page 41: druga parcijala logistika

Kada bi se pojednostavljeno vrednovala struktura i kvaliteta špediterskih znanosti (ŠZ), prometnih znanosti (PZ)20 i logističkih znanosti (posebice znanosti trgovinske, prometne, skladišne i distribucijeske logistika) (LZ)21, dobio bi se realan odnos:

ŠZ(30) + PZ(20) + LZ(50) = 100

ali pri čemu treba ustvrditi da špediterska znanost bar 50% participira i u prometnim i logističkim znanostima ( u vezi s izvozom, uvozom i tranzitom stvari, tvari, živih životinja i međunarodnim prometom, odnosno transportom stvari, tvari, predmeta prometovanja)Klasični špediter obavlja svoje temeljne i specijalne poslove.22

3.1. Velika špediterska poduzeća

Za veliko špeditersko poduzeće ili velikoga špeditera, ili megašpeditera kakakteristično je slijedeće: da ima godišnji prosjek više od 500 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od milijun pozicija (tj.sklopi i izvrši više od milijun ugovora o špediciji), da u strukturi špediterskih poslova sudjeluju svi temeljni špediterski poslovi i brojni iz skupine specijalnih špediterskih poslova, da se bavi svim vrstama špedicije: pomorskom (tj.lučkom), kontinentalnom i zrakoplovnom špedicijom, da godišnje ostvaruje prihod veći od 50.000.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke uključujući i intelektualni kapital veća od 20.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5.000.000 DEM, da se po mogućnosti bavi i poslovima prijevoza, da značajno sudjeluje u nacionalnom i međunarodnom špediterskom poslovanju (npr.da je u vlastitoj zemlji najveći špediter ili da je među nekoliko prvih, ili da se ubraja među prvih 100 europskih špeditera). Sve te uvjete nije jednostavno zadovoljiti. Stoga neke manje i siromašnije tranzicijske države nemaju velikoga špeditera, a one malo veće i bogatije imaju bar po jednoga.Veliki špediteri, ako raspolažu s dovoljno obrazovanih, sposobnih i iskusnih špediterskih eksperata i špediterskih kreativnih i operativnih menadžera mogu obavljati i obavljaju sve špediterske i najsloženije poslove. Nema opravdanog razloga da to ne čine veoma profesionalno i veoma kvalitetno. Iz svega bi se moglo zaključiti da velika špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima stvarno participiraju u teorijski determiniranom špediterskom sustavu oko 60%.

3.2. Srednja špediterska poduzeća

Za srednje špeditersko poduzeće ili srednjega špeditera relevantno je da ima: godišnji prosjek više od 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od 100.000 pozicija, da uglavnom obavlja temeljne špediterske poslove, a povremeno i neke iz skupine specijalnih špediterskih poslova, da se manje ili više bavi svim vrstama špedicije, da godišnje ostvaruje prihod veći od 10.000.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke

20

21

22

41

Page 42: druga parcijala logistika

uključujući i intelektualni kapital veća od 2.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1.000.000 DEM, da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu.Špediteri srednje veličine, ako raspolažu s dovoljno obrazovanih, sposobnih i iskusnih špediterskih eksperata i špediterskih kreativnih i operativnih menadžera, mogu obavljati i obavljaju veoma zahtjevne špediterske poslove. Na osnovu tih relevantnih referencija moglo bi se zaključiti da špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima stvarno participiraju u teorijski determiniranom špediterskom sustavu oko 30%.23

3.3. Mala špediterska poduzeća

Za malo špeditersko poduzeće ili niša špeditera karakteristično je: da ima godišnji prosjek do 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od 10.000 pozicija, da uglavnom obavlja poslove carinskoga posredništva i neke druge temeljne i specijalne špediterske poslove, da godišnje ostvaruje prihod veći od 10.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke uključujući i intelektualni kapital do 2.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 500.000 DEM.Premda se većina niša špeditera bavi samo carinskim posredstvom, oni su zbog svoje izrazite fleksibilnosti i konkurentnosti našli svoje mjesto u tranzicijskim gospodarstvima. Međutim, takvim je špediterima u visokorazvijenim državama primjerice državama članicama Evropske unije, mnogo manje iz više razloga, a od kojih je najvažniji – maksimalno pojednostavljenje carinskih formalnosti (ili ih uopće nema). Ako u špediterskom sustavu objektivno participiraju velika špediterska poduzeća s oko 60%, srednja špediterska poduzeća s oko 30%, onda mala špediterska poduzeća, odnosno niša špediteri sa svojim aktivnostima i potencijalima participiraju u tome sustavu s oko 10%. U skupini malih ili niša špeditera obuhvaćeni su i oni super mali, super niša, mini ili patuljasti špediteri, u kojima radi samo direktor, tajnica. Procjenjuje se da je više od 10% takvih špeditera u odnosu na ukupan broj velikih, srednjih i malih špeditera u tranzicijskim državama. Oni su kao sitni mešetari, u pravilu, nelojalnom konkurencijom i posebnim aranžmanima s nekim nalogodavateljima, koji su ponekada na marginama dopuštenoga, poslovnoga, moralnoga poslovanja, obavljaju jedan dio špediterskog posla, od slučaja do slučaja, i tako preživljavaju od danas do sutra. Takvi špediteri, u pravilu, nemaju svoju viziju, bez perspektive su, nemaju posebno značenje u špediterskom, prometnom, logističkom, gospodarskom sustavu.

13.Trasformacija klasičnog špediterskog operatora u špediterskoga logističkoga operatora

Da bi se moglo govoriti o transformaciji klasičnog špeditera u špediterskog logističkog operatora, potrebno je u prvome izložiti sljedeće konstatacije:

Najveći broj malih špeditera bavi se uglavnom samo carinskim poslom, a samo ponekad organizacijom otpreme, dopreme i tranzita predmeta prometovanja.

23

42

Page 43: druga parcijala logistika

Srednji špediteri se za razliku od malih bave organizacijom otpreme,dopreme i prevoza robe uklasičnim transportima, a samo ponekad se javljaju kao operatori kombiniranih i multimodalnih transporta.

Veliki, odnosno mega špediteri se bave oraniziranjem odperme, dopreme i prevoza predmeta u svim vrstama transporta: klasičnom, kombinovanom i multimodalnom transportu. Ovakvi špediteri često imaju i vlastite prevozne kapacitete, a pored njih mogu posjedovati i prometne, pomorske, turističke agencije, agencije za osiguranja itd.

Klasični međunarodni špediteri ( megašpediteri, a ponekad i srednji špediteri ) je operator multimodalnog transporta (MTO), jer on izdvajanjem FIATA – terertnice za multimodalni transport objedinjuje funkcije klasičnog organizatora transporta i prijevoznika.

Rijedak je slučaj da su klasični špediteri uključeni u neke specijalističke logistike,npr.: trgovinsku logistiku, proizvodnu itd.

Uzimajući u obzir navedene konstatacije o špediterskim operatorima moguće je donijeti nekoliko zaključaka o špediteru kao logističkom operatoru:

1. Da intelektualni kapital, kao što je znanje zaposlenika i opertivnih logističkih menadžera, bude na što većoj razini i da se permanentno povećava njegov kvalitet. Intelektualni kapital je temeljni faktor i temeljna predpostavka uspješnog i profitabilnog poslovanja špeditera kao logističkog operatora. Investiranje u kapital je najprofitabilnije, jer uvećano znanje višestruko multiplicira u njega uloženi kapital.

2. špediteri kao logistički operatori moraju se veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih vrsta ligistika: proizvodnu, trgovinsku, prometnu, skladišnu, osiguravateljnu logistiku itd. oni mogu znatno uticati na smanjenje internih i eksternih logističkih troškova.

3. Veći špediteri kao logistički operatori dio svjih logističkih usluga tebaju obavljati izvan svojih preuzeća, sjedišta po mogućnosti u inozemstvu.

4. Špediteri kao logistički operatori trebaju stalno prilagoćavati svoje poslovne politike zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga.

5. Špediter kao logistički operator treba organizaciju svojih poslova prilagođavati zahtjevima i potrebama korisnika njihovih usluga. Međutim moraju ase osim ciljeva i načela organizacije vodtit računa o unutrašnjim i vanjskim faktorima organizacije.

