Duhovno vrelo br. 22

TONY COOKEU potrazi za Timotejem: Znacajke sluzbenika koji podupiru

J. DON GEORGEMentorstvo koje stvara velike duhovne vođe

HARVEY A. HERMANBudite učitelj vjernima, a pastor nevjernima

WILLIAM P. FARLEYMoleći Payson iz Portlanda

PAUL WALTERMANVrijeme je da prestanemo držati distancu

Broj 22 Zima, 2011. Sigurnost u pastoralni poziv

Pastor

2 Duhovno vrelo

Uvodna riječPiše:Goran Punda

Sigurnost u pastoralni poziv

BROJ 22 | Zima, 2011., godina VI.Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Za izdavača | mr. Damir ŠpoljarićGlavni urednik | Goran PundaUrednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Bill WilliamsE-mail | [email protected]

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HrvatskaTel/fax | [+385] [0]1 3700 966Žiroračun | 2484008-1102587701"Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

Lektura | Antonija KovačevićGrafičko oblikovanje | Andreja MilTisak | Top Dan d.o.o.

Izlazi tromjesečno / © 2011 Glavno vijeće Assemblies of God, SAD u suradnji s Life Publishers ISSN: 1845-3414

Službe su Božji dar crkvi. "On 'dade' jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđe-liste, druge kao pastire i učitelje,

da pripravi svete za djelo službe, za iz-gradnju Kristova Tijela" (Ef 4,11-12). Bez službi, vjernici se ne mogu opremati niti osposobljavati za služenje, crkva se ne može izgrađivati i ne može ispuniti svoj mandat i misiju - učiniti narode Kristo-vim učenicima. Mnoge crkve poznaju samo neke od ovih službi i shodno tome ne mogu u cijelosti ispuniti Božju naka-nu. Vjernici ne mogu služiti u punini sile, otkrivenja, vjere i pomazanja koje im je Bog namijenio. Bez svih službi nema ni "savršenog/zrelog čovjeka" (Ef 4,13). Edward McKendree Bounds svojedobno je promatrao trend oslanjanja crkve na metode, planove i organizaciju u cilju poticaja rasta i djelotvornog evangelizi-ranja te zaključio kako se pri tom izgu-bio fokus sa čovjeka, a upravo je "čovjek Božja metoda". Govorio je: "Crkva tra-ži bolje metode; Bog traži bolje ljude." Božje rješenje za Božje kraljevstvo na zemlji upravo su ljudi - apostoli, proroci,

evangelizatori, pastiri i učitelji. Oni ospo-sobljavaju vjernike da služe svijetu i šire Kraljevstvo nebesko. Crkva treba prepo-znati među sobom ove službe i poštivati specifičnosti svake od njih podlažući se njihovom autoritetu i učenju. Ljudi su Božja metoda. Bog ne pomazuje meto-de, Bog pomazuje ljude. "Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati ru-kama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke i oni će ozdravljati" (Mk 16,17-18). Bog je predvidio da svaki vjernik djeluje u nadnaravnom. On će ih opskrbiti svime potrebnim za život i pobožnost. I dat će im silu Svetog Duha za svjedočenje. Os-posobljeni i obučeni vjernik tjera tisuće neprijatelja u bijeg, a dvojica desetke tisuća. Bog uvijek djeluje kroz ljude, ali ne i kroz ljudske sisteme i organizacije. Božja crkva je Božja tvorevina i čovjek ju ne smije i ne može kontrolirati. Poštujući božanski poredak, Božje službe i darove, vjernici će biti poučeni kako "provoditi u život istinu u ljubavi i tako učiniti da sve

uraste u Njega koji je Glava, u Krista: od koga cijelo tijelo – skupa povezano i sku-pa držano svakovrsnom opskrbnom ve-zom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samog sebe u lju-bavi" (Ef 4, 15-16). U jednom gradu na Divljem zapadu izbili su neredi i pobuna protiv vlasti. Šerif i njegovi pomoćnici nisu bili u stanju zavesti red pa su se u panici obratili stožeru teksaških rendže-ra: "Stanje je ozbiljno izmaklo kontroli. Pošaljite vojsku!" "Pričekajte vlak sutra u 11 sati. Pomoć stiže", glasio je odgovor. Idućeg dana, šerif i gradonačelnik su u određeno vrijeme stajali na željezničkoj postaji čekajući da se vlak zaustavi. Na-kon što se oblak pare razišao, na suncu se ocrtala figura jednog rendžera s vin-česterkom na ramenu. Šerif prestravljen uzviknu: "Zar samo jedan rendžer, gdje su ostali?" Rendžer će mu mirno: "Jedna pobuna – jedan rendžer."

Goran Punda je pastor EPC "Jeleno-vac" u Zagrebu i glavni urednik Duhovnog vrela.

TEKSAŠKI RENDŽERIDarovi službe i

Zima, 2011. 3

U

TONY COOKE

Timotejem:ZNAČAJKE SLUŽBENIKA KOJI PODUPIRU

zapotrazi

neće ispuniti potrebu. Ta osoba mora iskreno brinuti i tražiti najveću korist drugih. Pavao je imao samo jednu osobu raspoloživu i sposobnu za to – Timoteja.

Pavao je opisao Timoteja kao "isto-mišljenika", riječju koja znači jedna duša. Timotej je imao srce, vrijednosti, prio-ritete, svrhe, uvjerenja i stavove poput Pavlovih. Timotej nije bio svojevoljan niti je isticao samoga sebe. Nije imao osobni program rada; upravo je zato bio toliko vrijedan apostolu Pavlu. Htio je služiti Bogu pomažući Pavlu. Kako je tragično što je Timotejev stav bio iznimka kada je trebao biti standardom.

Bog danas podiže brojne osobe s Ti-motejevom službom kako bi okružili i pomagali starijim pastorima u radu u Božjem kraljevstvu. Svi prepoznajemo da Bog poziva neke ljude za uloge podupi-ranja, baš kao što poziva druge za vodeće uloge.

Učiti biti poput Timoteja Kad sam bio u biblijskoj školi imao sam određene želje o tome kako će me Bog upotrijebiti u budućoj službi. Umjesto da me postavi na istaknuto mjesto, kao što je propovjednička služba, Bog me je mudro postavio tamo gdje mogu razvijati svoj karakter i shvatiti važnost služenja. Radeći kao vratar u crkvi, prepoznao sam nekoliko stvari: imao sam nezrele stavove i ponos koji sam trebao riješiti; i doista

Čak ni veliki vođe ne mogu stvoriti velike sljedbenike bez suradnje.

Bog Otac i Isus su savršeni u svakom pogledu. Ipak, i jedan i drugi suočili su se s proble-mima u svom vodstvu. Jesu li

ti problemi bili rezultat lošeg vodstva ili lošeg sljedbeništva? Stvarnost je da čak ni veliki vođe ne mogu postići optimalne rezultate bez dobrog sljedbeništva.

Kad vođama nedostaje podrška Pastori često osjećaju pritisak, zato jer ne-maju dostatnu pomoć. Ovaj problem nije nov. Mojsije je prigovarao Gospodinu: "Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Pre-teško je to za me" (Brojevi 11,14).1

Pavao je bio veliki vođa, no nije uvijek imao svu pomoć koja mu je bila potreb-na. Pišući o Timoteju, zapisao je: „Doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista" (Filipljanima 2,20-21).

Čak ni veliki vođe ne mogu stvoriti ve-like sljedbenike bez suradnje. Da je ovisi-lo samo o Pavlu, on bi osposobio desetke Timoteja. Mnogi vođe imaju neodoljive zadatke od Boga, no muče se, zato što su potencijalni pomoćnici obuzeti traženjem svoje vlastite vizije i ne žele pomoći nositi viziju vođe.

Nitko drugi kao Timotej Pavao je trebao predstavnika – nekoga tko će odražavati njegovo srce. Najamnik

Zima, 2011. 3

4 Duhovno vrelo


sam trebao gajiti srce sluge. Bilo je razdoblja kad je moj stav bio

pogrešan i tri puta me je Bog milostivo opomenuo kako bi me ispravio. Njegove su mi opomene pomogle usvojiti temeljne vrijednosti i oblikovale su moje stajalište o službi podupiranja.

Prvi put kad me Bog opomenuo, re-kao mi je: Že-lim da cijeniš ovaj posao kao da je tvoj naj-veći poziv i kao da je najvažni-ja stvar koju bi ikad mogao uči-niti za mene.

Drugi me je put Bog iza-zvao rekavši: Kad bi ti bio pastor, kakvoga bi vratara htio da radi za tebe? Lako je bilo načiniti popis u mislima: Kao glavni pastor imao bi visoka očekivanja od onih koji rade za mene. Tada sam shvatio kako mi Duh kaže: Ti budi taj vratar.

Drugi put kad sam bio nepopustljiv u svom stavu radio sam svoj posao izvana, no u sebi sam prigovarao. Sjećam se da sam stajao u jednom od toaleta i čistio ogledalo kada mi je Duh Sveti progo-vorio: Očisti ovaj toalet kao da će Isus biti sljedeća osoba koja će ući ovdje. Odjednom sam shvatio kako nisam činio svoj posao kao za Gospodina.

Značajke velikih Božjih slugu sa službom podupiranja Kasnije, kad sam postao pomoćnik pasto-ra, opetovano sam čitao Pavlove poslanice Timoteju. Zamijetio sam da je Pavao re-kao Timoteju da mu dovede Marka, zato jer će mu Marko biti koristan u službi (2. Timoteju 4,11). To mi se urezalo u pam-ćenje i postalo temelj molitve koju sam često molio: "Gospodine, učini da budem koristan – dobrotvoran i upotrebljiv – za tvog slugu za kojega radim". To treba biti želja srca svakoga zaposlenika i volontera u svakoj crkvi.

te ljude s pastorom i crkvom, ne samo sa sobom.

Veliki pomoćnici u službi imaju stavove izvrsnosti Važnost nečijeg stava ne može se preci-jeniti. Stav kao glavni čimbenik određuje kakvoću doprinosa koji crkvi daje osoba sa službom pomaganja. Kao pomoćnik, pro-matrao sam kako pastor mora postojano rješavati mnoge odgovornosti i probleme. Odlučio sam ne dopunjavati njegov popis problema. Nastojao sam ga podizati, a ne opterećivati. Htio sam mu olakšati posao, a ne otežati. Svaki pomoćnik u službi tre-ba nastojati biti dio tima koji će malo za-htijevati, a puno pružati.

Njegovanje ispravnih stavova ne samo da čini pomoćnika blagoslovom za glav-nog pastora, već i motivira ostatak tima. Dobri stavovi su zarazni; oni nadahnjuju i ohrabruju druge. Loši se stavovi prenose; oni mogu stvoriti negativno i neprijatelj-sko radno ozračje u kojemu se ostali osje-ćaju kao da cijelo vrijeme moraju hodati na prstima.

Vi birate na što ćete se fokusirati. Sva-ka organizacija ima mane i nedostatke. Ako odlučite naglašavati negativno, bit ćete uzrujani i frustrirani. Umjesto toga, usredotočite se na dobro koje se zbiva.

Možda imate izvrstan talent, no ako nemate stav izvrsnosti, vaš krajnji do-prinos bit će znatno umanjen. Stav po-drazumijeva izbor – izbor biti pozitivan, ohrabrivati, biti uljudan, pun suradnje i podrške.

Veliki pomoćnici u službi su vjerniNeki duhovni radnici padaju na ispitu vjernosti, zato jer ne cijene ono što sma-traju malim zadacima. Oni misle, Kad mi Bog da važan zadatak, tada ću biti marljiv i vjeran. Isus je, međutim, jasno rekao kako je važno biti vjeran u malome (Luka 16,10-12). Vjerna osoba:- Pazi da ispuni obećanje. Ona je pouz-

dana; možete joj vjerovati. - Posvećena je izvršavanju svojih obveza

i odgovornosti.- Marljiva je u svome radu.- Pouzdana je u ispunjavanju zadataka.

Možete računati na nju da će dovršiti svoj posao.

Koje su karakteristike korisnog po-moćnika? Iako su pobožan karakter, kompetentnost, inteligencija, dugovječ-nost i mnoge druge kvalitete važne, de-set bitnih značajki krasi dugogodišnje uspješne i djelotvorne duhovne radnike u službi pomaganja.

Veliki pomoćnici u službi su lojalniJedna starija gospođa koju sam posjećivao u bolnici rekla mi je: "Brate Cooke, želim vam zahvaliti što ste me po-sjetili. Vodeći pastor me još nije posjetio". Kritičan i oštar ton njezina glasa otkrio je da zamjera što je nije posjetio vodeći pastor.

Mogao sam iskoristiti tu situaciju i istaknuti sebe. Mogao sam reći: "Pa, ja imam tako veliku ljubav za ljude". No, nikada nije ispravno da se duhovni rad-nik pokušava prikazati boljim na račun pastora.

U službi pomaganja jedna od vaših zadaća je predstavljanje glavnog pastora u pohvalnom svjetlu, posebice kada mu drugi upućuju nepoštenu kritiku. Rekao sam: "Drago mi je što sam ovdje, no došao sam, zato što me glavni pastor zamolio da vas posjetim. Bog je našem pastoru dao mudru spoznaju da ne može biti istovre-meno svugdje, i zato je izabrao ljude po-put mene da budemo njegovi suradnici. Zamolio me da svratim i vidim kako ste, zato jer želi znati kako vam je. Ovdje sam radi njega, kao njegova produžena ruka, zato jer mu je stalo do vas".

Vaš posao kao pomoćnika nije promi-canje vlastite popularnosti, zadobivanje svojih sljedbenika ili prikazivanje sebe u dobrome svjetlu, umanjujući reputaciju drugoga. Dok izvršavate svoj zadatak, pa-zite na to da ističete pastora i ohrabrujete ljude da slijede njegovo vodstvo. Povezuj-

© 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Ti i ja ćemo početi zajedno savjetovati metodom 'dobar pastor - loš pastor'. Pogodi tko će biti loš

pastor?"

4 Duhovno vrelo

Zima, 2011. 5

Vaš posao kao pomoćnika nije

promicanje vlastite popularnosti,

zadobivanje svojih sljedbenika ili

prikazivanje sebe u dobrome svjetlu,

umanjujući reputaciju

drugoga. Dok izvršavate

svoj zadatak pazite na to da

ističete pastora i ohrabrujete ljude da slijede njegovo

vodstvo.

- Temeljita je. Ona nije samo dobar za-četnik poslova, već i dobar dovršitelj. Ona ne ostavlja posao napola obav-ljen.

- Obraća pozornost na detalje. Ne do-pušta da stvari promaknu.

- Precizna je. Dolazi na vrijeme i poštu-je dogovorene rokove.

- Dosljedna je i postojana. Ona nije po-letna jedan dan, a drugi već potištena.

- Ne prikazuje se dobro samo površin-ski, već je postojano pouzdana.

- Iskrena je i vjerodostojna. Nije potaj-na ili podla.

- Ispunjava i premašuje očekivanja. Ona ne čini tek toliko da se provuče, ona je voljna ići i dodatnu milju.

Veliki pomoćnici u službi dobro se slažu s ostalimaU školskoj svjedodžbi iz prvih razreda osnovne škole postojala je kategorija: Dobro se slaže s ostalima. Za pomoćnika u službi ova je vještina od iznimnog znača-ja, posebice za održavanje zdravih radnih odnosa s tri glavne vrste ili skupine ljudi.

Prvo, pomoćnik u službi mora se dobro slagati s pastorom (ili svojim nadgledni-kom). Uz njegovanje stava podložnosti i suradnje, pomoćnici u službi trebaju poznavati pastora. Oni koji mu pomažu trebaju znati njegove vrijednosti, viziju, stil i trebaju raditi u skladu s – ne protiv – pastorovom filozofijom službe.

Drugo, pomoćnik u službi mora se do-bro odnositi prema svojim suradnicima. To uključuje timski rad. Dobar timski igrač slaže se i s ostatkom tima, a ne samo s trenerom. Suigrači trebaju usvojiti stav da je skupina važnija od pojedinca.

Treće, pomoćnik u službi mora ima-ti dobar odnos s članovima crkve. Dok nadgleda ostale, mora imati diplomatski odnos. Ponekad se događa da se osoba umisli. Služba tada postane izvor moći, a osoba se počne ponašati kao da je glavna te dominira i napada. Pomoćnik u službi prestaje biti koristan kad počne nepresta-no činiti kolateralnu štetu ljudima i radi nered koji pastor treba sređivati.

Veliki pomoćnici u službi imaju srce slugeSlužba ne podrazumijeva titule, položaje,

priznanje i prestiž. Ona podrazumijeva služenje drugima Božjom ljubavlju. Naj-veće priznanje koje je Pavao dao Timo-teju možda je upravo kad mu je napisao: "A prokušanost vam je njegova pozna-ta: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju"(Filipljanima 2,22).

Ljudi u službi povremeno izgube gor-ljivost za služenjem i postaju izbirljivi u vrsti poslova koje su voljni vršiti. Razvi-jaju stav koji pokazuje kako smatraju da su predobri za određene zadatke. Možda će ponekad ljudi imati povlasticu postati stručnjaci služeći u određenom području, no moraju biti voljni služiti kad god su potrebni kako bi se ispunilo sveukupno djelo službe.

Iskusni pastori su naučili prozreti lju-de koji traže autoritet, moć i kontrolu. Pastori znaju da su najveća vrijednost za crkvu oni koji žele služiti; oni se ne bore za položaj niti traže prestiž.

Veliki pomoćnici u službi su energični i oduševljeni Nijedan vođa ne želi nositi beskorisno. Pastori žele pomoćnike u službi koji će pokazati revnost, gorljivost, žar i odu-ševljenost u svome radu. Oni žele ljude koji su marljivi i ulažu energiju u svoj rad. Pastori žele radnike koji gore iznutra. Ta-kvi su radnici samoinicijativni i vrijedni radnici. Oni preuzimaju inicijativu bez prisvajanja vlasti.

