DRAVNA TAJNA

Semir Halilovi

Predgovor Poetkom septembra 2005. godine od Semira Halilovia na itanje sam dobio zavrni rukopis njegove prve knjige radnog naslova "Krvavi oktobar" koja je tada imala gotovo identian sadraj kao i ova, konana verzija, koju upravo drite u rukama. Meutim, nakon to me nesvakidanja zanimljivost i ekskluzivnost Halilovievog rukopisa natjerala da tivo koje je pred Vama proitam u rekordno kratkom roku, uvjerio sam se da se ovaj mladi autor u svom jednoipogodinjem istraivanju i "kopanju po arhivama" nije zadrao samo na dogaajima u Sarajevu iz oktobra 1993. ( za one koji jo ne znaju u oktobru 1993. legalne bh. vlasti pokrenule su akciju "obrauna sa kriminalom u vlastitim redovima" pod nazivom Trebevi), ve da je svojim buduim itateljima argumentirano otkrio najuvanije tajne i dokumentaciju iz razliitih perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iz Halilovieve knjige saznajemo ko su osobe koje su tokom opsade Sarajeva direktno saraivale sa etnikim oficirima s druge strane "sarajevskog prstena" i kako su tu saradnju "tretirale" poli-cijskosudske institucije drave BiH. Autor nam prvi put dokumentirano otkriva sutinu prvog velikog sukoba izmeu biveg predsjednika i nekadanjeg premijera Republike Bosne i Hercegovine. Na isti nain, Halilo-vieva knjiga dokazuje "ikebansku" ulogu lanova ratnog, multietnikog bh. Predsjednitva i dokazuje ko je zaista vodio glavnu rije u dravi koju su Tuman i Miloevi jo 1991. u Karadordevu osudili na nestanak. U posebnom poglavlju svoje knjige Halilovi se bavi i sukobom bosanskohercegovakih obavjetajaca koji je kulminirao tokom 1993. godine iz kojeg su kadrovi KOS-e izali jai, a oni drugi slabiji nego ikad. Iako su o toj stravino bolnoj temi mnogi ve ranije pisali, u posebnom dijelu ove knjige imaete prvi put priliku upoznati se sa sadrajem originalnih dokumenata koji opisuju pad Srebrenice i Zepe, te saznati ta je bosanskoher-cegovaki politiko-vojni vrh uinio ( tanije ta nije) kako bi sprijeio genocid nad tamonjim Bonjacima... Ova knjiga kao nijedna do sada, zaista "frca" ekskluzivnim dokumentima i opisima konkretnih dogaaja i osoba iz nae bliske historije, pa 5 je zato pomalo i neprimjereno da vam na ovom mjestu pojedinano nabrajam svaki od njih. No prije nego krenete u nezaboravnu avanturu iitavanja ovog sjajnog tiva elim napomenuti kako CD dodatak uz Halilovievu knjigu sadrava sve originalne dokumente, prislukivane razgovore, video i pisanu arhivu na koju se autor ovdje poziva. A da, umalo da zaboravim! Kako ve napisah, Semir Halilovi je radni naslov svog konanog rukopisa nazvao "Krvavi oktobar". Nakon to proitate ovu knjigu ( koja e sigurno postati obavezno tivo svakog novinara koji imalo dri do vlastite profesije) saznaete zato je ona ipak nazvana "Dravna tajna". Dravne tajne, koje ovaj jedinstveni dokument otkriva, sve do objavljivanja Halilovieve knjige bile se nepoznate ak i brojnim aktivnim sudionicima ratne politike i vojne vlasti u Sarajevu pa me upravo zbog toga neobino obradovala autorova najava da e odmah nakon

izlaska "Dravne tajne" krenuti u iscrpljujui posao stvaranja njenog drugog nastavka. Koji ve sada s nestrpljenjem oekujem... Bakir Hadiomerovi Sarajevo, 4. novembar 2005. godine Padala je decembarska rana no, te 2003. godine kada sam ostao sam u sobi okruen sa nekoliko stotina hiljada stranica dokumenata, koji su pripadali najviim ali i najtajnijim organima drave Bosne i Hercegovine. Pred mojim oima poela se odmotavati najsurovija istina iz perioda 1992-1996, koja me je od prvog do zadnjeg proitanog dokumenta okirala. Na svakome od njih pisalo je DRAVNA TAJNA STROGO POVJERLJIVO! A onda je na red dolo i presluavanje stotine sati prislukivanih razgovora, pregledavanja video materijala, neprospavane noi i dani puni gorine koja je dola skupa sa dokumentima koji su pokazivali ta se zapravo desilo u sudbinskih etiri godine za RBiH. Knjiga je sama nastajala. Nego kako je sve poelo... 6 DAN "D 26. 10. 1993

Bila je to druga ratna godina. Iako su graani Sarajeva ve bili navikli da ih jutrom bude etniki topovi, odjeci puaka i snajpera, te miris krvi koji se irio gradom, niz se nije prekinuo ni ovoga 26. 10. 1993 godine. inilo se da nakon prve ratne zime i svih strahota koje su graani Sarajeva preivjeli, nema puno toga to bi nas moglo iznenaditi, potresti i iznova okirati. Glad je za sve potene graane Sarajeva bila normalna stvar, mrtvi ljudi, masakri i strah kojeg emo postati svjesni tek mnogo kasnije bili su dio nas, naih ivota koji su tada najmanje vrijedili. Napaeni grad uao je u jo jedan krvavi dan, s tom razlikom to se ovoga puta krv prolila izmeu pripadnika iste vojske, policije, iste drave... Postojala je razlika izmeu svih tih skoro est stotina dana opsade i ovoga jutra. Od samoga poetka rata, grad Sarajevo bio je specifina taka. Pored toga to je, naravno, bio simbol otpora agresiji, te glavni grad jedne mlade drave koja brani svoju samostalnost na najtei mogui nain-tijelima svojih graana, Sarajevo je bilo iznutra truhlo, razjedninjeno i getoizirano. Uline bande raznih kriminalnih komandanata, od kojih su neki neosporno branili grad, pravile su probleme na viestruke naine vlasti, komandi, te stvarali paralelne autoritete. U kabinetu naelnika taba Vrhovne komande, Sefera Halilovia, u 8 sati i 15 minuta zazvonio je telefon. Pored njega, u kabinetu sam se nalazio i ja, njegov sin, pratilac po ratitima, sastancima, vanim i nevanim, mala sjena koja se od njega nije odvajala, kao od neega to mu je ostalo jedini oslonac.

Na telefonu je bila njegov doskoranji ef kabineta i tek promaknuta zamjenica ministra RBiH za rad i socijalnu politiku Sadika Omerbegovi. Dika su je zvali, ena sa nekoliko pria... Bila je to sposobna, mlada ena. Sadika: Sta ima? Sefer: Nita posebno. Kod tebe? Sadika: Evo frka... Sefer: Kakva frka? Sta? Sadika: Sve je blokirano, ovdje Stari grad! Sefer: Aha, a ko koga?Caco i Ceh jel? Sadika: Da! Sefer: Kada je poelo to? Sadika: Pa jesi li ti sluao vijesti?Valjda su Caco i elo privedeni i po nekoliko stotina tih njihovih iz jedinice itd... Sefer: Aha... Sadika: Kau pohapeni zbog kriminalnih radnji. Sefer: Da, i...? Sadika: Nita, u izolaciji su! Sefer: Ne znam ti ja o tome nita. Vidim vojni policajci mi ispred kabineta, kau ne moete naputati prostorije radi kao moje sigurnosti. Sadika: A svata. Sta bolan? uje, evo umjesto Cace imenovan je Senad Pecar, a umjesto ele neki Izet... Sefer: Nita ti ja ne znam. To je opet neka igranka oko mene, vidjet e! Sta oni meni imaju stavljati policiju na vrata! A ove, to treba s raistiti jednom! Sadika: Nek se raisti! Sefer: Dobro, ujemo se. Sadika: Vai! Do zgrade "Svjetlosti" i Suda gdje su bile smjetene kancelarije Glavnog taba, dopirali su zvui svih vrsta naoruanja, koji su odjekivali u neposrednoj blizini. Bio je to ko zna koji sukob Cace, ele, i policije, meutim, ini se nikada ovako ozbiljan. Naenik SVK-a Sefer Halilovi, naao se u "kunom pritvoru", ne znajui za plan akcije koja se po slubenim papirima nazivala "Trebevi 2". To isto jutro svi telefoni u njegovoj kancelariji, osim "specijale", bili su presjeeni, a motorole ranom zorom oduzete. Sukob koji je tog jutra poeo tinjao je jo od prole godine, ili bolje reeno od samog formiranja Armije R BiH. Caco, elo 1, elo 2, Juka Prazina i mnogi drugi optereivali su armijski sistem komandovanja, s tim da su, s druge strane, neki od njih davali znaajan doprinos borbi protiv agresora. Ismet Bajramovi, ili kako su ga graani Sarajeva zvali-elo 1, bio je ve rijeen sluaj. Nakon niza peripetija, pokuaja uvojniavanja i njegovog misterioznog ranjavanja koje je udom i zahvaljujui dr. Nakau preivio, on se jednostavno povukao na bez sukoba. Juka Prazina dijete sarajevskoga asfalta, junak bulevara Alipainog Polja, kasnije izdajnik naroda s Igmana, bio je ve due vrijeme na strani HVO-a, uporno prijetei preko hrvatskih novina da je "on stvorio Armiju BiH te, da e je on i unititi!". Naravno, oni ostali, sitniji komandanti su se ili priklonili jaem ili jednostavno nestali bez traga. Tako je grad ostao sa jo dva komandanta ije su brigade zajedno brojale oko pet hiljada ljudi. Muan Topalovi-CACO i Ramiz Delali-ELO, krenuli su prvi put u otvoreni sukob irih razmjera sa policijom drugog na trei juli 1993. godine. Sve je poelo hapenjem Senada Pecara, ainog bliskog saradnika tog 2/3 jula.

Oni koji su inicirali bespotrebno hapenje Pecara, znali su da e Caco, vjerovatno podran elom, dii uzbunu u gradu, te bi to policiji koristilo kao inicijalna kapisla za slom dvojice "bahatih"komandanta. Ipak, ini se da su dogaaji od 2/3. 7. 1993 godine pokazali, znatno veu snagu i organizovanost Cace i ele negoli nekoliko policijskih stanica koje su se tada nale na udaru, skupa s bataljonom Vojne policje Armije BiH. Oficir bezbjednosti Amir Delki, te se veeri naao u komandi 10. bbr, tanije u drutvu Muana Topalovia Cace i njegovih bliskih saradnika. Tu su bili i komandanti jedinice "Delta", Dino i Hajro Alji, te elo Delali, Kemal Ademovi i pripadnici jedinice koja je obezbjeivala predsjednika R BiH Aliju Izebegovia - "Biseri". Cijelo vee Delki je bio izloen fizikom maltretiranju koje su provodili Caco i njegov vojnik Samir Bjeti, dok su ostali ili utjeli ili ga verbalno poniavali. "Nisam smio nita da kaem da ne bih doao u duel sa Cacom! ", izjavio je puno kasnije Ramiz Delali elo istranom sudiji i dodao: "Nije tano da sam Amiru Delkiu govorio da je pika korpusova, kako on to kae i da sam ga tjerao da laje kao pas!"

10 ii POBUNA Meutim, toga 2/3 juli, sukob iji je formalni razlog bio hapenje Se-nada Pecara, poprimio je ire razmjere, a naravno, sve zahvaljujui odlino orkestriranoj kampanji koju su proveli vodei vojno-policijski obavjetajci, proizvevi unutranji sukob jedinica Armije i MUP-a RBiH. Te veeri oko 21 i 30 vozilom marke "jetta", kojim je upravljao voza Greda Ibrahim, put sarajevskog naselja Hrid krenuli su pored njega i gospoica Emina, sekretarica tek postavljenog komandanta Delia, te Deli-ev sin Admir, koji su dotinu gospoicu trebali otpratiti do njene kue. Kod Principovog mosta, gdje su trebali autom prei prema planiranom dijelu grada, zaustavila ih je patrola 10. bbr, komandanta Cace To-plavia. Nakon kratkog razgovora, Gredu i Delia mlaeg Cacina patrola je razoruala, te im oduzela i auto kojim su se kretali i sve ih sprovela u komandu brigade. Konstrukcije SDB-a i SVB-a o ovoj veeri ile su toliko daleko da su poturali Seferu umjeanost u kidnapovanje Admira Delia. Bezbjednjaci su tvrdili da je Sefer elio primorati Delia starijeg da se pomakne sa mjesta prvog ovjeka Armije, koja je do juer pripadala Ha-liloviu, tako to je sugerisao Caci i eli hapenje Delieva tek punoljetnoga sina. U izvjetajima o oruanoj pobuni 2/3 juli, stajalo je kao "nepobitna" injenica da je Sefer organizator i idejni voda pobune, te da je to samo uvertira za dravni udar koji e usljediti, pisali su Mujezinovi, Jasarevi i Muslimovi - Izetbegoviu. -'_ Enver Mujezinovi je napisao ak da je Sefer Halilovi 8. jula odrao sastanak s Cacom, elom i drugim komandantima, a u vezi s planiranjem i izvoenjem dravnog udara kojim bi se svrgnuo Izetbegovi.