6. Špediteri kao logistički operatori trebaju imati savremeno organiziranje svojih informacijskih sistema, koji su komplementarni i kompatibilni sa sistemima koji su aktivni u logističkim lancima.

"Logistički operator je registrirana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu u svoje ime i za svoj račun ( u vlastito ime i za vlastiti račun ) izvršava ili organizira izvršanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi sa manipuliranjem, prijevozom, prijenosom, premiještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijelag, gotovi proizvoda, robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke isporuke, tj. sirovinske baze proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika do tačke primanja tj. slkadišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača i koja pri tome uz minimalne uložene

43

Page 44: druga parcijala logistika

resurse maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavatelja, partnera."

1.4. Suvremene logističke strategije špediterskog logističkog operatora

Špediterska preduzeća koja su afirmirana kao logistički operator trebala bi definirati svoju logističku strategiju kao skup dugoročnih ciljeva, smjernica, planova, resursa koji su im potrebni za ostvarivanje svojih ciljeva.Logistička strategija određuje logističke funkcije šprditerskog preduzeća, da utiče na ibor špediterskih odnosno logističkih kapaciteta, da određuje vrste špediterskih usluga, da određuje karike u logističkim lancima,da utiče na izbor tehnologija koje omogućavaju robne tokove,da određuje organizaciju i rad špediterskog preduzeća i td. Špediterska preduzeća tranziciskih država pod snažnim su uticajem globalizacije gospodarske politike Europske unije, te ona treba voditi računa o mogućim logističkim strategijama:

Nacionalna logistička strategija.Strateški ciljevi, smjernice, resursi, potencijali špediterskog preduzeća treba da budu komatabilne i komplementarne sa nacionalnom strategijom iz okruženja

Međunarodna logistička strategija.To nije jednostavan zbir nacionalnih logističkih strategija.Preduzeća iz europskih tranziciskih država trebaju svojim logističkim strategijama participirati u strategije europske unije.

Europska logistička strategija.Bez obzira da li se radi o špediterima iz tranziciskih ili visokorazvijenih država, svoje strategije trebaju partipicirati u europsku logističku strategiju.Moggu se i trebaju uključiti u europsku logističku mrežu, u sustav brzog kopnenog transporta.

Tranzitna logistička strategija. Špediteri koji imaju prednost što se nalaze u državama preko kojih tranzitiraju robni tokovi, trebaju to iskoristiti i ugraditi u svoje logističke strategije.

Prekomorske logističke straetgije. Velki broj špeditera je uključen u organiziranje robnih tokova pomorskim putevima. Strategija takivh špeditera imaju specifične logističke elemente prekomorske distribucije, koje one trebaju determinirati.

Partnerska logistička straegija. Svi poslovni partneri u logističkim lancima imaju jedan zajednički cilj, a to je: sigurno, brzo i racionalno upravljanje robnim tokovima od sirovinske baze do potrošača. U ostvarivanju zajedničkog logističkog cilja špediter ima posebno mjesto, iznimno važnu logističku ulogu, koju će kao logistički arhitekt primjerno izvršiti.

14. Cestovna infrastruktura

Proces globalizacije kao dominantan politički i društveno-ekonomski proces koji je započeo krajem drugog stoljeća, uticao je da se u tim ciljevima postavlja kao imperativ globalne tržišne konkurentnosti. Saobraćaj kao primarno područje materjalne proizvodnje

44

Page 45: druga parcijala logistika

po svojoj specifičnosti predstavlja savremeni izazov koji u interesu tehničko-tehnološkom i ekonomskog prosperiteta treba permanentno pratiti i istraživati. Dakle, jako je važno da se što prije u tranzicijskim zemljama obezbijede uslovi za neometane tokove roba, usluga i informacija. Naravno, ulaganja u ta dva sustava vrlo su skupa ali kako je profit glavni pokretač svih investicijskih ulaganja, potrebno je stvoriti takve uvijete koji će svakako privlačiti a nikako odbijati dolazak investicijskog kapitala.

Međutim, uz pametno i dobro promišljeno investiranje moguć je povrat svih uloženih sredstava. Uvjet investiranja u infrastrukturu zahtijeva dobru usklađenost i transparentnost triju temeljnih čimbenika prosperiteta: dražavna stabilnost zakonska uređenost i transparentnost sloboda tokova roba, usluga i informacija.

U kontekstu istaknutih čimbenika treba sagledavati i sve ostale procese, koji se odvijaju u okviru prometne logistike kao sistema koji treba uticati na optimizaciju transportnih procesa. Pošto transportne procese treba sagledavati na globalnoj razini, to se u tom području nacionlani (lokalni) interesi identificiraju s globalnim. Takođe treba napomenuti kako ni jedna država, nastala na području bivše Jugoslavije, nema funkcionalno projektiranu cestovnu infrastrukturu, niti su pri njenom nastajanju poštivani globalizacijski principi, koji danas dominiraju u svim svjetskim procesima. Mora se što prije pristupiti rješavanju gore navedenog problema, jer takvo stanje predstavlja veliki teret za novonastale države. Dalke, nijedna novonastala država nesmije, u razvoju nacionalne cestovne infrastrukture, polaziti samo od svojih lokalnih interesa jer je to korak ka samom rješavanju problema. Takva integracija vazna je koliko i sve politicke odluke koje cemo morati da donesemo na putu pridruzivanja Europskoj uniji. Nasa danasnja zaostalost mjeri se, izmedju ostalog, i nedostatkom razvijene putne mreze." Imamo sličnu situaciju i u Sloveniji. Tako, prioriteti u izgradnji cestovne infrastrukture moraju biti vezani za šire područje, globalne interese, jer lokalni uslovi ne mogu osigurati razinu prometa koja će biti dostatna za održavanje cesta, a dodatno opterećenje proračuna može uvijetovati i brojne negativne posljedice na ekonomski razvoj države i cijelini. Cilj svih tranzicijskih država na području Europe jest pridruživanje zapadnim, ekonomskim (EU) i sigurnosnim (NATO) integracijama. Program zemalja članica Europske unije, a posebno njegov dio koji se odnosi na izgradnju vanjskih odnosa pomoću bolje povezanosti sa zemljama izvan Europske unije, u prvi plan ističe saobraćajnu infrastrukturu. Bez savremenih saobraćajnica ne mogu se ostvariti dva bitna načela saobraćaja, a to su slobodno kretanje ljudi i roba. Dakle svrha izgradnje suvremene mreže cesta jeste upravo otvaranje prema robama i uslugama izvan, a ne samo unutar državnog teritorija tranzicijskih zemalja.24 Da bi tranzicijske države pristupile procesu pridruživanja potrebno je da ispune određene uvijete koje EU i NATO postavljaju pred kandidate. Upravo ti uvijeti predstavljaju problem , jer to znači da bi se određene države morale svjesno odreči nekih suverenih prava. Dakle samim ulaskom u EU i NATO od kandidata se očekuje prihvaćanje standarda koji se primjenjuju u razvijenim zemljama zapada i otvaranje prometnog

24

45

Page 46: druga parcijala logistika

sustava za NATO snage. Zbog kompleksnosti problema i njegove širine, prvenstveno će se analizirati problemi koji se pojavljuju u cestovnom prometnom sistemu. Prometnu logistiku u navedenom segmentu treba percipirati kao niz planskih i usmjerenih djelatnosti, procesa i metodologija koji se koriste u transportnom procesu, a kojima je

krajnji cilj optimizacija transportnog procesa. Učinkovitost u području prometne logistike ovisit će prije svega o pravovremenoj i vjerodostojnoj viziji razvoja prometnog sustava i planskom razvoju prometnog sustava, koji će u datom vremenskom periodu biti usklađen s procesima i tehnologijama koje karakteriziraju određeno razdoblje.

2. Prometna logistika u cestovnom prometnom sistemu Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine

Prometni sistem susjedskih sistema, kao što su Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, moraju biti međusobno kompatibilni i moraju imati mogućnost povezivanja u jedinstvenu tehnološku cijelinu. Dakle, oni ustvari moraju biti dijelovi jedinstvenog sistema koji, samo formalno, razdvaja državna granica. Naime, osnovne značajke okruženja uglavnom određuje politika. Znači, ako imamo pozitivističke odnose, moguće je tehničkim mjerama optimizirati prometnu logistiku, smanjiti troškove, povećati učinkovitost prijevoza, a time osigurati i povoljne uslove za rast privrede.