Veliki pomoćnici u službi su fleksibilni i zainteresirani za rast Veliki crkveni zaposlenici zadržavaju fleksibilnost i popustljivost u svom živ-ljenju; ne postaju tromi, niti bivaju ro-bovi navika. Riječi umiruće crkve (kao i riječi staromodnog pomoćnika u službi) su: "Nikada prije to nismo radili na ovaj način".

Koje su značajke ljudi koji su fleksibil-ni i okrenuti ka rastu? Oni: - Uče čitav život.- Voljni su suočiti se i nadvladati slabo-

sti u svojim životima.- Otvoreni su za nove ideje i obavljanje

poslova na nove načine. - Elegantno se prilagođuju neočekiva-

nim razvojima situacija. - Prilagođuju se drugim ljudima. - Voljni su prihvatiti nove zadatke ili

6 Duhovno vrelo


odreći se starih uloga za dobrobit cr-kve.

- Neprestano traže poboljšanje.

Veliki pomoćnici u službi koriste mudrost u službi propovijedanja Neće svi pomoćnici u službi imati prili-ku govoriti javno. Ako je propovijedanje dio opisa vašeg posla, evo nekoliko važnih smjernica. - Izbjegavajte popravljati ili davati

smjernice. Kao opće pravilo, usmjera-vanje i popravljanje crkvenoga tijela je zadatak glavnog pastora, a ne nje-gova pomoćnika. Zadatak pomoćnika u službi za propovjedaonicom je pre-nijeti osnovne istine Svetoga pisma i davati naputke koji izgrađuju.

- Izbjegavajte proturječne teme. Pastor se ne treba baviti raščišćavanjem zbrke koju stvore drugi govornici. Ako niste sigurni u određenu temu, savjetujte se s pastorom prije propovijedanja.

- Nemojte biti upadljivi. Pomoćnici u službi ne trebaju pokušavati nad-mašiti pastora ili zadiviti zajednicu svojim propovjedničkim umijećem. Izbjegavajte kićenost. Cilj pomoćnika u službi nije stjecanje popularnosti ili okupljanje sljedbenika – on treba na-dopunjavati službu koja se već odvija. Koristite svaku priliku za propovije-danje kako bi blagoslovili, a ne zadi-vili.

- Nemojte "razmještati namještaj." Sigur-no ne biste otišli u nečiji dom i raz-mještali njihov namještaj. Postupajte prema crkvi s istim poštovanjem. Ono što naučavate treba biti u skladu s vje-rovanjem, doktrinama i vizijom crkve i pastora.

Veliki pomoćnici u službi pokazuju razboritostImati razboritost znači imati razvijen osjećaj kada treba učiniti ili reći pra-ve stvari. Razborita osoba izbjegava reći pogrešne stvari, u pogrešno vrijeme, po-grešnim ljudima. Razborita osoba zdra-vo prosuđuje – osjetljiva je za ono što je dolično i prikladno – i postupa u skladu s tim. Razboritost je također sposobnost zadržavanja povjerenja i odgovornog po-stupanja s povjerljivim podacima.

Tony Cooke je utemeljitelj Tony Cooke Ministries iz Broken Arrow, Oklahoma. Organizacija Tony Cooke Min-istries ima za cilj jačanje crkava i vođa diljem Sjedinjenih Američkih Država i globalno. Posvećeni su pomaganju pas-tora, crkvenih djelatnika i zajednica u postizanju izvrsnosti, djelotvornosti i produktivnosti za Božje kraljevstvo.

Veliki pomoćnici u službi izbjegavaju zaraziti suradnike u crkviBilo da je to Judina izdaja, nepoštenje Ge-hazija ili pobuna Abšaloma, Sveto pismo obiluje pripovijetkama o ljudima koji su promašili Božju volju za svoj život. Nije svaka zaraza suradnika u crkvi toliko dra-matična. Neke su zaraze manje ozbiljne, kao što je međusobno prepiranje učenika.

Koje su osobine pomoćnika u službi koji su razvili snažan duhovni obrambeni sustav? Oni: - Izbjegavaju imati nerealistična očeki-

vanja.- Čuvaju svoju radost u služenju.- Naučili su svladavati frustracije i ne-

suglasice na zreo i konstruktivan na-čin.

- Znaju da mogu ne slagati se, a da ne budu neugodni.

- Zadržavaju dobar stav i ulažu najbolje napore čak i onda kad se nešto uči-ni drugačije od onoga kako bi to oni učinili.

- Ne postupaju prema osjećajima niti su uvredljivi.

- Odlučni su izbjegavati probleme sa stavovima, svađama i bilo kakvim ru-šilačkim vladanjem.

- Shvaćaju da je đavolje najveće oružje kritizerski duh i okrivljavanje pomoć-nika u službi, i stoga se suprotstavljaju takvim kušnjama.

- Odlučuju se fokusirati na pozitivno i nastavljaju ići naprijed za dobrobit tima.

Postati uzoran tim Ako ste pomoćnik u službi, vjerujem da težite biti korisni svom pastoru. Radite na tome da razvijete osobine opisane u tekstu. Utvrđivanjem tih vrlina u vašem životu postat ćete zdrav, djelotvoran i vri-jedan član Božjega uzornog tima. Kad se

dobro sljedbeništvo udruži s dobrim vod-stvom, to je ugodno Bogu, povećava vaš zajednički potencijal i podiže vas na novu razinu.

(Više o značajkama pomoćnika u služ-bi čitajte "How To Be Heard" na inter-netskoj stranici http://www.enrichmen-tjournal.ag.org)

Prevela Ljubinka Jambrek

BILJEŠKE1 Biblijski citati su iz Jeruzalemske Biblije.

Veliki uzori u službi podupiranjaBiblija bilježi karakteristike mnogih po-božnih ljudi čije primjere današnji pastori mogu oponašati. Pavao je rekao: "Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama" (Filipljanima 3,17). U 1. Korinćanima 11,1 Pavao je također rekao: "Nasljedova-telji moji budite, kao što sam i ja Kristov." Slijedi nekoliko primjera koje možemo usvojiti: - Opažanje detalja ( Josip).- Hrabar pomoćnik ( Jošua).- Podržava vođu (Aron i Hur).- Pun poštovanja (David). - Čovjek saveza ( Jonatan).- Odan (Amasja). - Odlučan sljedbenik (Elizej). - Voljan poniziti se kako bi drugi bio

uzvišen (Ivan Krstitelj). - Ohrabrenje (Barnaba).- Partner i suradnik (Tit). - Istomišljenik (Timotej). - Koristan (Marko). - Vjeran (Luka). - Pokazuje inicijativu i obnavlja druge

(Onezifor). - Posvećen (Akvila i Priska).

Zima, 2011. 7

Oni koji žele biti djelotvorni duhovni vođe moraju razumjeti razliku između mentorstva i treniranja.

Mentor iznosi ono što osobno zna – ono što je naučio. Trener asistira time što pomaže ljudima u pronalaženju odgovora i rješenja na pitanja i problematične situacije.

Kad sam se upustio u odiseju propovijedanja i pastoralnog rada, ubrzo sam uvidio potrebu za mentorstvom. Jasno sam shvatio da mi je za maksimalnu djelotvornost u službi potrebna pomoć drugih, koji su mudriji i zreliji.

Moji mentori su bili moj otac Roy F. George, koji je krčio putove u osnivanju crkava u Assemblies of God i moj brat R. Kenneth George, sadašnji superintendent Assemblies of God za okrug New Mexico. Uvijek ću biti zahvalan za način kojim su me to dvoje ljudi oblikovali i pripremili za djelotvornu službu.

Mentorstvo - kome je potrebno? Iako se može ustvrditi kako mentorski odnos nije apsolutno ne-ophodan za uspjeh u službi, svaki će duhovni djelatnik koji radi s ljudima imati veliku korist iz izgrađivanja mentorskog odno-sa sa svojim zaposlenicima. Upravljanje ljudskim potencijalima može se definirati kao umjetnost nalaženja, obučavanja i moti-viranja ljudi. Motivatori i manipulatori imaju jednu zajedničku karakteristiku: i jedni i drugi utječu na ljude.

Svrha zbog koje motivatori i manipulatori utječu na ljude uvelike se razlikuje. Motivator utječe na ljude zbog njihove vla-stite koristi ili zbog zajedničkog interesa. Manipulator pak utje-če na ljude zbog svoje vlastite dobrobiti. Motivatora i manipu-latora razdvajaju njihovi različiti motivi. Pastori i crkveni vođe trebaju biti motivatori, a ne manipulatori.

Kompetentno mentorstvo može uvelike pomoći djelotvor-nom crkvenom vođi u dvadesetprvom stoljeću. Upravljanje ljudskim potencijalima u današnjim crkvama uključuje, ali nije ograničeno samo na: -Glavne pastore s velikim brojem osoblja.-Izvršne ili starije pomoćne pastore koji izravno nadziru veći broj osoblja.-Samostalne pastore bez osoblja, ali koji su odgovorni za nala-ženje, osposobljavanje i motiviranje volontera/duhovnih surad-nika.

Mnogi su pastori odustali od službe zbog nedostatka ade-kvatnih obučenih pomoćnika. Chris Turner navodi pet glavnih razloga za prestanak rada više od 1300 zaposlenika u Baptistič-koj crkvi u 2005.1 Neuspjesi u području upravljanja ljudskim potencijalima na vrhu su ljestvice desetu godinu zaredom. Jasno rečeno, kada crkveni vođe poboljšaju svoje vještine u radu s lju-dima, broj osoba koje napuštaju službu u crkvi će se smanjiti. Vodstvo crkve imat će koristi od poboljšanja svojih strategija i tehnika mentorstva.

Model mentorKada je Isus počeo uspostavljati svoje Kraljevstvo na zemlji, izabrao je ljude različitih životnih zvanja za utemeljenje svoje Crkve. Njegov je izbor uključivao i vrlo umješne ljude iz poslov-noga svijeta (poreznik) i obične radnike (ribari).

Isus je znao da ti ljudi trebaju biti osposobljeni i obučeni za zadatak koji im je predstojao. Stoga je izabrao ljude koji su bili voljni biti obučavani. A zatim su tijekom Isusova procesa men-torstva učenici bili pripremljeni za zadatke zahtjevne službe.

Možemo li pronaći osposobljenijeg mentora od Isusa? On je učio od svoga nebeskog Oca te je koristio zemaljska iskustva kako bi pripremio ljude za njihovu najveću duhovnu odgovor-nost. Model mentor čitavog svemira je Isus. Dobro ćemo učiniti ako usvojimo njegova načela mentorstva.

Načelo povezivanjaIsus je odabrao dvanaest ljudi s kojima je bio blisko povezan: "Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijeda-ti" (Marko 3,13-14. naglasak dodan).

Dvanaestorica su bili izabrani i određeni za božansku svrhu. Prvenstveno su bili izabrani da budu s njime (r. 14). Isus je želio izgraditi prisan, kvalitetan odnos s dvanaestoricom.

Isus je upotrijebio tu povezanost kako bi poučio učenike kako trebaju živjeti. Naučili su kako postupati s najproblema-tičnijim ljudima i situacijama promatrajući Isusov način življe-nja. Pozvao je svoje učenike da promatraju svaki aspekt njegova svakodnevnog življenja dok je ugrađivao sebe u tih dvanaestoro muškaraca.

Gospodar je vidio potencijal kod svojih učenika. Gledao ih je, ne kakvi su bili, već onakve kakvima će postati kroz odgova-rajuće mentorstvo.

Isus je razvijao potencijal svojih učenika svakodnevno ih po-učavajući na različite načine. Petar je bio nagao, impulzivan i nepromišljen. Međutim, Petar je kroz mentorstvo postao vođa rane Crkve u Jeruzalemu.

Današnji će crkveni vođe imati veliku korist ako prihvate Isusov model mentorstva. Sljedbenici trebaju priliku kako bi se povezali sa svojim vođama. Često se govori kako se životna načela koja mijenjaju osobu i pronicljivost za djelotvorno živ-ljenje češće usvoje nego li nauče. Načelo povezivanja donijet će pozitivne rezultate u življenje naših suradnika - zaposlenika i volontera. Kao mladi pastor u Calvary crkvi u Irvingu, Texas, brzo sam prepoznao snažan potencijal mentorstva. Iako je crkva u početku bila mala, shvatio sam da ako želim da crkva raste zdravo, moram ugraditi sebe u živote pouzdanih ljudi. Počeo sam tražiti ljude koji bi bili voljni biti uz mene, učiti iz mog primjera i dijeliti odgovornosti službe.

S malom skupinom muškaraca sastajao sam se osamnaest mjeseci subotom na zajedničkom doručku. Ta početna skupina

MENTORSTVO KOJE STVARA

J. DON GEORGE

Velike duhovne vođe

8 Duhovno vrelo


Proces izvješćivanja je važan dio u procesu rasta onih koji su izgrađivani. Svojim suradnicima često kažem da vođa ne treba nikada očekivati ono što nije nadgledao. Duhovno vodstvo treba nadgledati i potvrđivati svaku službu u crkvi. Sluga koji dobro služi rado će dati izvješće i omogućiti provjeru služenja vodstvu kojemu je odgovoran.

Izgrađivani će se ljudi umoriti i posustat će od dodatnih za-laganja i težnje za izvrsnošću ukoliko njihov mentor bude neza-interesiran i nebrižan, propustivši nadzirati i ocijeniti djelotvor-nost njihove službe.

Mentori moraju nadgledati službu onih koji su pod njihovim nadzorom. Kada mentori ne pokazuju zanimanje za izvršavanje zadataka u službi, dolazi do nezadovoljstva, razočaranja i neza-interesiranosti.

Mentori moraju biti uključeni u život onih koje izgrađuju. Stav koji poručuje samo radi svoje i ne dosađuj mi pitanjima i pojedinostima, štetan je za duhovni rast i emocionalno zdravlje. Mentori moraju pokazivati da im je stalo i da žele biti uključeni u proces izgrađivanja.

Isus je koristio vrijeme osvrta na proteklo kao mogućnost za poučavanje učenika i otkrivanje važnijeg načela. U jednoj je prilici Isus poslao sedamdesetoricu da propovijedaju evanđelje u svakom gradu i u svakom mjestu kamo je kanio doći (Luka 10,1). Kad su se sedamdesetorica vratila sa svog poslanja, Isus je zatražio izvješće od njih.

Učenici su se veselili i rekli: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" (Luka 10,7).

Tada ih je Isus poučio kako je bolje veseliti se stoga što su im "imena zapisana na nebesima" (Luka 10,20).

Kada je dobri Samarijanac odveo ranjenog čovjeka u gosti-onicu i osigurao mu skrb, Samarijanac je gostioničaru dao za-nimljivo obećanje. Rekao je: "Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao" (Luka 10,35). Davši to obećanje, Samarijanac je smatrao gostioničara odgovornim za pružanje skrbi ranjenom čovjeku. Samarijanac je također poka-zao visok stupanj brige za ranjenog čovjeka obećavši da će platiti punu cijenu za njegovu skrb.

Isus, Mentor učenika, primijetio je kako su u potrebi za od-morom i obnovom. Prepoznao je pritiske službe i mnogih za-htjeva koje im je mnoštvo nametalo. Znajući da su učenici dugo radili naporno i bez vremena za opuštanje, Isus im je obznanio kako je vrijeme za odmor.

Djelotvoran će mentor brinuti za one koje izgrađuje. Poka-zat će ljubav i brigu za njihovu tjelesnu i emocionalnu dobrobit. Crkveni zaposlenici i volonteri služe s većim zadovoljstvom i produktivnošću kad služe u ozračju mira, poštovanja i uvažava-nja. Mentorova je odgovornost njegovati ozračje opuštene dje-lotvornosti.

od 30 ljudi pretvorila se tijekom godinu i pol dana utvrđivanja u odani tim od deset ljudi. Nisam propustio niti jedan sastanak i ohrabrivao sam te rane sljedbenike da se ozbiljno posvete kr-šćanskom učeništvu.

Svake smo subote imali zajedništvo tijekom doručka; zatim sam im iznosio načela učeništva. Bilo je uzbudljivo promatrati duhovni rast i razvoj tih ljudi koji su se istinski posvetili Božjoj svrsi. Iz tog skromnog početka nastala je prva skupina laičkih vođa za naše novonastale crkve. Ključni ljudi iz te male skupine nastale prije 35 godina još uvijek su aktivni kao vođe laici u našoj crkvi.

Prošlo je više od tri desetljeća od okupljanja te skupine muš-karaca koje sam poučavao, a ja sam još uvijek posvećen proce-su mentorstva. Svakoga se tjedna sastajem s dvije male skupine muškaraca i izgrađujem ih za službu.

Načelo zadatkaIsus je svojim učenicima dao specifične zadatke: "I ustanovi dva-naestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati" (Marko 3,14, naglasak dodan). "Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima" (Marko 6,7, nagla-sak dodan). "Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravlja-li" (Marko 6,12-13, naglasak dodan).

Isus je shvaćao potrebu za množinom duhovnog vodstva. Također je prepoznao da dvanaestorici treba dati detaljan opis njihove odgovornosti (Marko 6,8-11). Isus im je točno rekao što očekuje od njih. Učenici su shvatili i prihvatili odgovornost službe koju im je Isus dao.

Možda su se neki od Isusovih učenika osjećali nekompeten-tnima za ispunjenje zadatka koji im je bio dodijeljen. No, dajući im dobre upute i potičući ih u ljubavi, što je suzbilo njihove osjećaje nesigurnosti i nekompetentnosti, Isus je svojim učenici-ma pružio najbolju priliku za uspjeh. Današnji će mudri crkveni vođa primijeniti ovo načelo mentorstva u lokalnoj crkvi. Pastori mentori trebaju biti svjesni da se ostali pastori i laički vođe u cr-kvi ponekad mogu osjećati nesigurnima i neadekvatnima kad se suočavaju sa zastrašujućom odgovornošću. Definirani opis posla će u većini slučajeva umiriti negativne osjećaje.

Važno je da se osobu koja se izgrađuje učini svjesnom da ima potpunu podršku, ohrabrenje i zaštitu svoga mentora. Zaposle-nici u crkvi i laički vođe trebaju znati da njihov glavni pastor vje-ruje u njih. Pozitivnim porukama koje im uputi njihov mentor smanjiti će se njihova nesigurnost.

