Stevan Koprivica

DUGO PUTOVAWEU JEVROPU

Stevan Koprivica, dramski pisac. Ro|en 29. 11. 1959. u Kotoru.Odrastao u Herceg Novom. Zavr{io Fakultet dramskih umetnostiu Beogradu, odsek dramaturgije. Radio kao urednik igranog pro-grama TV Titograd (dana{we RTCG), upravnik Malog pozori{ta“Du{ko Radovi}” (1991-1999). Napisao za pozori{te: Pomjerawetla, Dugo putovawe u Jevropu, Navala, Mali Radojica i Kraqevi}Marko, Oru`je zbogom, Dobro jutro admirale, Tali~ni Tom iDaltoni, dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, Mi ~ekamo bebu,Novela od qubavi. Napisao za televiziju: Kroja~i yinsa, drama,Kreni prema meni, tv film, niz serijala za zabavno-muzi~keprograme RTS i RTCG. Nagrade: Republike Srbije za Dugo puto-vawe u Jevropu, Udru`ewa dramskih pisaca Srbije za Dobro jutroadmirale, Jugoslovenskog festivala pozori{ta za djecu u Kotoruza Novelu od qubavi, Sterijina za dramatizaciju Ba{te sqezoveboje, Festivala komedije u Jagodini za Mi ~ekamo bebu, Zmajevihde~jih igara za monodramu Moj prvi razred...

@ivi u Beogradu i Herceg Novom. Radi.

174 Stevan Koprivica

LICA:

• KWAZ NIKOLA PETROVI], Gospodar Crne Gore, apso-lutna vlast nad qudima, gorama i vodama, iznad wega je samoSvevi{wi

• KWEGIWA MILENA PETROVI], `ena Gospodareva, ona gauprkos svemu voli

• SEKRETAR MILOVI], arhetip sekretara

• STOJAN LEKI], napredni i slobodoumni intelektualac, re-volucionar – do izvjesnog momenta kada mu se svjetonazorninaprasno promjene

• SERDAR JOKO, glavar, ku}evi} i koqenovi}, vi~an ratu, a kadnema rata ubija {to mu je pri ruci

• VOJVODA \URO, po svemu sli~an Joku, drugo je pleme

• VOJVODA MA[AN, samo u nijansi druga~iji od prethodnika

• SERDAR JANKO, stari ratnik koji se izme|u vjernosti Gospo-daru i ~asti i dostojanstva oprijedequje za ovo drugo, za pro-gonstvo i smrt

Dugo putovawe u Jevropu 175

Stevan KOPRIVICA

DUGO PUTOVAWE U JEVROPUGroteska u dvadeset tri slike

• VOJVODA MILAN, mla|i glavar koji nikako da se sna|e usvijetu ~ojstva i juna{tva, brzo iza|e iz drame i svih drugihzbitija

• PRVI NOVINAR

• DRUGI NOVINAR

• IZASLANIK ENGLESKOG POSLANSTVA

• STOJNA, k}er serdar Joka

• @ena vojvode Ma{ana

• Sestra vojvode \ura

• Qepotica

• Momci, {to pevaju narodne pjesme u ~ast i slavu Gospodara

• Perjanici, izaslanici evropskih dvorova, dvorske dame, pobu-wenici, vojvode, klimoglavi...

• Kandidatkiwe za mis

Ova vesela dru{tvena igra zbiva se 1907. godine na DvoruKwaza Nikole. Sem Kwaza i Kwagiwe sva su lica (situacije)izmi{qeni. Istorijsko pokri}e imaju i dva doga|aja koja su odizuzetne va`nosti u ovom tekstu: Izbor qepotice za u~e{}e naSvjetskoj izlo`bi u Londonu i obra~un Kwaza sa svojim po-liti~kim protivnicima. Sve ostalo je {ala.

Svi stihovi koji se navode u tekstu su iz pera W. V. Kwaza(kasnije Kraqa) Nikole Prvog Petrovi}a.

176 Stevan Koprivica

PRVA SLIKA

Kwaz sedi za radnim stolom, naspram wega je iznemogli Sekretar.Nalaze se u onoj odaji desno od ulaza u Dvor, prizemqe, working-room kwazaNikole Petrovi}a. Ne{to kwiga u masivnim vitrinama, dosta oru`japo zidovima, portreti, slike bitaka, kwazov portret u prirodnojveli~ini. Kroz razmaknute zavjese na prozoru dopiru zvuci cetiwskeno}i i prozivka smjene stra`e perjanika.

Kwaz, ~io kao da nije dva po pono}i, ne osje}a ni trunke umora kad jedobro zemqe u pitawu, ni djeli} bremena svojih poznih vladarskihgodina. Sekretar, izmo`den, sru~io se u stolicu, ispred wega brdopapira.

SEKRETAR: Gospodaru, oprostite mi, ja ne mogu vi{e.

KWAZ: Mo`e{, mo`e{. \e ti je mladost, jadan?

SEKRETAR: Nema je.

KWAZ: Vidim. Nema umora kad je dr`ava u pitawu. Kako ti se mo`espavat kad se radi o na{oj, jedinoj, napa}enoj i slobodnojCrnoj Gori?

SEKRETAR: Gospodaru, mi imamo Senat, sud, ministre, mi smo dr`ava...Ne morate vi sve ovo.

KWAZ: Moram. Moram se brinut. Moje je to, ku}o, moje, nije odSenata ni od suda. Ajde, ajde, da ti je kakva preskubuqa zaobalit pro kreveta, ne bi se ti `alio. Ajde, blago meni, pa}e se Gospodar pobrinuti da i ti kakvu `ensku na|e{, da tino} ne pada te{ko. ^itaj!

Sekretar uzima papir sa hrpe.

SEKRETAR: Jakov Jovovi} moli Gospodara da provjeri ko je sve u Zabr|edobio orden, a on nije. Veli, ako iko treba da ga dobije, ondaje to on i niko preko wega.

KWAZ: Da su se onoliki s Turcima krvili koliko ih se sad za ordenprijavquje, ne bi Garovac, Fundina i Vu~ji Do trajali ni posata, ne bi ni|e jedan Tur~in pretekao. A, Jakovu Jovovi}uneka bude orden. Bi}e da on zna |e je te Turke sjeka.

SEKRETAR: Evo, Marko Dabovi}, isto.

KWAZ: I wemu ga daj.

SEKRETAR: I Mira{ [}eki}.

Dugo putovawe u Jevropu 177

KWAZ: Wemu obavezno. I jo{ prvoj desetorici {to no}as nai|u.Ostalima reci da je desetina godina od ratova pro{lo, |e sudo sad bili?

SEKRETAR: Bez provjere?

KWAZ: Ko da provjeri? Komisije? Vi|e li ti ikad po{tenukomisiju?

SEKRETAR: Samo one u kojima ste vi bili.

KWAZ: Ta~no. Daqe.

SEKRETAR: \or|ije Samatovi} moli da mu se smawi porez {to ste mu garazrezali. Veli, kad plati porez, ne ostane mu za mlijeko|eci.

KWAZ: Neka kupi kravu. A poreza se ne}e niko osloba|at. Ne ide tomeni u yep, sve to ide na ovu moju napa}enu i hrabru CrnuGoru. Moramo dugove da vratimo onoj i`jeli~koj Italiji, koda im nijesam }er dao, pa velikoj Austro-Ugarskoj, pa ondaSrbiji, pa jo{te nekima. Da nije duga, mi ne bi bili Jevropa,no bi bili ko ovi Arbanasi. A jevropejstvo se mora platit.[to je Crna Gora nego narod i brdo? Brdo duga ne}e vra}at,narod mora. Okle pare? Okle? [to }u ja, o}u li dvor daprodam?

SEKRETAR: Nisam ja ni{ta pito, Gospodaru, Samatovi}.

KWAZ: Puteve smo morali pravit, yebane za rat vazda mora bit,slu`benici se moraju platit, mora dr`ava da `ivi. Dugovemoramo radi ~asti i obraza vratit. Ja sam ih uzo na narodniobraz i ne smijem dopu{tit da narod vlastiti obraz mr~i.Ne ~itaj mi vi{e takve molbe. Nema opro{taja. Nikome.Daqe.

SEKRETAR: Simo Leki} moli da ga primite u audijenciju. Htio jepovodom sina mu, Stojana, s vama da zbori.

KWAZ: Tu smo, pti}i moji! Po~eli su }a}e za milost slat! A znalisu po Beogradu da laju! Demokrati i inteligenti!Revolucionari, Robespjeri! Lijepo je bilo igrat se poli-tike mojim, dr`avnim parama! \e mu je sin?

SEKRETAR: O|e. U aps.

KWAZ: Pa {to je mislio? Da }e ga Pa{i} o|e za{tititi!? Da }u japu{tit da mi {kolovani golu`dravci me}u bombe podprkno?! Da mi bune moju Crnu Goru? Ja sam s Osmanlijamaiza{o na kraj, pa }u i s ku}nim, balavim bunyijama. Obraz }eim dobro zabridjet, rije~ ti dajem.

178 Stevan Koprivica

SEKRETAR: Tako vaqa, Gospodaru. Da nije vas jo{ bi oni koze ~uvali.Ne bi ni u~iteqa vi|eli, a ne univerze svjetske...

KWAZ: Iz Beograda meni zli vjetar pu{e, tamo wih u~e demo-kratiji! U~e kako }e mene, tasta Jevrope, u~it jevropejstvu.Ne}u ja Sima u audijenciju. Stojana o}u! Jel jasno,Milovi}u?

SEKRETAR: Jasno, Gospodaru. Ne}emo vi{e no}as?