Međutim, zbivanja koja su obilježila posljednjih deset godina, na ovom području nisu pozitivno utijecala na stvaranje optimalnog političkog okružja, koje bi oslobodilo pozitivne potencijale, a koje nudi savremena prometna logistika.Dakle, nastankom novih država na području jugoistočne Evrope, povučena je administrativna barijera između nastalih država u obliku granične crte.Time su kanalizirani svi tokovi putnika i robe u cestovnom prometu u ograničeni broj stalnih međunarodnih i stalnih međunarodnih cestovnih graničnih prijelaza. Naime, sva ova dešavanja iz prošlosti su ostavila veliki trag i negativne posljedice na promet. Time je prelaženje kopnene granice između Slovenije i Hrvatske, duge 670 km, svedeno na 27 točaka, što praktično znači da se državna granica može priječi na prosječno svakih 25 km, s Mađarskom prosječno na svakih 71 km i Bosnom i Hercegovinom prosječno na svakih 48 km. Takvo kanaliziranje prometa, samo po sebi ne bi predstavljalo veći problem, da nije vezano za proces složenog administriranja propisan za prijelaz državne granice. Primjenom Šengenskog sporazuma, mogu se očekivati znatne poteškoće pri prijelazu granične crte. Analiza prometnih i robnih tokova ukazuje na to da je praktično sav robni i putnički promet kanaliziran na nekoliko glavnih graničnih prijelaza, što naravno dokazuje kako navedeni broj nije kočnica prometnim i robnim tokovima, već se to ogleda prije svega u graničnim procedurama prijelaza granične crte.Dakle, posebnu pažnju treba obratiti na daljni razvoj graničnog prometa, tj. rješenje treba tražiti u izmjenama procedura prijelaza i modernizaciji, po prometu, najopterečenijih graničnih prijelaza.

2. 1. Uloga prometne logistike u razvojnim projektima

46

Page 47: druga parcijala logistika

Kako je projektiranja cestovne infrastrukture zahtijeva izradu studija opravdanosti, u kojima bi ključnu ulogu trebali imati logistički pokazitelji, svjedoci smo kako u nacionalnim projektima to nije slučaj. Dakle, ovo je posebno značajno za novonastale države jugoistočne Europe ( Hrvatska i Slovenija), koje nemaju u dovoljnoj mjeri potrebu usaglašavanja dinamike izrade mreže nacionalnih autocesta kao na slici 04.Poznato je kako nacionalni planovi izgradnja autocesta nisu usaglašeni, što dovodi do nastajanja nacionalnih mreža autocesta koji nisu vezani u jedinstvenu tehnološku cjelinu. Ukoliko se kompariraju nacionalni planovi razvoja cestovne mreže Hrvatske i Slovenije, očigledno je kako u postojećim planovima razvoja postoje četiri diskontinuiteta, s tim da će u perspektivi diskontinuitet u cestovnom pravcu Jasenice- Ljubljana- Zagreb biti otklonjen. Nažalost, u planovima razvoja slovenskih autocesta nije predviđeno spajanje sa zagorskom, riječkom i istarskom autocestom. Na taj način navedeni ogranci autocesta izgrađenih u Hrvatskoj gube svoje planirano značenje i ulogu u prometnom povezivanju jugoistočne Europe sa Srednjom i Zapadnom Europom.25 Značenje cestovnih pravaca na državnim područjima Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine umanjuje i plan razvoja transportnog sustava Europe,izražen u Bijeloj knjizi( vrsta dokumenta Europske komisije koji sadrži prijedloge budućih aktivnosti Zajednice u pojedinim područjima) pa se prioritet daje željeznici i preusmjeravanju tereta i putnika na željeznicu.(slika 05.)

Zahtijevi koje postavlja prometna logistika pred razvoj cestovne infrastrukture i ostalih pratećih područja temelje se na:

prihvaćanju zajedničke vizije razvoja prometnog sustava prihvaćanju i koordinaciji planova razvoja prometne infrastrukture kompatibilnosti infrastrukture kompatibilnosti tehnologija kontinuitetu infrastrukture sukladnom zakonodavstvu i propisima efikasnom sustavu administriranja pri prijelazu državne granice.

To znači da se optimizacija transportnog sustava može postići uz plansku uz plansku aktivnost na svim područjima vezanim za odvijanje transporta, a ne samo u području cestovne infrastrukture. Uz sve ove navedene činjenice treba imati na umu i činjenicu da prometna logistika mora osigurati nesmetan protok putnika, kao i svih vrsta robe, bez obzira na njihove karakteristike.

2. 2. Izgradnja autocesti Bosne i Hercegovine

Izgradnjom Autocesti u periodu 2003 - 2010 rijesili bi se jednim dijelom, privredni, ekonomski kao i drugi problemi u BiH. Bosanski politicari mogu sami da iniciraju, pokrenu i realizuju ove projekte zivotno vazne za BiH.. Malezija, Hrvatska, kao i neke druge drzave, zainteresovane su za finansiranje i izgradnju ovih projekata.

25

47

Page 48: druga parcijala logistika

Buduće Autoceste i njihova trasa AUTO CESTA 1

Koridor 5 C (Vc). 26

Koridor Vc, koji treba da povezuje Budimpeštu preko Sarajeva i Mostara sa lukom Ploče, ogranak je Petog panevropskog koridora, od Venecije u Italiji do Lavova u Ukrajini. Kroz BiH prolazi u dužini od 330 kilometara, a dosad je završena samo dionica od

Podlugova do Jošanice, duga 11,5 kilometara, između Sarajeva i Zenice. Za gradnju ove dionice utrošeno je oko 72 miliona KM, dok će za gradnju ostatka bh. dijela biti potrebno

oko 2,5 milijardi eura. Duzina trase: cca 330 km

Eventualni finansijer i izvodjac radova, Bosanska kompanija, ´Bosmal´ predviđa kako bi provedba ovog projekta stajala izmedju 2,5 - 5 milijardi eura .

AUTOCESTA 2 Crna Gora – (BiH - Gorazde - Sarajevo - Bihac i granica Hrvatske ili Bihac) – (HR -

Autocesta Zagreb - Split - RIJEKA ITALIJA ILI ZAGREB SLOVENIJA) Bosna i Hercegovina: Crna Gora - Gorazde - Sarajevo (Koridor 5c) - Zenica (izlaz sa

koridora 5c) - Travnik - Jajce - Kljuc - Bihac - Bosiljevo: je u fazi razmatranja. Hrvatska kao i druge zainteresovane strane ima/ju vec sada sansu

da prezentiraju svoje ponude, ideje, planove itd.27

Koristi od ovih Autocesti:

Veliki protok putnika, turista, robe i kapitala. Otvoranje malih, srednjih i velikih firmi duz ovih autocesti. Riješili bi ogromnu nezaposlenost i pokrenuli kompletnu privredu. Naplatom putarine omogićili bi se slični projekti gradnje autoceta Pored toga skratili bi se vrijeme putovanja kroz zemlju

Međutim zbog nebrige bosanskohercegovačkih političara i njihovih privtnih interesa gradnja Koridora Vc još nije zvanično počela, trenutno se radi na zobilaznici oko Sarajeva koja preko Visokog ( Podlugova ), Kaknja ide prema Zenici kao jedoj od dionica budućeg Koridora Vc. Na slici 07. prikzan dio Koridora koji je u fazi gradnje.

