Duhovno praćenje

2 Duhovno praćenje

SIGLE I KRATICE

Dokumenti II. Vatikanskog Koncila:

AA Apostolicam Actuositatem, Dekret o apostolatu laika

GS Gaudium et spes, Radost i nada, Pastoralna Konstitucija o Crkvi u

suvremenom svijetu

LG Lumen Gentium, Svjetlo naroda, Dogmatska Konstitucija o Crkvi

OT Optatam totius, Dekret o odgoju i obrazovanju svećenika

PC Perfectae caritatis, Dekret o prilagoĊenoj obnovi redovniĉkog ţivota

Djela sv. Ivana od Križa:

U Uspon na goru Karmel

N Tamna noć

DS Duhovni spjev

ŢPLJ Ţivi plamen ljubavi

Ostale sigle i kratice:

SD Salvifici doloris, Spasonosno trpljenje, Pobudnica Ivana Pavla II, KS, dok. 70,

Zagreb 1984.

DV Duhovno vodstvo

DP Duhovno praćenje

3 Duhovno praćenje

DUHOVNO PRAĆENJE (VODSTVO)

Uvod

Nakon perioda zanemarivanja, duhovno vodstvo danas ponovno dobiva na znaĉenju,

premda Uĉiteljstvo Crkve nikada nije prestalo preporuĉivati „ovu sistematsku školu

unutarnjeg ţivota“ (Ivan Pavao II). Papa Pio XII preporuĉivao je ovo „mudro vodstvo“

smatrajući kako je „bez mudrog voĊe savjesti, u redovitom ţivotu, jako teško ispravno i na

pravi naĉin pristajati uz impulse Duha Svetoga i suraĊivati s boţanskom milošću“. Opći poziv

na svetost u crkvi, jasno istaknut na II Vatikanskom Saboru, doprinjeo je shvaćanju da je

duhovna pomoć nešto neophodno u postizanju „punine kršćanskog ţivota i savršenstva

ljubavi“.

Duhovno vodstvo, koje je tijekom povijesti imalo razliĉite denominacije, svoje zaĉetke

ima u najranijim vremenima kršćanstva: u uĉenju apostola, u prvim asketskim zajednicama, s

pojavom monaštva, kroz srednji vijek sve do naših dana.

U ranom monaštvu pojavljuje se figura „duhovni otac“, a u ruskom monaštvu „starec“.

Ovi duhovni uĉitelji bijahu iznad svega „pneumatikos“, tj. ljudi Duha, velikog iskustva i

kreposnog ţivota sposobni razumjeti i usmjeravati one koji su traţili njihovu pomoć. Pomoć u

duhovnom ţivotu pruţali su kako svećenici tako i laici. Tek u XVI. stoljeću duhovno vodstvo

postaje institucionalizirana sluţba za duhovno izrastanje i duhovnu formaciju. Povezujući ga

sa sakramentom pokore, postaje usko vezano uz svećeniĉku sluţbu. Tijekom stoljeća

unaprijedit će ga mnogi sveci i nauĉitelji crkve koji su i sami bili duhovni voĊe i pomoćnici

mnogima na putevima duhovnog dozrijevanja. U posljednje vrijeme duhovno vodstvo, u

svojoj metodi i praksi, biva obogaćeno antropološkim znanostima, osobito psihologijom. I

danas je ono, unatoĉ krizama koje ga potresaju, nezamjenjiva duhovna pomoć onima koji

radikalnije ţele kroĉiti putevima Duha.

Posljednjih godina sve se više poĉinje koristiti termin „duhovno praćenje“, iako je

klasiĉni pojam „duhovno vodstvo“, ĉini se, još uvijek najrašireniji1. Duhovno praćenje je

1 Novi riječnik duhovnosti (Nuovo Dizionario di Spiritualità) kojeg su pripremili S. DE FIORES i T.

GOFFI premda više rabi termin duhovno vodstvo (direzione spirituale) nego li duhovno praćenje

(accompagnamento spirituale) ovu materiju ne obraĊuje u zasebnoj jedinici koja bi imala naslov duhovno

vodstvo nego ju obraĊuje pod pojmom “duhovni otac” (“padre Spirituale”). Vidi A. MERCATALI, “Padre

Spirituale” u: Nuovo Dizionario di Spiritualità, VII. izd., str. 1116-1134. Riječnik Mistike (Dizionario di Mistika

LEV, Città del Vaticano 1998., str. 420-424), ovu temu pak obraĊuje pod naslovom direzione spirituale

(duhovno vodstvo) premda koristi i drugi termin duhovno praćenje (accompagnamento spirituale). Isto tako

koristi izraz i duhovni vođa (direttore spirituale) i duhovni pratitelj (accompagnatore spirituale). I mi ćemo u

4 Duhovno praćenje

moţda i ispravniji i precizniji pojam budući je glavni protagonista u duhovnom vodstvu Duh

Sveti, a duhovni voĊa (pratitelj) je tu da pomogne penitentu zamijetiti poticaje i djelovanje

Duha u njegovu ţivotu te da mu u tom smislu dâ korisne savjete i usmjerenja. To je isticao u

svoje vrijeme još sv. Ivan od Kriţa (XVI. st.) oštro kritizirajući duhovne voĊe koji su se

ponašali kao da su oni glavni protagonisti u ovom iznimno vaţnom sluţenju, te svojim

neznanjem i neiskustvom nanosili ne male štete svojim penitentima2.

našem izlaganju takoĊer upotrebljavati i jedan i drugi termin, tj. i “duhovni voĊa” i “duhovni pratitelj” i sukladno

tome “duhovno vodstvo” i “duhovno praćenje”. 2 Vidi ŢPLJ 3, 30-62.

5 Duhovno praćenje

I. UVODNA PITANJA

1. Temeljni pojmovi

DV je dio pastoralne teologije. Pretpostavlja sve ostale grane teologije, i široko i duboko

teoretsko znanje i jedan praktiĉni ţivot koji se ţivi u dosluhu s Duhom Svetim, u zajedništvu

ţivota s Bogom. Pojedinci mogu pomoći drugima da lakše prepoznaju put koji ih Bog vodi k

sebi. Potrebno je poznavati ne samo teologiju i duhovnost nego i sve antropološke znanosti:

moderna, osobito personalna psihologija (koja govori o uvjetima po kojima se dolazi do

ljudske zrelosti), sociološke znanosti (ĉovjek ne ide sam, na njega utjeĉu drugi i on na druge,

nuţno ulazi u svijet drugih i on u njihov).

DP je pomoć osobama da se otvore Duhu i prepoznaju njegovo djelovanje u svome ţivotu,

jer ukoliko se otvore Duhu Boţjem sve postaje lakše. Potrebno je naglasiti da voditi moţe

samo Bog, i da nitko nije kopija: svatko ima svoj specifiĉni hod k Bogu kojeg samo Bog

poznaje.

1. 1 Pokušaji definiranja duhovnog vodstva

- Za jedne „Vodstvo“ je duhovna prisutnost, duhovno savjetovanje. Izraz je preslab,

ukazuje na nešto više izvana, bez našeg osobnog sudjelovanja.

- Drugi će reći DV znaĉi odgoj u Kristu.

- Neki pod ovim podrazumijevaju „duhovno posredništvo“ istiĉući pri tom kako Bog

direktno govori preko savjesti ali ĉesto (indirektno) govori i preko drugoga. Sve ovo

dosad reĉeno je toĉno. No, nijedan od ovih izraza nije dovoljan da oznaĉi sav sadrţaj i

problematiku DP.

- Prema Ch. A. Bernardu, «Duhovno vodstvo su meĊusobni ljudski odnosi kad vjernik u

traţenju punine kršćanskog ţivota prima duhovnu pomoć koja ga prosvjetljuje,

podupire i vodi u traţenju Boţje volje da bi postigao svetost».

- Josef Aubry, pak ovako definira DV: «Djelovanje kompetentnog kršćanina koji u ime

Boga i u ime Crkve pomoću osobnog dijaloga donosi bratu pomoć za rasvjetljenje i

poticaj koji ovaj ne nalazi u sebi samom i okolini da bi mu omogućio da spozna Boţju

volju o sebi samom i da je slijedi tako da raste sa sigurnošću u osobnoj svetosti i

crkvenom ugraĊivanju.

Što je u ove 2 definicije najvaţnije? To je dakle put prema Bogu i traženje volje

Božje. A za taj hod prema Bogu i traţenje Njegove volje (u ĉemu se i sastoji svetost) potrebna

je pomoć kompetentne osobe, osobe koja ima dovoljno znanja i iskustva na putovima Duha.

6 Duhovno praćenje

Teoretski gledano DV je dio pastoralne teologije, koja prouĉava naĉine putove i sredstva

kako pojedincima omogućiti da upoznaju volju Boţju u svom ţivotu i kako da dostignu

kršćansku i ljudsku savršenost i tako postanu dionicima Kristova spasenja.

Pod praktičnim vidom DV je konkretna osoba; komunikacija izmeĊu dvije osoba: voĊe i

voĊenoga. Najĉešće kroz razgovor s namjerom da pojedini ĉlanovi Crkve poĊu na viši stupanj

komuniciranja s Bogom, na veći stupanj savršenosti i veću plodnost svoga ţivota. Takva

djelotvorna komunikacija pretpostavlja velik stupanj nutarnje slobode, tj. da je ĉovjek već

osloboĊen uobiĉajenih navezanosti na bogatstvo, uţitke, na ţelju da sebe ostvarimo na raĉun

drugih i sl. Takva djelotvorna komunikacija, tj. DV pretpostavlja natprosjeĉnu velikodušnost:

nisu svi sposobni za DP. Ako se netko danas oduševi za Boţji put a sutra već klone, ako se

danas odluĉi za jedan naĉin a sutra već za drugi te su osobe vrlo nestalne i one neće imati bilo

kakve koristi od savjeta, jer neće imati snage da ih prihvate i primjene u ţivot. Potrebna je i

ĉvrsta ustrajnost da ustrajemo na putu i ta ustrajnost je jedan od najjaĉih znakova da je netko

ozbiljno shvatio DV. Terezija Avilska će govoriti o «odluĉnoj odluĉnosti» (determinada

determinacion) da se krene na put k savršenosti.

Mnogi tu pokazuju veliku nestalnost. Oduševe se a onda u ĉasovima krize umjesto da

doĊu traţiti pomoć, klonu i vrate se na staro. Isus kaţe tko ustraje do konca bit će spašen.

Vaţno je ustrajati u DV do kraja, ići bez obzira na raspoloţenje i ĉasovite uspjehe ili

neuspjehe. Jer duhovni voĊa nije tu da ga kori, nego da mu bude uvijek sredstvo Boţje

milosti, da mu uvijek kaţe istinu, da ga potakne kako će slijediti tu istinu i da ga potakne kako

uvijek ima snage da slijedi put kojim ga Bog vodi.

Dakle Boţji dar DV treba uzeti ozbiljno, savjesno. DV je vrlo korisno sredstvo za

spasenje, za posvećenje, za trajnu suradnju s Bogom. Duhovni voĊe su Boţji suradnici; oni su

sredstva posvećenja u Boţjim rukama, i prema Boţjim planu moraju biti posve otvoreni

Bogu: dati se voditi od Duha Boţjega; moraju stalno ţivjeti u Boţjoj istini i ljubavi i od svih

vrlina posebno se moraju odlikovati u mudrosti, poniznosti i blagosti.

Ali gdje postoje takvi ljudi? Jer to su savršeni a mi smo svi slabi, grešni. Moramo

razlikovati iskrene nakane duhovnog voĊe od njegovih slabosti, da nas to ne sablazni. I

duhovni voĊa i onaj koji moli da ga povede to su dva siromaha koji traţe Boţju pomoć.

Nakon prvih susreta i nakon što je penitent ispriĉao vaţne situacije svojega ţivota ulaze u

molitveno zajedništvo koje kasnije postaje izvorom svih kasnijih milosti. Penitenti koji mole

za svog duhovnog voĊu primaju potrebne milosti za razliku od onih koji ne mole. To je

iskustvo mnogih duhovnih voĊa. Potrebno je dakle to jedno molitveno zajedništvo voĊe i

voĊenog. Duhovni voĊa u svojim molitvama, ţrtvama, radu ima one koje mu je Bog povjerio,

7 Duhovno praćenje

isto tako oni koji su se povjerili duhovnom voĊi trebaju ga imati u svojim molitvama, u svom

radu i u svojim ţrtvama.

Duhovni voĊa si ne smije umisliti da je on jedini koji moţe savjetovati. Moramo biti

skromni i shvatiti da drugima moţemo onoliko pomoći koliko nam Bog dâ milosti… Vaţno je

uvijek imati na umu da izmeĊu voĊe i penitenta postoji i treća osoba: Bog, koji je zapravo

glavni protagonista. Duhovnim voĊama koji zaboravljaju ovo, Ivan od Kriţa upućuje oštru

kritiku: »Neka ti duhovni voĊe razmisle da glavni djelatelj, voĊa i pokretaĉ duša, nisu oni

nego je to Duh Sveti koji nikad ne napušta brigu o dušama; i da su oni samo oruĊe da ih upute

prema savršenosti putem vjere i boţanskog zakona, prema duhu što ga Bog daje svakoj

pojedinoj duši.«3 Zadatak duhovnog voĊe odnosno pratitelja je ne da penitente prilagoĊava

svojim shvaćanjima i svojim naĉinima, nego da prepozna putove Boţje i da tim putovima

usmjerava povjerene mu osobe.

1. 2 Oblici duhovnog vodstva

Povremeno. – To je oblik duhovnog vodstva koji se obavlja za vrijeme duhovnih vjeţbi i

duhovnih obnova a sluţi za upoznavanje nove etape ţivotnog puta: kojim krenuti ili se

uĉvrstiti.

Trajno. – Ovaj vid duhovnog vodstva temelji se na većem stupnju meĊusobnih odnosa. To

je trajni, stalni odnos. Osoba koja teţi za duhovnim napretkom povjerava se osobi koju smatra

kompetentnom i iskusnom za duhovnu pomoć i savjet. Penitent povjerava cjelokupno svoje

stanje, cijeli svoj ţivot. Najĉeće su to jednomjeseĉni susreti u kojima se dogaĊa razgovor sa

sakramentom pomirenja ili bez njega.

Intenzivno. – DogaĊa se u situacijama kada osoba doţivljava nadahnuća da mora krenuti

nekim novim putem (posao, zvanje) ili kad se naĊe u nekoj krizi pa ne zna kamo i kako dalje;

zatim u trenucima velikog duhovnog zamaha, kada npr. Bog zahvati u neĉiju dušu4, daje mu

svjetla, i on osjeća da mora promijeniti svoj naĉin ţivota, mora se nesebiĉno dati Bogu ali ne

zna na kakav naĉin i tada mu treba dati svjetla, jer se tada pojedinac moţe zavesti od

euforiĉnog stanja pa napraviti nešto što je nerazborito. Potreban mu je netko (duhovni voĊa)

tko će ga malo da tako kaţemo prizemniti, ohladiti… Ili kada se radi o osobama sklonim

strahu i nesigurnosti (pesimizmu i defetizmu), takve osobe se ĉesto ne usude krenuti za onim

3 ŢPLJ 3, 46 4 Osobito kad su u pitanju mistiĉni darovi i izvanredni fenomeni potreban je kompetentan duhovni voĊa

koji će pravilno znati usmjeriti osobu kako se ponašati u sliĉnim situacijama. O tome vidi P. JANJIĆ, Mistika i

mistični fenomeni,(scripta) SSD, Zagreb 2007., str. 43-48 i 63-66.

8 Duhovno praćenje

na što ih Bog zove. Stoga ih duhovni voĊa treba ohrabriti i osokoliti, uvjerivši ih da mogu

puno više nego li one to misle kao što veli sv. Pavao «Sve mogu u onome koji me jača».

Iz ovoga je oĉito kako ne postoji jedinstven oblik duhovnog praćenja, nego razliĉite

situacije i duhovna stanja u kojima se nalaze pojedinci, nameću i razliĉite oblike duhovne

pomoći. Osim ovih navedenih oblika duhovnog praćenja moţemo govoriti i o

sakramentalnom duhovnom vodstvu. To je „takav oblik vodstva koji se, dogovorno sa

svećenikom, povezuje sa sakramentom pomirenja. Osobe koje ţele dublji duhovni ţivot,

oĉekuju duhovnu pomoć s obzirom na svoje duhovno stanje. Sakrament ispovijedi nije samo

za oproštenje grijeha, nego i za odgoj savjesti. Ponekad to upućuje ispovjednika na otkrivanje

skrivenih korijena za optuţene grijehe. Tako moţe dati prikladniji savjet. Ukoliko se nekad

jave znaĉajnije teškoće, koje se ne mogu u kratko vrijeme riješiti, dobro je osobu pozvati na

dijalog izvan ispovijedi. Tako sakrament pomirenja u duhovnom vodstvu nalazi svoj

produţetak“5.

2. DV u svjetlu sv. Pisma

Duhovno vodstvo svoju podlogu i uporište ima u samoj Bibliji. Naime, Sveto Pismo

nam donosi brojne primjere i oblike duhovne pomoći te daje mnoge savjete u vjerskim

pitanjima.

2. 1 Duhovno vodstvo u starom Zavjetu

U semitskoj kulturi duhovno vodstvo je bilo rezervirano za muškarce. Ţene i djeca su od

odraslih muškaraca primali potrebnu poduku za svakodnevni ţivot.

U naglašeno teokratskoj kulturi SZ koja je ĉvrsto povezivala religiju, obitelj i domovinu,

duhovni voĊa je imao kompleksnu zadaću: omogućiti religiozno i moralno dozrijevanje. Na

poseban naĉin, uloga „duhovnog oca-uĉitelja“ je bila komplementarna i ne uvijek jasno

definirana, meĊu drugim djelatnicima u formaciji: otac obitelji, leviti, kraljevi, proroci, a

posebnu ulogu (nakon babilonskog suţanjastva i u kasnijem ţidovstvu) su imale i razliĉite

rabinske škole6.

2. 2 Duhovno vodstvo u Novom zavjetu

Kako kod Isusa tako i kod apostola, osobito Pavla, vidljiva je jedna propovjedniĉka

uloga (funkcija) voĊenja i duhovnog praćenja (usp. Mk 4,11; Lk 24,25-27; 1 Sol 2,7.11-12).

5 R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 131. 6 Usp. R. FRATTALLONE, Direzione spirituale. Un cammino verso la pienezza della vita in Cristo, LAS,

Roma 2006., str. 52-53.

9 Duhovno praćenje

U prvim crkvenim zajednicama uloga uĉitelja i voĊe je usmjerena prvenstveno tumaĉenju

Kristove poruke i interpretaciji SZ u kršćanskom smislu. Uĉitelj je redovito bio vezan uz

odreĊenu zajednicu (usp. Dj 13,1), i trebao je biti voĊa i duhovni pratitelj onih koji su traţili

da budu pripadnici odreĊene kršćanske zajednice7. Pozivanje na Krista, jedinog Uĉitelja,

postalo je kriterijem razluĉivanja pravih od laţnih uĉitelja (2 Kor 4,2; 11,13; 1 Tim 4,1-2; 2

Tim 2,16-18; 4,3-4; Tt 1,10-16; 1 Iv 4,1-6)8.

Premda i u SZ i u NZ imamo mnoge elemente duhovnog vodstva, ipak o DV u pravom

smislu rijeĉi moţemo govoriti tek od III. stoljeća sa pojavom istoĉnog monaštva9.

2. 3 Kako se DV ostvarivalo u Sv. Pismu?10

Već se u SZ istiĉe potreba duhovne pomoći i traţenja savjeta u onoga koji je duhovan.

Tako autor Sirahove knjige piše: „Nego se uvijek obrati na poboţnika, o kome znadeš, da vrši

zapovijedi, koji je s tobom jedna duša i koji će s tobom plakati kada posrneš“ (Sir 37,12-15).

Isto tako Tobija potiĉe svoga sina, da se okoristi korisnim savjetima i da ih redovito traţi od

onih koji su „mudri“ (Tob 4,18). TakoĊer se istiĉe povezanost jednih s drugima kako bi mogli

biti jedni drugima na pomoć: „Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako

padne, nema nitko da ga podigne“ (Prop 4,10).

Pored ovoga u Svetom Pismu SZ ima puno primjera kako je Bog preko drugih ljudi

objavljivao svoju volju pojedincima. Preko njih ih je vodio, odgajao. Interesantan je primjer

malog Samuela kojega Bog najprije upućuje velikom svećeniku Eliju, i dolazi k njemu

jedanput i drugi put i Eli razumijeva da Bog nešto ţeli poruĉiti. Bog se mogao direktno

objaviti malom Samuelu, no nije to ţelio, ţelio je komunikaciju izmeĊu malog Samuela i

velikog svećenika (1 Sam 3,1-10).

Ili kod proroka Ilije kad je ostario i kad mu je Bog objavio da mu je kraj ţivota, on je

traţio meĊu prorocima svoga nasljednika i našao ga je u proroku Elizeju i ostavio mu je nešto

od svoga duha (2 Kr 2,1-10). Bog je znao da će Elizej biti nasljednik Ilijin, ali je zanimljivo

da mu Bog nije direktno govorio nego je pustio da mu to Ilija kaţe i da ga on odgaja.

Sliĉno se dogaĊa i u NZ. Sv. Ivan u svom evanĊelju opisuje kako je Isus ustrajno

odgajao pismoznanca Nikodema i upućivao ga u pravu istinu razgovarajući s njim dugo u noć.

7 Tako Pavao podsjeća Solunjane o svom naĉinu kako ih je vodio Kristu: “Kao što znate, svakoga smo od

vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da ţivite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i

slavu” (1 Sol 2,11-12). 8 Usp. R. FRATTALLONE, Direzione spirituale..., o. c., str. 67. 9 J.F. VALDERRÁBANO ORTEIG, »Direzione spirituale«, u: T. GOFFI – A. PALAZZINI (priredili),

Dizionario Teologico della Vita consacrata, Ancora, Milano 1992., str. 559. 10 Usp. S. PAVIN, Duhovno vodstvo, KBF-IKD, Zagreb 1998., str. 3-4; R. PRKAĈIN, Značenje i uloga

duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 122-124.

10 Duhovno praćenje

Nikodem iskren i pošten ĉovjek, nije dopustio da ga mrţnja drugih prema Isusu zaslijepi nego

je došao razgovarati. Isus će mu tom prigodom reći: „Vidiš ti si uĉitelj Zakona a ne znaš

osnovne stvari“. Nije dovoljno znanje nego treba biti prosvijetljen od Duha Svetoga. Znanje

treba biti u sluţbi spasenja (usp. Iv 3,1-21).

Isus je svoga prvog namjesnika, sv. Petra, pouĉavao i odgajao. Kada je Isus pozvao

Petra u svoju sluţbu odmah pri prvom susretu navijestio mu je koja će biti njegova zadaća:

„Ti si Šimun, odsad ćeš se zvati Petar, stijena; bit ćeš stijena, oslonac drugima“. Isus se nije

bojao da će Petar zlorabiti to znanje i znao je da će Petar morati puno raditi na sebi. Tijekom

njihova zajedniĉkog ţivota ĉistio ga je od njegove preuzetnosti. Kod ĉudesnog ribolova

pokazao mu je svu njegovu grešnost, tako da će Petar reći: „Idi od mene Gospodine, jer sam

grešan ĉovjek!“. Kad je ĉuo da će biti stijena Petar je mislio da on već to jest, nije bio svjestan

da će biti pogrešaka. Isus mu je pokazao kako izgleda njegova nutrina. Osjetio se

nepodnošljivo grešnim. Usporedio je sebe i Isusa koji je stajao pored njega i izrekao je rijeĉi

koje nikad ne bi rekao: «Odlazi od mene Gospodine jer sam grešan ĉovjek!». Svi mi smo to

iskusili ili ćemo iskusiti: da nismo ono što bi trebali biti. Ljudi to teško doţivljavaju. Treba

tada reći da je sve to u redu. Bog, da bi nas uspeo na stepenicu više, mora nam pokazati da

nemamo ono što mi mislimo. Ĉovjek mora vidjeti da nije napredovao. Da bi popravio ono što

nije dobro mora vidjeti ono što nije dobro: potrebno je nutarnje ĉišćenje. Kod Cezareje

Filipove, Isus je postavio u tom mirnom kraju uĉenicima pitanje tko je on: «A vi što vi kaţete

tko sam ja»? Tada je Petar u ime drugih rekao: «Ti si Krist, Sin Boga ţivoga»!. Petar je rekao

nešto veliko, nešto što je istina. Isus je pohvalio Petra, ali ga je upozorio pazi to ti nije

objavila tvoja mudrost nego Otac moj koji je na nebesima. Petar to nije ĉuo, on je razumio da

je rekao nešto mudro zato je vrlo brzo odmah sagriješio. Apostoli su Mesiju doţivljavali

odviše zemaljski, politiĉki…. Oni se nisu mogli pomiriti sa ĉinjenicom da će Isus biti uhićen,

muĉen i ubijen, zato nisu ĉuli ni ono da će uskrsnuti. Petar odstupa od Boţjeg plana s Isusom.

Zato će mu Isus oštro uzvratiti: «Odlazi od mene, sotono…». Isus je Petra proĉišćavao…

Kada je ovaj izrekao istinu, Isus će reći: «U redu, ali to nije tvoja mudrost». Kada ga je

odvraćao od Boţjeg plana tada mu je rekao teške rijeĉi: «Odlazi!». Isus odgajajući Petra

pokazuje kako jedni druge moramo pomagati. Biti otvoreni za Boţja nadahnuća, ali kada

progovori naša narav da joj ne nasjednemo.

Imamo dalje primjer pouĉavanja i odgajanja na brdu Preobraţenja. Isus je na to brdo

pozvao trojicu najbliţih Petra, Jakova i Ivana, koji će biti kasnije u Getsemaniju. Vidjeli su

ĉudesnu pojavu, doţivjeli nešto prekrasno, Isusovo boţansko podrijetlo. Petar je htio da se taj

dogaĊaj produţi u beskraj a nije shvatio poruku. Kad je ĉovjek u zanosu, euforiji, mora znati


da veliĉina nije u našim zanosima, u našem raspoloţenju i osjećajima nego u poslušnosti

Boţjem glasu. Slijediti Isusa Krista je istinska svetost, savršenost. Mnogi ţele svoja ĉasovita

lijepa raspoloţenja produţiti u beskraj, i misle da je njihova veliĉina u tom raspoloţenju.

Duhovni voĊa mora pokazati da put Boţji ide trnovitim teškim, kamenitim hodom do

Kraljevstva Boţjeg11

.

Nadalje, oluja na moru. Isus je prinudio apostole da uĊu u barku na drugu obalu. Nastala

je velika oluja, tako da je barka tonula. Apostoli onako prestrašeni, vjerovatno su mislili da je

to zadnji trenutak i da im nema spasa. A onda negdje pred zoru, kad se već poĉelo

razdanjivati, primijetili su da se nazire neki lik. Kriknuli su od straha misleći da vide utvaru.

«Ne bojte se ja sam»! Tad ulazi u njih mir. No Petar tada traţi nešto preuzetno. Isus je znao

Petrovo raspoloţenje i što će biti, rekao je «doĊi»!. I dok je gledao u Isusa mogao je hodati,

no kad je svratio pogled na valove i opasnost poĉeo je tonuti. I stoga Isus mu veli:

«Malovjerni, zašto si posumnjao!». Isus nas je ţelio pouĉiti da će doći oluje. Bog dopušta

oluje ne da nas slomi nego da nas pouĉi i ojaĉa u vjeri. Bitno je u olujama ne piljiti u oluju, ne

usmjeriti pogled u oluju, ne pesimistiĉki govoriti ništa ne valja, sve je propalo, nego svoj

pogled usmjeriti u Isusa Krista, gledati ga svugdje prisutnoga u vjeri moliti pomoć od Njega.

Ni jedna oluja, tragedija nevolja nije tu da potonemo da se slomimo, nego da nauĉimo gledati

njega, vidjeti ga i oslanjati se na Njega.

Jednom drugom zgodom Isus je naglašavao da treba opraštati. Petar vidi da je to bitno,

ali misli da to ima granica i pita do koje granice treba opraštati. «Koliko puta?», pa je dodao

jedan veliki broj. Jeli to dovoljno do 7 puta? A Isus će mu: «Ne kaţem ti do 7 puta nego 70

puta 7. Isus aludira na onaj grešni ljudski rod kad je Lamek svojim ţenama Agi i Sili rekao:

Slušajte me, moje ţene, ako će Kajin biti osvećen 7 puta, Lamek će biti osvećen 77 puta». Na

taj naĉin Isus je govorio Petru i nama da opraštanje nema granica. Mi obiĉno mislimo da je

oproštenje slabost, kukaviĉluk slabih pred jaĉim. Ne, to je snaga, moć. Gospodin ţeli da od

njega primimo tu snagu. Ja kad opraštam, ne dopuštam da me zlo drugog otruje, da me

njegovo zlo uništi, ja postajem tada jaĉi od njegova zla. Gledaj njega na kriţu on je opraštao

svojim ubojicama, on ţeli da nikad ne klonemo i da njegova ljubav bude jaĉa u nama od

svakog zla.

Na dan uskrsnuća Isus je posebnu brigu posvetio dvojici uĉenika na putu u Emaus, koji

su bili razoĉarani, izgubljeni, jer nisu mogli shvatiti i prihvatiti „sve što se u pismima odnosilo

11 Taj trnovit i teški hod, Ivan od Kriţa simboliĉki opisuje uspinjanjem na goru. U skici brda Karmela

ocrtava (i opisuje) tri staze kojima se ĉovjek moţe zaputiti, no samo jedna vodi do vrhunca brda. Vidi Uspon na

goru Karmel, str. 20. Isti savjeti su navedeni u 1U 13.


na Isusa“. Prihvatili su Isusa slavnoga, ali ne i poniţenoga i muĉenoga. Njima „tumaĉi sve što

se u pismima odnosilo na Njega“ i vraća ih na put na koji ih je prije pozvao; vraća ih u

zajednicu kojoj pripadaju.