Ono to ovu informaciju ini uasavajuom, jeste upravo datum kada je navodno odran sastanak, 8. juli kako pie Mujezinovi. 7. jula 1993 godine u atentatu na Sefera koji su organizovali i pripremili SDB i dio SVB-a ubijena je moja majka i njen brat, a toga 8. jula ujutro izmeu snajperskih hitaca i sa fijukanjem granata oboje su u haremu damije na Kovaima sputeni u mezar. Ne sjeam se da sam Sefera ikada vidio tunijeg, totalno skrhanog od bola kojeg je predamnom pokuavao prikriti. Vratit u se Deliu i njegovu uhapenome sinu. Evo kako su Admir Deli, i Ibrahim Greda u svojim izjavama SVB-u opisali zarobljavanje, zatvor i bijeg iz komande vjerovatno najopasnijeg komandanta Armije RBiH. 8. 7. 1993. godine u upravi Vojne bezbjednosti, izjavu je dao voza Ibrahim Greda: "Dana 2. 7. 1993 godine u 21 i 20 asova ispred "Vranie", autom jetta koje sam lino vozio, po nareenju komandanta Kosima Delia, trebao sam odbaciti na Hrid komandantovu sekretaricu Eminu. Sa mnom u autu je bio i komandantov sin Deli Admir. (... )Kada smo doli do "Sedam brae" nareeno nam je da izaemo iz auta i predamo oruje sto smo i uinili. Uveli su nas u gornji hodnik komande, a iz svoje kancelarije je izaao Muan Topalovi CACO i pitao ta je s nama, vrlo grubim tonom. Kada smo rekli da vozimo Eminu, sekretaricu komandanta kui, rekao je: 'Sta e njom dva ovjeka u pratnji da je prate kui?! 'Onda je rekao da e nju otpratiti kui njegovi borci i to se tako i desilo. U tom momentu se pojavila Cacina sekretarica, mlaa ena oko 27 godina, krupnija, smee kose i rekla Caci da ga trai predsjednik Alija Izetbegovi na telefon. Caco je rekao: 'Ko ga jebe, ko je on da razgovaram sa njim... ' Caco je tada rekao da nas svedu dolje u kuhinju 10. bbr. Tu smo zatekli 30-tak Ijudi-staraca, ena i djece, i 10-tak mupovaca u plavim uniformama koji su bili razoruani... Tada sam vidio u prolazu Ramiza Delalia ELU koji je prijetei prisutnim progovorio: 'Vidjet emo ko je za graansku, a ko je za damahiriju! '(... ) Na spratu iznad nas bila je Cacina kancelarija i stalno se ulo da neko u toj prostoriji tue zatovrenike, neprestano su se uli vrisci i uzdasi. Sveli su jdnog ovjeka, iz usta i nosa mu je curila krv, a na elu je imao veliku oteklinu i modricu. On je bio pripadnik jedinice odreda "Lasta" i ispriao nam je da su Cacini borci zauzeli vei dio grada, da su zauzeli kino "uro akovi", zgradu "Svjetlosti" a da su "Delte" oko Predsjednitva, da su razoruali policijsku stanicu na Koevu. Taj "Lastin "policajac je tvrdio da je izveden vojni udar od strane 10. bbr, Ramiza Delalia ele i "Delte". (... )Tada sam vidio Kemu Ademovia koji je zaprijetio Caci da pazi ta radi, a kad je Kemo otiao Caco je govorio svojim ljudima zato ga niste ubili! ?! Dok smo bili u toj prostoriji uli smo da Caco i Ramiz elo tuku nekog bezbjednjaka, vjerovatno Amira Deljkia. To je bilo stravino sluati i trajalo je punih pola sata. Amira nisam vidio, ali sam uo da preklinje da ga prestanu tui, a oni su govorili: 'Jebo ti Fikret Muslimo-vi mater... '" Admir Deli je o svom hapenju, Vojnoj bezbjednosti dao ovakvu izjavu 6. 7.1993: ".. Krenuli smo motornim vozilom marke jetta. Vozilom je upravljao Greda Ibrahim, tako da smo bez ikakvih problema doli do Prin-cipovog mosta. Tu nas je zaustavila grupa od oko 4-5 naoruanih lica koji su stajali pored barikade. Kada smo prili do barikade zaustavili su nas rekavi: 'Stoj ko ste vi! ?'. Mi smo se odmah zaustavili, a Ibro je otvorio prozor i odgovorio: 'Mi smo iz Glavnog taba i vozimo sekretaricu

komandanta kui'. Tada je jedan od prisutnih naredio rekavi: 'Izaite iz kola, odloite oruje na krov kola, opkoljeni ste! '. Mi smo to nareenje sve troje izvrili bez pogovora. Ja sam odloio automatsku puku koju sam imao sa sobom, a Ibro pitolj -Makarov. Jedan od tih lica uzeo je naoruanje, a drugi je bez pretre-sanja nas lino i motornog vozila, nakon toga naredio da uemo u auto i u njegovoj pratnji da idemo u komandu radi identifikacije naih navoda. Tako smo doli u komandu 10. bbr, nakon ega nam je to isto lice naredilo da se kljuevi od motornog vozila predaju vojniku koji je bio ispred komande.. (... )Kada smo doli ispred kancelarije, u predsoblje gdje nas je doekao CACO i odmah se obratio Emi-ni(sekretarica op. a) rijeima: -Ko je ona i zbog ega je dvojica prate kui?Emina je panino i u strahu odgovorila da je sekretarica komandanta Delia i da je to sasvim sluajno to je dvojica prate kui. Mene i Ibru je pitao kako se zovemo, ja sam rekao ime bez prezimena, a i Ibro takoer. Na to je on odgovorio rijeima: 'Srea vam je to ste Msulimani, inae bi se loe proveli. 'Poslije toga Eminu je pustio rekavi joj da je slobodna, a dao joj je svog ovjeka da je odveze kui. (... )U meuvremenu dok smo razgovarali, CACO nam je naredio da skinemo uniformu i ostalu vojnu opremu i da je predamo njegovim borcima koji nemaju uniforme. To smo odmah uinili bez pogovora.. Nakon toga CACO je naredio da nas odmah odvedu kod ostalih koji su privedeni, u restoran u prizemlju objekta. U restoranu je ve bilo nekoliko civilnih policajaca i mnogo graana koji su ve bili privedeni. (... ) U toku noi u restoran meu privedena lica je ulazio jedan pripadnik jedinice "Delta", koga sam poznavao od ranije, poto je dolazio sa Delali Ramizom-elom kod gospodina Se-fera Halilovia. Vidio sam da je prepoznao mene i Ibru, poto nas zna od ranije, pretpostavljao sam da je radi toga i dolazio. Ja sam tada odmah odluio da zajedno sa Ibrom pobjegnem, jer smo se bojali za nau dalju sudbinu.. (... )U jutarnjim satima, ne znam u kom vremenu, sam iskoio kroz prozor okrenut prema kasarni gdje je smjeten UNPROFOR-egipatski bataljon. Sporazumijevali smo se na engleskom, rekavi im da sam sin komandanta Armije Delia i da mi dozvole razgovor telefonom s njim ili Predsjednikom Alijom Izetbegoviem. To su mi odobrili i kada smo krenuli prema prostoriji gdje se nalazi telefon, kroz isti prozor je iskoio i Ibro koga je primjetio jedan od AINIH ljudi. Odmah je taj vojnik iskoio kroz isti prozor za Ibrom i obratio se vojnicima UNPROFOR-a rekavi da smo mi etnici i da smo pobjegli iz zatvora! Oni su to povjerovali i odmah su mene i Ibru vratili nazad u CACINU komandu. U momentu izlaska iz kasarne UNPROFOR-a pripadnik 10-bbr po imenu SEJO GUZ, to sam kasnije uo, me je udario pesnicom u lice nakon ega nisam bio u stanju da se branim, te je on nastavio da me udara akama u predjelu glave! ! ! (... ) Vidio sam kako Ibru tue nekoliko vojnika. Tu je pored ostalih bio komandant brigade CACO koji se meni obratio pitanjem: 'Zato si pokuao pobjei?' Na oku zgrade sam primjetio Delali Ramiza -elu kako posmatra ta se deava. (... )Kad smo izali iz ambulante, odveli su nas u izdvojenu prostoriju gdje su smjeteni ostali vojni policajci koji su prethodne noi unahpeni. Tu smo se zadrali oko sat vremena. U tom vremenu sam uo lupanje, tuu i jauke u prostoriji na spratu iznad nas. uo sam nekog da pomae i moli -elo molim te nemoj me tui, nemoj prijatelju, ponavljajui to vie puta.. (... )Ne-gdje oko 18 i 30 asova iskoristio sam priliku i izaao iz komande ete i uputio se prema gradu kroz naselje... . " Admir Deli se vratio u komandu iv i zdrav, kako su utvrdili ljekari Daidi Hikmeta i ehovi Silvana koji su ga po povratku kui pregledali. 2. jula naveer, prisutni na sastanku kod Cace dogvorili su da zatrae

14 is smjenu Mustafe Hajrulahovia Talijana, sa mjesta komandanta Prvog korpusa i Fikreta Muslimovia sa mjesta naelnka Uprave vojne bezbje-dnosti. Na tom misterioznom papiru, nije pisalo da Caco, elo, "Delta", "Biseri" i dr. ele Seferovo vraanje na elo Armije BiH, kako je to kasnije pisao u "bezbjedonosnom izvjetaju" Enver Mujezinovi. Jedinice Cace Topalovia su 2. jula blokirale kompletnu lijevu obalu rijeke Miljacke, poevi od mosta na Skenderiji pa sve do mosta kod Vijenice. Brdskim topom B-l naredbom komandanta Cace pucano je po zgradama komande Prvog korpusa, CSB-a i Okrunog zatvora, dok su drugi dijelovi njegove jedinice vrili hapenje pripadnika vojne policije, komandnog kadra Prvog korpusa, te zamjenika okrunog vojnog tuioca Sarajevo. Jedinice Cace Topalovia toga su dana razoruale i pohapsile kompletnu policijsku stanicu "Centar", te napale na objekte taba vrhovne komande. A onda je u akciju, okuraen ainim "uspjehom", krenuo i Ramiz Delali elo. Njegova jedinica blokirala je kompletnu desnu obalu rijeke Miljacke i napala policijske stanice Loga vina i Katedrala. Blokiraju i glavnu sarajevsku ulicu Marala Tita, te zauzimaju borbene poloaje kod Vjene vatre, pritom razoruavajui vie pripadnika Vojne policije i MUP-a. Situacija u gradu je u totalnom haosu. Toga dana, desilo se ono to MUP, SDB i SVB nisu mogli zamisliti. Caco i elo bili su jai, bri i organizovaniji od njih i silom ih primorali na razgovor. Pregovorima, ipak su Caco, elo i njihovi "junaci" vraeni u komande, a samim tim i u sistem rukovoenja i komandovanja Armije BiH. Senad Pecar je puten, a mrtvih i ranjenih toga dana, nije bilo. Ali kako?! Pripadnik 10. brdske brigade Tuzovi Bajazit, ija je formalna funkcija u brigadi naelnik odjeljenja za informatiku, upao je u kancelariju Fikreta Muslimovia, prvog bezbjednjaka Armije BiH, gdje se informisao o razlozima hapenja Senada Pecara. Sve to to mu je Muslimovi rekao Tuzovi je prenio svome komandantu Caci Topaloviu, a onda se uputio pravo u kabinet Alije Izetbegovia. "Predsjednie, Caco mi je rekao da Vam prenesem da ako ne pustite Pecara za sat vremena, on e strijeljati 100 civila! ", rekao je Tuzovi koji je bio u pratnji Senada Hasia, ainog bezbjednjaka. 16 Sve je bilo gotovo za manje od pola sata! Par dana kasnije, Caco i elo pozvani su na sastanak u Dom Ljiljana gdje su bili i Predsjednik Izetbegovi i Deli. Dogovorili su se da je dogaaj od 2 i 3. jula sporadini incident, te da se to vie ne smije ponoviti.

Puno kasnije, bie savreno jasno da je Senad Pecar 2/3 jula. 1993. godine, bio samo "mamac" dravne i vojne bezbjednosti kako bi se Caco Topalovi isprovocirao na reakciju. Meutim, ono to oni koji su osmislili ovakvu akciju "hapenja Senada Pecara"nisu oekivali jeste obim ainog odgovora njima. Senad Pecar je 25. 10. 1993. godine postavljen na mjesto komandanta 10. bbr, umjesto Muana Topalovia, iako je 2/3 juli. uhapen kao "Cacin blizak saradnik". Tuzovi Bajazit, kasnije je premjeten u Predsjednitvo na posao vozaa Alije Izetbegovia, i obavljao ga je sve do Izetbegovieve smrti. Jasno je da su kljuni Cacini ljudi, na koje je on mislio da se moe osloniti u svojim poduhvatima, bili ustvari policijski ljudi ili oni koji su ga cinkarili. Otud nagrade Pecaru, Tuzoviu ili Timuru Numiu koji je iz Cacine komande kasnije uskoio u fotelju direktora Centrale SDA. Naravno sve je bila farsa... Samo dva dana nakon ovog dogaaja, odran je sastanak komandanta brigada, komandanta Prvog korpusa i komandanta VK-a sa predsjednikom Predsjednitva BiH Alijom Izetbegoviem u domu Ljiljana. Na sastanku su bili prisutni svi osim Muana Topalovia CACE. Ocijenjeno je da je stanje u gradu napeto, a pogotovo u podruju Starog Grada, izazvano ekcesima i sukobina 10. bbr i dijela 9. mtbr na elu sa komandantima Cacom i elom. Dogovoreno je da se obezbjedi rukovoenje i komandovanje na svim nivoima, te je dogovoreno i to da se moraju osuditi nosioci sukoba i terora u gradu. Prisutni su se dogovorili da se u gradu zavede opi red, te je izraena podrka Rasima Delia komandantu Prvog korpusa. Ismet Hadi komandant 5. mtbr, tom prilikom je rekao da s sa Cacom i elom treba bratski oprostiti, te optuio komandu korpusa da nije uinila dovoljno da ne doe do sukoba. Na kraju sastanka predsjednik Izetbegovi se izjasnio da e hitno pre-duzeti odgovarajue mjere radi rjeavanja postojeih problema. Ramiz Delalielo kada bude uhapen rei e istranome sudiji o ovome dogaaju sljedee: "... Poslije ovoga dogaaja 2/3 juli, ja sam iao na sastanke u Predi sjednitvo i redovno izvravao zadatke i meni niko nije rekao da bi zbog ovog dogaaja protiv mene trebalo voditi postupak... Takoer mogu kazati da smo nakon ovoga dogaaja, 2. jula imali inspekciju iz komande Prvog korpusa koja je izvravala provjeru i nakon koje smo dobili same pohvale i visoku ocjenu za izvravanje naih zadataka na terenu i van njega. Takoer, dobio sam i pismeni izvjetaj Predsjednitva BiH u kojem je pisalo da se u dogaajima 2/3. juli radilo samo o nemirima, a poznato mi je i da je predsjednik Izetbegovi rekao da se tada radilo samo o nesporazumu.. " U novembru mjesecu 1993. godine (u veremenu kad je trajala istraga protiv Sefera Halilovia), svoje miljenje o dogaajima od 2/3 juli i Sefe-rovom ponaanju tog dana napisat e Predsjednitvu i VK-u, Izetbego-viev bezbjednjak Fikret Muslimovi: "Kada sam pozvao naelnika Sefera Halilovia i rekao mu da ne bi bilo loe da iskoristi svoj autoritet u vojcsi, te da nazove Muana Topalovia CACU i Ramiza Delalia ELU radi smirivanja situacije, neelnk Halilovi mi je odgovorio da mi eto Alije i Delia pa nek ih zovu.. (... )I nakon kraeg ubjeivanja nisam uspio ubijediti ga na takvo neto. Naelnik Sefer Halilovi me je tokom cijelog razgovora optuivao da