KWAZ: Od ujutru, od svijetlog pone|enika, od sjutra{weg bijelogdana, okrenu}e Nikola Petrovi} }urak. Ne}e vi{e bitdobri otac, posta}e nekome i ma}eha!

DRUGA SLIKA

Kwaz, o~igledno neispavan, nervozan, {eta po radnoj sobi. Skida cipelei obla~i nove ~izme visokih sara. Dolazi do ogledala, gleda se. Propiwese ne bi li bio ve}i (Napoleonov sindrom, ve}ina mo}nika u istorijinije imala rast proporcionalan svojoj vlasti i ambicijama). Ulazikwegiwa Milena.

MILENA: Nije li dosta {to si sino} do pono}a stajo, no se i sad, kolupe`, iz sobe izvla~i{. Jesam li ja zaslu`ila, Nikola, dami ne zbori{ {to te mu~i?

KWAZ: O}e da me ubiju, Milena.

MILENA: Nije to ba{ tako lako.

KWAZ: Nijesam ja vi{e u snazi.

MILENA: Ja ti ne prigovaram.

KWAZ: Za bitku mislim, `eno. Za to {to ti misli{, vi|ela bi dame ne mu~i politika. Politika i to ne ide. \e }u se timbavit kad su opet mr~ni oblaci nad Crnom Gorom,nadamnom?

MILENA: Ja ti ni{ta nisam rekla.

KWAZ: O}e da me ubiju. Mene, osloboditeqa.

MILENA: Nismo mi od te evropske mode. To su dje~urlija, igraju se.Tebe narod voli.

Dugo putovawe u Jevropu 179

KWAZ: Ni narod nije ka {to je bio dok smo ratovali. Sve je te`ebiti kraq.

MILENA: Kraq?

KWAZ: Kwaz, isto je.

MILENA: Srpski?

KWAZ: Crnogorski, isto je.

MILENA: Jo{ te ne{to mu~i?

KWAZ: Nije to muka, to mora bit. [to bi ja ostao nekakvi kwaz, kakakvi `abarski gospodi~i} i vlastelin~i}? [to bi CrnaGora bila kwa`evina, zar nije zaslu`ila da budekraqevina. Kad mo`e Srbija, {to ne bi mogla Crna Gora?Od sad do dvije godine dokaza}u cijeloj Jevropi da samzamirito da budem kraq. Kraq Nikola Petrovi}, Prvi.Dosmr|elo mi je da budem ne~iji drugi, tre}i, ~etvrti. Akoje Wego{ htio da bude Petrovi} Drugi, ja ne}u. Ja sam zdrav,vladam vi{e no iko od Petrovi}a, {tuje me cio kulturnisvijet, uzdigo sam ovu zemqu vi{e od ikoga. Bi}u kraq. A,ako me pamet ovako podr`i, i pisac, ni{ta gr|i od vladikeRada.

MILENA: Ne preteruj, Nikola.

KWAZ: ^uj ovo, ~uj pa reci. Ovo sam sino} napiso. Odnosi se nabitke, narod i mene.(Recituje pateti~no)Ah, milosni kwaz Nikola, svijetloga ti tvoga skuta, ne dajtvojim junacima da umiru po dva puta. Ovo }e narod, kolikosjutra, da pjeva ko svoju pjesmu.

MILENA: Ba{ ko narodna.

KWAZ: Da {to? Ni{ta ja gori od Wego{a ne}u biti.

MILENA: Mene je strah da ti stari{.

KWAZ: Vi|e}e{ kako sam star, samo kad pro|u...

MILENA: Mr~ni oblaci nad Crnom Gorom...

KWAZ: I...

MILENA: Napa}enom, al nikad ne pokorenom.

KWAZ: Nikad.

MILENA: Nisam ja senator, Nikola. Ni narod ispred Dvora. Zabo-ravqa{ se. Stari{.(Milena se okrene i brzo iza|e iz sobe)

180 Stevan Koprivica

TRE]A SLIKA

Sekretar ulazi u sobu. Kwaz sedi za pisa}im stolom. Dva perjanikadovode Stojana. Kwaz odmjerava Stojana. Ustane, pri|e mu, vidi da jeovaj mnogo vi{i od wega, vrati se za sto.

KWAZ: Iza|ite. Svi.

SEKRETAR: Ali, Gospodaru...

KWAZ: Rekoh, svi. Ostavite mene i Robespjera. Br`e!

Sekretar i perjanici iza|u. Kwaz ponovo ustane, pri|e Stojanu. Dobrose isprsi, uzalud, ~izme ne poma`u, Stojan je vi{i. Osje}aju}i da je odnosneprimjeren, Kwaz obi|e krug oko Stojana, vrati se do stola.

KWAZ: Sjedi, Stojane.

Stojan ostane na svom mjestu.

KWAZ: Sjedi, danu. Ne}u ti glavu skinut. Jo{ ne}u.

Stojan stoji podignute glave.

KWAZ: Mogo bi zovnut perjanike da ti prebiju obje noge u cjeva-nicama, da ako bi onda lak{e sjeo.

STOJAN: Mogli bi, Gospodaru.

KWAZ: Mogo bi ti, li~no sabqom napravit sjedalo.

STOJAN: Ne bi ja bio ni prvi ni potowi.

KWAZ: Mogo bi ja, Stojane, sjutra po Cetiwu razglasit da si biokod mene i da si odo dru`bu.

STOJAN: Mi ni{ta ne krijemo.

KWAZ: Ne fali vam kura`i, a?

STOJAN: Imam je koliko i vi stari.

KWAZ: Pa, da zaratim ja malo s Turcima, da imate |e hrabrostiskazat?

STOJAN: Nama Turci ne fale. Eto vam ih pa se bijte. Imamo mi i o|eneprijateqa.

KWAZ: Turci, vama, nijesu neprijateqi?

STOJAN: Da smo bili na Vu~jem Dolu, bili bi.

Dugo putovawe u Jevropu 181

KWAZ: \e je onda fala za Vu~ji Dol?! \e je fala {to se {kolujeteko slobodni qudi!? Nema. No mi no` u le|a zabadate, goreod ikojeg Tur~ina. Meni, osloboditequ!

STOJAN: Vaqalo bi razmislit {to je to sloboda.

KWAZ: Zar to ne pi{e po tim va{im kwigama, pqunem vam u wih? Ija sam neke jade pro~itao i vidio koliko kulturne nacijecijene one {to su ih od jarma oslobodili.

STOJAN: Ima raznih jarmova, naro~ito nekih. I raznih sloboda.

KWAZ: Ni{ta prostije od slobode nema. Sloboda je Crna Gora bezTuraka, sloboda je da ne odgovara{ vi{e Carigradu, noCetiwu, meni. Turci su ropstvo, ja sam sloboda.

STOJAN: I to je sloboda.

KWAZ: Nema druge. Sloboda su na{e vrleti |e nikad turska noganije kro~ila.

STOJAN: Nije ni na{a.

KWAZ: Ne prdiwaj dijete. Ju~e si duge ga}e obukao, a meni si do{opridike o slobodi dr`at. Nijesi nikad brk barutomosmudio, nikad sabqom kome preko rebara pro{o! Ti i tvojini |e ste {upqi ne znate, a ne {to je sloboda.

STOJAN: Znamo {to su puni zatvori napredne omladine, {to sukuluci i porezi koje `dere dvor. Znamo {ta je despotizam,strahovlada neprimjerena jednoga ~ovjeka. Znamo {ta jemoderna Evropa, a {to je Crna Gora Nikole Petrovi}a.

KWAZ: Oj-ha. Bome, `estoko. Boga mi, ba{ `estoko! Koliko te-niskih terena ima na Cetiwu? Osam. To nema ni|e. Da nemau Beograd osam teniskih terena. Ima kafana na Cetiwe |eposlu`uju oberi sa crevqama na to~kove. To {to imadivqijeh, pa im ~orbu u skut proqevaju, to je stvar divqijeh,a ne Crne Gore. Ti meni brk otkini ako ima na cijelomBalkanu jevropskijeg grada od Cetiwa.

STOJAN: Si|ite s Cetiwa malo, Gospodaru. Pogledajte kukavninarod.

KWAZ: Crnogorci nikad nijesu bili kukavni. Nit }e bit. Bi}e mojaCrna Gora od Dubrovnika do Pe}i i Prizrena, jo{ i ve}a.Bi}e moje {to i Du{anovo. Skupi}e se sav srpski narod podNikolinu zastavu, onda }e se ~ut {to je sloboda, {to jeCetiwe, {to je kraq Nikola.

182 Stevan Koprivica

STOJAN: Boga mi, ba{ `estoko, kraqu. Mora}e{ prvo ova na{aplemena nau~iti da se ne koqu me|usobno, da se u tvoje imene pqa~ka narod, da se vrati vjera u ime crnogorsko. Kad tou~ini{, alal ti cio Balkan i po Azije. [to se mene ti~e,nek ti bude i Carigrad, samo se nama s o~iju skloni!

KWAZ: A to ti o}e{?

STOJAN: Napredna omladina crnogorska i sve slobodoumno crno-gorsko, o}e slobodnu i modernu Crnu Goru.

KWAZ: Zar je nema{, dijete izlu|eno?

STOJAN: S tobom, nikad!

KWAZ: E, ima}e{ je! Stra`a!

Ulaze perjanici i Sekretar.

KWAZ: Vodite ga. Dobro ga izdegewajte. Tri dana leba i soli, bezvode. O, |eti}u moj, sad }e{ ti meni vi|et {to je Jevropa inapredna dr`ava. Pu{ti}u ja vama, |eco moja, malo, krvce,bez koje nema slobode. Mo`e biti i da odustanete odloptawa s gospodarevom glavom!

^ETVRTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Nekoliko mladi}a u narodnim no{wama izpredkwaza.