Djela apostolska nas potanko izvješćuju kako je Isus obratio sv. Pavla. Nije mu puno

objašnjavao što kani s njim uĉiniti, nego ga je uputio na uĉenika Ananiju. Njemu je naredio da

Pavlu pobliţe objasni što je volja Boţja s njegovim ţivotom.

U svim ovim primjerima vidimo kako je Isus odgajao Petra, kako Pavla, kako druge

apostole... Kako je odgajao njih, tako odgaja i svakog od nas, a tako bi i duhovni voĊa trebao

odgajati svoga penitenta.

3. Povijesni pogled u DV12

3. 1 Duhovni otac u istočnom monaštvu

Već u samim poĉecima kršćanstva pojavljuje se funkcija „duhovni otac“13

. Prva

oĉitovanja duhovne pomoći susrećemo kod eremita u pustinji. NajmlaĊi meĊu njima su se

podvrgavali onim najiskusnijim i smatrali su ih svojim ocima. Duhovno vodstvo se shvaćalo

kao vjeţbanje kreposti pod vodstvom struĉnjaka koji je model, arhetip savršenoga duhovnoga

ţivota a ne toliko uĉitelj. Duhovni odnos “oca” i “sina” oĉituje se osobito u dvije toĉke: a)

oĉitovanje misli (gr. exagoreusis), b) razluĉivanje duhova.

Temeljni uvjet da bi netko obavljao ovu sluţbu voĊenja bio je taj da bude prije svega

istinski „pneumatikos“, tj. onaj koji je i sam voĊen Duhom Svetim, jer da bi netko mogao

„prenositi Duha Svetoga potrebno je bilo da ga i sam posjeduje“ (sv. Simeon).

12 Usp. B. GOYA, Direzione spirituale, Teresianum, Roma 1999., str. 4-11; E. ANCILLI, Dalla mistagogia

alla psicoterapia: la direzione spirituale ieri e oggi, u: Mistagogia e Direzione Spirituale, Teresianum, Roma

1985., str. 9-51. 13 “Moţe se postaviti pitanje o ispravnosti naziva otac koji se pripisuje ĉovjeku. Sam je Isus, naime, kazao:

„Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima‟ (Mt 23,9). No valja znati da se

duhovno oĉinstvo, a isto tako i duhovno majĉinstvo, temelji na Boţjem oĉinstvu koje je punina svih darova. „Da

bi se shvatilo duboko znaĉenje odnosnih naziva oca i sina, treba se sjetiti uporabe kršćanskog govora: naš je Otac

Bog, a mi smo sinovi Boţji po Duhu Svetom koji je Duh Oca i Sina‟ (I. Hausherr). Zato kad Pavao piše:

„Djeĉice moja, koju ponovno u trudovima raĊam, dok se Krist ne oblikuje u vama‟ (Gal 4,19), on to „raĊanje‟, a

onda i svoje oĉinstvo, pripisuje Duhu Boţjem i njegovu djelovanju. Zato duhovno oĉinstvo u ĉovjeku moţe

djelovati samo po dioništvu u boţanskom oĉinstvu. Ĉovjek je suradnik u primanju milosti što ih Duh Sveti daje vjernicima (...). Tako je Timotej Pavlov „pravi sin u vjeri‟ (1 Tim 1,2), a on je njegov duhovni otac i uzor za

nasljedovanje. On daje vlastiti peĉat tom djelovanju. Timotej je primio dar vjere od Boga, ali uz Pavlovo

pouĉavanje konkretnog puta nasljedovanja Krista. To je duhovno oĉinstvo u punom smislu rijeĉi. Pavao je

postao sredstvo „raĊanja‟ osobnog duhovnog ţivota Timotejeva i on na taj naĉin postaje njegov duhovni sin. To

oĉinstvo budi osobne veze koje prati puno povjerenje i cjelovita duhovna komunikacija”: R. PRKAĈIN,

Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 124; usp. takoĊer Direction

spirituelle, u: Dictionnaire de spiritualité, III, 1008-1060; I. HAUSHERR, Direction spirituelle en Orient

autrefois, Pontificium Institutum Orientalium Studiorum, Roma 1955., str. 20; LĖGAUT M., L'homme à la

recherche de son humanité, Mayenn Aubiere, 1971., str. 211-267.


Oni su posjedovali jasnu spoznaju svoje misije: nisu se osjećali kao antiĉki filozofi, tj.

uĉitelji koji su samo teoretski nauĉavali, nego oni koji raĊaju na sliku Boţju14

. U smislu sv.

Pavla koji veli: „Djeco moja koju ponovno raĊam dok se u vama ne oblikuje Krist“ (Gal

14,19).

Uĉenik se trebao posvema prepustiti ocu i biti mu poslušan kako bi preko njega bio

prosvjetljen od Boga. Uĉitelji su u svojim produţenim molitvama i šutljivom osluškivanju

Duha stjecali dar razluĉivanja i postajali puni razumijevanja i ljubavi za svoju sinove

(uĉenike). U to vrijeme duhovni otac nije bio nuţno svećenik; takoĊer su i monahinje vršile

sluţbu „duhovnog majĉinstva“ prema svojim kćerima.

U kasnijim stoljećima ova figura duhovnog oca zasjat će na poseban naĉin u ruskom

monaštvu s figurom „starec“. Ovaj uĉitelj je snaţno osjećao svijest raĊanja sinova Boţjih,

stoga je mlade stavljao u školu svoga svjedoĉenja kako bi nauĉili usmjeravati se iskljuĉivo na

traţenje Gospodina.

3. 2 Duhovna pomoć na Zapadu

U drugoj polovici IV. stoljeća poĉinje cvjetati monaški ţivot na Zapadu. Osobito su

poznati Ivan Kasijan u juţnoj Francuskoj i, nešto kasnije, sv. Benedikt u Italiji (V-VI. st.).

Benedikt uvodi organizaciju monaškog ţivota odvajajući novicijat od velike grupe komu

postavlja jednog Uĉitelja. Njegova uloga je takoĊer biti i uĉitelj stege, a njegov rad biva

potpomognut i kompletiran duhovnim nagovorima i podukama Opata.

Negdje u XI. st.dolazi do vaţne promjene koja će na odluĉujući naĉin utjecati na sliku

duhovnog voĊe: opat mora biti svećenik i tako će u budućnosti postati normalno da duhovno

vodstvo bude neodvojivo vezano uz ministerijalno svećeništvo.

U XIII. stoljeću dolazi do još odluĉnijih promjena glede glavnih mjesta duhovne

pomoći: pojavljuju se prosjaĉki redovi, koji više nisu stabilno vezani uz jedan samostan

(stabilitas loci), nego su orijentirani na sluţbu apostolata. Njihov ţivot nije više samo „fuga

mundi“ nego se posvećuju propovjedanju i pouĉavanju vjernika. Laici se pribliţavaju

samostanima, nerijetko kao ĉlanovi „trećeg reda“ ili bratovština, traţeći duhovnu pomoć.

Gotovo uvijek ovo sluţenje se odvijalo u samim ispovjedaonicama, koje su postale mjesta

prosvjetljenja i duhovnih pobuda (poticaja).

14 Treba imati na umu “da je duhovni voĊa u prvim stoljećima bio mnogo više nego što to sadašnje ime

ukljuĉuje. On je bio duhovni otac koji je „rodio‟ puni ţivot u duši uĉenika u prvom redu po svojoj pouci, a onda

takoĊer po svojoj molitvi, svetosti i primjeru. On je bio za mladog monaha poput „sakramenta‟, Gospodinova

prisutnost u crkvenoj zajednici”: T. MERTON, Writings on Spiritual Direction, Seabury Neufelder and Coelho,

1982., str. 49.


Sluţba duhovne pomoći i vodstva na osobit naĉin se pruţala posvećenim ţenama, bilo

onima koje su ţivjele u svijetu bilo onima u zajednici. Na kraju XIII. stoljeća provincijal

njemaĉkih dominikanaca, Herman Minden odluĉio je da za duhovno vodstvo monahinja

(klauzurnih sestara dominikanki) budu za to posebno pripremljeni redovnici.

XV. stoljeće predstavlja snaţni poticaj formiranju figure duhovnog voĊe koja će trajati

sve do druge polovice prošlog stoljeća.

XVI. st. je stoljeće velikih svetaca mistika i duhovnih voĊa, tj. uĉitelja procesa

duhovnog izrastanja:

Sv. Ignacije Loyolski, po svojim pravilima za razlučivanje duhova, nudi jedan svijetli

vodiĉ za analiziranje duhovnih iskustava i voĊenja vjernika prema punom ostvarenju njihova

poziva. U Druţbi Isusovoj praksa duhovnog vodstva jedno je od temeljnih sredstava formacije

i ustrajnosti na putevima savršenosti.

Sv. Terezija od Isusa (Avilska), u svojoj brizi kako u njenim samostanima ne bi

nedostajalo mudrih duhovnih vođa, a ĉiji nedostatak je iskusila na vlastitoj koţi, osjećala je

potrebu da opiše kvalitete koje trebaju pojedovati duhovni voĊe njezinih kćeri kao i svih

traţitelja kršćanske savršenosti. MeĊu kvalitetama, Terezija istiĉe znanje, iskustvo i

razboritost.

Sv. Ivan od Križa, nakon što je u svojim spisima oštro kritizirao nesposobnost

(nekompetentnost) mnogih duhovnih voĊa, poziva ih da postanu pravi svjedoci Boga,

naviknuti u osluškivanju Duha, koji je „glavni djelatnik, voĊa i pokretaĉ duša“ (ŢPLJ 3, 46).

Sv. Franjo Saleški, „pravi je apostol duhovnog vodstva svjetovnjaka“15

i prvi će

pridonijeti razvoju teorije duhovnog vodstva. Svojim djelom „Filotea“16

, u kojem potiĉe na

svetost sve one koji ţive u svijetu, doprinijet će širenju ove sluţbe meĊu angaţiranim laicima.

Od XVII stoljeća sve do naših dana dolazi do obilnog širenja kako literature tako i

prakse duhovnog praćenja.

3. 3 Kriza i ponovna aktualnost duhovnog praćenja

3. 3. 1 Kriza DV

O krizi duhovnog praćenja se poĉelo govoriti mnogo godina prije Koncila. Ali tada se

nije niti sumnjalo u korisnost i potrebu duhovnog vodstva, pa su se uzroci krize traţili u

vanjskim okolnostima kao što su nedostatak duhovnih voĊa, koji bi bili raspoloţivi i

zainteresirani za ovaj ne lak rad ili u nepostojanju odgovarajuće pripreme za ovu sluţbu.

15 R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 128. 16 FRANJO SALEŠKI, Filotea, KS, Zagreb 1990.


Evidentno je da ove prosudbe i tvrdnje imaju svoju realnu utemeljenost. Sv. Terezija,

sjećajući se svoje zbunjenosti koju je iskusila u svojoj mladosti, piše: „Nisam nalazila

ispovjednika koji bi me razumio i bezuspješno sam ga traţila dvadeset godina na moju veliku

štetu“ (Ţ 4,7). Novo otkriće duhovnog vodstva sa strane laika iznosi na vidjelo ovu stvarnost.

Jedna anketa meĊu mladima u razdoblju neposredno prije Koncila pokazuje njihove osjećaje:

„Ima se dojam da smo teški i dosadni...“. „Naši svećenici su previše zauzeti... nemaju

vremena“.

Danas, nakon Koncila postoji jedna ţivlja svijest o općem pozivu na svetost te je sve

više laika koji osjećaju potrebu za duhovnim vodstvom. Kako bi se zadovoljile ove potrebe

nuţno je da svi svećenici osjete duhovno praćenje kao vlastitu zadaću te se adekvatno za tu

svrhu priprave.

Razliĉiti su razlozi zbog koji mnogi svećenici zanemaruju duhovno praćenje ili bolje

reĉeno nemaju vremena za duhovno praćenje: prije svega to je pretjerani posao; mnogi od

njih rade za trojicu. Preopterećeni pretjeranim pastoralnim obvezama i drugim poslovima

(koji bi mogli i trebali preuzeti vjernici laici), ne osjećaju se sposobnima trošiti energije i

vrijeme u radu sa pojedincima.

Ovome se moţe dodati i nedostatak jedne eklezijalne i ţupne svijesti za ovu sluţbu kao i

nedostatak duhovne i psihološke formacije slabo usmjerene na individualnu problematiku.

Osim ovih vanjskih tu su i unutarnji razlozi koji se odnose na izvjesne posljedice što ih

je tijekom stoljeća ostavilo „pretjerano“ duhovno vodstvo, što je dovelo do izvjesne konfuzije

o (ne)korisnosti ovog tradicionalnog sredstva duhovne potpore i poticaja, te njegovog

zapostavljanja.

a) Vođenje savjesti – pasivna poslušnost. Prvi uzrok odbacivanja i zanemarivanja DV u

ime individualne slobode jest karakter DV i poslušnosti koja iz njega proizlazi.

Tradicionalni stil DV, osobito od Tridentskog Koncila pa sve negdje do II. VK

ĉinilo se da premalo respektira osobnu slobodu, u vrijeme kada dolazi do promicanja

ljudskog dostojanstva, njegove slobode i odgovornosti koja iz toga proizlazi.

b) Slika oca kao onoga koji ima moć (odnos moći). Terminologija odnosa „otac – sin“,

u kulturnom kontekstu koji izdiţe individualnu osobnost, moţe lako evocirati na

infantilizam i pasivno pokoravanje prošlim vremenima17

.

17“Duhovni odnos u kome voĊeni doţivljava voĊu kao oca moţe se prihvatiti samo pod uvjetom da „otac‟

(„majka‟) pomogne „djetetu‟ da raste, da se razvija do potpune samostalnosti i neovisnosti. Bila bi velika

pogrješka, ako bi duhovni voĊa svojim auktoritetom ili naĉinom odgoja drţao voĊenoga u trajnom infantilnom

stanju psihiĉke i duhovne ovisnosti i trajne upućenosti na njega”: S. PAVIN, nav. dj., str.. 11.


c) Favorizira jedan nezauzet spiritualizam. Neki oblici religije bili su optuţivani kao

„opijum za narod“ a i neki oblici duhovnog ţivota su postali razni naĉini

„spasavanja duše“ zanemarujući pri tom eklezijalnu dimenziju vjere i ţivota; stoga i

osuda da DV stvara jedan zatvoren svijet, daleko od stvarnosti ljudske svakodnevice,

štoviše indiferentne u odnosu na nju.

d) Vjernost postavljenim metodama i strukturama. U nekim duhovnostima duhovno

vodstvo je bilo zatvoreno u forme, sheme, veće definirane programe, stupnjeve i

etape inspirirane više preciznim metodama i vlastitom voljom, nego li vjernošću

djelovanja Duha Svetoga u pojedinoj osobi. Programirane su matematiĉkom

preciznošću konkretne vjeţbe, budući je bila raširena ideja svetosti kao ulazak u

odreĊenu formu koja bi serijski proizvodila standardiziranu sliku.

e) Odnos sa suvremenom psihoterapijom. Ako se sve usporeĊuje sa psihoterapeutskom

pomoću, koja je osobito u poĉecima (Rogers) ţeljela biti apsolutno „ne-voĊena“,

ostavljajući subjektu slobodu djelovanja drţeći ga pozitivnim u svojim kvalitetama i

sposobnim da razvija samog sebe i vlastite potencijale, onda je jasna nepodnošljivost

prema jednom vanjskom vodstvu i potpunom podvrgavanju njemu.

Danas kada psihoterapeutska pomoć sve više postaje društvena potreba, neophodno je

ponovno isticati i vaţnost duhovnog praćenja te ga sve više ga promicati.

3. 3. 2 Hod prema ponovnoj aktualnosti DP

Kritika, pokatkad i agresivnost protiv DV, je sluţila proĉišćavanju, a koji put, i

demitiziranju onoga ĉime je tijekom stoljeća DV bilo opterećeno kako bi se ono ponovno

pretvorilo u autentiĉnu crkvenu sluţbu u korist odraslog i zrelog kršćanina tijekom cijelog

njegova ţivotnog vijeka.

Danas se zapaţaju dobri simptomi ponovnog oţivljavanja DV premda ono nije lišeno

odreĊenih poteškoća. To je vidljivo i u pokušaju da se na nove potrebe odgovori mijenjajući

samu terminologiju. Tijekom stoljeća upotrebljavani su razliĉiti izriĉaji kako bi se oznaĉila

ova pastoralna zadaća i vjerovatno nijedan od tih izriĉaja nije u potpunosti bio dostatan i

zadovoljvajući.

Izriĉaj „duhovno vodstvo“ je nekako najopćenitiji i ĉini se da još uvijek prevladava, iako

moţe izazvati nesporazume i kriva shvaćanja. Pokatkad je bilo pretjerano direktivno i

restriktivno, reducirano na individualno spasenje duše.

U poĉecima, vidjeli smo, prevladavali su izriĉaji „duhovno oĉinstvo“ i „duhovno

majĉinstvo“ i za one koji zastupaju povratak na patristiĉku duhovnost ovo su jedino


prihvatljivi izriĉaji. Oni koji su senzibilniji na antropološka saznanja nastojali su zamijeniti

DV terminima poput „susret pomoći“, „duhovno savjetovanje“ („consulenza spirituale“),

„duhovno praćenje“.18

4. Aspekti duhovnog praćenja

Prvotni aspekt DP je njegova teološka dimenzija, ono svoj smisao ima i nalazi u djelu

spasenja koje Bog ostvaruje (ispunja) u svijetu. Ovo ne iskljuĉuje vaţan doprinos

humanistiĉkih znanosti u pripremi, ostvarivanju i razvijanju autentiĉnog bratskog susreta

duhovne pomoći.

a) Znanost i umjetnost

Na Kongresu specijalista (1950) DV je klasiĉnim terminima bilo definirano kao:

„Znanost i umjetnost voĊenja duša prema vlastitioj savršenosti, sukladno s osobnim

zvanjem“. Takva definicija nudi dva kljuĉna elementa za razumijevanje njegove bîti i

njegovih karakteristika.

Ukoliko je znanost DV ima svoje teoretske principe i opću pedagogiju koji saĉinjavaju

ovaj itinerar. Ukoliko je umjetnost, ono oznaĉava sposobnost voĊe (pratitelja) u izvršavanju

svoga poslanja. Umjetnik zna prilagoditi nauku konkretnim sluĉajevima i posebnim

situacijama osoba u razliĉitim trenucima njihovog duhovnog ţivota.19

.

b) Cilj DP

Cilj DP je punina ţivota, tj. integralni20

razvoj iskustva Boga, u harmoniji s osobnim

pozivom. Drugim rijeĉima, duhovno vodstvo treba biti vodstvo „koje vodi osobu u potpuno

ostvarenje sebe, svoga poziva, pomaţe joj u napredovanju putem osobne svetosti i u

evanĊeoskom savršenstvu.“21

Rijeĉ je dakle o sluţbi namijenjenoj ne osobama koje se

jednostavno zadovoljavaju time da saĉuvaju milost i ostvare vjeĉno spasenje, nego o

18 Više o tome moţe se vidjeti u: M COSTA, Direzione spirituale e discernimento, ADP, Roma, IV. ediz.,

1998., str. 57-69. 19 »Crkveni sluţbenik neka, dakle, nauĉi umjetnost duhovnog vodstva, „umjetnost nad umjetnostima‟ (Ivan

Pavao II) u onoj mjeri u kojoj se on sam napreţe, slijedeći put svetosti, proniknuti misterij Trojedinog Boga i

ţivjeti prema Svetom pismu«: PAPINSKO VIJEĆE ZA LAIKE, I sacerdoti nelle associazioni di fedeli. Identita

e missione, br. 47. 20 Pod integralnim duhovnim izrastanjem podrazumijavamo proces koji zahvaća sva tri podruĉja ĉovjekove

egzistencije (bivovanja): razumno, voljno i operativno. To je proces koji zahvaća cjelokupnu ĉovjekovu

egzistenciju: osobnu i društvenu. Stoga razvoj (novost ţivota) treba biti vidljiv kako na teologalnoj tako i na

moralnoj, eklezijalnoj i psihološkoj razini. 21 J. SAMMUT, La direzione spirituale nella vita e nell’attività apostolica dei frati minori. Dottrina e

prassi, Edizioni »Antonianum«, Roma 1990., str. 273.


kršćanima koji osjećaju poziv Boţji za sve intimnijim susretom s Njim. Tu pomoć treba vršiti

evanĊeoskim duhom sluţenja i Crkva je ţivo preporuĉuje za formaciju svećenika, bilo kao

veliku pomoć u ţivljenju familijarnosti s Bogom, bilo za njihovo pouĉavanje u ovom umijeću

voĊenja duša (OT 3,8.19). Kad je rijeĉ o redovnicima, Koncil osim što preporuĉa „potrebnu

slobodu“ u ovoj materiji (PC 14), potiĉe na „briţljivi odabir“ i „solidnu pripravu“ uĉitelja

duha (PC 18; CDC 630.1).

c) Narav DP

Kroz DP prepoznaje se briga Crkve za svoje vjernike: ono je naĉin njezina sluţenja

svojoj djeci, Kristovim uĉenicima, naĉin njihova odgajanja i posvećenja. U DP ĉovjek se

odgaja za Boga prihvaćajući voĊu i njegove smjernice i usmjerenja kao dar Boţji, vjerujući da

ga Duh Sveti preko njega vodi22

. Djelovanje i osluškivanje Duha je ono temeljno u duhovnom

praćenju. Duh je glavni protagonista, jedini voĊa, uĉitelj i oţivotvoritelj u duhovnom ţivotu, a

duhovni pratitelj je onaj koji je potpuno u sluţbi vodstva Duha Boţjega. Zadaća duhovnog

pratitelja je da pomogne penitentu razluĉiti djelovanje Duha Svetoga od djelovanja drugih

duhova, te mu pomogne slijediti njegove poticaje.

Osim što je prisutnost i djelovanje Duha Svetoga bitna oznaka duhovnog vodstva,

takoĊer kao slijedeći bitni element treba istaći duhovnu teologiju. „Kršćansko duhovno

vodstvo se kreće u sferi nadnaravne vjere i duhovne teologije. Vjerna osoba koja iskreno teţi

za radikalnijim duhovnim ţivotom, traţi duhovnika u prvom redu kao posrednika Boţje rijeĉi

i Boţje istine. On će tako u odreĊenoj situaciji iznositi Boţju rijeĉ, i to u prvom redu kao

istinu i ţivot“23

. Isticanje u prvi plan duhovno-teološki karakter duhovnog praćenja, ne znaĉi

iskljuĉenje drugih disciplina poput moralke, pedagogije, psihologije i sl. Time se samo jasno

pokazuje da su ove posljednje samo pomoćne discipline i sluţe kao pripomoć u umjetnosti

duhovnog praćenja i usmjeravanja24

.

d) Svojstva duhovnog vođe

Po krštenju svi su na neki naĉin osposobljeni ispuniti neke jednostavnije zadaće bratske

podrške svjedoĉanstvom svoga ţivota i bratskom ljubavlju. MeĊutim ovo duhovno poslanje

pretpostavlja dijalog sa osobama koje ţive vaţne trenutke susreta s Gospodinom, sa samim

22 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 8. 23 R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 129. 24 Usp. isto.


sobom, sa vlastitim poslanjem u svijetu. Stoga nisu svi adektvatno osposobljeni i pripremljeni

za voĊenje i usmjeravanje na uzvišenim putevima duha.

Ukoliko im manjka neophodna mudrost i razboritost mogu naškoditi vjernicima u

njihovom ĉudesnom hodu i poniranju u dubine duha. Sveti Ivan od Kriţa podsjeća kako „neki

duhovni oci, pošto nemaju svjetla ni iskustva na tim putovima, obiĉno više prijeĉe i nanose

štetu takvim dušama nego li ih pomaţu na putu“ (Uspon, uvod, br. 4).

On veli kako je u tome velika odgovornost i kako ona ne moţe biti opravdana dobrom

nakanom: „Moţda griješe s dobrom namjerom, iz revnosti, jer njihovo znanje ne dopire dalje.

No time nisu opravdani kad se usuĊuju davati savjete a da prije ne upoznajuu duhovni put

kojim duša hoda; pa kada ne razumijevajući ga, umeću svoju neotesanu ruku u stvari koje ne

razumiju, mjesto da duši dopuste neka se obrati nekome koji bi je mogao razumjeti“ (ŢPLJ

3,56). Iz ovoga je jasno da se za duhovnog voĊu traţe odreĊene kvalitete kako bi mogao

uspješno voditi (duhovno pratiti) one koji mu se povjere i to od njega traţe. IzmeĊu potrebnih

kvaliteta neophodnih za duhovnog pratitelja izdvajamo slijedeće25

:

- da je kompetentan svojim osobnim iskustvom;

- da je njegov karakter prikladan i dostatno formiran;

- da posjeduje dovoljno znanja;

- da se odlikuje razboritošću i zdravim sudom;

- da je ponizan, blag, strpljiv i dobrohotan;

- da vodi intenzivan duhovni ţivot;

- da uvijek ima ĉistu nakanu: upoznati i izvršiti u svemu volju Boţju koja se odnosi na

voĊenoga;

- da je postigao dovoljan stupanj svetosti da bi mogao voditi druge prema svetosti.

e) Svojstva vođenoga (penitenta)

Već je spomenuto da duhovno vodstvo nije za one vjernike koji se samo zadovoljavaju

time da saĉuvaju milost i ne izgube vjeĉni ţivot, nego prvenstveno za one koji ţele

napredovati na putu kršćanske savršenosti, koji ĉeznu za jednim intimnim prijateljstvom s

Kristom i ţivo osjećaju pozvanost na svetost ţivota. Stoga, moţemo reći da onaj koji traţi da

bude duhovno voĊen (praćen) treba izmeĊu ostaloga26

:

- otvoriti svoje srce pred duhovnim voĊom, podloţiti se njegovu sudu i u slobodi srca

ići k Bogu;

25 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 9. 26 Usp. isto, str. 8.


- ţeljeti ići putem potpune duhovne zrelosti na podruĉju uma, volje i osjećaja;

- teţiti postići ljudsku i kršćansku savršenost;

- ţeljeti postati sposoban za ţrtvenu ljubav dajući se u svemu Bogu i bliţnjemu;

- teţiti za ostvarenjem onog jedinstva s Bogom koje mu je Bog odvijeka namijenio i na

ovom i na drugom svijetu.

f) Neophodnost i korisnost DP

Potreba duhovnog praćenja kako bi se u punini ţivjelo krsno posvećenje je nešto bez

sumnje korisno. Polazeći od izreke „nitko nije dobar sudac u vlastitoj stvari“, uoĉava se

korisnost i potreba pomoći u razluĉivanju, naroĉito u trenucima nedoumica i kriza kao i kada

treba donijeti neku vaţnu odluku glede svoje budućnosti.

Sa ĉisto psihološkog stajališta ono je izvor mirnoće, vedrine i nade. Prisutnost jedne

mudre i iskusne duhovne pomoći garantira primjerene (objektivne) i ispravne izbore. Osim

toga, za odrţanje osobnog ekvilibrija (uravnoteţenosti) vaţna je prisutnost jednog savjetnika

koji omogućuje da se svladaju pretjerani strahovi i sprijeĉe lutanja te se preuzmu osobne

odgovornosti.

Kad je rijeĉ o neophodnosti jednog duhovnog praćenja, treba reći da tu neophodnost

treba shvatiti ne u apsolutnom nego relativnom smislu, tj. da je DP jedno redovito sredstvo

koje stoji na raspolaganju osobama kako bi dostigle svoj ideal. MeĊutim ne postoji u Sv.

Pismu glede toga neka precizna i izriĉita indikacija niti je to nešto što je izriĉito propisano od

strane uĉiteljstva Crkve. Ono svakako moţe biti velika pomoć kršćanima na putu spasenja.

Njime se sluţe oni koji ţele brţe i sigurnije napredovati putevima kršćanskog savršenstva. DP

je tako jedan od najprimjerenijih instrumenata za razluĉivanje i ustrajanje na putevima

svetosti.

Za sv. Ivana od Kriţa gotovo je nemoguće napredovati u duhovnom ţivotu bez

duhovnog voĊe. U tom smislu on veli: „Koji hoće da proĊe bez oslanjanja na uĉitelja koji bi

ga vodio, bit će sliĉan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj

plodove, kolikogod radili, brati prolaznici i neće dozrijevati“27

. „Duša sama, bez iskusnog

uĉitelja, sliĉna je uţarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jaĉe uţari, on se

ohlaĊuje“28

.

27 Izreke o svjetlu i ljubavi, 5, u: Kraći spisi, Symposion, Split 1997., str. 22. 28 Isto, br. 7.


Osobito u trenucima krize, u kojima je sud potamnjen i volja oslabljena, prisutnost

savjetnika bit će od velike pomoći kako bi se izbjegle prenagljene odluke i razborito usmjerilo

prema konstruktivnim rješenjima.


II. NADAHNITELJSKI PRINCIPI DUHOVNOG PRAĆENJA29

U duhovnom praćenju dva su principa osobito znaĉajna, to su vjernost Duhu Svetom i

vjernost konkretnom ĉovjeku. Vjernost Duhu je zahtjev samog izraza „duhovno praćenje“, u

kojem Duh postaje glavni protagonista ovog procesa izrastanja na putevima Boţjim.

U isto vrijeme, potrebno je biti vjerni čovjeku, ukoliko je svaki hod jedinstven i

neponovljiv od samog postanka osobe, i Duh vodi dovršenju ovu potencijalnu stvarnost

uvaţavajući osobine svakog pojedinca: temperament, seksualnost, sposobnosti. VoĊa

(pratitelj, savjetnik) je onaj koji ima ulogu posredništva izmeĊu dvaju protagonista. VoĊa i

voĊeni aktivno zajedniĉki suraĊuju kako bi prepoznali i podvrgli se djelovanju Duha.

