Dunja Marušić Brezetić - Profil Klett · 10 ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU MATURU IZ POLITIKE I GOSPODARSTVA Ispitni katalog za državnu maturu* Stručna radna skupina za izradbu

Dunja Marušić BrezetićPOLITIKA I GOSPODARSTVO

priručnik za pripremu ispita na državnoj maturi

PiG PRIR ZA MATURU.indd 1 3.11.2011. 9:33:13

Dunja Marušić Brezetić

PROFIL

IzdavačProfil Klett d.o.o. Zagreb, Petra Hektorovića 2

Za izdavačaDalibor Greganić

Direktorica uredništvaPetra Stipaničev Glamuzina

Recenzentidr. sc. Anđelko Milardovićdr. rer. pol. Vladimir CvijanovićZlata Paštar, prof.

LektoricaGordna Bolf, prof.

Likovno-grafička urednicaMarina HrupecStudio 2M

PrijelomDejana Milosavljević

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 782903.

ISBN 978-953-12-1250-2


2. izdanje, 2015.Zagreb, Hrvatska

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog priručnika ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti izdavača i vlasnika autorskih prava.

Član smo Europskog udruženja izdavača udžbenika.


Politikai

gospodarstvopriručnik za pripremu ispita na državnoj maturi


SadržajUvodna riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU MATURU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

1. Područja ispitivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

2. Obrazovni ishodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122.1. Politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

2.1.1. Temeljni pojmovi politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122.1.2. Politički sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122.1.3. Politički sustav Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132.1.4. Ljudska prava i građansko društvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

2.2. Gospodarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142.2.1. Temeljni gospodarski pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142.2.2. Gospodarski sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142.2.3. Poduzetništvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152.2.4. Gospodarski razvojni trendovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3. Struktura ispita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

4. Tehnički opis ispita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174.1. Trajanje ispita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174.2. Izgled testa i način rješavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174.3. Pribor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

5. Opis bodovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

6. Primjeri zadataka s detaljnim pojašnjenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196.1. Primjer zadatka alternativnoga izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196.2. Primjer zadatka višestrukoga izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196.3. Primjer zadatka dopunjavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206.4. Primjer zadatka kratkoga odgovora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

7. Priprema za ispit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217.1. Preporuke nastavnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217.2. Preporuke učenicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

1. TEMELJNI POJMOVI POLITIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231.1. Politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241.2. Političko djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261.3. Moć i vlast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311.4. Država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351.5. Ustrojstvo vlasti – trodioba vlasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

Primjeri zadataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43


2. POLITIČKE STRANKE, REFERENDUM, IZBORI . . . . . . . . . . . . . . . . 472.1. Političke stranke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

2.1.1. Određenje političke stranke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482.1.2. Stranke prema uspješnosti na izborima . . . . . . . . . . . . . . . . . 502.1.3. Stranke prema ideološkim pozicijama/doktrinama . . . . . . . . . 512.1.4. Stranke prema poziciji političkog djelovanja . . . . . . . . . . . . . . 562.1.5. Stranke prema socijalnim slojevima koje zastupaju . . . . . . . . 572.1.6. Stranke prema unutarstranačkom ustrojstvu . . . . . . . . . . . . . . 57

2.2. Stranački sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 582.3. Povijest stranačja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 602.4. Referendum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 622.5. Izbori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

2.5.1. Izborni sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 692.5.2. Izborni model . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 722.5.3. Faze izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 742.5.4. Izbori za predsjednika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Primjeri zadataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

3. POLITIČKI SUSTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 873.1. Politički subjekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 883.2. Politički poreci, oblici vladavine i njihova podjela . . . . . . . . . . . . . . . 913.3. Različite podjele političkih poredaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 993.4. Vrste demokracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1033.5. Politička situacija nakon Drugoga svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . 109

Primjeri zadataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

4. POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE . . . . . . . . . . . . . . . . . 1214.1. Ustav Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1224.2. Ustroj hrvatske države . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1274.3. Hrvatski sabor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1294.4. Predsjednik Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1394.5. Vlada Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1424.6. Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1454.7. Ustavni sud Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1464.8. Mjesna, lokalna i područna samouprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1484.9. Međunarodni odnosi i udruživanje s ostalim državama . . . . . . . . . 1494.10. Odnosi s Europskom unijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150


5. LJUDSKA PRAVA I GRAĐANSKO DRUŠTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . 1615.1. Povijest i podjela ljudskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1625.2. Ljudska prava u Ustavu Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1655.3. Zaštita prava manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1685.4. Pučki pravobranitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1695.5. Politika i javnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169



6. TEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177Primjeri zadataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

7. GOSPODARSKI SUSTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1957.1 Tipovi gospodarskih sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1967.2. Tržište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2007.3. Ponuda i potražnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2027.4. Tržišne strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2107.5. Teorije tržišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2137.6. Ekonomska uloga države . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

7.6.1. Ekonomska politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2187.7. Kapital i novac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2237.8. Poslovne organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2287.9. Dionice, obveznice i trgovanje njima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231


8. PODUZETNIŠTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2478.1. Poduzetnička aktivnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2488.2. Menadžment . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2548.3. Marketing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255


9. GOSPODARSKI RAZVOJNI TRENDOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2659.1. Svjetsko bogatstvo i siromaštvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2669.2. Svjetski gospodarski trendovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2679.3. Europska unija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2699.4. Hrvatsko gospodarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271


LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278


7

Dragi maturanti i maturantice, pristupnice i pristupnici!

U ruci vam je Priručnik za polaganje državne mature iz politike i gospodarstva, a državna je matura ispit za čije se polaganje, vjerujem, pripremate.

Ovaj repetitorij u tome će vam biti od znatne pomoći jer je:• ponajprije usmjeren upravo na pripremu za polaganje državne mature• služi za usustavljivanje, ponavljanje i vježbanje gradiva• namijenjen je srednjoškolcima.

Sadržaji u Priručniku prezentirani su u natuknicama, a posebno su istaknuti najbitniji pojmovi. Na ovaj se način Priručnik razlikuje od udžbenika kojim se koristite na redovnoj nastavi i omogućuje vam lako i jednostavno usvajanje, usustavljivanje i ponavljanje bitnih pojmova i činjenica s kojima se ne susrećete prvi put.

Jezik repetitorija prilagođen je maturantima – osamnaestogodišnjacima koji su jednu školsku godinu imali priliku slušati nastavni predmet politika i gospodarstvo u sklopu redovne nastave.

Na početku Priručnika nalazi se Ispitni katalog za državnu maturu iz predmeta politika i gospodarstvo. Katalog, koji propisuje obrazovne ishode politike i gospodarstva, umnogome je odredio sadržaj Priručnika. U ovoj ćete se cjelini, osim s obrazovnim ishodima, moći upoznati i sa strukturom i tehničkim opisom samog ispita, načinom bodovanja i primjerima različitih tipova zadataka. Ispitni katalog donosi i savjete kako se pripremiti za ispit, a na kraju se navodi i popis obvezne literature na koju se naslanja i ovaj Priručnik.

Cjelovit popis literature korištene u Priručniku pronaći ćete na njegovu kraju – neka vam bude poticaj za samostalna istraživanja!

Sam smo repetitorij sadržajno podijelili na dva dijela: u prvom dijelu donosimo sadržaje iz politike, a u drugome sadržaje iz gospodarstva. Najvažniji pojmovi prikazani su i grafički – ovi vizualno pregledni prikazi dodatno će vam pojasniti sadržaje o kojima se govori, a od velike će vam pomoći biti i ako gradivo želite brzo i sustavno ponoviti.

Usvojeno znanje provjerite rješavajući pitanja i zadatke na kraju svakog poglavlja. Provjerite svoja postignuća – donosimo i rješenja postavljenih zadataka koji su, ne zaboravite, nalik onima koje ćete rješavati na državnoj maturi!

Još jednom se nadam da će vam ovako izneseni sadržaji biti jasni i razumljivi te da će vam ovaj Priručnik biti pouzdano sredstvo za kvalitetno ponavljanje i usustavljivanje gradiva.

Uz ovaj repetitorij želimo vam što više točno riješenih zadataka i uspjeh na državnoj maturi!


UVODNA RIJEČ



9

ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU

MATURU IZ POLITIKE I

GOSPODARSTVA


10 ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU MATURU IZ POLITIKE I GOSPODARSTVA

Ispitni katalog za državnu maturu*

Stručna radna skupina za izradbu ispitnih materijala iz Politike i gospodarstva:

mr. sc. Marija Rašan Križanac, voditeljica, Hotelijersko-turistička škola, Zagrebmr. sc. Vedrana Baričević, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u ZagrebuGordana Zoretić, dipl. oec., Agencija za strukovno obrazovanje, Zagreb .

* Ispitni katalog u cjelosti je preuzet s mrežnih stranica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (www.ncvvo.hr).


11

UvodPolitika i gospodarstvo je na državnoj maturi izborni predmet.

Ispitni katalog za državnu maturu iz Politike i gospodarstva temeljni je dokument ispita kojim se jasno opisuje što će se i kako ispitivati na državnojmaturi iz ovoga predmeta.

Ispitni katalog sadrži sve potrebne informacije i detaljna pojašnjenja o obliku i sadržaju ispita. Njime se jasno određuje što se od pristupnika očekuje na ispitu.

Ispitni katalog usklađen je s odobrenim Nastavnim planom i programom1 za Politiku i gospodarstvo u gimnazijama.

Ispitni katalog sadrži ova poglavlja: 1. Područja ispitivanja2. Obrazovni ishodi3. Struktura ispita4. Tehnički opis ispita5. Opis bodovanja6. Primjeri zadataka s detaljnim pojašnjenjem7. Priprema za ispit.

U prvome i drugome poglavlju čitatelj može naći odgovor na pitanje što se ispituje.

U prvome su poglavlju navedena područja ispitivanja. U drugome je poglavlju, kroz konkretne opise onoga što pristupnik treba znati, razumjeti i moći učiniti, pojašnjen način na koji će se navedena znanja i vještine provjeravati.