sam i ja kriv za takvo stanje u gradu... ! ! ! " I zaista, istina je da je Muslimovi pozvao Sefera toga dana i na poetku razgovora koji e te moi presluati na CD-u, ga zamolio "da iskoristi svoj autoritet prema Caci radi rjeavanja problema"! Sefer mu je rekao da ima Predsjednik, komandant, Prvi korpus i neka oni to rijeavaju, a da on nee ulaziti u te stvari jer "... Tvoji operativci Fikrete govore da ja stojim iza pobune! " Tada mu je Muslimovi tugaljivo rekao: "Naelnice meni je do Vas stalo, ja bih o svemu da porazgovaramo... " "Moe Fikrete kada bude donio sve ono to si pisao... " Ipak, nepuna tri mjeseca nakon ovog dogaaja, 26. 10. 1993. sukob je jo ee planuo. U kancelariji Sefera Halilovia zvuk "specijale"mjeao se sa odjecima raznog oruija koje je praskalo po gradu. Ovoga puta na liniji je bio Fahrudin Radoni, njegov saradnik, po-tparol... Sefer: Gdje si Fahro? Fahro: Sta ima efe? Sefer: Boga mi evo po gradu se deava neta ali neznam ta je... Fahro: Sluaj! Sefer: Kai.. Fahro: Kakvo je stanje tu kod tebe? Sefer: Normalno. Fahro: A??? Sefer: Normalno, normalno... Fahro: Neto tu nije normalno! Sefer: Gdje? Fahro: Tu kod tebe! Sefer: Zato?? Fahro: Zato to su dva momka u hodniku. Jesi ih vidio ti? Sefer: Jesam... jesam. Oni su tu kao pojaanje, kao da me uvaju! Fahro: A??? Sefer: Doli kao pojaanje obezbjeenju kau. Fahro: Nama je zabranjeno kretanje! A ja ne mogu da izaem odavde. Sefer: Sto? Fahro: Kau ti momci da imaju naredbu da niko u zgradu ne moe ni ui ni izai! Sefer: Ne znam Fahro. Vidjet u, pa emo se uti! Fahro: Ovamo kod Delia se sve normalno odvija! Sefer: Gdje si ti? Fahro: Evo me kod Azre sam! Sefer: Dobro ujemo se! Fahro: Dobro. Iako su policijske snage tog jutra presjekle veinu komunikacija Sefe-ru Haliloviu, u funkciji je pored "specijale" ostala i moja motorola koju su previdjeli, jer nisu sumnjali da bih je mogao posjedovati. Ukljuili je, i tako postadoh svjedokom"neobinog" razgovora: "Da li je NULA u kavezu???"praskao je anonimni glas preko radioveze. Vojni policajci ispred naih vrata i neslutei da ih mi, ipak, sluamo, odgovarali su anonimcu s druge strane, na kanalu 2: "Nije! Ponavljam nije! Jo nita ne preduzimati! "

Prolo je mnogo vremena da bi nam postala jasna ifra "nula" kako nam je bilo ime u akciji Trebevi 2. Toga jutra, iz ambulante SVK-a koja se nalazila u podrumu zgrade, la jutarnju kafu u kabinet, pozvao sam dr. Eminu Kasumagi.

8 19 Njene bliske porodine veze sa Ismetom Kasumagiem, prvakom SDA stranke, mlado muslimanskim zatvorenikom i drugom Alije Izetbegovica, uticale su da kupimo par kritinih sati akcije "protiv suzbijanja kriminala". Dr. Kasumagi e deset godina nakon ovoga dogaaja postati supruga moga oca, ali toga jutra ona je bila neko ko nam je za trenutak sauvao glave. U trenutku dok su se gradom deavala mnoga ubistva, mozgovi Dravne bezbjednosti ispalnirali su da se usput rijee i Sefera Halilovia, ubis-tvom zbog "organizovanja i voenja oruane pobune, te pokuaja dravnog udara". Svakih narednih dvadesetak minuta preko motorle je isti, tmurni glas pitao da li smo mi -"nule" u kavezu, kako se ifrirano nazivao tab Vrhovne komande Armije RBiH. "Gost je unutra! Gost je unutra! "odgovarao je vojni policajac. Naravno, osim prisustva dr. Kasumagi u oevom kabinetu, i drugi razlozi uticali su da nas nekoliko u kabinetu tog jutra ipak preivimo. 26. 10. 1993. godine nisu imali hrabrosti niti prostora za jedno takvo "spektakularno" ubistvo, drugog ovjeka Armije. Povoljna prilika koju su eklai nije im se ukazala, a kasnije je ve bilo kasno. Dok se deavala drama, gdje su se ivot i smrt dijelili linijom tanjom od konca, do nas stie informacija da je Muan Topalovi Caco ubio devet pripadnika Vojne policije i MUP-a koji su pokuali da ga privedu i usput smijene s dunosti komandanta 10. brdske brigade. Zgrozili smo se! Nisam mogao da vjerujem da se tako neto deava, da su pale mrtve glave. Jer sve do onoga momenta do kada nije otiao nijedan ivot, svi sukobi u gradu su se i nekako mogli podnositi. Zaista, nisam mislio da e iko, CACO, ELO, JUKA i ostali ikada ubiti nekoga sa nae strane. Ali desilo se... Na radiju sluamo imena poginulih... ovi Elvir, Hebib Admir, Miljanovi Dragan, Humi Hamid, Mar-kei Slaven, Bosilji Sran, Koji Kemal, amdija Jasmin i Kari Izet. Svi oni bili su izmasakrirani na ulazu zgrade u kojoj je Caco ivio. Policijski izvjetaji govorei da su tog dana u ubistvima skupa s Cacom uestvovali i Topalovi Emir, Harai Senad i Hodi Armin. A kako su ubijeni? ZLOIN U ULICI 6. NOVEMBRA Sve je poelo kada je Hodi Armin doao do kvadranta, gdje se nalazio izmeu ostalih i ulaz Cace Topalovia, u kojem je vidjevi vojnika Odobai Muhameda, istog ranio u nogu.

S pitoljem "Magnum 357" pridruuje mu se i sam Topalovi, nakon ega zajedno odlaze do haustora u ulici 6. novembra br. 15 gdje zatiu policajce MUP-a i Armije BiH Markei Slavena i Humi Hamida. Poinje krvavi pir.. Armin Hodi puca u policajca Slavena Markeia, pogaajui ga u potkoljenicu, lijevu butinu i grudni ko, nakon ega Markei umire. Hodiev komandant, Caco iz "Magnuma 357" puca u Hamida Hu-mia, kojeg ubija pogaajui ga u grudni ko, lijevo koljeno i nadlakticu. Pokolj se nastavlja... Prikljuuje se jo jedan Cacin vojnik, Senad Harai, koji sa svojim komandantom ulazi u ulaz br. 15 u ul. 6. novembra, zatekavi tamo policajce Izeta Karia i Jasmina amdiju. Senad Harai iz automatske puke "Hekler", a Caco iz pitolja pucaju na policajce pri emu ih pogaaju u grudni ko, ake, slijeponicu, stomak, nakon ega policajci umiru istog trena. Cacin brat Emir Topalovi zvani Nane, je na terasi ispred svoga stana zarobio dvojicu policajaca-Admira Hebiba i Elvira Savia. "Ko ste?! ", pitao ih je komandant CACO. Emir Nane Topalovi ispalio je rafal na njih dvojicu bez prilike da bilo sta kau, nakon ega su tako ranjeni, vojnici pali na tlo. Nane i Caco podigli su policajce Admira Hebiba i Elvira Savia i potom ih preko terase, bacili na tlo dvorita. Policajac Hebib pogoen u glavu, stranjicu, grudni ko i nadkoljenicu umire. Konstatovano je da je imao polomljenu lobanju kao posljedicu bacanja s terase, dok je policajac avi pogoen pet puta u grudi i nekoliko puta u rame i slijeponicu, od ega je takoer umro na licu mjesta. 21 Prije nego ga je ubio, Caco je od policajca Hebiba uzeo pitolj "CZ 99", a njegov brat po ubistvu Senad Harai od istog, ubijenog mladia puku marke pumparica. "Provjerite podrum! ", naredio je Emir Nane Topalovi, vojnicima 10. bbr Arminu Hodiu i Senadu Haraiu, koji su izvrivi taj zadatak pronali skrivenog policajca, prestravljenog Srdana Bosiljia. Emir Topalovi ga udara drkom od pitolja po glavi i tijelu nakon ega policajac pada, da bi mu pucnjima iz oruja u predio glave, grudi i leda smrtonosne udarce zadali Caco i Emir Topalovi, skupa sa Armi-nom Hodiem. Nevieni horor, zloin kao iz najtmurnijih filmova nije se ni ovdje zaustavio. Pomuena krv Topalovia i njihovih pomagaa koristei civile Fikre-ta Azirija i Marina Cauevia, iznudili su predaju jo dvojice policajaca-Kemala Kojia i Dragana Miljanovia koji su se, vidjevi ta se dogodilo s njihovim drugovima, skrili u garau. Razoruan i prestravljen stajao je, ispred moda i najstranijeg komandanta Armije BiH, policajac Kemal Koji, kada ga je Caco najprije udario pitoljem oborivi ga na zemlju, a zatim ga noem koji mu je dodao njegov brat Nane Topalovi, zaklao preko grla, da bi ga kada je pao na zemlju nekoliko puta ubo noem u predjelu grudi i vilice, nakon ega je policajac Koji bio ve mrtav! U isto vrijeme Cacin pomaga Senad Harai, pucajui iz pumparice u koljeno, obara policajca Dragana Miljanovia, kojeg je Caco Toplaovi takoer odmah potom zaklao, te ga ubo dva puta u vrat i tri puta u grduni

ko. Izmasakriran i nepomian Miljanovi je ostao leati u kvadrantu ulice 6. novembra. Tako je Muan Topalovi Caco sa svojim bratom Emirom i njihovim drugovima otpoeo "bal vamprira" na Bistriku. Ostali Cacini borci su se ukljuili u oruanu pobunu kako su je nazvali MUP i Uprava vojne bezbejdnosti. Komandant Treeg bataljona 10. brdske brigade, Samir Seferovi, predao se oko 13 sati tog 26. 10. 1993 godine, nakon vie poziva putem radiostanice, s tim da je izdao nareenje snajperistima 10. bbr da sa predjela oline kape i "kazana" pucaju po vojnoj policiji i MUP-ovcima. Kajanija Adem, ostao je uz svoga komandanta Cacu sve do 20 sati kada se predao, iako je do tog vremena drao borbeni poloaj u neposrednoj blizini ulaza Cace Topalovia. Omer Tendo drao je kao taoce 20 civila u komandi na Bistriku, ali se nakon vie poziva zamjenika komandanta Prvog korpusa Ismeta Da-hia, naposlijetku odazvao pozivu na predaju. Tako su pokuali pomoi Caci Topaloviu na razne naine i Safet Smajlovi koji se pokuao sa 25 vojnika Cacine jurine ete probiti do kvadranta zgrade gdje se nalazio njihov, ukazom Alije Izetbegovia smijenjeni komandant, ali osim estorici, ostalima to nije polo za rukom. Za komadanta Cacu su pokuali neto uiniti i njegovi vojnici Ramiz Avduli, Samir Sejdi, Mensur Rami, Adil Vrabac, Esad Kari i Hamdo Hubijer... Agonija se nastavila... Informacije sustiu jedna drugu. U istoj zgradi u kojoj se nalazio kabinet Sefera Halilovia, ali na drugome spratu nalazila se i kancelarija zamjenika komandanta Armije BiH, Jovana Divjaka, s kojim sam se esto posljednjih mjeseci susretao, upravo na toj relaciji. Jovo je uvijek prema meni imao drugarski odnos, kao i sa mojim ocem. I tada, kao i sada kada se sretnemo srdano se pozdravimo i ispriamo. Negdje poetkom 2005. godine smo se susreli kod Akademije umjetnosti, kada mi je rekao da me je pomenuo u svojoj knjizi. Bilo mi je drago. A radi se zapravo o neobinoj prii... Uvijek sam od naih boraca i komandanata sluao kako je Jovo dobar ovjek i da ga treba uvati, ali da nije neto presudno bitan kada je u pitanju borba protiv etnika i ustaa. To mi se toliko uvrtilo u glavu da sam ja jedne prilike kada smo on, moj otac i ja sjedili kod Sefera u kancelariji, Jovi rekao : "A Boga ti Jovo sta e ti nama??Bolje je brate da te zamjenimo za jedan tenk, imat emo vie koristi! " Eto to je detalj koji je on u svojoj knjizi uzeo kao primjer da se na njega nikada nije ozbiljno raunalo u Armiji RBiH, jer su ga i djeca prozivala ko njegove uloge u ratu, to je slikovito ovim opisao. Da se vratim na 26. 10. 1993.