1. Pod djelovanjem Duha Svetoga

Bog sa svakim ĉovjekom nastoji uspostaviti dijalog, jedan osobni odnos. U tom

nastojanju, Bog je taj koji uvijek prvi ima inicijativu. U tom smislu sv. Ivan od Kriţa će reći:

„Ako duša traţi Boga neka znade da njezin Ljubljeni još više traţi nju“. Bog nastoji s

ĉovjekom uspostavljati jedan sve prijateljskiji odnos „kako bi ga pozvao i priveo u

zajedništvo sa sobom“ (DV 2). Bog se tako predstavlja kao glavni protagonista ĉovjekovog

duhovnog izrastanja.

On je Bog ţivi, koji „izlazi“ u susret svome stvorenju, objavljujući mu svoju ljubav i

naklonost i pozivajući ga u svoje prijateljstvo: „Svi ljudi su pozvani na sjedinjenje s Kristom“,

kako bi ga slijedili i otkrivali braći planove Boţje nastavljajući Kristovo poslanje u svijetu.

a) Boţja inicijativa

Kao logiĉna posljedica ovoga, i DP postaje bitno djelo Boţje. Po krštenju smo

posvećeni i postali smo djeca Boţja. Gospodin nas ne prestaje pozivati na svetost ţivota. Kao

što se Isus nije zadovoljio time što je pozvao svoje uĉenike nego ih je strpljivo pouĉavao,

vodio i usmjeravao za vrijeme svoga zemaljskog ţivota, tako i nakon uskrsnuća, nastavlja po

Duhu Svetom „uvoditi nas u svu istinu“.

DP će stoga, prije svega, biti jedna pomoć kako bi se vjernik progresivno otvarao

Njegovom djelovanju i kako bi odgovaro s jednom uvijek novom duhovnom senzibilnošću na

njegove zahtjeve. Samo na ovaj naĉin moguće je dostići ţeljeni cilj Koncila:

29 B. GOYA, Nav. dj., str. 15-33.


„Drţati i usavršiti svetost koju su primili, 'ţiveći kako se pristoji svetima' (Ef 5,3) i neka

se obuku 'kao izabranici Boţji, sveti i ljubljeni, u srdaĉno milosrĊe, dobrotu, poniznost,

krotkost i strpljivost' (Kol 3,12) i neka imaju plodove Duha za posvećenje“ (LG 40).

Bog je dakle, djelujući po Duhu Isusovu, prvi i glavni djelatnik u DP. Na taj naĉin „oni

koji su voĊeni Duhom Boţjim sinovi su Boţji“ (Rim 8,14). Ovo je ukratko bila zamisao

Oĉeva kad je poslao Duha Svetoga svima. Otac „je svima poslao Duha Svetoga da ih iznutra

potiĉe da Boga ljube svim srcem, svom dušom, svom pameću i svom snagom svojom i da se

meĊusobno ljube kako je Krist ljubi njih“ (LG 40).

On aktivno djeluje po svojoj rijeĉi i sakramentima, molitvi i liturgiji, uĉiteljstvu Crkve i

na najizravniji naĉin po onima koji su primili karizmu praćenja braće na putevima Duha. Ako

Bog nadahnjuje po ovim sredstvima, prvi kriterij vjernosti bit će slušanje (osluškivanje)

glavnog protagoniste kako bi se upoznali njegovi poticaji i njegova djelovanja.

Takav primat Duha Svetoga uĉinit će da DP bude bitno teologalno djelo, u svom izvoru

i svom cilju. Svi ostali elementi pomoći trebaju biti podreĊeni tome nadnaravnom djelovanju.

Nije se uvijek dovoljno vodilo raĉuna o ovoj bitnoj dimenziji kršćanskog izrastanja.

Mnogo puta su znali prevladati asketsko-voljni aspekti i dojam kako su ovi samo

potpomognuti milošću. MeĊutim, treba inzistirati na jasnoj svijesti o primatu besplatnog

poziva Boţjeg i stvarnosti poziva na svetost, kao osobitog dara kojeg Otac ţeli udijeliti svojim

sinovima kada ga traţe poput blaga. U ovoj novoj dimenziji, duhovni pratitelji trebaju biti

paţljivi u osluškivanju i odgovoru na poticaje Duha.

Svijest o pozvanosti na svetost redovito se otkriva u Crkvi, po jednom velikodušnom

ţivotu, hranjenom liturgijskom rijeĉju i ĉestom pristupanju sakramentima, po kojima Bog

djeluje i stupnjevito objavljuje svoju volju.

Za razluĉivanje i duhovni rast neophodni su takoĊer trenuci šutnje i molitve kao sredstva

po kojima se otkriva plan Boţji o vlastitom ţivotu. Diskretno, ali odluĉno djelovanje Duha

Boţjega zahtijeva duhovno razluĉivanje kako bi se znala prepoznati prisutnost Duha u svim

aspektima ţivota i povijesti. Ovo duhovno razluĉivanje dogaĊa se u molitvi i šutnji, ali i po

ljudskim medijacijama meĊu kojima na poseban naĉin se istiĉe otvorenost duhovnom voĊi.

Potpuna otvorenost moguća je samo ako u „voĊenom“ postoji ĉeţnja da se jasno prepozna i

slijedi volja Boţja.

Primjer Krista, koji nije djelovao sam od sebe, nego ga je pouĉio Otac i koji je „ĉinio

samo ono što je njemu milo“ (Iv 8,18-19), koji je do kraja prihvatio volju Oĉevu, postaje

poticaj pouzdanja u boţansku mudrost i prihvaćanje Njegovih putova. Kršćanin je pozvan

nasljedovati svoga Gospodina, koji je neprestano molio (usp. Heb 10,5sl) i od Oca traţio


savjet i prosvjetljenje. Ova potreba za jednim stavom osluškivanja je neophodni uvjet

(conditio sine qua non) duhovnog izrastanja.

b) Duh Sveti, glavni protagonista u DP

DP je jedno posredništvo i voĊa mora uvijek imati na umu da je Krist taj koji treba da

raste a on da se umanjuje (Iv 3,30). U tom smislu Ivan od Kriţa podsjeća: „da glavni

djelatnik, voĊa i pokretaĉ duša, nisu oni (duhovni voĊe) nego je to Duh Sveti koji nikad ne

napušta brigu o dušama; i da su oni samo oruĊe da ih upute prema savršenosti putem vjere i

boţanskog zakona, prema duhu što ga Bog daje pojedinoj duši“ (ŢPLJ 3, 46).

Duh Sveti, koji se na poseban naĉin nastanjuje u našoj duši po sakramentu krštenja, u

stanovito vrijeme uzima u svoje ruke nadnaravno vodstvo duše. Djelovanje Duha u voĊenju

duše dogaĊa se na dva naĉina: na unutarnji i na izvanjski. Na unutarnji naĉin Duh Sveti vodi

dušu pomoću rasvjetljenja, nagovora, nadahnuća i sliĉno. Najĉešće se to dogaĊa za vrijeme

molitve, duhovnog ĉitanja ili razmatranja, kao i onda kad osoba moli za njegovo vodstvo. „Na

izvanjski naĉin On djeluje na dušu preko duhovnog voĊe, propovjednika, dobrih prijatelja i

sliĉno (...). Većina je ljudi doista tako uronjena u zemaljske poslove ili je tako obuzeta svojim

strastima, da gotovo i ne zapaţa djelovanje Duha Svetoga“30

.

2. Vjernost pozvanom i vremenu u kojem se živi

Drugi protagonista u DP je vjernik (voĊeni, penitent). Kršćanin je po krštenju pozvan na

suobliĉenje Kristu. On je slobodan na taj poziv odgovoriti sa „da“ i prihvatiti sve posljedice

koje iz toga proizlaze, a koje nisu toliko na intelektualnom, nego na planu ţivota. Poziv na

savršenstvo je jedan prijedlog, poziv koji ostavlja slobodu pozvanom: „Ako hoćeš slijedi

me...“ To je poziv na duhovno izrastanje, slijediti Krista, jedinog savršenog ĉovjeka kako

bismo i sami postajali sve savršenijima. Ljudsko biće ne izlazi dovršeno iz ruku

Stvoriteljevih, nego dolazi na svijet sa pozivom da se realizira, ostvari: dobiva odreĊeno

poslanje koje treba izvršiti (ispuniti). Pristajući uz Boga i njegov plan ĉovjek moţe doseći

„puninu i blaţenstvo savršenosti“ (GS 17).

30 J. JAEGEN, Mistični ţivot milosti, Symposion, Split 1983., str. 27.


a) Razumjeti pojedinca

Vjernost osobi i njenom vremenu, zahtijeva nastojanje da se razumije njezina

jedinstvena i originalna situacija kao i povijesne okolnosti u kojima odgovara na poziv Boţji.

Rijeĉ je o jednom autentiĉnom odgojnom senzibilitetu i jednoj otvorenosti u shvaćanju

seksualnih razliĉitosti, sociološko-kulturoloških raznolikosti, problema današnjeg ĉovjeka

kako bi se mogla percipirati njegova pitanja, proširila njegova spoznaja vrijednosti i

zadovoljile ĉeţnje za puninom ţivota.

Vjernost njezinu vremenu znaĉi prihvatiti je kao osobu njezina vremena, vlastitog

povijesnog trenutka sa svim njezinim vrijednostima i limitima, naroĉito na podruĉju vjere.

Rijeĉ je o razvoju pozitivnih stavova koje subjekt već posjeduje ali i o ohrabrenju kako bi,

Kristovom spasenjskom snagom, ispunio praznine i oslobodio se stremljenja koja su protivna

zahtjevima evanĊelja.

DP, kao formativna pomoć općenito, treba imati pred sobom jasnu i cjelovitu sliku

osobe koju se ţeli formirati, tj. duhovnu osobnost kršćanina i cilj koji se ţeli doseći.

Spomenimo samo neke karakteristiĉne crte osobe:

- Osoba je slika Boţja. Ova središnja ideja o ĉovjeku postaje istodobno i jedna od

najplodnijih i najsvjetlijih poimanja ĉovjekova bića. Naum Boţji bijaše stvoriti ga na svoju

sličnost u trostrukoj relaciji: Bog, drugi i svijet (usp. Post 1,26 i GS 12). Pomoć duhovnog

praćenja se moţe opisati kao pomoć progresivnog razvoja i ostvarenja te slike i sliĉnosti.

U svojoj prvoj relaciji prema Bogu osoba je potaknuta prije svega biti sugovornik Boţji,

tj. pozvana je ţivjeti u dijalogu sa osobnim Bogom. Ljudska osoba je jedinstveno biće koje je

u harmoniji s kozmosom privilegirano uspostaviti i razvijati taj odnos. Krist koji traţi

izgubljenu ovcu, prijatelj koji stoji pred vratima i kuca kako bi sa svojima slavio gozbu, su

objave Stvoritelja koji traţi svoje stvorenje i potiĉe ga prema punini. Odgovor vjernika treba

biti cjelovit i trajan.

Osoba je takoĊer socijalna, upućena je na svoje bliţnje, otvorena je drugima i susretu s

njima. Budući je slika Boga koji je u Kristu darovao samog sebe drugima, ljudsko biće je

pozvano na solidarnost i uzajamnost, kako bi bilo sredstvo spasenja i sluţenja ĉovjeĉanstvu.

Jedna ekleziologija zajedništva, koja nadvladava svaku napast bijega u individualizam,

pomoći će shvaćanju i promicanju ove ljudske dimenzije.

Ljudska osoba takoĊer posjeduje i kozmičku dimenziju. Biti u harmoniji sa kozmosom,

osjećati se suradnikom i namjesnikom u ostvarenju Stvoriteljeva plana potiĉe ljudsku osobu

da radosno razvija svoje kozmiĉko poslanje i – kao „kruna stvaranja“: „središte i vrhunac“

materijalnog svijeta – preuzme voĊenje njegova razvitka.


DP će teţiti cjelovitom razvoju osobe prilagoĊavajući se svakoj pojedinoj osobi, uĉeći

od „pedagogije Boţje“. Bog se naime tijekom postepenog svoga objavljivanja prilagoĊavao

povijesnoj situaciji i kulturi naroda, njegovim shvaćanjima i njegovom jeziku, pokazujući

maksimalnu susretljivost (snishodljivost) u svome utjelovljenom Sinu. Na isti naĉin će se

trebati i religiozna pedagogija prilagoĊavati povijesnim situacijama svakoga pojedinca,

njegovim mentalnim kategorijama, sluţeći se jednim jezikom (izriĉajem) njemu shvatljivom i

prikladnim kulturi njegova vremena.

Ĉovjek egzistira kao povijesno biće i treba se ostvariti u svijetu, u dijalogu sa prošlošću,

od koje baštini kulture i vrijednosti, i sa svojom budućnošću koja je uvjetovana sadašnjim

odlukama. Osobno postojanje ima svoju jedinstvenu i dinamiĉku povijest, koja se uklapa u

kontekst sveopće ljudske povijesti, koja muĉeći se koraĉa prema ostvarenju boljega bratstva.

c) Jedno personalno praćenje

Takva vjernost ĉovjeku i shvaćanje njegove povijesne situacije pribliţava nas jednom

drugom aspektu današnje pedagogške senzibilnosti: personalizam, tj. shvaćanje osobe kao

središta i vrhunca cijelog univerzuma i sve ljudske aktivnosti. Iz ovoga spontano proizlazi

potreba jednog procesa poosobljenja: svaka faza pomoći treba biti prilagoĊena stvarnom ritmu

rasta svake pojedine osobe.

Duboki smisao originalnosti i neponovljivosti svakog individua potiĉe na prihvaćanje

pojedinca u njegovoj stvarnosti onakvoj kakva jest.

To zahtijeva, prije svega, objektivno vrednovanje skrivenih mogućnosti u svakom

subjektu. Odgojni napor se koncentrira na otkrivanje njegovih energija kako bi prilagodili

odgoj takvim mogućnostima i ohrabrili razvoj istih kvaliteta.

Ranije se na vjernika gledalo više manje homogeno. Danas naprotiv na svakoga se gleda

kao na onoga koji je jedinstven i neponovljiv, s razlikama u dobi, osobnom iskustvu, s

razliĉitim stupnjem ljudske i religiozne formacije.

Poosobljenje zahtijeva i respektiranje principa progresivnosti i stupnjevitosti; ĉitav

ţivotni vijek postaje jedan hod izrastanja i usavršavanja. Volja Boţja se ne manifestira u jedan

mah, nego na jedan progresivan i stupnjevit naĉin; ne mogu se predvidjeti, na samom poĉetku,

svi obrisi jednog neprestanog suobliĉenja Kristu.

Svaki ţivotni razvoj ima svoje stupnjeve i svoje momente krize i temeljnih opcija za

budućnost; svaka faza biva promatrana kao nastavak prethodne i priprava za slijedeću.

Stupnjevitost zahvata odgovara potrebama stanja limitiranosti, koje se ne moţe savršeno

ostvariti u jedan mah, nego ima potrebu procesa asimilacije i ustrajnog djelovanja.


Duhovno praćenje treba biti unitarno, ujednaĉeno: ne bi trebalo trpjeti prekide niti

kontradikcije. Ono se sastoji u sluţbi praćenoga (voĊenoga) i trebat će voditi raĉuna kako bi

osoba bila uvijek u središtu interesa. Ako bude potrebna promjena duhovnog voĊe uslijed

razliĉitih motiva, novi voĊa će nastaviti osluškivati zapoĉeto djelo Boţje u osobi i nastaviti je

usmjeravati prema harmoniĉnom i ustrajnom izrastanju.

3. Prema modelu, Kristu

Isus, Dobri Pastir najbolji je primjer ovog osobnog pribliţavanja svakom pojedinom

subjektu. On je prototip svakog susreta; njegovi suradnici u apostolatu trebaju slijediti njegov

primjer. Isus zapoĉinje i zadrţava se u dijalogu sa razliĉitim osobama. U tom razgovoru On je

onaj koj im donosi svjetlo, spasenje, osloboĊenje. Tako on to ĉini u susretu sa Zakejom,

Šimunom farizejem, tako postupa sa apostolima i mnogima drugima koje susreće. Već smo

ranije naveli brojne primjere Isusovog pedagoškog postupanja sa Petrom i drugim apostolima,

ovdje se sada ţelimo na kratko zaustaviti na analizi Isusovih susreta sa Samarijankom, sa

bogatim mladićem i s uĉenicima na putu u Emaus. Ovi primjeri Isusova postupanja mogu biti

i nama model i uzor u našem vršenju sluţbe duhovnog praćenja.

a) Susret sa Samarijankom (Iv 4,7-42)

Dijalog započinje jednim naizgled Isusovim banalnim pitanjem: „Daj mi piti“. U

ambijentu religiozne netrpeljivosti, ţena odgovara normalnim protupitanjem: „Kako ti Ţidov,

traţiš vode od mene Samarijanke?“. Isus ide korak dalje u dijalogu objavljujući svoju

osobnost: „Kad bi ti znala za dar Boţji (Isus milost), i tko je onaj koji ti govori“ (Isus istina)

(vv.7-10).

U slijedećem momentu, budući je pobuĊen interes za nešto novo, zapoĉinje dijalog

pribliţavanja: „Odakle ti voda ţiva?“ I Isusov odgovor je: „Tko god pije od ove vode neće

nikada oţednjeti nikada“. Gospodin usmjerava razgovor prema onom koji je pravi izvor

spasenja. Ţena, premda još ne moţe sve shvatiti, voĊena intuicijom, nastoji razumjeti što je to

novo u osobi tako posebnoj (vv. 11-15).

Dolazi središnji moment u kojem Isus, sluţeći se svojim darom spoznanja, daje maha

izvanrednom zahvatu koji objavljuje njegovu osobnost: „Idi pozovi svoga muţa... Dobro veliš

da nemaš muţa, jer si ih petoricu imala, a i onaj s kojim si sada nije tvoj muţ“. Provaljuje

spontani odgovor ţene: „Gospodine, vidim da si prorok!“ I Isus sluţeći se više manje


nesvjesnim materijalom kojegeg ţena posjeduje u svojoj pameti, prosvjetljava njezine istine i

omogućava joj da iskusi osloboĊenje srca. Ţena se otvara ovoj stvarnosti i ne samo to, nego

ide pozvati i svoje kako bi takoĊer i oni ugasili ţeĊ na ovom izvoru ţive vode.

b) Poziv bogatog mladića (Mt 19,16-22)

Iako se radi o jednom susretu naizgled neuspješnog poziva, moţemo u njemu otkriti

interesantne aspekte za razliĉite vidove osobne pomoći.

Prije svega jedan mladić upućuje pitanje Isusu: „Što mi je ĉiniti da baštinim ţivot

vjeĉni?“ Isus prihvaća dijalog i odgovara mu: „Ako ţeliš ući u ţivot vrši zapovijedi“. Mladić

ispovijeda da je sve to ĉuvao od svoje najranije mladosti. „Isus ga na to pogleda i zavoli“ (r.

21).

U ovoj klimi blizine i razumijevanja mladić otkriva svoje ideale: „Što mi još nedostaje?“

Isus mu odgovori: „Ako ţeliš biti savršen, idi i što imaš prodaj i podaj siromasima...“. Isus se

ovdje oĉituje kao Uĉitelj koji respektira drugoga, uvaţava njegovu osobnost, njegovu

slobodu, njegovu intimnu odgovornost. On nudi jedan novi program osloboĊenja, potiĉe na

savršenost, na ĉeţnju prema vjeĉnome, nešto što mladić nije oĉekivao budući je za njega i

njegove istovjerce bogatstvo bilo vidljivi znak nebeskog blagoslova.

„Ĉuvši to, mladić se na to smrkne i ode ţalostan jer imaše veliki imetak“ (r. 22). Osjetio

je bio ţelju za većom savršenošću, ali još nije bio otkrio ono „blago“ i onaj „dragocjeni biser“

radi kojeg se iplati sve drugo prodati.

Isus je jasno propovijedao o jednom putu na kojem se ne moţe sluţiti dvojici gospodara,

nego da treba prodati kako bi se posjedovalo blago na nebu. Poslije ovog opisa neuspješnog

poziva (neplodnog zvanja) bogataša, Isus nastavlja svoje pouĉavanje o opasnosti od

bogatstva.

c) Prosvjetljenje učenika na putu u Emaus

Moţe se govoriti o pomoći dvjema osobama u dubokoj krizi zvanja. Susret Uskrsloga sa

uĉenicima na putu u Emaus (Lk 24,13-35) postaje paradigmom pastoralne efikasnosti.

Uĉenici se osjećaju obeshrabrenima, razoĉaranima, frustriranima te napuštaju svoje

planove; vraćaju se u svoj kraj. U tom trenutku intervenira Uskrsli, pridruţuje im se na putu,

ide zajedno s njima, prati ih i vraća ih u zajednicu apostola (rr. 13-14).

S Isusove strane: se opaţa intuicija, simpatija, srdaĉan odnos, pribliţavanje puno

povjerenja, poziv pun poštovanja da otvore srca i izreknu svoje poteškoće, iako je znao sve

ono što ih muĉi i tišti.


Sa strane učenika: otpoĉinje slobodno oĉitovanje njihovih tjeskoba; oni povjeravaju

svoje probleme otvoreno i na jednostavan naĉin (rr. 15-17).

Isus sluša u šutnji, bez osude i prekoravanja, njihove rijeĉi; daje im oduška, iako je

njihov naĉin mišljenja i djelovanja pogrešan. Kada su si se dovoljno dali oduška (kada su se

„ispraznili“), otpoĉinje svoj intervent pun spontanosti i srdaĉnosti, u kom ne manjka ni blagog

prijateljskog prekoravanja.

On budi odnosno oslobaĊa dio istine koji su dvojica već posjedovala u svome srcu, ali

koja još nije bila potpuno usvojena; doziva im u pamet, ne nove stvari, nego poruku ranije

propovijedanu, ali koja nije bila dovoljno usvojena da prosvjetliti tešku sadašnju situaciju (rr.

25-28).

Reakcija i odgovor dvojice: je afektivno pristajanje uz ovog suputnika na putu, tako

uviĊavnog; dogaĊa se prosvjetljenje pameti po njegovom pouĉavanju, a ţar koji je gorio u

srcima plod je i pokazatelj tog novog iskustva (r. 29).

Poslije ovoga, išĉezava vidljiva prisutnost Uĉitelja, kako bi ostavila mjesta osobnoj vjeri

sposobnoj upravljati ţivotom (rr. 30-31) i radosnom obraćenju srca, što omogućuje povratak u

zajednicu iz koje su se bili udaljili (rr. 32-34).

********

Iz ovih primjera moţemo zakljuĉitii slijedeće:

- Prije svega Isus se pojavljuje u jednom dubokom stavu slušanja (osluškivanja) svoga

bliţnjega, premda dobro poznaje što se nalazi u svakom pojedinom ljudskom srcu (usp. Iv

2,25): mogao je vidjeti njihove misli, njihovo pouzdanje ili nepouzdanje, poznavao je njihove

nakane i namisli.

U ovom smislu zanimljiva je interpretacija psihologinje A. Wolf glede jednog, naizgled

tvrdog i nehumanog, teksta. Na legitimnu i razumljivu potrebu mladića koji traţi: „Dopusti mi

da najprije pokopam svoga oca“, Isusov odgovor je tvrd: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje

mrtve“ (Lk 9,59sl). Prema psihologinji odgovor prestaje biti tvrd ĉim se opazi da je ĉovjek

zapravo 'lagao samog sebe', obmanjivao je samog sebe. Oĉito da je Isus u mladićevu

odgovoru na njegov poziv otkrio jedno nesvjesno odupiranje, jednu izliku kako ne bi ozbiljno

pristao uz Njega. Svojim odluĉnim i tvrdim interventom Isus zapravo raskrinkava jedan plitki,

površni entuzijazam.

- Na jednom drugom mjestu Uĉitelj nastoji u svakoj prigodi dovesti svoga sugovornika

na put prave vjere i autentiĉnog savršenstva. U novom Kraljevstvu nisu više dovoljni stavovi

ljudske sigurnosti, samodostatnosti koje proistjeĉu iz posjedovanja i moći. Polazeći od naĉela:


„Gdje ti je blago, ondje će biti i srce tvoje“ (Mt 6,21), Isus ţeli osloboditi srca od svega što

moţe blokirati ili zakoĉiti hod (polet) prema punini ţivota. Koliko oslobaĊa od zapreka toliko

i pokreće ono što vodi obogaćenju, jaĉanju i uĉvršćenju temelja svetosti.

4. Kvalificirana služba u crkvi

DP nalazi svoje mjesto u ovoj klimi duhovnog izrastanja. Ne zanemarujući vaţnost

evangelizacije i katehizacije DP je usmjereno posebnoj grupi krštenika koji osjećaju ţelju da

ţive u punini svoj poziv djece Boţje.

Osim općenite pastoralne skrbi: propovjedanja, dijeljenja sakramenata, rada s grupama i

sl., neke delikatne situacije traţe pomoć kvalificirane osobe sposobne razluĉiti što se dogaĊa u

dubini srca. To je razlog postojanja duhovnog vodstva, koje ima zadaću osvijetliti probleme,

podsticati duhovno izrastanje osobe i pratiti je na putevima Duha.

4. 1 Vodstvo sa strane ne-svećenika

Današnji angaţirani kršćani ĉesto moraju vršiti karizmu savjeta ili razluĉivanja duhova

na podruĉju animiranja pastorala: u zdravstvu, odgoju, u crkvenim pokretima i redovniĉkim

kongregacijama. Nije rijeĉ o nekom novom apostolatu: povijest predstavlja brojne sluĉajeve

duhovnog vodstva sa strane laika, muţeva i ţena. Već smo spomenuli da su u poĉecima

monaštva duhovni oci bili uglavnom nesvećenici. Oni su duhovno vodili i pomagali one koji

su im se ţeljeli pridruţiti31

. TakoĊer je spomenuto da prvi opati benediktinskog reda nisu bili

svećenici, a bili su duhovni oci zajednice. U srednjem vijeku meĊu svecima laicima kao

duhovni voĊe osobito se istiĉu: sv. Franjo Asiški (1181-1226) i sv. Katarina Sijenska (1347-

1380), a u XVI. stoljeću sv. Terezija Avilska (1515-1582).

Krštenici, po sakramentima kršćanske inicijacije, participiraju na svećeniĉkoj, proroĉkoj

i kraljevskoj Kristovoj sluţbi i sudjelujući u toj trostrukoj sluţbi oni postaju „glasnici vjere“

ostvarujući „dragocjeno djelo u evangelizaciji svijeta“ (LG 35). Oni se, u nekim sluĉajevima,

sluţe posebnim karizmama, u drugim se daju voditi kršćanskom razboritošću, koja im

sugerira sigurne putove i prikladne metode u razliĉitim situacijama.

Pokatkad je rijeĉ o jednostavnim osobama, bez ikakve intelektualne priprave, ali

potpuno raspoloţivima i poslušnima Duhu Svetome koje uţivaju divljenja vrijednu karizmu

31 Usp. Apophtegmata patrum, PG, 71-440-


spoznaje i savjeta. Unatoĉ tome, u redovitim okolnostima, od voĊe-laika se traţi da posjeduje

kvalitetu, duhovnu formaciju i iskustvo sliĉno onom svećeniĉkom.

„Duhovno vodstvo po sebi nije dio jurisdikcijske vlasti, pa nuţno ne traţi crkveno

postavljanje u sluţbu niti svećeništvo. Kao metoda duhovnog pomaganja meĊu vjernicima,

duhovno vodsvo traţi samo dovoljnu pouĉenost i iskustvo o vjeri Crkve, te slobodni izbor o

pomaganju u vjeri. Na taj naĉin vjernici mogu postati duhovni pomoćnici i voĊe jedni

drugima“32

. Budući da se za duhovno praćenje najviše traţi vjersko znanje i obdarenost

Duhom Svetim, ono nije i ne moţe biti ograniĉeno samo na svećenike. „Duh Sveti mnoge

ljude obdaruje iskustvom, duhovnom mudrošću i duhovnim razluĉivanjem tako da mogu

duhovno pomagati drugima u duhovnom ţivotu“33

.

No, ipak potrebno je naglasiti da se za tako nešto traţi jedan stanovit napredak u

duhovnom ţivotu. Nisu svi koji su nešto doţivjeli i imaju neko iskustvo vjere odmah sposobni

voditi i pouĉavati druge. Oni i sami trebaju još mnogo toga uĉiti i iskusiti da bi mogli nekome

pomoći svojim savjetom. No, nerijetko se dogaĊa da se neke osobe, nakon prvih duhovnih

iskustava i prije nego su ozbiljnije ušle u fazu ĉišćenja, umisle kako su već postigle veliku

savršenost te stoga sposobne voditi i pouĉavati druge. Prof. Tomislav Ivanĉić u svojoj knjizi

Duhovno pomoći čovjeku opisuje stanje takvih poĉetnika: „Prva napast onih koji su iskusili

blizinu duhovnih stvarnosti jest da svoj rijeĉnik preobraze u neki poboţnjaĉki, da postanu na

neki naĉin prenjeţni, neprirodni, strani ljudima. Oni pomisle da imaju Boga na dlanu, da

raspolaţu njime, da ga u potpunosti razumiju i da su već daleko odmakli na duhovnom putu.

Zaboravljaju da je takvo unutrašnje iskustvo34

tek poĉetak staze. Zato je prvi uvjet za

putovanje na duhovnom putu poniznost. Uvidjeti Boţji dar, ali ostati ponizan u znanju da tek

sada treba ići, napredovati i biti Boţji. Zbog tih iskustava ĉovjek ne smije mijenjati svoj jezik.