Djelotvoran pastor-mentor usredotočit će se na jačanje po-uzdanja njegovih zaposlenika i volontera. Osobe u mentorskom procesu trebaju čuti od svoga mentora na samom početku, a za-tim često: "Vjerujem u tebe i učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih ti pomogao da uspiješ. Nikada se nemoj bojati neuspje-ha. Uvijek očekuj od Boga da ti da dovoljno snage za veličinu svakog zadatka. Ti i Bog pobjednička ste kombinacija."

Načelo izvješća i nadgledanja Nakon izvjesnog vremena u službi, Isus je pozvao svoje učenike zajedno i zatražio da ga izvijeste o aktivnostima o službi: "Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti" (Marko 3,30-31, naglasak dodan).

Mentorstvo će stvoriti velike vođe koji će djelotvorno

graditi i ispuniti svoj poziv u službi Gospodaru.

Zima, 2011. 9

Načelo ponovnog dodjeljivanja zadatka Isus je običavao svojim učenicima davati nove zadatke nakon što su podnijeli izvješće. Prije svog uznesenja, Isus je svojim učeni-cima dao daleko veću odgovornost od one koju im je dao ranije: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvo-renju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzima-ti; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Marko 16,15-18).

Uzimajući u obzir značaj novoga zadatka koji je Gospodar dao učenicima, moglo bi se zaključiti kako je njegova strategi-ja mentorstva bila djelotvorna. Isus je svojim učenicima zadao izvanredan izazov evangeliziranja svijeta.

Tijekom Isusova poučavanja učenici su doživljavali duhovni i emocionalni rast. Iako su ranije bili plahi i sramežljivi, učenici su započeli Duhom-osnaženu službu koja je s vremenom dotakla svijet porukom o križu.

Nakon što je svojim učenicima dao novi zadatak, Isus "bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu" (Marko 16,19). Iako je Isus otišao s ove zemlje, učenici su nastavili sa službom baš kao što su to činili dok je Isus bio s njima u tjelesnom obliku: "Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđi-vaše Riječ popratnim znakovima" (Marko 16,20).

Načelo ponovnog dodjeljivanja zadatka je jedna od najvažni-jih faza izgrađivanja za službu. Nagrada djelotvornosti u službi je ponovno dodjeljivanje zadataka koji podrazumijevaju još veću odgovornost. Isus je rekao: "Tko je vjeran u najmanjem, i u naj-većem je vjeran" (Luka 16,10).

Ova istina pokazuje potrebu za vjernošću i ustrajnošću u vjeri tijekom ranijih etapa u službi kada ni zadatak ni mjesto zadatka ne daju razlog za slavu. Zaharija je zapisao: "Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka?" (Zaharija 4,10, naglasak dodan). Treba-mo se sjetiti da je svaka velika služba jednom bila mala služba; svaka je velika služba imala skromni početak.

Danas sam zahvalan za pouke koje sam dobio od svog oca i brata. Bez onoga što su oni ugradili u mene po Božjoj milosti, bio bih žalosno nepripremljen i neadekvatan za moje sadašnje odgovornosti u službi. Mentorstvo je to omogućilo.

Iako svakoga tjedna propovijedam tisućama ljudi na bogo-štovljima u Calvary crkvi, jasno se sjećam male zajednice u kojoj sam po prvi puta bio pastorom u malom gradu u Texasu. Iako je moja pastoralna služba započela u zabačenom području te zemlje, Bog mi je dopustio prelazak u veliko metropolitsko po-dručje s neograničenim potencijalom za rast njegova Kraljevstva. Vjerujem da je moja sadašnja uloga u kršćanskoj službi rezultat vjernog ispunjavanja načela koja su mi drugi prenijeli.

Kao što su učenici dobili šire područje odgovornosti, možda će Gospodar prerasporediti današnje sluge na druga područja službe koja nude veće mogućnosti za rast i razvoj. Bivši misio-nar Charles Greenaway mi je rekao: "Uvijek budi fleksibilan u svojoj službi. Bog ti može narediti da učiniš zaokret od devedest stupnjeva u bilo koje vrijeme tijekom putovanja".

Isus, kadrovski upravitelj Crkve, ima autoritet postaviti svoje sluge na položaje službe gdje će njihova opremljenost za službu biti najplodonosnija. Nikada ne znamo kad će doći dan našeg prelaska na novi zadatak. Isus zna. On će promaknuti svoje sluge kad on bude spreman, i kad oni budu pripremljeni za proma-

knuće. Dobro se prisjetiti kako sazrijevamo za vodeće položaje i

odgovornosti. Dok sam prije mnogo godina vodio skupinu u obilasku nove crkvene zgrade, jedan mlađi duhovni djelatnik iz te skupine rekao je: "Kako bih volio jednog dana upasti u tako veliku službu". Nešto stariji i mudriji Božji sluga iz skupine mu je odgovorio: "Mladiću, ne upada se u ovakvu službu; sazrijeva se za nju".

Duhovna zrelost i duhovni rast ne događaju se slučajno. Duhovni rast je ciljan. Kršćansku službu dobiva onaj koji je, uz prepoznavanje svoga poziva, voljan proći proces učeništva kroz mentorstvo.

Mentorstvo omogućuje svakom duhovnom djelatniku posti-zanje najvećih potencijala. Mentorstvo je obvezno za one koji su odlučili služiti svome Gospodaru s izvrsnošću.

Nekoliko mladih zaposlenika koji su završili mentorski pro-ces u Calvary crkvi otišli su na razna područja i postali izvrsni. Moja je ustrajna molitva i gorljiva želja biti mentorom bar dese-torici ljudi čije će službe nadmašiti moju u svakom pogledu.

Vjerujem da će Bog uslišati moju molitvu. Zapravo, nekoliko je mladih ljudi vrlo blizu ili su već postigli tu razinu postignuća u službi.

Gledao sam ih kako ruše zgradu Gledao sam ih kako ruše zgradu,Skupina radnika u prometnome gradu.Uz povuci-potegni, i energičan uzvik, Zaljuljali su gredu i zid je pao uz usklik.

Upitao sam majstora: "Jesu li ovi ljudi vješti kao graditelji koje biste uposlili za gradnju?"Nasmijao se i rekao: "Ne, nikako!Za to mi treba samo obična radna snaga. Lako mogu za dan ili dva srušiti,ono što su godinama graditelji gradili".

Razmišljao sam tako hodajući svojim putem:Koju sam od tih uloga pokušavao igrati? Jesam li graditelj, koji marljivo radi, mjereći život metrom i kutomjerom? Ili sam rušitelj koji hoda gradom,zadovoljan porušenim?(Autor nepoznat)

Mentorstvo će stvoriti velike vođe koji će djelotvorno graditi i ispuniti svoj poziv u službi Gospodaru.


BILJEŠKE 1 http://www.bpnews.net/bpnews.asp?!D=24102

Dr. J. Don George je glavni pas-tor Calvary crkve u Irvingu (Texas) i izvršni prezbiter Glavnog vijeća Assemblies of God.

10 Duhovno vrelo

U svibnju 1983. godine sam doživio trenutak preobrazbe koji zauzima mjesto među pet najvažnijih događaja u mom

životu. Svatko tko želi djelotvorno raditi sa studentima također bi trebao osobno iskusiti tu preobrazbu.

Prošao sam kroz nešto što s vremena na vrijeme uznemiruje mnoge pastore: Jesam li jako pogriješio što sam ušao u pu-novremenu službu? Prepoznajem kad po-stanem deprimiran jer razmišljam kako bi bilo da radim kao vozač FedExovog dostavnog vozila.

Bio sam obeshrabren i razočaran. Za-vršila je još jedna razočaravajuća akadem-ska godina Chi Alpha grupe pod mojim ravnateljstvom. Početak godine je bio obećavajući, ali na koncu je grupa spala na nekih 15 do 20 studenata. Pomislio sam, Nakon deset godina sveučilišne službe, očeki-vao bih da ću vidjeti plodove svog rada. Ali osjećam se umorno i frustrirano. Što se dogo-dilo? Ne sjećam se da sam ikada radio više od ovih zadnjih pet mjeseci. U posljednje sam vrijeme imao više kriznih savjetovanja nego u zadnje tri godine zajedno. Ali, je li ikome zaista bolje? Zapravo, čini se da je nekima

sve gore.

Čak i moji najbolji

studenti na kra-ju godine izgledaju

podvojeno. Gospode, što se to događa? Možda

ja nisam za to da služim na sveučilištu.Ali tada, baš kao i obeshrabre-

nom Iliji na Horebu u 1 Kraljevima 19,9-18,Gospod mi je počeo otvoreno govoriti. "Uzmi svoj rokovnik", inzistirao je. "Gdje si provodio svoje vrijeme i s kim si ga provodio?" Dok sam Ga u molitvi slušao Duh mi je pojašnjavao neke stvari.

Potvrdio mi je da sam suosjećajna i brižna osoba. Jako puno vremena pro-vodim brinući se za studente s ozbiljnim osobnim potrebama. To se vremenom pročulo, pa su se studenti s potrebama počeli pojavljivati sa svih strana. Na sebe sam preuzeo zadaću da za njih učinim sve što je u mojoj moći. Usprkos tomu, izgle-da da su im potrebe bile veće od onoga što sam im ja mogao providjeti.

Tada me Duh osvjedočio. Prvo, bahato sam mislio da sam ja jedina osoba koja im je mogla pružiti potrebnu pomoć, i drugo, nisam doživljavao vjerne, stabilne i brižne studente članove grupe kao sluge i kao one koji mogu iscjeljivati. Propu-stio sam opremiti za službu one koji su bili vjerni, i pogrešno sam pretpostavio da nisu sposobni biti službenici milosrđa. I ja sam se poput Ilije trebao pokajati za svoju aroganciju. Ali isto tako, propustio sam osnažiti vjerne studente.

Nisam shvaćao koliko će se ovo otkrivenje pokazati ključnimPosljedice ove promjene razmišljanja i prakticiranja vodstva su me zauvijek pro-mjenile. Gledajući unazad iz perspektive dvadestpetogodišnjeg iskustva vidim da je osnaživanje vjernih najveći prioritet

u službi sa studentima. To je promjenilo čitav moj pristup vodstvu na bolje. Do-pustite mi da za potkrepu navedem tri biblijska teksta.

Ono što radiš nije dobroPrvo, vidio sam da Mojsije "od jutra do večeri" sjedi na sudačkoj stolici (Izlazak 18,13). Njegov tast Jitro ga je ispravio: "Nije dobro kako radiš. I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je pretežak; sam ga ne možeš obavljati (Izlazak 18,17-18). Mojsija je savjetovao da izabere ljude "sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedeset-nike i desetnike "(18,21). Mojsije je bio odgovoran poučavati ih o Bogu i pokazati im kako da žive za Njega.

To je Božji zadatak vođama. Obu-čiti duhovno ispravne ljude da budu u vodstvu. Mojsije nije mogao biti pastir čitavom Izraelskom narodu. Tako sam i ja sam sebe zavaravao misleći da mogu učiniti istu stvar - čak i sa samo pedeset studenata. Ako pomišljate da je to jedno-stavno, tada nikad niste radili s pedeset svojeglavih studenata. To je poput vođe-nja čopora mačaka.

Opremi Božji narod za djelo službeOvaj je princip apostol Pavao koristio či-tavo vrijeme svojih misijskih putovanja. U Efežanima 4,11 Pavao je pisao o oblicima crkvenog vodstva. Pavao je vjerovao da vođe trebaju promovirati jedinstvo Duha, a različitosti je doživljavao kao snagu koja oslobađa i potiče kreativnost. No, način na koji tumačite dvanaesti redak čini ve-liku razliku.

Neki smatraju da su vođe spomenute u jedanaestom redku odgovorni za zada-će opisane od dvanaestog do šesnaestog redka. Ta zaduženja uključuju obučavanje svetih za djelo službe, izgradnju Kristova tijela, promoviranje jedinstva, propovije-danje Isusa kao Božjeg Sina, govorenje


BUDITE UČITELJ

HARVEY A. HERMAN

Ako vjerujete da je primaran i jedini cilj vođe da oprema svete za djelo službe, tada vodstvo postaje dostupno svim članovima tijela.

A PASTOR nevjernimavjernima,

10 Duhovno vrelo

Zima, 2011. 11

istine u ljubavi i tako dalje. Neki vjeruju da kad bi pastori sve to činili, vjernici bi dostigli zrelost.

Ali, ako vjerujete da je primaran i jedini cilj vođe obučavanje svetih, tada vodstvo postaje dostupno svim članovima tijela. Sveti postaju osposobljeni za "djelo službe".

Za Pavla je privilegij vođenja i služenja dostupan svima, ne samo posebno obu-čenim pastorima i profesionalnim djelat-nicima. Petar ponavlja istu ideju: "Vi ste naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećen-stvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasi slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo" (1 Petrova 2,9). Čineći tako, svaki član na-mjerno postaje svećenik i službenik.

Povjeri vjernim ljudima koji mogu poučiti drugePavao je pisao svom štićeniku Timoteju: "I što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti" (2 Timoteju 2,2, Duda - Fućak). U spomenutom redku ja vidim četri generacije učenika.

Generacije Identificirane generacijePrva PavaoDruga TimotejTreća Pouzdani ljudiČetvrta Ostali

Ovaj redak oslikava transgeneracijsku narav procesa učeništva. Pavao traži od Timoteja da zapamti sve što je on nauča-vao i radio, a što svjedoci mogu potvrditi. Pavao je među ostalim molio za bolesne i izgonio zle duhove (vidi 2 Timoteju 3,10-15). Kao Pavlov suputnik, Timotej

je sve to vidio.U svom posljednjem pismu Timote-

ju, Pavao mu daje instrukcije da u efeš-koj crkvi izabere vjerne učenike. Treba ih pažljivo izabrati. Na taj će način Timotej naučiti tajne djelotvornog vodstva. Samo onda kad Timotej vidi kako njegovi uče-nici opremljuju druge vjerne učenike, može smatrati kako je uspio. Učeništvo je u svojoj biti transgeneracijsko.

Čuli ste za izreku: "Ne možete imati duhovnu unučad." Spasenje se na naslje-đuje. No, kada govorimo o učeništvu, cilj je stvoriti duhovne unuke. Svoje učenike trebate voditi na takav način da oni pouče druge. Vođa mora vježbati predviđanje u svemu što radi uvijek misleći na jednu ge-neraciju dalje. Stvaranje duhovne unučadi je svrha transgeneracijskog procesa.

Što znači biti "vjeran“?Jitro je rekao Mojsiju da pronađe "sposob-ne", bogobojazne, "pouzdane" ljude. Pa-vao je kazao Timoteju da izabere "vjerne" ljude. Vjernost je ključna riječ. Ja u vjer-nosti vidim dvije različite karakteristike. Prvo, vjerna osoba je puna vjere. Vjernik pun vjere je uvjeren da je Bog čimbenik koji donosi prevagu. On je onaj koji zna da molitva mjenja stvar. On je pun vjere, ne vjere u vjeru, već vjere u Isusa.

Drugo, vjernost se odnosi na pouzda-nost. Pouzdanost je vjernost koju živimo za vrijeme služenja u vodstvu. Pouzdana osoba je netko na koga se možeš osloniti. Ona je postojana u svom hodu.

Dakle, tko je vjerna osoba?Često, pomislimo da je to netko tko

je prije puno vremena prihvatio Krista. No, neki od najvjernijih studenata koje sam upoznao su bili novoobraćenici.

Novi vjernik je osoba potpuno uvjerena da je Bog prevladava-jući čimbenik. Ona može ili ne mora posjedovati prirodne spo-sobnosti vođe, izgrađen karak-ter ili propovjedničke vještine, bar ne za sada. Njezina zrelost još nije najbitniji problem. Ono o čemu se tu radi je: je li ona puna vjere? Zapravo, čitava bit procesa učeništva je usmjeriti ju u njenom hodu s Bogom. Stoga, pri izboru učenika, prvo

bi pitanje trebalo biti: "Jesi li pun vjere?" "Vjeruješ li da Bog donosi prevagu?"

Poučavaj vjerne, a budi pastor nevjernimaTo je ono što sam naučio iz svog preo-bražavajućeg iskustva u svibnju 1983. godine; poučavaj vjerne - budi pastor ne-vjernima. To mi je promijenilo život. Prije toga, većinu svog vremena sam provodio u molitvi i savjetovanju nevjernih studen-ta. Nevjeran student je onaj koji ne vjeru-je da Bog čini prevagu. Na kraju godine plod nevjernosti je još više nevjernosti. Dok sam isto vrijeme zanemarivao vjerne studente. Nakon svibnja 1983., promje-nio sam svoj fokus s trošenja većine svog vremena na nevjerne studente, na ulaga-nje u one studente pune vjere. U svojim sam mislima pokušao 80 posto vremena biti učitelj, nasuprot 20 posto vremena kao pastor.

Otkrio sam da biti učitelj vjernima - pastor nevjernima sadrži dva ključna načela vodstva. Prioritet vođe je da se pr-venstveno fokusira na učeništvo. Za mene su riječi učenik i pastor glagoli. One ozna-čavaju na koji način živjeti, na koji način voditi. Ja većinu svog vremena, energije i molitve ulažem na opremanje onih koji su vjerni. Na taj način ispunjavam Veliko poslanje - "učinite sve narode učenicima" - kao glavnu misiju svog života i vodstva.

Dolazeći do ovog uvjerenja dugo sam se borio, jer, isprva je ispadalo da mi nije stalo. U stvari, to je postala naj-brižnija stvar koju sam ikada učinio. Kad se osvrnem na život poučavanja vjernih, danas vidim vojsku studenata i misionara osnaženih da vode i djelotvorno brinu za druge. Ako želite dosegnuti zapostavlje-ne, potrebite i studente koji pate, neka vaš prioritet bude pronalaženje studenata pu-nih vjere, i prvo ih poučavajte. Dok ih či-nite učenicima, stvarate vojsku studenata koji su sposobni doseći izgubljene, služiti potrebitima i također stvarati učenike. To je transgeneracijski; to je protu-intuitiv-no; zvuči naopako; ali meni zvuči baš po-put Isusa. Poučavanje vjernih je najplodo-nosnija stvar koju ćete ikad učiniti.

