2 Duhovno praenje
SIGLE I KRATICE
Dokumenti II. Vatikanskog Koncila:
AA Apostolicam Actuositatem, Dekret o apostolatu laika
GS Gaudium et spes, Radost i nada, Pastoralna Konstitucija o Crkvi u
suvremenom svijetu
LG Lumen Gentium, Svjetlo naroda, Dogmatska Konstitucija o Crkvi
OT Optatam totius, Dekret o odgoju i obrazovanju sveenika
PC Perfectae caritatis, Dekret o prilagoenoj obnovi redovnikog ivota
Djela sv. Ivana od Kria:
U Uspon na goru Karmel
N Tamna no
DS Duhovni spjev
PLJ ivi plamen ljubavi
Ostale sigle i kratice:
SD Salvifici doloris, Spasonosno trpljenje, Pobudnica Ivana Pavla II, KS, dok. 70,
Zagreb 1984.
DV Duhovno vodstvo
DP Duhovno praenje
3 Duhovno praenje
DUHOVNO PRAENJE (VODSTVO)
Uvod
Nakon perioda zanemarivanja, duhovno vodstvo danas ponovno dobiva na znaenju,
premda Uiteljstvo Crkve nikada nije prestalo preporuivati ovu sistematsku kolu
unutarnjeg ivota (Ivan Pavao II). Papa Pio XII preporuivao je ovo mudro vodstvo
smatrajui kako je bez mudrog voe savjesti, u redovitom ivotu, jako teko ispravno i na
pravi nain pristajati uz impulse Duha Svetoga i suraivati s boanskom milou. Opi poziv
na svetost u crkvi, jasno istaknut na II Vatikanskom Saboru, doprinjeo je shvaanju da je
duhovna pomo neto neophodno u postizanju punine kranskog ivota i savrenstva
ljubavi.
Duhovno vodstvo, koje je tijekom povijesti imalo razliite denominacije, svoje zaetke
ima u najranijim vremenima kranstva: u uenju apostola, u prvim asketskim zajednicama, s
pojavom monatva, kroz srednji vijek sve do naih dana.
U ranom monatvu pojavljuje se figura duhovni otac, a u ruskom monatvu starec.
Ovi duhovni uitelji bijahu iznad svega pneumatikos, tj. ljudi Duha, velikog iskustva i
kreposnog ivota sposobni razumjeti i usmjeravati one koji su traili njihovu pomo. Pomo u
duhovnom ivotu pruali su kako sveenici tako i laici. Tek u XVI. stoljeu duhovno vodstvo
postaje institucionalizirana sluba za duhovno izrastanje i duhovnu formaciju. Povezujui ga
sa sakramentom pokore, postaje usko vezano uz sveeniku slubu. Tijekom stoljea
unaprijedit e ga mnogi sveci i nauitelji crkve koji su i sami bili duhovni voe i pomonici
mnogima na putevima duhovnog dozrijevanja. U posljednje vrijeme duhovno vodstvo, u
svojoj metodi i praksi, biva obogaeno antropolokim znanostima, osobito psihologijom. I
danas je ono, unato krizama koje ga potresaju, nezamjenjiva duhovna pomo onima koji
radikalnije ele kroiti putevima Duha.
Posljednjih godina sve se vie poinje koristiti termin duhovno praenje, iako je
klasini pojam duhovno vodstvo, ini se, jo uvijek najraireniji1. Duhovno praenje je
1 Novi rijenik duhovnosti (Nuovo Dizionario di Spiritualit) kojeg su pripremili S. DE FIORES i T.
GOFFI premda vie rabi termin duhovno vodstvo (direzione spirituale) nego li duhovno praenje (accompagnamento spirituale) ovu materiju ne obrauje u zasebnoj jedinici koja bi imala naslov duhovno vodstvo nego ju obrauje pod pojmom duhovni otac (padre Spirituale). Vidi A. MERCATALI, Padre Spirituale u: Nuovo Dizionario di Spiritualit, VII. izd., str. 1116-1134. Rijenik Mistike (Dizionario di Mistika LEV, Citt del Vaticano 1998., str. 420-424), ovu temu pak obrauje pod naslovom direzione spirituale (duhovno vodstvo) premda koristi i drugi termin duhovno praenje (accompagnamento spirituale). Isto tako koristi izraz i duhovni voa (direttore spirituale) i duhovni pratitelj (accompagnatore spirituale). I mi emo u
4 Duhovno praenje
moda i ispravniji i precizniji pojam budui je glavni protagonista u duhovnom vodstvu Duh
Sveti, a duhovni voa (pratitelj) je tu da pomogne penitentu zamijetiti poticaje i djelovanje
Duha u njegovu ivotu te da mu u tom smislu d korisne savjete i usmjerenja. To je isticao u
svoje vrijeme jo sv. Ivan od Kria (XVI. st.) otro kritizirajui duhovne voe koji su se
ponaali kao da su oni glavni protagonisti u ovom iznimno vanom sluenju, te svojim
neznanjem i neiskustvom nanosili ne male tete svojim penitentima2.
naem izlaganju takoer upotrebljavati i jedan i drugi termin, tj. i duhovni voa i duhovni pratitelj i sukladno tome duhovno vodstvo i duhovno praenje.