Jer izgovarajući poboţne rijeĉi on izgleda prozelitski, a njegove ga rijeĉi uvjeravaju kao da je

već daleko odmakao. Tako nastaje varka. On svoje rijeĉi, misli i osjećaje miješa sa stvarnošću

duhovnog ţivota“. Potrebno je „ostati trijezan, razuman, ne mijenjajući ništa izvana, nego

dopustiti da te Bog mijenja iznutra.“35

Potom, autor govori o jednom mladiću koji tvrdi da ima „iskustva Duha Svetoga, da mu

Duh govori kako da nekome pomogne, da vidi ljude iznutra i razumije i da ih pokušava

32 R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 135-

136. 33 Isto, str. 136. 34 Rijeĉ je jednom mladiću koji misli da ima dar unutarnjeg govora i koji se poĉeo sluţiti poboţnim

jezikom u smislu: „Bog Vas blagoslovio“! Aleluja!, i sl. 35 T. IVANĈIĆ, Duhovno pomoći čovjeku, Teovizija, Zagreb ²1997., str. 221-222.


opomenuti kako da ţive. Ţeli sa mnom razgovarati i uvjeriti me kako je to djelo Duha

Boţjega.

Da bi ĉovjek mogao drugima pomagati, opominjati ih i voditi na Boţjem putu, mora

sam proći svoju kalvariju, svoju smrt i svoje uskrsnuće. A za to se traţi prepuno godina. To je

već sv. Pavao upozorio Timoteja da ne polaţe prebrzo ruku na novoobraćenike. Jer se oni

brzo uzohole. Upravo ta ţelja da se sad drugima pomogne i spasava ih jest zapravo duh

oholosti, a ne Duh Boţji. Ne moţe nespašen ĉovjek spasavati druge. Ĉim ĉovjek vidi

pogreške drugih, pa ih ţeli od njih izbavljati, znaĉi da je sam nesavršen i da je sam u grijehu, i

slijep da to vidi. Ljudi stvaraju sekte upravo zato kako bi netko priznao da oni imaju pravo i

da je Duh Boţji na njima. Oni tada postaju prozeliti, ţele samo druge obraćati i prekrajavai po

svojem mišljenju i svome iskustvu. Duh Boţji ne treba takve radnike. On najprije nuka nas da

se promijenimo, da drugujemo s Bogom, da prihvatimo svoje kriţeve, da ljubimo ljude

priznajući vlastitu slabost i grijehe. Tek kad umremo sebi, kad ne pokušavamo od drugih

napraviti nešto što mi mislimo da je ispravno, kad ni od sebe izvana ne ĉinimo neku poboţnu

liĉnost, nego jednostavno, prirodno, normalno drugujemo s ljudima, a sve dublje ulazimo u

iskustvo s Bogom, tada zapravo postajemo novi ljudi, i tek tada se ljudi poĉnu mijenjati u

istom onom Duhu koji je nas promijenio. Samo onaj Duh koji je tebe promijenio moţe

mijenjati iz tebe druge. A on to onda ĉini s prepuno finoće i njeţnosti, gotovo neprimjetno,

ljubeći iz tebe drugog ĉovjeka tako da na njemu ili više ne zapaţa pogreške ili ih odmah

opravdava.“36

Oni koji imaju silnu potrebu da druge pouĉavaju, opominju i usmjeravaju trebali bi se

ugledati u Blaţenu Djevicu Mariju, koja se se nije pokazivala kao misionarka, kao ona koja

mora puno pouĉavati, govoriti, uvjeravati nego je „zadrţavala Isusove rijeĉi i razmatrala ih u

svom srcu“ (Lk 2,51). Ona je svjedoĉila ţivotom, a ne rijeĉima i uvjeravanjima. Ona je ţivjela

evanĊelje: Isus je bio njezin ţivot. U svom krilu nije nosile neke „ideje“, nego Isusa, a on je

Ţivot. A ţivot se razvija na sasvim osobit naĉin i plod je ljubavi, a ne rijeĉî, plod je djelovanja

a ne priĉanja. Marija nije nikada izgovarala parole: nju ćemo tek onda shvatiti i postat će nam

bliza kada znadnemo zašutjeti, kada otkrijemo u svom ţivotu znaĉenje i veliĉinu šutnje.37

36 Isto, str. 222-224. 37 „Razlika izmeĊu parola i ţivota, izmeĊu brbljarija i ţivota, razlika je kao izmeĊu bića i ništa, izmeĊu

stvarne ljubavi i priĉanja o ljubavi, izmeĊu molitve i raspravljanja o molitvi, izmeĊu blagovanja i raspravljanja o

kruhu“. Mi ĉesto priĉamo umjesto da jedemo, raspravljamo umjesto da molimo, govorimo o ljubavi umjesto da

budemo ljubav. Marija je „ĉinila obratno: molila je, šutjela je, ljubila je, na taj naĉin boţanski se ţivot razvijao u

njoj“. Marija nije drugo radila nego nosila u sebi boţanski ţivot da bi ga dala svijetu. Njezino nebo je bio Krist,

njezina nutrina je bio On, njezino razmatranje, njezino nadhnuće, njezino djelovanje bio je On. Usp. C.

CARETTO, Nav. dj., str. 188-189.


4. 2 Duhovno vodstvo i psihološko savjetovanje

Spomenuli smo da psihologija i druge antropološke znanosti mogu biti od velike koristi

za duhovno praćenje. Duhovnom voĊi moţe mnogo koristiti poznavanje psihopedagogije,

sociologije kao i psihoterapije. No ove znanosti imaju svoj limit i one su pomoćna sredstva

koja duhovniku stoje na raspolaganju. Duhovnik treba biti dobar pedagog i psiholog, no ne i

onaj koji će psihologizirati u smislu da bi duhovno praćenje sveo na psihološko savjetovanje.

Ove znanosti su samo naravna sredstva, koja su svakako od velike pomoći, no nisu dovoljna,

jer ĉovjek je i transcendentno biće, u njemu je prisutna i nadnaravna dimenzija. Stoga se

duhovno vodstvo sluţi naravnim i nadnaravnim sredstvima. I jedna i druga su potrebna da bi

se poluĉio ţeljeni cilj. U naravna sredstva spadaju dijalog i savjet38

te „transfer“39

, a u

nadnaravna molitva i sakramentalni ţivot40

.

Duhovni voĊa će se ponekad suoĉiti sa osobama koje imaju stvarnih psiholoških

problema. Stoga se od njega traţi poznavanje barem osnovnih psiholoških problema, kako bi

znao razluĉiti kad je vrijeme da se moţda penitenta uputi psihijatru na lijeĉenje. Ne smije si

umišljati kako sve probleme moţe rješavati metodom i sredstvima molitve i askeze. Potrebno

je znati razluĉiti probleme naravnog i prirodnog podruĉja (psihiĉki problemi) od etiĉko-

religioznog podruĉja (duhovni i vjerski problemi). Za prvo podruĉje kompetentan je psiholog

a za drugo duhovni savjetnik odnosno duhovni voĊa. Ako se radi o manjim psihiĉkim

problemima, moći će ih riješavati sam duhovni voĊa, no u sloţenijim problemima morat će

penitenta poslati psihologu ili psihijatru odnosno pitati za savjet kompetentnije osobe41

.

“Vaţno je, meĊutim, razlikovati savjete duhovnog savjetnika koji je svećenik i kompetentan u

psihologiji i psihologa ili psihijatra. Jedno i drugo savjetovanje se oslanja na psihološke i

38 Dijalog i savjet, ovisno o okolnostima, odvijaju se u „izravnom“ ili „neizravom“ vodstvu. I jedna i druga

metoda imaju svojih pozitivnih i negativnih strana. Vidi: A. MERCATALLI – B. GIORDANI, La direzione

spirituale, La scuola editrice – Brescia, Edizioni „Antonianum“, Roma, 1987., str. 254-284. 39 „Transfer je posve psihološki pojam. Kad ga se rabi u duhovnom vodstvu pomaţe nam razumjeti što se

dogaĊa na osjećajnom polju izmeĊu duhovnog voĊe i osobe koja je voĊena. U psihoanalizi transfer je 'stav i

ponašanje pacijenta koji nesvjesno pokušava u psihoanalitiĉaru uspostaviti i oţivjeti situaciju iz djetinjeg

razdoblja prepunu emocija; ona je takvom postala zbog toga što je bila izvorom velikog zadovoljstva ili zbog

toga što je bila izvorom velike frustracije.' (G. PIANAZZI, »Transfert« u: Dizionario enciclopedico di

spiritualità, uredio E. Ancilli, 3 vol., Città Nuova, Roma 1990., III, str. 2536). Ovisno o pozitivnim ili

negativnim emocijama koje je klijent imao govori se o pozitivnom ili negativnom transferu. Terapeut postaje

reinkarnacija osobe, dogaĊaja koji je imao duboki, odluĉujući i neodoljivi utjecaj na klijenta. S druge strane, moţe se govoriti i o transferu koji terapeut vrši u odnosu prema klijentu. Taj se transfer zove »kontratransfer«. U

duhovnom vodstvu ulogu terapeuta preuzima duhovni voĊa, a ulogu klijenta preuzimlje osoba koja traţi vodstvo.

Transfer preuzima iste crte. Duhovni voĊa mora biti sposoban prepoznati ga i prema tome uskladiti svoje

ponašanje. Na taj naĉin neće doći do neţeljene konfuzije.“: M. STOJIĆ, Duhovno vodstvo u suvremenoj

duhovnosti (51) 4 (1996) str. 428. 40 Vidi: M. STOJIĆ, Duhovno vodstvo u suvremenoj duhovnosti, u: Obnovljeni ţivot (51) 4 (1996) str. 427-

429; R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str. 133-134. 41 Usp. R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002) str.

134-135.


znanstvene metode. MeĊutim, duhovno savjetovanje uvijek ima na prvom mjestu u vidu

teološku dimenziju te je ĉitav proces duhovnog savjetovanja religiozan“42

. Duhovno vodstvo

ima takoĊer i psihološku dimenziju, a psiholog nuţno zadire i u duhovnu dimenziju pacijenta.

Duhovni voĊa, kao i psiholog, mora biti svjestan i odgovoran u odnosu na to da on nuţno ima

pozitivan ili negativan utjecaj na duhovni i psihološki ţivot voĊenoga odnosno pacijenta.

Vaţno je da se uloge duhovnoga voĊe i psihologa ne miješaju, da se uloga jednoga ne podlaţe

ulozi drugoga već da se naprosto razlikuju i nadopunjuju.43

U praksi, dakle, ne smije doći do brkanja podruĉja djelovanja i metoda rada psihologije i

duhovnog vodstva. „Dok se psihološko savjetovanje sluţi u prvom redu naravnim sredstvima

i cilj mu je psihiĉko ozdravljenje, duhovno vodstvo uvijek prvotno uzima u obzir

svrhunaravna sredstva, pa makar se sluţilo i naravnim sredstvima.“44

Posebnost duhovnog praćenja u odnosu na psihološko savjetovanje je u slijedećem45

:

1) Duhovno praćenje ima bitno crkveno i teologalno obiljeţje; dogaĊa se u okviru

Crkve, a Duh je Sveti glavni protagonista.

2) Duhovni je voĊa Boţji svjedok koji voĊenome pomaţe prepoznati i prihvatiti plan

Boţji te suraĊivati s milošću u njegovu ostvarenju.

3) VoĊeni se obraća duhovnom voĊi kao crkvenom posredniku rijeĉi Boţje, a ne kao

psihološkom savjetniku.

U svojoj se bîti narav duhovnoga vodstva lako razlikuje od psihološkoga savjetovanja u:

a) metodi: duhovno vodstvo – teološka, psihološko savjetovanje – psihološka

b) cilju: duhovno vodstvo – svetost, psihološko savjetovanje – samokontrola,

samoostvarenje

c) predmetu: duhovno vodstvo – milost i njezin razvoj, psihološko savjetovanje – sukobi

i njihova razrješenja

d) osobnosti osobe koja im se podlaţe: duhovno vodstvo – normalna (zdrava) osobnost,

psihološko savjetovanje – u izvjesnom stupnju bolesna osobnost.

Analitiĉka psihologija moţe puno pomoći, a ponekad se pokazuje i nuţnom za

primjereno duhovno vodstvo odreĊene osobe. Ona ĉuva duhovno vodstvo od apstraktnoga

moralizma i podsjeća ga na svojstva ljudske naravi i trpljenje koje je vlastito ĉovjekovu

stanju.

42 Isto, str. 135. 43 Usp. M COSTA, Direzione spirituale e discernimento, ADP, Roma, IV. ediz., 1998., str. 42-44. 44 R. PRKAĈIN, Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, str. 138. 45 Usp. E. ANCILLI, Dalla mistagogia alla psicoterapia: la direzione spirituale ieri e oggi, u: Mistagogia e

Direzione Spirituale, Teresianum, Roma 1985., str. 9-51.


Danas je vrlo naglašena nuţnost ţivota s drugima u zajednici. To pokazuju i suvremeni

duhovni i crkveni pokreti. Zbog toga se naglašava duhovno vodstvo zajednica (a ne toliko

tradicionalno, osobno duhovno vodstvo). Ako se duhovno praćenje zajednice provodi

ispravno i znalaĉki, ono nuţno ukljuĉuje osobne razgovore s ĉlanovima zajednice jer je

osobni razgovor bitno svojstvo svakoga duhovnoga praćenja.


III. SUSRET POMOĆI: RAZGOVOR U DUHOVNOM PRAĆENJU

Duhovno praćenje ima za cilj pomoći osobi da pronaĊe samog sebe i otvori se Bogu.

„Jedan od prvih koraka duhovnog voĊe glede osobe koju vodi jest dovesti je do istraţivanja

same sebe, do prihvaćanja svoga ţivota, svoje egzistencije. Na taj naĉin ona postaje sposobna

suoĉiti se sa poteškoćama koje je okruţuju i riješiti ih. Ona tada odbacujue sve ono što prijeĉi

njezinu osobnu slobodu i poĉinje ţivjeti slobodna u svojoj dubini.“46

Razgovor u duhovnom praćenju redoviti je oblik komuniciranja izmeĊu duhovnog

pratitelja i praćenoga. Pokatkad, u iznimnim sluĉajevima mogu komunicirati i pismeno.

Razgovor treba biti otvoreni i povjerljivi dijalog u kome se voĊeni treba otvoriti i izreći sebe

te spremno osluškivati što mu voĊa govori. A voĊa treba paţljivo i s ljubavlju slušati dok mu

se voĊeni povjerava. Potom nastoje zajedniĉki prepoznati volju Boţju za voĊenoga. Ukoliko

se to razgovorom ne ostvaruje, on je beskorisno, štoviše štetno gubljenje vremena.

Pravi duhovni razgovor trebao bi poluĉiti one uĉinke koji su proizašli iz susreta

Uskrsloga s uĉenicima na putu u Emaus (Lk 24,13-35): nakon lutanja – vraćanje na pravi put;

iz ţalosti – krenuti u radost; iz bezvoljnosti – u oduševljenje za Boţje stvari47

. Da bi duhovni

razgovor ostvario takve ciljeve i duhovnik i penitent moraju prihvaćati stvarnost kakva jest,

spremni srcem shvatiti i prihvatiti sve iz Boţje ruke; biti spremni Bogu dati sve što od njih

traţi; prihvatiti nadahnuća od Boga i da im ona budu i svjetlo, i lijek, i snaga za neprestani

hod u Bogu i prema Bogu.

Sam tijek dijaloga treba se odvijati u vedrom i povjerljivom ozraĉju; u zdravoj i

produhovljenoj osjećajnosti koja ne negira narav, ali joj ni ne popušta. Kada su pratitelj i

praćeni u Duhu Boţjem jedno srce i jedna duša, onda je i Krist prisutan i djeluje s njima, u

njima i meĊu njima48

.

„Afektivni odnos mora biti plod istih misli i ţelja u Kristu, a ne neki skriveni osjećajni

transfer, ili nadomjestak za oĉekivane, a ne ostvarene skrivene osjećajne ţelje; niti smije biti

neka naknada u osjećajnoj frustriranosti. U jednostranom osjećajnom transferu treba osobu

izvesti na pravi put. U obostranom osjećajnom transferu treba ili se osloniti na ĉvrsto

objektivno mjerilo koje moţe dati treća osoba ili prekinuti komunikaciju zato što ona više nije

slobodna i ne vodi pravom cilju“49

.

46 M. STOJIĆ, Duhovno vodstvo u suvremenoj duhovnosti, u: Obnovljeni ţivot (51) 4 (1996) str. 426. 47 Vidi str. 27-28. 48 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 10-11. 49 Isto.


1. Svojstva duhovnog razgovora

Odgojni se utjecaj duhovnoga vodstva oĉituje u ĉitavome ţivotu voĊenoga, ali

najsnaţnije u vrijeme njihova duhovnoga razgovora. Da bi se opisao autentiĉni duhovni

razgovor treba uzeti u obzir antropološki i teološki vid takvoga susreta50

.

U antropološkom smislu treba razlikovati razgovor, raspravu i dijalog. Razgovor je

usmjeren na dubinsko poštovanje sugovornika, a odvija se na planu susreta dva subjekta.

Rasprava je usmjerena traţenju istine, a odvija se na logiĉkome planu. Dijalog je usmjeren na

proţimanje potreba iz psihološkoga i logiĉkoga reda, subjektivnosti i objektivnosti, osobe i

istine.

Duhovni je razgovor po naravi dijalog. Duhovni voĊa treba istodobno biti usmjeren na

voĊenoga kao osobu i na istinu i to sa svrhom da se voĊeni kao „osoba” i „istina” ujedine. To

je jedna od tipiĉnih poteškoća s kojim se susreću duhovne voĊe.

Teološki vid dijaloga donosi papa Pavao VI u enciklici Ecclesiam Suam gdje on religiju

predstavlja kao dijalog izmeĊu Boga i ĉovjeka, dijalog koji moţe posluţiti kao paradigma za

svaki autentiĉni dijalog meĊu ljudima (br. 42-44, 47). Dijalog koji vodi spasenju ima sljedeća

svojstva:

1) spontano je zapoĉet od Boga (inicijativa je njegova);

2) izraz je Oĉeve ljubavi i ostvaruje se u duhu ljubavi i sa svrhom ljubavi;

3) ne mjeri se zaslugama voĊe niti onim što je penitent postigao primjenjujući ono do

ĉega je u duhovnome razgovoru došao;

4) pristupa mu se u slobodi, nijedna strana ne moţe biti pod prisilom;

5) dostupan je svima, katoliĉki je;

6) stupnjevit je, odvija se u odreĊenome slijedu.

Papa istiĉe da “dijalog koji se vodi na takav naĉin ostvaruje jedinstvo ljubavi i istine,

uma i ljubavi” (br. 47).

Kao glavne osobine duhovnog razgovora, u kome je Bog na poseban naĉin prisutan i

djelotvoran, treba istaći slijedeće51

:

1. Sposobnost pratitelja da kroz razgovor nadahnjuje, ohrabruje i rasvjetljuje. – Treba

uvijek u penitentu buditi nadu i podrţavati ono što je dobro. Tada će zlo samo po

sebi jenjavati, slabiti i nestajati.

50 M COSTA, Direzione spirituale e discernimento, Edizioni ADP, Roma, IV. ediz., 1998., str. 70-73.

51 S. PAVIN, Nav. dj., str. 11-14.


2. Imati realistički pogled na ţivot i događaje. – Na Taboru Bog opominje uĉenike da

ne grade sjenice, nego da slušaju Isusa koji se zaputio prema Jeruzalemu, gdje će biti

uhvaćen, prezren, muĉen i ubijen. Ali će kroz sve to ući u slavu. Nikakva euforija,

pretjerano oduševljenje i zanos, kao niti negativistiĉki, mraĉni i pesimistiĉki pogled

na bilo što u ţivotu, ne tumaĉe dobro Isusa Krista.

3. Duhovni vođa mora biti dovoljno snaţan da moţe druge voditi. – Mora biti duhovno

jak i afektivno zreo kako ga drugi ne bi povukli sa sobom u zlo.

4. Duhovni vođa treba imati duboko osobno uvjerenje. – Mora imati vlastito iskustvo

koje ga proţima i daje snagu njegovim rijeĉima. Mora biti duboko osobno uvjeren u

ono što misli, govori, radi. A ono se stjeĉe znanjem i bogatim iskustvom Boţje

prisutnosti i Boţjeg djelovanja u njegovom ţivotu.

5. Sposobnost izraţavanja. – Neophodno je da duhovni voĊa zna prenijeti na druge

svoje uvjerenje, istinu koju posjeduje i iskustvo Boţjeg djelovanja. On se pri tom

moţe sluţiti slikama, prispodobama, kako je to Isus ĉinio i na tako jednostavan

naĉin objašnjavao stvari po sebi teške i zamršene.

6. Bezuvjetna diskrecija. – Duhovni mora poštivati diskreciju i po svaku cijenu ĉuvati

povjerenu mu tajnu.

7. Srdačnost i dobrota. – Te osobine duhovnog voĊe potrebne su i na poĉetku i tijekom

dijaloga i na kraju. One olakšavaju pristup duhovnom voĊi i njegove razgovore ĉine

toplima i ugodnima. Uzor duhovnom voĊi treba biti sam Gospodin Isus koji je bio

izuzetno srdaĉan s apostolima i sa svim ljudima: podnosio je njihova neshvaćanja,

njihove ograniĉenosti i slabosti, i unatoĉ svemu tome, On ih je iskreno volio.

Penitent u voĊi treba prepoznati zraku Boţje dobrote i ljubavi.

8. Dar prihvaćanja.- VoĊa treba pomoći svakome tko mu doĊe da se ugodno osjeća

kao onaj koji je „uvijek dobro došao“. Stoga mora nadvladati eventualne osjećaje

koji su negativni u odnosu na penitenta. Ne smije glumiti dobrodošlicu, niti

prihvaćati osobu zbog ĉisto ovozemaljskih interesa i osobina: simpatije,

inteligencije, sposobnosti, materijalne koristi, ljepote i sl., nego samo zato jer je

Boţje dijete, jer traţi pomoć i svjetlo Boţje za svoj ţivot. Prihvaćati drugoga ne

znaĉi hvaliti ga, laskati mu. Pohvale treba izbjegavati, osobito na poĉetku, i to iz dva

razloga: prvo jer penitent nije zbog toga došao, i drugo, pohvale bi mu mogle oteţati

priznanje kakvih neugodnih istina koje mu moţda još predstoji.


9. Shvatiti duh, mentalitet osobe.- Duhovni voĊa se treba potruditi da što prije shvati

osobu, a što sporije izriĉe svoje poglede i mišljenje. Ima osoba koje duhovni voĊa ne

moţe shvatiti. Takve onda neka i ne pokušava voditi.

10. Dobrohotnost. – voĊa treba u voĊenom otkriti skrivenu dobrotu i kroz nju ga

promatrati. Obiĉno ĉovjek nisko misli o sebi, zato ga treba ohrabrivati, kako bi

otkrio svoju skrivenu dobrotu. To raĊa empatijom izmeĊu voĊe i voĊenoga.

11. Povjerenje. – Bez obostranog povjerenja nema pravog, korisnog razgovora.

Povjerenje voĊe u voĊenoga raĊa povjerenjem voĊenoga u voĊu. Povjerenje nam

kaţe da se plodovi našeg rada još ne vide, ali im se pouzdano nadamo: „Nada pak ne

postiĊuje“ (Rim 5,5).

12. Velikodušnost. – Duhovni voĊa će velikodušnošću usmjeravati prema cilju, motivirat

će penitenta i omogućivati mu proces rasta ne oĉekujući prebrze rezultate.

13. Prijateljsko sugeriranje. – U svom savjetovanju voĊa treba izbjegavati

zapovjedniĉki ton i nastojati prijateljski sugerirati. Jer samo će tako penitent

prihvatiti što mu se govori i samo takav naĉin savjetovanja urodit će plodom. To

moţe ĉesto biti u obliku pitanja. No to ne smije biti samo izvanjska metoda, taktika,

nego treba proizlaziti iz dubokog poštovanja i zajedništva. On zajedno s njim

razmišlja: „Što ti se ĉini ako uĉiniš ovo, ili ono...?“ Penitentu treba ostaviti vremena

da shvati i primjeni na sebe odreĊenu praktiĉnu istinu. U tom procesu i naporu voĊa

će ga poticati i hrabriti istinama, primjerima, ĉinjenicama.

14. Osjećaj za nadnaravnu vrijednost osobe. – „Ĉovjek beskrajno nadilazi samog sebe“.

VoĊa treba pomoći penitentu da otkrije svoju veliĉinu, a to će najbolje moći kroz

molitvu u kojoj se Bog otkriva ĉovjeku i po kojoj ĉovjek ulazi u intimnost ţivota s

Bogom.

2. Razvoj duhovnog razgovora

Uĉestalost i trajanje razgovora ovisit će o duhovnom stanju i izrastanju osobe. Početnike

će trebati kroz razgovor poticati i voditi Bogu s one toĉke duhovnog ţivota na kojoj se nalaze.

One koji su već uznapredovali ali zapali u teškoće treba hrabriti, kako se ne bi premorili

gledajući s jedne strane svoju slabost, a s druge strane zahtjevnost kršćanske savršenosti.

Onima koji se uspinju na vrhunce savršenosti potrebno je jasno svjetlo kako bi mogli


prepoznati i razlikovati djelovanje dobroga i zloga duha. Treba ih poticati na pokoru,

poniznost i djelotvornu ljubav.

Kad penitent zapoĉinje s duhovnim vodstvom (apsolutni poĉetak) dobro je napraviti

„generalnu“ ispovijed (pokorniĉki razgovor) u kome će nastojati izreći sebe, svoju povijest,

svoje kvalitete i slabosti, svoje nade i strahove, kako bi voĊa mogao ući u njegov naĉin

mišljenja, ţivljenje i rada, te prepoznao one posebne okolnosti koje imaju većeg utjecaja, bilo

pozitivnog bilo negativnog, na ţivot penitenta.

Kada penitent mijenja duhovnog voĊu (relativni poĉetak) nije neophodno vraćati se na

poĉetke i preporuĉivati generalnu ispovijed. Bit će korisno saznati kakva je stvarna

raspoloţivost penitenta za suradnju, za proces duhovnog izrastanja, koliko je otvoren za Boga,

za njegove planove i njegovu volju, koliko ima povjerenja u voĊu, što od njega oĉekuje.

Razgovori se trebaju odvijati u otvorenosti i povjerljivosti, u duhu prihvaćanja i u Duhu

Boţje ljubavi. Osobito je vaţno u poĉetku ne stvarati nikakve zakljuĉne sudove, pogotovo ne

takve koji bi mogli biti presudni za daljnje njihove meĊusobne odnose. Duhovni voĊa treba

izbjegavati takvo ponašanje koje bi moglo navesti voĊenoga na dojam da je o njemu voĊa

stvorio odreĊeno mišljenje. VoĊenoga se ne bi smjelo utrpavati u bilo kakve sheme, forme i

kategorije. VoĊa takoĊer treba biti nepovjerljiv prema svojim prvim dojmovima i utiscima o

voĊenome.

Ako osoba od njega zatraţi mišljenje o sebi, treba joj ga dati ali suzdrţano, s ljubavlju, u

evanĊeoskom duhu, kao duhovnom prijatelju, s pouzdanjem u iskrenu volju penitenta, s

iskrenim poštovanjem prema njemu, prosuĊujući ga s dobrohotnom naklonošću. Ukoliko

voĊa ne bi vodio raĉuna o ovome i postupao drugaĉije vrlo lako bi mogao kod penitenta steći

nepovjerenje što bi za posljedicu imalo onemogućenje bilo kakve daljnje suradnje52

.

2. 1 Sadrţaj razgovora u sluţbi duhovnoga vodstva53

Razgovorom u sluţbi duhovnoga vodstva trebalo bi obuhvatiti slijedeće teme:

- uzajamno upoznavanje;

- općenito psihološko stanje (npr. zadovoljan, tuţan, utješen, u suhoći, euforiĉan,

dezorjentiran i sl.; od velike je vaţnosti utvrditi uzrok odreĊenoga stanja i analizirati dubinske

motivacije);

- stanje tjelesnoga zdravlja;

52 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 14-15. 53 Usp. M COSTA, Direzione spirituale e discernimento, str. 76-78.


- problemi iz podruĉja osjećajne ravnoteţe (npr. antipatije, prijateljstva, reakcije u

odnosu s roditeljima, rodbinom, itd.);

- problemi iz podruĉja odnosa s drugima (npr. u obitelji, školi, poslu, crkvi, nekom

udruţenju ili grupi kojega je voĊenik ĉlan);

- ideje i vizije vezane za općenite ţivotne probleme (npr. što misli o …?, kako gledaš na

ovo...?);

- uspjesi i neuspjesi (npr. u poslu, obitelji, s prijateljima);

- unutarnje sklonosti i mane (takoĊer i grijesi, premda nije nuţno, budući je izricanje

grijeha vezano uz sakrament pomirenja);

- teologalne kreposti (vjera, nada, ljubav; danas se ĉesto naglašavaju vjera i ljubav, a

zanemaruje se nada);

- druge kreposti (npr. ĉistoća, siromaštvo, poslušnost);

- osjećaj za ljudsku osobu, kako voĊeni shvaća ĉovjeka, osjećaj za otajstvo;

- kako penitent gleda na Boga, Isusa Krista, Crkvu, Mariju, kako shvaća Kraljevstvo

Boţje;

- raspoloţivost za nesebiĉne ciljeve, duh ţrtve, odricanja i mrtvljenja;

- molitva, Rijeĉ Boţja, sakramenti; ideje o njima i kako se prakticiraju;

- naviještanje Radosne vijesti drugima, apostolat, svjedoĉenje i sluţenje; ideje o njima i

kako se prakticiraju;

- odluke: od najmanjih do izbora zvanja ili staleţa.

3. Otkrivanje savjesti

Da bi duhovni razgovori urodili plodom, od presudne je vaţnosti otkrivanje savjesti od

strane voĊenoga. Savjest je „intuitivna sposobnost kojom prosuĊujemo ĉin što je izvršen ili se

ima izvršiti. Više nego teorijsko znanje o dobru i zlu, to je praktiĉki sud kojim se tvrdi da ovo

jest (ili da je bilo) za mene dobro, odnosno zlo“54

.

Prvi zadatak duhovnog voĊe biti će vidjeti stanje savjesti penitenta: je li ona ispravno

formirana u svjetlu Duha Boţjega ili je deformirana sebiĉnošću. VoĊa treba imati na umu

kako neće biti nikakvog duhovnog napretka, ako penitent nema bistro oko, ako nema zdrave

ispravne sudove i ĉiste motive.