KWAZ: Ajmo, sad slo`no. Poletno, veselo. Po~ni!

Mladi}i zapevaju.

MLADI]I: Nek se ovo kolo ne pokrene, dok se ime kwaza ne pomene,oj-haa!

Ulazi Sekretar. Mladi}i prekinu pjesmu.

KWAZ: [ta je sad? Vidi{ da vje`baju narodne pjesme.

SEKRETAR: Iz engleskog poslanstva, konzul.

KWAZ: Pa {to o}e?

Dugo putovawe u Jevropu 183

SEKRETAR: Ima poruku za vas.

KWAZ: Pu{ti ga unutra. A vi, |eco, slo`no i gromko, kad tajEngle{~i} u|e.

Sekretar iza|e. Kwaz zauzme pozu u stolici. Momci hvataju vazduh.Ulazi engleski konzul. Momci zjapevaju.

MLADI]I: Nek se ovo kolo ne pokrene dok se ime kwaza ne pomene. Ah,milosni kwaz Nikola svjetloga ti skuta, ne daj tvojimjunacima da umiru po dva puta!

KWAZ: Hvala vi, mom~adi moja. Ajte, sad pa do|ite opet.

Momci odlaze. Kwaz ustane i po|e ka konzulu, kao, tek ga je sad pri-mjetio.

KWAZ: Oprostite gospodine. Ovo na{a omladina tako do|e kodmene da mi otpjeva svoje pjesme.

KONZUL: Razumije se, Viso~anstvo. Oprostite {to sam vam na smetwi.Imam ~ast vam dostaviti poruku Wenog veli~anstva,Imperatorke, Kraqice Ujediwenog Kraqevstva VelikeBritanije.

KWAZ: A {to mi radi moja mila Elizabeta? @ao mi je {to nijesamkoje dijete mogo na wen dvor udat. Bi}e vremena, fala Bogu.

KONZUL: Izvolite primiti wenu poruku. Odgovori}ete kad na|ete daje potrebno. [to br`e, dakle. Meni }e biti ~ast da budemposrednik u slawu va{e odporuke.

KWAZ: Po{tovani gospodine, mora}ete da prevedete, nemamo priruci nikoga s engleskijem.

KONZUL: Poruka je na va{em jeziku.

KWAZ: Vidi{ ti svjetske `ene. Eto je i srpski radi mene nau~ila.Pohvalno.

KONZUL: Ja sam po ovla{}ewu dvora Junajted Kindom-a izvolioprevesti poruku.

KWAZ: Fala vi. Nijeste se trebali mu~it.

KONZUL: Dozvolite da se udaqim.

KWAZ: Dozvoqavam

Konzul se pokloni i ode.

184 Stevan Koprivica

KWAZ: [ta sad ona o}e?(Otvara pismo)Vidi, Milovi}u, vidi! Sad se vidi ko je Jevropa. Ka`e, Lon-don, godine gospodwe 1902, imamo veliku ~ast sa zado-voqstvom zamoliti Viso~anstvo Crne Gore, kwaza NikoluPetrovi}a, da primi poziv za u~e{}e wegove Kne`evineCrne Gore na Svjetskoj izlo`bi koja }e se za {est mjeseciodr`ati u Londonu. Va{em ukusu i va{oj dobroj voqiprepu{tamo izbor eksponata koji }e reprezentovati va{uKne`evinu. Za ostale informacije, izvolite se obratitina{em konzularnom izaslanstvu. Sa osobitimpo{tovawem... drnge, drnge, kraqica, drnge, drnge... [tomisli{, Milovi}u?

SEKRETAR: To su neke, da oprostite, drkalice za dokoni svijet.

KWAZ: E, nijesu. No }e se sve zemqe, {to ne{to zna~e, skupit tamo.I mi me|u wih. \e mi je sad Stojan Leki} i wegovi ajduci davide {to smo mi, i na koga udaraju. Sazovi mi glavare iserdare da im re~em za ovo, pa da me sjetuju {to }uEnglezima poslat.

PETA SLIKA

Serdari i glavari rasporedili se po sobi. Kwaz stoji izme|u wih,iskreno zabrinut, jer, satima ve}, ne mogu se dogovoriti {to da sepo{aqe na Izlo`bu. [estoro glavara su glasni, ostali spadaju ude`urne klimoglave kakvih na svakom dvoru i u svim vremenima ima. Iono {estoro aktivnih znaju da }e kwa`eva biti poslijedwa, ali, ne dajuse bez privida bitke. O~igledna je podjela na stariji glavarski kadar,ratnike, i mla|i koji je svoj status izborio vjerno{}u Gospodaru.

VOJVODAMA[AN:

Ja bi, Gospodaru, ni{ta da ne po{aqemo.

SERDARJOKO:

Da nijesu Turci izmi{qeli to da nas u klopku uvale.

KWAZ: Nemojmo se igrat i baqezgat, ako Boga znate. Modernisvijet nas zove.

Dugo putovawe u Jevropu 185

VOJVODAMILAN:

Ni trunke ne treba ~ekat. Odma, Gospodaru, da na~inimospisak, da tovarimo brod u Kotoru, pa preko Rusije i LaMan{a u Englesku.

KWAZ: Tako je Milane. Ali, {to?

VOJVODAMILAN:

[to Gospodar re~e.

KWAZ: Da zna, Gospodar ne bi vas zvao. I Gospodar zna {to jedemokratija, o}e da se sjetuje, da ~uje druge pametne, mimosebe sama. Da ne ispane poslije, kakvi despot, samovoqnivlastodr`ac ili {to sli~no.

SERDARJOKO:

Te {to zbore tako ja bi odma sabqom isjeka, na komate,fike-fike, da im se za strva ne zna!

VOJVODA\URO:

Evo {to }emo. Posla}emo im sanduk dobrih sabaqa. Da vide~ime smo svijetlu slobodu izborili. Jo{ po koju pu{kuprizrenku...

Gotovo svi odu{evqeno dreknu: Tako je! Pu{ke i sabqe!

SERDARJANKO:

Ko da Engle`i nemaju boqih.

VOJVODA\URO:

Boqih pu{aka od na{ijeh i lep{ih sabaqa, vala, niko, odPetrograda do Be~a, nema.

SERDARJANKO:

Ovi svijet danas pravi takve topove i takve ratne makine dabi na{im sabqama mogli prkno obrisat!

SERDARJOKO:

Ne pogani oru`je, Janko!

SERDARJANKO:

Ne poganim ga, niti sam ga poganio. Nemoj samo da nam seposprduju po svijetu.

VOJVODAMILAN:

Mo`e bit da nam je oru`je istina zastarjelo.

SERDARJOKO:

Ti mu~i. Nijesi ga ni probo, no da samo za paradu nosi{, kasvi Ze}ani!

VOJVODAMILAN

O, ~ast ti godinama, Joko, ma ga vi Vasojevi}i pote`ete,`ene faculete, i kad treba i kad ne treba.

SERDARJOKO: Da ne bi Gospodara sad o|e, bome bi ti sabqom u sred droba.

VOJVODAMILAN: Fike-fike, da strva ne ostane.

186 Stevan Koprivica

SERDARJOKO:

Ne posprduj se! Iza|i vanka! Iza|i vanka, davno nijesamsabqe krvavio!

KWAZ: Mir! Mir qudi! O}emo li se klat me|usobno?!

SERDARJOKO:

Na znawe svima. Upamtio sam. Da se ne iznena|ujete kad gana ukop budete ispra}ali!

VOJVODAMILAN:

Prvo da ukopamo one silne Turke {to si ih ti smaka.

Serdar Joko potegne sabqu, ostali sko~e, gu`va. Ulete perjanici. Pri-jetwe i pquvawe. Sve se smiri, brzo kao {to je i po~elo.

KWAZ: Vi ste se, boga mi, za`eqeli rata.

VOJVODAMA[AN:

Pravo zbore}i, Gospodaru, jesmo.

KWAZ: I ja sam, al evo neko vrijeme, pritisnu nas ovi mir.

VOJVODAMA[AN:

A da upadnemo malo kod Arbanasa?

KWAZ: Ne mo`e.

VOJVODAMA[AN:

Malo samo, Gospodaru, molimo ti se. Il u Ercegovinu...

KWAZ: S ]esarom da se vatamo?! Ti si Ma{ane i{}u}io, godine tepotpuno trsile, {to }emo, qudi, Englezima slat?

VOJVODA\URO:

Ja rekoh. Po oru`ju nas svi znaju. Nema boqeg.

SERDARJANKO:

Ne prave oni muzej, no izlo`bu za moderni svijet.

KWAZ: Janko, pre}era ga ti. Nema mane na{ijem sabqama, na{emoru`ju. Dokazalo se i pokazalo.

SERDARJANKO:

Vi{e ruke no oru`je. Samo, tijeh sad nema o|e s nama.

KWAZ: [to o}e s tim re}?

JANKO: O}u re} da ih je mnogo izginulo, a i nijesi mogo sav narod{to se tuko doves na dvor, tijesno je.

KWAZ: Dobro ga ti smrsi. Nemoj vi{e da se ko za oru`je ma{a. Mismo jevropska zemqa i zbori}emo ko ugledni qudi jevropskezemqe. Onda, ko je da se {aqu sabqe i pu{ke?

Dugo putovawe u Jevropu 187

\uro, Ma{an, Joko, podignu ruke. Janko i Milan ostanu mirni.

KWAZ: Ja sam za.

Oni ostali klimoglavi odmah se jave. Milan podigne ruku. Janko ni sada.

KWAZ: A ~ije }emo oru`je slat?

JOKO: Nema boqeg od vasojevi}kog. Najvi{e smo pootimali Tur-cima, najlep{e iskovali.