Treće, četvrto i peto poglavlje odgovaraju na pitanje kako se ispituje, a u njima je pojašnjena struktura i oblik ispita, vrste zadataka te način provedbe i vrjednovanja pojedinih zadataka i ispitnih cjelina.

U šestome su poglavlju primjeri zadataka s detaljnim pojašnjenjem.

Sedmo poglavlje odgovara na pitanje kako se pripremiti za ispit.

1 Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete, broj 1, Školske novine, Zagreb, 1994.


12

1. Područja ispitivanjaIspitom iz Politike i gospodarstva provjerava se dostignuta razina znanja te kompetencija pristupnika u ovim područjima: – temeljni pojmovi politike– politički sustav (struktura i način funkcioniranja) – politički sustav RH– ljudska prava i civilno društvo– temeljni pojmovi gospodarstva– gospodarski sustavi– poduzetništvo– gospodarski razvojni trendovi.

2. Obrazovni ishodiU ovome su poglavlju za svako područje ispitivanja određeni obrazovni ishodi, odnosno konkretni opisi onoga što pristupnik mora znati, razumjeti i moći učiniti kako bi postigao uspjeh na ispitu.

2.1. Politika

2.1.1. Temeljni pojmovi politike

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • objasniti pojam politike• objasniti pojam političkoga djelovanja i navesti primjere (vrijednosne

orijentacije – temelje djelovanja) • prepoznati i vrijednosno odrediti tipove političkoga govora• objasniti pojam vlasti i moć (karizmatska, racionalna, tradicionalna) • prepoznati različite tipove vlasti• nabrojiti politička sredstva (vojna, komunikacijska...) • objasniti odnos političkih ciljeva i sredstava

2.1.2. Politički sustavi

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • objasniti pojam političkoga subjekta i navesti primjere

(građanin – pojedinac, politička stranka, politička institucija, država, međunarodna zajednica, nevladine i vladine organizacije...)

• prepoznati djelovanje političkih subjekata (ciljevi i sredstva) • razjasniti pojam političkoga sustava/poretka• nabrojiti i opisati tipove političkih sustava• razjasniti pojam političke stranke• razjasniti razliku između koalicije i unije i navesti primjer• navesti osnovna ideološka obilježja tipova političkih stranaka• identificirati pozicije političkoga djelovanja političkih stranaka

ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU MATURU IZ POLITIKE I GOSPODARSTVA


13

• sažeto opisati razvoj višestranačja u RH• prikazati djelovanja političkih stranaka temeljem Ustava RH• objasniti pojam izbora i referenduma• navesti i opisati izborna prava• objasniti pojam biračkoga tijela• opisati postupke izborne agitacije, lobiranja i izborne promidžbe• opisati osnovne izborne sustave• opisati izborni sustav RH.

2.1.3. Politički sustav Republike Hrvatske

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • protumačiti pojam države (konstitutivni elementi)• navesti važnost ustavnih odredbi za ustroj državne vlasti RH• razjasniti pojam državne suverenosti (Ustav RH – članak 2.)• sažeto prikazati donošenje i promjene Ustava RH• protumačiti koncept ustroja hrvatske države (trodioba vlasti)• razlikovati oblike državnoga ustroja (po načelu jedinstva i/ili diobe vlasti;

unitarna, federativna, konfederativna)• razjasniti uvjete udruživanja, odcjepljenja i razdruživanja RH s drugim

državama• objasniti pojam parlamentarizma• sažeto prikazati ulogu Hrvatskoga sabora kao zakonodavnoga tijela –

parlamenta• navesti poslove kojima se opisuje djelokrug rada Hrvatskoga sabora

(procesi i procedure, djelokrug rada, klubovi zastupnika, lobiranje)• razjasniti pojam imuniteta saborskih zastupnika• objasniti proces donošenja političkih odluka, zakona i drugih propisa u

slučajevima uobičajenih i izvanrednih stanja• objasniti ulogu pučkoga pravobranitelja• objasniti ulogu predsjednika RH u ustroju hrvatske vlasti• protumačiti način biranja predsjednika i njegovu odgovornost• razjasniti pojam imuniteta predsjednika RH• objasniti strukturu Vlade RH• objasniti ulogu Vlade u ustroju hrvatske vlasti• protumačiti način biranja Vlade i odgovornost njezinih članova• razjasniti pojam imuniteta članova Vlade• razjasniti odnos instituta predsjednika RH i Vlade• razjasniti ulogu (temeljna obilježja) sudbene vlasti (kao korektiva)• nabrojiti razine/vrste/hijerarhiju sudova u RH (na razini prepoznavanja)• opisati način odabira sudaca koji obavljaju sudsku vlast• protumačiti pojam imuniteta sudaca• opisati značaj Ustavnoga suda u sudbenoj vlasti RH• opisati pojam lokalne samouprave i uprave• razjasniti mogućnosti djelovanja lokalne samouprave i uprave građana u RH.


14

2.1.4. Ljudska prava i građansko društvo

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • sažeto opisati razvoj sloboda i prava čovjeka kroz povijest i navesti

pojedine dokumente kojima su regulirana• navesti i opisati slobode i prava čovjeka i građanina u Ustavu RH• interpretirati odnos političkoga djelovanja i javnosti• opisati pojmove: tolerancija, manipulacija, autocenzura i cenzura.

2.2. Gospodarstvo

2.2.1. Temeljni gospodarski pojmovi

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • odrediti pojam gospodarstva/ekonomije• objasniti pojam gospodarstvenika• objasniti pojam makroekonomije i mikroekonomije• objasniti problem oskudnosti i problem izbora zbog čega nastaje

ekonomija/gospodarstvo• objasniti teoriju potreba (stvarne, nametnute) i motivacijski lanac• prikazati na primjeru odnos ograničenih mogućnosti i neograničenih

ljudskih želja i potreba• objasniti pojam oportunitetnoga troška i navesti primjer• objasniti u čemu se sastoje temeljni gospodarski problemi što, kako, za

koga raditi/stvarati proizvode• objasniti pojam proizvodnih činitelja.

2.2.2. Gospodarski sustavi

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • objasniti pojam ekonomske slobode i odgovornosti• razlikovati tipove gospodarskih sustava (običajnoga, komandnoga,

tržišnoga, mješovitoga) i način donošenja odgovora na temeljna gospodarska pitanja uz primjere zemalja s pojedinim gospodarskim sustavom

• razlikovati pojmove: tržišta, ponude, potražnje, konkurencije, profita, gubitka

• razlikovati tržišne funkcije• objasniti i razlikovati zakon ponude i zakon potražnje• opisati utvrđivanje tržišne cijene u uvjetima savršene konkurencije te

objasniti pojam tržišne ravnoteže• sažeto opisati vrste konkurencije (potpuna – savršena, ograničena) i

tržišne strukture (monopol – monopson, duopol – duopson, oligopol – oligopson)

• razjasniti pojam potpune tržišne slobode – ideju laissez faire• objasniti teoriju nevidljive ruke• navesti nedostatke primjene teorije nevidljive ruke u praksi (posljedice

svjetske ekonomske krize)



15

• objasniti potrebu državnoga intervencionizma u gospodarstvu• odrediti pojam ekonomije potražnje – kejnezijanska ekonomija• odrediti pojam ekonomije ponude – monetaristička teorija• razlikovati odgovornosti moderne države (promicanje općih dobara

– briga o javnim dobrima uz maksimalnu djelotvornost, poštene konkurencije, brigu o eksternalijama; osiguranje jednakosti – raspodjela dohotka i sigurnost za sve osobe uz odgovarajući sustav oporezivanja; poticanje makroekonomskoga rasta i stabilnosti)

• prepoznati način mjerenja gospodarske uspješnosti – makrorazina – bruto nacionalni proizvod; mikrorazina – dohodak/stanovniku

• objasniti pojam životnoga standarda• odrediti pojam kapitala i novca• prepoznati pojavne oblike kapitala (materijalni, nematerijalni, novčani

oblik) • objasniti proces ulaganja novca i povrata vrijednosti od ulaganja

(na primjeru objasniti novčani pretvorbeni krug) • objasniti pojam kreditiranja• objasniti pojam banke i ulogu središnje banke u bankarskome sustavu• objasniti pojam trgovačkoga društva, sažeto opisati vrste društva osoba i

društva kapitala (prema našem zakonu) • objasniti pojam burze• razlikovati dionicu i obveznicu• sažeto opisati interes ulaganja u dionice.

2.2.3. Poduzetništvo

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • objasniti pojam poduzetništva, poduzetničkoga pothvata i njegovih

sastavnica (ideje, inicijative, inputa) • razlikovati invenciju (ideju) i inovaciju• objasniti pojam poduzetnika i njegove glavne značajke (ljudske, stručne),

svrhu i cilj njegove poduzetničke aktivnosti (očekivanje dobiti od ulaganja uz svjesno prihvaćanje mogućega rizika koji taj posao može donijeti)

• sažeto opisati kako poduzetnički interes pridonosi općem dobru i iz toga izvesti vezu poticanja poduzetništva i gospodarskoga razvoja

• opisati ulaganje u poduzetnički pothvat – poslovnu organizaciju i gospodarski ciklus (uočavanje potrebe; proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja)

• opisati menadžera i njegovu ulogu u poslovnoj organizaciji (menadžerske vještine: tehničke, socijalne, strategijske; menadžerske razine: niži, srednji, top)

• razlikovati poduzetnika i menadžera• interpretirati potrebu upravljanja projektno-proizvodnim ciklusom (uz to

objasniti pojmove: bilanciranje, planiranje) • sažeto opisati važnost i potrebu marketinške orijentacije u poslovanju• objasniti pojam marketinga• objasniti pojam marketinški splet (4P – proizvod, cijena, plasman,

promocija).