Tema 15:Procesno usmjereno upravljanje sustavima distribuciske logistike

2.Sustavi distribuciske logistike;Ukoliko analiziramo logisticke sustave, onda je on neizbjezno usmjeren na oblik procesa koji obuhvata cijeli logisticki lanac, od izvorista nabavke sirovina do posljednjeg odredista gotovog proizvoda. U okviru ovog lanca distribuciska logistika treba da povezuje proizvodnju sa kupcem. Prema tome ona treba da obuhvata sve aktivnosti koji su u vezi opskrbljivanjem kupca poluproizvodima, gotovim proizvodima i trgovackom robom. Ukoliko se ovakav nacin promatranja na

26

27

48

Page 49: druga parcijala logistika

distribucisku logistiku, naziru se obrisi podsustava unutar granice logistickog preduzeca. Dakle, dstribuciska logistika unutar preduzeca treba da poveze odijel proizvodnje sa odijelom prodaje unutar jednog preduzeca kao i cijelo preduzece sa trzistem, odnosno kupcima kao i cijelo preduzece sa trzistem, odnosno kupcima kao posljednjom karikom transportnog lanca. Funkcija distribuciske logistike se nazivaju funkcije izjednacavanja, a medju njima se ubrajaju: izjednacavanje prostorne razlike, vremenske razlike, kolicinske razlike i razlike u vrstama, odnosno u asortimanu.3.Procesno usmjerena koncepcija upravljanja sustavima;Procesi distribuciske logistike imaju zadatak da realizuju osnovne funkcije. Klase procesa su posebno vazne za stvaranje modela upravljanja za sustavom distribuciske logistike.3.1.Osnovna karika procesnog lanca; Osnovnu kariku procesnog lanca opisujemo procesnim atributima, njegovim potencijalnim klasama i pridruzuje se ovisno o stepenu detaljiziranja, jednom ili nekolicini osnovnih log.procesa. Glavni process procesnog lanca se moze podijeliti u pomocne procese, ali ti pomocni procesi trebaju se po svom vremenskom trajanju nadovezuju jedan na drugi. Svaki od pomocnih procesa moze se gledati kao posebna karika procesnog lanca. Ova podijela procesa na dva pojma, glavni i pomocni process, omogucuje detaljniju definiciju njihovog sadrzaja. Kako bi trebali object transformisati definira nam nalog za transformacijom pa prema njemu treba utvrditi attribute objekta u pocetnom i konacnom stanju. Glavni atributi objekta su vrijeme, mjesto, kolicina i kvaliteta. Pored ovih glavnih atributa objekta su neophodna dva dodatna atributa objekta:zavisni troskovi i njegova cijena jer je object u pravilu nositelj troskova pri obracunu utrosenih resursa i procesnog troska.3.2.Procesni lanci; Vremenski slijed nekoliko procesa cine procesni lanac. Vremenski slijed su structure pod procesa u nizu nad vremenskoj osi, a na višoj razini detaljiziranja cine odredjeni glavni procesi. U okviru procesnog lanca se vrsi izbor pogodnih podprocesa i njihovo vremensko odvijanje, zbog toga da bi se dostigla promjena atributa objekta zahtijevnim transformaciskim nalogom, od inicijalnog do konacnog stanja.4.Procesno usmjereno upravljanje distribuciskom logistikom;Ranije smo rekli da distribuciska logistika povezuje odijel prodaje preduzeca sa kupcima odnosno potraznjom trzista. Ako problem gledamo kroz opci logisticki lanac onda process distribuciske logistike predstavlja posljednju kariku prema trzistu. Pa prema tome distribuciska logistika treba za zadacu da obuhvata sve procese i dogadjanja sto kupcima omogucuje fizicko raspolaganje proizvodima i svim pripadajucim informacijama.4.1.Osnovni process distribuciske logistike;U procesnom lancu imamo strukturne elemente procesa, oni se definisu kao parametri procesa s odgovarajucim potencijalnim klasama. Process mozemo svrstati u tri potencijalne klase;izvor, pomocni process i ponor. Izvor i ponor se definisu kao sučelja prema okruzenju. Razlikujemo ovisno o objektu aktivni izvor, oni’’guraju’’ objektu u tako zvani Push – process, i pasivne izvore pri kojima sam process povlaci object, Pull – process. Da bi se realizirao transformaciski nalog potrebni su procesni parametric:resursi, organizaciski ustroj i razina vodjenja. Strucno znanje se moze vrednovati kao resurs ukoliko su njegovo pribavljanje, cuvanje, njegova raspolozivost i zastita nuzni za realizaciju procesa i ako predstavlja aktivnost. Ukoliko su finansiska sredstva neophodna za odvijanje procesa i ako njihovo osiguranje predstavlja aktivnosti onda ta sredstva imaju ulogu resursa. Obaveze koje se definisane transformaciskim nalogom objekta predstavlja neophodnu aktivnost koja iziskuje

49

Page 50: druga parcijala logistika

finansiska sredstva. Ona se dijele na vlastita i vanjska zbog razlicite slobode odlucivanja u smislu njihove raspolozivosti.4.2.Atributi procesa;mogu se podijeliti na primarne i sekundarne. Iz atributa objekta izvodimo primarne procesne attribute, a sluze za ocijenu provodjenja procesa, dok se sekundarni atributi koriste pri ocijeni sposobnosti procesa.4.3.Procesni lanci distribuciske logistike;ima svoje potprocese koji se odnose, prije svega, na aktivnosti skladistenja, komisioniranja, posebnih usluga dodane vrijednosti i otpreme\prijevoza. Posto odijel za marketing odredjuje okvirne uslove nabavke i prodaje, a logistiku marketinga cine nabavna i distribuciska logistika, procesni lanac distribuciske logistike se mora prosiriti na za odgovarajuce potprocese marketinga\prodaje, prihvata naloga, upravljanje resursima i nalozima, reklamacije, te povratnog prevoza.

16.VAŽNIJE ODREDNICE LOGISTIČKE INDUSTRIJE

Pojam i važnost logističke industrije

U dostupnoj naučnoj i stručnoj literaturi, gdje se tretiraju logistički fenomeni, ne spominje se pojam logističke industrije. Stoga, pri definiranju toga pojma treba uvažavati različite pristupe i različita tumačenja pojma i bitnih karakteristika logističke industrije.Prema tome, na današnjem stepenu razvoja znanosti, tehnologije, proizvodnih snaga i društvenih odnosa općenito, a posebno logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti, može se reći da je logistička industrija visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama i u svim (ne)gospodarskim sektorima, koji se odnose na potporu, podupiranje, opskrbu nekoga nečime, odnosno samoga sebe nečime. Logistička znanja, spoznaje i saznanja su u pravilu interdisciplinarna i multidisciplinarna, ali ona mogu biti i unidisciplinarna, supradiscipplinarna i pluradisciplinarna. Takva znanja mogu biti fundamentalna (temeljna, bazična), primijenjena i razvojna, ovisno o razini i vrsti istraživanja i implementiranja logističkih fenomena.28

Logistička znanja se najčešće kombinuju u odgovarajuće kombinacije iz svih znanstvenih područja, polja, ogranaka, disciplina, što zavisi od vrste logističkih proizvoda koji se proizvode u specijalnim vrstama logističkih industrija.Logističke aktivnosti (tj. funkcije, procesi, mjere, poslovi, operacije, manipulacije, radnje…) kao nematerijalni logistički proizvodi, kao visokosofisticirane usluge temeljene na interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanjima, kao nezamjenjivi proizvodi logističke industrije, mogu biti veoma složene, veoma zahtjevne, pa čak i zamršene, ali u jednostavnijim procesima logističke industrije takve aktivnosti mogu biti i jednostavne, manje zahtjevne.29

Logistička znanja i logističke aktivnosti u principu se odnose na podršku, potporu, podupiranje, snadbjevanje nekoga nečim ili samoga sebe nečime..