22 23

DIVJAK "UNUTRANJI NEPRIJATELJ" Odetah se prema Divjaku tog dana, ali se gotovo sudarismo na stepenitu SVK-a. Uurbano proe pored mene, to inae nije bio njegov obiaj i veoma uplaenog lica me upita: ", Gdje ti je otac??" "U kabinetu. ", rekoh. "Cuvjate se! "ree Jovo, ije rijei odzvonie hodnikom. Jovan Divjak je poetkom maja mjeseca 1993. godine podnio ostavku na mjesto zamjenika naelnika SVK Armije BiH, i to upravo radi Muana Topalovia CACE iji su vojnici teko ranili njegovog sina elimira u ulici Marala Tita. 27. 5. 1993. Divjak se obratio Aliji Izetbegoviu, alei se da ne zna nita o deavanjima kada su u pitanju operacije deblokade Sarajeva i oslobaanja teritorije BiH. "Zar meni nije mjesto pored Vas, da sa mnom obilazite slobodnu teritoriju, a ne s nekim jasminom Jaganjcem ili Arminom Pobarom?!" pisao je izmeu ostalog. Izrevoltiran i povrijeen, Divjak je na kraju tog pisma, sarkastino sugerisao predsjedniku Izetbegoviu da ga iz taba vrhovne komande pre-komanduje u 10. brdsku brigadu pod komandom Muana Topalovia Cace. "A kada Vam jave da sam ubijen za 10-15 dana, zato to sam pokuao da pobjegnem na etniku stranu, molim Vas da im ne vjerujete, jer ja sam i srcem i duom za BiH! " Ovdje u napomenuti, da postoje dvije verzije prie ranjavanja njegova sina. Prva je Jovina, po kojoj su Caini vojnici pucali u elimira Divjaka jer je Srbin, a druga je verzija boraca i Vehbije Karia -Amide koju je on tada ispriao i na televiziji, to mu je Divjak zamjerio. U maju mjesecu 1993. godine bila je ona uvena akcija na Trebeviu kada je veliki broj naih boraca izginuo na Vidikovcu, u treem pokuaju zauzimanja te take. Problem koji se non-stop ponavljao kada je ova akcija bila u pitanju, Djo je to komandant brigade Mujo Zuli je uporno odbijao strunu pomo Armije BiH, tvrdei da on sam moe voditi 2. 500 ljudi! Njegovo sklanjane iz Armije bilo je neminovno, ali ga njegovi najblii saradnici jednostavno nisu dali. To je samo jedna sliica o neposluhu i autonomiji komandanata iz Starog grada u Sarajevu, koje je ionako uzelo sebi previe za pravo u petljanju voenja i suvie ozbiljnih stvari kao to su rat i drava. Meutim, dio koji je vezan za Divjakova sina je taj, da se ostatak preivjelih boraca koji se vraao s padina Trebevia, utuen radi pogibije svojih saboraca i drugova kretao ulicom Marala Tita, gdje je ispred express restorana sjedio Jovin sin koji im je u tome trenutku pokazao je tri prsta! Borce je to izrevoltiralo i neko od njih je sasuo rafal u Divjaka mlaeg. Kada govorim o generalu Divjaku uvijek mi stoji u glavi jedna stvar: on nikada za vrijeme rata nije uz sebe nosio oruje, niti je ikada pucao u ratu iz bilo kakvog oruja, iako je bio zamjenik naelnika Glavnog taba Armije. U jednom prislukivanom razgovoru februara mjeseca 1993. godine Jusuf Juka Prazina je to rekao Seferu Haliloviu: "A reci ti meni Sefere, zato Jovo ne nosi oruje i ne puca ni na koga?! Daj evo nek stane pored topa, nek opali i da ga snimimo! " predlagao je dalje Prazina.

Divjak nije volio Juku, i kada je izbio sukob izmeu Sefera i Prazine, Divjak je otvoreno podrao Halilovia. Logino. Kakav dilentatizam je vladao u najteim danima po Republiku BiH govori detalj da je krajem 1992. godine odran sastanak na najviem dravnom nivou gdje su upravo neki "strarogradski mislioci" predloili a se za komandanta Armije umjesto Sefera postavi Juka Prazina. Samo jedan glas prevagnuo je da Sefer ostane na elu Armije. "Taman ste ko i on! Vama i treba Prazina da bude reprezent! "rekao je Sefer nakon sastanka o kojem je informisan po njegovom zavretku. Danas 26. oktobra Divjak kao da je zasjao to je napokon krenula hajka na Cacu, na kojeg su se do tada svi redom alili kao na neposlunog, samovoljnog i razuzadnog komandanta, za ta je Divjak, pored ostalih, miao i line razloge. Poteno je kazati da je Muan Topalovi CACO, bio komandant brigade koja je uvala gotovo neodbranjive linije grada Sarajeva, na padinama Trebevia.

24 ?.S Ljudi su ga sluali, slijedili, i on je jednostavno bio ovjek sa dvije prie. Caco Topalovi je nakon ranjavanja nitroglicerinskom pukom, izgubio razum i mo rasuivanja, i njegovu su hrabrost i smjelost okrenuli prema zloinu "zatitnici "viih interesa". U njemu su bila dva ovjeka, dvije biografije, dvije prie, i sudbina je htjela da Caco bude i dva puta sahranjen. Prvi puta kada je ubijen, sahranjen je kao NN, izdajnik, ubica.. Drugi puta, nekoliko godina kasnije, preko 25. 000 ljudi odnijelo ga je na rukama u vjenost kao heroja grada Sarajeva. Na denazi su mu svi prisutni kao to je i obiaj halalili. I elo Delali i Bakir Izetbegovi su mu halalili... A da li je on njima? Da komandant CACO ima specijalne veze sa predsjednikom Alijom Izetbegoviem i njegovim sinom Bakirom bila je opte poznata stvar. U prislukivanom razgovoru koji vode komandant Prvog korpusa Mus-tafa Hajrulahovi Talijan i Sefer, Talijan se ali kako ga je "Predsjednik opet zvao da potharnjuje Cacu... ", mislei pritom da mu se da bolji status kada je u pitanjju oruije i oprema! To se desilo maja mjeseca 1993 godine i na CD-u DRAVNA TAJNA nalazi se dio te konverzacije. Treba rei da je Ministar Unutranjih poslova Bakir Alispahi dolazei na funkciju 8. 6. 1993. godine, u svoje najvee uspjehe ubrajao i to to je obezbjedio da "Caco ne moe ui kod Predsjednika kad god hoe", kako je pisao. Na osnovu izjava vojnika koji su kasnije uhapeni u akciji Trebevi 2, utvreno je da su komandu na Bistriku posjeivali i Bisera Turkovi koja je jedne prilike donijela 200. 000 maraka, te reis ul ulema Mustafa ef. Ceri zbog kojeg su jedne noi u 23 sata naveer morali svi vojnici istrati kako bi se postorjili ispred komande i davali

tekbire, dok je reis prolazio pred strojem. iji su emisari Turkovika i Ceri bili, mislim, suvino je govoriti. No vratimo se Divjaku. Fikret Muslimovi, naelnik Uprave bezbjednosti Armije BiH, kao. odgovor na Divjakovo pismo, pie 31. 5. 1993 predsjedniku Izetbegoviu i komandantu Armije BiH Haliloviu: "U cjelini Jovan Divjak se ponaa opstruktivno i nezaintereso-vano za uspjehe naih jedinica... Divjak Jovan je za saradnike svog kabineta angaovao saradnike iskljuivo srpske nacionalnosti. Za svoga pratioca uzeo je svoga sina, dok je njegova sekretarica Pavlo-vi Branka inae i njegova ljubavnica. Obradovi Sran, Divjakov drugi pratilac, je na stranu Armije BiH preao sa naselja Grbavica tek u julu 1992. godine gdje je uestvovao u etnikoj vojsci! .. I pored svega smatramo da bi radi politikih razloga trebalo zadrati Jovana Divjaka na sadanjoj dunosti! Muslimovi je bio KOS-ov ef za BiH koji je proganjao "muslimanske nacionaliste", a onda je stavio kravatu i postao najvei islamski ideolog u Armiji RBiH. Izetbegovi je pola familije poslao u Zagreb, pola u Tursku, a dio porodice mu je bio pola godine u Republici Srpskoj na Grbavici i nikome nije nita falilo. Takva injenica sigurno ne svjedoi o patriotizmu, ve stoji kao potvrda "meusobnog razumijevanja voa zaraenih strana". General Divjak i nejgov sin, rat su proveli u Sarajevu! Kada je rije o Divjaku i njegovom statusu u Armiji, pria o njegovom guranju u stranu se nastavila sve do onoga dana kada je i penzionisan. Divjak je za vrijeme Seferovog komandovanja, kao i general Siber uostalom, imao svoju ulogu u Armiji, svoje mjesto i svoje zadatke. O tome svjedoe Divjakovi izvjetaji sa terena iz kojih se vidi da je obavljao veoma suptilne poslove za Armiju RBiH. Kasnije su obojica postali samo maska, arena laza onima koji pone-kada navrate u Sarajevo. Lijepa slika za televizijske ekrane za priu o multietnikoj Armiji. Siber je napustio Armiju RBiH i uputio se u diplomatske vode. Meutim, Divjakov status je postajao sve marginalniji. Tako je 5. 7. 1994 godine napisao pismo Rasimu Deliu u kojem je iznio svu gorinu svog statusa: "... S obzirom na inejnicu da za proteklih 13 meseci niste nali I za shodno da razgovarate sa svojim zamenikomjna neiju alost barem formalno jo sam sa tim zvanjem), oseam za potrebno da Vam uputim jo jedno pismo. Naime na pismo koje sam Vam uputio augusta 1993. godine niste nali za shodno da odgovorite kako je to obiaj u civilizovanom svetu. Pa ni tada kada sam Vam estitao roendan. Gospodine komandante, elim da znate moje miljenje u vezi sa statusom Jovana Divjaka. Nisam etnik, nisam izdajnik, nisam poltron!

1A 2

Jedino mi je opredeljenje uee u borbi za slobodnu Bosnu i Hercegovinu i niko mi to pravo ne moe da uskrati. Ponuena penzija je uvreda! ". Tako je Divjak opisao svoj status u Armiji koja mu vie nije vjerovala, jer je ona ideoloki prestala biti multietnika i bosanska, a postala jednopartijska i poslunika. General Divjak nije dobio odgovr. Rasim Deli, komandant Armije, je nekoliko mjeseci kasnije, tanije 30. 12. 1994. godine, pisao Aliji Izetbegoviu uputivi mu svoje prijedloge- kako bi to Armija trebala izgledati i ko bi na kojoj funkciji trebao biti: "Gospodine Predsjednie. Prijedlog koji Vam aljem je proizvod linog razmiljanja i opteg konsultovanja sa pojedinim starjeinama, pripadnicima Armije. Zamjenik komandanta-General Jovan Divjak-ako emo nastaviti sa istom politikom on bi "znao" i "radio" koliko i sada. U Ministarstvu odbrane bi ostali, nama u G ne bi pomogli vie bi odmogli: general Arif Paali general Mebo Kariik general Ziro Suljevi general Bisi Munib Fetahagi Mubaerm - ta s njim? Trebalo bi penzionisati: general Jovan Divjak-da li je zrelo politiki? general Stjepan Siber-povui ga iz Ciriha i penzionisati brigadir Ivan Brigi-ako ga penzioniemo ne bi bilo nijednog Hrvata u GS general Rifat Bilajac general Sefer Halilovi general Ziro Suljevi ... " Ovo je bilo Delievo promiljanje o ustrojstvu vodeih funkcija u Ar-j miji BiH krajem 1994. godine. Vratimo se oktobru 1993. godine i bratoubilakom sukobu u centru 28 I Sarajeva... Veze izmeu zaraenih komandi i silnih posrednika to privatnih, to slubenih su dole do usijanja. Svi su traili rjeenje, ali oni koji su se toga dana upinjali da bilo ta rijee bez sukoba, nisu imali stvarnu mo. Onaj tj. oni koji su konce tog krvavog oktobra drali u svojim rukama, pustili su da se sukobi nastave punom estinom.. U 9 sati i 5 minuta Sefer Halilovi nazvao je Rasima Delia, elei se upoznati sa deavanjima u gradu, kao i s razlogom postavljanja policajaca ispred vrata njegovog kabineta koji su ga praktino stavili u izolaciju. Sekretarica Rasima Delia obavjestila je Halilovia da "komandant nije tu, ali da e se javiti im doe". A onda je pozvao naelnika Uprave bezbjednosti Armije BiH Jusufa Jaarevia. Bilo je 9 sati i 7 minuta: Sefer: Kako si Jusufe? Jaarevi: E dobro sam naelnice, kako ste Vi? Sefer: Ja da te pitam ta e ova policija meni ispred vrata i po cijelom tabu?Ima ih 5-6, a vidim ima i ovih iz MUP-a??! ! Jesam li ja to uhapen ili???