54 X.-L. DUFOUR, Riječnik Biblijske Teologije, IV. izdanje, KS, Zagreb 1993., str. 1139.


U razgovoru s voĊenim ne treba puno priĉati, nego od poĉetka upraviti razgovor na

bitno: analiza pojedinih dogaĊaja i doţivljaja koji se odnose na hod prema Bogu, ljubav

prema Bogu i bliţnjemu, traţenje Boţje volje.

Budući je otkrivanje veoma delikatan posao, potrebno je imati na umu slijedeće55

- Nikada ne inzistirati da mu drugi otvori savjest. VoĊa treba paţljivo i strpljivo slušati

penitenta dok govori, ne prekidati ga i ne poţurivati ga. Ono što osoba ţeli reći

nastojati više shvatiti intuicijom nego mozganjem.

- Nikada ne naređivati. Penitent sam treba doći do odreĊenog zakljuĉka a voĊa mu u

tome samo treba pomoći.

- Ne govoriti auktoritativnim tonom, jer bi to penitenta stavljalo u podloţniĉki odnos.

- Izbjegavati inkvizitorski, tj. previše ispitivaĉki naĉin razgovora.

- Reĉeno shvatiti i reinterpretirati u svjetlu Evanđelja, u duhu povjerenja.

- Nastojati pronaći sintezu misli koje je penitent izrekao.

- S penitentom razgovarati, a ne raspravljati. Biti pravi psiholog u govoru ali ne i

psihologizirati.

- Sve promatrati u svjetlu Providnosti: sve što mu je reĉeno, kao i sve dogaĊaje i

doţivljaje iz ţivota penitenta; sve to nastojati prepoznati i izreći u svjetlu Boţje

Objave.

- Ne prelaziti s teme na temu, a da prvu nije dovršio!

- Ako kod penitenta postoji griţnja savjesti, neka mu jasno ukaţe na njezine korijene!

- Upozoriti penitenta na izvore radosti koju u duši nosi!

- Tako osvijetliti zakone duhovnog hoda prema Boga kako bi penitent sam uoĉio da u

svom svakidašnjem ţivotu moţe relativno lako upoznati i izvršiti Volju Boţju!

- Pomoći penitentu kako bi prepoznao i priznao napredak u svom duhovnom ţivotu:

neka ukaţe na pozitivne pomake i pouĉi penitenta da znade cijeniti i male stvari!

- Ĉuvati se nastupa u „apsolutnoj“ sigurnosti! VoĊa se treba ĉuvati toga da nastupa kao

onaj koji uvijek i za sve ima spreman odgovor!

- Pitanja koja će voĊa sugerirati trebaju dovesti penitenta do spoznaje koja će biti

njegova a ne izvana nametnuta!

- Izbjegavati dvije krajnosti: moraliziranje s jedne, i besciljnost i nered s druge strane!

Moraliziranje je duhovni rad bez duše, zahtjevnost bez ljubavi i red koji je samom sebi

svrha. Da izbjegne moraliziranje neka obuĉe „slovo zakona“ u „ruho Duha Svetoga“.

55 S. PAVIN, Nav. dj., 15-20.


Kako bi izbjegao besciljnost i nered neka ima na umu da su i on i penitet putnici

prema cilju, koji je Bog; neka stalno upućuje penitenta na njegovo ţivotno

opredjeljenje, kako bi se nakon lutanja uslijed ljudskih slabosti uvijek iznova vraćao

na put duhovnog izrastanja. I nek ima na pameti kako su sve vrline na poĉetku tek

nedozrijeli plodovi – dobra djela protkana sebiĉnošću.

- Razvijati u penitentu osjetljivost za grijeh kao uvredu nanesenu Bogu, kao odstupanje

od cilja, kao besmisleno lutanje ţivotnom pustinjom. Ovo osobito postaje aktualno u

našem vremenu koje je izgubilo kriterij za grijeh, kako je to jednom prigodom i

pokojni papa, sluga Boţji Ivan Pavao II rekao: „Najveći grijeh današnjeg ĉovjeka jest

taj što je izgubio osjećaj za grijeh“. VoĊa u voĊenom treba razvijati pravu osjetljivost

za grijeh koja je uvijek popraćena i ţalošću zbog zla kojeg smo poĉinili, ali i

pouzdanjem u Boţju dobrotu koja priznati grijeh oprašta i ponovno nam vraća slobodu

i dostojanstvo djece Boţje. Penitenta takoĊer treba pouĉiti da znade razlikovati

„kajanje“ koje proizlazi iz našeg ranjenog ponosa ili zbog osobnog neuspjeha od onog

pravog spoznanja da smo povrijedili Boga, izvora svakog dobra, istine, pravednosti i

ljubavi.

- Predočavati Blaţenu Djevicu Mariju kao „duhovni portret kršćanina“ (LG 8). U

Mariji se ostvarilo ono što je Bog oduvijek ţelio: uĉiniti da zemlja postane Nebo; u

njoj se doslovno ostvarilo ono što molimo u Oĉenašu: „kako na Nebu tako i na

zemlji“ (Mt 6,10). Ţelimo li i sami postati Nebo, onda nam nema druge nego uĉniti

ono što je uĉinila ona: biti otvoreni za Boţja iznenaĊenja, otvoriti se Bogu do kraja

kako bi On mogao ući u naš ţivot, pristati na to da se Isus nastani u nama i po nama

doĊe drugima56

. Svojom pjesmom „Veliča duša moja Gospodina” (Lk 1,46) – piše

sadašnji papa Benedikt XVI – Marija je izrazila „cijeli program svojega ţivota: ne

stavljati samu sebe u središte, već ostaviti prostor za Boga, kojega se susreće i u

molitvi i u sluţenju bliţnjemu – samo će tada dobrota ući u svijet. Marija je velika

upravo zato što ne ţeli veliĉati samu sebe, već Boga. Ona je ponizna: njezina je jedina

ţelja biti sluţbenica Boţja (usp. Lk 1,38.48). Ona zna kako je jedini naĉin da

pridonese spasenju svijeta taj da se, namjesto da ostvaruje vlastite projekte, stavi

potpuno na raspolaganje za Boţje inicijative“57

. VoĊa će nastojati upućivati penitenta

56 U Mariji se to ostvarilo, zato je ona nama uzor i majka. Prihvatiti je da nam bude majka znaĉi dati se na

put svetosti, jer svetost nije ništa drugo nego stanovanje Boga u nama, svjesno prihvaćanje onoga „biti nastanjeni

Bogom“ kao što je to u potpunosti uĉinila Marija. Usp. C. CARETTO, Bog koji dolazi, Radosna vijest, Sarajevo

1974., str. 191-192. 57 BENEDIKT XVI, Deus caritas est, 41.


kako bi što prije pronašao onaj specifiĉni odnos prema Blaţenoj Djevici koji najviše

odgovara njegovoj naravi. Zato će nenemetljivo, diskretno, toplo, blago, ali sigurno,

neprestano nastojati da penitent doĊe do iskustva ljubavi Marije Majke prema njemu,

kako bi na ljubav i sam odgovorio ljubavlju prema Isusovoj i svojoj Majci. »Ispravna

marijanska poboţnost – kaţe papa – jamĉi vjeri suţivot s neophodno potrebnim

'razumom', sa isto tako nuţnim 'razlozima srca', kako bi rekao Pascal. Za Crkvu ĉovjek

nije samo razum ili samo osjećaj, već jedinstvo ove dvije dimenzije. Glava treba

mudro razmišljati, ali i srce treba biti zagrijano: poboţnost prema Mariji omogućuje

vjeri potpunu ljudsku dimenziju.«58

U kratkim crtama reĉeno duhovni voĊa se treba dati voditi od Duha, biti njegovo oruĊe,

nastojeći se uvijek prilagoditi stanju, dobi, raspoloţenju, stupnju savršenosti i specifiĉnom

putu kojim Bog vodi onoga koji mu se povjerio.

58 J. RATZINGER - V. MESSORI, Razgovor o vjeri. Jasni odgovori na suvremene dvojbe, Verbum, Split

³2005., str. 99. »Gledajući Mariju, koja je 'lik', 'slika' i 'model' Crkve, Crkva biva zaštićena od muškog modela

koji Crkvu vidi kao oruĊe sociopolitiĉkog programa. U Mariji, njezinom liku i modelu, Crkva pronalazi svoje

lice majke, ne moţe degenerirati u slabljenju koje bi je pretvorilo u partiju, u organizaciju, u skupinu pritisaka u

sluţbi ljudskih interesa, pa i ako su najplemenitiji. Ako u pojedinim teologijama i kristologijama Marija više ne

nalazi svoje mjesto, razlog je jednostavan: sveli su vjeru na apstrakciju. A apstrakcija nema potrebe za Majkom.«

(isto).


IV. CILJ DUHOVNOG PRAĆENJA: RAST U DJELOTVORNOJ LJUBAVI

Cilj duhovnog praćenja jest omogućiti kršteniku kako bi se ostvario u punini, kako bi

izrastao u svetosti ţivota na koju su po krštenju svi pozvani a koja se sastoji u savršenoj

ljubavi odnosno u potpunom sjedinjenju naše volje s voljom Boţjom. Svo ponašanje

kršćanina: njegovo djelovanje, njegove rijeĉi, njegove misli trebaju biti u skladu s voljom

Boţjom. Da bi se to ostvarilo, duhovni voĊa treba odgajati penitenta na slijedećim

podruĉjima:59

:

a. u molitvi,

b. u prihvaćanju kriţa,

c. u apostolskom djelovanju i

d. u odgoju (preodgoju) savjesti.

1. Odgoj u molitvi

Sveta Terezija Avilska koja u Crkvi slovi kao Nauĉiteljica molitve iz svog iskustva tvrdi:

„Postoji samo jedan put do savršenstva a to je molitva. Ako vam itko kaţe nešto drugo,

zavarava vas“. Za nju je molitva prijateljski razgovor s Onim za kojeg znamo da nas ljubi.

Molitva je traţenje Boga, nastojanje da se bude s Njime, osluškivanje Boga, uzdizanje uma i

srca k Bogu. Stoga je molitva neophodna kako bi ĉovjek mogao potpuno ostvariti sebe, jer on

to moţe samo u odnosu s Bogom, budući da taj odnos nije nešto njemu pridodano nego je

sastavni dio onoga biti ĉovjek. Boţji odgovor na našu molitvu moţe biti dvostruk: bilo da nas

oslobodi (otkloni zlo, problem) ili da nas prosvjetli kako bismo nauĉili ţivjeti s kriţem.

Iskustva (susreti) u molitvi su tada svjetla koja obasjavaju stazu kojom idemo. Sv. Ivan od

Kriţa, takoĊer Nauĉitelj Crkve veli da „ima mnogo ljudi koji misle da ne znaju moliti, a

odliĉno to ĉine; a ima i onih koji misle da to odliĉno znaju, a znaju vrlo malo ili ništa.“60

On

uĉi kako je u molitvenom hodu potrebna, pored redovite askeze, i askeza od sliĉica,

molitvenih oblika i sl., kako bi o se bilo slobodno, kako bi ĉovjek mogao ĉuti Boga, a ne

pouĉavati Boga.

Treba razlikovati molitveno stanje od odreĊene forme (oblika) molitve61

.

59 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 21-43. 60 Uspon, prolog , br. 6. 61 S. PAVIN, Nav. dj., str. 22.


Molitveno stanje je stalni nutarnji doţivljaj u vjeri da smo djeca Boţja; to je stalna

nutarnja, neizreĉena, a katkada i neizreciva ĉeţnja da se predamo Bogu, da ţivimo u Bogu. To

je ono stanje o kome Isus govori „da će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini“ (Iv

4,24).

Ako se ĉovjek nalazi u molitvenom stanju, relativno lako moţe u svakom trenutku ući u

odreĊenu formu, odreĊeni oblik molitve. Da bi do toga došlo potrebna je ispravna nakana da

iskreno traţimo samo Boga, da svojim ţivotom ţelimo proslaviti Boga. Zato nas Isus

upozorava (Mt 6,6) kako moramo ispravno moliti: ući u svoju sobu: ući u svoje srce, u svoju

nutrinu, moliti u poniznosti srca, svjesni svoje slabosti i grešnosti; zatvoriti vrata za sobom,

biti nasamo, sami sa samim Bogom kako ne bismo upali u napast traţeći slavu od ljudi.

Molitva nije sebi cilj, ona je samo sredstvo do cilja, a cilj je Bog, sjedinjenje s Bogom.

Ukoliko ima posla s poĉetnikom na duhovnom putu, duhovni voĊa će ga trebati pouĉiti o

razlozima zašto moliti i koji je smisao molitve. Na pitanje zašto moliti? Odgovor bi bio: da bi

mogao ţivjeti. „Da: da bi mogao uistinu ţivjeti. Zašto? Zato što ţivjeti znaĉi ljubiti: ţivot bez

ljubavi i nije ţivot. To je prazna samoća, zatvorenost u sebe i tuga. Ţivi uistinu samo onaj koji

ljubi: a ljubi samo onaj koji se osjeća voljen, zahvaćen i preobraţen ljubavlju. Kao što se

biljka ne moţe rascvjetati i donijeti ploda ako nije zahvaćena sunĉevim zrakama, tako se i

srce ljudsko ne otvara istinskom ţivotu i ţivotu u punini ako ga ljubav ne dotakne.

A ljubav se raĊa iz susreta i ţivi od susreta s ljubavlju Boţjom, najvećom i najistinskijom

ljubavlju u odnosu na sve druge moguće ljubavi. Ljubav Boţja je iznad i onkraj svih naših

definicija, i svih naših mogućnosti. Onaj tko autentiĉno moli, prepušta se ljubavi Boţjoj.

Drugim rijeĉima dopušta da ga Bog voli.

Stoga, tko moli ţivi sada u vremenu i za vjeĉnost. A tko ne moli? Tko ne moli u opasnosti

je da umre iznutra, jer će mu prije ili kasnije uzmanjkati zraka za disanje, topline za ţivot,

svjetla da bi vidio, hrane da bi rastao i radosti koja dao smisao ţivotu“62

.

Osim što će mu ukazati na smisao molitve, duhovni voĊa treba pouĉiti penitenta i kako

moliti? Pouĉit će ga da poĉne malo pomalo davati od svoga vremena Bogu. U poĉetku, nije

toliko bitno da to vrijeme bude dugo, koliko je vaţno da bude vjeran u tom vremenu, tj. da ne

misli na druge stvari nego da zaboravi na sve i potpuno uroni u njega, te da ustraje

svakodnevno u tome. Vaţno je odrediti si odreĊeno vrijeme u danu kad će to vrijeme posvetiti

Bogu i svaki dan ustrajati, i onda kad mu se moli i kad nema ama baš nikakvu volju za

62 B. FORTE, Lettera sulla preghiera, u: ISTI, Perché andare a Messa la Domenica? L’eucaristia e la

bellezza di Dio, San Paolo, Cinisello Balsamo (MI) 2005., 46-47.


molitvom63

. I sam Isus je isticao da ono što je bitno u molitvi nije mnogo govoriti nego

ustrajati64

; ustrajati sa strpljivošću i poniznošću.65

Nadalje, pouĉit će ga da traţi za molitvu neko samotno mjesto (najbolje vlastita soba ili

chorus, crkva, kapelica i sl.) i da ima uza se i neke vidljive znakove koji će ga upućivati na

Gospodnju prisutnost: kriţ, slika, Biblija, Tabernakul sa Kristovom euharistijskom

nazoĉnošću. Vanjski predmeti kao što su slika ili kriţ, trebaju mu omogućiti spustiti se u ţivi

hram, a to je unutarnja sabranost duha.66

. Tu u unutarnjoj sabranosti duha treba pred Bogom

otvoriti svoje srce, sa svim onim što je u njemu: svoje poteškoće i svoje trpljenje (patnju),

svoj grijeh i nevjeru, svoj otpor i protest. Sve to treba staviti u ruke Boţje znajući da je Bog

Otac-Majka u ljubavi, koji sve prihvaća, sve oprašta, sve prosvjetljuje, sve spašava. Potrebno

je znati osluškivati Boţju šutnju: ne oĉekivati odmah dobiti odgovore. Znati ustrajati. Poput

proroka Ilije, hodati pustinjom ka gori Boţjoj: i kad mu se pribliţiš, ne traţi ga u vjetru,

potresu ili vatri, u znakovima snage i veliĉine, nego u glasu tihe šutnje («u šapatu blagog i

tihog lahora» usp. 1 Kr 19, 12). „Ne oĉekuj da shvatiš Boga, nego dopusti da On proĊe kroz

tvoj ţivot i tvoje srce, da ti dodirne dušu, i da ti omogući da ga mogneš motriti makar samo s

leĊa. Osluškuj glas Njegove Šutnje. Slušaj Njegovu Rijeĉ ţivota: otvori Bibliju, meditiraj je s

ljubavlju, dopusti da rijeĉ Isusova govori u središte tvoga srca; ĉitaj Psalme, gdje ćeš naći

izriĉaj svega onoga što ţeliš reći Bogu; slušaj apostole i proroke; zavoli povijest patrijarha i

izabranog naroda kao i raĊajuće Crkve, gdje ćeš susresti iskustvo ţivljenog ţivota u obzorju

saveza s Bogom. I kad budeš slušao Rijeĉ Boţju, koraĉaj još dugo stazama šutnje, dopuštajući

da Duh bude onaj koji će te ujediniti s Kristom, vjeĉnom Rijeĉi Oĉevom. Dopusti da te Bog

Otac oblikuje svojim dvjema rukama, Rijeĉju i Duhom Svetim”67

.

U poĉetku vrijeme moţe izgledati dugo, i kao da ne prolazi. Unatoĉ tomu, vaţno je

ustrajati s poniznošću, svakog dana, dajući Bogu sve vrijeme koje se je odluĉilo dati mu, ne

skraćujući ga. Tko tako ustraje ubrzo će primjetiti da je njegova vjernost nagraĊena, i da malo

po malo raste u njemu volja (tek, apetit) za molitvom, i ono što je u poĉetku izgledalo

nedostiţno, postajat će sve lakše i ljepše. Razumjet će tada da ono što je bitno nije dobiti

odgovore, nego staviti se na raspolaganje Bogu: uvidjet će da ono što donese (prinese) u

molitvi biva malo po malo preobraţeno. Mnoga pitanja i problemi bivaju razriješeni kao što

63 Usp. isto. 64 Usp. 3 U 44, 4. 65 Usp. 1 N 6, 6 66 Usp. 3 U 40, 1. 67 B. FORTE, Lettera sulla preghiera, str. 48-49.


se snijeg topi na suncu i u srce ulazi veliki mir: mir da si u rukama Boţjim i da se puštaš

vjerno voditi od njega, tamo gdje je on pripremio za tebe.

VoĊa će trebati takoĊer pouĉiti penitenta kako bi imao na umu da u svem ovom

molitvenom naporu i vjeţbanju neće nedostajati poteškoća: pokatkad, neće uspjeti ušutkati

ţamor i buku koji su oko njega i u njemu; koji put osjetit će poteškoću ili ĉak neugodu da

zapoĉne molitvu; ponekad će ga kopkati njegova osjećajnost, i svaki drugi posao će mu se

ĉiniti vaţnijim od molitvenog stajanja pred Bogom koje će mu se ĉiniti kao gubljenje

vremena. Onaj tko ustraje u molitvi, prije ili kasnije, osjetit će i napast Zloga, koji na svaki

mogući naĉin nastoji odvojiti od Gospodina, te ĉini sve kako bi osobu udaljio od molitve. U

takvim situacijama voĊa će trebati hrabriti voĊenoga da se ne treba bojati, da su sliĉna

iskušenja normalan put izrastanja, da su ista i još mnogo teţa iskušenja proţivjeli brojni sveci

prije nas. Poticat će ga kako je vaţno samo nastaviti vjerovati i ustrajati unatoĉ svemu, i da je

to jedino što uistinu moţe darovati Bogu te da će to biti najbolji dokaz vjernosti Bogu.68

Kada doĊe ĉas «tamne noći», u kojoj sve izgledati suho ĉak besmisleno kad se radi o

stvarima Boţjim, duhovni voĊa će takoĊer hrabriti penitenta da se ne plaši, jer to je ĉas u

kojem Bog intenzivno djeluje u molitelju: to je poziv da odbaci od sebe svaki i najmanji

grijeh, u poniznoj i iskrenoj ispovijedi, da daruje Bogu još više svoga vremena; i dopusti da

noć osjetila i duha postane za njega ĉas sudjelovanja u muci Kristovoj. Tada će sam Isus

ponijeti njegov kriţ i povesti ga sa sobom prema radosti Uskrsa.69

.

Ono što duhovni voĊa neprestano treba naglašavati penitentu je da se ne boji iskušenja i

poteškoća u molitvi. Podsjećat će ga kako uvijek treba imati na umu da je Bog vjeran i da

neće dati nikada ni jednu kušnju a da ne da put izlaza. Uĉit će ga strpljivosti u molitvi kako bi

znao ĉekati Boţje vrijeme, koje nije naše vrijeme, i slijedio Boţje putove tako ĉesto razliĉite

od naših.

Duhovni voĊa treba takoĊer stalno isticati da se molitva ne moţe i ne smije odijeliti od

ţivota, nego s njom trebamo proţimati cijeli ţivot. Molitva će proţimati cijeli ţivot samo ako

je autentiĉna. Ukoliko ĉovjek autentiĉno moli to za posljedicu ima „ljubav prema drugima i

osjećaj za Crkvu: što više moliš više ćeš imati milosrĊa prema drugima, više ćeš ţeljeti

pomoći onima koji trpe, više ćeš biti gladan i ţedan pravde za sve, osobito za najsiromašnije i

najslabije, više ćeš biti spreman ponijeti teret grijeha drugih kako bi nadopunio ono što

nedostaje patnjama Kristovim u korist njegova tijela, Crkve. Moleći, osjetit ćeš kako je lijepo

biti u Petrovoj barci, solidaran sa svima, poslušan vodstvu pastira, podrţan molitvom svih,

68 Usp. isto, str. 50-51. 69 Isto, str. 52.


spreman besplatno sluţiti drugima, ne traţeći ništa za uzvrat. Moleći, osjetit ćeš skrb za

jedinstvom tijela Crkve i cjelokupnom ljudskom obitelji.“70

Molitva je škola ljubavi, jer u njoj

moţeš prepoznati da si beskrajno voljen i tako i sam rasti u ljubavi prema Bogu i bliţnjemu.

Još jedna vaţna istina molitve je ova: moliti se uĉi moleći. Samo moleći se dolazi do plodova

Duha koji tvore istinski ţivot i ĉine ga lijepim, a to su: »ljubav, radost, mir, velikodušnost,

usluţnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrţljivost« (Gal 5, 22). „Moleći, postaje se ljubav, i

ţivot poprima smisao i ljepotu zbog kojeg je darovan od Boga. Moleći, sve se više primjećuje

hitnost potrebe da se evanĊelje ponese svima, do kraja zemlje. Moleći, otkrivaju se beskrajni

darovi Ljubljenoga i sve više se uĉi zahvaljivati Mu za svaku stvar. Moleći se ţivi. Moleći se

ljubi. Moleći se slavi. A slava je radost i mir koji su veći od našeg uznemirenog srca.“71

Nije ovdje mjesto da naširoko govorimo o molitvi, no ipak prisjetimo se ukratko nekih

najvaţnijih oblika molitve:

a) LECTIO DIVINA (Boţansko ĉitanje)

- predmet ĉitanja: Boţja Rijeĉ

- naĉin ĉitanja: boţanski, tj. da na boţanski naĉin razumiješ Boţju rijeĉ. Drugim

rijeĉima, to je ĉitanje pomoću Duha Svetoga koji otkriva smisao Pisma, odnosno

molitveno ĉitanje u Duhu Svetome, sposobno otvoriti vjerniku bogatstvo rijeĉi Boţje,

te ostvariti susret s Kristom, ţivom Boţjom rijeĉju72

.

- Zapoĉinje ĉitanjem (lectio) teksta koje dovodi do pitanja o istinskom poznavanju

njegova stvarnog sadrţaja: što biblijski tekst kaţe u sebi samome? Slijedi razmatranje

(meditatio), u kojem je pitanje: što biblijski tekst kaţe nama? Potom se stiţe do

molitve (oratio), koja pretpostavlja ovo dodatno pitanje: što mi kaţemo Gospodinu

odgovarajući na njegovu rijeĉ? Zakljuĉuje se motrenjem (contemplatio), kod kojega

kao dar od Boga primamo sam njegov pogled dok prosuĊujemo stvarnost, te se

pitamo: koje obraćenje uma, srca i ţivota Gospodin od nas traţi?“73

b) MEDITACIJA

- oznaĉava ulazak u sebe i u tajnu i boravak u tajni osobe i Boga u tebi

- da bi se moglo ući treba sazrijevati u hodu i svladavati ono što sprjeĉava ulazak u

tajnu, a to je: rastresenost i egoizam, koji onemogućuje da zamijetiš Drugoga.

70 Isto, str. 53-54. 71 Isto, str. 54-55. 72 Trebalo bi uzeti gotovo kao pravilo: ne ići niti u meditaciju niti bilo koji oblik molitve bez Boţje rijeĉi. 73 Poruka narodu Boţjem sa 12. Redovite opće skupštine biskupske sinode, u: Biblija danas, VII (XIV) 3

(2009), 18-19.


- potrebno je uprisutnjivati samoga sebe: sav biti tu. Za sabranost nam najbolje moţe

posluţiti ĉitanje rijeĉi Boţje. Moţemo razmišljati o nekoj reĉenici iz Sv. Pisma ili je u

sebi ponavljati dok ne osjetimo da smo sabrani.

c) ZAJEDNIĈKA MOLITVA

- nije samo put i mjesto susreta, nego je ona i znak susreta. DogaĊanje Objave: «Gdje su

dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ondje sam i ja», kaţe Isus. Zajedniĉka molitva

pomaţe oslobaĊanju nutrine.

d) SLAVLJENJE ĈASOSLOVA

- Crkva to tumaĉi kao posvetu vremena;

- potreba zajednice da se u odreĊenom vremenu intenzivnije razmatra o Otajstvu

povijesti spasenja;

- jako pomaţe ostvarenju cjelovitog ĉovjeka.

e) LITURGIJSKA MOLITVA

- u liturgiji smo udovi Kristovi;

- slavljenje ĉasova spada takoĊer u liturgijsku molitvu;

- liturgija je djelo Boţje i naše;

- liturgija je dogaĊanje povijesnog uprisutnjenja Misterija (Otajstva).

Duhovni voĊa upućivat će penitenta kako će moliti u svojim konkretnim prilikama i

kojim oblicima se sluţiti te će ga uĉiti da cijeni sve oblike molitve.

Pouĉit će ga i liturgijskoj molitvi i poticati na takav oblik molitve, budući je to molitva

Crkve, molitva zajednice, i kao takva treba imati posebno mjesto u ţivotu svakog vjernika u

skladu s njegovom dobi, sposobnostima i zvanju.

O toj liturgijskoj molitvi i molitvi ĉasova ovako piše sadašnji papa Benedikt XVI: „Mi

imamo stalno potrebu uporišta one molitve u kojoj je sadrţana forma susreta s Bogom

cjelokupne Crkve, kao i u njoj pojedinih osoba. Bez ovakve pomoći, naša molitva i naša slika

Boga postaju subjektivne, i završavaju tako da odraţavaju više nas same, nego li Boga ţivoga.

U molitvenim formulama (obrazcima) u kojima je sadrţana najprije vjera Izraela, a potom i

vjera molitelja crkve, uĉimo upoznavati Boga i upoznavati sami sebe. One su jedna škola

molitve i tako poticaji za promjenu i otvorenost našeg ţivota.

U svome Pravilu sveti Benedikt sroĉio je formulu „mens nostra concordet voci

nostrae“ – neka naš duh bude u skladu sa našim glasom (Reg 19,7). Obiĉno misao prethodi

rijeĉi, traţi i formulira rijeĉ. MeĊutim u molitvi Psalama, u liturgijskoj molitvi općenito,

dogaĊa se suprotno: rijeĉ, glas nas prethodi (dolazi prije), i naš duh se treba prilagoditi ovom

glasu, biti u skladu s ovom rijeĉi. Mi ljudi, u biti, sami od sebe ne znamo „što da molimo kako


valja“ (Rim 8,26) – previše smo daleko od Boga, odviše je On velik i otajstven za nas. No Bog

nam dolazi u pomoć (na poĉetku svake molitve Ĉasoslova zazivamo: „Boţe u pomoć mi

priteci...“): On sam nam sugerira rijeĉi molitve i uĉi nas moliti, u molitvenim rijeĉima koje

dolaze od Njega, omogućava nam da se zaputimo k Njemu i da ga, po molitvi sa braćom i

sestrama koje nam je dao, malo pomalo upoznajemo i tako pribliţavamo Njemu“.

To se prije svega odnosi na Psalme, „velika knjiga molitve naroda Boţjega kako u SZ

tako i u NZ: to su rijeĉi koje je Duh Sveti darovao ljudima, one su Duh Boţji koji je postao

rijeĉ. Tako mi molimo 'u Duhu', s Duhom Svetom. Naravno ovo vrijedi još više za molitvu

Očenaša: kada ga izgovaramo, molimo Boga rijeĉima koje nam je sam Bog dao, kaţe sveti

Ciprijan. I dodaje: kada izgovaramo Oče naš u nama se ispunja obećanje Isusovo glede pravih

klanjatelja, koji će se klanjati Ocu „u duhu i istini“ (Iv 4,23). Krist, koji je Istina, darovao nam

je ove rijeĉi, i u njima nam daruje Duha Svetoga (usp. De dom. or.2). Ovdje postaje oĉit

takoĊer jedan element vlastit kršćanskoj mistici. Ona nije iznad svega jedno poniranje u

samog sebe, nego susret s Duhom Boţjim u rijeĉi koja nas prethodi, susret sa Sinom i Duhom

Svetim i tako jedno ulaţenje u jedinstvo sa ţivim Bogom, koji je uvijek ili u nama ili iznad

nas.”74

Sigurno najbolje je pored psalama i molitve Očenaša okrenuti se EvanĊeljima i poĉeti s

njima (Iv 13 - 17 osobito su bogati tekstovi i mogu posluţiti kao izvrsna hrana za molitvu).