MA[AN: Otkud je boqe od drobwa~kog? Zna se ko je Smail agu zavazda smirio i ko pa{e najsvetlije oru`je.

\URO: Ne}e ga se taj brod kre}at bez piperskog, ja vam velim.

JANKO: Kad smo ve} za oru`je, po tovara je baji~ko, a ostali,dogovorite se.

VOJVODAMILAN:

Mogli bi od svakog po malo.

KWAZ: Ta ti nije luda.

JOKO: Al da neko pismen napi{e ispod svakog ~ije je. Nek se zna.Nek pi{e: ovo je sabqa serdara Joka, isjekla je ~etres i petTuraka, da je on broja, a mo`e bit da je i koga vi{e.

VOJVODAMILAN:

Kako }e se svijet za~udit kad vidi sabqu |e sama sje~e.

JOKO: Do Zete ga ne}e{ danas dolazit!

KWAZ: Ne po~iwite. Ja }u poslat moje li~no oru`je. Boqeg nema.

MA[AN: Ono, Gospodaru, mogli bi uporedit, pa da vidimo.

JOKO: Potpis ispod svakog. Neka pi{e: Ovo je sabqa serdaraJanka, iz Bajica, jes malo stara, ma je ko nova, nije setro{ila.

JANKO: Joko, ne}e{ me izazvat danas.

JOKO: Il vasojevi}ko il nikoje. Reci, Gospodaru.

MA[AN: Smije li se u svijet oti} bez drobwa~kih |orda?

Ohrabre se i klimoglavi, pa predlo`e svoja plemena. Vika na~as nastane.Usred vike ulazi Milena. Nosi novu novcatu Winchester pu{ku. Hodapolako, staje usred zapenu{anog skupa.

188 Stevan Koprivica

MILENA: Bila sam drska i bezo~na da ~ujem {to svijetli glavaripri~aju. Ovu qepoticu Gospodar na poklon od ]esara dobio.Ako se mo`ete s ovijem meriti, vi {aqite. Ko {to re~eserdar Janko, sabqe bez ruku nijesu bog zna {to, a ruke nemo`emo slat.

Milena ostavi pu{ku na sto i iza|e. Muk.

[ESTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Milena i Kwaz.

MILENA: Znam, pogrije{ila sam. @ene nemaju {to tra`it |e mu{kiodlu~uju, ali vi bi se za sat vremena poklali oko oru`ja.London tra`i kulturu, ne{to za qudski napredak. To vaqapo Crnoj Gori tra`it. [to je lijepo u nas?

KWAZ: Lijepo je s Lov}ena gledat put mora, lijepo se u proqe}e sgorama razgovarat.

MILENA: Zaboga Nikola. Ne zbori{ djeci cetiwskoj.

KWAZ: Zar nisu lijepe na{e gore?

MILENA: O}emo li wih na brod, pa u svijet?

KWAZ: Zna{ da bi mogli. To bi se tamo dalo sklopit, a o|eraskrampamo jedno brdo, pa napravimo nacrt po kome }e gatamo spojit. A da {to? Kad su mogli onoliki Suec na~iwet,{to ne bi jedno na{e brdo? Brdo, slobodno, lijepo icrnogorsko. A ovako, pozadi, islika se jedno sunce, a ispodmore, Boka. A ispod pi{e: Detaq s Lov}ena. Mjesto |e kwazNikola s gorama razgovara.

MILENA: Za{to ne po{aqe{ sekretara u englesko poslanstvo da pita{to bi oni.

KWAZ: Ne}e oni meni re} {to je dobro u Crnu Goru.

MILENA: Po Cetiwu {etaju kulturni i svjetski qudi. Mo`e bit oniznaju {to o tamo{wim regulama?

KWAZ: Pa da sjutra svi zbore kako Gospodar ne umije sam mi{qet.I ja sam svjetske {kole zavr{io, ~etres godina vladam, znami ja ne{to.

Dugo putovawe u Jevropu 189

MILENA: Da ~ujem.

KWAZ: Da po{aqem ~etu mojih perjanika. Takvo ~udo, takve qepotejo{ svijet nije vidio. Vi{i su od wihovog najve}eg za pometra, brkovi su im du`i od wihovih najbrkatijeh za bartries santima. Znaju po deset pjesama o meni.

MILENA: Pa da ih gledaju ka {to su na{e zarobqene gledali Fran-cuzi u Parizu, kad je Petar Prvi ratovao s Francuzima.Umrli su od tuge u kavez, ko me|edi. Nikola, puna je CrnaGora me|eda, ma ih ne moramo svijetu pokazivat.

KWAZ: Ima Ma{an pravo. Ni{ta ne}emo slat. Vazda treba dr`atdo ~asti i ponosa. [to se mi imamo tamo ka kurve pokazivat,ka da se nudimo kome, ka da smo oberi da prizivamo u kafanu.Sjutra }u odpisat da se zahvaqujemo, al nek taj cirkus beznas pro|e.

MILENA: Ja, da me ko pita, ne bih tako. Ja bi tajno, za{to samgospodar ako ne mogu tajno, pozvala koga mladog, obrazo-vanog, nekoga ko je svijeta vidio, pa makar i ne bila dobro swim, mo`e bit da bi on znao ne{to vi{e.

KWAZ: Ti bi. Ja ne bi.

SEDMA SLIKA

Stojan, sa tragovima skorog batinawa po odje}i i licu, jede kao vuk.Bogato postavqena trpeza, vr~ vina. Kwaz {eta oko stola.

KWAZ: Bogme se istruni tvoja hrabrost, a Robespjer?

STOJAN: Sedam dana na so i hqeb. ^a{a vode za sedam dana. Govno biizijo.

KWAZ: Da oprosti moj obraz.

STOJAN: Da oprosti tvoj obraz.

KWAZ: E, sad kad si lijepo jeo, da pomogne{ starom Gospodaru.

Kwaz sipa vino Stojanu.

STOJAN: Nikad.

KWAZ: Ni za dukate?

190 Stevan Koprivica

STOJAN: Ne trebaju mi tvoji krvavi dukati.

KWAZ: Ni za polo`aj?

STOJAN: Od tebe, nikakvi.

KWAZ: Ku}a na sred Cetiwa?

STOJAN: Imam ja moju.

KWAZ: Zna~i, opet u aps?

STOJAN: Neka ti je na ~ast.

KWAZ: Samo, sad si oja~o, kad si se namirio, ima}e{ izuzetnopostupawe, kako pripada bunyijama, politi~kim junacima.Za one {to misle ko ti, imam lijepe odaje, sa leproznima.

STOJAN: Gospodaru!

KWAZ: Ima desetina godina kako se leprozni zdu{no vole s mojimslobodoumnicima. Ka`u mi ~uvari da, ko nekim ~udom,postanu isti za neko vrijeme. Krastavi i gubavi, a mrze me ijedni i drugi.

STOJAN: Naredi da me mu{ketaju, da me bace pod lov}enske kanice,nemoj samo to, Gospodaru.

KWAZ: Ja ne ubijam qude zato {to ne misle kao ja.

STOJAN: Kakva pomo} od mene mo`e tebi biti?

KWAZ: Tako, sokole, jo{ }e{ ti blagosiqat ~as kad si spasa dopo.Kad bi ti bio ja, {to bi poslo u London na svjetskuizlo`bu?

STOJAN: Lijepu `enu, Gospodaru. Sloboda i lijepa `ena, to vrijediza svakoga, o|e i u Englesku i me|u crnce u Afriku.Slobode ne mo`e{ slat. @ena, Bogu hvala, imamo. Visokih,crnookih, gordih, umnih, pravih. U Londonu organizujunatjecawe za qepotice.

KWAZ: Boqe da sam te govnima naranio. @entura~e po svijetu ne{aqem.

STOJAN: Ti si me pito, ja ti reko. Kako o}e{. Treba li sad daodpjevam dru`bu?

KWAZ: Neka, poslije }e{ to.

Dugo putovawe u Jevropu 191

OSMA SLIKA

Kwa`eva soba, Opet skup glavara. Serdar Joko pa`qivo spu{ta velikuvre}u ispred Kwa`evih nogu.

JOKO: Nema boqeg prezenta za svijet od ovoga, Gospodaru.

KWAZ: Potego si dobro da to dopeqa{ dovde. [to je to, ako Bogazna{?

Joko se sagiwe i vadi iz vre}e tursku glavu.

JOKO: Evo je, ka nova, ka da sam je jutros posjeka. Pozajmio sam odnekolicine, nijesu sve moje. Odaberi najboqe, a ostalo davratim, obe}o sam qudima. Ova, {to je krvava, to sam se jadosjetio, nama`e{ je krvqu od prasca i uqem maslinovim porezu i vidi, ma, ka da je jutros na ramena bila.

MA[AN: I ja sam o tome razmi{qa, samo, moje su se nekako skupile.

KWAZ: [to ste jo{ smi{qeli?

VOJVODAMILAN:

Gospodaru, da po{aqemo jedan {ipak iz Bara. Lijep, crvenko krv, pun sunca i na{eg mora.

JOKO: I jo{ lubenicu iz Zete uz to. Ne govnaraj. Milane, nije topijaca tamo.

MILAN: Kad nije, {to }e tvoje glave tamo, ako ne da qudi od togalampe prave.

Joko urlikne i opet izvadi sabqu. Prije nego ostali stignu da gasprije~e, udari Milana po ramenu. Perjanici izvode okrvavqenog Milana.

KWAZ: (Joku)Nijesi smio to o|e. Dvor je ovo, Joko. Sto taqera kazne.

JOKO: Izazvo me, Gospodaru.

KWAZ: Sto taqera.

JANKO: A da ga ubi?

KWAZ: Dvjesto.

JANKO: A da je koji ~ovjek, obi~an, ubio Milana?