28

29

50

Page 51: druga parcijala logistika

Logistička industrija ima veliku važnost u svim (ne)gospodarskim djelatnostima primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora.Naime, bez logističkih znanja i logističkih aktivnosti ne može biti proizveden niti jedan proizvod i niti jedna usluga u bilo kojem obliku i u bilo kojem industrijskom procesu. Svaki industrijski proces zahtijeva određenu podršku, podupiranje, snadbjevanje bez kojih nije moguće ostvariti proizvodnju i u njoj proizvoditi materijalna dobra i korisna uslugeLogistička znanja proizvode profesori, znanstvenici, istraživači, umjetnici , intelektualci, stručnjaci, majstori različitih zvanja i zanimanja, različitih skupina i pojedinaca.Logistička znanja su ustvari logistički ljudski kapital koji je temeljni potencijal i resurs u proizvodnji logističkih proizvoda.Logistička znanja se proizvode u visokosofisticiranim logističkim tvornicama. Logistička znanja se proizvode i u znanstvenim institutima, znanstvenoistraživačkim centrima, tehnološkim parkovima i drugim znanstvenim ustanovama i institucijama . Logističke tvornice proizvode logistička znanja na svim razinama odgoja i obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja.Logistička znanja se proizvode u jednostavnim i složenim procesima logističke industrije.Logističke aktivnosti proizvode obrazovani, osposobljeni, vješti, iskusni, motivirani, logistički kreativni i operativni menadžeri, kao i specijalizirani logistički stručnjaci u svim djelatnostima primarne, sekundarne, tercijarne, kvartarne i kvintarne logistike.Logističke aktivnosti se proizvode u svim logističkim preduzećima.Bez logističkih aktivnosti koje se temelje na logističkim znanjima nije moguće upravljati materijalnim tokovima, odnosno logističkim lancima, logističkoopskrbnim lancima, logističkodistribucijskim lancima, te logističkim mrežama.Logističke se aktivnosti proizvode u jednostavnim i složenim procesima logističke industrije.U logističkim lancima se proizvode jednostavnije logističke aktivnosti, a najsloženije logističke aktivnosti se proizvode u megalogističkim mrežama.Sve logističke industrije se mogu klasificirati u primarnu logističku industriju i sekundarnu logističku industriju.

2.2. Temeljne značajke logističke industrije

Krajem 20. stoljeća globalna logistička industrija doživljava svoju ekspanziju, pa možemo govoriti o logističkoj industrijalizaciji.Ubrzani razvoj i globalna afirmacija logističke industrije, učinkovito podržana informacijskom tehnologijom, logističkim subjektima koji uče, logistikom znanja, stvar temeljne pretpostavke za nastajanje logističke industrijske revolucije. To, zapravo, znači da će se dogoditi radikalni prevrat stihijskoga načina proizvodnje logističkih proizvoda u visokosofisticirani način proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti. Naime, procesi proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti će se automatizirati, robotizirati, informatizirati, standardizirati, globalizirati, liberalizirati, deregulirati, privatizirati, a organizacija upravljanja, rukovođenja i rada bit će gotovo savršena.

51

Page 52: druga parcijala logistika

S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje logističkih proizvoda, fenomeni logističkih industrija mogu se izučavati i primjenjivati u različitim oblicima logističkih industrija, primjerice:

U mikrologističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi ili pojedine faze logističkih proizvoda unutar određenoga logističkog sustava.

U makrologističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi unutar nacionalnih gospodarskih, odnosno nacionalnih logističkih sustava.

U globalnologističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi na logističkome svjetskome, globalnome tržištu, na planeti Zemlji.

U megalogističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi u megalogističkim sustavima koje je primjereno klasificirati, dizajnirati i izučavati na tri razine:

- u megalogističkoj industriji u užem smislu proizvode se logistički proizvodi na određenom kontinentu (npr. Evropi), na području velike ekonomske integracije (npr. Evropske Unije), na području velike i razvijene države (npr. SAD, Kine…), u sklopu velike multinacionalne korporacije (npr. DHL, FEDEX…)

- U megalogističkoj industriji u širem smislu proizvode se logistički proizvodi na području planeta Zemlja.

- U megalogističkoj industriji u najširem smislu proizvode se logistički proizvodi u svemirskome prostoru Sunčeva sustava.

I teorijski i praktični procesi proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti pod utjecajem globalizacijske industrije umrežavaju se u različite oblike globalnih, odnosno megalogističkih industrija.

3. ELEMENTI PROIZVODNJE LOGISTIČKIH PRIZVODA

U dizajniranju procesa proizvodnje logističkih proizvoda treba imati na umu sve značajke najvažnijih elemenata takve proizvodnje:

1) logistička infrastruktura

2) logistička suprastuktura

3) predmeti logističke proizvodnje

4) logistički i8ntelektualni kapital

5) informacijske tehnologije

6) financijski potencijal

7) ostali elementi.

3.1. Logistička infrastruktura

52

Page 53: druga parcijala logistika

Logistička infrastruktura je zasigurno temeljni i jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda, bez obzira na to radi li se o proizvodnji logističkih znanja ili proizvodnji logističkih aktivnosti.

Logističku infrastrukturu čine svi objekti, sredstva za rad, postrojenja, uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji logističkih proizvoda te reguliranju i sigurnosti svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.30

Fenomene logističke infrastrukture s tehničkog, tehnološkog, organizacijskog, ekonomskog, pravnog, ekološkog, eksploatacijskog gledišta primjereno je izučavati, održavati, modernizirati, razvijati u svim vrstama logistike, u svim specifičnim procesima logističke industrije i u svim logističkim sustavima.

U izučavanju fenomena logističke infrastrukture, njezinog mjesta i važnosti u logističkoj industriji treba imati na umu međuodnos i stepen kompatibilnosti i komplementarnosti logističke infrastrukture i svih drugih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda.

3.2. Logistička suprastruktura

Općenito se može reći da logističku suprastrukturu čine sva pokretna sredstva za rad, koja pomoću logističke infrastrukture omogućuju proizvodnju logističkih proizvoda (tj. logističkog znanja i logističkih aktivnosti), te reguliranje i sigurnost svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.

Kao su procesi u logističkim industrijama povezani su tokovima robe, putnika, znanja, podataka, informacija itd,, najznačajnije mjesto u sustavu logističke suprastrukture zauzimaju transportna (prijevozna) i pokretna pretovarna ili mehanizacijskotransportna sredstva (tj. mehanizacija).

Bez takvih sredstava nije moguće organizirati i operacionalizirati manipuliranje, transportiranje i distribuiranje materijalnih dobara od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje.

Kada se u logističkoj industriji proizvode posebni logistički proizvodi (npr. naučnologistički proizvodi), logistička suprastruktura je prilagođena specifičnim zahtjevima proizvodnje takvih proizvoda.

Kreativni i operativni logistički menadžeri i specijalizirani logistički stručnjaci, koji kreiraju, dizajniraju i operacionaliziraju procese proizvodnje pojedinih logističkih proizvoda, trebaju posjedovati primjerno znanje o logističkoj suprastrukturi za svaki logistički proizvod i za svaku vrstu logistike za koju su se profesionalno opredjelili.

Fenomene logističke suprastrukture s tehničkog, tehnološkog, organizacijskog, ekonomskog, pravnog, ekološkog, eksploatacijskog gledišta primjereno je izučavati, održavati, modernizirati, razvijati u svim vrstama logistike, u svim specifičnim procesima logističke industrije i u svim logističkim sustavima.

30

53

Page 54: druga parcijala logistika

U izučavanju fenomena logističke suprastrukture, njezinog mjesta i važnosti u logističkoj industriji treba imati na umu međuodnos i stepen kompatibilnosti i komplementarnosti logističke infrastrukture i svih drugih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda.

4.SPECIFIČNOSTI LOGISTIČKIH PROIZVODA

Logistički proizvodi se proizvode u logističkoj industriji. Logistička industrija je visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama u svim djelatnostima primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora, koji se odnose na potporu, podršku, podupiranje, opskrbu nekoga ili nešto nečime, odnosno samoga sebe nečime.

Činjenica je da se logistički menadžeri i specijalizirani logistički stručnjaci u svakodnevnom poslovanju susreću sa podacima i informacijama. Podaci su određene činjenice koje procesom obrade i interpretacije postaju informacijama koje mogu biti od koristi logističkim zaposlenicima. Sintezom se informacija dolazi do logističkog znanja.

Logističko znanje, zapravo, znači poznavanje logističkih činjenica, logističkih znakova, logističkih zakonitosti, logističkih teorija, logističkih načela, logističkih fenomena. Logističko znanje je sustav spoznaja, iskustava, vještina, događaja i osjećaja zaposlenika u logističkim poduzećima.

Logističko znanje može biti: implicitno znanje i eksplicitno znanje.Procesom se učenja dolazi do logističkog znanja.Upravljanje logističkim znanjem može biti strategijsko i taktičko ili operativno. I strategijsko i taktičko upravljanje i rukovođenje logističkim znanjem mora se temeljiti na unaprijed osmišljenim programima uspješne i učinkovite transformacije logističkog znanja u intelektualni kapital logističkog poduzeća.

Logistička znanja imaju svoju pravu misiju samo onda ako su povezana sa logističkim aktivnostima i ako se zajedno primjenjuju u praksi. Logističke aktivnosti su, kao i logistička znanja nematerijalni logistički proizvod.