Općenito „EvanĊelja nam govore o tome kako je u ĉovjeĉju narav Isusa Krista trajno

prodirala Ljubav. Opipljivo iskustvo da je voljen od Boga bilo je izvorom njegove unutarnje

sigurnosti i snage. Ono ga je uĉinilo najsavršenijom i najljubljenijom osobom, koja je ikada

hodala ovom zemljom. Glavna je svrha njegova ţivota bila reći ljudima odakle dolazi Ljubav

kojom je On bio ispunjen i pokazati im kako je i oni sami mogu primiti i iskusiti. Ta će ih

ljubav zatim preoblikovati u sve savršenija ljudska bića. Molitva je rijeĉ koja se koristi za

opisivanje puta kojim ide osoba koja je u svojoj potpunoj slobodi odabrala obraćati se Bogu

kako bi upijala Boţju ljubav sve do potpunog sjedinjenja s Bogom. EvanĊelje nas uĉi i da je

to jedini put kojeg se trebamo drţati da bismo postali savršeni, kao što je Bog savršen.“75

U novije vrijeme imamo podosta knjiga i na hrvatskom jeziku koje govore o molitvi. U

mnogima od njih se nastoji pouĉiti ĉitatelje kako moliti. Duhovni voĊa će preporuĉiti

penitentu da proĉita više takvih knjiga kako bi se teoretski što temeljitije upoznao s molitvom

i kako bi onda u praksi prepoznao i usvojio svoj oblik i formu molitve, onaj naĉin molitve

74 BENEDETTO XVI, Gesù di Nazaret, Rizzoli, Milano 2007., str. 159-161. 75 D. TORKINGTON, Kako moliti, Teovizija, Zagreb 2004., str. 12-13.


koja njegovoj naravi najviše odgovara. Dokle god ĉovjek ne pronaĊe svoj specifiĉni naĉin

molitve, ne moţe reći da je dobar molitelj.

Osoba koja je već uznapredovala na duhovnom putu moţe zapasti u jedno stanje suhoće

kad joj više ne polazi za rukom moliti i razmatrati kako je to do tada ĉinila. To moţe biti znak

da je došlo vrijeme da se sa jedne meditativne molitve prijeĊe na kontemplativni oblik76

molitve na koji Bog poziva osobu. Rijeĉ je o prijelazu iz molitve stanja osjeta u stanje duha.

Prije nego donesemo znakove koji govore kako prepoznati kad je vrijeme za to, spomenimo

da treba razlikovati stečenu (asketsko motrenje) od ulivene (mistiĉna) kontemplacije.

Asketsko motrenje (stečena kontemplacija) pripada askezi, ne mistici. Do njega mogu

doći svi osobnim marom (dugim vjeţbanjem u razmatranju) uz pomoć redovite milosti. „Duša

na primjer razmatra muku Isusovu. Pamćenje, mašta i razum marljivo rade da stvore što ţivlju

predodţbu prizora muke o kojem se radi. Srce pobuĊuje ţiva ĉuvstva suosjećanja, ljubavi i

zahvalnosti. Tako se stvara u duhu onoga koji razmatra slika Spasitelja u mukama. Kod toga

sudjeluju vanjske i unutarnje duševne kreposti koje su steĉene dugotrajnom duhovnom

borbom, a na prvom mjestu ljubav prema Bogu, koja utjeĉe na razmatranje tako da se duša

ništa ne zbunjuje. Ona je potpuno kod svog predmeta. Nehotice se zadrţi duţe vremena kod

svojeg prizora muke. Neprekinutim duševnim pogledom promatra prizor, srce se u njem

oduševljava trajnim predanjem i zadrţava se tako duţe vremena. Nije joj potrebno razmatrati

daljnje toĉke.“77

Dok stečeno motrenje „nastupa samo za vrijeme razmatranja ili sliĉene unutarnje

molitve i odnosi se na predmet o kojem se upravo razmatra“, uliveno motrenje – koje je ĉisti

Boţji dar – „moţe nastupiti ne samo za vrijeme molitve nego i u svako drugo vrijeme, kako

Bog ushtjedne“. TakoĊer, sadrţaj motrenja „ne ovisi nuţno o razmatranju koje se je, moţda

prije obavljalo, nego samo o djelovanju Boţjem.“78

Po ĉemu osoba i njezin duhovni voĊa

mogu spoznati da li ju Duh Sveti uveo u podruĉje mistike? To je jedno od najvaţnijih pitanja

mistiĉnog ţivota milosti. Sveti Ivan od Kriţa u 2 U 13 donosi tri znaka za to:

1) Osoba vidi u sebi da ne može razmišljati pomoću predodžbe i uma (r. 2) (stanje:

suhoća uma i volje; duša u takvoj molitvi više ne nalazi nikakva uţitka). To moţe biti i

76 Ne znaĉi da je taj prijelaz s meditativnog na kontemplativni oblik definitivan (u smislu da se potpuno

prestaje s drugim oblicima molitve), pogotovo ne u samim poĉecima. Osoba koja ima milost kontemplacije

takoĊer ponekad meditira i moli usmene molitve. Većina autora, danas, pozivajući se na otaĉku duhovnost

smatra da je kontemplativna molitva dostupna svima, štoviše, da je svaka molitva usmjerena k njoj. NadiĊena je

takoĊer i rasprava oko steĉene i ulivene kontemplacije, ostavljajući prostor razliĉitosti intenziteta i trajanja. Ne

zastupa se niti stroga odijeljenost ovih triju molitvenih izraţaja, te se moţe za vrijeme jednog molitvenog

procesa ţivjeti sva tri. 77 J. JAEGEN, Mistični ţivot milosti, Symposion, Split 1983., str. 91. 78 Isto, str. 91-92.


posljedica rastresenosti nemara i tada to ne bi bio znak za prijelaz u kontemplaciju

(r.6)

2) Osoba uviĊa kako nema nikakve volje da uposli predodžbenu moć i osjete. Istina

mašta radi, i dalje lunja, ali duša nema volje da je u nešto uposli (r. 3). Nije samo po

sebi znak jer ovo moţe doći i zbog turobnosti i „zle krvi“ u srcu i mozgu (r. 6).

3) Najsigurniji znak: osobi godi stajati u samoći s ljubavnom pažnjom prema Bogu (r.

4). Rijeĉ je o cjelovitoj (univerzalnoj) spoznaji jer je rijeĉ o Prisutnosti (ljubavnoj).

Ona nije osjetna. Gotovo je neprimjetna. Posve je duhovne naravi. Njezin znak je

nutarnji mir i spokoj bića. DogaĊa se bez aktivnog uloga razuma, volje i pamćenja

(usp. 2 U 14, 6-8).

Ovi znakovi (1-3) idu zajedno i ne mogu se odvojiti jedan od drugoga. Potrebna su

istovremeno sva tri da bi osoba mogla napustiti stanje meditacije (razmatranja) i prijeći u

stanje kontemplacije. Sjetila, razum i volja trebaju doći do mira. Razum, volja i pamćenje

maksimalno su angaţirani ali u prijemu (primanju) a ne više u traţenju.

Za mistiĉnim motrenjem smijemo teţiti, jer u sebi sadrţi mnoge prednosti. Štoviše,

trebamo sve uĉiniti da se na njega pripravimo. No, da li ćemo ga uistinu i primiti to ovisi, ne

samo o našoj suradnji s redovitim milostima, nego prvenstveno o Bogu hoće li nam ga

udijeliti. Jer „ne dovodi Bog do motrenja sve koji se vjeţbaju na duhovnom putu, dapaĉe niti

polovicu, tvrdi sv. Ivan od Kriţa, a razlog je poznat samo njemu (Bogu).“79

Osoba koja misli da ju je Bogu uveo u mistiĉno motrenje, treba to priopćiti svome

duhovnom voĊi. Ovaj je treba pouĉavati s izvjesnom dozom opreza i suzdrţljivosti, uvijek

istiĉući i pozivajući na poniznost i vjernu suradnju s primljenom milošću. Dobro je da ga

uputi na poneku mistiĉnu knjigu za koju misli da bi mu mogla u datom stanju biti od koristi.

To će pomoći penitetu da bolje prepozna svoje iskustvo i da ga znade bolje i jasnije izreći.80

Sjedinjenje s Bogom u ljubavi, u ĉemu se sastoji svetost ţivota, dogaĊa se brţe,

savršenije i tješnje putem izvanrednih mistiĉnih milosti81

kojima Bog vodi pojedne osobe,

79 1N 9, 9 80 Usp. J. JAEGEN, Mistični ţivot milosti, str. 94. 81 Rijeĉ je o milostima a ne o fenomenima koji ponekad prate mistiĉne milosti. Ono što je bitno u mistici

jest „milost, kontemplativno zajedništvo, susret s Bogom, unutarnja preobrazba. A ovo se dogaĊa na jedan tih i

nespektakularan naĉin. Osim toga, što se više napreduje u mistiĉnoj zrelosti, uĉestalost fenomena se smanjuje.

Zajedniĉki promatrano milost i fenomen su dvije različite stvarnosti, ne i nuţno otrgnute. Razliĉite, jer milost se

odnosi na preobraţajno djelovanje Duha u ĉovjekovoj nutrini. Ne otrgnute (odvojene), jer ĉesto je fenomen

rezultat milosti koja nailazi na nepripremljenu psihiĉku strukturu. Dakle, fenomen (ekstaza, vizija, itd.) je

vanjština ili psihiĉki odjek (eho) jedne autentiĉne mistiĉne milosti.

Nemaju svi fenomeni isti stupanj povezanosti sa unutarnjom milošću. Osim intenziteta mistiĉne milosti

utjeĉe i psihiĉka i duhovna krhkost osobe nepriviknute na takva milosna ulijevanja. Stoga moţemo reći da su


nego li se to dogaĊa na redovitom (obiĉnom) putu82

. Zašto Bog neke osobe vodi tim

izvanrednim mistiĉnim putovima, to samo On zna. Mi se, istina, moţemo pripraviti na takav

put, no sama naša priprava ne znaĉi automatski da će nas Bog zaista i povesti tim putem. Za

nas je dovoljno znati da Bog s nama postupa i postupat će na onaj naĉin koji se njemu ĉini da

je za nas najbolji. Prema svetoj Tereziji Avilskoj i Ivanu od Kriţa glavni razlog zašto Bog sve

osobe ne vodi tim mistiĉnim putovima leţi u nedovoljnoj pripravi i suradnji s redovitim

milostima. No i oni istiĉu da se moţe dogoditi da se neka osoba savršeno pripravi na taj put a

da je ipak Bog ne vodi njime, a razlog je poznat samo Bogu. U svakom sluĉaju “Bog neće ove

(mistiĉne) milosti dati ni jednoj duši kojoj manjka samo jedan od slijedećih uvjeta:

1. – moraš biti u svemu kroz duhovnu borbu dovoljno pripravljen;

2. – Boga moraš istinski i od srca ljubiti;

3. - izvanredne milosti moraju biti korisne spasu tvoje duše, prema Boţjem

predviĊanju;

4. - moraš biti iskreno i duboko ponizan i ĉist. Jer Bog u svoju blizinu pripušta samo

one koji su ćudoreno posve ĉisti“83

.

Ima osoba koje su tek na poĉecima duhovnog ţivota, koje još nisu ozbiljnije krenule ni

putem ĉišćenja a umišljaju si i tvrde kako već ţarko ljube Boga te stoga oĉekuju od njega

osobitu naklonost. Takvi lako mogu privući paţnju sotone kojem je svojstvo da se oblaĉi u

anĊela svjetla te prilazi duši zavodeći je laţnim rasvjetljenjima i nagovorima. Ukoliko takve

osobe gaje još i „osobitu naklonost prema neobiĉnim milostima, oni upravo izazivaju Ċavla da

oponaša Boţje milosti“84

. Velika je odgovornost duhovnog voĊe na ovom podruĉju: on mora

biti oprezan i razborit kako mu se ne bi dogodilo da zajedno sa svojim penitentom padne u

veliku pogrešku i zabludu poput „slijepca koji vodi slijepca te obojica u jamu padaju“ (usp.

Mt 15,14). VoĊa treba pouĉiti voĊenoga da ne gaji ţelju za takvim pojavama jer one nisu niti

znak svetosti niti su neophodne za jedan redoviti proces duhovnog izrastanja. Ukoliko se

penitetnu dogaĊaju izvanredene komunikacije i priopćenja poput viĊenja, unutarnjih nagovora

i sliĉno, voĊa ga treba pouĉiti da zauzme jedan stav distanciranosti, nenavezanosti i odricanja

neki od fenomena: a) izravan (neposredan) refleks (odraz) mistiĉne milosti, kao npr. intelektualno (razumsko

odnosno posve duhovno) viđenje Krista kod Sv. Terezije Avilske (Ţ 27); b) drugi su rezultat psihiĉke slabosti

subjekta: npr. ekstaze, ushiti, zanosi… c) kod nekih, opet, jedva da se primjećuje povezanost sa mistiĉnim

ţivotom (npr. osjetilna viĊenja) ili uopće ne moraju imati nikakve veze sa mistiĉnim iskustvom i mistiĉnim

ţivotom (npr. karizmatski fenomeni).“: P. JANJIĆ, Mistika i mistični fenomeni, str. 34. 82 Usp. J. JAEGEN, Mistični ţivot milosti, str. 95. 83 Isto. 84 Isto.


glede istih i da se ne zaustavlja na darovima nego da usmjeri pogled na Darovatelja, da

uzdigne um i srce Bogu. U nekim sluĉajevima duhovni voĊa će trebati znati razluĉiti

podrijetlo neke pojave i tada će moţda trebati potraţiti pomoć (savjet i mišljenje) drugih

kompetentnih osoba: kršćanskog psihologa i drugih teologa85

.

2. Odgoj u prihvaćanju križa

Pitanje patnje se postavlja svima: po patnji ĉini se povijest ide naprijed, u konfliktima

interesa, klasa, pojedinaca i naroda. Moglo bi se govoriti o ljudskoj sudbini kao »povijesti

patnje svijeta«. Iz dubine nepravde uzdiţe se tjeskobno pitanje o smislu svega i ĉeţnja za

pravdom ĉija je odsutnost i nostalgija teški udarac patnje. To je problem Boga. Si Deus iustus,

unde malum?, ako postoji pravedni Bog, zašto onda zlo? A ako postoji zlo, kako onda Bog

moţe biti pravedan? Protest tragiĉnog ateizma i rezignacija (mirenje sa sudbinom) su prividna

rješenja, koja jednostavno eliminiraju jedno od dviju krajnosti u ovoj dilemi. Kršćansko

EvanĊelje ĉita patnju u Bogu i Boga u patnji polazeći od kriţa Sinovljeva. Moţe se reći da je

cijeli Isusov ţivot bio orijentiran prema kriţu: sama evanĊeoska izvješća se predstavljaju kao

«povijest muke, sa jednim posebnim uvodom» (Martin Kähler). Dani «njegova zemaljskog

ţivota» (usp. Heb 5, 7) bili su bez iznimke u teškom i bolnom znaku kriţa. Stoga je prvotna

zajednica mogla u Kristu prepoznati «ĉovjeka boli» o kojem govori prorok (usp. Iz 53, 3):

«Kao janje na klanje odvedoše ga, kao ovca pred onima što je strigu nije otvorio svojih usta.

U poniţenju sud mu je oduzet…» (Dj 8, 32-33). Isus je Sluga, Nevini koji trpi iz ĉiste ljubavi

pod teţinom nepravde svijeta!86

Kriţ je stvarnost koju ne moţemo mimoići. Sam Isus je rekao: „Hoće li tko za mnom

neka se odreĉe samog sebe, neka uzme svoj kriţ i neka ide za mnom. Tko hoće ţivot svoj

spasiti izgubit će ga, a tko izgubi ţivot svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,24-25). Odatle i

„stara izreka „Per crucem ad lucem - po kriţu k svjetlu“. Skovala ju je drevna kršćanska

askeza: istom po trpljenju, iz ljubavi prema Bogu i bliţnjemu, postizava se spasenje.“87

Krist

nam je pokazao put u ţivot, a taj put vodi preko kriţa. Kriţ je teško i nesnosno breme samo do

onog trenutka dok ga ne prihvatimo. Kad prihvatimo kriţ iz ljubavi, tada on više nije

prokletstvo, nego postaje slatki jaram i lako breme (Mt 11, 30). „Kriţ i patnja su osmišljeni jer

85 Više o izvanrednim mistiĉnim fenomenima i postupku duhovnog voĊe i razluĉivanju bit će govora u

posljednjem poglavlju. 86 Usp. B. FORTE, Gesù di Nazaret. Storia di Dio, Dio della storia. Saggio di una cristologia come storia,

Simbologia ecclesiale 3, San Paolo, Cinisello Balsamo (MI), IX ediz., 2003., str. 262sl. 87 B. DUDA, S Isusom na kriţnom putu, Teovizija, Zagreb 2000., str. 6.


je u njih ušao Isus Krist. Patnju moţeš prihvatiti samo zato jer ćeš u joj naći Isusa Krista, koji

će je razoriti ili ti dati snagu da je strpljivo nosiš. Prihvaćanje kriţa jest pobjeda nad kriţem.

Prihvaćanje patnje, trpljenja, boli, smrti, bolesti i grijeha jest put oslobaĊanja od patnje,

bolesti i zla. To je pobjedonosni hod. Kao što je Mojsije u pustinji napravio kriţ i na njega

stavio mjedenu zmiju, da svaki koji pogleda u tu zmiju ozdravi od ujeda zmije i bolesti, tako

se i mi, gledajući na kriţ, susrećemo s Kristom, koji nas ozdravlja.“88

Isus je iskusio patnju.

On je Patnik, koji razumije i ljubi, daje odmor i snagu onomu koji je opterećen patnjom:

„DoĊite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na

sebe i uĉite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete odmor dušama svojim. Jer

jaram je moj sladak i breme je moje lako“ (Mt 11, 28-30).

Duhovni voĊa će pouĉiti i „poticati pentitenta da odbaci sve što nije u skladu s Oĉevom

voljom, a da iz Oĉeve ruke prihvati sve, pa i kriţ. Kršćanin nije svoj, nego Gospodinov.

Posvemašnje predanje Kristu predpostavlja da ćemo se suobliĉiti s Njime i u prihvaćanju

kriţa, i u patnji i u umiranju.“89

To su dobro shvatili svi sveci i svetice kroz povijest Crkve

koji su se poput apostola Pavla radovali da mogu trpjeti i tako biti sve sliĉniji Kristu, ĉiji

»cijeli ţivot bijaše kriţ i muĉeništvo« (Nasljeduj Krista, 1, II, cap. 12). Sv. Franjo će do te

mjere ljubiti i ĉastiti Kristove rane da će mu iste biti utisnute na vlastitom tijelu. Kristova

ţalost će postati utjehom u brojnim trenucima ljudske ţalosti. Dovoljno se sjetiti samo

Tomasa Mora koji u išĉekivanju nepravedne smrti odmah nalaz snagu pišući De tristitia

animae Christi!. Za svetu Malu Tereziju bijaše veliki kriţ bolest njezinog tate. No ona je to s

ljubavlju prihvatila te je po tom kriţu zadobila mnoge milosti. O tome ona ovako piše: “Tri

godine oĉeve bolesti bile su mi draţe i plodnije nego li cijeli ţivot; ne bih ih dala niti za sve

ekstaze i objave svetih; moje srce je prepuno zahvalnosti misleći na ovo neprocjenjivo blago“

(Autobiografski rukopisi, br. 206).

Upravo nam ovaj primjer Male Terezije pokazuje kako zapravo prihvaćanje kriţa a ne

bijeg od njega ĉini ţivot punijim, osmišljenijim, radosnijim. Tko odacuje kriţ koga i onako ne

moţe ukloniti samo si zagorĉava ţivot i ĉini ga sve nesretnijim. „S pravom moţemo zakljuĉiti

da je nutarnja radost koju nosimo u sebi, siguran znak da svoj kriţ nosimo u Isusovu duhu.

Kršćanstvo je vjera u ţivot, uskrsnuće, u radost, u sreću. Ali nema uskrsne radosti bez

uskrsnuća. A uskrsnuća nema bez kriţa i umiranja (...). Kao što je Isusov ţivot za nas bio

najkorisniji upravo onda kad se odricao, kada ga je ţrtvovao, kada ga nam je poklanjao – tako

88 T. IVANĈIĆ, Pođi za mnom. Susret s Isusom Kristom na kriţnom putu, KS, Zagreb 1988., str. 14. 89 S. PAVIN, Nav. dj., str. 25.


i ţivoti Kristovih uĉenika: najvrijedniji su onda kada se ţrtvuju“90

„Veće ljubavi nitko nema

od ove: da tko ţivot svoj poloţi za svoje prijatelje“, kaţe Isus. (Iv 15,13). „Moramo u ţivotu

prepoznati dvije suprotnosti: vjeru u vrijednost kriţa s jedne strane, i naše neprestano bjeţanje

od njega s druge strane. Da bi se te krajnosti u praksi spojile moramo stalno u sebi obnavljati

svijest o vrijednosti svih vrsta mrtvljenja; dragovoljnom pokorom postajemo sve slobodniji;

uskraćivanjem tijelu nepotrebnih ugodnosti osiguravamo prave, duboke, trajne duhovne

radosti; prihvaćanjem onoga što je po ljudsku nevrijedno i poniţavajuće otkrivamo ĉudesni

smisao 'obiĉnih', 'malenih' stvari i istinitost Isusove tvrdnje da Otac nebeski otkriva tajne

Kraljevstva malenima; u podnošenju 'besmislenih' stvari prepoznajemo vjeĉni smisao svega;

na ţivotnim bespućima pronalazimo put pouzdanja u Boga; u odbaĉenosti od ljudi

pronalazimo da nas Bog prihvaća i grli kao svoju djecu; u raznim ţalostima otkrivamo

duhovne, vjeĉne radosti. No do ove Boţje mudrosti – koja je ludost svijetu – ne moţemo doći

nikakvim teoretskim pouĉavanjem, nego samo poniznom molitvom, samo na koljenima.“91

Stoga će duhovni voĊa poticati penitenta da savjesno izvršava svaku duţnost i vedro

prihvaća kušnje i nedaće ţivota. Pouĉit će ga da se u tome sastoji najdraţa ţrtva Bogu i kriţ

koji najviše posvećuje. Jer samo prihvaćeni kriţ posvećuje, samo s ljubavlju prihvaćeno

trpljenje ugraĊuje nas u Mistiĉno Tijelo Kristovo i suobliĉuju nas Kristu patniku a onda i

Kristu uskrslom, Kristu pobjedniku.

Nadalje, duhovni voĊa će pomoći voĊenome „da uoĉi usku povezanost izmeĊu dobrih

djela i patnjâ koja ih prate. Stalno će ga upućivati na to da prihvati patnje ne samo kao 'nuţno

zlo' koje prati ţivotno djelovanje, nego još mnogo više kao dragocjeno sredstvo po kome naše

djelovanje dobiva mnogostruko veću plodnost (kao što je pognojeno zemljište daleko plodnije

od nepognojenoga).“92

Postoje u ţivotu teški dogaĊaji i situacije za nas neshvatljive, na koje jednostavo nije

lako odgovoriti. Tu ostaje samo vjera u Boţju providnost, dobrotu i ljubav. Ako i nema

odgovora na odreĊene probleme i pitanja, voĊa u penitentu neće prestati buditi nadu i

90 Isto, str. 26. 91 Isto, str. 26-27. “U kontekstu razmišljanja o našem predanju Bogu kroz patnju i o vrijednosti ljudskim

oĉima „nevidljivih‟ djela moţemo lakše razumjeti zašto je Crkva oduvijek izuzetno cijenila one redovnike i

redovnice koji su odabrali iskljuĉivo kontemplativni naĉin ţivota. Iako su se iskljuĉili iz šireg ljudskog društva,

iako su zatvoreni u ĉetiri zida, iako je njihova neposredna pastoralna djelotvornost vrlo mala, njihovi ţivoti

imaju nemjerljivu vrijednost. Oni su dar cijeloj crkvi i cijelom svijetu. Svojim predanjem Kristu, svojim

prihvaćanjem ţivotnih kriţeva, svojim suobliĉenjem Kristu, postaju plodni i korisni za cijelo ĉovjeĉanstvo.

Povezujući se s Kristom kao jedinim smislom svoga ţivota, oni se osjećaju povezani s njime, pate s njime,

ţrtvuju se za njega i donose mu Boţji ţivot“ (isto, str. 27). 92 Isto, str. 28.


beskrajno pozdanje u Boga: O takvim situacijama piše sadašnji papa Benedikt XVI u svojoj

enciklici Deus caritas est, Bog je ljubav, 38:

„Ĉesto nam nije dano znati razlog zbog kojeg Bog usteţe svoju ruku namjesto da intervenira.

Uostalom, on nam ne brani da vapimo, poput Isusa na kriţu: “Boţe moj, Boţe moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46)… Sveti Augustin daje odgovor vjere na to naše trpljenje: “Si

comprehendis, non est Deus” – Ako bih ga razumio, tada to ne bi bio Bog. Naš protest nije

izazov upućen Bogu, niti znaĉi da smatramo kako je u zabludi, slab ili ravnodušan. Vjernik nipošto ne moţe misliti da je on nemoćan ili da “spava” (usp. 1 Kor 18,27). Naprotiv, taj je naš

vapaj, kao i kod Isusa na kriţu, najdublji i najradikalniji naĉin potvrĊivanja svoje vjere u

njegovu najvišu moć. Usprkos tome što ne shvaćaju svijet koji ih okruţuje i zbunjenost koju taj

svijet u njima pobuĊuje, kršćani, naime nastavljaju vjerovati u “dobrostivost i ĉovjekoljublje Boga” (Tit 3,4). Uronjeni kao i svi drugi ljudi u dramatiĉnu sloţenost povijesnih zbivanja, oni

ostaju nepokolebljivi u sigurnosti da je Bog Otac i da nas ljubi, ĉak i kada njegova tišina ostaje

za nas nerazumljiva.“


3. Odgoj za apostolsku aktivnost

Za ĉlanove posvećenog ţivota (redovnici i redovnice) kako kontemplativnog tako i

aktivnog usmjerenja stoji da je njihov prvotni apostolat osobno posvećenje.93

Ako poĊemo od

ĉinjenice da su svi krštenici pozvani na svetost ţivota onda ovaj prvotni zadatak apostolata

moţemo proširiti na sve kršćane: „Volja je Boţja vaše posvećenje“ (1 Sol 4,3) reći će sv.

Pavao. Apostolat je nastavak Kristova navještanja radosne vijesti i donošenja spasenja

ljudima. Samo ako radimo na vlastitom obraćenju, na osobnom posvećenju, moţemo biti

suradnici u Kristovu djelu spasenja i otkupljenja koje On u Duhu Svetom nastavlja u svojoj

Crkvi. Apostolski djelovati znaĉi prije svega ţivotom svjedoĉiti svoj identitet kršćanina,

Kristova uĉenika tamo gdje radiš i ţiviš. To je osobni nutarnji stav, ţivotna ţelja, da

Kraljevstvo Boţje koje ti je po milosti dano, sam cijeniš više od svega drugog dobra na

ovome svijetu, i da zatim sve osobne sposobnosti aktiviraš da to blago dijeliš svima oko sebe,

prije svega onima koje ti Bog postavi na tvoj ţivotni put. To je svjetlo koje svijetli u tebi i

obasjava druge. To su rijeĉi dobrote i ljubavi koje su plod Duha Boţjega u tebi. To je

otvorenost tvoga bića da ţiviš, radiš, moliš, trpiš i umireš za druge, za njihovo vjeĉno dobro.94

Laici su na poseban naĉin pozvani svjedoĉiti Krista i upravljati druge prema njemu

tamo gdje ţive i rade a gdje nije moguće niti zareĊenim sluţbenicima, niti redovnicima. Crkva

u ovo naše vrijeme naglašava potrebu apostolata laika koji „ne moţe nitko drugi mjesto njih

ispuniti“ (usp. AA 1; 13). Njihova je zadaća „da proţimlju svijet kršćanskim duhom“ i da u

društvu prvenstveno svojim ţivotom svjedoĉe za Krista (usp. GS 43).

Oni vrše taj svoj apostolat pomaţući u evangeliziranju i posvećivanju ljudi. „Kako je

poloţaju laika vlastito da ţive posred svijeta i svjetovnih poslova, to su oni od Boga pozvani

da, raţareni kršćanskim duhom, vrše svoj apostolat u svijetu poput kvasca” (AA 2).

93 Redovnik/redovnica a onda i svaki krštenik suraĊuje na obogaćenju Crkve i to ne prije svega po onom što

čini, nego po onom što on jest svojim ţivotom i svojim suobliĉavanjem Kristu. Dublje ucjepljivanje u Otajstvo

Krista ima za posljedicu i spasavanje drugih. „Biti tvoja zaruĉnica, Isuse, biti karmelićanka, po mom sjedinjenju

s tobom biti majka duša“, veli sv. Mala Terezija, koja je po tom apostolatu (bez ikakvog vanjskog djelovanja,

osim korespondencije s nekim misionarima) proglašena zaštitnicom Misija. Dakle, prvotni apostolat redovnika i

redovnica je osobno posvećenje, a tek potom – kao drugi oblici apostolata – se navode: molitva, ţrtva,

svjedoĉnje ţivotom, i na kraju, izvanjska (apostolska) djelatnost.

TakoĊer, kad je rijeĉ o posvećnim sluţbenicima (ministerijalnim svećenicima) i za njih vrijedi isto: njihov prvotni apostolat je osobno posvećenje. „Oni su pozvani svjedoĉiti Isusa svima onima s kojima dolaze u doticaj.