16

2.2.4. Gospodarski razvojni trendovi

Pristupnik treba znati, odnosno moći: • opisati društveno-politički razvoj Hrvatske od 19. stoljeća do danas s

naglaskom na gospodarske uvjete (kapitalizam – dominantno privatno vlasništvo pojedinca; socijalizam – dominantno društveno vlasništvo; tranzicijsko razdoblje prema kapitalizmu – dominantno privatno vlasništvo)

• izvesti zaključak o razvojnim mogućnostima hrvatskoga gospodarstva u europskim i svjetskim razmjerima

• objasniti narav gospodarskih svjetskih trendova (globalizacija, informacija, kombinacija, rekombinacija – inovacija)

• interpretirati razvoj Europske unije.

3. Struktura ispitaIspit je vremenski jedinstvena cjelina, a podijeljen je prema vrstama zadataka.

U testu je ukupno 60 zadatka.

Udjeli pojedinih područja ispitivanja u ispitu prikazani su u tablici 1.

Tablica 1. Udjeli područja ispitivanja

PODRUČJE ISPITIVANJAPribližni

bodovni udioBroj zadataka

Temeljni pojmovi politike 10% 6

Politički sustav (struktura i način funkcioniranja) 20% 12

Politički sustav RH 25% 15

Ljudska prava i civilno društvo 5% 3

Temeljni pojmovi gospodarstva 7% 4

Gospodarski sustavi 20% 12

Poduzetništvo 8% 5

Gospodarski razvojni trendovi 5% 3

Ukupno 100% 60

Prva ispitna cjelina sastavljena je od zadataka zatvorenoga tipa. Struktura prve ispitne cjeline prikazana je u tablici 2.



17

Tablica 2. Struktura prve ispitne cjeline

Zadatak alternativnoga izbora 10

Zadatak višestrukoga izbora 15

Druga ispitna cjelina sastavljena je od zadataka otvorenoga tipa.Struktura druge ispitne cjeline prikazana je u tablici 3.

Tablica 3. Struktura druge ispitne cjeline prema vrstama zadataka

Zadatak dopunjavanja 15

Zadatak kratkoga odgovora 20

4. Tehnički opis ispita

4.1. Trajanje ispitaIspit iz Politike i gospodarstva je pisani i traje ukupno 90 minuta bez prekida. Vremenik provedbe bit će objavljen u Vodiču kroz državnu maturu te na mrežnim stranicama Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanjeobrazovanja (www.ncvvo.hr).

4.2. Izgled testa i način rješavanjaPristupnici dobivaju omotnicu u kojoj je ispitna knjižica, list za koncept i list za odgovore.

Od pristupnika se očekuje da pažljivo pročitaju upute koje će slijediti tijekom rješavanja testa.

Dodatno, uz svaku vrstu zadataka priložena je uputa za rješavanje. Čitanje ovih uputa je bitno jer je u njima naznačen i način obilježavanja točnih odgovora.

Zadatke zatvorenoga tipa (alternativnoga i višestrukoga izbora) pristupnici rješavaju označivanjem slova točnoga odgovora među ponuđenima. Slova točnih odgovora označuju se znakom X. Ako pristupnik označi više od traženoga broja odgovora za pojedini zadatak, taj će se zadatak bodovati s 0 (nula) bodova bez obzira na to što je među označenima i točan odgovor.

Zadatke otvorenoga tipa (dopunjavanja i kratkih odgovora) pristupnici rješavaju upisivanjem točnoga odgovora na predviđeno mjesto naznačeno u uputi za rješavanje.

4.3. PriborTijekom pisanja ispita iz Politike i gospodarstva dopušteno je rabiti kemijsku olovku plave ili crne boje.


18

5. Opis bodovanjaUkupan broj bodova je 60.

Opis bodovanja za svaku vrstu zadataka prikazan je u tablici 4.

Tablica 4. Opis bodovanja prema vrsti zadatka

Zadatakalternativnoga izbora

1 bod – točan odgovor0 bodova – netočan odgovor iliizostanak odgovora

Zadatak višestrukogaizbora


Zadatak dopunjavanja1 bod – točan odgovor0 bodova – netočan odgovor iliizostanak odgovora

Zadatak kratkogaodgovora


Najveći broj bodova koje pristupnici mogu ostvariti prema ispitnim cjelinama s obzirom na broj i vrstu zadataka u pojedinoj cjelini prikazan je u tablici 5. i 6.

Tablica 5. Opis vrjednovanja prve ispitne cjeline

Zadatak alternativnoga izbora 10

Zadatak višestrukoga izbora 15

Tablica 6. Opis vrjednovanja druge ispitne cjeline

Zadatak dopunjavanja 15

Zadatak kratkoga odgovora 20



19

6. Primjeri zadataka s detaljnim pojašnjenjem

U ovome su poglavlju primjeri zadataka. Uz svaki primjer zadatka ponuđen je opis te vrste zadatka, obrazovni ishod koji se tim konkretnim zadatkomispituje, točan odgovor te način bodovanja.

6.1. Primjer zadatka alternativnoga izbora

Zadatak alternativnoga izbora sastoji se od upute (u kojoj je opisan način rješavanja zadatka i koja je zajednička za sve zadatke toga tipa u nizu) i tvrdnje za koju pristupnik treba odrediti je li točna ili ne.

U sljedećem zadatku za svaku tvrdnju odredite je li točna (T) ili netočna (N). Odgovor obilježite znakom X i obvezno ga prepišite na list za odgovore.

Trgovačko društvo je pravna osoba koja za svoje obveze odgovara svojom imovinom.

T N

TOČAN ODGOVOR: T

OBRAZOVNI ISHOD: objasniti pojam trgovačkoga društva, sažeto opisati vrste društva osoba i društva kapitala (prema našem zakonu)

BODOVANJE: 1 bod – točan odgovor0 bodova – netočan odgovor ili ako su označena oba odgovora

6.2. Primjer zadatka višestrukoga izbora

Zadatak višestrukoga izbora sastoji se od upute (u kojoj je opisan način rješavanja zadatka i koja je zajednička za sve zadatke toga tipa u nizu), osnove (u kojoj je postavljen zadatak) te triju ponuđenih odgovora od kojih je jedan točan.

U sljedećem zadatku između triju ponuđenih trebate odabrati jedan odgovor. Odgovor obilježite znakom X i obvezno ga prepišite na list za odgovore.

U televizijskoj emisiji jedan govornik tumači koji bi trebali biti temeljna načela u društvu. Njegov sugovornik iznosi svoj stav i objašnjava s čime se ne slaže. Čuvši kritiku na račun svojih ideja, govornik proglašava svojega sugovornika za neprijatelja režima.


20

O kakvome je tipu političkoga govora riječ?A. o ekspresivnome političkome govoruB. o totalitarnome političkome govoruC. o ekskluzivnome političkome govoru

TOČAN ODGOVOR: B

OBRAZOVNI ISHOD: prepoznati i vrijednosno odrediti tipove političkoga govora

BODOVANJE: 1 bod – točan odgovor0 bodova – netočan odgovor ili ako je označeno više odgovora

6.3. Primjer zadatka dopunjavanja

U zadatku dopunjavanja pristupnik treba dovršiti zadanu rečenicu upisivanjem pojma koji nedostaje na predviđeno mjesto. U pridruženoj uputi naznačen je način rješavanja zadatka.

U sljedećem zadatku dopunite rečenicu upisivanjem pojma koji nedostaje. Odgovor upišite na predviđeno mjesto u ispitnoj knjižici. Ne popunjavajte prostor za bodovanje.

Nositelj zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti u apsolutnoj monarhiji je ________________________.

TOČAN ODGOVOR: monarh

OBRAZOVNI ISHOD: prepoznati različite tipove vlasti

BODOVANJE: 1 bod – točan odgovor0 bodova – netočan odgovor ili izostanak odgovora

6.4. Primjer zadatka kratkoga odgovora

Zadatak kratkoga odgovora sastoji se od upute (u kojoj je opisan način rješavanja zadatka i koja je zajednička za sve zadatke toga tipa u nizu) i osnove (najčešće pitanja) u kojoj je zadano što pristupnik treba odgovoriti.

U sljedećem zadatku trebate odgovoriti kratkim odgovorom (riječju ili jednostavnom rečenicom). Odgovor upišite na predviđeno mjesto u ispitnoj knjižici. Ne popunjavajte prostor za bodovanje.

Navedite dva važna događaja u međunarodnim političkim odnosima koji su prethodili uspostavi višestranačja u Republici Hrvatskoj 1990.___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________



21

TOČAN ODGOVOR: raspad SSSR-a i rušenje Berlinskoga zida

OBRAZOVNI ISHOD: sažeto opisati razvoj višestranačja u RH

BODOVANJE: 1 bod – točan odgovor 0 bodova – netočan odgovor ili izostanak odgovora

7. Priprema za ispit

7.1. Preporuke nastavnicima

Svjesni činjenice da se nastavni predmet Politika i gospodarstvo u gimnazijama realizira u iznimno maloj satnici (32 nastavna sata godišnje), upućujemo nastavnike na maksimalnu uporabu svih mogućih izvora učenja i poučavanja te primjenu različitih nastavnih metoda:– interdisciplinarnoga planiranja nastave i povezivanja nastavnih sadržaja iz

srodnih predmeta– uključivanja učenika u život zajednice na način da osvijeste mogućnosti

vlastitoga utjecaja na svoju društvenu sredinu– omogućavanja učenicima (ako je ikako moguće) učenje na relevantnim

mjestima izvan škole, npr. posjeti političkim i gospodarskim institucijama, razgovori s predstavnicima istih i sl.

– razvijanja kritičkoga odnosa učenika prema stvarnosti na način da se od njih traži davanje argumentirane kritike i promišljanja gospodarske i političke stvarnosti

– poticanja učenika da samostalno istražuju i svoja stajališta izražavaju u različitim projektima i pisanim prikazima stvarnih zbivanja te da ih provjeravaju kroz oblike suradničkoga učenja u razredu i izvan njega

– razvijanja učenikovih mogućnosti i želje za samostalnim učenjem, osobito kad je riječ o pamćenju činjenica koje su potrebne za relevantno prosuđivanje političke i gospodarske stvarnosti.