Preveo Goran Punda


"Pastore, pošto vam ne možemo dati povišicu, možete to kompenzirati tako da skratite svoje

propovijedi na pola."

Harvey A. Herman, DSL, je Chi Alpha naciona-lni ravnatelj za obuku misionara. Možete ga kontaktirati elektronskom poštom na adresu [email protected], ili posjetiti internet stranicu http://wwwharvsalyherman.net

Zima 2011. 11

12 Duhovno vrelo


MOLEĆI PAYSON IZWILLIAM P. FARLEY

Prije par godina sam prisustvovao konferenciji koja je trebala pomoći pastorima da prodube svoje propovjed-ničke sposobnosti. Glavni govornik je bio nacionalni autoritet u propovijedanju. Tijekom svojeg predavanja

je citirao Edwarda Paysona (1783.-1827.) iz Portlanda, Maine. Ja sam također čitao Paysonove radove i oni su me silno blago-slovili.

Iako je Edward Payson većim dijelom danas zaboravljen, on je bio vrlo poznat u prvoj polovici 19. stoljeća. Prema Ianu Murrayju, Paysonova biografija Ase Cummingsa je bila vjero-jatno najutjecajnija crkvena biografija koja se pojavila u Sjedi-njenim Državama u prvoj polovici 19.stoljeća.1 Njegova popu-larnost je bila tolika da su tisuće roditelja u 19. stoljeću nazvali svoju djecu po njemu.2

Tko je bio Edward Payson, zašto je važan i što možemo nau-čiti iz njegovog života i vremena u kojem je živio?

Kratka biografijaEdward Payson se rodio 1783. godine kao sin Setha Paysona, kongregacionalističkog pastora u Ringeu u New Hapshireu. Njegova neuobičajena inteligencija je bila očita već od najranije dobi. Vješto je čitao već u dobi od 4 godine. Poput mnogih veli-kih propovjednika, Paysonova "žeđ za znanjem je bila prevlada-vajuća strast njegove duše."3 Ta žeđ je bila očita već u njegovom djetinjstvu.

Kada mu je bilo 17 godina, otac ga je upisao na drugu godinu Harvardskog sveučilišta (prvu godinu je preskočio). Diplomirao je 1803. u dvadesetoj godini. Njegovi kolege su ismijavali nje-govo "halapljivo" čitanje. U šali su govorili da je pročitao svaku knjigu u harvardskoj knjižnici.

Smrt njegovog brata 1804. godine potaknula je njegovo obraćenje. To je bila odlučujuća promjena za dvadesetjednogo-dišnjaka. Payson je pisao svojoj majci o svojem novom odnosu s Kristom, "Tako sam sretan, ne mogu razmišljati ni pisati o ičemu drugom."4

Uvjeren da ga je Bog pozvao u službu, započeo je s rigo-roznom duhovnom disciplinom koja će kasnije donijeti veliku žetvu. Počeo je s disciplinom ranog ustajanja na molitvu i čitanje Pisma. Udubljivao se u knjige poput Istočni grijeh i Sloboda volje Jonathana Edwardsa, nepokolebljivo se pripremajući za poziv koji je tako snažno osjećao.

Započeo je molitveni život koji ga je kasnije učinio pozna-tim. "Molio je bez prestanka", napisao je njegov biograf.5 On je "studirao teologiju" na svojim koljenima. Većinu je vremena

provodio ispružen na podu, s Biblijom otvorenom ispred sebe, zazivajući njena obećanja."6

U tom periodu svog života Payson je počeo uočavati svoju grešnost. Jedan njegov tipičan dnevnički zapis bilježi: "Nikada se nisam osjećao tako nevjerojatno ogavno i prezrivo kao da-nas... Došlo mi je da potonem u prašinu, znajući da je Njegovo sveto oko na meni i da sveci i anđeli vide kako sam grešan."7

Godine 1807. postao je pastor Kongregacionalističke crkve u Portlandu, u Maineu, gdje je služio do svoje smrti 1827. godine. Takva milost i sila pohodile su njegove propovjedi da su, tog dvadesetčetverogodišnjaka, tri Kongregacionalistička udruženja molila da postane njihov pastor. Tipični Paysonov dnevnički za-pis tijekom tog vremena bilježi: "Sam nisam bio od neke pomo-ći, ali ono što sam govorio bilo je moćno samo od sebe. Mnogi su bili u suzama i sve se činilo uskomešano; tako da, iako sam bio smlavljen obeshrabrenjem, vratio sam se radujući se."8

Godine 1811. oženio se s Ann Louisom Shipman, koja mu je podarila osmero djece. Njihova obitelj je bila model kršćanske pobožnosti i divili su joj se diljem Nove Engleske.

Payson je bio uspješan osvajač duša. Njegova zajednica pr-venstveno nije rasla od nezadovoljnih kršćana koji su dolazili iz drugih krajeva grada. On također nije neku osobu smatrao obraćenom samo na temelju njenog svjedočanstva. Payson je radije pričekao dok novak nije počeo pokazivati plodove duha. Tek tada se ta osoba smatrala obraćenom i mogla je pristupiti svetoj večeri.

S tim strogim načelima na umu, u rujnu 1809., napisao je svojoj majci, "Za prošle svete večere primili smo 11 osoba u cr-kvu, a idući Šabat primit ćemo ih još 12." Nastavio je, "Apetit za slušanjem je neutaživ i naša zajednica je veća nego ikada. Mnogi su nam se pridružili u zadnje vrijeme."9 To je bilo tipično za nje-govo iskustvo. Tijekom 20 godina njegove službe, njegova crkva je primila više od 700 novoobraćenika.

Koja je bila tajna Paysonova uspjeha? Prvi razlog tog uspjeha bila je molitva. Sa 26 godina zabilježio je u svom dnevniku: "U agoniji sam mogao moliti za sebe i za (svoje) ljude i posredovati neizrecivim uzdasima."10 Dali su mu nadimak "Moleći Payson". Govorilo se da je drveni pod pored njegova kreveta gdje je kle-čao u svojim čestim molitvama bio potpuno izlizan.11

Drugi razlog njegovog uspjeha bio je naglasak na propovije-danju. Payson je vjerovao da je proklamiranje Božje Riječi nje-gov primaran posao. Do kraja života, trudio se oko Božje Riječi i svaki dan je molio nekoliko sati. Sve dok ne bi zadovoljio svoje vrijeme s Bogom, administrativni poslovi i savjetovanje mu nisu odvlačili pažnju.

Treći razlog zbog čega je postao uspješan evangelizator je bio njegovo strastveno propovijedanje. Iako je propovijedao s veli-kom ljubavlju i naklonošću, uvijek je, poput Charlesa Simeona, tražio: "razbuditi i poniziti, radije nego utješiti, jer ako mogu biti ponizni, utjeha će uslijediti."12

Kako je njegova propovjednička reputacija rasla, primao je brojne pozivnice da propovijeda u susjednim crkavama Nove Engleske. Zatim su pozivi počeli stizati iz većih, prestižnijih cr-

Payson je za propovjedaonom posjedovao veliku moć, jer je provodio mnogo vremena u molitvi i proučavanju Biblije.

Portlanda

Zima, 2011. 13

kava iz gradova poput New Yorka, ali Payson ih je sve odbijao. Ambiciozan za Boga, ne za novac ili prestiž, ostao je vjeran sta-du koje mu je Bog povjerio.

Nakon njegove smrti mnogi su pokušali objasniti moć koja je stajala iza njegovih propovijedi. "Bila je to rječitost istine izgo-vorene u ljubavi", zabilježio je njegov biograf. "Činilo se kao da su riječi izlazile iz njegovih usta okružene sjajnom atmosferom u kojoj su napuštale srca i koje su ostavljale trag na svakome srcu koje su dotakle."13 Christian Spectator je zabilježio da je govorio „kao iz direktnog promatranja ... kao da je svojim očima vidio duhovne stvari koje je opisivao - kao da ih je čuo osobno od Krista."14 Svaki propovjednik koji je bio silno upotrebljen od Boga ima sličnu reputaciju. Dr. Martin Lloyd-Jones je tvrdio da svi veliki propovjednici govore kao svjedoci. Oni svjedoče o onome što su vidjeli i čuli, ne o onome što su im drugi rekli. Bog nije obdario Paysona dugim životom. U njegovim ranim četrdesetima zdravlje ga je počelo izdavati. Nekoliko mjeseci je trpio veliku bol. Kako je rasla njegova patnja, tako je rasla i nje-gova radost u Gospodinu. Izgubio je pokretnost udova. Iako je bio vezan uz krevet i u velikim bolovima, radost Duha Svetoga ga je ispunjavala. "Nema riječi kojima bih izrazio svoju radost", napisao je svom prijatelju. "Čini mi se kao da plivam u moru za-dovoljstva koje me nosi do velikog izvora."15 Umro je u proljeće 1827. godine.

PrimjenaDanašnji kršćanski vođe od Edwarda Paysona mogu nauči-ti mnoge lekcije. Prva lekcija je potreba za silnim doživljajem dubokog zajedništva s Kristom. Payson je za propovjedaonom posjedovao veliku moć, jer je provodio mnogo vremena u mo-litvi i proučavanju Biblije. Bog mu je kroz te discipline govorio i koliko mu je Bog govorio, toliko je bilo snažno njegovo pro-povijedanje. Paysonova poniznost je unaprijeđivala njegov od-nos s Bogom. Bio je vrlo dobro upoznat sa svojim grijesima, a kroz to, i s Božjom ljubavlju. Budući da je Payson bio tako slab u svojim očima, Božja moć je bila sigurna u njegovim rukama (2. Korinćanima 13,4). Jedan kolega propovjednik koji je dobro poznavao Paysona, napisao je: „U svim razgovorima s tim pre-divnim čovjekom, nikada ga nisam čuao da je izrekao riječi koje bi graničile s hvalisanjem ili ponosom, zapravo, činilo se kao da ima iznenađujuće shvaćanje vlastite nedostojnosti i nevjerojatne ljubavi Božje radi toga što mu je ona bila objavljena. I zato što mu je u svojoj milosti dao nadu.“16 Druga lekcija koju možemo naučiti od Paysona je važnost duhovnog čitanja. Veliki vođe su obično veliki čitači. Utjecat ćemo na svoju generaciju do stupnja do kojeg njegujemo svoj um, uranjajući se u kršćanske knjige koje potiču našu ljubav prema Bogu i svjesnost naših osobnih potreba.

Treća lekcija koju možemo naučiti od Paysona je ispravna uloga pastora. Payson bi bio nezadovoljan s modernim pastoral-nim modelom menadžerskog tipa. Iako je vjerno služio crkvi, to mu je bilo nužno breme. Davao je prednost pravom radu - moli-tvi i služenju Božje Riječi (Djela apostolska 6,4). Njegov biograf tvrdi da je Payson provodio 12 sati dnevno u proučavanju i 2 sata u molitvi.17 Payson je vjerovao da je to pastoralni rad koji je donosio priželjkivane rezultate.

Konačno, Paysonov život nas podjeća na važnost moli-tve. Njegova reputacija molitvenog čovjeka donijela mu je naziv "Moleći Payson iz Portlanda". Paysonov savjet svojim kolegama propovjednicima bio je sljedeći: "Moltiva je prva stvar, druga stvar i treća stvar... Moli, a onda, dragi brate, moli, moli", rekao

William P. Farley, je pastor Grace Christian Fellowship u Spokaneu,

Washington.

je svom prijatelju.Uspoređujući duhovnu atmosferu Paysonove ere s današnjom,

Iain Murray piše: "Ono što ih je obilježavalo (Paysona i njegove suvremenike) bilo je njihovo nisko mišljenje o sebi."18 Murray zatim bilježi kako ih je taj snažan osjećaj siromaštva vinuo u molitvu. Navodi Paysona kao primjer: "Ozbiljnost u molitvi... zahtjeva stvaran pogled na sebe: ne možeš natjerati bogatog čo-vjeka da se moli kao siromašan; ne možeš natjerati sitog čovje-ka da moli za hranu kao onaj koji je gladan."19 Ljudi u potrebi mole. Poniznost motivira molitvu, samodostatnost ju sprječava. Paysonova velika svjesnost potrebe i osobnog siromaštva doveo ga je do dugih molitava koju su bile izvor njegove moći.

E.M. Bounds je napisao o Paysonu: "Njegovo prebivanje u molitvi, kakve god da su bile okolnosti, je najuočljivija činjenica u njegovoj povijesti, i iskazuje dužnost svih onih koji bi mu u tome htjeli parirati. Njegov osobit i skoro kontinuiran uspjeh treba pripisati njegovim gorljivim i ustrajnim molitvama."

Knjiga The complete works of Edward Payson je dostupna u tri sveska.20 Njegova biografija i propovijedi su bogate i pro-svjetljujuće. Jasnoća i kvaliteta njegove proze se može uspore-diti s Charlesom Spurgeonom, a njegova teologija je bogata i duboka. Jedan poštovatelj je napisao: "Njegove su propovijedi lake za čitanje i čitatelj dobiva jasniji uvid u našeg Gospodina i Boga. Nakon čitanja jedne propovijedi teško ćete pronaći nekog drugog tko na tako nježan, a opet silan način prenosi božanske istine."21

Potičem vas da doznate još više o Edwardu Paysonu. Njegov život i duhovnost su osvježenje za današenjeg zaposlenog du-hovnog vođu. Nećete se razočarati.

Prevela Jana Kujundžić

BILJEŠKE1 Iain Murray, Revival and Revivalism (Edinburgh: Banner of Truth, 1994.), str. 194.2 Googleova pretraga za „Edward Payson“ je uvjerljiva. Mnogi Amerikanci 19.stoljeća su imali ime Edward Payson kao svoje prvo ili srednje ime.3 Edward Payson, The Complete Works of Edward Payson, Vol.1 (Harrisonburg, Va: Sprinkle, 1846. Ponovljeno izdanje, 1987.), str 20.4 Ibid., str. 51.5 Ibid., str. 79. 6 Ibid., str. 79.7 Ibid., str. 91.8 Ibid. Str.132.9 Ibid., str 186.10 Ibid., str 189.11 Vidi http://www.watchword.org/smithers/ww36a.html12 Edward, Djela, str. 250.13 Ibid., str. 446.14 Ibid., str 447.15 Ibid., str. 409.16 Ibid., str. 297.17 Asa Cummings, A Memoir of the Rev.Edward Payson (New York: American Tract Society, 1830.), str. 75.18 Murray, str. 218.-220.19 Ibid., str. 219.20 Vidi izdanje Sprinkle Press, Harrisonburg, Pa.21 Vidi http://www.intercom.net/~hisalone

14 Duhovno vrelo


VRIJEME JE DA PRESTANEMO

PAUL WALTERMAN

"Složili su se da su u ovome zauvijek, posve ujedinjeni u molitvi, skupa sa ženama."(Dj 1:14, The Message).1

Darrel je znao da će služba biti teška. To mu je bilo jasno još od vremena kad je kao dječak promatrao služenje svog oca.

Otac mu je ne jednom rekao: "Sinko, teš-ko je to. Nosiš težak teret i nema nikoga da ti pomogne. To je usamljenički poziv i trebaš to pregrmiti i nastaviti gurati." Na sreću, takav nije bio Darrelov službeni poziv na punovremenu službu u lokalnoj crkvi, ali je doista čuo Božji glas kako ga zove u službu.

Sad, u svojoj sedamnaestoj godini službe, Darrel je relativno zadovoljan sa svim što je učinio za Kraljevstvo Božje. No, služba je ipak uzela svoj danak. Već

neko vrijeme on osjeća bol osamljenosti o kojoj mu je nekoć otac govorio. Svoje je osjećaje podijelio sa svojom ženom, a ona mu je pomogla koliko je mogla. Ipak, tu je bilo puno više stvari koje je očajnički želio s nekim podijeliti. Bio je umoran, osamljen, pun kušnji, obeshrabren te se borio s raznim problemima sredovječne dobi (nadao se da nije kriza). S tim se problemima nosio svakodnevno. Kad bi svoje frustracije, strahove pa čak i najluđe nade koje je gajio za budućnost svoje cr-kve, mogao podijeliti s nekim. Ali s kim? Tko se može poistovjetiti s čovjekom u svećeničkoj halji?

ZAJEDNICAAko želite završiti utrku u Kraljevstvu morate biti posvećeni zajedništvu. Vođe koje žele preživjeti, stavljaju naglasak na svoj odnos s drugim slugama propovjed-nicima. To tako mora biti. Kad je Bog po-duzimao najznačajniji posao u povijesti, učinio je to u cijelosti na osoban način. Kako bi pomirio izgubljeno čovječanstvo sa sobom, Bog se kroz svog Sina Isusa s čovjekom susreo oči u oči. Kad nas je Bog potražio, nije to učinio preko odabranog povjerenstva koje će to učiniti umjesto Njega, niti je "spamom" zasipao naše e-mailove, uspostavio konferencijsku vezu ili potražio serijske brojeve na našim ispravama. Umjesto toga, Bog nas je po-zvao poimence. Eugene Peterson ovako prevodi Pavlovo citiranje Izaije: "Kada bi

izbrojali svako zrno pijeska na obali i kad bi na njihov zbroj stavili oznaku 'izabra-nici Božji', oni bi i dalje bili brojevi, ne imena. Spasenje dolazi osobnim izborom. Bog nas ne broji; on nas zove poimence. Matematika nije u fokusu Njegovog inte-resa. (Rimljanima 9,27-28, The Message). Pobožan vođa je s ljudima, a ne oko njih. Oni koji su introvertniji trebat će nešto više vremena nasamo za punjenje bateri-ja, ali zajednica nije nešto što vođa samo nadgleda, već nešto u što mora biti uklju-čen. Mora biti posvećen tome da pusti ljude u svoj život.