Ako se imaju na umu sve važnije specifičnosti logističkih proizvoda: logističkih znanja i logističkih aktivnosti, može se ustvrditi da bez takvih proizvoda nije moguće primjereno osmisliti materijalnu proizvodnju i u njoj proizvoditi materijalna dobra i korisne usluge, koje je moguće materijalizirati na tržištima u različitim oblastima.

Osim navedenih i elaboriranih specifičnosti logističkih proizvoda, u procesima njihove proizvodnje potrebno je imati na umu još nekoliko specifičnih fenomena koji su znakoviti za logistička znanja i logističke aktivnosti, primjerice:

Logistički proizvodi su neopipljivi. Logistički proizvodi su nedjeljivi jer se oni istovremeno i proizvode i troše. Logistički proizvodi su prolazni. Svaki logistički proizvod ima svoj životni vijek:

rađanje, rast, zrelost, opadanje i umiranje.

54

Page 55: druga parcijala logistika

17.TEORIJSKA OBILJEŽJA I NASTANAK LOGISTIČKO – DISTRIBUCIJSKIH CENTARA

U prošlosti težnja čovjeka kao jedna od njegovih mnogobrojnih osobina bila je da bude centar svih dešavanja u svom bližem pa i širem okruženju.Sve što je razvijao, gradio i unapređivao bilo je za njegov interes i interes njgovih bližih saradnika sa kojima je poslovao.Čovjek u to vrijeme sve trgovinske poJslove obavljao je samo za sebe, odnosno kratko rečeno u prošlosti čovjek je pokušavao izvršiti sve obuhvatnost svijeta, vođen sebičnim interesima.Da je to stvarno tako možemo vidjeti na sljedećoj karti, na kojoj je prikazana trgovina u okviru Rimske Imperije.

Danas koliko toliko situacija je nešto drugačija. Sam proces globalizacije ostavio je mnoge dobre ali i loše posljedice.Čovjek je konačno shvatio da ne može da opstane bez saradnje sa drugim ljudima.Sve je to uslovilo da se današnji pokušaj sveobuhvatnosti svijeta ogleda se u razvoju regionalnih unija.Sam proces globalizacije doprinio je intenzivnom razvoju pojedinih područja.Kandžija ističe da „ globalizacija gospodarstva potiče razvoj regionalnihunija, te da je Europska unija prethodnica svih intergracijskih regionalnih procesa i svojevrsni laboratorij toga procesa“Bliže povezivanje država i naroda svijeta koje je izazvalo golemo smanjenje troškova prijevoza i komunikacija te rušenje umjetnih zapreka za tijek robe, usluga kapitala, znanja i ( nešto manje ) ljudi preko granica su jedne od prednosti procesa globalizacije.Širenjem Europske unije i na države srednje i istočne Europe ( Austriju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Poljsku ), počinje i postupna ekspanzija distribucijskih centara u taj dio Europe što je prijetilo isključenju država jugoistočne Europe.Zapadna Europa bila je jedna od koncentracionih područja formiranja distribucijskih centara.Koncentracija ovih distribucijskih centara vršena je u formaciji koja se zbog svog oblika često naziva i „europska banana“ koja se kreće u luku od Londona na sjeveru preko Bebeluxa, Njemačke, Francuske, Švicarske i Sjeverne Italije do Barcelone, kao što se može vidjeti na sljedećoj karti.

Devedesetih godina prošlog vijeka Rotterdam Port Authority počela je razvijati posebne određene prostore, namjenjene logističkim djelatnostima.Ti prostori su još poznati pod nazivom Distripark.

55

Page 56: druga parcijala logistika

„Distripark predstavljaju logističke centre koji nude logističko – distribucijske usluge, skladišne prostore, radne površine, manipuliranje robe, te sve ostale špediterske i logističke usluge“Unutar Distriparka djeluje snažna carinska služba koja nudi svu potporu pri uvozno – izvoznim uslugama.Sve ovo ukazuje da su Distriparkovi jaki i dobro organizirani logističko – distribucijski centri koji se mogu uporediti sa slobodnom carinskom zonom. Model ovoga logističko – distribucijskog centra služio je za dalji nastanak i razvoj ostalih distribucijskih centara u ostalim zemljama Europe.

Kao primjer razvoja logističko – distribucijskog centara u ostalim državama Europe jeste razvoj projekta u Barceloni s ciljem da Barcelona postane logističko – distribucijski centar za Južnu Europu.Zona de Actividad Logistica ( ZAL ) nudi sve vrste usluga koje su većinom vezane za logističku distribuciju: skladištenje, prepakiranje, organizaciju prijevoza, elektroničku razmjenu podataka s carinskom službom, osiguranje cijeloga područja, ugostiteljske, bankovne, osiguravateljske i slične usluge.Suradnja između država je jako značajna. U tome se vidi još jedna prednost Europske Unije.Sama suradnja između pojedinih država Europe omogućava uspostavljanje ravnoteže između ponude i potražnje na regionalnim tržištima logističkih usluga.Tako je, naprimjer, potpisivanjem Memoranduma o razumjevanju u Luxemburgu u lipnju 2004 godine otvorena mogućnost za financiranje glavnih infrastrukturnih programa u funkciji unapređenja transportne mreže pet država jugoistočne Europe: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore ( uključujuči i Kosovo ), Makedonije i Albanije.

„Da bi se unaprijedila transportna mreža država jugoistočne Europe koju čini 4300 km pruga, 6000 km cesta, zračne i pomorske luke ( Rijeka, Split, Dubrovnik, Niš, Drač i Vlore ), riječni plovni put Dunavom i Savom s 58 graničnih prijelaza, čak sedamnaest projekata je određeno prioritetnim.Kao prioritetni projekti izdvojeni su primjerice: željeznička pruga Moravice – Šapjane ( Hrvatska ), cesta Banja Luka – Gradiška ( Bosna i Hercegovina ) Žeželjev most u Novom Sadu ( Srbija i Crna Gora ), zračna luka u Skoplju ( Makedonija ) i morska luka Drač ( Albanija ).“31

Koliko je značajna suradnja između pojedinih država i užih regionalnih grupacija, ništa manje važna nije suradnja i razvijanje partnerskih odnosa između značajnijih regionalnih prometnih i logističkih tvrtki, luka i robnotransportnih centara.„Tako je, primjerice, promjena suvereniteta nad Hong Kongom ( 1997.) usmjerila tu najveću svijetsku kontejnersku luku i četvrtu svijetsku luku po veličini ukupno izmanipuliranoga tereta ( u 1997. godini ) na razvijanje suradnje s lukom Shenzhen, kako bi bile u mogućnosti efikasno odgovoriti na povećanje kontejnerskoga prijevoza prouzročenoga oporavkom gospodarstva Azije te visokim stopama rasta bruto domaćeg proizvoda Kine ( 7 – 8 % godišnje ), odnosno južne Kine čije stope rasta bruto domaćega proizvoda bilježe fantastične stope rasta od 15 % godišnje, ali i s ciljem sprečavanja međusobne konkurencije, odnosno njihovoga daljnjeg razvoja kao komplementarnih luka

31.

56

Page 57: druga parcijala logistika

1. IZBOR LOKACIJE LOGISTIČKO – DISTRIBUCIJSKIH CENTARA

Od kad se pojavila roba kao predmet svih trgovinskih odnosa između zemalja od tada jr prisutan i pojam prostorni i vremenski nesklad između proizvodnje i potrošnje.Određena područja su u određenom vremenskom periodu bila ili oskudna ili bogata određenom vrstom robe, zavisno od toga da li je ta roba u određenom vremenskom periodu koji se zahtjeva od nje bila isporučena potrošaču.

Kad tu još dodamo vremenske i klimatske uslove koji igraju važnu ulogu u transportu problem vezan za transport i pristizanje robe u neko područje postaje još veći.Ta značajka robne proizvodnje uvjetuje potrebu skladištenja robe odnosno pravilnom izboru lokacije skladištenja robe pridaje strateško i konstitutivno značenje.

„Pod lokacijom logističko – distribucijskog centra podrazumjeva se izbor mjesta na kojem će se smjestiti logističko – distribucijski centar.“32

Odluka o lokaciji logističko – distribucijskih centara predstavlja jednu od najznačajnijih odluka u funkciji povezivanja prometnih sustava i formiranja logističkih lanaca.