7.2. Preporuke učenicima

Sadržaji nastavnoga predmeta Politika i gospodarstvo trebali bi pružiti bolje razumijevanje veze sfere politike i sfere gospodarstva u nekoj zajednici. Kako bi se to postiglo, važno je ovaj nastavni predmet proučavati šire od samoga pamćenja temeljnih pojmova.

To bi značilo: – povezivati ga sa sadržajima ostalih srodnih predmeta (Povijest, Filozofija,

Sociologija, Psihologija, Etika, Vjeronauk i sl.) – pratiti politička i ekonomska zbivanja u društvenoj zajednici kroz medije i

moći prepoznati širinu i dubinu njihovih utjecaja– na temelju uočenih činjenica političkoga i gospodarskoga života kritički

promišljati o stvarnosti i tražiti kreativna rješenja za njezino poboljšanje


22

– temeljne pojmove iz predmeta Politika i gospodarstvo razumjeti kako bi se lakše aktivno uključilo u suvremeni politički i gospodarski život

– osvijestiti činjenicu da u uvjetima sveopće i globalne povezanosti utjecaj pojedinca nema granica (osobna odgovornost i svijest o važnosti pojedinačnih odluka).

Popis obrazovnih ishoda za svako područje ispitivanja pristupnicima može služiti kao lista za provjeru usvojenoga znanja.

Dodatno, uspjeh na ispitu uvjetuje i dobra upoznatost s načinom ispitivanja.Pristupnicima se stoga savjetuje: • proučavanje opisa ispitnih cjelina te primjera zadataka• rješavanje oglednoga primjera testa.

Obvezna literatura: 1. Ustav Republike Hrvatske2. Đuro Benić: Politika i gospodarstvo, udžbenik za gimnazije, Školska

knjiga, Zagreb3. Nenad Fanuko: Politika i gospodarstvo, udžbenik za četvrti razred

gimnazije, Profil, Zagreb

Dodatna literatura: 1. Izborni zakon Republike Hrvatske

www.vlada.hrwww.sabor.hr

2. Eckard Jesse: Tipologija suvremenih političkih sustava, Pan Liber, Osijek – Zagreb – Split, 1999.www.izbori.hr



23

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE


24 TEMELJNI POJMOVI POLITIKE

1.1. PolitikaPOLITIKA – djelatnost uređivanja i upravljanja onim poslovima koji predstavljaju zajednički interes velikog broja ljudi

z današnji kontekst svakako politiku vezuje uz državu i njezine institucije (upravljanje državom)

z aktivnosti koje utječu na društveni i međunarodni poredak z poseban društveni odnos između vlasti i onih koji pod tu vlast potpa-

daju z umijeće obnašanja društvenih i državnih poslova koje teži dosizanju

općeg dobra (metoda rada političkih subjekata: države, političkih stranaka, interesnih grupa, politički zainteresiranih pojedinaca...)

z POLITEIKOS – etimologija, tj. podrijetlo riječi politika veže se uz grčku riječ politeikos koja znači: državni, odnosno javni, a u staroj je Grčkoj označivala bavljenje državnim, tj. javnim poslovima; riječ je nastala kao izvedenica poznatog termina POLIS (grč. grad-država) jer je politika djelovanje vezano upravo uz polis (dakle, za današnji termin „politika” bilo bi ispravno ustvrditi da potječe i od jednog i od drugog grčkog pojma)

z s obzirom na širinu i sadržaj: • opća politika – sveukupna politička događanja na nekom

području; podjela politike s obzirom na područje koje obuhvaća, npr. lokalna politika, državna politika, međunarodna politika

• posebna politika – pojedini segmenti općih politika; podjela politike s obzirom na predmet kojim se bavi, npr. kulturna politika, gospodarska politika, vanjska politika...

TKO ZNANSTVENO PROUČAVA POLITIKU? z POLITOLOGIJA (POLITIČKA ZNANOST) – samostalna znanost o

politici; razvila se iz filozofije politike; struktura politologije: • politička teorija • unutarnja politika • vanjska politika i međunarodni odnosi • politološke discipline

z predmet proučavanja politologije je politika u njezinim trima suvre-menim dimenzijama: • institucionalna dimenzija politike (polity) – različite političke

institucije i njihovo djelovanje • procesualna dimenzija (policy) – ciljevi, zadaci i predmet politike,

to je njezina normativna i središnja dimenzija • proceduralna dimenzija (politics) kontinuirani proces obrazovanja

političke volje i posredovanja interesa uz pomoć konflikata i konsenzusa

z FILOZOFIJA POLITIKE – najstarija; proučava koje je najbolje političko uređenje, koje se vrijednosti kroz politiku trebaju ozbiljiti, definira te vrijednosti...

z SOCIOLOGIJA POLITIKE – proučava širi društveni kontekst političkih događaja


2525

z POLITIČKA ANTROPOLOGIJA – proučava strukturu političkih sustava promatrajući ih kroz njihovu socijalnu bazu

ODNOS POLITIKE I MORALA z ANTIKA – od Platona nadalje u grčkoj filozofsko-političkoj misli

prevladava ideja da su etika i politika nerazdružive, tj. da je moralna politika jedina politika u pravom smislu te riječi i zato kriteriji za razvr-stavanje političkih poredaka ti filozofi vide ponajprije kroz kategoriju općeg dobra (ispravni poreci)

z SREDNJI VIJEK – misao o politici kao ostvarivanju moralnih načela nastavlja se u srednjem vijeku gdje kršćanski teoretičari, npr. Toma Akvinski, ističu da je jedina ispravna politika ona koja slijedi Božje zapovijedi

z NOVI VIJEK – realniji pogled na politiku u političku teoriju unosi renesansni mislilac Niccolò Machiavelli koji zbilju promatra kroz ono što jest, a ne ono što bi trebala biti; tako odvaja etiku i politiku, a ovu posljednju promatra kao vještinu vladanja (a ne sredstvo za ostvari-vanje moralno opravdanih ciljeva) i zato ga se smatra utemeljiteljem filozofije politike i politologije novog vijeka

grč. POLIS i POLITEIKOS

OPĆA POSEBNA

POLITIKA

POLITY(institucionalna)

DIMENZIJE POJMA

POLITIKA

POLITICS(proceduralna)

POLICY(precesualna)



1.2. Političko djelovanjePOLITIČKO DJELOVANJE – javno djelovanje čija je svrha utjecaj na političke stavove drugih ljudi, odnosno postizanje nekog politički poželjnog cilja onoga koji djeluje; one koji politički djeluju nazivamo nositeljima politike

z POLITIČKA APSTINENCIJA – odustajanje od bilo kakvog oblika političkog djelovanja (neki smatraju da je to u suvremenom svijetu gotovo nemoguće)

z neovisno o specifičnoj političkoj orijentaciji suvremena demokratska praksa ističe da političko djelovanje treba biti utemeljeno na sljede-ćim postavkama: • sloboda – pretpostavka da svatko ima pravo na slobodno političko

djelovanje • ljudsko dostojanstvo – sredstva i ciljevi kojima se politički subjekti koriste u svojoj komunikaciji i djelovanju ne smiju biti takvi da ugrožavaju ljudsko dostojanstvo

• politička kultura – razvijena svijest o važnosti sudjelovanja u političkom životu i o realnim mogućnostima da se utječe na događaje (visok nivo političke kulture)

POLITIČKA KULTURA – skup znanja i uvjerenja pojedinaca i društvenih grupa u vezi s političkim sustavom; dominantan način razmišljanja nekog naroda koje se odnosi na politički životGlavni obrasci političke kulture:

z participacijska kultura – visoka politička osviještenost, informiranost i spremnost za političko djelovanje; uvjerenje da se može politički utje-cati; tipična za razvijene demokracije

z podanička kultura – osrednja politička osviještenost i informiranost; čest osjećaj nemoći da se išta bitno promijeni i da se izvrši utjecaj; ljudi su manje punokrvni građani, više se ponašaju kao pasivni podanici

z župljanska (parohijalna) kultura – niska politička osviještenost i informiranost; izostanak svijesti o cjelovitoj političkoj zajednici; ljudi povezani s bliskim zavičajem (župom, parohijom) bez obraćanja po-zornosti na širi kontekst (regiju, cijelu državu) jer se u tom kontekstu i odlukama koje se u njemu donose osjećaju posve bespomoćno

Svaka država ima građane koji pripadaju svim ovim kulturama, no presudno je koji su najbrojniji.

POLITIČKA SOCIJALIZACIJA – kontinuirani proces odgoja i obrazovanja građana s ciljem usvajanja participacijske političke kulture (npr. uz pomoć medijskih kampanja, predmeta u školama...)

26


27

VRSTE POLITIČKOG DJELOVANJA: 1. politički govor2. politički natpis3. politička utakmica

1. POLITIČKI GOVOR – govor u kojem se govori o temi od općega interesa, a u svrhu da se slušatelje u nešto uvjeri te utječe na njihove stavove, odluke, djelovanje...; sastavnica je retorike

z uspješna komunikacija – izuzetno bitna za uspješan politički govor; uspješna je ona komunikacija u kojoj publika istinski sluša i razumije govornika, razmišlja o onome što čuje, postavlja potpitanja, po potrebi traži dodatna objašnjenja...