Rana crkva bila je zajednica vjernika. Čak i prije dana Pedesetnice Isusovi su učenici odlučili: bit će u crkvi zauvijek i u njoj će biti zajedno. Prvi obraćenici: "ima-li su sve zajedničko" "s radošću i priprosta srca" (Djela apostolska 2,44 i 46, Šarić). Mi kažemo: "To je bilo čudo." I jest. Ali čudo se nije dogodilo u drugom poglavlju Djela apostolskih kada su mladi kršćani ovo vršili, već u prvom poglavlju, kada su se ti kršćani i njihovi vođe dogovorili da će biti zajedno.

Pastorima je, posebno muškarcima, ući u odnos i ostati u njemu, često jako teška stvar. U većini muškaraca čuči usamljeni jahač. Slika usamljenika koji stoički pod-nosi protivan vjetar ima u sebi nešto poe-tično, ali također i nešto patetično. Pismo jasno tvrdi da usamljenost ne dolazi od-mah iza pobožnosti.

Pošto je svoje stvorenje nazvao "do-

Raditi sam, živjeti sam i štovati sam nije Božji standard, a nas treba zanimati samo Božja perspektiva.

DRŽATI DISTANCU

Zima, 2011. 15

brim", Bog je pogledao čovjeka, osjetio dubinu njegove samoće i objavio: "Nije dobro da čovjek bude sam" (Postanak 2,18). Mojsije se borio sa svojom ulogom vođe uz ogromnu odgovornost koju nosi dok se žalio Bogu: "Ja sam ne mogu no-siti sav ovaj narod. Preteško je to za me (Brojevi 11,14).

Psalmist David nam u Psalmu 68,7 otkriva Božju nakanu: "Napuštene okućit će Jahve". Raditi sam, živjeti sam i štovati sam nije Božji standard, a nas treba zani-mati samo Božja perspektiva.

Kako se možemo ne složiti sa Salo-monovom logikom: "Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko uže se ne kida brzo. (Propovjednik 4,9-14).

Kad stanemo uz nekog, ne udvostru-čujemo samo njegov potencijal, mi ga eksponencijalno umnažamo. U Ponovlje-nom zakonu čitamo da jedna osoba može natjerati u bijeg tisuću, a dvije mogu po-tjerati deset tisuća (32,20). Božja mate-matika postaje nevjerojatno uzbudljiva kad se udružimo s nekim u djelu za Kra-ljevstvo.

Pastorima je, posebno muškarcima,

ući u odnos i ostati u njemu, često jako teška stvar.

U većini muškaraca čuči usamljeni jahač.

ODGOVORNOSTNe samo da možemo djelovati puno bolje u zajedništvu, već se također možemo bo-lje oporaviti nakon pada: "Padne li jedan, drugi će ga podići" (Propovjednik 4,10).

Svatko se s vremena na vrijeme spota-kne. To može biti pad povezan s emocio-nalnim problemima, moralna indiskrecija ili financijsko posrnuće ili pad povezan sa zdravstvenim problemima, ali svi kad tad posrnemo. To je dio naše čovječnosti. Dok sam bio student u biblijskoj školi početkom 1960., studentima je rečeno da se izoliraju i odvoje od članova svojih zajednica. Studenti su prihvatili taj savjet, držali su stvari za sebe i nisu razvijali bli-ska prijateljstva. Namjerno su se čuvali od razvijanja bilo kakvih odnosa u kojima bi postali odgovorni jedni drugima. Na kra-ju krajeva, oni su bili vođe i njima ne trebaju odno-si u kojima će biti odgovorni. (Barem nikada ne bi priznali potrebu za takvim odnosima.) Poput Humptyja Dumptyja2 mnogi su pali sa zida i razbili se. Ali za razliku od Humptyja, mno-

gi nisu imali kraljeve konje i konjanike koji će ih ponovo sastaviti.

Bez ikoga kome bi bili odgovorni, te su vođe pale - i to jako. U najboljem slu-čaju prijateljstvo bi ih održalo na noga-ma, u najgorem, pomoglo bi im da se brže oporave od pada i ponovo uđu u službu. "Ali teško onomu tko padne i nema ni-koga da ga podigne". Bliski prijatelj iz biblijske škole na vrhuncu svoje uspješne službe doslovno se borio za život u ratu sa seksualnim iskušenjima. Gdje su bili oni

koji su mu trebali postavljati teška pitanja i biti uz njega u vrijeme

te teške bitke? Najvjerojatnije nikad nisu bili pozvani da mu služe kao prijatelj, mentor ili partner komu će biti odgo-

voran. Koji je razlog tome? Priznati nekome da gubiš bitku oznaka je duhovne

slabosti. Protuotrov: dubo-ko udahni i progutaj

ponos. Potraži po-vjerljive prijatelje koji razumiju tvoju borbu i koji su i sami

zadobili par pobjeda u

istoj areni. Pozovi

16 Duhovno vrelo

ih u svoj život s otvorenošću i prihvaća-njem. Nema drugog načina.

ODNOSIMudar vođa zna da potencijalno napravi više posla dok ga radi kad je s nekim u odnosu. On prihvaća vrijednost bliskog prijatelja ili obitelji koji će mu postavljati teška pitanja i koji neće prihvaćati da živi ispod kršćanskih standarda. Također zna da je život puno zabavniji ako ga dijeliš s nekim. Propovjednik 4,11 spominje gri-janje u postelji, ali ja bih tu ideju odveo malo dalje od samog dijeljenja spavaće sobe s nekim.

Dok putujem da bi služio, fotografi-ram mjesta i prizore koje želim podijeliti sa svojom ženom. Ili sam ja loš fotograf ili imam ispodprosječan fotoaparat, jer izgleda da moje fotografije nikako ne mogu uhvatiti ono što u tom trenutku osjećam. Ali kad Joanie sa mnom posjeti ta mjesta, radost što mogu s njom podije-liti takve trenutke je stvarna i pruža veli-ko zadovoljstvo. Život je zamišljen da ga dijelimo, i ne samo poraze, već i trenutke velike radosti i zaraznog oduševljenja.

PREDANOST ZAJEDNIŠTVUKako pastor može postati posvećen za-jedništvu ako je čitav život bio "one-man show"? Razmislite o sljedećim koracima:

Paul Walterman, je predsjednik Fresh Heart Ministries, Apple Valley, California.

1. Zamolite Boga da vam u srce udahne duh sudjelo-vanja i suradnje. Tražite Isu-sa Njegovo srce koje govori: "Ja nisam sam, jer je Otac sa mnom" (Ivan 16,32).

2. Tražite pomoć osobe koja lako uspostavlja i održa-va odnose. U početku možda nećete vidjeti prednosti za-jedništva jer vas je način na koji ste vodili svoju službu oslijepio. Potrebna vam je pomoć nekog tko nosi na-očale kroz koje bolje vidi prednost odnosa. Ako ste u braku, pomoć koja vam je potrebna je nadohvat ruke u vidu vaše žene. Kad me moja žena običavala pitati jesam li poslao čestitku zahvale nekome tko mi je nešto lijepo učinio, za mene je to bilo čisto zanovijetanje. Sada ju doživljavam saveznikom koji posjeduje silne darove i osjetljivost koju joj je Bog dao kako bi mi pomogla da bolje ostvarujem odnose.

3. Potražite tim s kojim biste mogli služiti. Ako sami vodite crkvu, potražite druge pastore u okolici. Ako ste pastor koji ima suradnike, počnite na njih gleda-ti na drugačiji način. Prestanite misliti o sebi samo kao o njihovom šefu, već i kao o njihovom bratu. Naučite prepoznavati i uključiti darove u njihovim životima koji bi mogli pomoći i vama i vašoj crkvi u ra-stu. Osim ako ste izabrali ljude bez obzira na činjenicu hoće li se moći uklopiti u tim i bez Božjeg odobrenja, vaši suradnici su sabrani sa svrhom i ciljem. Ako svoje su-radnike ne prepoznajete kao svoju braću i sestre s poznavanjem njihovih darova, problema i potencijala za službu, prekini-te uobičajene poslove i provedite vrijeme u kvalitetnom zajedništvu sve dok ne po-stignete duhovnu koheziju tima koji zna kako zajedno raditi, igrati se i duhovno ratovati.

4. Još jedan odnos koji ima veliki po-tencijal je vaš odnos s vodstvom crkve. Prečesto je odnos pastora i vodstva ili blago antagonističan ili apatičan. Često se

ne poznaju dovoljno i rade za suprotstav-ljene ili različite ciljeve. Zamolite Boga da izgradi jedinstvo između vas i crkvenog vodstva. To će u vašoj crkvi pojačati Božje djelovanje.

5. Kada na koncu dana pretresate mi-nule događaje, iskreno procijenite jeste li taj dan mogli više uključiti odnose. Jeste li nešto što ste mogli učiniti zajedno sa svojim suradnikom napravili sami? Jeste li sami donijeli odluku koja je mogla biti uravnoteženija, samo da ste potražili sa-vjet još jednog ili dvoje? Zamolite Boga da vam pomogne da se već sutra popravi-te u tim područjima.

Pastori, prestanite držati distancu."Prijatelj voli bez obzira kakvo je vri-

jeme, a obitelji se drže zajedno bez obzira kakva je nevolja u pitanju" (Izreke 17,17, The Message).

Preveo Goran Punda

BILJEŠKE1 THE MESSAGE, Copyright © 1993, 1994, 1995, 1996, 2000, 2001, 2002. Kori-šteno s dopuštenjem NavPress Publishing Group.2 Humpty Dumpty je lik iz dječje pjesmice; veliko jaje koje se razbilo i koje ni svi kraljevi konji ni konjanici nisu mogli ponovo sastaviti. (op. prev.)

"Želim da znate da vam uvijek stojim na raspolaganju - to jest od 9 do 17. Nakon toga nazovite 112."


Vođe koji žele preživjeti,

stavljaju naglasak na svoj odnos s drugim slugama propovjednicima.

Zima, 2011. 17

TKO SI TI DA NAMEĆEŠ SVOJU MORALNOST DRUGIMA? PAUL COPAN

MORALNI DOGMATIZAM DOMINIRA CEHOM KULTURALNIH ANTROPOLOGA Kulturalni problem broj jedan je kršćanski misionar. Zašto? On nameće svoje vrijednosti domorodačkim

kulturama i etničkim skupinama. Zar ne bismo te ljude treba-li pustiti na miru, neiskvarene zapadnom kulturnom prtljagom koja će uništiti njihov način života?

Sustav mišljenja "tko si ti da kažeš kako je druga kultura loša" seže stoljećima unatrag – najvjerojatnije do filozofa Johanna Gottfrieda von Herdera (1744.-1803.). On je prezirao hladni racionalizam prosvjetiteljstva i naglašavao individualnost osoba i njihovih kultura.2 Prema mišljenju von Herdera, ljudi nema-ju nepromjenjivu narav; njihovo okruženje i obiteljska iskustva utječu na njih i možemo predvidjeti njihove postupke i reakcije na temelju tih utjecaja.

Von Herder je čvrsto zastupao ideju da su kulture toliko ra-zličite jedna od druge da ne bismo trebali ukazivati na ono što je pogrešno u njima. Konačno, tvrdi on, "nitko nije postao čovjek sam po sebi". Zapravo, ne bismo trebali biti kronološki snobovi (kao što je to sročio C. S. Lewis), djelujući kao da smo daleko bolji od naših predaka. Jednostavno nije pošteno osuđivati svoje prethodnike budući da će jednako tako i naši potomci suditi nas. Kao što je engleski pjesnik Alexander Pope zapisao: "Svo-je očeve smatramo nerazumnima i tako postajemo mudri. Naši će nas mudriji sinovi, bez sumnje, smatrati isto takvima." Kao što kaže "glavna uputa" u Zvjezdanim stazama da se ne treba uplitati u društveno uređenje nekog drugog planeta, nitko od nas ne bi smio osuđivati ostala društva uspoređujući ih s vlasti-tom kulturom, budući da smo svi proizvod povijesnog događaja i društvenih sila.

U ovome eseju razmatram dvije povezane teme. Jedna se od-nosi na ideju nametnutog morala ili nametanja nečijeg morala drugima. Druga zahvaća nešto specifičniju temu morala i zako-na. Dotaknut ću se slogana Ne možeš ozakoniti moral.

Zašto su relativisti u svojem nametanju mišljenja da nema

moralnih apsoluta čvrsto ukorijenjeni u vlastitom

moralnom apsolutu?

POSTUPANJE S ONIMA KOJI SUMNJAJU: SERIJA O OBRANI OSOBNE VJERE

1

Zima, 2011. 17

18 Duhovno vrelo

Bog je opremio ljude - bilo da su ateisti, teisti ili negdje u sredini - s mogućnošću zgražanja. Revoltira nas pomisao na mučenje novorođenčadi radi zabave, silovanja od strane bandi, ili odvođenje slijepaca na liticu. Iako potisnuta savjest i neosjet-ljivost mogu učiniti kulture moralno iznurenima, ne smijemo zanemariti temeljne moralne intuicije, čak i ako bismo ih mo-rali prilagoditi ili poboljšati nakon razmatranja. One su, kako ih ateistički filozof Kai Nielsen naziva, "temelj": "Razboritije je vjerovati da su tako osnovne stvari (kao što je zlostavljanje žena i djece) zle, nego li vjerovati bilo koju skeptičku teoriju koja nam kaže da ne možemo znati ili razumno vjerovati kako su te stvari zle… Čvrsto vjerujem da je to temelj i da je ispravno, te da nitko tko to ne vjeruje, nije dovoljno istražio osnovanost svojih mo-ralnih vjerovanja."5

Ima li pitanja?Jedna od kritika moralnoga relativizma je da se ne može uhva-

titi u koštac s preporoditeljskom dilemom. Zašto se zamarati oko moralne promjene bilo čega? Ne može doći do moralne reforme kada je riječ o relativizmu. No svakako da je ukidanje ropstva na Zapadu bilo moralna pobjeda i omogućilo ljudski napredak. Dodjeljivanje jednakih prava Crncima u Americi bilo je moral-ni dobitak, zar ne? Zapravo, tijekom i poslije rasprava između Lincolna i Douglasa 1958. godine, ljudi su optužili Abrahama Lincolna da je južnim državama htio nametnuti svoj moral. No, to nije bio Lincolnov moral, već moral koji je obvezan za sve.

Nadalje, robovlasnici su, ironično, robovima nametali svoju vo-lju.6

Možemo biti zahvalni Lincolnovoj predanosti potvrđivanju kako i robovi, također, spadaju u "sve ljude" koji su "jednako stvoreni" i "obdareni od strane njihova Stvoritelja s određenim neotuđivim pravima". Nije li bilo dobro što je zaustavljena Hi-tlerova agresija? Skupina moralnih relativista nikada ne bi mo-gla dovesti do toga da na Zapadu dođe do moralnih prekretnica. Zašto se žrtvovati i živjeti poput majke Tereze ako ona nije bolja (ili gora) od Hitlera? Zašto se uopće truditi glasovati za promje-nu ako ne postoji moralni standard za slijeđenje?

Još jedan problem za relativiste: oni ne mogu presuditi izme-đu sukobljavajućih moralnih uvjerenja. Mora se priznati, i Zapad ima svoje; njegovo moralno opadanje se nastavlja. Ipak, mnogo je onih koji ga ocrnjuju i mrze: čini se da su skloniji nezapadnim kulturama koje su često zaokupljene svojim vlastitim nasiljem i tlačenjem. Doista, ovi kritičari zanemaruju nevjerojatna mo-ralna i kulturna dostignuća na Zapadu. No iznad svega, takva osuđivanja Zapadne kulture – bez obzira na postignuća – sklo-na su proizvoljnosti. Ako vlada moralni relativizam, zašto onda

Još jedan problem za moralnog relativista je to što se njegovo stajalište sukobljava s našim

najdubljim intuicijama o moralu.

NAMETANJE MORALA DRUGIMA Dakako, kulturalni apologete su donekle u pravu kada je riječ o poniznosti ovdje i svugdje. Ipak, kad optužuju misionare teško je sagledati određenu utemeljenost njihovih potkazivanja. Kako možete optužiti i najnasilnijeg silnika ili masovnog ubojicu, kada je i sam proizvod svoje vlastite okoline? Unatoč upozoravajućem vapaju antropologa da trebamo poštivati druge kulture, možemo upitati: Zašto su moralni relativisti toliko žestoki i siloviti?

Kako možemo kritizirati kritičare ako ne postoje objektivni, univerzalni standardi? Pokazuje se da je načelo "Svatko treba poštivati ostale kulture" poznata stara stvar – moralni relativizam bez relativizma. Zašto su relativisti u svojem nametanju mišlje-nja da nema moralnih apsoluta čvrsto ukorijenjeni u vlastitom moralnom apsolutu? Jednostavno imamo varijacije na temu: da, zagovaraj relativizam, no pazi da budeš tolerantan, da nikoga ne povrijediš, druži se sa zagovornicima, ili slično. Kulturalni nam antropolozi opet i iznova odgovaraju: "Relativizam! Pa…neke vrste." Ovaj promašeni relativizam prelazi u iznimku –moralno pravilo – kako bi otupio oštricu relativizma koji se odnosi na sve i u kojemu sve prolazi.