KWAZ: [to pita{ kad zna{!? Aps ili mu{ketawe.

JANKO: Velika je pravda tvoja, Gospodaru.

192 Stevan Koprivica

KWAZ: Joko je ovijem glavama o|e zamirito da ubode koga o}e. Imene ako ima za {ta.

JANKO: O ru`nog sna, Gospodaru, da se ko na tebe namera~i. Jami{qah da po{aqemo svijetu da poka`emo Iva Bulaji}a,ratnika bez obje noge, bez obje ruke, sa dvanajest rana naonome {to je ostalo. Kad nam je mahawa slobodom, dapoka`emo ko je stvarno izborio.

KWAZ: Ivu sam ja bajno ordewa dao i zemqu i po~ast i zvawe.

JANKO: E, dao si mu zemqu da ore.

KWAZ: [to o}e{ ti? Da ga stavim u kufer? A za to {to si reko daje Ivo stvarno slobodu izborio, a ne onaj ko je zaistinuosvojio, sto taqera.

JANKO: A da ubodem ja koga, da imam za {ta pla}at?

KWAZ: Za bezobra{tinu, serdar Janko, {qeduje te da se izgubi{ izovih stopa, il }e te perjanici odvest. Pa se vrati kad teujedawe pro|e.

JANKO: Tvoja voqa, Gospodaru. Nijesi tako na Fundini mislio.

KWAZ: Fundina za Fundinu, a Cetiwe za Cetiwe. Zbogom

JANKO: Zbogom.

Janko odlazi.

KWAZ: Po{to mi niko nije dao odgovor, ja sam odlu~io da bude pomojemu. Cijeli kulturni svijet {aqe qepotu `ensku. CrnaGora nije mimo svijeta, na}emo krasoticu ~asnu i poslat jeda svijet vidi kakvo cvije}e raste u slobodnu Crnu Goru.

Zabezeknuti muk me|u glavarima, Joko uzima vre}u.

JOKO: Za ba{ ni jednu? Odabra}emo koju qep{u...

KWAZ: Ni jednu.

JOKO: Kako }emo narodu tu sramotu objasnit?

KWAZ: Koju sramotu?

JOKO: Da nas kurvetine po svijetu prestavqaju?

KWAZ: A {to ako tvoju }er izaberemo?

JOKO: Moju ne}e{. Niti i~iju ko dr`i do ~asti i imena.

Dugo putovawe u Jevropu 193

DEVETA SLIKA

Kwaz i Sekretar.

KWAZ: Pi{i, Milovi}u.

SEKRETAR: Kome sve atresujemo?

KWAZ: Rusima, Englezima, ko bi jo{ moga, Talijanima. Bi}e dosta.Pi{i. Narod crnogorski s odu{evqewem je prihvatio dau~estvuje na Svjetskoj izlo`bi u Londonu Sve svoje snage,svu svoju voqu i qubav prema Evropi stavili su Crnogorcida ostvare ovaj mirnodopski ciq. Bog dragi nije biomilostiv prema mom narodu, siroma{na smo zemqa,izmorena i istro{ena ratovima koje smo vodili za pobjeduhri{}anstva nad muhamedanstvom, za krst ~asni i slobodusvijetlu. Zato molim, tu ostavi prazno, ja }u dodat kogapoimence, za zajam od pet hiqada dukata. Te pare }e bitiiskori{}ene za daqi razvitak crnogorske dr`ave i zapripremawe iste za u~e{}e na Izlo`bi. Zajam }e bitivra}en, ~im prije bude mogao. Odani sluga i po{tovateq,kwaz Nikola Petrovi}.

DESETA SLIKA

Kwa`eva soba. Milena i Kwaz.

MILENA: Nijesmo jo{ vratili ni onijeh dvadeset hiqada {to smo zadrumove uzeli.

KWAZ: Ne radi narod. O}u li ja iz yepa da vratim?

MILENA: Od onijeh para si ti kupio jahtu za Skadar i...

KWAZ: Od ~ega bi onoliku djecu poudavali? [to bi ti, i davratimo i da imamo.

MILENA: Zorki ni{ta nijesi dao.

KWAZ: [to da joj dam kad je htjela za Petra Kara|or|evi}a?

MILENA: Mnogo je wu neko pitao {to bi htjela... Mnogo je duga,Nikola. Oti}i }e nam dvor na dobo{.

194 Stevan Koprivica

KWAZ: Dokle narod ne ide na dobo{, ne}e ni dvor. Napravi}emoizbor kakvi nikad nije ni|e bio. Bi}e qep{e no predajaBara. Vi|e}e svi da je Cetiwe centar Jevrope, da je kwazNikola najkulturniji srpski vladar na svijetu.

MILENA: Koliko se |evojaka prijavilo?

KWAZ: Ni jedna.

MILENA: Eto ti tvoje Jevrope. Ponudi nagradu.

KWAZ: Za {ta nagradu? [to je neko bogomdano lijep?

MILENA: Probaj.

KWAZ: Juna{tvo i qepota nemaju cijene.

JEDANAESTA SLIKA

Joko i Kwaz. Radna soba.

JOKO: Osam stotina dukata najqep{oj, jesam li dobro ~uo poCetiwu?

KWAZ: Jesi.

JOKO: Odma, na ruke?

KWAZ: Isti ~as.

JOKO: Sve su `entura~e iste, neka mawe neka vi{e lijepa, al {toimam od brata jednu }er... Osamnaest godina a svakog bimomka nadbrzila, plamen joj sukqa iz o~iju. Takve ne}egledat oko qudsko nikad vi{e.

KWAZ: Da nije tvoja?

JOKO: Ne mo`e tebi, Gospodaru, ni{ta proma}. Ti zna{ {to smoti i ja zajedno izdurali, |e smo sve bili i sabqe krvavili.Poradi malo za moju Stojnu. Vi|e}e{ je, upis.

KWAZ: Ako je tako lijepa, ne}e trebat moje potpore.

JOKO: [to je sigurno, sigurno.

KWAZ: Ne mogu ti obe}at. Vi|e}emo.

JOKO: Nijesam se ovo od tebe nado, Gospodaru. Oprosti na smetwi.Bi}e jo{ vremena da budemo du`nici jedan drugome.

Dugo putovawe u Jevropu 195

DVANAESTA SLIKA

Kwaz i vojvoda \uro.

\URO: Mo`e li bit da se {to preko tih osam stotina dobije?Mislim, {to za familiju da je boqe opremi i za tro{ak.

KWAZ: Zavisi ~ija je.

\URO: Vi|i, Gospodaru. Imam ja jednu odocwelu sestru, meni bje{etries kad se rodila. Omakla se starcima. Ima je u le|a kostrana od Lov}ena. Ima mi{ku, najte`u damaskiwu da vitlaiznad glave.

KWAZ: Ma{ala.

\URO: Ono, malo je kqasta u desnu nogu, ma ne vidi se kad idepolako.

KWAZ: Ti joj reci da ne pre{i, pa }emo vi|et.

\URO: Zna~i, mogu da ra~unam na tebe?

KWAZ: Za {ta?

\URO: Dobro, kad veli{ tako. Ma, mo`da bi skoro i ja tebi trebo.

KWAZ: Ti meni vazda treba{.

\URO: Mislim, mo`e opet kakve bitke bit.

KWAZ: Ako bude, ja }u te zvat.

\URO: Ne znam o}u li bit doma.

TRINAESTA SLIKA

Kwaz i Ma{an.

KWAZ: I ba{ ti se `ena prijavila?

MA[AN: Vazda je bila qepotica. Dvaes godina je mla|a od mene,dr`e}a je. Ovo tebi zborim, ne mora niko znat, ma, nijesam jemnogo istro{io, ne dado{e ratovi. Ne bi joj ~oek dao vi{eod ~etres. To je `ena, |e }e se ove musavice ostale metat swom.

KWAZ: Lijepo, al {to }u ja tu? Ako misli{ da ka {to pomognem, nemogu. Nije to do mene.

196 Stevan Koprivica

MA[AN: \e }u od bruke ako ne bude prva? Ja }u povu} prijavu.

KWAZ: A, ne mo`e. Zabraweno.

MA[AN: Ko je zabranio.

KWAZ: Ja. Sad kad si se uvatio, igraj.

MA[AN: Igra}emo svi mi. Cijela Crna Gora bruji da se omladinanaoru`ala, da se pu{ke preko Risna prebacuju na Cetiwe.Serdar Janko se razlaja protiv tebe, ka da nije bio na{.Te{ko }e ti ta igra panut bez mene.

^ETRNAESTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Kwaz i Milena poziraju fotografima. Nekolikonovinara sa biqe`nicama u rukama.

PRVINOVINAR:

Koliko }e |evojaka u~estvovati?

KWAZ: Preko dvadeset. Ne znam ta~no.

DRUGINOVINAR:

Da li su zastupqena sva crnogorska plemena?

KWAZ: Kod nas su qepotice ravnomjerno raspore|ene. Ima ihodsvakle, gospodine.

DRUGINOVINAR:

@ivkovi}, Radikalni glasnik, Beograd.

KWAZ: Napi{ite jo{, gospodine @ivkovi}u, da Nikola Petrovi}vodi ra~una o potrebama i ~asti svoga naroda, da nemazapostavqenih, nema prognanih, ~ak se {tuju i politi~kioponenti. Napi{ite da }e u komisiji za izbor sjedetiStojan Leki} koji je mladi demokrata i borac za narodnaprava i koji se javno izja{wava protiv moje politike.Gospodo, nova, jevropska demokratija najpogodnije tlona{la je o|e, |e vjekovima cvjeta duh slobode i voqenarodne. Tako|e napi{ite da }e prilikom izbora bitiprire|eno primawe za izaslanike svih dvorova,konzularnih predstavni{tava, bal i bogata ve~era. Na-pi{ite, gospodo, da Crna Gora, predvo|ena kwazom NikolomPetrovi}em kora~a stazama naprednijim, dalekovidnijimstazama no {to idu ovi koji misle da su vi{i no {to jesu.