Vrste političkog govora – prema općem tonu, sadržaju i formi postoje tri vrste političkog govora:

z EKSKLUZIVNI POLITIČKI GOVOR – stručna terminologija; koriste ga politolozi i drugi politički profesionalci u svojoj međusobnoj komuni-kaciji; budući da se radi o profesionalnom žargonu, često je nerazu-mljiv „običnim” ljudima

z TOTALITARNI POLITIČKI GOVOR – jezik pun fraza koje je stvorila vladajuća politička skupina i koji se nastoji proširiti i na nepolitičke teme (postati totalan); sadržajno se radi o govorima koji su izrazito netolerantni prema neistomišljenicima i često pozivaju na nasilje

z DEMOKRATSKI POLITIČKI GOVOR – jezik koji je po svojoj formi (izrazima kojima se koristi) razumljiv prosječnim ljudima, a po sadr-žaju (teme i gledišta) tolerantan prema neistomišljenicima; to je jezik dijaloga

Prema individualnim karakteristikama govornika politički govor može biti: z EMOTIVAN – govornik utječe na emocije slušatelja odabirom vokabu-

lara (emotivno nabijene riječi i izrazi kao što su: domovina, domoljub, krv, znoj, suze...) te posebnom intonacijom i gestikulacijom (svečani ton, povišen glas, mahanje rukama...)

z EKSPRESIVAN – govornik se služi raznolikim riječima i rečenicama, čime dobiva na izražajnosti

z ITERATIVAN – govornik višestruko tijekom govora ponavlja osnovne misli i stavove; takvom zalihošću osigurava se da slušatelji shvate i zapamte najvažnije

z EKSTENZIVAN – govornik se različitim digresijama udaljava od teme s ciljem da izbjegne govor o onome što mu ne ide u prilog i usmjeri ga prema sebi povoljnijim temama

z KOHERENTAN – govornik oblikuje govor u skladnu cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom koje prezentira u skladu s predviđenim vremenom i temom te vrstom slušatelja; to je cjelovit i zaokružen govor

2. POLITIČKI NAPIS – tekstovi koji se objavljuju u pisanim medijima (skoro svaki napis u novinama na neki je način politički), na stranačkim lecima, predizbornim plakatima, publicističkim knjigama koje se bave politikom i sl., a s ciljem usmjeravanja čitatelja prema nekom političkom djelovanju

27


TEMELJNI POJMOVI POLITIKE28

3. POLITIČKA UTAKMICA – vrsta aktivnog političkog djelovanja u svrhu postizanja političkog cilja

z politička utakmica u užem smislu – djelovanje političkih stranaka s ciljem dolaska na vlast (npr. predizborna kampanja, aktivnosti strana-ka između izbora, konferencije za tisak...)

z politička utakmica u širem smislu – djelovanje svih onih koji su se slobodno odlučili za neke ideale i aktivno rade na njihovu ostvarenju; ako se radi o organiziranim skupinama, a ne pojedincima, to su najčešće interesne grupe i društveni pokreti • INTERESNA GRUPA – organizacija kojoj nije cilj dolazak na vlast

(kao strankama), već samo utjecaj na vlast, npr. sindikati, različite udruge i sl.; bavi se užim područjem i određenijim problemima nego politička stranka (npr. stranka u programu ima ideje kako voditi cjelokupni život države, a primjerice sindikat zaposlenih u javnim službama bori se za poboljšanje statusa samo te skupine)

• DRUŠTVENI POKRETI – različiti oblici kolektivnog djelovanja koji teže provođenju neke društvene reorganizacije; žele neku promjenu u društvu; manje trajni i organizirani nego interesne grupe; uglavnom su reakcija na neki problem ili događaj te se gase ako on više nije aktualan (dok interesne grupe djeluju s većim kontinuitetom), npr. pokret za ukidanje ropstva u SAD-u, pokret za očuvanje Cvjetnog trga u Zagrebu...

z politička utakmica može obuhvaćati različite političke djelatnosti (mirni prosvjed, građanski neposluh, lobiranje...), a to ovisi o odabiru političkih sredstava za ostvarivanje različitih političkih ciljeva

POLITIČKA SREDSTVA (METODE) I CILJEVINOSITELJI POLITIKE – svaka društvena skupina koja svjesno politički djeluje koristi se odabranim političkim metodama (sredstvima) u svrhu postizanja željenih političkih ciljeva, npr. političkim strankama osnovni je cilj dolazak na vlast da bi mogle ostvariti svoj program, a sredstvo kojim to nastoje postići jest kontinuirana kampanja i sve aktivnosti unutar nje

z sam dolazak na vlast ne bi trebao biti cilj sam po sebi (egoistični ciljevi), već bi naglasak trebao biti na vrijednostima čije je ostvarenje konačni cilj, tj. dizanje kvalitete života za sve (opće dobro, altruistički cilj)

z vrijednosna orijentacija – vrijednosti koje osoba ili grupa koja djeluje nastoji postići; ima značajnu ulogu pri političkom djelovanju; to su ideali koji će usmjeriti djelovanje političkih aktera jer predstav-ljaju ciljeve političkog djelovanja (npr. stranci zelenih ideal je čist okoliš i zato je njihov politički cilj spriječiti onečišćenje, a sredstvo za postizanje tog cilja zalaganje je za zakone koji od zagađivača traže korištenje pročišćivača zraka)

z akteri u političkoj utakmici imaju na raspolaganju različita legalna sredstva koja su u skladu sa zakonom i moralom, npr. • kampanja i izbori – osnovna sredstva s pomoću kojih političke

stranke žele ostvariti svoje ciljeve su predizborna kampanja te rezultati izbora (dođu li na vlast, moći će ostvariti željene ciljeve)


29

• mirni prosvjed – mirne demonstracije u kojima se okupljaju istomišljenici da bi govorima, transparentima i samom brojnošću ukazali na nešto i javnosti i vlasti

• građanski neposluh – namjerno kršenje nekog zakona da bi se ukazalo na njegovu neprihvatljivost (npr. crnci u SAD koji su se namjerno vozili u bjelačkom dijelu autobusa u doba rasne diskrimi-nacije)

• masovna kampanja – utjecaj na medije – koriste se komunikacijska sredstva da bi se informirala i alarmirala javnost (npr. otvorena pisma, gostovanja u emisijama i slično)

• lobiranje – (engl. lobby – predvorje) – kuloar, pridobivanje za neku opciju; metoda utjecaja na nekoga tko donosi odluke (najčešće putem osobnih kontakata, tj. privatnim razgovorima); lobiranje je zakonom dopušteno i postoje ljudi koji su profesionalni lobisti (osobito u SAD-u); međutim uvijek postoji opasnost da lobiranje prijeđe zakonsku granicu i postane korupcija (u suvremenim demokracijama česti su lobiji određenih centara financijske moći, npr. duhanski lobi, građevinski lobi...)

z na žalost, često se poseže i za nelegalnim sredstvima kao što su: • nasilje i ucjene – npr. oružana i vojna sredstva – djeluju tako da

ulijevaju strah neistomišljenicima (npr. terorizam) • mito i korupcija – djeluju tako što osoba na položaju daje nepoštenu

prednost opciji od koje i sama ima korist (najčešće financijsku jer je potplaćena)

z POLITIČKA VOLJA – spremnost da se dosegne neki cilj i to političkim sredstvima; najčešće se govori o političkoj volji onih kojih partici-piraju u vlasti, a u tom smislu je politička volja njihova spremnost na djelovanje; motiviranost vlasti da upotrijebi sredstva koja ima na raspolaganju za dosezanje nekog političkog cilja (čest uzrok nerješa-vanja nekih problema upravo je nedostatak političke volje)

SLOBODA POLITIČKA KULTURA

TEMELJI POLITIČKOG DJELOVANJA

LJUDSKO DOSTOJANSTVO

PARTICIPACIJSKA (visok nivo)

PODANIČKA (osrednji nivo)

POLITIČKA KULTURA

ŽUPLJANSKA (nizak nivo)



EKSKLUZIVNI

stručna terminologija bliska političarima i politolozima

nova politička terminologija koja se širi na sva područja života i netolerantna je prema neistomišljenicima

Iako razumljiva terminologija s izraženom tolerancijom spram različitih gledišta

TOTALITARNI

VRSTE POLITIČKOG GOVORA

DEMOKRATSKI

POLITIČKA SREDSTVA

POLITIČKI CILJ

POLITIČKI GOVOR POLITIČKI NAPIS

POLITIČKO DJELOVANJE

POLITIČKA UTAKMICA

POLITIČKI GOVOR

EMOTIVNI

EKSPRESIVNI

ITERATIVNIEKSTENZIVNI

KOHERENTNI


31

1.3. Moć i vlastMOĆ (Max Weber) – vjerojatnost da se unutar nekog društvenog odnosa provede vlastita volja usprkos potencijalnom otporu, a bez obzira na čemu se ta vjerojatnost zasniva (ne mora to biti samo fizička sila, veoma su bitne politička moć, ekonomska moć, ideološka moć)

z moć je često samo vjerojatnost, tj. ona je prijetnja, mogućnost, nije nužno njezino izražavanje

z moć u društvu: • STALNA – prema teoriji elita u društvu uvijek postoji skupina koja

ima moć (i vlada) i ona koja nema moć (nad kojom se vlada); povijesno se događa da se skupine smjenjuju (jedna dobiva moć, a drugoj moć istovremeno opada), ali je količina moći uvijek ista

• PROMJENJIVA – prema pluralističkoj teoriji u suvremenim društvima postoji raspršenost moći pa moć imaju veoma različite društvene skupine (iako ne sve u istoj količini), tako da čak možemo govoriti o paliarhiji (vladavini mnogih), npr. u isto vrijeme moć u jednom društvu imaju političari, gospodarstvenici, sveučilište, različite udruge građana...

VLAST – mehanizam koji osigurava vjerojatnost da će se određene osobe pokoriti naredbi određenog sadržaja

z vjerojatnost da će se netko pokoriti nekoj vlasti nastaje njezinim legitimiranjem

LEGITIMNOST – valjanost i opravdanost vlasti; osjećaj koji imaju oni na koje se vlast odnosi da ta vlast ima zakonsko i psihološko pravo vladati; uvjerenje da je vladavina ispravna; opravdanje zašto je netko na vlasti; prihvaćenost vlasti (ili načina na koji je postavljena) od strane većine građana čime se osigurava određeni stupanj pokoravanja odlukama vlasti.Neki razlozi zbog kojih neka vlast zadobiva legitimitet su:

z dugotrajnost – poštivanje vlasti jer se na sličan način dolazi na vlast i vlada već dugo vremena

z dobro upravljanje – rast standarda i kvalitete života povećava zadovoljstvo ljudi vlašću

z ustroj vlasti – zadovoljstvo građana proizlazi iz činjenice da u tijelima vlasti sjede i njihove interese predstavljaju upravo oni koje su oni odabrali (demokratski izbori)

z korištenje nacionalnih simbola – prihvaćanje vlasti kao one koja ostvaruje težnje određene nacionalne skupine (moguća manipulacija i uvod u nedemokratske režime)

Psihološki, vlast se može prihvaćati zato jer se ljudi o njoj osjećaju ovisni ili zato što osjećaju da oni sami zajedno s vlašću ostvaruju poželjne ciljeve (bolja varijanta).