Svaku moralnu kritiku druge kulture antropolozi osuđuju kao sveopću nepravdu etnocentričnosti, koja snobovski kaže: "Moja je kultura bolja od tvoje". Zapravo, antropolog – uzor moralnog relativizma – u svom arsenalu ima niz epiteta za na-padanje misionara i njegovih metoda koji nisu samo kulturni, moralno opterećeni: "etnocentrik", "kolonijalist", "ugnjetač", "ideolog" i slično.3

Još jedan problem za moralnog relativista je to što se njegovo stajalište sukobljava s našim najdubljim intuicijama o moralu. Uz-mimo u obzir priču od rujna 2008.: "Kršćanski misionari koji rade s urođenicima u brazilskoj regiji oko Amazone optužili su vladu da se ne želi suočiti s urođeničkom praksom čedomorstva. Ta plemena često spaljuju svoju živu novorođenčad koja ima izlječive urođene mane (ili novorođenčad samohranih majki). Neki su štitili tu praksu u ime nemiješanja u drevne, urođeničke kulture ili tvrdnjom da se "čedomorstvo ne smatra ubojstvom" u toj kulturi.4 Primjenjujući istu logiku možemo se zapitati: Ako nacisti žele ubiti Židove, tko smo mi izvana da bismo se miješali u to? Konačno, nacisti ubijanje Židova nisu smatrali ubojstvom. Tako ni sati običaj (samospaljivanje udovice) u Indiji neki ljudi ne smatraju ubojstvom. Ipak, možemo biti zahvalni što je kr-šćanski misionar William Carey zaustavio tu praksu. Vlast je za-branila to zlo, a s vremenom i ostala zla, uključujući i žrtvovanje novorođenčadi u rijeci Hugli kod Kalkute i drugdje, spaljivanje gubavaca te brakove djece iza kojih je ostalo na desetke tisuća mladih udovica.

pretvarati minule blijede patrijarhe ("pokojne bijele muškarce") u dječake koji su kažnjeni umjesto drugih? Zašto osuditi koloni-jalizam ili biti sklon multikulturalnom nastavnom planu umje-sto zapadnom "kulturalnom kanonu" na sveučilištima?7

Unatoč relativističkoj tvrdnji da ne možete drugima namet-nuti svoje moralne vrijednosti, ironija je da osuđivanja Zapada tipično idu ruku pod ruku s pokušajima nametanja moralnih vrijednosti drugima. Takva nametanja uključuju pokušaje pro-mjene definicije o braku, izazivanja smrti nerođene djece, uvo-đenje raznih vidova moralno upitnih praksi u školsko-odgojni plan i program o spolnosti, glasovanje za suce aktiviste i slično. Iza nasmijanog lica tolerancije, relativist često traži načine kako ostalima nametnuti svoje.

Još jedna stvar: Ne nameće li osuđivanje nametanja moral-nih vrijednosti moralni standard? Da, svakako. Ovo je moralni standard kako ga podrazumijeva relativist: "Uvijek je pogrešno drugima nametati svoje moralne vrijednosti". Stoga moramo ljubazno zamoliti relativista: "Zašto je pogrešno drugima na-metati moralne vrijednosti? Što učiniti s nekim tko želi drugima nametnuti svoje moralne vrijednosti? Trebate li nametnuti svoj moral onome tko želi vama nametnuti svoj moral?" Nedvojbeno je da relativist smatra kako onima koji žele drugima nametnuti svoj moral, treba nametnuti njegov moral. Iznova i iznova zapa-žamo kako relativisti rado izvlače moralne standarde iz svojih stražnjih džepova kako im to odgovara.

MORAL SE NE MOŽE PROPISATI Slučaj Planned Parenthood vs. Casey (Planirano roditeljstvo nasu-prot Casey-a) iz 1992. o kojemu je raspravljao Američki vrhovni sud naveo je većinu sudaca ustvrditi: "Neki od nas pojedinaca smatramo kako pobačaj ugrožava neka od naših temeljnih mo-ralnih načela, no to ne može imati utjecaja na našu odluku. Naša je obveza odrediti slobodu za sve, a ne nalagati svoj vlastiti mo-ralni propis. … U suštini slobode je i pravo određivanja vlastite koncepcije postojanja, vrijednosti, svemira te tajne ljudskoga života"

Ovdje možemo još dalje pronijeti ideju o nenametanju osob-nih stajališta. Ta ideja ponekad ide zajedno s protestom: "ne možete propisati moral". Kao što smo ranije vidjeli, ne možemo izbjeći određeni vid nametanja ljudima da spriječe užasna zla, kazne kriminalce i zaštite nedužne od nepravde. U toj zakonskoj odluci, sloboda je dobila prvenstvo ispred nerođenog ljudskog ži-vota. To jest, način na koji neki ljudi definiraju svoj koncept o "tajni ljudskoga života", podrazumijevat će da nerođeni nemaju pravo na zaštitu. Tragično, nerođeni nemaju istu slobodu da pro-govore i kažu: "Ne možete propisati moral".

Dok ukratko razmatramo ovo pitanje, evo nekih razmišlja-nja.

Prvo, stajalište da ne možemo propisati moral je naivno i neodrživo stajalište.

Uostalom, ovo stajalište je amoralno: takvo se što ne smije učiniti. No odakle dolazi taj standard i što treba učiniti s onima koji ga odbacuju? Doista, možemo i trebamo propisati moral na osnovnoj razini - kada se tiče sigurnosti i zaštite pojedinaca te promiče opću dobrobit zaštitom temeljnih prava svake osobe. Ispravnost propisivanja morala protiv silovanja, ubojstva, zlo-stavljanja žena ili djece, krađe - ili stavljanje izvan zakona rop-stvo, apartheid i rasnu segregaciju - čini se nepobitno jasnom.

Propisujemo moralnost i to je često dobro za društvo. Ovdje relativist često prelazi na drugo pitanje: "Čiji, dakle, moral tre-bamo propisati?" Možemo uzvratiti odgovorom da (objektivni) moral nije samo proizvoljan ili svojstven samo nekoj osobi. Doista, vjekovne su civilizacije došle do istih oblika moralnih zaključaka o tome što je kreposno, a što je loše. Rimljanima 2,14-15 odnosi se na moralni zakon zapisan u srcima pogana (onih koji nemaju po-sebnu objavu). One koji osporavaju bilo koje dobro i zlo, može-mo upitati: "Zar vam je doista teško potvrditi da je oduzimanje nedužnog ljudskog života, silovanje žena, spolno zlostavljanje djece ili mučenje dojenčadi radi zabave pogrešno?" Oni koji uistinu ne vide problem ovdje, jednostavno su otvrdnuta srca. Njima nije potreban argument; njima je potrebna psihološka i duhovna pomoć.

Unatoč relativističkoj tvrdnji da ne možete drugima

nametnuti svoje moralne vrijednosti, ironija je da

osuđivanja Zapada tipično idu ruku pod ruku s pokušajima

nametanja moralnih vrijednosti drugima.

Zima, 2011. 19

20 Duhovno vrelo

Četvrto, hvala Bogu, društvo je često propisivalo moral na pravi način – sprječa-vanjem Hitlera u daljnjem pustošenju u svijetu, za-štitom djece od spolnih zlostavljača, zatvaranjem masovnih ubojica. Kada funkcioniramo kao što bismo trebali, intuitivno prepoznajemo ispravnost nametanja propisa protiv praksi kao što je spaljivanje udovica, nasilje nad ženama, časna ubojstva i rasnu diskriminaciju.

Mi smo neizbježno moralna bića. Znamo kada netko postu-pa prema nama nepošteno ili krši naša prava. Znamo da treba-mo snositi odgovornost za svoje postupke umjesto da se pozi-vamo na svoje gene ili krivimo okolinu. Naši sudbeni i zatvorski sustavi uzimaju u obzir da su ljudi moralno odgovorni za svoje odluke. Što je to što nam daje dostojanstvo i vrijednost, našu moralnu odgovornost i naša prava? Odakle dolaze naše obveze? Pa, teško je vidjeti kako nepromišljeni, prirodni procesi dovode do takvog ishoda. Činjenica da smo stvoreni na Božju sliku (Po-stanak 1,26-27) nudi nam jasan odgovor na takva pitanja.


BILJEŠKE1 Ovaj esej je prerađen iz dva poglavlja u knjizi Paula Copana True for You, But Not for Me: Overcoming Objectives to Christian Faith, 2. izd. (Mineapolis: Bethany House, 2009.). 2 Vidi raspravu Patricka Gardinera o Johannu Gottfriedu von Herderu u djelu Paula Edwardsa, ur., The Encyclopedia of Philosophy, vol. 3 (New York: Macmillan, 1967.), 486-489. 3 Robert Priest, “Anthropologists and Missionaries: Moral Roots of Conflict,” u Current Concerns of Anthropologists and Missionaries, ur., Karl Franklin (Dallas: The International Museum of Cultures, 1987.), 23, 31. 4 Dan Harris, “Missionaries Accuse Indians of Killoing Babies,” ABC News (Sept. 23. 2008.). Preuzeto sa http://abcnews.go.com/Nightli-ne/story?id=5861778&page=1. Posjet 27. listopada, 2009. 5 Kai Nielsen, Ethics Without God, (Buffalo, New York: Prometheus Books, 1990.), 10, 11. 6 George Anastaplo, Abraham Lincoln (Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield, 2001.), 173.7 Dinesh D’Souza, Illiberal Education: The Politics of Race and Sex on Campus (New York: Free Press, 1991.). 8 Za daljnju raspravu o homoseksualnosti i javnosti vidi Paul Copan, When God Goes to Starbucks: A Guide to Everyday Apologetics (Grand Rapids: Baker, 2008).

Drugo, ako se vratimo tvrdnji koja kaže da se ne može propisati moral, možemo dodati da takva tvrdnja pretpostavlja mit o neutralnosti, koji je nedosljedan i treba ga odbaciti.

Građani ne mogu biti neutralni s obzirom na pobačaj ili istospolni brak, a ne može ni vlast (bilo da je savezna ili držav-na). Uistinu, tvrdnja da sama država treba nešto učiniti, samo po sebi je amoralna tvrdnja - ne neutralna, izvanmoralna. Što se tiče homoseksualnih brakova, vlast će ili podržati definiciju o braku kao zajednici između muža i žene, ili neće.8

S obzirom na pobačaj, čak i ako je netko neupućen o položaju nerođenoga, ne može biti neupućen o postupanju prema nero-đenim ljudima. Neki tvrde kako je pobačaj dopustiv ili ovisi o odluci pojedinca zato što, u konačnici, "ne znamo koji je moralni položaj zametka". No to je kao da lovac puca u nešto što se miče u grmlju prije nego li otkrije što to uzrokuje gibanje. Kada neka skupina koja se bori protiv legalizacije abortusa kaže da vlasti ne bi trebale građanima nametati svoja stajališta, to podiže pitanje: Ako je nerođeni ljudsko biće, a ne samo grudica tkiva, tada bi dopuštanje abortusa na zahtjev nametnulo nerođenom djetetu nečije stajalište - sa smrtnim posljedicama.

Ovo pravo na izbor nije neutralno. Radi se o životu i smrti. (Dopustite mi da dodam kako trebamo pokazati punu skrb za trudnu ženu, koja se često osjeća zarobljenom i potrebno joj je društvo koje nudi suosjećajnu, praktičnu podršku – uključujući i mogućnost posvojenja djeteta).

Treće, jezik "slobode" ili "prava" u našoj kulturi ponekad je prazan i bez sadržaja.

Oni koji misle kako nikada ne bismo trebali nametati svoj moral, obično na taj način ističu svoje pravo učiniti ovo ili ono. Uzmite u obzir izraz, pravo izbora. Ovo nam ne govori mnogo. Možemo upitati: "Izabrati, što?" Izabrati silovati, ubiti i mu-čiti dojenčad radi zabave? Ne, "sloboda/pravo izbora" je poput izraza "desno/lijevo od ___." Kontekst i cilj izbora trebaju biti zajamčeni. Trebamo preispitati ideju o izboru poput bjanko če-kova. Izbori mogu biti nemoralni ili moralni - ne jednostavno moralno neutralni.

Dr. Paul Copan iz Palm Beacha u Floridi je profesor filozofije i etike na Palm Beach Atlantic University. Autor je knjiga True for You, But Not for Me, That's Just Your Interpretation i How Do You Know You're Not Wrong? Urednik je Apologet-ics Study Bible, Passionate Conviction, i

The Rationality of Theism. Predsjednik je društva Evan-gelical Philosophical Society.

© 2

010.

P. F

. Gra

y (K

oriš

teno

s d

opuš

tenj

em)

"Jura, to je samo 5 kuna. Pusti ih!"

Zima, 2011. 21

TTo ne znači da bismo sami po sebi bili spoo ne znači da bismo sami po sebi bili spo--sobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od sobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga koji nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga koji nas je i osposobio da budemo službenici Nonas je i osposobio da budemo službenici No--voga saveza (2. Korinćanima 3,5-6).voga saveza (2. Korinćanima 3,5-6).

U svijetu punom očekivanja uspjeha i postignuća, pred našu službu postavljaju se pi-tanja adekvatnosti i sposob-

nosti. Pavao se borio sa sličnim pitanjima: Jesam li ja sposoban služiti ovim ljudima? Kako mogu završiti ovaj posao? Pavlov nam odgovor otkriva njegove osobne bit-ke sa samopouzdanjem i njegove javne borbe oko pitanja njegova apostolstva.

Pavao je naučavao da se ključ sretne, zdrave i nadom ispunjene službe nala-zi u razumijevanju činjenice da se naša sposobnost za službu ne nalazi u nama, već u Kristu. Prvo, Bog je nas pastore učinio sudionicima u Njegovoj milosti i milosrđu. Drugo, mi smo službenici nade i iscjeljenja u svijetu izmorenom grije-hom. Pavao nam pokazuje da Bog poziva, oprema i objavljuje da su pastori kompe-tentni objavljivati Njegovo Evanđelje sve do kraja svijeta.

Miris roštilja će privući svakoga tko je gladan. Božji sluga koji gori za Boga će

privući svakoga tko je duhovno gladan. Pavlov opis kršćana kao "miris što vodi u život" (2. Korinćanima 2,16) odnosi se na hram gdje je smrad životinja, krvi, otpa-da i smrti zamaskiran mirisom mesa koje gori na žrtveniku. Evocirajući miris žrtve koja izgara, u ljudskim srcima izgrađuje vjeru. To podsjeća ljude da su im oprošte-ni grijesi i mnoge obitelji mogu obnoviti svoj odnos s Bogom.

"A tko je za ovo sve sposoban?" (2. Korinćanima 2,16). Neki su možda osje-ćali da žrtveni bik nije adekvatna žrtva za otkup niti njihovih vlastitih grijeha, a kamoli grijeha svih Izraelaca. Ali upravo je Bog zapovijedio da djeca Izraelova pri-nose bika za žrtvu, i što je još važnije, to je ono što je i prihvatio.

Bog u službu poziva ljude usprkos njihovoj krhkosti. Izazovi kršćaninovu pozivu u službu dolazit će iznutra i izva-na, ali oni koji hodaju u Božjoj milosti i s Pavlovim ohrabrenjem bit će "sposobni kao službenici".

Grčki pridjev hikanos preveden je kao "sposoban" ("stići ili doći u pravo doba"). Sposobnost opisuje spremnost, nadare-nost, kompetentnost i vrijednost Pavlo-vog tima s kojim je služio, usprkos tomu kako oni doživljavaju sami sebe. Pavlova

osobna borba s kvalificiranošću (Filiplja-nima 3,5; 1. Korinćanima 15,9) nadvla-dana je njegovom objavom da nas je Bog "osposobio da budemo službenici" Evan-đelja (2. Korinćanima 3,5-6). Naša kom-petentnost se ne nalazi u našim osobnim talentima, ni dodijeljenim sposobnostima, već isključivo u Božjoj milosti. Bog nas je pozvao i odaslao u službu koja nadilazi naše vlastite mogućnosti.

Da bi pastori dosegli tu razinu samo-pouzdanja, potrebna su im tri osnovna te-melja. Prvo, moraju čvrsto vjerovati da ih je Bog osobno pozvao. Drugo, moraju za-držati trajnu predanost cilju Isusa Krista. Treće, trebaju razviti i njegovati suosjeća-nje prema ljudima koji ih okružuju. Svako od tih uvjerenja crpi se iz puno dubljeg zdenca od onog što ga pastori mogu pro-naći u sebi, stoga, moraju se održavati i osvježavati na puno većem izvoru: Bogu.

Pouzdanje u vlastiti pozivPouzdanje u vlastiti pozivPoziv Božji je poslanje za službu u Nje-govom kraljevstvu. On ne poziva ljude zbog njihovih talenata ili vještina. On šalje pastore u službu koja nadilazi njiho-ve mogućnosti kako bi On mogao raditi kroz njih. Elizej je orao njivu kad je Ilija bacio na njega svoj plašt. Čuo je poziv da

Osposobljeni za službuSTEPHEN PHILLIP GREEN

Božja ljubav za grešnika je naša najveća poruka, a pomirenje s Njim, najveća nada svijetu.

22 Duhovno vrelo

grijehe, ali Isus je uzimajući na sebe sve naše grijehe, za njih platio punu kaznu, "da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti" (1. Petrova 2,24).

U tom je primjeru vidljiva sposobnost službenika da dosegne ljude za Boga. Utjelovljena čovječnost je pozvana da usprkos svom slabom tijelu, ljudima ve-zanim svojim grešnim tijelom, posluži duhovnost. Tu privilegiju da tijelo slu-ži duhovnim stvarima omogućava Duh Sveti. Duh radi kroz našu nesavršenost kako bi Božju silu i milost očitovao svim duhovno izgladnjelim ljudima na koje možemo utjecati. Bog upotrebljava naše krhku ograničenu ljudskost za ostvarenje Svog velikog i vječnog plana pomirenja onih koji Mu pristupaju.

Mnoštvo ljudi nudi službeniku mnoge mogućnosti. Pristupajući im, pastor je u mogućnosti služiti onima koji ga okružu-ju. Uključujući se među njih, pastor po-učava, uči i ostavlja im dio sebe (i Isusa). Dobronamjerni su učenici pokušali Isusa zaštititi od mnoštva, ali Njegova najveća čuda su se dogodila onda kad je slijepac očajnički zavapio za Isusom ili kad Ga je dotakla ruka bolesne žene. Isus je vo-lio ljude i ljudi su voljeli Isusa. Pavao se borio sa slikom o sebi (2. Korinćanima 12,7-12). Možda bi mu, da je bio viši, bo-ljeg vida ili elokventniji, to donijelo više samopouzdanja. Evidentno je da Bog nije smatrao kako su to preduvjeti za Pavlo-vu službu. Umjesto toga, On je namjerno iskoristio Pavlove tegobe da bi u aposto-lovom životu naglasio Svoju milost i silu. "Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti". (2. Korinća-nima 12,9). Pavlov odgovor na to je bio: "Vrlo ću se rado hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova" (2. Korinćanima 12,9, naglasak dodan).