Dugo putovawe u Jevropu 197

PRVINOVINAR:

[ta je istina u pri~ama da raste nezadovoqstvo naroda koji`ivi u nema{tini i obrazovane omladine koja smatra da stevi, oprostite, citiram: jedan od poslijedwih tirana u ovomdjelu Evrope?

KWAZ: Vi|eli ste oki}ene ulice pune veselog svijeta. Vi|eli ste,danas u {etwi Cetiwem, kako narod meni prilazi i {to mizbori i {to mi pjeva. Mislim da je to dovoqno.

DRUGINOVINAR:

Da li je istina da je Crna Gora pred ustankom protiv va{estrahovlade i da se sprema atentat na Va{e viso~anstvo?

KWAZ: Crna Gora se ne mo`e buniti protiv svog osloboditeqa,oca, onoga {to narodu daje cijelog sebe. A vi gospodine,izvolite pokupit va{e stvari i najkra}im putem pre}igranicu. Pitawa vam prelaze granicu dozvoqenog odnosa sakraqevskom glavom.

DRUGINOVINAR:

Kraqevskom?

KWAZ: Kwa`evskom. Uostalom, mo`ete za taj va{ listi} napisat ikraqevskom, bi}ete vidoviti. Udaqite se. Ostali ostanite.

PETNAESTA SLIKA

Milena i Kwaz u radnoj sobi. Oboje nbervozni.

KWAZ: Ono govno novinarsko je znalo. On je bio wihov agent.Milena, oni su se na mene digli. Bo`e, za{to si dao dado~ekam da vidim kako mi se izrodio narod.

MILENA: Djeca, Nikola. Lako }e perjanici s wima...

KWAZ: [ta djeca? ^etiri nahije utekle u {umu. Sanduk bombaprene{en na Cetiwe. Dvor je trebo u lagum oti}. Mo`da }ei oti}. Mo`e svaki ~as da pukne.

MILENA: Podgovorio ih je neko.

KWAZ: Znam ja. Iii... \e je meni bila pamet? Kakve stranke, kakvibakra~i! Od kad je ta demokratija za Crnogorce? Milena,mene moj narod ne voli. Vi{e voli demokratiju od mene.

198 Stevan Koprivica

MILENA: Probaj da razgovara{ s wima.

KWAZ: Ja? Pobjednik pet ratova da razgovara sa svojim gujama? Ne.Slijeva}e se krv niz planine, majke }e po jo{ jednu crnumaramu stavit. Leprozni }e pozbit da u~ine mjesta. Oca imdje~iweg. A u~iteqe iz Gimnazije }u prve uza zid.

MILENA: [to wih?

KWAZ: [to ih ne nau~i{e pjesmama koje sam posebito za wihnapisa? [to ih u~e o Egiptu i Grcima i Du{anu, a ne u~e iho meni? @iva im istorija ispred o~iju, a oni u~e otrojanskom ratu. Da su znali za na{e ratove, ne bi se dalinahu{kat na mene. Bome }e opet glave okitit koce, doma}eglave, kukala im majka. Opet }e Nikola da ja{e. Opet }egore je~at od mog pokli~a.

MILENA: Nema ti druge. Oru`je, pa u boj.

KWAZ: [to ja? Imam pla}enu vojsku, policiju. Nek me brane, jaostajem o|e tebe da ~uvam. Priu~ili su se oni od Srbi-janaca, uzeli su mustru, za bacawe kroz prozor, ka DragaMa{in i Obrenovi}.(Pri|e prozoru)O|e je nisko. Ja sam, formacijski, potowa odbrana dvora.

MILENA: Ko su im vo|e. Imenom?

KWAZ: Bjela{ki. Svi. Samo da mi je znat koji ~ekaju o|e naCetiwe? Wima }e se posebno obradovat.

[ESNAESTA SLIKA

Kwaz i Stojan. Stojan u lijepom novom odjelu. Obrijan i podgojen.

KWAZ: Spisak o}u, Leki}u, |eti}u.

STOJAN: Ubi}e me, Gospodaru. Ionako sam im sumwiv zbog komisijeza qepoticu.

KWAZ: Nijesi se tako branio kad si zauzeo mjesto serdar Janka usavjetu, kad si putovao po Italiji ko moj izaslanik. Leki}u,ti si du{u dao za na{e izaslanstvo u Rim. Tamo }u tenamjestit, ni do sad ti nije bilo `ao.

Dugo putovawe u Jevropu 199

STOJAN: Ja sam pristajao na sve to jer sam smatrai da sam takokorisniji na{oj stvari nego u apsu s leproznima.

KWAZ: ^ijoj stvari, Leki}u? Gotovo je, ti nijesi wihov. Digla ti serepica na dukate, na vlast, nijesi ti od ju~e. Ostavi se tiopravdawa, nijesi na bjela{kom sastanku! Ako oni do|u,ubi}e te. I ja bi te ubio da sam na wihovom mjestu, ka {to bisad s merakom ubio serdar Janka. Prije bi oprostio onima{to me mrze cijeli `ivot, no onima {to su sepredomislili. Spisak!

STOJAN: To su mi drugovi....

KWAZ: Biv{i. Kako ti ono stoji{ s `enama? Nikako. Vezan si, kovre}a govana, ko i svi {to ginu za polo`aj. ^astan je Kwaz,sve pla}a. Qepotica je tvoja i bo`ija. Spisak!

STOJAN: Koja qepotica?

KWAZ: Koju ti izabere{. Qepotica svijeta, na{a qepotica. Spi-sak!

SEDAMNAESTA SLIKA

Kwaz, \uro, Ma{an, Joko. Radna soba.

KWAZ: O}emo li sad, kad je zemqa u pitawu, kad je opet do{o vakatboju i oru`ju, o}emo li, junaci moji, sokolovi moji, zajednoprotiv pogani i izdajica srpskog i crnogorskog imena?

JOKO: Ostario sam ja za te rabote.

MA[AN: Ne}emo, vaqda, na svoju djecu udarat? Protiv Turaka, mo`e.Na svoje ne ide, Gospodaru.

\URO: Ja bi mogo, no mi se ne da ne{to.

KWAZ: Poznajete svoje, svakog ~ovjeka i svaki bivak. Bez vas,zapati}e mi se u planine, pa nikad i{}erat. Ni vi nijestesigurni.

\URO: Ja se znam odbranit.

200 Stevan Koprivica

KWAZ: Do|i \uro da vidi{ izve{taje...

Kwaz povede \ura do stola.

KWAZ: (Tiho)Za tri dana je izbor. Ja mogu ne{to uredit. A, i pare su ve}e.Poslali Talijani zajam.

\URO: (Glasno, da ~uju ostali)Nikad Crnoj Gori gore nije bilo. Vidi {to se gamadinakotilo. Ako se spoje s Austrougarima, Talijanima, Arba-nasima, Francuzima i Turcima, ode na{a sloboda zauvijek.Gospodaru, nare|uj.

KWAZ: Opkoqeni smo. Sa svih strana. Spoqni i unutra{wineprijateq o}e da uni{ti ono {to se vjekovima o|e stva-ralo. Fala ti, \uro. Ajde u pleme i radi {to ti misli{ davaqa.

\URO: Na slu`bi, Gospodaru.

\uro se okrene i ode u`urbanim korakom, ne pozdraviv{i se sa ostalima.

KWAZ: Ma{ane, Drobwaci su se opet za`eqeli ne~ije glave. Moje,izgleda. Ako ode moja, zaklima}e se i tvoja.

MA[AN: Ni{ta se ti ne boj za moju.

KWAZ: Ma{ane, sjeti se kad smo skakali na {anac zajedno, na kopqegolo tursko. Ja viknuh, pazi lijevo, Ma{ane, a ti se okrenulijevo i sasje~e jednog }elavog, ma te skola{e s desnogkrila, kad se ja zale}eh pa...

MA[AN: Gospodaru, da se to tebi nije snilo? Ja se ne sje}am.

KWAZ: Na Zubqoj Glavi, kako se ne sje}a{, Ma{o?

MA[AN:: Nijesam ja bio na Zubqu Glavu.

KWAZ: Zar ti ja ne dadoh orden za Zubqu Glavu?

MA[AN: Dade.

KWAZ: Pa kako nijesi bio?

MA[AN:: Nijesam.

KWAZ: Danu, evo o|e u sto imam kuburu s Zubqe Glave, do|i pa vidi.

Dugo putovawe u Jevropu 201

Ma{an nevoqno ustane od stola.

KWAZ: (Tiho)Ako ne sko~i{ ti sad, pote}e govnari pravo na Cetiwe.^uje{, Ma{o, nema ti ve}e qepotice od `ene! Video samostale. Jo{ kad ja re~em. Rusi su poslali zajam, bi}e nekapara i da se po|e s wom u pratwu. Da vidi{ London, jadocrni. Ajde, sredi tu drobwa~ku omladinu, pa }e{ lijepo nabrod.

MA[AN: [to odma ne re~e, Gospodaru!? \e nam na najsvetlijeudaraju?! Boga mi }u li~no grkqan vaditi, ka ono na ZubquGlavu.

Ma{an se okrene i brzo iza|e napoqe.

KWAZ: Joko, oni ne izdado{e.