LEGALNOST – djelovanje koje je u skladu s onim što propisuje trenutačno važeći zakon

z legalno djelovanje vlasti – u svojemu djelovanju i sama vlast poštuje propisane zakone i djeluje unutar njih

z nelegalno djelovanje vlasti – vlast svojim postupcima krši zakone, izlazi izvan zakonskih okvira

z legitimna i legalna vlast većini građana predstavlja autoritet

AUTORITET – razina poštovanja ili časti povezanih s društvenim položajem

MOĆ VLAST

može se zasnivati na čistoj prisili(svladava svaki mogući otpor)

zahtijeva barem minimalnu količinu pristanka onih nad kojima se provodi

ne traži nikakvo opravdanja (legitimnost)

osnova joj je legitimnost – vlast je prihvaćena moć

MAX WEBER – TIPOVI LEGITIMNE VLASTI (idealni tipovi koji služe kao teorijska podloga za razlikovanje, ali kao takvi apsolutno čisti tipovi ne postoje u stvarnosti)

TRADICIONALNAVLAST

KARIZMATSKAVLAST

RACIONALNA VLAST

TEMELJLEGITIMNOSTI

prihvaćanje tradicije: tako je od pamtivijeka, „oduvijek je ovako”, situacija je u skladu sastarim običajima inepisanim pravilima

povjerenje u vođu, vjerovanje da je onposeban i da donosipromjenu

unaprijed poznate i utvrđenenorme ponašanja, zakonskiakti i procedure, građaniprihvaćaju ispravnostprocedure kojom je netkodošao na vlast(npr. demokratske izbore)

NAZIV VLASTI

POSEBNO-STI


33

DAVID HELD – RAZLOZI PRISTANKA NA NEKU DRŽAVNU MOĆ – u praksi postoji više razloga zašto ljudi prihvaćaju neku državnu moć; stabilnost i trajnost državne vlasti nisu uvijek odraz legitimnosti koja je prisutna jedino u normativnom slaganju (a u začecima u uvjetnom slaganju)

NAČIN DOLASKANA VLAST

na način kakav je u tradiciji tog naroda, npr. nasljeđivanjem prijestolja

vladar se svojimiznimnim moćimapokazao kaoizvanserijski pojedinaci zato ga većina želi na vlasti

na vlast se dolazi utvrđenomi jasnom procedurom

ODNOS PREMAVLASTI

podanici su poslušni vladaru(više nego zakonima ipravilima)

sljedbenici subezrezervno podložnivođi i njegovim moćima

građani se pridržavaju zakonai pravila, a manje su poslušnivladaru kao osobi

GUBITAKLEGITIMNOSTI

ako se vladar ne pridržavatradicije, unosi previšepromjena, ne vlada onakokako je uobičajeno vladati

ako vladar izgubikarizmatičnost (više ne privlači mase niti postižeiznimne uspjehe)

ako se vlast ne pridržavapravila i zakona

OSTALEKARAKTERI-STIKE

upravni aparat čine rođaci ipodanici

ako prestanekarizmatičnost, vođa može biti svrgnut, ali i prijeći u tradicionalni iličak racionalni oblik vlasti

definirana je hijerarhijaupravnog aparata, svatko se bavi određenim djelokrugomposlova, postoji birokracija ijavnost rada (transparentnost)

PRIMJERI

tradicionalne apsolutističkemonarhije (npr. Luj XIV.)

Mahatma Gandhi, različiti revolucio-nari, veliki vođe(npr. Musollini)

većina modernih državnihpoglavara i poli-tičkih prvaka(npr. Angela Merkel)



RAZLOG OBJAŠNJENJE

PRISILA ljudi moraju prihvatiti državnu moć, nemaju izbora, prisiljeni su...

TRADICIJA automatski se preuzimaju već poznati obrasci prihvaćanja državne moći

APATIJA ljudi misle da je posve svejedno tko ima državnu moć jer je uvijek jednako pa je prihvaćaju jer ne vjeruju ni u kakve bitne promjene

PRAGMATIČNI PRISTANAK

ljudi misle da ništa ne mogu trenutačno promijeniti pa prihvaćaju status quo (trenutačno stanje)

UVJETNO SLAGANJE (INSTRUMEN-TALNOPRIHVAĆANJE)

ljudi smatraju da im je korisno prihvatiti neku državnu moć, makar se s njom ne slažu

NORMATIVNO SLAGANJE

ljudi trenutačno stanje smatraju ispravnim za postojeću situaciju

IDEALNO NORMATIVNOSLAGANJE

ljudi se u potpunosti slažu s trenutačnom državnom moći, podržavaju je, ona je odraz upravo njihovih želja i stavova

TRADICIONALNA KARIZMATIČNA

VRSTE LEGITIMNE VLASTI

RACIONALNA


35

1.4. DržavaDRŽAVA – skup organizacija i institucija koji na određenom teritoriju posjeduju legitimni monopol sile

z oblik organizacije društva kojom se na određenom području organi-zira vlast

z pretpostavlja pravilima uređene međuljudske odnose u nekoj politič-koj zajednici

z često nailazimo i na definiciju: zajednica onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada; tu je istaknuta funkcija države kao aparata sile

z ponekad se pod državom razumijeva politički aparat vlasti (npr. parlament, vlada, državna uprava...), no to je tek jedan segment države

VRSTE DRŽAVA – postoje različite sintagme vezane za državu (neke od njih međusobno se i preklapaju, npr. ustavna država najčešće je ujedno i parlamentarna država)

PRAVNA DRŽAVA – demokratska država vladavine prava; sintagma koja obuhvaća sljedeće:

z odnosi među ljudima uređeni su ustavom i zakonima za koje postoji stroga formalna procedura donošenja i primjene (npr. kako se postu-pa pri uhićenju, procedura suđenja, prava na žalbu itd.), za razliku od, takozvane, „policijske države” u kojoj su pravila i njihova primje-na proizvoljna, tj. produkt su trenutačne volje vlastodržaca, vojske, policije...

z zakoni se primjenjuju – nisu samo „mrtvo slovo na papiru” z svi su jednaki pred zakonom – zakon jednako vrijedi i za „male ljude”

i za one koji su na vlasti, bogate, moćne... z sudstvo je neovisno – ne ovisi o tome tko je trenutačno na vlasti; na

njega se ne smije vršiti politički ili neki drugi pritisak

PARLAMENTARNA DRŽAVA – država u kojoj zakonodavnu vlast obnaša predstavničko tijelo naroda

USTAVNA DRŽAVA – država u kojoj je vlast ograničena ustavom i zakonom te mora djelovati unutar njih

LIBERALNA DRŽAVA – ideja nastala u 17. stoljeću kao reakcija na apsolutističke monarhije, a iz te je ideje proizašlo navedeno, moderno shvaćanje države

z liberalna država smatra da je vlast tek „servis građana” koji služi njihovoj zaštiti, a ne aparat sile koji kontrolira, naređuje i svojevoljno kažnjava

z da bi se osigurala zaštita građana od državne samovolje i prevelike moći, treba omogućiti građanima da biraju svoje zastupnike, provesti trodiobu vlasti, služiti se općepoznatim, unaprijed određenim pravilima i zakonima...



SOCIJALISTIČKA DRŽAVA – država koja diktaturom proletarijata nastoji doći do besklasnog društva, a sve građane uključiti u proces planiranja, upravljanja i uređenja jer će sva dobra (posjedi, poduzeća...) biti u društvenom vlasništvu

z ove tendencije ostvarile su se samo u teoriji (osobito one o samou-pravljanju), a u praksi se razvila svemoćna država s glomaznim biro-kratskim aparatom koji kroji socijalnu pravdu i upravlja gospodarskim životom zemlje (najčešće izrazito neuspješno)

DEMOKRŠĆANSKA DRŽAVA – naziv za države u kojima demokratska vlast provodi neka kršćanska načela radi zaštite ljudskog dostojanstva (solidarnost, supsidijarnost...)

z najistaknutiji oblik nalazi se u prošlosti i to u Njemačkoj, Austriji i Italiji

NACIONALNA DRŽAVA – država koja je nastala kao rezultat težnje neke nacije da bude samostalna te je međunarodno prihvaćena i suverena, s tim da ostale nacije u toj državi imaju zajamčena prava i ni na koji način nisu diskriminirane

SOCIJALNA DRŽAVA – naziv za državu koja se izrazito brine za najugro-ženije i najranjivije slojeve stanovništva (siromašne, bolesne, nezaposle-ne, djecu...) te im nastoji osigurati socijalnu zaštitu različitim mjerama kao što su potpore, pomoći, doplaci, besplatno liječenje, besplatni tečajevi i sl.

z sredstva za socijalnu zaštitu država uvelike osigurava od većeg pore-za koji plaćaju bogatiji slojevi, polazeći od pretpostavke da je svatko prema svojim mogućnostima dužan skrbiti ne samo za svoje dobro već za dobrobit cijele zajednice

z za razliku od socijalističke države socijalna država podržava kapitali-zam, slobodno tržište i privatno vlasništvo

z javlja se u Bismarcovoj Njemačkoj, danas su skandinavske zemlje primjer socijalnih država

JAKA DRŽAVA – jaka država je ona u kojoj se gotovo svi aspekti života rješavaju djelovanjem državnih organa (razgranata birokracija); često je centralizirana

z to je država koja je obrnuto proporcionalna s civilnim društvom, tj. što je država jača, to je manja mogućnost da se civilno društvo razvi-je (civilnom društvu pogoduje tzv. slaba država)

CIVILNO DRUŠTVO – društvo u kojem se država minimalno upliće u osobni, obiteljski, kulturni pa i gospodarski život; građani su aktivni u društvenom životu; postoje brojne organizacije civilnog društva, poput nevladinih udruga i drugih asocijacija građana koje posreduju između građana i države