Jaarevi: Ne, ne, ne, ne... Taman posla gospodine naelnice!!!! Ne, ni govora! ! ! Ja im jesam naredio da budu tu, ali radi Vae line sigurnosti, znate, vidite ovo po gradu... Sefer: Sto se obezbjeettja tie, ja imam svoje ove, a druga stvar zabranili ste mome osoblju da ulazi i izlazi napolje ili unutra. Mislim ovo je... Jaarevi: Naelnice, strpite se samo malo da akcija bude gotova i... I mislim tu sam ako bilo ta treba, stojim Vam na raspolaganju!!! Ti momci su radi Vae sigurnosti, samo dok ovo se zavri. Sefer: Dobro Jusufe. Ako misli da ja neto mogu pomoi oko ovoga... Jaarevi: Ma nema sa njima razgovora. Mislim Caco je ubio ljude gore i... Sefer: Jasno, jasno. Monstrum! Ali treba rijetiti gdje se moe razgovorom. Mislim ovo je trebalo rijetiti svakako samo metoda je.. Zna moglo se to pohapsiti na nekom sastanku i gotovo. Ovako padoe glave! ! Jaarevi: Eh, ta ete naelnice. Ja sam tu! Ako treba zovnite me! Sefer. Vai Jusufe, ujemo se. Jaarevi: Prijatno Vam! Dogaaji u kabinetu Sefera Halilovia su se odvijali kao na filmskoj traci. U 9 sati i 50 minuta Sefera Halilovia pozvao je njegov saborac iz vremena Patriotske lige, sada ovjek zaduen za kontrolu finansi-ja Armije BiH, Safet Balti: Safet: ta ovo efe ne daju nikome da makne tamo kod tebe?? Sefer: Kau kao iz mjera bezbjednosti. Safet: Da, vidim i vojna policija i MUP-ovci su tamo. Sefer: Aha.. Safet: A ne znam da tebi neto ne spremaju jebem im mater vie?! Sefer: Ne znam! Safet: Ako ta treba... Sefer: Vai. ujemo se. Svi relevantni uesnici'Trebevia 2" tog dana su bili konspirativni kao i svih ostalih dana dok su pripremali akciju "suzbijanja kriminala". Da je ova akcija kao najbrutalnija do sada i sa najvie rtava, imala svoju politiku pozadinu svjedoe mnogi dokumenti, te prislukivani razgovori. Sukob Alije Izetbegovia i Sefera Halilovia samo je kulminirao 26. 10. 1993. godine, a zapravo je poeo puno ranije. Tu se nije radilo o personalnom sukobu, ve o dvije frakcije, dvije poltike i dva vienja ustrojstva RBiH. SEFER "IFRA 02" Prvi konkretni potezi predsjednika Izetbegovia usmjereni protiv komandanta Armije BiH Halilovia, desili su se malo prije 8. 6. 1993. godine kada je Halilovi uklonjen sa pozicije prvog oficira Armije RBiH. Od strane najbliih Halilovievih saradnika, Fahre Radonia i Sadi-ke Omerbegovi, predsjednik Alija Izetbegovi "filovan" je informacijama kako prvi ovjek vojne sile u BiH, Halilovi, zapravo sve radi da bi pripremio teren za dravni udar s ciljem ruenja Izetbegovia. Jo jedan ovjek bio je jako blizak Seferu Haliloviu. Mido Alji, ef obezbedenja, i brat komandanta jedinice "Delta"koji se, nakon Seferove smjene, i nakon obavljenog razgovora s Bakirom i Alijom Izetbegoviem povukao iz Seferovog okruenja, i dobio mjesto vojnog ataea u Albaniji. Postoji plan koji je sainjen odmah po dolasku na funkciju Delia i Alispahia i koji je bio svojevrsni uvod u 26. -ti oktobar.

Dana 12. 6. 1993 godine odran je sastanak kojem su prisustvovali Enver Mujezinovi, Jozo Jozi i Fikret Muslimovi zadueni da naprave plan, po nareenju Alispahia, Delia te ministra odbrane Muniba Bisia. Plan je sainjavao etrnaest taaka, u kojima u citirati samo Odrati sastanak sa predsjednicima Okrunog vojnog suda i Okrunog vojnog tuilatva Sarajevo radi dogovora u vezi sa utvri vanjem pritvora u trajajanju od 30 dana po odnosu krivine prijave koja je pripremljena protiv Delali Ramiza. Nosioci zadatka-Jozo Jozi, Bisi Munib i Muslimovi Fikret Nakon toga predstavnik MUP-a RBiH u Upravi bezbjednosti SVK e sainiti plan hapenja Delali Ramiza teino u odnosu na mjere obezbedenja dravnih institucija i rasporeda VK-a u Sarajevu Nakon hapenja i odreivanja pritvora iz nadlenosti suda a na bazi operativne dokumentacije kojom raspolae MUP i Uprava bezbjednosti SVK preduzeti mjere da se podaci iz takve dokumenta cije pretoe u odgovarajuu dokaznu dokumentaciju ime bi se stva rali uslovi za potpunije krivino pravnog tretiranja Delali Ramiza U odnosu jedinicu pod nazivom "Delta" iji je komandni kadar pod neposrednim uticajem lica koji ih mogu izmanipulisati i angaovati protiv dravnih i politikih faktora RBiH Sa komandnim sastavom te jedinice obavie razgovor ministar unutranjih polsova gospodin Bakir Alispahi i ef kabineta predsjednika RBiH gospodin Bakir Izetbegovi, u vezi ega e pripremu izvriti gospodin Ugljen Nedad Gospodin Ugljen Nedad i gospodin Alibabi Munir e obaviti ragovor sa Alji Midom i razrjeiti njegov status ponudom radnog mjesta u MUP-u. U odnosu na Muana Topalovia zvanog Caco, komandanta 10 brdske brigade, nosioca mnogih kriminalnih radnji u gradu Sarajevu sa teim politikim posljedicama zbog zlostavljanja graana hapenjem istih na ulicama Sarajeva: Realizovati zapoete aktivnosti na stvaranju uslova da naibu reis, gospodin Mustafa Ceri obavi razgovor sa Topaloviem i da svojim autoritetom odvrati istog od tetnih postupaka Na bazi efekata svih ovih mjera Topalovia dovesti u kontakt sa komandantom SVK gospodinom Deliem i stvarati klimu u kojoj e Toplaovi potovati princip jednostarjeinstva i subordinacije "l vojsci Identifikovati pogodnu linost meu Ijekarima koji bi uticali, na Topalovia da se odlui na Ijekarski tretman i distanciranje od komandne dunosti U odnosu na jedinicu kojom komanduje Zuka na Igmanu prm duzeti mjere da se ona sa nivoa SVK operativno-taktiki upotrijebi na nain koji e primorati komandni sastav te jedinice da potuje rukovoenje i komandovanje sa nivoa komande 4. korpusa. Plan odobrio Bakir Alispahi par dana prije odobrenja ovog plana 9. 6. 1993 Alispahi je ponovo naredio da se Halilovi prati, prislukuje, uhodi, iako je sve to i ranije ve radio njegov predhodnik Puina tj. njegov potinjeni, tadanji ef SDB-a Munir Alibabi.

Teren je, ve bio pripremljen. Na osnovu Alibabievog prislukivanja nastale su konstrukcije. Oni koji su ga nasljedili sainili su plan, jer su ispred sebe imali gotovu konstrukciju. A ona bila sljedea. Halilovi je ef Caci, eli, Zuki, jedinici Delta, Hakaloviu, ariu i nekim drugim komandantima uz pomo kojih e izvriti dravni udar. Alibabi, Mujezinovi i Muslimovi su to podastrli Alispahiu i Deliu koji su to objeruke prihvatili, pa je tako izmeu stotina silnih dokumenta na tu temu, nastao i ovaj kratki plan. Plan je nastao u vremenu kada nije bilo nikakvih pobuna, sukoba, tenzija... Ako su Delalia namjeravali hapsiti, kao to pie u planu, i ako su za to imali dokumentaciju, onda se postavlja pitanje zato to nisu i uradili? Pitanje, zato mu nisu sudili barem 26. 10 1993. kada se predao? Dokumentacija je postojala, argumenti neoborivi, ali je Delali u meuvremenu postao dio saradnike mree Slube dravne bezbjednosti! Rijetki su kriminalci na svijetu koji u svom dosijeu imaju ubistva, prevare, otimanja, iznuivanja, ranjavanja, zloin protiv civilnog stanovnitva, a koji slobodno etaju gradom. To mogu samo oni koji rade za Dravnu bezbjednost koja pokriva njihov kriminal sve dok ih ne potroi. Tada ih, ili ubiju, pa to prikau kao mafijaki obraun ili ih doivotno poalju u zatvor iz kojeg, nakon, nekog vremena ponu da priaju narodu ta su oni zapravo radili, i za koga. Obino, tada ve bude kasno za "istinu". Svjedoci se u neugodnim poslovima uvijek i obavezno uklanjaju! Najbolji primjeri za to je izmeu ostalih i Caco. Glavnu rije u diskreditaciji Sefera Halilovia i njegovih najhitnijih saradnika kao to su komandanti Kerim Luarevi, Hasan Hakalovi i drugi vodili su bezbjednjaci Enver Mujezinovi, Ugljen Nedad, Bakir Alispahi i brojni operativci. Primjer za to je, da je Nedad Ugljen, onda kada je Sefer sasluavan na informativnim razgovorima u SDB-u, svaki dan dolazio u kancelariju gospodina Safeta Baltia, koji je vodio finansijske poslove u Glavnom otabu Armije, s ciljem da iznudi iskaz od Baltia da je Sefer troio pare kako je htio i bez ikakvog reda, to je naravno Balti odbio, pruajui mu na uvid dokumentaciju koju je posjedovao. "To je trajalo punih destak dana", rekao je puno kasnije Safet Balti. Ugljen je previdio jednu veoma ozbiljnu injenicu u vezi sa Baltiem a to je da se radi o ovjeku koji se boji Boga, to znai onog a ne ovog svijeta! Enver Mujezinovi je iao dotle da je pokuajo vrbovati zamjenika naelnika Glavnog taba, generala Divjaka, na saradnju radi davanja informacija kontra Sef era. Divjak je o tome svaki put informisao Halilovia, jer je elio da ga upozna o nekoreknostima koje se provode prema njemu od strane aparata koji bi zapravo, trebao da ga titi. Meutim general Divjak nije znao da je Sluba vojne bezbjedosti i njega cijelo vrijeme pratila i prislukivala, pa ila ak i dotle da je i njegove kune prijatelje vrbovala za saradnike koji e ga cinkariti. To potkrijepljuje izvjetaj koji je bezbjednjak Prvog korpusa Sair Ar-nautovi, poslao svome efu Muslimoviu 7. 6. 1993 godine, u kome izmeu ostalog pie: Dana 6. 6. 1993 godine obavili smo informativni razgovor sa izvorom, licem koje je kuni prijatelj porodice DIVJAK. U ovom razgovoru izvor je iznio sljedea saznanja vezana za trenutno razmiljanje JOVANA DIVJAKA. JOVAN je prema tvrdnji izvora sve vie nezadovoljan odno

som prema njemu u VK. Cijeni da se suava krug ljudi koji ele kontaktirati sa njim, da su kontakti sve vie isforsirani i kurtoazni dok je sve manje ljudskog u njima. U daljem razgovoru izvor je iznio da Jovan niti u jednom tre- I nutku nije djelovao kao lice koje se pokolebalo zbg svog poloaja i stavova, ali da u pogledu opte situacije djeluje dosta pesimistino. Inae kako iznosi izvor JOVAN veliki dio radnog vremena provodi u rjeavanju privatnih problema lica srpske nacionalnosti... . Izovr je pouzdano lice, dosadanji prezentirani podaci su u ve-I likoj mjeri sluajeva bili potpuno tani, te i ove cijenimo kao takve- I - IZVOR JE INSTRUISAN NA DALJI OPERATIVNI RAD. NAELNIK Sair Arnautovi air Arnautovi je 19. 6. 1993 godine napisao efu Vojne bez-bjednost Armije BiH, da je Jovan Divjak posjetio komandu 2. viteke brigade iznenada i traio da obie linije odbrane. U izvjetaju pored ostalog pie: "Odvoenje Divjaka na osmatrako mjesto je sprijeeno legin-diranjem da su u toku aktivna artiljerijska dejstva na podruiju kojim se dolazi do IKM 2. viteke brigade" Nije li tuan ovakav odnos prema ovjeku koji je zvanino bio drugi ovjek Armije i nakon reorganizacije 8. juna 1993 godine. Divjaku se nije vjerovalo, nije ga se uvaavalo, pratilo ga se i operativno pokrivalo. Konstrukcije tajnih slubi, vojne i dravne, bile su nevjerovatne, a broj lica koji su pratili, uhodili i prislukivali, ogroman. Ono to se desilo 2/3 jula 1993. godine, ta takozvana oruana pobuna, bila je samo iscenirana igra SDB-a da bi dobili to realniju sliku sa kolikim snagama raspolau "pobunjeni" komandanti. Bolje reeno, bila je to generalna proba za 26. 10. 1993, akciju "Tre-bevi 2" kada su se trebali rijeiti svih oponenata, neugodnih svjedoka i loih saradnika. Meutim, Mujezinovi, Ugljen i Alispahi, naravno, uz vojne bezbje-dnjake Jaarevia i Muslimovia su taj dogaaj koji su oni osmislili i reirali, samo kroz dokumentaciju privezali za Sefera i sa tim, otili kod Ize-tbegovia. Mujezinovi je tada rekao: "Sefer hoe vlast! Ovo je bila proba za dravni udar koji e se desiti brzo. On je KOS-ov ovjek! " On je tada na stol Izetbegoviu stavio KOS-ov saradniki karton na kome su bili ispisani podatci Sefera Halilovia, a na kojem nije bilo niti peata, niti Seferovog potpisa i to je kao trebao biti krunski dokaz da je Sefer neprijatelj zemlje i voda puista! Izetbegovi je u to povjerovao, a samo pet dana nakon toga, pokuan je atentat na moga oca u kome su smrtno stradali moja majka Mediha i njen brat, moj daida Edin. Taj atentat s traginim posljedicama direktan je proizvod Mujezinoviceve i Ugljenove montae o navodnoj Seferovoj namjeri da Aliju ukloni s vlasti. alosno, da je Alija vjerovao ljudima koji su sve vrijeme, radili protiv BlH i onima koji su u nae redove stupili poetkom rata. 15 Nisu Mujezinovi i Ugljen organizovali Patriotsku ligu, nego Sefer, Luarevi, Mirsad auevi i ostali njihovi saborci i saradnici.