JOKO: Ja da se pitam posla bi na tu dje~urliju one najgore ubice{to ih ti u aps dr`i{. Brijo bi im one }osave brade sve nasuvo. Ni{ta me vi{e ne izlu|uje od mladog ~oeka. Meni se~ini da nisam nigda bio mlad. I kad sam bio, sre}a da sam ionda bio star. Gazio bi ja wih kowima dok se u ka{u nepretvore, crijeva bi im po cetiwskom poqu razvla~io. Ja toumijem, zna{ to. Al, ne}u. Ne}u. Ti si mene onomad odbio. Jatebe sad.

KWAZ: Joko, o}e{ li pu{tit da te jedan Petrovi} moli?

JOKO: Ma mo{ se sad o|e objesti, ne}u. Pa bio gospodar po iqaduputa.

KWAZ: A da ti re~em da je Stojna najqep{a u Crnu Goru?

JOKO: Ko? Stojna?

KWAZ: Ona.

JOKO: A |e si je ti vidio?

KWAZ: Vi|e}u je na izbor. Sko~ila je nagrada na dve iqade.

JOKO: Sveti Vasilije! Dvije iqade. Stojni?

KWAZ: Stojni. Onome ko je tako lijepu odgajio.

JOKO: Donije}u ti wihove glave nare|ane ko {korance iz Mora~e.Zbogom ostajte, Gospodaru.

202 Stevan Koprivica

OSAMNAESTA SLIKA

Kwaz i Sekretar. Kwaz Sekretaru daje pove}i spisak.

KWAZ: Ovaj daj kapetanu Radowi}u. Reci mu, neka iza|e s momcimaoko pono}i. Polako, od ku}e do ku}e. Neka se trudi da ih nevidi mnogo qudi. Il, boqe, ko vidi, nek i wega povede. Ovesa spiska nek ubija tiho, da se ne derwaju mnogo i nek ih bacagore po stijenama. Kad ih orlovi raskube ne}e se ni poznatko je bio. Serdara Janka nek mi dovede `ivog i ovezaokru`ene, Mora neko i prete}, za nauk. Ajde, juna~e, bi}ekoja od ovih qepotica i za tebe. Obe}o je Kwaz.

DEVETNAESTA SLIKA

Kwaz i Milena. ^uju se pucwi u daqini.

KWAZ: Ne odla`em ja izbor ni za sekund.

MILENA: Grijeh je, Nikola.

KWAZ: A nije grijeh krenut na mene? Sjutra }e izbor bit qep{i ive}i no da nije bilo svega ovoga. Neka vide du{mani. [to mevi{e napadaju, sve sam ja~i. Ba{ da vidim o}e li srbijanskei francuske novine smjet {to da napi{u o pobuni kad japravim pir u vr bune. Doda}u jo{ tri, ~etiri, pet iqadadukata sjutra za ~ast. Bi}e svjetlije i qep{e no u tomLondonu. Ni{ta se nije dogodilo, ni{ta. No, druga je muka.Ja sam Joku, Ma{anu i \uru obe}ao sjutra uslugu.

MILENA: [to si obe}ao?

KWAZ: Da }emo izabrat Ma{anovu `enu, \urovu sestru i Jokovu}er.

MILENA: Za{to si to uradio?

KWAZ: Du`an sam im.

Dugo putovawe u Jevropu 203

MILENA: Qepota je jedina stvar na koju ti, ma koliki gospodar bio,ma koliko `ivio i ma koliko perjanika, serdara, vojvoda idou{nika imo, ne}e{ imat prava, nikada. Qepota }e sepokazat sama za sebe, prema woj je sva tvoja ordija bijedna inikakva. Qepota je ja~a od istine. Istinu mo`e{ zakaru~atne|e u neki mrak, mo`e{ je na}erat da postane la`, qepotine mo`e{ ni{ta. Mo`e{ je silom nagrdit, opet }e se ne|epojavit, nova i qep{a. Mi }emo sjutra tra`it lijepu `enu.Qep{u no {to sam ja bila prije ~etrdeset godina, a to jete{ko. Ako se ne pojavi, nek ti je Bog u pomo}i, tebi iMa{anu, \uru, Joku, svima nama. Ispast }emo smije{ni iglupi. Jedino nas prava qepota mo`e spasit.

KWAZ: Posla}emo sve tri. Prva, prva do we i prva do druge.

MILENA: Posla}emo samo onu koju nam Bog sjutra po{aqe. Ako ganijesi rasrdio mnogo ove potowe dane.

DVADESETA SLIKA

Radna soba raskriqenim vratima spojena sa velikim holom. Kwaz,Milena, dvorske dame i glavari, izaslanici, gosti. Mom~ad igra kolo.Rije~i kola veli~aju Kwaza. Kolo zavr{i. Aplauzi. Kwaz podigne ~a{u,sve se smiri.

KWAZ: Dobro do{li, dragi prijateqi i gosti. Pozdravqam iza-slanika sa meni premilog ro|a~kog bratskog i qubqenogruskog dvora, izaslanika italijanske kraqevske familije –moje familije. Pozdravqam poslanika velikog ]esaraFranc Jozefa, konzularne slu`benike Francuske, Engleskei osobito mi mile Srbije. Skupili smo se o|e da svi zajednoodaberemo jednu od na{ih krasotica i da je po{aqemo usvijet da svima poka`e kakve qepote stasaju u slobodnoj inaprednoj, modernoj Crnoj Gori. Vjerujte mi na rije~, doprije nekolicne godine o|e nije bilo toliko lijepih i takolijepih `ena, neka mi oproste prisutni izuzeci. Pod mojomrukom ni~e to cvije}e slobode, razvija se i buja jer muuslovi odgovaraju. Zna se da iz kr{a najqep{i cvijet nikne.Mi imamo kr{a, imamo sokola da pazi na taj kr{, imamopunu ba{tu gorskog cvije}a. Povodom ovog istorijskogzbitija, ja Nikola Petrovi}, odlu~io sam da, da bi dokazao ipokazao da sam vladar dostojan moderne Jevrope, amnestiram

204 Stevan Koprivica

veliki dio zavedenih i neobavje{tenih qudi koji se ovedane digo, u svom neznawu i na podstrek ne~ije zle ruke.Samo mali dio one nezahvalne pa{~adi osjeti}e moj gwev,koji }e opet biti u duhu sa modernim zakonima ostalogsvijeta. Da vas ne bi zamaro, prepustite se qepotama oveno}i, osje}ajte se kao kod svoje ku}e. Za nekih sat vremenapristupi}emo izboru. @ivjeli mi dragi gosti!

Svi podignu ~a{e na zdravicu. Muzika.

DVADESET PRVA SLIKA

Nedefinisan mra~an prostor. Krug se osvjetli bakqama perjanika. Kwazu sve~anoj odori, Stojan u smokingu. Iza wih, perjanici guraju svezanogserdar Janka i par izmrcvarenih mladi}a. Iz daqine dopiru zvuciproslave. ^uje se kadril.

KWAZ: ^ujete li, pa{~adi? Eno je svak ko malo dr`i do sebe idr`avni~kog ugleda poslo nekoga na dvor.

JANKO: Da ti dr`i{ do sebe, ne bi nas ovako potezo i od nas marvupravio. No, ubio bi nas ka ~ovjek ~ovjeka, ka Tur~ina, akoni{ta drugo.

KWAZ: Za{to ti se `uri poginut, serdare? Ali ti je dosmr|elo`ivjet?

JANKO: Meni, za istinu jes. Ako sam po `ivota dao da bi ti sadseirio na dvor, a po {kripama baco momke bez lica i ruka,onda mi ni tih po `ivota lula ne vaqa, a ne ovo {to mi jepreostalo.

KWAZ: Zar }e{ tako lako pqunut na ono vrijeme kad si biodostojan serdarstva, kad smo ~iweli ~uda i pokre za slobodu,za na{u Crnu Goru?

JANKO: I za Petrovi}e.

KWAZ: Da {to, nego za Petrovi}e?

JANKO: @ao mi je samo onih prije|a{wih mrtvih Petrovi}a, {toim ime i ~ast pod noge baca{.

KWAZ: Jel ti jo{ ~ega `ao?

Dugo putovawe u Jevropu 205

JANKO: @ao mi je tebe, Stojane Leki}u. @ao mi je kad pomislim damogu do}, i dolaze, novi, bes~asnici, `ao mi je {to }e sezbog dukata i poslanstva stvorit nesoj podrepica, pizduna iudvorica.

Stojan se zaleti i nogom udari Janka.

KWAZ: Nemoj odore krvavit, |eti}u. Dobre sam voqe no}as, dao samrije~ da }u pomilovat. Osta}ete `ivi. Leprozni su nervoznida vide nove sustanare. Prije toga, re}u vam jednu moju novupjesmu, za nauk: Milost, milost Gospodaru! Nesretnomeotpadniku, milost, kwa`e milostivi, ota~anstava izdajnikumilost daruj, pa udavi! Evo glave nek opane! Ali imeizdajnika da mi na rod ne ostane. Ah grije{an sam! Al sekajem, no pomiluj, milostivi! Jer jo{ iskra crnogorstva ukutu mi srca `ivi.

JANKO: Kwa`e, dr`i se nadahnu}a. Jel to o nama pjesma?

KWAZ: O vama. Ima}ete vremena da je nau~ite. Kad budete moglilijepo, iskreno, bez sapiwawa da mi je otpjevate, mo`da }uvas i pustiti. Vodite ih.

DVADESET DRUGA SLIKA

Izbor qepotice je u toku. U Kwa`evoj sobi, za stolom, su Kwaz, Milena,Stojan, Sekretar i jo{ jedan ~lan komisije. Qepotice dolaze izpredvorja pra}ene aplauzima. Do|u do stola, okrenu se i vrate se. Ulazijedna |evojka u no{wi.

KWAZ: Jel ova bila maloprije?