37

DRŽAVNI USTROJ – određen je brojem državnih organa najvišeg stupnja u nekoj državi (zakonodavnih tijela, vlade, ustava...). Prema državnom ustroju država može biti:

z UNITARNA DRŽAVA – jedinstvena država; jedinstvena vlast na cijelom teritoriju; administrativne jedinice (npr. županije u Republici Hrvatskoj) ispostava su središnje vlasti, a nemaju svoj zakonodavni aparat; postoji tek jedan sustav državnih organa najvišeg stupnja (parlament, vlada, ustav); mogu biti centralizirane i decentralizirane; nedostaci – odvojenost vlasti („onih gore”) od stanja na terenu te se ponekad ne vide svakodnevni problemi građana

z FEDERATIVNA DRŽAVA (FEDERACIJA) – savezna država sastavljena od jedinica koje imaju značajan stupanj samostalnosti; postoji savezni ustav i parlament, no i federalne jedinice imaju svoj ustav i parlament, npr. SAD, SR Njemačka, SSSR, Švicarska (de facto) – jedinice se ne mogu odcijepiti; najveću samostalnost jedinice ostvaruju na polju zdravstva, školstva, poljoprivrede i sl., a najmanju u vanjskoj politici, obrani zemlje i dr.; nedostaci – teško je naći dobru mjeru između federalnih jedinica i središnje vlasti

z KONFEDERACIJA – savez država; savez samostalnih država koje se mogu odvojiti kad god požele, bez jedinstvene vojske, poreza, proračuna itd., npr. Švicarska (de jure); nedostaci – veoma su nesta-bilne, zato ih je gotovo nemoguće realizirati u punom opsegu

z PERSONALNA UNIJA – oblik državnog ustroja u kojemu dvije ili više države dijele jednog državnog poglavara; najčešće u prošlosti, npr. personalna unija Hrvatske i Madžarske nakon Pacte convente

DRŽAVA

PRAVNA DRŽAVA

DEMOKR-ŠĆANSKA DRŽAVA

USTAVNA DRŽAVA

SOCIJA-LISTIČKA DRŽAVA

LIBERALNA DRŽAVA

SOCIJALNA DRŽAVA

PARLA-MENTARNA

DRŽAVA

NACIONALNA DRŽAVA

JAKA DRŽAVA

SLABA DRŽAVA (CIVILNO

DRUŠTVO)



1.5. Ustrojstvo vlasti – trodioba vlasti

TRODIOBA VLASTI – način ustrojstva vlasti u kojemu postoji podjela na tri vrste vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudbenu; vlasti su međusobno dovoljno odvojene da bi bile samostalne (imaju različite nositelje), a opet mogu kontrolirati jedna drugu

z Montesquieu – prosvjetiteljski filozof koji u svojemu djelu O duhu zakona (18. st.) predlaže nužnost podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, što je bilo u suprotnosti s tada aktualnim apsoluti-stičkim monarhijama

ZAKONODAVNA VLAST – LEGISLATIVA z PARLAMENT – predstavničko tijelo koje ima zakonodavnu vlast

Preteče: z naziv parlament – fr. parler «govor”, a prvi put koristi se u srednjo-

vjekovnoj Francuskoj i Engleskoj za tijela različite prirode z atenska skupština – objedinjuje i zakonodavne, i izvršne, i sudbene

ovlasti z rimski senat – također ima višestruku uloga z srednjovjekovne monarhije – srednjovjekovni engleski parlament

ispočetka je tek savjetodavac vladara, a postupno postaje sve bitnije zakonodavno tijelo (dobiva ulogu kakvu ima i danas)

z danas – različiti parlamenti u nekim državama imaju poseban naziv (uglavnom zbog povijesnih razloga):

jedinstvene države

državni ustroj

složene države

UNITARNE DRŽAVE

savezna država

savez država

država sa istim poglavarom

FEDERACIJE

KONFEDERACIJE

PERSONALNE UNIJE


39

• Sabor – Republika Hrvatska • Sobranje – Makedonija • Narodna skupština – Srbija • Kneset – Izrael • Sejm – Poljska • Kongres – SAD • Storting – Norveška • Cortes – Španjolska • Rada – Ukrajina • Duma – Rusija • Bundestag – Savezna Republika Njemačka

STRUKTURA PARLAMENTA – parlamenti se mogu sastojati od jednog doma (jednodomni) ili od dva doma (dvodomni)

z 2/3 svjetskih parlamenata su dvodomni, a 1/3 je jednodomnih z dvodomni se parlamenti redovito javljaju u federacijama (ali ga imaju

i unitarne države poput Francuske i Italije) Dvodomni parlamenti – njihovi se domovi najčešće nazivaju gornji i donji dom (prema engleskom modelu)

z donji dom u pravilu ima veću moć nego gornji dom (nazivi mogu zavarati), donosi zakone, državni proračun i ostale najvažnije odluke u nekoj državi, a zastupnici u donjem domu predstavljaju sveukupni narod

z gornji dom u pravilu ima manju moć, predstavlja vid kontrole donjeg doma (npr. može vraćati zakone na ponovno odlučivanje u donji dom, predlagati, kritizirati, raspravljati) i tako doprinosi stabilnosti države, sprječava nagle i nepromišljene prosudbe donjeg doma i sl. • gornji dom najčešće predstavlja neke teritorijalne jedinice (npr.

federativne jedinice) ili društvene slojeve (npr. plemiće) • postoje različiti načini izbora i mandata gornjeg doma (negdje se

biraju posredno, negdje je nužna određena životna dob za ulazak, a često im je mandat dulji no zastupnički mandat u donjem domu itd.)

z Engleska – Donji dom (House of Commons) i Dom lordova (House of Lords)

z SAD – Predstavnički dom i Senat (posebni su po tome što Senat kao gornji dom ipak nije manje moćan od predstavničkog doma)

z Njemačka – Bundestag i Bundesrat z Hrvatska do 2001. – Zastupnički dom i Županijski dom

Jednodomni parlamenti – jednostavnije i jeftinije funkcioniranje: većina unitarnih država (npr. Hrvatska, Danska, Švedska, Novi Zeland...)

Glavne funkcije parlamenta: z predstavljanje naroda – sastav parlamenta odraz je volje građana

iskazane na izborima, čime se osigurava legitimitet i zadovoljstvo na-roda (ipak, s obzirom da uglavnom postoji institucija neobvezujućeg



mandata, nitko ne može smijeniti ni razriješiti zastupnika do novih izbora, za razliku od obvezujućeg ili imperativnog mandata)

z donošenje zakona i državnog proračuna – parlament ne stvara zakone, već izglasava zakone koje u pravilu predlaže vlada (teorijski i sami članovi parlamenta mogu predlagati zakone, no u praksi oni tek eventualno korigiraju prijedloge i nacrte vlade)

z nadgledanje i kritika vlade – osim što većina parlamenata može raspustiti vladu, bitan dio parlamentarnog rada usmjeren je na stalno nadgledanje i kontrolu vlade (npr. aktualni sat, zastupnička pitanja i sl.)

Obnavljanje parlamenta – na izborima, s tim da obnavljanje može biti: z u potpunosti – istodobno se mijenjaju svi članovi parlamenta, tj. na

istim se izborima svi oni biraju (npr. u RH se Sabor obnavlja potpuno) z djelomično – iako svim zastupnicima mandat traje jednako (npr.

četiri godine), ne biraju se svi istodobno, npr. u parlamentu od 100 članova njih 50 izabrano je 2008. godine i mandat im traje do 2012., a ostalih 50 izabrano je 2010. godine i mandat im traje do 2014. (npr. američki Senat obnavlja se djelomično)

IZVRŠNA VLAST – EGZEKUTIVA z VLADA I PREDSJEDNIK nositelji su izvršne vlasti z važnost i uloga vlade – u suvremenim demokracijama sve je veća i to

zbog sljedećih razloga: • vlada je produkt parlamentarne većine – postojanje stranačke

stege gotovo po automatizmu osigurava prihvaćanje svih vladinih prijedloga u parlamentu

• stručnost vlade u odnosu na parlamentarne zastupnike – vlada se sastoji od stručnjaka u stručnim tijelima, zastupnici sami nisu ni približno toliko stručni, a moderni zakoni zahtijevaju točno određene i visoke kompetencije

• veća karizma vlade – manji broj ljudi (vlada) ili pojedinac (premijer) uvijek su upečatljiviji i zanimljiviji javnosti no kolektivno tijelo (parlament)

z važnost i uloga predsjednika – predsjednik je državni poglavar neke države (osim u monarhijama kada je državni poglavar sam monarh), ali njegova važnost izrazito varira, tj. u nekim državama ima neznatne ovlasti i njegova je dužnost samo ceremonijalne naravi (npr. Njemačka), a u nekima je najmoćniji organ vlasti (npr. SAD); u državama poput Austrije i Republike Hrvatske došlo je do poremeća-ja ravnoteže unutar izvršne vlasti i to u korist vlade

z kohabitacija – „sustanarstvo”, suradnja predsjednika države i premijera u slučaju kada nisu iz iste stranke; ustavi često predviđaju takvu mogućnost i postavljaju mehanizme koji će dvije različite struje natjerati na suradnju; po našem ustavu to se osigurava sustavom supotpisa predsjednika i premijera (za osnivanje diplomatskih misija,


41

kadrovskih rješenja u tim misijama, uporabe oružanih snaga kad nije proglašeno ratno stanje, za imenovanja u sigurnosnim službama, za situacije kada parlament u zakonskom roku nije prihvatio prora-čun...). Usprkos mjerama predostrožnosti kohabitacija može dovesti do političkih tenzija i sukoba na potezu predsjednik – premijer.