Razlog važnosti lokacije logističko – distribucijskih centara leži i u činjenici što se tu radi o investicijskoj odluci pa je mogućnost pogrešne lokacije logističko – distribucijskog centra neprihvatljiva jer bi sva uložena financijska sredstva bila izgubljena.

Da bi se to izbjeglo vrše se razna studiozna istraživanja brojnih faktora i od njih ovisi odluka o lokaciji logističko – distribucijskog centra.

Pored izgubljenih financijskih sredstava koje smo uložili pogrešnim izborom lokacije logističko – distribucijskog centra dobili bi još jedna slabo ili nedovoljno razvijen logističko – distribucijski centar što nije u cilju ni države na kojoj je taj centar izgrađen niti investitora koji bi u taj projekat uložio.Poznato je da nedovoljno razvijeni logističko – distribucijski centri na području ne razvijenih zemalja su jedan od osnovnih problema sa kojima će se suočiti strani investitori.

Proizvodna preduzeća lokaciju logističko – distribucijskog centra promatraju s troškovnog ( minimiziranje troškova ), a uslužna preduzeća s prihodovnog ( maksimalizacija prihoda ) motrišta.

To znači da logističko – distribucijski centar uslužnim preduzećima treba omogućiti što veći obujam posla i što veće prihode, a proizvodnim preduzećima što niže logističke troškove kao što možemo vidjeti u sljedećoj tabeli.

32

57

Page 58: druga parcijala logistika

Uslužna preduzeća Proizvodna preduzećaPrihodima vođeni Troškovima vođeni

Obujam – prihodi Područje djelovanja; nabavna moćKonkurencija; promocija – cijene Fizička kvalitetaParking – pristup; sigurnost;ImidžTroškovne odredniceNajamSposobnost menadžmentaProizvodna politika ( nadnice, broj sati rada )

Vidljivi troškoviTransport.troškovi dopreme sirovinaTroškovi otpreme gotovih proizvodaTroškovi energije, rada, sirovina i materijala, porezi, doprinosi i sl.Nevidljivi i budući troškoviStav spram sindikalnog udruživanja Kvaliteta življenjaTroškovi obrazovanjaKvaliteta državnih i lokalnih vlasti

Pretpostavke Pretpostavke

Lokacija i glavna odrednica prihodaVisok kontakt sa korisnicima usluga je kritičan čimbenik uspješnostiTroškovi poslovanja su relativno konstantni za određeno područje, funkcija prihoda je kritični čimbenik uspješnosti

Lokacija je glavna odrednica troškovaGlavnina troškova se može identificirati za svaku lokacijuNizak kontakt sa kupcima omogućava fokus na identificirane troškoveNevidljivi troškovi se mogu procijeniti

Tablica 1. utjecaj lokacije logističko – distribucijskog centra na poslovanje uslužnih i proizvodnih preduzećaIzvor: Časopis „ Suvremeni promet“ broj 1 – 2, Hrvatsko Znanstveno Društvo, 2005 godina, Zagreb, strana 24.

Kao što smo već pomenuli za izbor lokacije logističko – distribucijskog centra vrše se razna studiozna istraživanja brojnih faktora.Ta istraživanja se obavljaju primjenom različitih metoda od kojih su najznačajnije četiri glavne metode za riješavanje problema lokacije logističko – distribucijskog centra i to:

1. metoda faktorske procjene,2. metoda analize lokacije prijelomne tačke,3. gravitacijska metoda4. transportni model

U daljem tekstu objasnit će mo samo metodu faktorske procjene jer je ona u najširoj primjeni što ne znači da ostale metode nisu dobre.

Metoda faktorske procjene temelji se na ocjeni važnosti pojedinih faktora za odluku o lokaciji. Metoda se sastoji od šest koraka:

58

Page 59: druga parcijala logistika

- određivanje ključnih faktora od značenja za izbor lokacije,- određivanje pondera važnosti za svaki od ključnih faktora,- određivanje ljestvice za svaki faktor ( npr. od 1 do 10 ili od 1 do 100 ),- određivanje broja bodova za svaku lokaciju i svaki faktor temeljem koraka 3,- određivanje umnoška pondera važnosti i broja bodova pridruženih pojedinom faktoru, te utvrđivanje ukupnog zbroja bodova i - donošenje odluke o lokaciji na temelju provedene kvantitativne analize, odnosno najvećega broja bodova.

Nakon svih provedenih studioznih istraživanja i primjene odgovarajuće metode bira se ona lokacija za logističko – distribucijski centar koja ima naj bolje karektaristike i pogodnosti za razvoj logističkih lanaca

4. LOGISTIČKO – DISTRIBUCIJSKI CENTAR MATULJI U TRANSPORTNOJ I LOGISTIČKOJ MREŽI DRŽAVA SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE

Svaki logističko – distribucijski centar ima određene prednosti i nedostatke u okviru transportne mreže.Svaki od njih nastoji se unaprijediti što više modernizovati i njihove nedostatke svesti na minimum.Ulaskom Austrije i Slovenije u Europsku uniju, te pomicanjem šengenske granice na graničnu crtu Hrvatska – Slovenija, lociranje logističko – distribucijskog centra u Matuljama postaje iznimno važno za kompanije koje posluju širom Europe ili svijeta.

Lociranjem logističko – distributivnog centra u Matuljama je izuzetno značajno za Republiku Hrvatsku, jer tako Hrvatska dobiva prigodu da postane logistički atraktivna i da se sa najvećom mogućom brzinom uključi u bitku sa zapadnim i istočnim centrima.

Zadadni centri imaju prednost poslovnog okruženja i infrastrukturu, dok se istočni centri natječu nižim cijenama nekretnina i radne snage.Položaj logističko – distribucijskog centra Matulji prikazan je na sljedećoj karti označenoj sa brojem 3.Logističko – distribucijski centar Matulji bi omogućio iskorištenje postojaćih europskih potencijala na jedan adekvatan i primjeren način.Mnoge kompanije koje su smještene u tom području bi imale pristup velikom, integriranom i bogatom tržištu kao što je tržište Europske Unije, što bi bio odgovarajući čimbenik za podsticanje produktivnosti i profitabilnosti za pomenute kompanije.

Da bi se ta prednost u što većoj mjeri i ostvarila, nužno je uključivanje i onih manjih i slabije razvijenih kompanija u središnjicu razvijenoga europskoga gospodarstva.Naime, i manje kompanije trebaju biti uključene u oblikovanje odluka koje i na njih utječu, kako bi se stvorilo novo globalno gospodarstvo u kojemu će rast biti lakše održiv, a plodovi toga rasta što ravnomjernije raspodjeljeni.

59

Page 60: druga parcijala logistika

Razlog važnosti logističko – distribucijskog centra Matulji jeste upravo zbog njegovog položaja ( koji je prikazan na karti 3 ), koji mu omogućava izravne veze sa koridorom V. i X..Pored ove veze logističko – distribucijski centar Matulji nalazi se na lokaciji koja je udaljena od luka Trst i Koper 50 km, te od Luke Rijeka manje od 20 km.

Sve ovo ukazuje da logističko – distribucijski centar Matulji treba da postane regionalni logistički centar jer može da opslužuje sve tri luke podjednako.Iako stanje infrastrukture na koridorima V. i X. nije adekvatno razvoju logističko – distribucijskih centara, napori koje čine pojedine države ( prije svega Slovenija i Hrvatska ), ali i druge države kroz koje prolaze koridori V. i X., sve više su ohrabrujući za takvu inicijativu.

Logističko – distribucijski centar Matulji imao bi funkciju intermodalnoga logističkog središta u kojemu bi se objedinjavale funkcije cestovnog i željezničkog saobraćaja.Intermodalna funkcija logističko – distribucijskog centra Matulji bi predstavljala ustvari njegovu mezofunkciju.

Činjenica je da već danas više od 30 % cestovnog prometa preko Hrvatskih granica ide pravcem gdje bi se nalazio logističko – distribucijski centar Matulji, što znači da logističko – distribucijski centar Matulji ispunja sve preduslove za izgradnju intermodalnoga logističkog središta.