Sumnjaju li pastori, baš kao i Pavao, u svoje sposobnosti za ispunjenje Božjeg poziva u svom životu? Jesu li kad zabrinu-ti kako drugi doživljavaju njihovu služ-bu? Pavlova postignuća u službi su bila moguća zato što je zadržao povjerenje u Božji plan i svrhu za svoj život. Bog je pastorima dao sve što im je potrebno za ispunjenje Njegovog poziva. Učinio ih je hikanos - sposobnima za služenje Božjem narodu.

Preveo Goran Punda

slijedi proroka i krenuo je za njim, a Bog ga je pripremio za buduću službu. Nakon što je Ilija bio uznesen, Elizej je odmah testirao Božji poziv udarajući vodu Ili-jinim plaštom govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" (2. Kraljevima 2,14). Voda se razdvojila, a Elizej je dobio odgovor. Bog je na rijeci bio s Elizejem, iako Ilija više nije. Dok je izlazio iz Ilijine sjene i služio daleko iznad vlastitih sposobnosti i razu-mijevanja, Elizejevo je pouzdanje sve više raslo.

Puno službenika bori se s osjećajem vlastite nesposobnosti. Hrvaju se s uobiča-

jenim zemaljskim problemima i možda se osjećaju poput svetaca zarobljenih u tijelu grešnika, čak i onda dok savjetuju, pouča-vaju i propovijedaju Božju Riječ. Istina je ta, da se službenici ne smiju pouzdavati u sebe, već u Boga koji nas je "osposobio da budemo službenici" našim bližnjima i čitavom svijetu. Božji pečat kvalitete na pastorima koje je On pozvao,koliko god nesavršeni bili, ostaje na njima dok s po-uzdanjem služe Njegovom narodu.

Posvećenost svom ciljuPosvećenost svom ciljuSlužbenikov cilj je ukorijenjen u Isusovoj žrtvi za grijehe čovječanstva, kojom je pomirio Boga i čovjeka. Božja ljubav za grešnika je naša najveća poruka, a pomi-renje s Njim, najveća nada svijeta. Pavao je objavio: "Mi vršimo poslaničku službu u ime Krista - kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!" (2. Korinćanima 5,20). Oni koji su oslobođeni od zemaljskog jarma grije-

ha, uzimaju nebeski jaram Božji. Slijedeći Isusov primjer, vode ljude do pokajanja i pomirenja s Bogom.

Cilj koji objavljuju Božji sluge zahti-jeva predanost koja nije jeftina. Prihvaća-nje ili odbacivanje Evanđelja ima trajne posljedice za one koji ga čuju. Ali navje-stitelj također nosi odgovornost da vjerno i poslušno ispuni svoj poziv. Božji poziv mora zasjeniti ostale interese i postati prioritet u službenikovom hodu s Bo-gom. Iako je pastorov rad zemaljski, cilj je nebeski. Njegove riječi postaju njegovim plugom, njegovo pero srp, a njegova na-

grada je žetva na njivi čovječanstva.

Ako se službenik koleba u svoj kraljevski poziv, njegova poruka nevjernicima će tako-đer biti nepostojana i neuvjerljiva. Pastori moraju prezirati svje-tovne ideale, odvažno objavljivati Evanđelje i revno dovoditi u Kra-ljevstvo sve one koji se žele pomiriti s Bogom. Pastorovo predanje ovisi o njegovoj sva-kodnevnoj interakciji s Božjom Riječju, uklju-čujući i svakodnevni odnos s Bogom u mo-litvi. Predanje nečijem pozivu daje viziju, nje-govoj poruci važnost i

duši koja se nalazi u borbama i od Božjih slugu traži pomoć i nadu, pobjedu.

Suosjećanje za ljudeSuosjećanje za ljudeIsus je volio ljude. Većinu svog vremena provedenog na zemlji proveo je učeći, razgovarajući i ispunjavajući ljudske po-trebe. Svoje suosjećanje za ljude Isus je demonstrirao velikom empatijom. On je poučavao, govorio i ispravljao njihove pogrešne ideje. Plakao je s njima. Iznad svega, Isus ih je ljubio.

Isus nije Veliki svećenik koji "ne bi mogao suosjećati s našim slabostima," već onaj "koji je iskusan u svemu, samo što nije sagriješio" (Hebrejima 4,15). Njego-vo čovještvo je doprinjelo njegovoj otku-pnoj žrtvi za spas čovječanstva. Žrtvova-nje bikova i jaraca je samo pokrilo ljudske

Stephen Phillip Green je rukopoloženi službenik i živi u

Springfieldu, Missoury.


GO

SPODE,

PO

ŠA

LJI

NJI

H!

GOSPODE, POŠALJI NJIH!

GOSPODE,

POŠALJINJIH!

"Kad je srce zapaljeno za poziv u misiju."

Zima, 2011. 23

ODVAŽNO I VJERODOSTOJNO

Vaš odnos s Kristom postaje opipljivo nadahnuće Vaš odnos s Kristom postaje opipljivo nadahnuće u uvođenju vaše zajednice u Duhom vođenu preobražavajuću službu.u uvođenju vaše zajednice u Duhom vođenu preobražavajuću službu.

KENT J. INGLE

NNalazimo se usred prijelaznih sila koje stvaraju alazimo se usred prijelaznih sila koje stvaraju novi poredak. novi poredak. Trebamo vođe koje će postati čimbenici transforma-cijske promjene i koji će odražavati hrabrost i mu-

drost prilikom suočavanja s nebrojenim izazovima s kojima se crkva susreće. Trebamo vođe koje će se oči u oči sučeliti s kultu-rom i utjecati na nju kako bi zadobili ljude za Krista. Trebamo vođe koji će iznutra promijeniti načine na koje smo do sad vodili crkve, kako bi u našem društvu mogli vidjeti preobražavajuća čuda. Djelotvorna služba u našoj kulturi u potpunosti ovisi o transformacijskom vodstvu.

Što to u vremenima izazova nekog čini vođom koji dovodi do promjene? Voditi znači opasno živjeti. Kad vodite ljude kroz promjene, izazivate sve ono što je ljudima vrijedno - njihove navike, odanost i način razmišljanja. Ljudi se mogu početi po-vlačiti čim poljuljate osobnu i institucionalnu stabilnost unutar njihove sigurnosne zone.

Nije onda ni čudo što pastori često oklijevaju kad se stvori prilika za vodstvo. Koliko god bio obziran vaš stil vođenja, ko-liko pažljivo odabrana strategija, koliko god vi bili sigurni da ste na pravom putu, vodstvo je uvijek veliki izazov. Ali ako ste odvažan vođa koji je voljan povesti ljude na preobražavajuće pu-tovanje, znate da vrijedi riskirati je će na kraju doći do širenja Božjeg kraljevstva. Vi imate strast za Boga i napravit ćete sve što je potrebno da pomognete ljudima kako bi iskusili sve što im je Bog namijenio.

Što je srž transformacijskog vođe? Što je bitno i što očekivati od vođe kojeg ćemo prepoznati kao onog koji dovodi do pro-mjene? Uvidi u odvažno transformacijsko vodstvo uključuju:

Razumijevanje da prava djelotvornost izlazi iz Razumijevanje da prava djelotvornost izlazi iz unutarnjeg života vođeunutarnjeg života vođeVođe žele biti djelotvorni. Oni žele alate i poglede koji će im pomoći da za Isusa Krista budu što utjecajniji. Ali čini se da su mnoge konferencije o rastu crkve, seminari i najsuvremeni-ja literatura više usmjereni na izvanjske metodologije i tehnike. Pravi temelj za transformacijsko vodstvo leži u samom vođi - u njegovom karakteru, gorljivosti i vjerodostojnosti.

Svaki voditelj službe prolazi vrijeme duhovne suše, nedjelo-tvornosti, obeshrabrenja i sumnje koje takva vremena donose. Ja sam napuštao seminare s mišlju kako je sve što trebam da bih preobrazio svoju službu, napisati novu izjavu o viziji, uspostaviti temeljne vrednote, započeti crkvu na dobroj lokaciji, pobrinuti se za dosta parkirnih mjesta i dovoljno stolica, angažirati dobro

vodstvoza vremena izazova

Naše crkve uz naše organizacijske sposobnosti, strateški razvoj i kreativne

programe nisu ništa drugo doli drške kojima zamahuje sjekira

Božjeg života.

24 Duhovno vrelo

ne možete očekivati djelotvornu preobrazbu.Istinska duhovnost je put kojim kultiviramo osjetljivost na

prisustvo živog Boga. Tu svjesnost moramo održavati vitalnom kako bi se na koncu oblikovali u Duhu Isusa Krista.

U počecima moje pastoralne službe moj profesor mentor, Roger Heuser, upoznao me s konceptom sredstava milosti. Ta sredstva su revolucionalizirala moj nutarnji život i pomogla mi da se još bolje ukorijenim u Krista. Sredstva milosti se odnose na načine, ne na ciljeve, i na milost, a ne zasluge. Sredstva nemaju nikakvu intrinzičnu vrijednost. U njima nema nikakve vrijedno-sti ako ih vršimo samo da ih vršimo. Njihova je vrijednost u nji-hovoj sposobnosti da pripreme Kristovog sljedbenika da primi; da otvore kanale između Boga i zajednice pojedinaca, da prime milost koju samo Bog može dati.1

U svom privatnom i javnom životu, Isus je primjerom nau-čavao da sredstva milosti uključuju: molitvu (Marko 14,35-36), post (Matej 4,2), Gospodnju večeru (Luka 22,14), istraživanje Svetog pisma (Luka 2,46-47), duhovni razgovor (Matej 7,28-29) i štovanje u hramu (Luka 4,16). Ovim nutarnjim sredstvima dodajmo još i vanjska: djela milosrđa (socijalna služba), izbjega-vanje nauditi bilo kome te pohađanje crkvenih događaja i bogo-služja. Kada svakodnevno uronimo u njih te prakticiramo ove discipline, one nas stavljaju u poziciju u kojoj Sveti Duh može raditi u nama i preoblikovati nas.

Pazite da službu preobražavanja ne izjednačite s duhovnošću. U službi se naša duša troši, duhovnost ju pak oživljava. Očajnič-ki trebamo vođe koji djelotvorno donose promjenu, ali ne nau-štrb intimnog odnosa s Bogom. Više od duhovnog oblikovanja života, vaš odnos s Kristom postaje opipljivo nadahnuće u vod-stvu vaše zajednice do preobrazbe kao rezultat Duhom vođene službe.

uvježbani bend za slavljenje i daroviti dramski ansambl, započeti službu u malim grupama da se razviju dobri odnosi, znati kako konstantno nadgledati proces i za čas će moja zajednica narasti iznad mojih najluđih očekivanja.

Ali što je s vjerodostojnošću? Zahtijeva li djelotvorna služba možda više od obilja kreativnosti, puno sati rada i odgovornog opunomoćavanja?

U počecima svoje službe čuo sam da je crkva produžetak svoga vođe i da će crkva preuzeti osobnost svog vođe. Nedavno su stručnjaci za vodstvo to ponovili te vođu okarakterizirali kao onog tko je istureni timski igrač. Te su činjenice donekle toč-ne. Ako je crkva produžetak vođe, ako crkva preuzima osobnost vođe i ako crkva gleda na vođu kao isturenog timskog igrača, nije li razumno da onda treba razvijati, zaštititi i promovirati vjerodostojnost i osobni život vođe.

Prijatelj mentor me podsjetio da Bog rijetko blagoslivlja službe onih s dubioznim karakterom, upitnim ponašanjem i besprijekornom duhovnošću. Božji blagoslov obično počiva na onima koji su združili svoj moral, duhovnost i intelekt. Božji blagoslov i služba koja preobražava izgleda da se oslanjaju na privatni i osobni život vođe u službi. Uzevši zdravo za gotovo, vođa bez osobne vjerodostojnosti može biti djelotvoran u pa-storalnoj službi, ali samo za neko vrijeme. Imam osjećaj da Bog mjeri uspjeh u službi - kao i osoban život - ne jačinom vidljive karizmatičnosti, već prema unutarnjem karakteru naših života, ne prema ispraznosti naših osobnosti, nego po integritetu našeg srca, ne po trenutnom bljesku što se nalazimo na pravom mjestu u pravo vrijeme, nego prema doživotnoj posvećenosti služenju koje s ove strane vječnosti često biva nepoznato i nezamjećeno.

Nisu svi koje je Bog pozvao oni koji preobražavaju. Zašto? Dvoje ljudi mogu diplomirati na istoj ustanovi, s jednakim uspjehom i jednakim iskustvom, ali napraviti različite rezultate. Jedan će uspjeti i napraviti nešto važno, dok će drugi biti neu-spješan te zapasti u očaj i ravnodušnost. Dvije crkve u istoj oko-lini sa sličnim teološkim doktrinama, služeći u istoj društveno ekonomskoj klasi sa sličnim potencijalima, mogu postići razli-čite rezultate? Zašto? Neki vođe u službi mogu izgubiti auten-tični utjecaj na preobrazbu, ne nužno zbog nedostatka želje ili poticaja, već jednostavno zato jer nisu uvidjeli da djelotvornost djeluje iz nutra na van.

Kultiviranje duboke duhovnostiKultiviranje duboke duhovnostiSrž svog nutarnjeg života kultiviramo razvojem svoje duhov-nosti. Oslanjanje na vještine, talente i vanjsku pojavnost ima određeni doseg. Puno bolji pokazatelj onoga što dovodi do pre-obrazbe je duhovni život vođe. Ljudi puno bolje slijede vođu čija komunikacija i stil života odražavaju duhovnost.

Duboku duhovnost možete otkriti u Isusovom pozivu: "Do-đite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i poni-zna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako" ( Matej 11,28-30). Pošto Ga je Ivan krstio, Isus je proveo vrijeme u samoći i postu dok Ga je Soto-na iskušavao u pustinji. Kroz čitav život i razdoblje službe, Isus je konstantno neko vrijeme provodio u samoći - čak je i čitave noći provodio u molitvi - prije nego bi se idući dan suočavao s potrebama svojih sljedbenika. Nakon što se za nju pripremio u pustinji, Isusova je služba bila djelotvorna. Ako ne uzgojite du-boki duhovni centar u svom životu, u svojoj svakodnevnoj službi

Entuzijazam, optimizam Entuzijazam, optimizam i energija vođe poput i energija vođe poput

valova se šire kroz njegov valova se šire kroz njegov utjecaj.utjecaj.

Zima, 2011. 25

Oslanjanje na duhovnu siluOslanjanje na duhovnu siluVjerodostojni vođe koje donose preobrazbu ne mogu si priuštiti gubitak duhovne sile. Sila dolazi onda kad posegnemo za svim resursima koje nam Bog čini dostupnima. Moramo razumjeti da nas je Bog obdario s namjerom i dao nam snagu koja će za Kraljevstvo promijeniti živote i utjecati na našu kulturu.

Vođe u službi moraju biti svjesni da je vrlo lako izgubiti du-hovnu silu. Starozavjetna priča nam govori o mladom studentu biblijske škole koji je izgubio silu (2. Kraljevima 6,1-7). Ravna-telj škole je bio prorok Elizej. Stvari su se tako dobro razvijale da su trebali sagraditi novu spavaonicu. Studenti su ponudili svoju pomoć.

Jedan je mladić posudio sjekiru i počeo krčiti komad zemlje uz rijeku. Svoj je zadatak započeo s entuzijazmom, ali odjednom je sjekira odletjela s drške i pala u rijeku. Izgubio je svoju oštri-cu preobrazbe. "Jao, gospodaru!", zazvao je Elizeja, "I još je bila posuđena". Elizej je uzeo štap i bacio ga u rijeku, na njemu je plutala sjekira.

Ne trebate gledati duboko pod površinu ovog događaja da bi vidjeli duhovnu istinu koja pluta na površini. Mnogi vođe intenzivno rade za Boga i frustrirani su jer nemaju silu koja će dovesti do preobrazbe njihovog društva. Oguglali su i postali beživotni te kao čimbenici promjene u kulturi koja se mijenja, u većini slučajeva su nedjelotvorni. Ako se oslanjamo na vlastitu inventivnost umjesto na Božju silu, izgubili smo onu prodornost koja preobražava. Ovisimo li o programima i aktivnostima koje je stvorio čovjek do te mjere da smo u svojim životima njima zamjenili Božju silu? Sustavi, strateški planovi i razvojni progra-mi nisu ništa drugo doli zamjena za djelovanje Svetog Duha u našim životima i životima naših crkava. Božji Duh će nam dati energiju koja će u nama probuditi kreativnost koja razvija sred-stva pomoću kojih će doći do preobrazbe.

Prvi su učenici bili odvažni i vjerodostojni i donosili su pro-mjene jer ih je natopila sila Božja. Vođe društva su vidjeli Petro-vu i Ivanovu hrabrost. Što je uzrokovalo takav utjecaj? Pitali su ih: "Kakvom vlasti ili u čije ste ime to učinili?" Tada im Petar, pun Duha Svetoga, reče: "Narodni članovi Velikog vijeća i star-ješine! Ako nas danas sudski ispitujete o dobročinstvu učinjenu jednom bolesniku i po kojem je ovaj ozdravio, to dobro znajte vi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, ko-jega ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj čovjek pred vama" (Djela apostolska 4,7-10).

Bez Božje sile ćemo postići slabu preobrazbu života za Kra-ljevstvo. Božja sila je Božji život u Kristu koji se očituje djelova-njem Svetoga Duha. Naše crkve uz naše organizacijske sposob-nosti, strateški razvoj i kreativne programe nisu ništa drugo doli drške kojima zamahuje sjekira Božjeg života.

Razumijevanje snage emocionalne inteligencijeRazumijevanje snage emocionalne inteligencijeVođe koje donose preobrazbu, raspiruju strast i iz nas izvlače ono najbolje. Kad pokušamo objasniti zašto su oni toliko dje-lotvorni, tendencija nam je govoriti o strategiji, viziji i kreativ-nim idejama. Zapravo, istina je da veliko vodstvo često dolazi po osjećajima.

Bez obzira što je veliki vođa nakanio učiniti - razraditi stra-tegiju ili mobilizirati tim za djelovanje - njihov uspjeh ovisi o tome kako će to napraviti. Čak i ako sve drugo naprave dobro, ako vođe ne uspiju usmjeriti emocije u pravom smjeru, ništa što će učiniti neće biti tako dobro kako bi moglo ili trebalo.