Nije Mujezinovi bio na ui, Trebeviu, Igmanu, Mostaru, Stupu, Pofalikoj bici, drugoga maja na Skenderiji i na silnim drugim ratitima gdje se pokazuje patriotizam, ve su tamo bili upravo oni ljudi protiv kojih su oni pisali slubene zabiljeke i izmiljali dosijee iz svojih udobnih kancelarija. Kada se dogodio atentat na Seferovu porodicu, 7. 7. 1993. , negdje oko 22 sata naveer u kancelraiju doe i Alija. Sefer mu je dozvolio da ue u njegov kabinet sa svojim pratiocem, udno posmatrajui Predsjednika radi takvoga gesta. U kabinetu su netom prije sjedili i Mustafa Hajrulahovi Talijan, i jo neki ljudi kojih se tano ne sjeam. "Ako e on stajati ovdje, onda ja i ti nemamo o emu da priamo! "obrati se Sefer Aliji na poetku. U tom momentu, Izetbegovi se okrenu i mahnu svom pratiocu koji je potom napustio kancelariju, a razgovr se nakon krae utnje nastavio. Gdje su djeca, ko je iv a ko mrtav, raspituje se predsjednik na poetku, a onda kao da okrene priu u skroz nekom drugom toku ree : "Vidi bolan da moramo rat zaustaviti. Izginu nam narod! " Nakon krae stanke Sefer ree: "Sto se mene tie, ovo je meni trinaesta dennaza u blioj familiji. Ako ti se zaustavlja rat, ti ga zaustavi. Ja ti u tome vie nisam ni formalna smetnja Alija! Evo ta mi je ostalo.. ", ree Sefer pokazujui rukom na mene, koji sam sjedio u jednoj od kabinetskih fotelja. "Jeste narod gine! ! ! Ali gine ova sirotinja, a tvoji su u Zegrebu i Turskoj! ! ! Ti rat ne moe zaustaviti, jer ga nisi ni poeo! " Ubrzo nakon toga, Izetbegovi je ustao i napustio kabinet. Bilo je sasvim jasno da njih dvojica nemaju o emu razgovarati. Sedmim julom emo se detaljnije baviti neto kasnije. Vratimo se na "pobunu" od 2/3 juli 1993. godine. Delalia su, kako rekosmo, ljudi iz dravne bezbjednosti vrbovali da u sukob uvue Cacu Topalovia kako bi ga ovi lake eliminisali, a da se prema Seferu Haliloviu ponaa kao da mu je ovaj ef. Delali je, naravno, slijepo sluao bezbjednjake koji su mu zauzvrat obeali aboliciju za mnogobrojna kriminalna djela. Mujezinovi i Ugljen su zajedno sa Jaareviem odlino snimili profi Delalia, kao saradnika i poslunika. U Haakoj sudnici, maja mjeseca 2005. godine, ak je i sam Ramiz pelali priznao da je radio za tajnu slubu. Medu "krunske" dokaze protiv Halilovia ubrajaju se i oni, dostavljeni od strane najbliih saradnika Sefera Halilovia, Radonia i Omer-begovike, koji su svoga efa uruavali kod predsjednika Izetbegovia i SDB-a. Radoni je ak naredio da se tampaju i press materijali sa Halilovi-evim likom, posteri, bedevi, letci i drugi propagandni materijali. "Znate li vi da je Sefer oblijepljen kao u doba izborne kampanje diljem BiH! ? "govorio je Mustafa ef. Ceri, predsjedniku Izetbegoviu kada je dolazio u Sarajevo. U principu, svi oni koji su nazivani "Seferovim" kadrovima, ustvari su odavno bili pod kontrolom bezbjednjaka. Ve od ferbuara mjeseca 1993. godine Sarajevom je kruila pria, da je Ramiz Delali elo, zapravo, usko rodbinski vezan sa Seferom, to naravno nije tano! Dravna i vojna bezbjednost ukazivali su predsjedniku Izetbegoviu da je "Sefer vrbovao i CACU za sebe i svoje planove uklanjanja Izetbegovia. "

Ipak o odnosu Sefera i Cace govore najbolje Cacini vojnici Tuzovi, Harai u svojim izjavama. Oni su rekli da Caco nije podnosio Sefera a Tuzovi je u svojoj izjavi datoj SDB-u, rekao da je Caco, komandanta Sefera nazivao "smrdo". Kriminalac, koji je poetkom agresije na BiH uspio staviti pod svoju komandu najvie ljudi u Sarajevu, Jusuf Juka Prazina, postao je pripadnik HVO-a. 12. 2. 1993. obavio je razgovor sa svojom sestrom Vasvijom, osobom koja se nalazila u komandi njegove nekadanje jedinice, u glavnom gradu BiH. Ovaj razgovor Prazine sa svojom sestrom, jedna je od ilustracija da su bezbjednjaci sve znali, ali su gledali kako, kada i protiv koga ta iskoristiti. Iz ovoga razgovora, najbolje se vidi odnos mafije prema Haliloviu! Juka: Caco mije dao podrku u sukobu sa Seferom. Rek'o im je to i u korpusu dole! Eeee, rek'o sam ja Caci da doe kod mene u Mostar, dat u mu ja sve to mu treba od oruja do opreme. Ako ne moe izdrati u Sarajevu neka doe kod mene. Vasvija: Zna bolan da je Ramiz elo sin od Seferove sestre! Ali 37 Jusuf JUKA Prazina, prijeratni kriminalac, komandant raje sarajevskih bulevara, otpadnik Armije BiH i na posljetku, komandant jurinika Tute Naletilia u Mostaru, imao je veliku ansu na poetku rata, ali ne toliko i pameti, da iz ovog najteeg perioda za sve nas koji smo ovdje bili, izae kao heroj, junak sirotinje Nedaria, Alipainog polja i drugih dijelova Sarajeva. 1992 godina bila je kao stvorena za njega. Imao je veliku ratnu jedinicu, bio popularan u gradu, slikao se, davao intervjue, drao govore i postavljao ultimatume svima redom- od efa drave, preko komandanta vojske, pa sve do najniih organa vlasti u Sarajevu. O Juki Prazini, ja lino, nisam znao mnogo poetkom agresije na BiH. Sticajem okolnosti, naa porodica poela je da ivi na Alipainom polju, jer nismo imali svoj stan, koji moj otac nije elio da nam dodijeli (iako je bio komandant Armije), jer nije bio usvojen zakon o naputenim vojnim stanovima. Tako smo prvu ratnu godinu proveli kod raznorazne rodbine i prijatelja, promjenivi est mjesta stanovanja. U tim sarajevskim puteestvijama, desilo se i da u dva navrata po nekoliko mjeseci stanujemo na Alipainom polju, glavnoj bazi-naselju Ju-ke Prazine. Prva naa adresa bila je Trg Solidarnosti, a druga Ive Andria br. 3. U itavom je naselju svaka radnja bila opljakana, svaki granap, ma-gacin, prodavnice odjee, obue.. Na kraju kada se vie nije imalo ta obiti i ukrasti, onda su obijali trafike, prionice kafe, mali magacin toalet papira, kao i radnju za izradu kljueva. Tu smo ivjeli pod lanim identitetom, uzevi prezime moje nane. Za to vrijeme otac nas je posjetio svega nekoliko puta i to uvijek u nonim satima, da ne bi ugrozio nau sigurnost, u jazbini Jusuf a Prazine. Poznato je da Juka nije volio Sefera. elo te isto podrava i rekao je da te voh aumt ??* " luka- Moete li vi dole nekako da se skupite t da skinete Seera???Treba aubTsad e on opet na pregovore. Nije doao na Igman ekah smo ga! Vasvija: E zna ta kae elo lsmetf? luka: ta?? " . ....

Vasvija: Kae da e pucati u Sefera. Hoe da ga ubije! Juka: Ubit u ga ja kad tad!!! uvaju ga ha?? Vasvija: Jata! 39 CIJELA ISTINA O JUKI 30. 6. 1992 godine, operativac Vojne bezbjednosti naao se u kaf-feeu "Bokao" u kojem je tada sjedio i drao govor Juka Prazina. 5. 7. 1992 o ovome Jukinom govoru ovaj operativac je napravio slubenu zabiljeku u kojoj je izmeu ostalog pisalo: "...Prazina je imao primjedbe oko kadrovskog izbora komandanta Oruanih snaga BiH, koji nije Sarajlija i po njegovoj procjeni ne zasluuje da vodi Vojsku Bosne i Hercegovine... Meu prisutnima naao se i fudbaler - Fio-Bahti kojem je Juka kao roenom Sarajliji ponudio da on bude Komandant i da e ga Juka u potpunosti sluati... " Sve ovo postalo bi i komino, da na ulicama, brdima, meu zgradama nisu ginuli ljudi. Poto je Sefer dolazio rijee na Alipaino polje, ja iao njemu u Glavni tab, kada bi po mene dolo neupadljivo vozilo na kojem nije bilo Armijskih tablica Glavnog taba sa oznakama komandanta armije. "Generala" Prazinu, kako je on sam sebe nazivao, viao sam na Ali-painom polju nekoliko puta, uvijek u pratnji dva auta sa ukljuenim rotacijama, i ponekada u etnji ulicama naselja sa cijelom bulumentom oko njega. Znao sam da se Juka borio na poetku rata, i znao sam da je mogao biti koristan u borbi protiv etnika, samo da je sluao one koji su mislili dobro i njemu i narodu,. a ne one koji su spletkarili i na kraju ga odveli na suprotnu stranu i u smrt! Juka je saraivao s etnicima, dovodio ih u sred rata u grad i iao njima, radio najprljavije poslove u Sarajevu, ali to je bilo za oekivati od ovjeka takvoga profila. Ono to je bilo okantno jeste, da su Dravna i Vojna bezbjednost cijelo vrijeme znale za njegovu saradnju sa etnikom stranom, te da su sve to imali dokumentovano, ali to nikada nisu upotrijebili u obraunu s njim. Bezbjednjaci su pustili da pravi probleme, da se sukobljava sa naom vojskom, dri konferencije za tampu, napada Sefera, Karia, Talijana, Zuku i druge, i nikada nisu objavili ko je ustvari bio Prazina i ime se bavio! 20. 8. 1992 godine Nenad evo(Sluba bezbjednosti Vojske Republike Srpske na Grbavici bivi profesor MUP-ove kole na Vracama), zove Juku Prazinu. Inae Nenad evo u ovom razgovoru, koji je trajao gotovo 90 minuta, koristi pseudonim "Pero" . Evo samo nekih njegovih dijelova: luka: Imae posla ovdje. Ne idi nigdje! Nenad: Sprema se neto? Juka: Moram ta u! Nenad: Jel ti ao djece? juka: Moram! Jebo ti ovjeka koji je okruen ovdje. Sluaj radnim danom ima 30 ljudi na Grbavici, a ja neu napadati! Jel poteno?A

petkom, subotom i nedeljom, neto malo vie! Nenad: Uredu! Juka: ta e ovi tvoji Aliji predloiti sada gore? Nenad: Srbi su uzeli dosta teritorije da neznaju ta e sa njima. Ne mogu Srbi biti govna pa da uzmu tolike teritorije to je jasno! Juka: Dabogda keri da te hadija uzme... Nenad: Pazi ta sam ti rekao! Juka: Zna kako se to meni predstavlja. Da e se podijeliti na dva dijela, Hrvatska i Srbija, a da emo ga mi popuiti! Nenad: Sluaj, bio sam na Ilidi i moram ti rei da su dole to napravili bolje Hrvati i Srbi od vas... Ima finesa... Juka: Vidi, oni mogu granatirati i ovo i ono, ali ako neko poe mene lino da izigra, pobiu komplet sve to mogu da pobijem, a mogu puno, mogu pobiti sve ovo Srba u gradu to ima! Kad bi bilo stani pani, jer pored ovoliko ljudi da neko pravi raun bez mene.. Ne ide! Nenad: Ti si Juka linost, ti si skupio 2-3 hiljade ljudi.. Juka: Doi pa da obiemo da vidi sve! Nenad: Sluaj, ja sutra imam neki posao na Sokocu da zavrim, pa onda idemo detaljno neke stvari. Ti zna ta je UDB-a?To je jebena stranka! Juka: Samo da ti ja kae " " " Nenad: Tebi e od mene doi sve ta treba da uradi, ja sam precizan u ivotu, ne bojim se ja tebe! Imam ja dumana drugih... Juka: Ja te titim svojim tijelom. Kad bi mene neko fiknuo, haos ti je u gradu opti odmah, da zna to ti je pokolj, rasulo.. Izvucite me iz grada, al preko Unprofora. Evo platiu, reko sam ja gore! Nenad: Sluaj, ja sutra imam n ' ' idemo detaljno neke stvari. Ti r i _ : ja kaem ta UDB-a kada bi mene zajebala, jebo ja ono dijete svoje koje treba da se rodi, zna ta udario bi na Predsjednitvo i na MUP. Moja je zadnja, nabijem ja UDB-u na kurac! Nenad: Ja sutra prelazim.. Juka: Sutra ako bude prelazio uredu. Ali ako ne bude sutra, onda