SEKRETAR: Ne, Gospodaru, to je Jawa Miajlovi}, dvaes godina, }erVojina, neudata.

KWAZ: Meni je ista ka i one dvije od malo prije.(\evojci)Pri|i dijete.(\evojka pri|e. Kwaz je poqubi u ~elo)

KWAZ: Jesi ko gorska vila. Evo, da ti dâ Gospodar dukat.

Kwaz daje dukat. \evojka se pokloni i ode.

STOJAN: Postoji, moglo bi se re}i, tip crnogorske qepote, odre|enoustrojstvo, zato vam se mo`e bit ~ini da su sve iste.

206 Stevan Koprivica

KWAZ: Bi li ti mogo, jednom napisat kakvu kwigu o tome kako su ifizi~ki Crnogorci druga~iji od ostalog svijeta, ko danijesu ko svi ostali?

STOJAN: Mo`da i bi.

KWAZ: Napisa}e{ da su to posebni Sloveni, izuzetni, da su sve zasvoj ra~un ~iweli, da ne du`im, da je to posebna vrsta Srba.

Milena prekida Kwaza.

MILENA: Evi ti qepotice Jokove.

Ulazi Joko i pod ruku dr`i Stojnu. Stojna je zakr`qalo nedoraslo bi}e.No{wa na woj landara kao tu|a. Sva je smetena, zapli}e se u hodu.Prilaze stolu.

KWAZ: Ko ti je to, Joko?

JOKO: Stojna.

KWAZ: Jel to ona {to bi svakog momka nadbrzila, {to joj plamenbije iz o~i?

JOKO: Ona.

KWAZ: Da se nijesi zabunio, pa kakvu drugu poveo?

JOKO: Kako bi, Gospodaru? Evo, mo{ vi|et, nek se potrka s kojimo}e{ o|e...

KWAZ: Prevari me, serdar Joko.

JOKO: Ja, bogme, ne prevari. Eno sam ti sve kod mene od bunyijao~istio. Za strv im se ne zna.

KWAZ: Pa, kad malo boqe zagledam Stojnu, ima{ ti pravo. Staniteo|e u stranu.

Joko i Stojna stanu pored stola. Kwaz i Milena izmewuju poglede. Aplauz.Ulazi Ma{an sa `enom. @ena je hipertrofiranih oblina (trebalo bi dapodsje}a na Duvanyiku iz “Amarkorda”). Kwaz sjedne, zabezeknut.

MA[AN: Gospodaru, najve}i aplazu pobrasmo.

KWAZ: Ne ~udi me, Ma{ane.

MA[AN: Ti si se ko ne{to iznenadio. Jesi vidio kakve su ove, nemaih pa{~e za {ta ujes. A vidi ovo...

KWAZ: Ti re~e da je nijesi istro{io. Ma si pre}ero.

MA[AN: Gospodaru, ti si obe}o ne{to. Gospodarska se ne pori~e. Enoje tamnica puna onih demokrata. [to nije stalo, ja pobio.

KWAZ: Fala ti Ma{ane. Fala... Ajd stani o|e sa strane.

Dugo putovawe u Jevropu 207

Ulazi \uro sa sestrom. Sestra ima ramena ko Kwa`ev perjanik, kosmatu~etvrtastu glavu, jake ruke, vidno hramqe. Da nije `enske no{we, reklobi se da je mu{ko. Kwaz ustane, ponovo zaprepa{}en.

KWAZ: Juna~ki, \uro, va istinu.

\URO: [ta sam ti reka, Gospodaru?(Sestri)Pozdravi se s Gospodarom.

Sestra istupi naprijed. Kwaz ho}e da je poqubi u ~elo, ali je ne mo`edose}i. \evojka se malo sagne, obgrli Kwaza i malo ga podigne. Kwaz jepoqubi. \evojka spusti Kwaza. Krene da se rukuje sa Stojanom, \uro jepovu~e.

KWAZ: ^ime se ti bavi{, dijete, kad si tako porasla?

\URO: Sije~e {umu, Gospodaru.

KWAZ: A, dobro kad je tako. Onda mo`e.

\URO: U~inio sam kako se dogovorismo.

KWAZ: Znam, znam, danu stani u stranu. Da vidimo druge.

\URO: Nema drugih.

KWAZ: Nema?

Kwaz se okrene prema Mileni. Ona okrene glavu na drugu stranu.

JOKO: Pa, reci, Gospodaru.

KWAZ: Te{ko je odlu~it.

Trojica glavara se narogu{e. Ovla{no dodiruju oru`je.

KWAZ: (Stojanu)Leki}u, ti si najpozvaniji, {to ti zbori{?

Stojan }uti.

MA[AN: Gospodaru, ako se dogodi sramota, ja i ti znamo kako se pere.Pa makar ja bez glave osto.

Neprijatna i opasna ti{ina, Milena ustane i laganim, dostojan-stvenim koracima izlazi iz sobe. Do|e do vrata i zapqeska rukama. Izsale se ~uje huk iznena|ewa. U sobu ulazi |evojka vanredne qepote.Dostojanstveno, elegantno, prilazi grupi oko stola. Ti{ina.

KWAZ: Fala ti, Svevi{wi! Hvala ti {to me vazda pogleda{ kadzatreba meni i mojoj dr`avi!

Kwaz odmerava qepoticu.

208 Stevan Koprivica

KWAZ: Ma trebalo bi malo da se doradi za Jevropu.

Kwaz iz svog pojasa vadi pi{toq. Zatakne ga qepotici za pojas.

KWAZ: Tako. Ima li jo{ ko {to, koji prilog, da je otpravimo kakovaqa?

Leki} utrapi zbuwenoj qepotici bocu rakije u ruke.

LEKI]: Ovo je specifi~no nacionalno obiqe`je. Po tome nas svipoznaju. Pedeset i dva stepena.

Serdari prilaze sa vre}om. Joko vadi turske glave.

JOKO: Ovo nam, Gospodaru, ne mo`e{ odbit. Svako pleme jeodabralo ponajboqe. A moje su ponajboqe od ponajboqih.

MA[AN: E, pa da ne bude! Od kada su tvoje ponajboqe?!

\URO: Da vidimo koja je ~ija!

Samo {to se ne zakav`e. Kwaz uzima glave, kiti \evojku glavama.

KWAZ: Dobro je. Mir. Sve su ponajboqe. E sad, po{to se ovoso~iwenije okon~a onako kako je meni i Gospodu milo, bi}u,ko i vazda, {iroke ruke i velikog srca: Svi }ete mi u Lon-don! U pratwu!

Zapucaju pi{toqi, zaori se pjesma: “Ah milosni Kwaz Nikola, svi-jetloga ti tvoga skuta, ne daj svojim junacima da umiru po tri puta...”Razgaqeni, ho}e da odu, Kwaz zaustavqa qepoticu.

KWAZ: Mala, nemoj da bi kome dala u London! Da{ li, ne vra}aj seovamo! Obraz, obraz prije svega!

DVADESET I TRE]A SLIKA

Polumrak u radnoj sobi Kwaza Nikole. Sekretar Milovi} sa perom imastilom spreman za rad. Nikola, va`an, siguran, sprema diktat. Mi-lena, u uglu sobe, znati`eqna, bri`na.

KWAZ: Pi{i, Milovi}u!

SEKRETAR: Kome ovo atresujemo?

KWAZ: Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, i posebno, Rusiji.

MILENA: A da malo pri~ekamo sa tim poslanicama? Opet kuva u CrnuGoru.

Dugo putovawe u Jevropu 209

KWAZ: Ja sam bunu ugu{io. Jednom rukom. A drugom rukom dr`avu uJevropu ukqu~io.

MILENA: Omladina je opet nezadovoqna. Ka`u, pri~a se, mnogo si naizbor potro{io, a narod crkava.

KWAZ: Jak je ovo narod. Jak. Izdr`a}e on jevropeizaciju, ko{talokoliko ko{talo. I nisam ja tebe izabrao, nego qepoticu.Pi{i, Milovi}u: Moja zemqa, iako izmo`dena ratovima zakrst ~asni i slobodu svjetlu, smogla je snage da se odazovepozivu modernog svijeta i da u~estvuje na Svjetskoj izlo`bikako prili~i modernoj jevropskoj zemqi. Zato vas molimoza dodjelu zajma u iznosu, ostavi prazno, ja }u stavitikoliko, hiqada dukata. Zajam }e biti vra}en ~im prijebudemo mogli. S velikim po{tovawem, kraq Nikola.

SEKRETAR: Kraq?

KWAZ: Kwaz, kraq, u ~emu je razllika?

MILENA: Ne}e dat.

KWAZ: Ne me{aj se. A sad, Milovi}u, na{im iseqenicima uAmeriku... Ko }e da ti dâ, ako ne oni. “Bra}o, prijateqi,zemqaci, plemenici i bratsvenici, zajedno prebrodismoratove, bune, sve oluje {to se nad srpstvo i crnogorstvonadvi{e. Sad smo na korak od velikog svijeta. I zato, bra}o,Srbi, Crnogorci, ja vas u ime zavi~aja molim: po{aqite parstotina, hiqada, stotina hiqada dolara, da svijet stignemoi prestignemo...

MILENA: Kako }e{ to vratiti, Gospodaru?

KWAZ: Vrati}e budu}a pokolewa, za ~ije dobro sve ovo i uzimam.

MILENA: Dobro. Bi}e dobro. Da}e dragi Bog da bude dobro. Da}e da,ko nekad, zaratimo, pa da sve lijepo do|e tamo |e i pripada.

KWAZ: Da}e Bog. Jesi li napisao, Milovi}u?

SEKRETAR: Jesam, Gospodaru.

KWAZ: Onda, kraj!

KRAJ

210 Stevan Koprivica