Temeljne vrijednosti vođe koji donosi promjenuTemeljne vrijednosti vođe koji donosi promjenu

Temeljne vrijednosti slične ovima koje navodimo mogu biti Temeljne vrijednosti slične ovima koje navodimo mogu biti pokretačka snaga misijskih aktivnosti Božjeg sluge koji dopokretačka snaga misijskih aktivnosti Božjeg sluge koji do--nosi preobrazbu.nosi preobrazbu.

HrabrostHrabrost. Bez hrabrosti se ne izvršava niti jedna zadaća u . Bez hrabrosti se ne izvršava niti jedna zadaća u životu. Zbog toga nas i Božja Riječ potiče na odvažnost (1. životu. Zbog toga nas i Božja Riječ potiče na odvažnost (1. Korinćanima 16,13). Ako izaberemo pasivnost i negodovaKorinćanima 16,13). Ako izaberemo pasivnost i negodova--nje, u svijetu nećemo učiniti ništa. Vođa koji donosi promjenje, u svijetu nećemo učiniti ništa. Vođa koji donosi promje--nu u raznim okolnostima treba biti hrabar i ići do kraja. Tko nu u raznim okolnostima treba biti hrabar i ići do kraja. Tko riskira može i pasti, ali bez rizika nikada neće uspjeti.riskira može i pasti, ali bez rizika nikada neće uspjeti.

ZnatiželjaZnatiželja. Znatiželja je mjesto gdje se snovi rađaju. Znati. Znatiželja je mjesto gdje se snovi rađaju. Znati--želja traži odgovor na pitanje: "Što ako?" Što bi bilo kad bih želja traži odgovor na pitanje: "Što ako?" Što bi bilo kad bih bio dovoljno hrabar zatražiti Boga da kroz tebe učini nešto bio dovoljno hrabar zatražiti Boga da kroz tebe učini nešto veličanstveno? Na koncu konca, ako je Bog za nas, tko veličanstveno? Na koncu konca, ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas (Rimljanima 8,31)? Znatiželja je obilježje će biti protiv nas (Rimljanima 8,31)? Znatiželja je obilježje onoga tko u ime Božjeg kraljevstva ima velik utjecaj.onoga tko u ime Božjeg kraljevstva ima velik utjecaj.

SuosjećanjeSuosjećanje. Da bismo utjecali na promjene u životima . Da bismo utjecali na promjene u životima ljudi, moramo ih vidjeti kao nekoga tko je objekt Božje ljudi, moramo ih vidjeti kao nekoga tko je objekt Božje ljubavi. Dok je Isus sa svojim učenicima hodao putevima ljubavi. Dok je Isus sa svojim učenicima hodao putevima Palestine, učenici su samo gledali mase, dok je Isus viPalestine, učenici su samo gledali mase, dok je Isus vi--dio pojedince (Matej 9,35-36). Učenici su vidjeli ljude koji dio pojedince (Matej 9,35-36). Učenici su vidjeli ljude koji su patili te su htjeli pobjeći od njih. Isus je vidio potrebite su patili te su htjeli pobjeći od njih. Isus je vidio potrebite ljude i želio im je pomoći. Uvjek gledajte na ljude iz Božje ljude i želio im je pomoći. Uvjek gledajte na ljude iz Božje perspektive.perspektive.

PredanjePredanje. Ova vrednota preobražava prosječnost u veli. Ova vrednota preobražava prosječnost u veli--čanstvenost. Predanost razdvaja sanjare od onih koji nešto čanstvenost. Predanost razdvaja sanjare od onih koji nešto i naprave. Isus je tražio ljude koji će biti posvećeni Njemu i naprave. Isus je tražio ljude koji će biti posvećeni Njemu i Njegovom kraljevstvu. Rekao je da u polju nema žeteoca i Njegovom kraljevstvu. Rekao je da u polju nema žeteoca jer nema predanosti (Matej 9,37). Isus zahtijeva posvećejer nema predanosti (Matej 9,37). Isus zahtijeva posveće--nost (Marko 8,34). Samo predanje donosi izvrsnost.nost (Marko 8,34). Samo predanje donosi izvrsnost.

PoslanjePoslanje. Isus nije želio da njegovi učenici samo ljube iz. Isus nije želio da njegovi učenici samo ljube iz--gubljene, već da i te izgubljene dovedu do spasenja i dugubljene, već da i te izgubljene dovedu do spasenja i du--hovne zrelosti (Matej 28,19-20). On ne želi da samo uvihovne zrelosti (Matej 28,19-20). On ne želi da samo uvi--dimo potrebe, već da stvorimo potpuno predane Isusove dimo potrebe, već da stvorimo potpuno predane Isusove sljedbenike. Bog nikada nije olako pristupao pitanju izgusljedbenike. Bog nikada nije olako pristupao pitanju izgu--bljenih. Vođe koje donose promjenu znaju ozbiljnost zadatbljenih. Vođe koje donose promjenu znaju ozbiljnost zadat--ka donošenja Radosne vijesti ljudima koji trebaju Isusa.ka donošenja Radosne vijesti ljudima koji trebaju Isusa.

Kent J. Ingle, D. Min. Kent J. Ingle, D. Min.

26 Duhovno vrelo

Uvijek biti sanjarUvijek biti sanjarSvoju djelotvornost u preobražavanju možete izgubiti, zato što ne sanjate. Sanjanje je sposobnost predviđanja budućnosti. Služ-bu koja će mijenjati društvo mi gradimo na predviđanju umjesto na reagiranju. Snovi šire naše granice tako da se usudimo nešto poduzeti za Božje Kraljevstvo.

Osoba koja prigrli svoj san i u svoju dušu ugradi hrabrost i nadahnuće da ga oblikuje u život, može promijeniti svijet.

Um Walta Disneya darovao nam je Mikija, Mini, Plutona i Paju Patka koje je stavio u stripove, crtane filmove, knjige i suvenire. No jedan od njegovih najvećih snova bio je pretvara-nje beskorisne močvare na Floridi kraj Orlanda u čarobni svijet motela, hotela, parkova, restorana, lunaparka i priredbi danas poznatih kao Disney World.

Martin Luther King, ml., imao je san o miru, bratstvu i slo-bodi. Njegova vizija nije uzvišen ideal već pogled u budućnost.

U Izrekama piše: "Kad objave (vizije) nema, narod se razuz-da" (Izreke 29,18). Vođe svoju energiju, poput nezauzdanog konja, razbacuju na manje bitne stvari. Pomiješali su svoje prio-ritete jer su izgubili smjernice i fokus.

Odvažno i vjerodostojno vodstvo koje donosi promjenu za-htijeva da na početku u svojim mislima postavimo cilj. Drugim riječima, ljudi s vizijom trebaju započeti s jasnim razumijeva-njem svojeg cilja. Oni znaju kamo idu i koji će ih koraci dovesti do ostvarenja njihovog cilja.

Uspješnost službe zahtijeva da vođa zna što Bog želi i u tan-demu s Njim krene prema tom snu. Takvi vođe, koji su utjecajni, posvećeni su izgradnji i ispunjenju sna koji je Bog nadahnuo.

ZaključakZaključakHrvajući se s razmišljanjem o faktorima koji utječu na promjenu i proučavajući djelotvornost vođa u crkvenoj službi, došao sam do zaključka. Odvažni i vjerodostojni vođe koji imaju utjecaj, usavršavaju nutarnje discipline koje je Bog uspostavio, koje ne samo da testiraju njihovu službu, već tu službu i oblikuju. Lju-di koji čine razliku, posjeduju neporecive nutarnje kvalitete. Te kvalitete čine razliku od toga nalazite li se u središtu zbivanja ili ste samo promatrač. Isus je zamislio da vjerodostojni vođe koje donose promjenu, žive i stoje na čelu. Djelotvornost i utjecaj zahtijeva da budete spremni ovisiti o Bogu kako bi vas poveo dublje u hodu sa Sobom, dajući vam Svoju duhovnu silu, razvi-jajući izražavanje vašeg emocionalnog vodstva te nudeći resurse za ispunjenje vaših snova.

Preveo Goran Punda

BILJEŠKE 1 Roger Heuser i Norman Shawchuck, Leading the Congregation: Caring for Yourself While Serving the People (Nashville: Abingdon Press, 1998), str. 135 i 136.2 Daniel Goleman, Richard Boyatizs, i Annie McKee, Primal Leaders-hip (Boston: Harvard Business School Press, 2002), str. 38 i 39.

Bihevioristički znanstvenik Daniel Goleman tvrdi da samo jedna trećina djelotvornosti nekog vođe leži u području čiste inteligencije i stručnosti. Druge dvije trećine su sačinjene od di-menzija koje on naziva emocionalna inteligencija, a koja uklju-čuje kvalitete poput samosvijesti, kontrolu poriva, ustrajnost, revnost, sposobnost samomotiviranja i empatiju. I vođa i njegovi sljedbenici imaju korist od ovog kompleta vodstvenih kvaliteta. Emocionalno inteligentan vođa odražava hrabrost, samokon-trolu i pouzdanost koja postavlja temelj za integritet, savjesnost i vjernost - što spada u one ključne elemente koje sljedbenici očekuju.2

Emocionalna inteligencija vođe donosi velike implikacije za služenje u organizaciji koju vode, zato što se u njoj ogledaju raspoloženja vođe. Isto kao što među ljudima postoji emocio-nalna veza, crkva kao cjelina može preuzeti emocionalni stav svog vođe. Entuzijazam, optimizam i energija vođe poput valova se šire kroz njegov utjecaj. Na isti način njegovo obeshrabrenje, pesimizam i negativizam također utječu na njegove sljedbenike. Vođa utječe na ozračje u crkvi – optimizam, tjeskoba, opušte-nost, napetost, itd. Vođe pažljivo moraju nadzirati emocionalne signale koje odašilju. To podiže letvicu za one vođe koje moraju razviti i upravljati visokim stupnjem emocionalne inteligencije, kako na ključnim pozicijama vodstva, tako i pri ključnom ra-zvoju prave zajednice, timskom radu, odgovornosti prema misiji te međusobnoj odgovornosti - sve elementima koji su važni za preobrazbu.

Osoba koja prigrli svoj Osoba koja prigrli svoj san i u svoju dušu ugradi san i u svoju dušu ugradi hrabrost i nadahnuće da hrabrost i nadahnuće da ga oblikuje u život, može ga oblikuje u život, može

promijeniti svijet.promijeniti svijet.

Kent J. Ingle, D. Min., dekan je u School of Ministry pri Northwest University, Kirkland, Washington.

Zima, 2011. 27Zima 2011. 27

John Shultz Samo jedno tražim VODIČ KROZ PSALME U GODINI DANA

384 str., format 22 cm, BDFBHCijena: 10KM, 40 kn, 5,5 Eura

"Kroz godine koje sam proveo putujući i govoreći, misionari su odigrali posebnu ulogu u mom životu. Zato je i dobro vidjeti ovakav vodić za osobnu pobožnost kroz Psalme od jednog takvog misionara. Bogate istine koje je John Schultz uzeo iz Svetog Pisma za vrijeme svoje misijske službe, ohrabrit će vas i osnažiti u vašem pozivu." Ravi Zacharias - autor i govornik

Knjige možete naručiti na e-mail [email protected]

nova izdanja !

Ako vam je duša slaba, slabo će biti i vaše vodstvo. Vođa koji donosi promjenu treba osobni model duhovnosti koji će izgraditi solidan temelj za službu. Postoje određena sred-stva i discipline koje će, ako ih prakticirate, razviti, sačuvati i promovirati taj osobni model duhovnosti.Model duhovnosti koji pokreće, oživljava i obnavlja moj osta-nak u službi vodstva se sastoji od ovih pet sastavnica:

Iskustveni doživljaj BogaDuhovnost uistinu započinje razumijevanjem da Boga možemo doživjeti na osoban način. Boga možemo upoznati samo kroz susret s Njim. Ako se netko približi Bogu, Bog će se približiti njemu (Jakov 4,8). Ako se svakodnevno ne povežem s Božjim srcem i umom, ne mogu dovesti do značajne preobrazbe. Ako se umjesto na Božju silu oslanjam na vlastitu sposobnost, iz-gubit ću svoju prodornost kao vođa. Susret s Bogom mora biti ugrađena, svakodnevna prirodna pojava.

PobožnostPobožnost nije aktivnost; to je postavljanje Boga u središte svojih misli. Pobožan stav sadrži tri elementa: Božji strah, Lju-bav prema Bogu i čežnju za Bogom. Što je dublja moja per-cepcija Božje ljubavi u Kristu, dublje je prema Njemu i moje poštovanje i divljene. U svojoj osobnoj pobožnosti, nikad ne smijem smetnuti s uma da sam i ja svojedobno trebao iskusiti sveti i pravedni Božji gnjev, ali On me je istovremeno toliko ljubio da je dao Isusa kako bi umjesto mene na sebe prihvatio tu srdžbu. Upravo je Božja je ljubav ta koja me drži u predanju i u meni stvara čežnju da rastem u Njemu.

Rast u odnosu s NjimIsus je jasno govorio da se očekuje da rastemo u svom duhov-nom životu. Učio je da će se Kraljevstvo Božje oduzeti onima koji ne donesu duhovne plodove i dati ljudima koji će ih donijeti (Matej 21,43). Pavao je govorio da trebamo vježbati i razvijati se. Kad je Pavao te riječi uputio Timoteju, držao je da je Ti-

motej osobno odgovoran za napredak svog odnosa s Bogom. Ja konstantno čitav život trebam proučavati, tražiti i razvijati naviku učenja. Želim čitavim svojim srcem tražiti Gospoda i biti učenik koji radi ono što mu je ugodno.

Božji daroviOčitovanje darova, posebno pavlovskih karizmi, ima veliku ulo-gu u duhovnosti vjernika. Ti darovi simboliziraju najmanje tri ka-tegorije značenja: krštenje u Duhu, osnaživanje i poučavanje. Krštenje u Duhu predstavlja potvrdu prisustva Duha u životu osobe, te osnaženje ili nadarenost. Govorenje u jezicima je vidljiv dokaz da se krštenje u Duhu dogodilo (Djela apostolska 2,4). Duhovno se krštenje zatim događa kao iskustvo, nastav-ljajući se u procesu koji nazivamo Duhom ispunjen život. Kad dopustim da ovi Božji darovi svakodnevno struje mojim živo-tom, moji osobni darovi su izoštreniji i djelotvorniji. Izazov mi je osnažiti pentekostnu dinamiku Duhovnih darova. On donosi duhovni i nadnaravni život.

Odnos sa zajednicom u BoguDuhovnost uključuje i odnose u zajednici. Drugi ljudi su također sastavni dio svakog područja nečijeg duhovnog razvoja. Bog upotrebljava druge za poučavanje i mentorstvo. Na drugom kraju tog procesa, kršćanski život osobe će utjecati na obliko-vanje drugih. Nikada ne smijemo podcijeniti snagu prijateljstva u nečijem povratku pravoj duhovnosti. Sve više i više trebam ovisiti o podršci svojih prijatelja. Trebam biti transparentniji i drugima dopustiti da mi se približe i duhovno me ohrabre. Tre-bam biti voljan dozvoliti drugima da me upoznaju, kako bi mi postavljali i neugodna pitanja koja će me potaknuti na veću pobožnost. Poznavati druge i biti upoznat samo će prouzročiti još veću preobrazbu u Kraljevstvu Božjem. Željezo se oštri že-ljezom (Izreke 27,17).

Kent J. Ingle, D. Min.

MODEL OSOBNE DUHOVNOSTI koja pokreće transformirajuće vodstvo

28 Duhovno vrelo

PUBLISHERS

JESTE LI ZNALI?Od sada možete čitati ENRICHMENT JOURNAL na nekoliko jezika online.

Posjetite ENRICHMENT JOURNAL web stranicu i kliknite na odgovarajuću zastavu. Bit ćete

preusmjereni na jedan od četrnaest jezika koji izaberete: hrvatski, francuski, njemački, rumu-

njski, španjolski, mađarski, ruski, bengalski, tamilski, malajski, hindu, ukrajinski, portugalski ili

češki. Tada ćete moći čitati članke online ili ih skinuti na svoje računalo. Možete nas kontaktirati

na sljedeću adresu: http: //www.enrichmentjournal.ag.org/

Ako imate

dodatnih pitanja

slobodno nas kontaktirajte

na slijedeću adresu:

Life Publishers International1625 North Robberson Avenue

Springfield, MO 65803

417-831-7766


nova izdanja ! Život po Svetom DuhuGeorge O. Wood

U knjizi Život po Svetom Duhu vođa našeg pokreta nudi nam sadržajnu zbirku perspektiva u vezi s osobom i službom Duha Svetoga. U ortodoksnom izražavanju pentekostalne teologije, dr.

Wood se odlikuje jedinstvenom i svježom kreativnošću. On vrlo jasno izražava želju da se pentekostalci ne zadovolje svojim sjećanjima na silna iskustva u prošlosti, nego da se daju na traženje ispunjenja Duhom Sve-tim koje će biti vidljivo i trajno u svagdašnjem životu.

"Dr. Wood vrlo jasno iznosi temeljne istine koje Bog koristi u širenju du-hovnog probuđenja i obnove širom svijeta. Svaki bi vjernik trebao čitati tu knjigu, upijati njezine istine, provoditi ih u djelo i zatim posredovati drugima."

"Prigode i izazovi koje nam nudi naše vrijeme pozivaju nas na svježe i hrabro ponovno izražavanje pentekostalne vjere prožete svetopisamskom nadnaravnošću. Upravo knjiga dr. Wooda čini to na jedan vrlo lagan čita-teljski način, a isto tako i u jednom snažnom propovjedničkom obliku."

30 knIzvoriKršćanski nakladni zavodCvjetkova 31, 31 000 Osijek.................................................................Narudžbe/E-mail: [email protected]/fax: 00 385 (0)1 3700 966

28 Duhovno vrelo

Documents

Duhovno vrelo br. 22