Procjene su da bi se u narednom razdoblju broj teretnih vozila koja ulaze i izlaze u ili iz Hrvatske na ovom prometnom pravcu mogao povećati nekoliko puta, tako da bi 2012. godine mogao dostići brojku od 363.223.

Osim makrofunkcije i mezofunkcije, logističko – distributivni centar Matulji ima i mikrofunkciju koja se ogleda prije svega u razvoju i afirmaciji gradske logistike u gradu Rijeci na način da se tereti koji dolaze kopnenim prometom iz smjera Zapadne Europe zaustavljaju već na prilazu gradu, tamo skladište, dorađuju, prepekiraju i potom na odgovarajući način dopremaju u gradsku jezgru ili u druga bliža turistička odredišta.

Logističko – distributivni centar Matulji povezao bi se s kompleksom Škrljevo – Kukuljanovo koji se nalazi na istočnom prilazu gradu i s njim bi činio komplementarni projekt u funkciji smanjenja prometnoga pritiska na gradsku jezgru.

Tema XVIII:Logicko – informativni sistem

Poslovni logistički sitem ; Poslovni logistički sistem jeste socio-tehnički sistem čiji je cilj da na što racionalni način riješi probleme u vezi s tokom sirovina, materijala, poluproizvoda i proizvoda u okviru neke organizacione cijeline, a kao takav sadrži upravljački i kontrolni sistem. Gdje se upravljački sistem temelji na formalizovanom toku informacija između pojedinih elemenata sistema u svrhu planiranja i odlučivanja o procesima koji imaju određenu svrhu i cilj.Svaki logistički proces počinje i završava se

60

Page 61: druga parcijala logistika

određenom odlukom. Na početku procesa odluke se definišu kao ciljevi, a na kraju procesa odluke se odnose na načine kako ostvariti postavljene ciljeve i planove. Dabi donijeli ispravnu odluku, u poslovno logističkom sistemu moraju se neprestano odvijati procesi prikupljanja, memorisanja, obrade i slanja podataka. Funkcionalni podsistemi u kojima se odvijaju ti procesi nazivamo informacioni sistem i sistem odlučivanja. Pred donosioce odluka postavljaju se mnogostruki ciljevi, koji zajedno posmatrani sačinjavaju kriterijume odlučivanja. Pojedinačni ciljevi u velikoj mjeri su konfliktni, pa je neophodno utvrditi odgovarajuće alternative ili pak optimalna riješenja za svaku konkretnu situaciju. Da bi preduzeće bilo konkurentno mora iznaci najpovljni način da zadovoliti zahtjeve i potrebe svojih kupaca (sistem fizičke distribucije) a u isto vrijeme mora se voditi računa da dobavljači ispune potrebe preduzeća sa sredstvima za proizvodnju (sistem snabdjevanja preduzeća). U tu svrhu utvrđuju se niz ciljeva koji trebaju da postignu željeno vrijeme pri nabavljanju preduzeća predmetima rada, odnosno vrijeme isporuke prilikom prodaje robe, a da ti procesi imaju određenu pouzdanost. Gdje ciljeve često utvrđujemo selektivno, tj. posebno za svaku pojedinu robu. Sistem informacija u planiranju, izvršavanju i kontroli logističkih procesa;Koncepcija logistčkog informacionog sistema treba da bude takva da pruža sve potrebne informacije za obavljanje zadataka planiranja, odvijanja i kontrole logističkih procesa, jer od njih zavisi vrsta a u krajnom slučaju i ispravnost odluke. Drugim riječima planiranje logističkog sistema kao model budućeg poslovanja je podloga za racionalno utvrđivanje i realizaciju ciljeva logističkog sistema. Racionalno korištenje informacija ističe potrebu za njihovom selekcijom, klasifikacijom i disponiranjem putem međusobno povezanih računara. Gdje raspolaganje pouzdanim informacijama pruža mogućnost pouzdanijem predviđanju budućih prometa i smanjenju rizika u području poslovne logistike. Za planiranje logističkih procesa potrebno je raspolagati sa informacijama o prošlim i tekućim aktivnostima logističkog sistema kao i informacijama koje se odnose na okolinu logističkog sistema, a one omogućuju planiranje budućih logističkih aktivnosti. Bonitet plana prvenstveno zavisi od kvaliteta i kvantiteta informacija koje možemo pribaviti u okviru logističkog informacionog sistema i iz okoline, a koje treba da sačine podlogu za realnu prognozu logističkih procesa. Razne organizacijone jedinice primjenjuju i izvršavaju logističke planove a pri tome tok informacija ima važnu ulogu. To je ujedno i razlog da se logističko informacionim sistemima i komunikacijama predaje posebna pažnja, koji trebaju da unaprede koordinaciju internih i eksternih članova logističkih kanala veze. Brže prenošenje i obrada informacija omogućuje i brže odvijanje fizičkih logističkih procesa, a to reducira zalihu na skladištu bez umanjenja pouzdanosti logističkog procesa što ujedno znači da se povećava rentabilnost poslovanja. Da nebi došlo do odstupanja od plana i postavljenih ciljeva sve aktivnosti i procesi u logističkom sistemu treba na odgovarajući način kontrolisati a ako bi i do odstupanja došlo treba vršiti korekciju na logistički proces. U logističkom informacionom sistemu obično se pojavljuju sledeće vrste informacija:

informacije o stvarnim i potencijalnim kupcima, skladište, tražene količine prema proizvodima, ciklus naručivanja, mjesto naručivanja i isporuke,

informacije o stvarnim i potencijalnim dobavljačima: sjedište, karakteristike proizvoda, sistem rukovanja robom itd.,

informacije o logističkom sistemu konkurenta: mogućnost isporuke, sjedište, komponente logističkog kanala itd.,

61

Page 62: druga parcijala logistika

informacije o stanju vlastitog logističkog sistema: vrsta, funkcija, interesi internih i eksternih članova logističkih kanala itd.,

informacije o zalihama materijala i proizvoda na svim mjestima logističkog sistema,

informacije o potencijalnim članovima informacionih kanala npr. o transportnim preduzećima, skladištima itd.,

informacije o stanju i planiranom razvoju sistema marketinga: postojeći i planirani novi proizvodi, grupe proizvoda, fizičke karakteristike proizvoda, postojeća i planirana prodaja itd.,

informacije o stanju razvoja relevantnih logističkih tehnologija, informacije o relevantnim značajkama makrologističkog sistema: saobraćajna

mreža, nosioci transporta, aktuelna saobraćajna politika, državne aktivnosti u planiranju saobraćaja, pravni propisi itd.,

informacije o izvođenju logističkih aktivnosti (kontrolne informacije), informacije o troškovima svih logističkih aktivnosti.

Osnovni zadatak i suština nove informacijone tehnologije u transportu i logistici;Da bi se zahtjevi korisnika usluga u što većoj mjeri ispunili informacije ne samo da se trebaju brzo i tačno obezbijediti nego ih je potrebno brzo, ekonomično i uspješno razmijeniti. Ovo se postiže uspostavljanjem efikasnog informacionog sistema, koji treba da uključi sve partnere u logističkoj distribuciji i poslovanja uopšte. Danas rad transportnih i špedicijskih organizacija je nezamisliv bez primjene savremene informatičke tehnologije, koje postaju nezamjenjive u praćenju robnih tokova kroz lanac snabdjevanja i u prikupljanju potrebnih informacija. Strategija koja se bazira na dostupnoj logistici mora uvesti pouzdane i kvalitetne usluge koje će prevoznicima osigurati konkurentnu prednost na tržištu. Korištenje informatičke tehnologije za praćenje supstrata za prevoz smanjuje vrijeme praćenja pošiljki kroz transportnu mrežu. Tome je znatno doprinjela upotreba bar koda „registarska tablica“ koja je omogućila automatski prijem podataka u pojedinim tačkama: u otpremnim tačkama, na linijama pakovanja, u skladištima i u isporučnim tačkama. Sve ovo je povezano sa Elektronskom razmjenom podataka u skračenici EDI koja omogućava uslugu transportnim operatorima da u svakom trenutku saznaju dali i kad je oprema opremljena, gdje se tačno nalazi u dotičnom trenutku, dali je, gdje i kad se treba dostaviti, drugim riječima rečeno sve informacije potrebne za isporuku i plaćanje.

62