2 Vidi PLJ 3, 30-62.
5 Duhovno praenje
I. UVODNA PITANJA
1. Temeljni pojmovi
DV je dio pastoralne teologije. Pretpostavlja sve ostale grane teologije, i iroko i duboko
teoretsko znanje i jedan praktini ivot koji se ivi u dosluhu s Duhom Svetim, u zajednitvu
ivota s Bogom. Pojedinci mogu pomoi drugima da lake prepoznaju put koji ih Bog vodi k
sebi. Potrebno je poznavati ne samo teologiju i duhovnost nego i sve antropoloke znanosti:
moderna, osobito personalna psihologija (koja govori o uvjetima po kojima se dolazi do
ljudske zrelosti), socioloke znanosti (ovjek ne ide sam, na njega utjeu drugi i on na druge,
nuno ulazi u svijet drugih i on u njihov).
DP je pomo osobama da se otvore Duhu i prepoznaju njegovo djelovanje u svome ivotu,
jer ukoliko se otvore Duhu Bojem sve postaje lake. Potrebno je naglasiti da voditi moe
samo Bog, i da nitko nije kopija: svatko ima svoj specifini hod k Bogu kojeg samo Bog
poznaje.
1. 1 Pokuaji definiranja duhovnog vodstva
- Za jedne Vodstvo je duhovna prisutnost, duhovno savjetovanje. Izraz je preslab,
ukazuje na neto vie izvana, bez naeg osobnog sudjelovanja.
- Drugi e rei DV znai odgoj u Kristu.
- Neki pod ovim podrazumijevaju duhovno posrednitvo istiui pri tom kako Bog
direktno govori preko savjesti ali esto (indirektno) govori i preko drugoga. Sve ovo
dosad reeno je tono. No, nijedan od ovih izraza nije dovoljan da oznai sav sadraj i
problematiku DP.
- Prema Ch. A. Bernardu, Duhovno vodstvo su meusobni ljudski odnosi kad vjernik u
traenju punine kranskog ivota prima duhovnu pomo koja ga prosvjetljuje,
podupire i vodi u traenju Boje volje da bi postigao svetost.
- Josef Aubry, pak ovako definira DV: Djelovanje kompetentnog kranina koji u ime
Boga i u ime Crkve pomou osobnog dijaloga donosi bratu pomo za rasvjetljenje i
poticaj koji ovaj ne nalazi u sebi samom i okolini da bi mu omoguio da spozna Boju
volju o sebi samom i da je slijedi tako da raste sa sigurnou u osobnoj svetosti i
crkvenom ugraivanju.
to je u ove 2 definicije najvanije? To je dakle put prema Bogu i traenje volje
Boje. A za taj hod prema Bogu i traenje Njegove volje (u emu se i sastoji svetost) potrebna
je pomo kompetentne osobe, osobe koja ima dovoljno znanja i iskustva na putovima Duha.
6 Duhovno praenje
Teoretski gledano DV je dio pastoralne teologije, koja prouava naine putove i sredstva
kako pojedincima omoguiti da upoznaju volju Boju u svom ivotu i kako da dostignu
kransku i ljudsku savrenost i tako postanu dionicima Kristova spasenja.
Pod praktinim vidom DV je konkretna osoba; komunikacija izmeu dvije osoba: voe i
voenoga. Najee kroz razgovor s namjerom da pojedini lanovi Crkve pou na vii stupanj
komuniciranja s Bogom, na vei stupanj savrenosti i veu plodnost svoga ivota. Takva
djelotvorna komunikacija pretpostavlja velik stupanj nutarnje slobode, tj. da je ovjek ve
osloboen uobiajenih navezanosti na bogatstvo, uitke, na elju da sebe ostvarimo na raun
drugih i sl. Takva djelotvorna komunikacija, tj. DV pretpostavlja natprosjenu velikodunost:
nisu svi sposobni za DP. Ako se netko danas oduevi za Boji put a sutra ve klone, ako se
danas odlui za jedan nain a sutra ve za drugi te su osobe vrlo nestalne i one nee imati bilo
kakve koristi od savjeta, jer nee imati snage da ih prihvate i primjene u ivot. Potrebna je i
vrsta ustrajnost da ustrajemo na putu i ta ustrajnost je jedan od najjaih znakova da je netko
ozbiljno shvatio DV. Terezija Avilska e govoriti o odlunoj odlunosti (determinada
determinacion) da se krene na put k savrenosti.
Mnogi tu pokazuju veliku nestalnost. Odueve se a onda u asovima krize umjesto da
dou traiti pomo, klonu i vrate se na staro. Isus kae tko ustraje do konca bit e spaen.
Vano je ustrajati u DV do kraja, ii bez obzira na raspoloenje i asovite uspjehe ili
neuspjehe. Jer duhovni voa nije tu da ga kori, nego da mu bude uvijek sredstvo Boje
milosti, da mu uvijek kae istinu, da ga potakne kako e slijediti tu istinu i da ga potakne kako
uvijek ima snage da slijedi put kojim ga Bog vodi.
Dakle Boji dar DV treba uzeti ozbiljno, savjesno. DV je vrlo korisno sredstvo za
spasenje, za posveenje, za trajnu suradnju s Bogom. Duhovni voe su Boji suradnici; oni su
sredstva posveenja u Bojim rukama, i prema Bojim planu moraju biti posve otvoreni
Bogu: dati se voditi od Duha Bojega; moraju stalno ivjeti u Bojoj istini i ljubavi i od svih
vrlina posebno se moraju odlikovati u mudrosti, poniznosti i blagosti.
Ali gdje postoje takvi ljudi? Jer to su savreni a mi smo svi slabi, greni. Moramo
razlikovati iskrene nakane duhovnog voe od njegovih slabosti, da nas to ne sablazni. I
duhovni voa i onaj koji moli da ga povede to su dva siromaha koji trae Boju pomo.
Nakon prvih susreta i nakon to je penitent ispriao vane situacije svojega ivota ulaze u
molitveno zajednitvo koje kasnije postaje izvorom svih kasnijih