Oni štite Isusovu poruku od mode i od sterilnog okamenjivanja. U sebi nose nadu konaĉnog susreta sa ţivim

Bogom. Drţe ţivom vjeru naroda Boţjeg da je on izabrani rod, navješćujući u isto vrijeme svojim ţivotom

evanĊeosku poruku (usp. Papinsko vijeće za laike, I sacerdoti nelle associazioni di fedeli. Identita e missione, 4.

8. 1981. br. 23; 39; 48; EV/7, 1316; 1347; 1373)”: http://www.miljenko.info/vodja.html. “Sakriven s Kristom u

Bogu, crpeći s izvora boţanskog Trojstva i njegove beskrajne svetosti, svećenik je upravo svetošću svoga ţivota

svjedok koji privlaĉi »Ljepotom koja spašava«.“: B. FORTE, La bellezza di Dio, San Paolo, Cinisello Balsamo

2006, str. 51. 94 Usp. S. PAVIN, Nav. dj., str. 29.


U vremenu uvjetovanom materijalizmom i sekularizmom u kojem se sve više

zanemaruju kršćanske vrednote a istiĉe etika situacije, laici su pozvani svjedoĉiti ţivotom

evanĊeoske vrijednosti. Na njima je podrţavati jedinstvo ljudske obitelji (usp. AA 6; 16; 27;

31; GS 43). „Samo svjedoĉanstvo kršćanskog ţivota i dobra djela koja su izvršena

vrhunaravnim duhom imaju moć privući ljude k vjeri i Bogu” (AA 6). Stoga neka “laici u

obiteljskom, profesionalnom, kulturnom ili društvenom ţivotu traţe više razloge djelovanja u

svjetlu vjere i neka to drugima u danoj zgodi oĉituju, svjesni da su na taj naĉin suradnici Boga

stvoritelja, otkupitelja i posvetitelja, i da ga tako slave. (...) Jednom rijeĉju, laici trebaju svoj

ţivot proţeti ljubavlju i djelima je izraţavati prema svojim sposobnostima“ (AA 16).

Duh je Sveti je taj koji potiĉe laike na odreĊeni apostolat u Crkvi i daje im snagu za

njegovo ispunjenje. On vjernicima daje i posebne darove za izgraĊivanje Crkve u ljubavi.

„Sud o njihovj ispravnosti i urednosti spada na one koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito

spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadrţati ono što je dobro (1 Sol 5,12 i 19-21).“ (LG

12).

Duhovni voĊa će pouĉavati svoga penitenta kako je svaki krštenik pozvan na apostolat.

Pozvan je prepoznati u sebi talente (darove) koje je primio od Boga i raditi na njima i sa

njima; pozvan je otvoriti se Duhu Boţjemu kako bi primio nove darove, razvijao ih do punine

i sluţio se njima na dobro drugima. Kao što je Duh Sveti bio djelatan u Isusovu ţivotu i

kasnije u ţivotu apostola, i kroz svo vrijeme tijekom dvijetisućljetne povijesti Crkve, tako taj

isti Duh ţeli biti i nama svjetlo i snaga na putu.

„Ipak, ne treba zaboraviti, da se sva podruĉja apostolskog rada temelje i na osobnoj

akezi. Da bi se ĉovjek mogao posve dati u sluţbu drugoga, mora biti spreman umrijeti sebi,

mora biti jak da podnese mnoge udarce, neuspjehe, neprihvaćanja, kriva tumaĉenja, osjećaj

besplodnosti rada i frustracije cijelog ţivota, nejasnoće u bitnim stvarima, tamu na ţivotnom

putu... Jednom rijeĉju, sve ono u ĉemu bi ĉovjek mogao traţiti sebe, na što bi se ĉovjek rado

oslonio, u što bi stavio svoju sigurnost, da bi, kada sve to pobijedi, našao svoju sigurnost

samo u Bogu.“95

Postoje u apostolatu i odreĊene opasnosti i pogreške u koje se lako moţe upasti.

Najĉešće se upada u dvije pogreške96

: prva je, da radeći u apostolatu za druge, ĉovjek

zaboravi raditi na sebi97

, a druga je: sklonost prema sektašenju98

.

95 Isto, str. 31. 96 Usp. isto. 97 Već je spomenuto da je prvenstveni apostolat osobno posvećenje, rad na sebi. „Ne radi li ĉovjek na sebi,

pili granu na kojoj sjedi. Tako propadne i ĉovjekov ţivot i apostolat“ (isto).


Kako oni koji su karitativno aktivni ne bi sveli svoj rad na puko karitativno djelovanje

bez povezanosti s molitvom u kojoj crpe Boţju ljubav za svoj rad, papa Benedikt XVI

upozorava da se ne bi smjeli „nadahnjivati na ideologijama ĉiji je cilj poboljšati svijet, već se

moraju radije voditi vjerom koja po ljubavi postaje djelotvorna (usp. Gal 5,6). Moraju, dakle,

biti osobe koje nadasve pokreće Kristova ljubav, osobe ĉije je srce Krist osvojio ljubavlju,

probudivši u njemu ljubav prema bliţnjemu. Kriterij na kojem se nadahnjuje njihovo

djelovanje mora biti Pavlova tvrdnja iz Druge poslanice Korinćanima: «ljubav nas Boţja

obuzima» (5,14). Svijest da se u Kristu sam Bog darovao za nas sve do smrti, mora nas

potaknuti da više ne ţivimo za same sebe, već za njega, i s njim, za druge...

Sveti Pavao u svom himnu ljubavi (usp. 1 Kor 13) uĉi nas da je ljubav uvijek više od

samog djelovanja: »I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se

saţeţe, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo« (r. 3). Taj himan mora biti Magna

Carta cjelokupnog crkvenog sluţenja.“99

Stoga papa zakljuĉuje: „Praktiĉno će djelovanje

uvijek biti nedovoljno ako ne bude vidljiv izraz ljubavi prema ĉovjeku, ljubavi koja se hrani

susretom s Kristom“100

Svaki naš vanjski apostolat bit će nedovoljan i neplodan ukoliko ne

proizlazi iz molitve, iz susreta s Bogom: „Dok promatramo beskrajne potrebe, moţemo, s

jedne strane, podleći ideologiji koja teţi uĉiniti sada ono što Bog u svojem upravljanju

svijetom naizgled ne ĉini: riješiti sve probleme u svijetu. S druge strane, to moţe dovesti do

toga da podlegnemo napasti besposlenosti, jer nam se moţe ĉiniti da se u svakom sluĉaju ništa

ne moţe uĉiniti. U toj je situaciji ţivi susret s Kristom od presudne pomoći da se ostane na

pravom putu kako se ne bi podleglo oholom preziru ĉovjeka – koji ne samo da nije

konstruktivan već je destruktivan – niti se predalo ravnodušnosti koja prijeĉi da se prepustimo

da nas ljubav vodi i tako sluţimo ĉovjeku. Molitva, kao sredstvo za crpljenje uvijek nove

snage od Krista, postaje tako urgentna i sasvim konkretna potreba. Tko moli ne troši svoje

vrijeme uzalud, ĉak i ako je situacija oĉajna i kao da potiĉe iskljuĉivo na djelovanje.

Poboţnost ne slabi borbu protiv siromaštva ili ĉak bijede našega bliţnjega“, istiĉe papa, i kao

dokaz tomu spominje Blaţenu Tereziju iz Calcute koja je „vrlo rjeĉit primjer ĉinjenice kako

vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo da ne šteti uĉinkovitosti i djelotvornosti ljubavi

prema bliţnjemu već je, zapravo, neiscrpan izvor te ljubavi. U svom pismu za korizmu 1996.,

98 “To se moţe shvatiti kao jednostrana i djelomiĉna suradnja s Bogom: kada se ljudi opredjeljuju ili samo

za apostolate, ili samo za molitvu, ili samo za karitativno djelovanje. No, to moţe biti i apostolat koji se shvati i

prakticira kao odviše osobni, svoj, individualni, zatvoren u jednu skupinu, ili ograniĉen na jedan specifiĉan

naĉin, bez osluškivanja potreba ljudi i Crkve u dotiĉnom mjestu ili kraju“ (isto). 99 BENEDIKT XVI, Deus caritas est, 33-34. 100 Isto, br. 34.


blaţenica je pisala svojim suradnicima laicima: »Trebamo tu duboku povezanost s Bogom u

svome svakodnevnom ţivotu. Kako to postići? Molitvom«.“101

Duhovni voĊa, odgajajući za apostolsku aktivnost, moţe upasti u dvije vrste pogreške i

time dovesti voĊenoga u opasnost. VoĊa bi griješio „ako bi podrţavao ili prenaglašavao

posebnosti kod pojedinaca, ako bi upirao prstom u izuzetne njihove darove, pogotovo je to

opasno u sluĉajevima kada su pojedinci skloni originalnosti i posebnosti. Time bi im jako

oteţao mogućnost da se ukljuĉe, integriraju u postojeće oblike ţivota i rada u Crkvi, u

postojeće apostolate.“102

Duhovni pratitelj bi takoĊer griješio „ako bi patronatski nametao

iskljuĉivo svoje ideje i svoje potrebe bilo na podruĉju duhovnog ţivota, bilo na podruĉju

apostolata; ako bi samo zastupao jednu vrstu duhovnosti; ako bi gurao penitenta na put koji

odgovara voĊi, ali ne odgovara penitentu.“103

Nakon Koncila svakako se opaţa jedna veća ukljuĉenosti laika u apostolat Crkve, a kod

nas osobito zadnjih godina. No ta ukljuĉenost još uvijek nije ni izdaleka onakva kakva bi

mogla i trebala biti. Brojne su poteškoće toga i takvoga stanja. Razloge za takvo stanje treba

traţiti i u svećenicima i u laicima kao i u stoljetnoj praksi Crkve u kojoj su vjernici bili skoro

iskljuĉivo objekt, a ne subjekt apostolata, te u pomanjkanju odreĊenih crkvenih struktura.

„Jedan dio svećenika – piše isusovac Slavko Pavin – se teško pomiruje s time da se bilo što

radi, npr. u ţupi, a da oni toga nisu nadahnuli, pokrenuli, preporuĉili, podrţali. Drugi dio ima

dobru volju, ali ne zna kako, jer nema ni teoretskog znanja ni praktiĉnog iskustva za

pastoralnu praksu laika kao laika. Neki svećenici nemaju još dovoljno povjerenja u laike. (...)

Sami laici ili nisu svjesni svoje odgovornosti, ili su neinformirani, ili neformirani, ili

onemogućeni, ili su sami nepokretni.“104

4. Odgoj (preodgoj) savjesti

Problem savjesti je postao glavni fenomen našeg vremena, ĉemu se velika paţnja pridaje

u kršćanskom moralnom promišljanju105

. „Zreo kršćanski ţivot je usklaĊenost savjesti i

Boţjih zapovijedi, odnosno: interiorizacija Boţjih zapovijedi“ (L. RaĊa). Bog nam u savjesti –

ukoliko ona nije krivim odgojem deformirana – jasno govori što i kako trebamo postupati u

101 Isto, br. 36. 102 S. PAVIN, Nav. dj., str. 31. 103 Isto, str. 31-32. 104 Isto, str. 32. 105 Usp. A. VALSECCHI, Coscienza, u: Nuovo dizionario di teologia morale, San Paolo, Cinisello

Balsamo (MI) IV. ediz., 1999., str. 183.


pojedinim situacijama. Budući da je moguće deformirati svoju savjest, duhovni voĊa će

trebati „upozoravati da je samo ona savjest ispravna, samo nas ona savjest uistinu moţe

opravdati koja je uvijek otvorena, poslušna, podatljiva objektivnoj istini, objektivnim

normama, koje proizlaze iz EvanĊelja i Crkvenog uĉiteljstva.“106

Odgojena savjest bi bila ona „savjest koja je tako usvojila objektivne norme zdravog

razuma, Isusova evanĊelja i Katoliĉke Crkve da u ĉovjeku nema razlike izmeĊu njegovih

subjektivnih mjerila i ovih objektivnih pravila.“107

Osobe sa odgojenom savješću su osobe

kod kojih se dogodila interiorizacija (pounutrašnjenje) Boţjih zapovijedi, kada se njihova

savjest savršeno slaţe s Boţjim Zakonom.

„Preodgajanje (reedukacija) savjesti znaĉi saniranje temelja, korijena ljudske savjesti,

lijeĉenje bolesne savjesti, uĉvršćivanje slabe i nesigurne savjesti, formiranje krivo formirane

savjesti.“108

Neki smatraju kako uzroke mnogih današnjih psihiĉkih, pa i fiziĉkih bolesti, raznih

stresova i trauma treba traţiti pored ostaloga i u nemirnim i deformiranim savjestima. Tako,

prof. Tomislav Ivanĉić smatra da „griţnja savjesti, uvrede koje su ĉovjeku zadane, nepravda

koju mora podnijeti, krive slike o Bogu, mrţnja, osvetoljubivost, zloća, ovisnost, sve to moţe

imati svoje posljedice ili simptome na nekim organima tijela ili pak na psihi. (...) Stoga je, veli

on, normalno da lijeĉeći duhovno podruĉje doĊe do ozdravljenja neke organske ili psihiĉke

bolesti. (...) Kad ĉovjekov duh ozdravi pokajanjem i opraštanjem, kada se poĉne iznutra

molitvom lijeĉiti u odnosu na Boga, kad sakramenti svojom milošću osnaţe ĉovjekov duh, te

kad Boţja rijeĉ daje novu nadu i povjerenje ĉovjeku, tada se izlijeĉi duh, a time se otkloni

uzrok nekih simptomskih bolesti na tijelu i psihi.“109

S jedne strane nemirna i deformirana savjest moţe biti uzrokom psihiĉkih

poremećenosti pa i nekih fiziĉkih bolesti, a druge strane, „psihiĉki neredi, psihiĉka

opterećenja i bolesti utjeĉu i dodatno opterećuju već nesigurnu i opterećenu savjest.“110

106 S. PAVIN, Nav. dj., str. 33. 107 Isto. 108 Isto. 109 T. IVANĈIĆ, Otkriće duhovne terapije, Teovizija, Zagreb 1997., str. 81-82. Ovo, svakako, ne znaĉi da

sve psihiĉke i fiziĉke bolesti imaju ove uzroke. Oĉito, dakle, da ima fiziĉkih i psihiĉkih bolesti koje svoje uzroke imaju na duhovnom podruĉju. I sam Isus će na jednom mjestu u evanĊelju nakon što ozdravi jednog bolesnika

reći: „Idi i ne griješi više, da te štogod gore ne snađe“. Koliko god bolest mogla biti posljedica grijeha ili griţnje

savjesti, isto tako je ĉinjenica da to nisu jedini uzroci bolesti, nego su to samo neki od mnogobrojnih drugih

uzroka, meĊu kojima ima podosta i onih koji su i medicini i psihijatriji još uvijek nepoznati. U nekim situacijama

„pitanje koje trebamo postaviti, kad nas bolest zahvati, piše Elisabeta Ott, nije: „Zašto?' ili 'Odakle?', nego 'Kamo

ovo vodi?' Što Bog s ovim namjerava? Ovaj stav ima Isus kad susreće slijepca od roĊenja. On ne gleda sljepoću

kao posljedicu nekog grijeha ili pogreške u prošlosti, nego kao put neĉemu potpuno novom: oĉitovanje Boţjeg

djela (Iv 9,3)“: W. STINISSEN, Noć je moje svjetlo, Naklada sv. Antuna, Zagreb 2007., str. 82-83. 110 S. PAVIN, Nav. dj., str. 33.


a) Duhovne (moralne ) patnje i liječenje savjesti

Veliki duhovni uĉitelji poput sv. Ivan od Kriţa, sv. Ignacija Loyolskog i sv. Franje

Saleškoga, bili su ujedno i veliki poznavatelji ljudske psihe. Stoga i duhovni voĊa treba imati

barem osnovno psihološko znanje, no pogrešno bi bilo ukoliko bi se oslanjao samo na

psihologiju; on treba biti psiholog, ali ne i onaj koji psihologizira. Psihološko znanje treba biti

uvijek u sluţbi duhovnog izrastanja osoba koje od njega traţe duhovnu pomoć i vodstvo.

Autentiĉno duhovno izrastanje ima svoje pozitivne reperkusije i na psihu, pomaţe

ĉovjekovoj psihološkoj uravnoteţenosti. „Na poseban naĉin duhovne vjeţbe obavljene u

posvemašnjoj otvorenosti Bogu i voditelju, kao i razne duhovne obnove – mogu biti dobra

psihoterapija, upravo stoga što se u njima otklanjaju neuredne sklonosti, supremacija tijela

nad duhom i tako ĉovjeka uvode u svijet slobode djece Boţje. Isto tako i duhovni razgovori

koje usmjeruje duhovni voĊa mogu biti prava psihoterapija.“111

Kod neurotski bolesnih osoba112

treba prepoznati izvor problema kako bi ga se moglo

riješiti: „na dnu psiholoških problema moţe se skrivati osjećaj krivnje, ali i obratno: na dnu

osjećaja krivnje moţe se skrivati neki psihološki problem.“113

Završetak prošlog stoljeća, a to znaĉi i ovo naše vrijeme, okarakterizirano je kao

psihotiĉno doba, kao što je tzv. doba prosvjetiteljstva bilo histeriĉno, a devetnaesto stoljeće

prepoznatljivo po sitniĉavom legalizmu... Tu neurotiĉnost današnjeg vremena upravo

razotkriva umjetnost koja je „prozor kroz koji vidimo dušu cijele epohe“ (F. Ephraim).114

Psihiĉko i moralno (duhovno) trpljenje kod nekih osoba je „posljedica toga što ĉak

temeljna potreba za sigurnošću, smislom i ljubavlju nije bila ispunjena“115

. Sluga Boţji papa

Ivan Pavao II, u svojoj pobudnici Salvifici doloris, (spasonosno trpljenje)116

razlikuje tjelesnu

i moralnu patnju. Za moralnu patnju veli da je to „bol duše“, i naglašava da se radi „o boli

duhovne naravi, a ne samo o psihiĉkoj dimenziji boli koja prati kako moralnu tako i tjelesnu

patnju“ (SD 5). Ta duhovna (moralna) patnja prema papi „nije manja od one tjelesne, no nju

je istodobno teţe utvrditi i teţe doseći terapijom“ (isto). Budući je ĉovjek jedinstvo tijela,

duše i duha, to onda svaka patnja na bilo kojoj ĉovjekovoj razini pogaĊa ĉitavog ĉovjeka.

111 Isto, str. 35. 112 Takve osobe mogu imati halucinacije i iluzije a da u dobroj vjeri misle kako je rijeĉ o autentiĉnim

viĊenjima i unutarnjim govorima. „Te halucinacije ne moraju znaĉiti da takve osobe laţu, nego su samo dokaz

da osobe ne znaju razlikovati nutarnje doţivljaje i utiske u njima od stvarnosti izvan njih” (isto). 113 Isto. 114 Usp. W. STINISSEN, Noć je moje svjetlo, str. 83. 115 Isto, str. 84. 116 KS, dok. 70, Zagreb 1984. Nadalje SD.


Cijeli ĉovjek, naime, pati. Stoga nije nerijedak sluĉaj da ĉovjek uslijed duhovnih (moralnih)

patnjâ oboli na tijelu ili psihi117

(usp. SD 6).

U svetopisamskim knjigama SZ-a, papa nalazi konkretne primjere duhovnih patnjâ, kao

što su:

- smrt vlastite djece, osobito smrt jedinca prvoroĊenca,

- izostanak potomstva,

- ĉeţnja za domovinom,

- progonstvo i neprijateljstvo okoline,

- prezir i ismijavanje patnika, osamljenost i odbaĉenost,

- griţnja savjesti,

- poteškoća da se shvati zašto zli napreduju, a pravednici trpe,

- nevjernosti i nezahvalnost prijatelja i bliţnjih,

- nesretna kob vlastitog naroda i sl. (isto).

Sveti otac istiĉe da su to samo neke od patnjâ na duhovnm podruĉju, a lepeza tih patnjâ

je daleko šira i nihova lista znatno duţa. Ukratko „ĉovjek trpi kad god doţivljava neko zlo“,

koje je „izvjestan nedostatak, ograniĉenje i iskretanje dobra“ (SD 7); on „pati zato što ne

sudjeluje u odreĊenom dobru, što je od tog dobra na neki naĉin iskljuĉen ili ga se sam lišio“

(isto)118

.

Razne psihološke škole i pravci razvili su svoje metode lijeĉenja, a posljednjih decenija

sve više se duhovnim terapijama nastoji pomoći takvim osobama.119

. Osobama koje pate

uslijed nedostatka ljubavi i drugih moralnih patnja, duhovni voĊa će nastojati ukazati im na

Boţju ljubav, biti im most i posrednik do Boţje ljubavi kako bi mogle povjerovati i iskusiti da

ih Bog voli te se otvoriti toj ljubavi. Pomoći će im da povjeruju Bogu unatoĉ svih patnjâ koje

su ih zadesile, te da oproste i sebi i svima koji su ih povrijedili120

. Nastojat će im – u svjetlu

Kristova kriţa i uskrsnuća – pomoći da povjeruju kako ţivot unatoĉ nepravdi ima smisla i da

117 Dakle neke bolesti na tijelu i psihi bile bi simptomatske, tj. imaju uzrok na duhovnom podruĉju. Usp. T.

IVANĈIĆ, Otkriće duhovne terapije, str. 24. 118 „Osobito trpi kad bi u redovitom poretku stvari trebao u tom dobru sudjelovati, a ne sudjeluje...“ (SD 7).

Taj „svijet patnje je na neki naĉin smješten u svakom ĉovjeku“ (SD 8). 119 Kod nas u Hrvatskoj, u tu svrhu, osnovan je Centar za duhovnu pomoć, u kojem se nastoji duhovno

pomoći osobama koristeći se vlastitom metodom zvanom hagioterapija. Ovom metodom se ne lijeĉe psihiĉke bolesti (osim one koje su simptomatske), nego boli duhovne naravi za koje autor uporište nalazi u pobudnici

Ivana Pavla II, Spasonosno trpljenje. Osnivaĉ metode i Centra je dr. Tomislav Ivanĉić, profesor na Katoliĉkom

bogoslovnom fakultetu. Hagioterapija – tvrdi njezin autor – „oslobaĊa u konfliktima savjesti, savjetuje u

duhovnim devijacijama te lijeĉi u duhovnim patnjama. Djelotvornom se pokazuje u sumnjama i nepovjerenju, u

ovisnostima, samoubojstvima, posttraumatskom stresnom sindromu, u besmislu, strahovima, neizdrţivim

osjećajima krivnje, u meĊuljudskim trvenjima, u rezignaciji, depresiji...“: T. IVANĈIĆ, Otkriće duhovne

terapije, str. 29-30. 120 Treba neprestano isticati da opraštanje nije slabost, nego snaga i uvjet nutarnje slobode, i mogućnost

neprestanog duhovnog izrastanja.


zlo i patnja nemaju zadnju rijeĉ te da budućnost imaju oni koji su na strani pravde, ljubavi i

istine. „Pribliţit će im vedru evanĊeosku istinu da je Bog moćan i najveće zlo okrenuti u

najveće dobro. Dokazat će im, posebno na primjeru Isusova ţivota, da Bog nikada nikakvo

zlo ne pripusti, a da ono ne nosi sa sobom daleko veće dobro...“121

Neće prestati u njima

buditi nadu da je unatoĉ svim patnjama i neuspjesima vrijedno ţivjeti i da u konaĉnici onima

koji ljube Boga sve se okreće na dobro (usp. Rim 8,28; Jak 1,12; 2,5).

Postoji i psihiĉko trpljenje koje Wilfrid Stinissen naziva laţnim a „ĉiji osnovni uzrok

leţi u bjeţanju od istine. Ako ne postoji volja koja ţeli izaći iz imaginarnog svijeta i susresti

stvarnost, ako se nikad ne vidi vlastiti grijeh, nego se grijeh sistematski pripisuje drugom i

uvijek misli da je drugi kriv, tada se takoĊer odbija krenuti u Boţju školu. Tada se ništa ne

dogaĊa. Takvo trpljenje je sterilno, ne moţe se ni za što upotrijebiti, pa ĉak ni Bog ne moţe

ništa uĉiniti“.122

Duhovni voĊa će buditi u penitentu duboku volju za istinom u njemu samome: on mora

biti spreman dovoditi samog sebe u pitanje, vidjeti svoju vlastitu tamu, ne opirati se istini

nego joj spremno pogledati u oĉi. Samo tako moguće je ozdraviti, sve drugo je bijeg koji ne

riješava ništa. Samo ono što izloţimo Boţjem svjetlu, što mu pokaţemo i predamo, to će on i

prosvjetliti, ojaĉati, ozdraviti, dati smisao.

Duhovni voĊa će pouĉiti penitenta da milost nije odvojena od naravi, nego je urezana u

nju, da postoji jedno jedinstvo i meĊusobno proţimanje ovih dviju stvarnosti. Sve što je

prirodno moţe se pretvoriti u milost, takoĊer naravna psihiĉka patnja (sve dok se ne radi o

potpunom duševnom poremećaju). Sve što donesemo pred Boga, dobiva svoj smisao123

. „Ni

jedno raspoloţenje ili neraspoloţenje u ĉovjeku nije štetno, nije nekorisno. Sve moţe i mora

biti korisno, ako se znamo njime okoristiti, ako ga prihvatimo u vjeri i ljubavi.“124

Duhovni voĊa će takoĊer voĊenoga trebati odgajati u ispravnom vrednovanju ţivota i

djelovanja. „Najĉešća je pogreška kada ljudi izjednaĉuju istinu i dobrotu s vanjskom

uspješnošću ţivota i rada jedne osobe. Takvo procjenjivanje moţe i pojedince i skupine u

Crkvi dovesti do toga da se udalje od Boţjih putova slijedeći neke svoje 'uspješnije' za koje

misle da su Boţji putovi. Ne smije se izjednaĉavati vanjska djelotvornost ţivota s pravom

121 S. PAVIN, Nav. dj., str. 35. Neka se duhovni voĊa svojski potrudi „da svima pokaţe vrijednost onoga

što se njima ĉini nevrijednim. Reći će im da ne postoje nevrijedne stvari, da Bog ne stvara smeće; da mnogi

gorki, odvratni, poniţavajući i zli dogaĊaji u njihovu ţivotu nisu ništa drugo, nego odvratni gnoj, a njihov ţivot

zagnojeno zemljište koje će dati barem dvostruko više roda, od onoga koje nije zagnojeno“ (isto, str. 34). 122 Usp. W. STINISSEN, Noć je moje svjetlo, str. 84. 123 Usp. Isto, str. 83. 124 S. PAVIN, Nav. dj., str. 35.


vrijednošću ţivota; duh vremena s Duhom Boţjim; novost s ispravnošću. Treba provjeravati

sve i zadrţati ono što je dobro.“125

d) Škrupuloznost126

Duhovni voĊa ĉesto ima posla sa škrupuloznim osobama, koje su pune nemira, strahova,

sumnji i nesigurnosti na podruĉju moralnosti.

VoĊa treba razgovarati s takvom osobom: ispitati odakle škrupuli dolaze, kakva je

prošlost škrupulanta, kad su škrupuli poĉeli, kako je savjest odgojena, da li je tjeskoba plod

naravi, ili je manje više redovita pojava na odreĊenom stadiju puta prema savršenosti, ili se

skriva strah od smrtnog grijeha, ili se radi o neriješenim grijesima iz djetinjstva, ili o

perpleksnoj savjesti u kojoj grijesi izgledaju neizbjeţivi. Treba jasno reći penitentu da će ga

samo istina osloboditi. Kada se ţivi po radosnoj vijesti ne postoji tjeskoba i nesigurnost, koja

se ne bi mogla otkloniti. Pokatkad škrupuloznost je posljedica nesigurnosg ţivotnog

opredjeljenja, u smislu da osoba ţeli i grijeh i legalnu ĉistoću. Kod nekih postoji potajni

pristanak na grijeh, ali je zakoĉen zapovijedima, a ne ljubavlju. Lijek je u distanciranju od

grijeha, ali tako da se traţi pozitivna duhovna ĉistoća iz ljubavi prema Kristu i braći i

sestrama, a ne samo zato da se ne griješi.

Na podruĉju ĉistoće, škrupulant – budući da ne razlikuje osjećaj i pristanak – nailazi na

nesavladive poteškoće. Stoga ga treba dobro pouĉiti da razlikuje napast od pristanaka, osjećaj

od volje. To je vaţno i u kontaktu s drugim spolom i u odnosu prema vlastitom tijelu, i u

odnosu prema svojim predodţbama i mislima.

Postoje tri tipa škrupula:

a) U razdobljima ţivotne odluke, kao što je prvo obraćenje, ili ono kada vjernik prelazi u

razdoblje ĉiste vjere. Nakon prvog obraćenja, škrupuli se oĉituju kao osjećaj krivnje zbog

prošlosti, jer su prisutni ostaci osjećajne sklonosti na grijeh, te se osobi ĉini kao da se nije od

njega ni oĉistila. Najĉešće se takve osobe ţele ĉesto ispovijedati, no treba im jasno reći da

ispovijed nije lijeĉenje od škrupula. Neka vjeruje da su jednom ispovjeĊeni grijesi oprošteni i

neka snagom vjere i bezgraniĉnog pouzdanja u Boga pobjeĊuje svaki strah koji je bez temelja.

U trenucima kad Bog vodi dušu u podruĉje čiste vjere, ona prolazi kroz „tamnu noć

osjetila“, koju prati specifiĉni osjećaj ostavljenosti od Boga popraćen škrupulima zbog vlastite

nemoći i slabosti da dostojno sluţi Bogu. Tada treba u vjeri nadvladavati strah: s nestankom

straha nestat će i škrupula i duša će ući u radost Boţjeg ţivota.