40 41 saekaj jedno 5-6 dana.. Nenad: Hoe ti sutra u "Delminijumu" da popijemo kafu nas dvojica? Juka: Ne bih smio sutra ii tamo, ne da ne bih smio, nego neu da idem tamo jer su jednom digli oruje i dolo mi je sve da zapalim brata mi mrtvog'. Nenad: Ja sam u stanju sutra da doem u "Delminijum". Ja u tamo izmeu 4-6, pa ti predloi? Juka: Na hrvatsku teritoriju? Nenad: ija je da je, ja u doi da popijemo kafu! Juka: Eto moe biu ja u 4 tamo! Nenad: Pitaj ti Aliju Izetbegovia za Munira Alibabia on ga je ispitivao! Taj Alibabi je imao kontakte sa Alijom Izetbegoviem i sastajali su se u kafani "Koevo" gdje je sjedio operativac iz Sluh dravne bezbjednosti i slikao kada njih dvojica priaju! Ja imam a fotografiju evo ako hoe donijet u je sutra! Pazi Alibabi je

dra< Izetbegovia na vezi kao saradnika. Hoie da ti ponesem fotografiju da vidi te jade?? Juka: Ti mene razdvoji od njih... Nenad: Sve su to policijski dounici. Kakav si ti sa tim Alijom Izetbegoviem? Juka: Sto? Nenad: Da mu ja poaljem... Juka: Jebi ti njemu mater onu... Nenad: Ovdje su mu kod nas svastika i kerka, ako hoe da ti i poaljem samo kai! Juka: ije?Njegove?? Nenad: Ima daba da idu samo ako ti kae, a ako ih on trai trek za njih 1000 ljudi! ! ! Juka: Nikad neu rei. Neka crrknu i on, i svastika, i kerka! Nenad: Jesi li me uo? Prekosutra ujutro idu, ako ti kae! Juka: Jebo im ja mater mogu crknut pored mene i on i one. Sad i Olimpijadu u Barseloni alju dvojicu sportista i 25 delegata sa fm ma, a niko se nije sjetio da pita bili se ti Juka malo odmorio?? Nenad: Da mi znamo kako oni svi izvlae porodice preko Unprof ra.. Imamo ovjeka na aerodromu! Jo dok je boravio u Sarajevu, bila je ope poznata stvar da Prazi' boluje od medija, konferencija za tampu.. Ono to se o njemu govorilo a ne bi mu se dopalo, Juka je "sreivao" urednicima, novinarima i drugim osobama iz medijskog ivota. Tako je augusta 1992. godine, novinar Senad Peanin dao intervju na adiju u kojem je rekao da je Juka kriminalac koji je pun sebe, i van svake kontrole. Intervju je sa Peaninom je napravio Boro Konti koji je ve sutradan, imao i duel sa. "generalom" Jukom koji ga je pozvao telefonom. Tom prilikom izrevoltirani Prazina iskalio je gomilu bijesa na Konti-a te u razgovoru s njim psovao sve redom, od Predsjednika preko Vlade o ministara, televizijskih i radio urednika i novinara. Konti: Zdravo komandante! Juka: Jel Konti? Konti: Jesam e si! Juka: E molim te, reci mi ime i prezime onoga to je avo kod vas intervju prekjue. Novinar onaj koji je??? Konti: Aha. Peanin! Juka: Peanin! Gdje ga mogu nai??? Konti: U MUP-u brate! Juka: e? Konti: U MUP-u! Juka: ekaj on je novinar? Konti: Ja, ja... Juka: Peanin? Konti: Senad! Juka: Senad... ! Konti: Ja, ja jesi uo ti? Juka: Jesam jesam! Konti: Jesi se naljutio? Juka: Sta kae: kriminalac, njemu niko ne smije rei... ! Konti: Nije tako! Juka: On je onaaaj, ja mogu zbog ovoga glavu izgubiti, ali ja moram to rei, on je pun sebe on misli da je Bog... Konti: Ma nijeee... Juka: U tom smislu, u tom smislu, pa ne mogu ja njegove rijei! Konti: Upravo je rekao neto to je.. Juka: Dobro i ja u njemu neto rei to ba mislim da ba treba da mu kaem.

Peanin Senad! Ima li mu ulicu? Konti: Ma ne znam... mislim, nemoj tako to shvatiti.

47 43 Juka: Da ja tebi neto keem. Ne patim ja bolan od poloaja, ja da patim od poloaja ja ne bi nako napado sviju na press konferencijama, ne bi napado svugdje. Ovdje sam jue napo' Pakira Alispahia, jebo mu mater pred svim, pred ministrima, pred Vladom pred svima. Ne patim ja za poloajem! Konti: Znam!i Juka: Da se mi neto razumijemo, da se mi neto razumijemo, ja ne I patim ni od kakvog poloaja, nego patim da ovo samo to prije pro- de. Prema tome, prema tome, nemam respekta ni prema Predsjedniku ni prema kurcu ni prema palcu, to znai nemam nita ni prema! televiziji ni prema radiju- to mene ne interesuje. Priaj ti ta godi hoe, to mene ne interesuje! Jel da je bio predsjednik i Vlada ne bi nam se ovo desilo, pa da je bilol para da nam vlada kupi oruje ne bi nam se ovo desilo, prema tome jebe se meni za sviju! ! ! Za sviju! ! ! Konti: Da ti kaem neto... Juka: Ja... Konti: Pazi... radi se o tome to to drugi koriste, razumije?to tok drugi iskoriste tu tvoju sranost i onda... Juka: Ja da ti neto kaem. Svi vi mangupi koji mislite da ste mangu-l pi, bujrum sa mnom do Dobrinje da proe i nazad i jebem mu jal majku ako se on ne usere i ako on bude smio. Zapravo 90% je da el ga pogoditi, a 10% je da nee ga metak pogoditi. Prema tome, taj istii Peanin, bujrum da ide na Dobrinju sada! Jebem mu ja familijarnost, da ga ja vidim jel on hrabar i ko je puni sebe a ko nije! Jel poteno! ?Da vidi kako piste snajperi, da vidi% koliko je meni ljudi poginulo prema Otesu i prema Dobrinji na pro lazu ulicom. Pa da vidimo! Jo sa autom ide 100-150 na sat, pa g& metak pogodi iza uha u glavu! Prema tome, taj ko je Peanin da gA ja vidim. Ja u njega nai, ako ti nee da mi pomogne ti zna da (A ga ja nai. Ja nisam frajer! Konti: ekaj Juka, jebiga nemoj., zna... Juka: Ma jebem ja mater i tom radiju i toj televiziji koja puta njegA da mene vrijea! Izvoli daj mi argumente, daj mi papire jebem ti familiju! ! ! Jel ov poteno! ?? Daj mi papir i reci evo ti argumentovano i reci tako je tako, a ovo rekla kazala... Jebem mu ja mater! Konti: Zna ta je njemu najgore bilo? Juka: Sta je njemu najgore ?! Konti: to su ovi sa "Srne" iskoristili to i onda se... Juka: Jebem ja mater i njemu i "Srni". Jebem ja mater njemu! ! Ne govore da e njega okrenuti gore na raanj nego mene! Jebem ja njemu familiju, da mu ja jebem familiju! Prema tome slobodno objavi na ovome radiju, gdje ja koga od vas

vidim da dajete intervju neete znati gdje koji udarate! A i njemu u jebati mater slobodno objavi to! Reci Juka poludio reko da e napadati sredstva informisanja gdje god ih vidi! ! E bolan... haloooo!!! to ti nema 5 000 Ijudifto ti nema svaki dan jednog ili dva poginula?Kad ste vi ljudi, a ja pun sebe, vi uredu a ja kriminalac, to ti nema?to ste se ba mene ufatili? Ti si ga pustio da on tako govori! Prvi ti eto. Prvi ti pa onda dalje! ta msli da ja okrenem svojih 5 000 ljudi da svaki dan pijemo, jedemo, da teferiimo i da kaemo: sluajte dragi narode mi smo se 4 mjeseca borili i ginuli, sad hoemo da se zajebajemo. Imate radio Sarajevo i imate Peanin Senada, nek se bori on, a mi emo da pijemo i jedemo koliko oni piju i jedu jel tako! Konti: Jebiga... Juka: Nije jebiga, lako je rei jebiga! Halo?! Konti: Problem je u tome to mora shvatiti da nije najvei tos ajmo se posvaati bolan. Ajmo svi svima... Juka: Ja u se sa njim svaati zato to je on kloar, mi, upina grada Sarajeva, shvata! ?A ja jo uvijek neto znaim u ovome Sarajevu! Sef Obavjetajne uprave Prvog korpusa Armije RBiH, Sair Arna-utovi, sastavio je izvjetaj o djelatnostima Juke Prazine s etnikom stranom u toku rata u kojem je identifikovao Jukine kontakt osobe i razloge komuniciranja sa njima. Sokantno zvui da je Prazina u ratu komunicirao i sa samim sinom Radovana Karadia, Saom, kao i dru gim oficirima i slubenicima Republike Srpske. Izvjetaj je napisan i poslan vioj komandi 18. 4. 1993 godine. Jstat e zaista veliko pitanje zato prvi bezbjednjak korpusa ili drugi irzavne bezbjendosti, koji su sve to pratili i znali nisu ranije obavjestili yojni i politiki vrh o svemu. ? zvjestaj je u ruke onih koji bi i reagovali da su znali za postojee ormacije, doao kasno, kada je Juka ve bio u HVO-u i pucao po naim graanima u Mostaru. Juka posjeduje pismeno odobrenje za transport svojih vozila preko privremeno zaposjednute teritorije koje je potpisao Radovan Karadi. Raspolaemo informacijama da je Juka za vrijeme svoga boravka u gradu telefonski kontaktirao sa Saom Karadiem, sinom Radovana Karadia, koji je od Juke traio da utvrdi ko jl opljakao njihov stan u Sarajevu, nudei mu bilo kakvu pomo kao protuuslugu. Nakon odlaska Juke iz grada, aa je nastavio kontake sa licima iz Jukine baze u Skerlievoj ulici u Sarajevu... . ... Kontakti Juke Prazine bili su i evo Nenad zvani "eva", "Ne do" ili "Pero" kako se predstavljao u kontaktima sa Jukom, elei dal zavara trag. evo je bivi radnik MUP-a BiH, radio kao profesor u koli MUP-a na Vracama. Trenutno je zaduen za nacionalnu bez- bjendost Grbavice. U vie navrata je saraivao sa Jukom i boravio u Jukinom tabu na Igmanu, skupa sa Prulj Goranom bivim policaj-) cem i Jukinim prijateljem koji je sada pripadnik agresorskib snaga zaduen za razmjenu lica. (... ) Raspolaemo saznanjima da je Juka obavljao razmjene graana uz posredovanje Voki Radeta zvanog "hale", koji je samozvani; etniki vojvoda na lokalitetu Grbavice. Juka je Laleta dovodio u grad kako bi mu pokazao oteenja od agresorskib granatiranja, a za to vrijeme su Jukini ljudi bili ostavljeni u zalog na Ilidi. Juka je dugo vremena u bazi, u Skerlievoj drao kao taoce suprugu i sina od Vo ki Radeta, vjerovatno kao garanciju za dogovorene poslove sa "Lm letom", te im je nakon toga omoguio naputanje Sarajeva...

Takoer je Juka posredstvom Ismeta Bajramovia ele odra vao vezu sa Batom Milieviem, nekadanjim radnikom Centrotran-sa, a sada pripadnikom agresorskog policijskog aparata, navodno upravnik zatvora u Rajlovcu, te ima indicija da su vrili privatni razmjene graana i zarobljenih lica uz novanu naknadu. Raspolaemo informacijama da je elo Batu dovodio u kasarnu "Ramit Salin" kako bi isti izabrao lica koja treba razmjeniti... ... Posredstvom Velimira Marica, Juka se u "Delminijumu" ssf tajao i sa Tomom Kovaem, bliskim saradnikom Mome MandiA nekadanjim radnikom MUP-a, sada pomonikom ministra unutranjih polsova u agresorskom sistemu vlasti(ministar MUP-a agft' sorske paradravne tvorevine je Momo Mandi, bliski Jukin prm telj. (... )Takoer Juka je odravao veze i kontake sa Petrovi PeroA bivim komandirom milicije, a sada pripadnikom agresorskog ap rata na Grbavici sa kojim je realizovao ilegalne razmjene gradac uz novanu naknadu...! Tuka je na ve poznat nain napustio Sarajevo i svoju vojsku. Zvanino h'o poslan na lijeenje, i odmah po odlasku smijenjen sa svoje funkcije. Kada je tog dana doao u Glavni tab kod Sefera Halilovia na razgo-dobio je dvije opcije na stolu. "Iz moje kancelarije moe hodnikom u r ntralni zatvor ili transporterom van zemlje", rekao mu je Sefer. Iako je Juka pokuao iznai nain da napusti kancelariju i kupi vrijeme da bi znao ta da radi, to mu nije polo za rukom. Ve kroz dva sata trasnporter Unprofora ga je ekao ispred Glavnog taba. Na let teretnim avionom otiao je sa suprugom i tek roenim djetetom. Tukino dijete bilo je prvo koje je avionom napustilo opkoljeno Sarajevo za ta je dozvolu morao dati, na intervenciju Mahmutehajia i Sefera, general Morillon. Pria o Jukinom povratku na Igman, sukobu s naom Armijom gore, izdajom i bijegom na stranu HVO-a, ve je poznata stvar. No, prije nego se vratio na Igman gdje je ve bila stigla nekolicina njegovih vojnika iz Sarajeva preko etnike teritorije kao i Jukina vozila i ostala oprema, Prazina je iz inostranstva jednom prilikom kontaktirao Sefera Halilovia. Bio je smijenjen, razvlaten, na kulturan nain, to bi se reklo, izbaen iz Sarajeva. Inae sam vie puta prisustvovao sastancima moga oca s Jukom, elom Delaliem, Bajramoviem, Topom, Zuliem i drugima. Uvijek je s njima imao jednostavan odnos, prijek, ali ljudski. Kada bi ga ponekad o tome pitao, govorio mi je da je ovo narodna vojska i da se s njima mora polako, jer su oni kakvi takvi ipak realnost ovoga rata i da dok se ne dovedu u red ili dok im se ne zahvalimo, kako je tada govorio, mora sa njima nai neki nain komunikacije! Meni lino najinteresantniji su bili oevi razgovori s Jukom, koji je ini mi se, s ove vremenske, distance bio najivopisniji lik od svih sarajevskih kriminalaca. Otac se s njime puno alio i kroz takav jednostavan razgovor pokuavao nai zajedniki jezik. I u u kabinetu, kada bi priao s Jukom uvijek bi bio upaljen speaker-lone i prisutni bi sluali razgovor. Nekada bi bio samo ja, nekada i Fa-hro Radoni, Dika Omerbegovi... Juka je bio opsjednut razmiljanjima kako je Sefer u tajnom dosluhu s ismirom Mahmutehajiem i "tvrdio" da njih dvojica vode zemlju, a uja. Jedne prilike kada je ve bio na Igmanu, sjeam se, nazvao je ga oca i rekao mu jednu od najkominijih reenica:

46 47 "Zna onaj repetitor na BjelaniciPE sad u se popeti na njega da me ti i Rusmir po cijeli dan gledate na televiziji! " Bio je to 10. 11 1992 godine... Se fer: Halo? Juka: Halo? Sefer: Da? Juka: Gospodina Halilovia mogu li dobiti? Sefer: Izvolite gospodine Jusufe! Juka: Oooo kako je moj dobri priajtelju? Sefer: Sluaj... Juka: Reci... Sefer: Upucat u te! Gaat u te, plotuinma u te gaati! Juka: Joj odrauje posao to je udo jedno! Sefer: Jel odraujem? Juka: Odrauje majke mi. Sefer: Kako si? Juka: Dobro ide, eto i smjenjen eto i sve ko podmazano! Sefer: Sluaj! Juka: A? Sefer: Kako si, kai mi prvo? Juka: Odlino! Skinuo ipke, pravo dobro! Sefer: Jesi li sa zdravljem dobro, to me zanima! ? Juka: Jeeesam, sad ti kaem, skinuo ipke i sad jo samo malo nogu da popravim i kao nov! Sefer: Kako ti je ena i dijete? Juka: Nije dobro. Sefer: Nije dobro?! Juka: Nije kakvi... Sefer: Je li, gdje ti je porodica, u Zagrebu ili Ljubljani? Juka: Jok, jok ...na moru.. Sefer: Na moru?! Juka: Ja.. Sefer: Hajd makar da si ti dobro... Juka: Nismo mogli sredit da izae, paso joj uvalili srpski i tako #>j To me gospodin Mahmutehaji izradio, fino me nasanko i mori mu odati priznanje. Kae naelnik je upoznat i sve, da ti mora izm da bi izala i Saklina(Jukina ena op. a). Ja kaem ja u izai, al" idem na Igman. Kae on nema nikakvih problema, sve sreeno, m woznat naelnik, kae nema nikakvih problema, sve ti je sreeno. T0 mi kae bos li para?! ! Jo mi kae hoe li para! ! ! ???Koliko ti treba??Ja kaem fala ne treba, prodo sam golfa za devet hiljada, vlastitog jer imo' sam dipa, pa sam se mijenjo' sa Cegarom i imam jo jednog golfa u gradu novog! Jer ja sam imo 4 auta prije rata i izradio me poteno, nasanko me poteno! !! Sefer: Juka?

luka: Postigo' je uglavnom ono to je zamislio u glavi... Sefer: Da ti kaem Juka! Juka: Ja... ? Sefer: Ja predlaem ovako, da ti kaem. Ja i ti moramo sjesti, meni i tebi treba makar dva sata da se ispriamo kao... Juka: Ja sam za priu uvijek.. Sefer: Nadam se kao prijatelji. Eto, evo ja se iskreno nadam kao prijatelji! : Moe! Sefer: Ja predlaem Juka, evo dva prijedloga imam. Prvi prijedlog je da se ova tvoja vojska gore ukljui u ovu brigadu to se formira gore i drugi prijedlog je... gore ti je Kari, gore ti je Divjak, gore ti je sva ova bulumenta, da im ti pomogne gore svojim ugledom, autoritetom, ti moe.. Juka: Kako kad sam smjenjen? Sefer: uje li? Juka: Ja.. ? Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet emo se brzo i onda emo sve dogovoriti! Juka: Sve je to uredu, al ta u ja kad sam ja smijenjen razumije?? Shvata me? Ja imam ponudu da preem u HVO, imam ponudu u zajedniku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam poeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim to sam ja vas sve molio, ti zna koliko sam ja uloio u svoje ljude?? Sefer: Sve znam... Juka: Stvarno sam puno uloio i dao sam sve, ak ta vie dam jo vise, meutim ne znam kome treba ono, vercuje sa drogom, autima, sa cigarama... Sefer: Auto prolo, kau auto prolo preko etnika gore na brdo. Juka ja ti opet kaem.. Juka: E da ti kaem i ovo. Ja u raditi kako mogu i sve to je u korist drave . 1 ja da ti kaem taj dip u kojeg moe osam ljudi da stane, meni je

48 49 potreban. Ne daj Boe gdje god da krenem osam ljudi e doi za pet minuta, na bilo koji poloaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili nee... Sefer: Tano! Juka: Prema tome sve to je u interesu... Ja u sada pokuati da prevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je J interesu meni, mojih ljudi, grada, ega ne, eto. Sefer: Sluaj ovako molim te.. Juka: Ja... ? Sefer: Je li, ja predlaem opet kaem, vojska da ue u sastav onA brigade, ti sa Jovom i sa Kariem da im pomogne, ja u to njimA rei i ja kad doem gore, sjednemo ja i ti i ispriamo se, sve emA ispraviti, ja u zaustaviti sva ova sranja to idu linijom drave. Juka: Evo ta mogu, mogu ti se zakleti da e to sve biti, al bogami on ga je Kastrat, danas je major Vojske Federacija i Zlatni ljiljan "otovo nekoliko minuta nakon ubistva na licu mjesta se odnekud 0 i Hakija Hadali, snimatelj tadanje RTV BiH, koji je priao i mio Cacino mrtvo tijelo koje se, kako je Hadali rekao, jo uvijek 1 Meutim, kada je Hadali krenuo prema RTV domu da tu kasetu "hrani, sakrije i kasnije emituje, zaustavila ga je policajska patrola. Nisu od njega traili ni ime ni prezime, ni vozaku ni pare. Trebala im je samo kaseta koja je, kao i sve ostalo kada je Caco u pitanju, nestala! Ipak, ostala su puana zrna zabijena u cacina leda. Muan Topalovi je ubijen i njegovo tijelo je bilo sakriveno pod oznakom NN, na jednom od sarajevskih smetljita. Sahranjen je par godina kasnije, na sarajevskom mezarju Kovai gdje se sahranjuju borci poginuli za odbranu RBiH. Prvi do mezara bio je onaj koji ga je prvi i izdao tog 26. 10. 1993 godine, Ramiz Delali elo.

Tu je bio i Bakir Izetbegovi koji mu je skupa sa svojim ocem obeao fer suenje, koje Caco, naravno, nikada nije doekao! Mrtva usta ne govore... Ipak, nastavit u priu o Emiru Topaloviu zvanom Nane koji je te veeri ranjen. U kasne sate, tano ispred zgrade G u kojem sam se i ja tad nalazio, c uz Centralni zatvor, stigao je kombi sa Emirom Topaloviem. Cuo sam zvuk auta i amor ljudi, pa sam se dounjao do prozora i ickom oka posmatrao, a vie sluao ta se to dogaa ispred Glavnog staba Armije. 'tata kombija su se otvarala i ulo se hodanje ljudi okolo, i da nekoga 1 unutranjosti kombija vuku vani. djednom je jedan od policajaca iz istog mira poeo da se dere "Stoj! t0)! ! ! Stani! Pucat u! ! ! " nakon ega je ispalio par metaka iz automatske puke. 0 nije pokuao da bjei, a najmanje Emir Topalovi koji je bio

134 135 toliko prebijen da je kasnije, kako je rekao u svojoj izjavi, mislio da J tuku etnici! Opet, da li je zasluio takav tretman to je drugo pitanje, a radi oni momaka koji su on i brat njegov izmasakrirali gore na Bistriku. Jedno je sigruno, on i njegov brat Muan morali su doi do suda. Nisu! Scenario o bijegu koji sam ja sluao ispred komande Glavnog tarJ koji je slian onome koji se desio i Caci, samo je crtica iz prie, da j 1 nareeno da Caco nikada vie ne progovori! Emir Topalovi je ipak preivio, ali se ve godinama lijei na psihfl trijskoj klinici i teko da e ikada vie biti u stanju bilo ta kazati. Odmah po ainom ubistvu, objavljeno je saopenje za javnost koji smo sluali na Radiju BiH. Kratko, jednostavno i turo je reeno da je pri pokuaju bjekstva lij ivota smijenjeni komandant 10. bbr, Muan Caco Topalovi, uz vijj da se Delali Ramiz elo predao vlastima. I to je bilo to. Prva vijest koja se odmah nakon ovoga dogaaja proirila grao" jeste da je Cacu ubio Avdo Hebib, bivi ministar unutranjih poslova Bili i otac policajca Admira Hebiba, ubijenog na dunosti pri pokuaju hapel nja Cace Topalovia. Naravno, bila je to jo jedna monstruozna i niska la onih kojiH osmislili, isplanirali i vodili 26. 10. 1993 tj. "Trebevi 2". Ubrzo nakon ainog ubistva, u kabinet Sefera Halilovia stigao" poziv od Jusufa Jaarevia, naelnika Uprave vojne bezbjednosti. Bilo je ve kasno i inilo se da je sve gotovo. Jaarevi: Nema tu razgovora vie. Sefer: Nema. Daba je! Jaarevi: teta, to kau jazuk. Dosta mu je etnika i ustaa, a sa sami sebi da pijemo krv, ali eto daba, moralo je jednom ovakoM Sefer: Ne, ne, ne, nema druge. Moda je samo trebalo pozvati "*J sastanak pa uhapsiti i gotovo. Zna mislim moda je tako neka*

trebalo, u toj metodologiji. Vidi ovako ispade preskupo! 1 dakle #1 su prilike da je vie od deset mrtvih? Jaarevi: Vie! Koliko ja sada znam vie je. Mada je teko utur'm bilans, jer jako je teko sa obzirom na irinu akcije i broj ues"1 kao i prostori na kojima je voena... / Da da, da. Dobro Jusufe. Ja sam ovdje i eto ako bude ta trebalo... pvi Hvala Vam lijepo, i ja sam vama na raspolaganju ako neto ./ a ili ako Vas neko ili neto bude ugoavalo. Tu sam da se to rijei. r yai Ako ta mogu pomoi, vrlo rado. j carevi: Hvala Vam naelnice. Sefer. ujemo se. I iarevi: Hvala naelnice. Prijatno! 'Sefer: Prijatno... Bio je to sami kraj jednog od najtamnijih dana u novijoj historiji BiH. Niti naelnik Uprave vojne bezbednosti Jaarevi, niti bilo ko drugi >evi od Izetbegovia, Gania i ostalih nije najavio niti naznaio nastavak sukoba, tj. drugu etapu "Trebevia 2", u kojem se trebalo rijeiti "vojnog puiste", "ovjeka koji planira dravni udar", "opasnog elementa" "ifre -0-", tog 26. 10. 1993 jo uvijek aktuelnog, naelnika taba vrhovne komande -Sefera Halilovia. On je bio prva meta iza koje e uslijediti niz ljudi na razno raznim nivoima o kojima u govoriti kasnije. 0 tome da e i on biti na najbrutalniji nain napadnut, po ko zna koji put od onog 8. 6. 1993 godine Sefer e saznati ujutro, opet od Jusufa Jaarevia koji je samo par sati ranije pravio da je sve u najboljem redu. Gomile izvjetaja, papira, informacija, prislukivanja, cinkarenja i mon-iranja koje su pripremali timovi ljudi iz MUP-a, SDB-a, Uprave vojne bezbjednosti i dr. dovele su Sefera Halilovia na optueniku klupu, na drugome spratu zgrade MUP-a R BiH. Crni se da je najopasnije bilo doi ulicama od zgrade do zgrade, radi "naih" snajpera i "EVA"! o kako su te informacije pisane i kako je iz njih usljedila akcija, ji je pokazatelj ova jedna od Mujezinovievih "tvorevina", napisa-o. 10. 1993, samo nekoliko dana prije akcije "Trebevi 2". )ezinovi je kao ovjek koji je obolio od policijskog posla, prisluki-,racenja i podmetanja, znao kako da Aliju Izetbegovia isprepada, i intezitet u informacijama svaki naredni put kada ih je pisao. tvo kako je izgledala jedna od... Vt !J pie: "Nakon iitavanja, povui informaciju" tra... pored ve napisanog Radonievog politikog "bunta"(pri-993 lranju stranke i izborima), nalazi se i djeli razgovora iz marta j lne koji je Sefer Halilovi obavio s tadanjim vojnim ataeom agrebu, Hasanom Efendiem:

136 137 Efendi: U sluaju da ovi gore ovo potpiu (eneva pregovori) 1 molim i savjetujem te da preuzme vlast u svoje ruke. Iskupi pQ j dnje to ima, starjeine i preuzmite. Nedaj vie nikome da se frjj oko toga, inae propadosmo totalno! Ako vojska ne spasi ovo Bosne, jer na kraju vojska samo i gine i ,M

drugi. Zato te molim, to je jedini spas da se tako neto uradiu nemam ni vremena niti mogunosti da ti drugaije kaem neka 0 J ko, znam da sluaju i nek slua cijeli svijet. Drugarski ti je ovo savjet, a ti uradi kako hoe! Sefer: Tako e ti i biti. Ma nek sluaju nek idu u vraiju... vragM odnio alu ovdje! Komino je to je o ovome razgovoru sa Efendiem, Sefer obavjpJ i Kolegiji Glavnog taba i samog Izetbegovia koji je nakon toga refl Seferu da naredi Efendiu da se vrati u Sarajevo. Sefer je tako i uradio, ali je Efendi pobjegao! Evo kako je izgledala informacija Dravne bezbjednosti upuena AH Izetbegoviu, dakle tog 18. 10. 1993 godine, ust