125 Isto, str. 36. 126 Isto, str. 39-41.


b) Škrupuli u duhovnom ţivotu mogu biti:

1) Na intelektualnom podruĉju: na podruĉju sudova o stvarima i dogaĊajima pojavljuje

se istovremeno proturjeĉnost. Treba istraţiti uzroke ove podvojenosti (moţda ĉovjek traţi

apsolutnu sigurnost). Takva osoba se treba u poniznosti drţati savjeta duhovnog voĊe.

2) Na podruĉju osjećajnosti: kada se radi o depresivnim stanjima, takvoj osobi treba

savjetovati veliku strpljivost i smirenost. Treba joj reći da je u ispovijedi vaţnije savršeno

kajanje iz ljubavi, nego škrupulozno nabrajanje grijeha.

c) Kronični škupulanti upadaju periodiĉno u škrupule, a izlijeĉit će se nutarnjim

izlijeĉenjem, koje obiĉno traje duţe vrijeme. Ova škrupuloznost se moţe oĉitovati na dva

sloja: na vanjskom (prevelika briga za vanjsku ĉistoću) i na unutarnjem (koji je obiĉno dublji),

kada se škrupulant boji da će pristati na grijeh ako se otvori voĊi i prizna mu škrupule.

Teškoća postaje još veća ako se umiješa antipatija prema voĊi. Najteţi oblik škrupula jest

onda kada se spoji legalizam, traume iz djetinjstva i veliki osjećaj krivnje. Škrupulantu treba

jasno reći da će uvijek ostati nešto što se ne moţe ispovijediti i što prepuštamo Boţjem

milosrĊu.


V. DUHOVNO RAZLUĈIVANJE

1. Biblijski korijeni i narav duhovnog razluĉivanja

Duhovno razluĉivanje ima svoju duboku biblijsku utemeljenost127

. U Starom zavjetu

nalazimo njegove tragove (usp. 1 Sam 16,14, Post 3; Br 5,4), dok u Novom zavjetu imamo

već razvijenu teoriju i praksu kako duhovnog razluĉivanja (usp. 1 Sol 5,21-22; Rim 12,2) tako

i „razluĉivanja duhova“ (1 Kor 12,10; 1 Iv 4,1).

Duhovno razlučivanje je pravo umijeće duhovnog ţivota i zahtjeva molitvu i otvorenost

Duhu Svetome. To je „duboko pronicanje Boţjeg djela u srcima ljudi, koje je dar Duha

Svetoga i plod ljubavi.“128

Svako duhovno razluĉivanje ima za cilj traţenje volje Boţje, kad je ona nejasna i

neodreĊena, te ţelja da se uvijek ĉini ono što je Bogu ugodno, što je njemu milo (usp. Iv

8,29).

2. Vrste duhovnog razluĉivanja

Kršćanin je pozvan ţivjeti po Duhu, ali na tom putu postoje neprijatelji: tijelo, svijet, i

sile zla koji ga ţele zaustaviti i usmjeriti u suprotnom pravcu te ga tako svesti na bezliĉnu

masu nespašenih. VoĊa treba znati razluĉiti što je plan Boţji i koja su najprikaladnija sredstva

za njegovu realizaciju. Ova sposobnost usmjeravanja moţe biti129

:

- Besplatni dar (gratia gratis data) primljen odozgo kao karizma za sluţenje Crkvi (1

Kor 12,7-10);

- Izvanredni dar koji se moţe posjedovati na jedan stalan, stabilan naĉin ili kao prolazna

milost koja mu omogućva ĉitanje srdaca što se odnosi samo na odreĊene konkretne

pojave i okolnosti.

- Stečeni dar kao plod normalnog i stupnjevitog razvoja kreposti i darova primljenih po

krštenju. Stjeĉe ga se nakon dugog razdoblja molitve, ustrajne otvorenosti Duhu

Svetom, neumornog sluţenja braći i prouĉavanja putova svetaca. Rijeĉ je o

izvanrednom razvoju kreposti razboritosti (mudrosti) i dara savjeta.

127 Usp. B. GOYA, Nav. dj., str. 72-73; R. PRKAĈIN, Teorija i praksa duhovnog razlučivanja, u:

Obnovljeni ţivot (58) str. 217-221; J. GUILLET, Discernement des esprits, u: Dictionnaire de Spiritualité, III,

Paris Beauchesne, 1957, 1222-1231. 128 Red pokore, KS, Zagreb 1975., br. 10 129 Usp. B. GOYA, Nav. dj., str. 77-78.


3. Kriteriji razluĉivanja

Već smo spomenuli da Duh Sveti djeluje na unutarnji (kroz nadahnuća, poticaje,

prosvjetljenja i sl.) i na izvanjski naĉin preko duhovnog voĊe, ispovjednika, propovjednika,

prijatelja, itd. Kada Duh djeluje po svojim nutarnjim poticajima, oni se u tišini molitve mogu

prepoznati i prihvatiti. MeĊutim ti poticaji i nadahnuća nisu uvijek jasni, a mogu doći i od

naše naravi ili od duha Zloga. Stoga uoĉiti podrijetlo nutarnjih poticaja, za Pavla je poseban

dar Duha Svetoga, kojeg on naziva „razluĉivanje duhova“ (1 Kor 12,10). U nekim situacijama

sami moţemo razluĉiti što je od Duha Boţjega a što nije. U drugim okolnostima i delikatnijim

ţivotnim situacijama trebat ćemo potraţiti duhovni savjet neke kompetentnije osobe:

duhovnog voĊe ili neke druge osobe koja ima dvoljno znanja i duhovnog iskustva.

Opće pravilo koje vodi u razluĉivanje u svakoj okolnosti, budući da nemamo jednu

neposrednu spoznaju je ono indirektno ponuĊeno od samoga Krista:

„... po njihovim plodovima ćete ih prepoznati (...). Svako dobro stablo raĊa dobrim

plodovima, a nevaljalo raĊa plodovima zlim. Ne moţe dobro stablo donijeti zlih plodova

niti nevaljalo stablo dobrih plodova“ (Mt 7, 15-20).

Razliĉiti autori na razliĉite naĉine donose odreĊena pravila i kriterije za razluĉivanje130

.

Svi se oni mogu svesti na kriterije koji su usmjereni na Krista i Crkvu.

a) Znakovi boţanskog duha

- biti u skladu s Objavom (Sv. Pismo i Predaja)

- poniznost: hod u istini

- poslušnost

- umjerenost i uravnoteţenost

- mir i vedrina

Ukratko, moţe se ustvrditi da kada su prisutni ovih pet kriterija, voĊa moţe biti moralno

siguran da ima posla s osobom koja djeluje po Duhu Svetom. MeĊutim ukoliko nedostaje

samo jedan od njih131

, obiĉno znaĉi da se subjekt ponaša „po tijelu“.

130 Sv. Ignacije Lojolski je jedan od najznaĉajnijih autora po pitanju “razluĉivanja duhova”. Svoje mistiĉno

iskustvo Ignacije je pretoĉio u Duhovne vjeţbe, koje su cjelovito voĊene duhovnim razluĉivanjem (usp.

IGNACIJE LOJOLOSKI, Duhovne vjeţbe, FTI, Zagreb, 1998., br. 169-198). U njima su dvije serije “Pravila da

se na neki naĉin osjete i prepoznaju razliĉiti pokreti koji se izazivaju u duši, dobri da ih prigrlimo, zli da ih

odbacimo” (usp. Duhovne vjeţbe, br. 313-336). 131 “Bonum ex integra causa, malum ex qualunque defectu”.


b) Znakovi duha zloga

- teţnja ka himbenosti, laţi

- duh samodostatnosti

- nedostatak poslušnosti

- nedostatak unutarnjeg mira

e) Znakovi ljudskog duha („tjelesnog čovjeka“)

- mentalni egocentrizam: osoba sudi i vrednuje stvari i dogaĊaje po vlastitom interesu

(navezanost na vlastita stajališta i ideje).

- egzistencijalni egocentrizam: sastoji se u djelovanju koje pošto poto traţi vlastite

potrebe i interese, pa i na uštrb potreba bliţnjih i zajednice

- traţenje kompenzacija: traţenje osobnih koristi, ţelja za posjedovanjem stvari, teţnja

za priznanjima i ĉastima

Plodovi ovakvog djelovanja „po tijelu“ manifestiraju se u „razdorima, ljubomorama,

nesuglasicama, spletkarenjima, stranĉarenjima, zavistima“ (Gal 5, 20-21). Ukratko u jednom

karakteru koji je nemoguć za ţivot u zajednici.

4. Razluĉivanje izvanrednih fenomena132

Duhovni voĊa ponekad ima posla s osobama koje tvrde da imaju odreĊene neuobiĉajene

i izvanredne pojave, kao što su viĊenja, unutarnji govori, objave, i sliĉno. Budući da se takvi i

sliĉni fenomeni susreću i kod osoba koje pripadaju drugim religijama, u asketskim formama

tipa Yoge, kao i kod duševnih bolesnika, duhovni voĊa će trebati pristupati tomu s velikom

opreznošću i razboritošću.

Pastoralno iskustvo pokazuje s kakvom lakoćom neke neuravnoteţene osobe i sanjari

teţe na ovom podruĉju pretjerivanju, te kako su lako izloţene iluzijama i halucinacijama. Nije

uvijek lako prepoznati porijeklo neke pojave tako da općenito govoreći podruĉje razluĉivanja

izvanrednih fenomena je vrlo muĉno i delikatno. U prilog dovoljno govori i ĉinjenica da je

132 Usp. P. JANJIĆ, Mistika i mistički fenomeni, str. 43-48; 59-76; ISTI, Fenomeni mistici e discernimento in

san Giovanni della Croce, u: Iskustvo Boga danas i karmelska mistika. Mistagogija i međureligijski i kulturni

dijalog, Zbornik radova meĊunarodnog seminara, Zidine, 17.-22. rujna 2007., KIZ, Zagreb 2009., str. 641-672;

moţe se takoĊer vidjeti 2 U 11 te 2 U 16-32; 1N 2,3 i 2N 2,3.


bilo i svetaca koji su se prevarili, bilo u cijelosti ili djelomiĉno, u nekim svojim viĊenjima i

objavama.

Sv. Ivan od Kriţa, teolog s najvećim autoritetom na podruĉju mistiĉkih fenomena,

nauĉava da su pravi izvor kršćanskog ţivota, svetosti i mistiĉnog iskustva teologalne kreposti:

vjera, ljubav i nada ţivljene u svoj njihovoj ĉistoći i bogatstvu. Sve ostalo vrijedi samo

onoliko koliko sluţi ostvarenju i rastu teologalnog ţivota. Stoga on naglašava da su ove

mistiĉne pojave potpuno sporedne za duhovno izrastanje i mnogo puta su plod djelovanja

vlastite psihe. A i kada proizlaze od Boga treba ih uzimati sa jednom rezervom i

distanciranošću, svraćajući pozornost na samoga Boga, kako dar ne bi postao zaprekom na

putu do Darovatelja. Za Ivana od Kriţa vrijednost nekog fenomena bilo mistiĉkog bilo

karizmatskog nije u njegovu nadnaravnom podrijetlu, nego u mjeri u kojoj doprinosi porastu

teologalnog ţivota, tj. koliko pomaţe osobi koja ga posjeduje da raste u vjeri, nadi i ljubavi a

onda time i u ostalim krepostima. Moguće je da i autentiĉna viĊenja, objave i drugi autentiĉni

mistiĉki i karizmatski fenomeni postanu zaprekom osobi na duhovnom putu izrastanja. Zato

Mistiĉni Nauĉitelj u svom djelu Uspon na goru Karmel (II knjiga pogl. 11-12 i 16-32 te III, 7-

14 i 30-32) donosi niz pedagoških usmjerenja kako se ponašati u sliĉnim situacijama. Ukratko

reĉeno traţi se odricanje i distanciranost od takvih iskustava. Samo u izuzetno rijetkim

sluĉajevima moţe se prihvatiti nešto od toga, ali to nikad ne odluĉuje penitent, nego njegov

duhovni voĊa, nakon što je sve pomno ispitao. Ako je nešto od Boga ono će samo po sebi

proizvesti onaj uĉinak koji je Bog htio bez obzira prihvaćali mi to ili ne. Odricanjem i

distanciranošću od viĊenja i drugih sliĉnih pojava mi se oslobaĊamo opasnosti navezanosti i

oholosti a takoĊer izbjegavamo i zamkama Ċavla koji na tom podruĉju ima vrlo široko polje

djelovanja osobito kod osoba koje ĉeznu i trĉe za «izvanrednim» i «ĉudesnim». Osoba koja bi

imala viĊenja, objave i sl. ne treba o tome nikome govoriti osim svome ispovjedniku odnosno

duhovniku i drţati se u svemu njegovih uputa.133

Bilo da je rijeĉ o mistiĉkim bilo karizmatskim fenomenima za duhovnog voĊu je

vaţno ne toliko znati razluĉiti134

je li nešto od Boga ili Ċavla, koliko pouĉiti o tome koji stav

133 To što netko ima viĊenja, unutarnja govorenja, stigme i sliĉne izvanredne fenomene ne znaĉi da je svetiji

od drugih koji nemaju takvih i sliĉnih «darova», tvrde veliki kršćanski mistici poput sv. Ivana od Kriţa i sv.

Terezije Avilske; dapaĉe, kaţu oni, ima mnogo osoba, «premda nemaju tih milosti, u savršenstvu su

neusporedivo naprednije od onih koji ih imaju mnogo» (1 U 22, 19; Zamak duše, VI, 8, 10). Dakle, nije

«izvanredno» i «ĉudesno» znak duhovnog izrastanja i kršćanske savršenosti, nego naša spremnost da u svemu

prilagodimo svoju volju volji Boţjoj, ili drugim rijeĉima: intenzitet i kvaliteta ljubavi prema Bogu i bliţnjemu,

mjerilo je našeg rasta i posvećenja. Zato će Sv. Ivan od Kriţa naglašavati da «djelo ili ĉin volje u ljubavi vrijedi

pred Bogom više od svih viĊenja i objava što bi ih mogli dobiti s neba». 134 Vaţno je da duhovni voĊa ima jednu moralnu sigurnost koji duh je na djelu, jer apsolutnu sigurnost je

jako teško postići. I onda kad se voĊa uvjeri da je voĊeni pod djelovanjem Duha Svetoga, to još nije siguran znak


zauzeti glede istih i kako se ispravno sluţiti «darom». Jer neispravno sluţenjem i u vrijeme

kada to nije volja Boţja «dar» moţe postati kamenom spoticanja i motivom za osudu onome

koji ga posjeduje (usp. Mt 7, 22-23). Za pravilno sluţenje izvanrednim darovima treba uzeti

Pavlov nauk o ljubavi (1 Kr 13,1-3) koja je karizma nad karizmama i kriterij vrednovanja

svakog djelovanja pa tako i svih izvanrednih fenomena. Ako osoba sluţeći se izvanrednim

«karizmama» nije voĊena ĉistom ljubavlju prema Bogu i bliţnjemu i ako u svemu tome ne

traţi iskljuĉivo i samo Boţju slavu, onda je njeno djelovanje vrlo upitno a moţe biti i veoma

pogubno.

I sv. Ivan od Kriţa i suvremeni psiholozi se slaţu u ĉinjenici da mnogo toga što je

naizgled nadnaravno nije drugo nego proizvod psihiĉke strukture subjekta, mašte, fantazije,

nesvjesnog, podsvjesnog i sl., kao i drugih nepoznatih (naravnih) uzroka. Osobito se to odnosi

na osobe koje ĉeznu i trĉe za senzacijama, za spektakularnim, za «ĉudesnim» i

«izvanrednim»… Drugim rijeĉima, puno toga što na prvi pogled izgleda nadnaravno, zapravo

nije ništa drugo do li plod i reakcija parapsiholoških, ejedetiĉarskih, haluciogenih odnosno

pseudohaluciogenih stanja, koja se mogu pojaviti i kod normalnih, moralno i psihiĉki zdravih

osoba. Naravno, time se ne nijeĉe mogućnost postojanja autentiĉnih viĊenja, unutarnjih

govora, objava i sl., pomoću kojih Bog komunicira s nekim osobama. Stoga duhovni voĊa

treba zauzeti jedan stav koji a priori neće odbacivati mogućnost takvih pojava, ali takoĊer

neće sve olako prihvaćati bez ozbiljnog i pomnog razluĉivanja.

Ne negirajući mogućnost nadnaravnog interventa i imajući na umu opasnost koja moţe

doći od Ċavla, duhovni voĊa će trebati imati na umu kako neke hipersenzibilne, preosjetljive i

neuravnoteţene osobe lako mogu postati ţrtve iluzija i halucinacija. Ukoliko pri tom još

postoji i velika ţelja za izvanrednim iskustvima onda su halucinacije i iluzije gotovo

neizbjeţna pojava. Kako se to ne bi dogaĊalo i kako bi usmjerio osobe s autentiĉnim

viĊenjima i objavama da idu sigurnim putem vjere, neka duhovni voĊa posegne za brojnim

pedagoškim usmjerenjima (savjeti, opomene, upozorenja), koje sv. Ivan od Kriţa donosi u

već spomenutom Usponu na goru Karmel. Ova pedagoška usmjerenja koja se odnose kako na

penitenta tako i na njegovog duhovnog voĊu, moţemo ukratko saţeti ovako:

a) Pravila ponašanja za osobu koja ima viđenja, objave i dr. izvanredne fenomene:

- stav distanciranosti i odricanja (unutranja sloboda i nenavezanost na takve pojave);

da i fenomen u cjelosti proizlazi od Boga, budući da puno toga (dijelom ili u cijelosti) moţe biti rezultat

podsvijesti, fantazije, autosugestije, što osoba u najboljoj nakani moţe pripisati Boţjem djelovanju.


- ne traţiti viĊenja, objave i druge izvanreden fenomene niti ĉeznuti za njima (ukoliko ih

traţi i ĉezne za njima „otvara vrata” mogućnosti Ċavolskih uplitanja i manipulacija);

- konzultirati se sa ispovijednikom ili duhovnikom odnosno drugom kompetentnom

osobom (usp. 2U 22,8-15).

b) Norme za duhovnog vođu odnosno onog koji je pozvan razlučivivati i usmjeravati:

- ne pridavati vaţnost izvanrednim fenomenima;

- ne traţiti objavu za sebe ili druge;

- postupati blago i s puno razumijevanja;

- pouĉiti voĊenoga da izvanredni fenomeni nisu znak svetosti135

niti su neophodna

sredstva na putu duhovnog izrastanja;

- pored znanja i vlastitog iskustva neophodna je i molitva za uspješno razluĉivanje.

1. Postupak razlučivanja

Podruĉje razluĉivanja izvanrednih fenomena je veoma kompleksno i teško, i koji put

postoje poteškoće u razluĉivanju neĉeg što bi bilo paranormalno od mistiĉnog. Razlikovanje

izmeĊu naravnih (prirodnih) i nadnaravnih (soprannaturale i preternaturale) fenomena u

teoriji je jasno. MeĊutim u praksi to je vrlo delikatno, bilo zato što neki naravni (prirodni)

fenomeni mogu imati veliku sliĉnost sa nadnaravnim, bilo stoga što nerijetko, u fenomenima

postoji jedna zona potpuno nepoznata, bilo zato što se fenomeni ova dva reda koji put

pojavljuju meĊusobno sjedinjeni ili pomiješani. Stoga je potrebno biti maksimalno oprezan u

prihvaćanju i razluĉivanju što je jedno a što drugo.

Kao pravilo u postupku razluĉivanja još od pape Benedikta XIV (P. Lambertini) uzima

se princip da se neka izvanredna pojava ne moţe smatrati nadnaravnom sve dok se ne iscrpe

sva njena moguća prirodna tumaĉenja136

. Stoga jedna, da tako nazovemo «zdrava skeptiĉnost»

u poĉetku je ne samo normalna nego i preporuĉljiva.

Kod pokušaja tumaĉenja i razluĉivanja pojedinih fenomena u promatranje se uzima

osoba (subjekt patiens), sadrţaj samog fenomena i okolnosti koje su vezane uz fenomen.

135 Sv. Terezija Avilska, koja je obilovala mistiĉnim fenomenima će na više mjesta u svojim djelima isticati

da se svetost i savršenost ne sastoje u izvanrednim darovima i duhovnim slastima nego u potpunom (savršenom)

prilagoĊavanju naše volje volji Boţjoj. Ukratko, rijeĉ je o nasljedovanju Krista na uskom putu kriţa, a ne u

slastima i utjehama. 136 Usp. BENEDICTUS XIV, De servorum Dei beatificatione et sanctorum canonizaione, Prato 1840.


Prije jednog teološkog suda potreban je sud o normalnosti odnosno abnormalnosti137

fenomena, koji se donosi nakon pomnog ispitivanja i promatranja ponašanja i reakcije

subjekta. Jednom kad se utvrdi da pojava nije patološki uzrokovana te da su iskljuĉene sve

manipulacije ili psihopatološki aspekti kao halucinacije, iluzije, histerije i sl., manifestacije

trebaju biti smatrane ne patološkima, tj. normalnima. Nije rijeĉ o tome da osoba mora biti sto

posto zdrava, jer moguća je i dopustiva prisutnost nekih patoloških elemenata i u fenomenima

autentiĉnih mistika. TakoĊer ne znaĉi ako je osoba fiziĉki i psihiĉki potpuno zdrava, da je to

odmah po sebi znak da je rijeĉ o autentiĉnom fenomenu. Moguće su halucinacije i iluzije i

kod zdravih osoba. Sigurno, da jedna uravnoteţena i iskrena osoba sa osjećajem za realnost,

koja ne teţi za «izvanrednim» više govori u prilog svom iskustvu, nego li neka kojoj bi takva

što nedostajalo.

Kada su autentiĉni, ovi fenomeni, svakako ostavljaju odreĊene pozitivne uĉinke

(moralne i duhovne) na osobi i njenom ponašanju. Budući da, kako je reĉeno, svaki fenomen

nema istu povezanost sa unutarnjom milosti, ne moţe se niti jednako kod svih osoba oĉekivati

isti plodovi. Tako nemoguće je odmah oĉekivati da npr. djeca (ili odrasle osobe) koje tvrde da

imaju «ukazanja» imaju iste kreposti koje npr. rese mistiĉne osobe, koje su već i prije svojih

viĊenja dostigle odreĊenu razinu svetosti. Ovi plodovi trebaju se, prije svega, manifestirati u

porastu teologalnih kreposti: vjere, nade i ljubavi, u jednoj klimi poniznosti, apsolutne

distanciranosti od izvanrednih ĉina, poslušnosti i vjernosti Crkvi i njenim poglavarima.

Sam sadrţaj fenomena (viĊenja, objave, unutarnji govori i sl.) treba biti u skladu

Objavom (Sv. Pismo i Tradicija), Uĉiteljstvom Crkve i zdravim razumom. Svaka

kontradiktornost, pomama za slavom, taština, teţnja za isticanjem, nedostatak duha

poslušnosti Crkvi, stavovi protivni ljubavi prema bliţnjemu, iznad svega prema pastirima

Crkve svakako su znakovi koji ne govore u prilog autentiĉnosti fenomena. Prema sv. Tereziji

Avilskoj - uz ljubav - poniznost bi bila vrlo vaţan kriterij prepoznatljivosti o kom se duhu

radi, jer kad je Duh Sveti na djelu – veli ona – uvijek sa sobom donosi poniznost, a ova se

izraţava u poslušnosti i vjernosti Crkvi (usp. Osnuci, 8, 9). Poniznost i poslušnost su kreposti

koje uvijek prate autentiĉne fenomene, dok su ispraznost, oholost i neposlušnost gotovo

neodvojivi od laţnih138

.

137 Usp. M. SZENTMÀRTONI, In cammino verso Dio. Riflessioni psicologico-spirituali su alcune forme di

esperienza religiosa, Cinisello Balsamo (MI) 1998, p. 180. 138 Sveci i svetice koji su bili obdareni takvim darovima nastojali su ih skrivati, o njima nisu govorili

drugima, osim jedino svojim duhovnicima. Štoviše, kad su u pitanju neki fenomeni poput stigmi, levitacija i sl.

molili su Gospodina da ih oslobodi takvih manifestacija. Sv. Katarina Sijenska, je u trenutku kad su joj se poĉele

pojavljivati stigme na rukama molila Gospodina da zadrţi bolove ali da makne vidljive znakove, jer nije ţeljela

biti «nešto posebno» u oĉima drugih.


LITERATURA

ANCILLI E., Mistagogia e Direzione spirituale, Teresianum, Roma 1985.

BENEDIKT XVI, Deus caritas est, LEV, Città del Vaticano 2006.

ISTI, Gesù di Nazaret, Rizzoli, Milano 2007.

CARETTO C., Bog koji dolazi, Radosna vijest, Sarajevo 1974.

COSTA M., Direzione spirituale e discernimento, ADP, Roma, IV. ediz., 1998.

FORTE B., Lettera sulla preghiera, u: ISTI, Perché andare a Messa la Domenica?

L’eucaristia e la bellezza di Dio, San Paolo, Cinisello Balsamo (MI) 2005.

FRATTALLONE R., Direzione spirituale. Un cammino verso la pienezza della vita in Cristo,

LAS, Roma 2006.

GOYA B., Direzione spirituale, Teresianum, Roma 1999.

ISTI, Aiuto fraterno. La pratica della direzione spirituale, EDB Bologna 2006.

GUILLET J., Discernement des esprits, u: Dictionnaire de Spiritualité, III, Paris Beauchesne,

1957, 1222-1231.

IGNACIJE LOJOLOSKI, Duhovne vjeţbe, FTI, Zagreb 1998.

IVAN PAVAO II, Spasonosno trpljenje, KS, dok. 70, Zagreb

IVANĈIĆ T., Duhovno pomoći čovjeku, Teovizija, Zagreb ²1997.

ISTI, Otkriće duhovne terapije, Teovizija, Zagreb 1997

JAEGEN J., Mistični ţivot milosti, Symposion, Split 1983.

JANJIĆ P., Mistika i mistični fenomeni,(scripta) SSD, Zagreb 2007.

ISTI, Fenomeni mistici e discernimento in san Giovanni della Croce, Pars dissertationis ad

Lauream in Instituto Spiritualitatis Pontificiae Facultastis theologicae Teresianum, Roma

2006.

MERCATALLI A. – GIORDANI B., La direzione spirituale, La scuola editrice – Brescia,

Edizioni „Antonianum“, Roma, 1987.

PAVIN S., Duhovno vodstvo, KBF-IKD, Zagreb 1998.

PRKAĈIN R., Značenje i uloga duhovnog vodstva u Crkvi, u: Obnovljeni ţivot (57) 1 (2002)

str. 121-139.

ISTI, Teorija i praksa duhovnog razlučivanja, u: Obnovljeni ţivot (58) 2 (2003) str. 217-245.

RATZINGER J. - MESSORI V., Razgovor o vjeri. Jasni odgovori na suvremene dvojbe,

Verbum, Split ³2005.

STOJIĆ M., Duhovno vodstvo u suvremenoj duhovnosti, u: Obnovljeni ţivot (51) 4 (1996) str.

421-430.


STINISSEN W., Noć je moje svjetlo, Naklada sv. Antuna, Zagreb 2007.

SVETI IVAN OD KRIŢA, Uspon na goru Karmel, Symposion, Split 1997.

ISTI, Tamna noć, Symposion, Split 1997.

ISTI, Kraći spisi, Symposion, Split 1997.

SZENTMÀRTONI M., In cammino verso Dio. Riflessioni psicologico-spirituali su alcune

forme di esperienza religiosa, Cinisello Balsamo (MI) 1998.

TEREZIJA AVILSKA, Zamak duše, KS i Hrvatski karmelićani i karmelićanke, Zagreb 1985.

TORKINGTON D., Kako moliti, Teovizija, Zagreb 2004.,

VALDERRÁBANO ORTEIG J.F., Direzione spirituale, u: T. GOFFI – A. PALAZZINI

(priredili), Dizionario Teologico della Vita consacrata, Ancora, Milano 1992., str. 559sl.

VALSECCHI A., Coscienza, u: Nuovo dizionario di teologia morale, San Paolo, Cinisello

Balsamo (MI) IV. ediz., 1999.


SADRŽAJ

SIGLE I KRATICE ................................................................................................................ 2

Uvod ............................................................................................................................. ............. 3

I. UVODNA PITANJA ........................................................................................................... 5

1. Temeljni pojmovi ........................................................................................................ 5

2. DV u svjetlu sv. Pisma ................................................................................................ 7

3. Povijesni pogled u DV ............................................................................................... 12

4. Aspekti duhovnog praćenja ...................................................................................... 17

II. NADAHNITELJSKI PRINCIPI DUHOVNOG PRAĆENJA ..................................... 22

1. Pod djelovanjem Duha Svetoga ............................................................................ 22

2. Vjernost pozvanom i vremenu u kojem se živi .................................................... 24

3. Prema modelu, Kristu ............................................................................................ 27

4. Kvalificirana služba u crkvi .................................................................................. 30

III. SUSRET POMOĆI: RAZGOVOR U DUHOVNOM PRAĆENJU ........................... 36

1. Svojstva duhovnog razgovora ............................................................................... 37

2. Razvoj duhovnog razgovora ................................................................................. 39

3. Otkrivanje savjesti ................................................................................................. 41

IV. CILJ DUHOVNOG PRAĆENJA: RAST U DJELOTVORNOJ LJUBAVI ............ 45

1. Odgoj u molitvi ...................................................................................................... 45

2. Odgoj u prihvaćanju križa ................................................................................... 55

3. Odgoj za apostolsku aktivnost ............................................................................. 59

4. Odgoj (preodgoj) savjesti ..................................................................................... 62

V. DUHOVNO RAZLUĈIVANJE ..................................................................................... 69

1. Biblijski korijeni i narav duhovnog razluĉivanja ............................................. 69

2. Vrste duhovnog razluĉivanja .............................................................................. 69

3. Kriteriji razluĉivanja ........................................................................................... 70

4. Razluĉivanje izvanrednih fenomena .................................................................. 71

LITERATURA ..................................................................................................................... 76

Documents

Duhovno praćenje