SUDBENA VLAST – SUDSTVO z nositelj sudbene vlasti su sudovi z sudovi su hijerarhijski organizirani; to se najbolje vidi u sustavu žalba;

o žalbi na odluku nižeg suda odlučivat će sud višeg ranga, sve do najvišeg suda u nekoj državi (on najčešće i nosi naziv Vrhovni sud)

z dva tipa pravnih sustava:

KONTINENTALNO PRAVO OBIČAJNO PRAVO

europske kontinentalne države anglosaksonske zemlje (naziv: Common law)

baza: rimsko pravo i Napoleonov kodeks

baza: pojedinačne pravne odluke (presude iz prošlosti, tzv. presedani)

suci samo tumače i primjenjuju već zapisani zakon

suci imaju veliku ulogu jer „stvaraju zakon”

IZVRŠNA VLAST (EGZEKUTIVA)

TRODIOBA VLASTI

SUDBENA VLASTZAKONODAVNA VLAST (LEGISLATIVA)



VLADA

IZVRŠNA VLAST

PREDSJEDNIK

moguća kohabitacija

sud primjenjuje zakon sud �stvara� zakon

KONTINENTALNI

PRAVNI SUSTAV

OBIČAJNI

PARLAMENT

struktura:

JEDNODOMNI

DVODOMNI (gornji i donji dom)

DONOŠENJE ZAKONA

NADZOR VLADE

DONOŠENJE PRORAČUNA

PREDSTAVLJANJE NARODA

funkcije:


43

PRIMJERI ZADATAKA

Temeljni pojmovi politike

ZADACI ALTERNATIVNOG IZBORA

U sljedećim zadacima za svaku tvrdnju odredite je li točna (T) ili netočna (N).

1. Djelovanje vlasti u okviru zakona naziva se legitimitet. T N

2. Politički govor s mnogim ponavljanjima i naglašavanjemnajvažnijeg naziva se iterativnim političkim govorom. T N

3. Politička apatija može biti put u političku apstinenciju. T N

4. Demokratski politički govor je onaj s kojim se slaže većina građana. T N

5. Politička volja je spremnost građana da sudjeluju u politici i iziđu na izbore. . T N

ZADACI VIŠESTRUKOG IZBORA

U sljedećim zadacima između triju ponuđenih odgovora odaberite jedan za koji smatrate da je točan.

6. Čime vlast postiže stabilnost i kontinuitet?a. autoritetomb. bogatstvomc. legitimitetom

7. Prema obuhvatu i stupnju organiziranosti, politika koju provode sva tijela jedne županije pripada u – koju politiku?

a. opću politikub. posebnu politikuc. pojedinačnu politiku

8. Koja vlast nužno gubi legitimitet ako se nositelji ne pridržavaju zakona?

a. tradicionalnab. karizmatičnac. racionalna



9. Drugovi i drugarice! Vanjski neprijatelji smicalicama i podrivanjem tekovina bratstva i jedinstva potkopavaju nasljeđe narodnooslobodi-lačkog pokreta u suradnji s domaćim izdajnicima koji ih podržavaju i nasjedaju na njihovu imperijalističku propagandu! O kakvom se tipu političkog govora radi?a. ekskluzivnomb. totalitarnomc. demokratskom

10. Funkcionalističke pretpostavke uređenja političkog sustava pokazuju da imperativni mandat zastupnika snižava razinu legislativne promptnosti te, u konačnici, može dovesti do ustavne krize!O kakvom se tipu političkog govora radi?

a. ekskluzivnomb. totalitarnomc. demokratskom

ZADACI DOPUNJAVANJA

U sljedećim zadacima dopunite rečenice upisivanjem pojmova koji nedostaju.

11. Glavne vrste političkog djelovanja su politička utakmica, politički napisi i ___________________________________________________.

12. Vrsta političke kulture u kojoj su građani svjesni svojih prava i dužnosti da aktivno oblikuju politički život zajednice, naziva se _________________________________________________________.

13. Temelji suvremenog demokratskog političkog djelovanja su sloboda, politička kultura i ___________________________________.

14. Prihvaćena, tj. legalna moć naziva se __________________________.

15. Aktivno zagovaranje nekih interesa i uvjeravanje utjecajnih nositelja vlasti u ispravnost neke opcije putem osobnih kontakata naziva se __________________________.

ZADACI KRATKOG ODGOVORA

U sljedećim zadacima odgovorite kratkim odgovorom (riječju ili jednostavnom rečenicom).

16. Koja vlast svoju prihvaćenost duguje osobitostima i iznimnosti vođe? __________________________________________________________


45

17. Što je posebna politika?______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

18. Što je koherentni politički govor? _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

19. Kada tradicionalna vlast gubi svoju legitimnost?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

20. Kako se naziva ustavno precizirana suradnja između predsjednika države i vlade koja posebno dolazi do izražaja u situacijama kad oni ne predstavljaju istu političku opciju? ___________________________________________________________



RJEŠENJE ZADATAKA

Temeljni pojmovi politike 1. N2. T3. T4. N5. N6. c. (legitimitetom) 7. a. (opću politiku) 8. c. (racionalna) 9. b. (totalitarnom) 10. a. (ekskluzivnom) 11. politički govor12. participacijska politička kultura13. ljudsko dostojanstvo14. vlast15. lobiranje16. karizmatska vlast17. Posebna politika je dio neke opće politike koji se odnosi na točno određeno područje,

npr. socijalna politika, kulturna politika, gospodarska politika...18. Koherentni politički govor je govor u kojemu govornik oblikuje skladnu cjelinu,

zaokruženu i primjerenu temi, vremenu izlaganja, auditoriju i tako dalje.19. Tradicionalna vlast gubi legitimnost kada se ne ponaša tradicionalno jer tada građani

tu vlast više „ne prepoznaju” i prestaju je opravdavati i prihvaćati.20. kohabitacija


POLITIČKE STRANKE,

REFERENDUM, IZBORI


48 POLITIČKE STRANKE, REFERENDUM, IZBORI

2.1. Političke stranke

2.1.1. Određenje političke stranke

POLITIČKE ORGANIZACIJE – organizacije koje aktivno sudjeluju u političkom životu države; u osnovi se dijele na političke stranke i interesne grupe

POLITIČKE STRANKE – organizirane i trajne političke organizacije kojima je cilj osvajanje političke vlasti čime će moći sudjelovati u organizaciji državnog života i ostvariti svoj politički program

z produkt su dobrovoljnog udruživanja građana, nastale su radi obliko-vanja njihova interesa

z drugi naziv partije (lat. pars – dio)

INTERESNE GRUPE – organizacije kojima nije cilj dolazak na vlast (kao strankama), već samo utjecaj na vlast, npr. sindikati, različite udruge...

Karakteristike političkih stranaka: z trajna politička udruga građana – mnoge političke stranke u svijetu

imaju čak višestoljetni kontinuitet z oblikuju političku volju građana – artikuliraju različite društvene interese z natječu se na izborima i u slučaju određenog broja glasova sudjeluju

u vlasti – u osnovi, premda mogu surađivati i biti slične, stranke su jedna drugoj konkurencija, žele legitimnu kontrolu vlasti pobjedom na izborima

z aktivno sudjeluju u političkom životu – djeluju kontinuirano, a ne samo za vrijeme kampanje i izbora (iako je u mnogim slučajevima njihovo djelovanje tada najuočljivije)

z jačaju stabilnost poretka – višestranački parlamenti predstavljaju različite društvene grupe i potiču na konsenzus

Osnovne funkcije političkih stranaka: 1. reprezentacija – one predstavljaju određene društvene skupine

i njihove, često veoma različite, interese (interesi mogu biti raznoliki: regionalni, ekonomski, etnički, ekološki, klasni, religijski); izdvojene interese manjih društvenih grupa stranke agregiraju (okupljaju) u širu organizaciju, tako da jedna stranka može biti reprezentant više različitih skupina

2. konkurencija – suparništvo za naklonost birača među strankama potiče ih da budu što kvalitetnije, a ujedno mobilizira glasače na izlazak na izbore i, općenito, na političko djelovanje


49

3. integracija – svojim djelovanjem stranke u svoje političke redove, a i općenito, integriraju mnoge slojeve društva provodeći tako političku socijalizaciju, tj. građanski odgoj

Osnovni dokumenti stranke: z PROGRAM – norme, vrijednosti, ciljevi, načela; ono za što se stranka

zalaže i što bi pokušala učiniti ako dođe na vlast (članove i birače u najvećoj se mjeri pokušava privući stranci upravo programom)

z STATUT – regulira funkcioniranje unutar same stranke, npr. ustrojstvo stranačkih tijela

Ustrojstvo stranke: stranke imaju svog predsjednika (rjeđe predsjedništvo), različita stranačka tijela (npr. tajnika stranke, središnji odbor i slično) te veći broj članova

z političari – članovi stranke koji na profesionalnoj ili barem polupro-fesionalnoj razini (primaju naknadu za svoj rad) djeluju u ime stranke, imaju određenu funkciju u stranačkim tijelima, komuniciraju s javno-šću, aktivno oblikuju program i političko djelovanje stranke

z članovi i aktivisti – njihovo djelovanje nije profesionalno (ne primaju kontinuirane naknade za svoj rad, njihovo zaposlenje nije u politici); u većim strankama većina članova ne obavlja neku posebnu djelatnost za stranku

Financiranje stranaka – državni proračun (parlamentarne stranke) te vlastita stranačka sredstva: članarine, donacije, vlastita gospodarska aktivnost (npr. iznajmljivanje prostora u vlasništvu stranke)

z financiranje stranaka regulirano je Zakonom o financiranju političkih stranaka te Ustavom; izostanak regulacije otvorio bi vrata korupciji i političkom klijentelizmu (što je teško spriječiti čak i uz postojanje zakonoske regulative)

Udruživanje stranaka: KOALICIJA STRANAKA – privremeni savez različitih grupa; u političkom smislu najčešće govorimo o koaliciji različitih političkih stranaka kojima je cilj maksimizirati svoje izborne rezultate; stranke u koaliciji ne gube svoju samostalnost, i dalje svaka ima svoje ime, svoj program, statut, stranačka tijela, imovinu...Prema vremenu nastanka dijele se:

z na predizborne koalicije – nastaju dogovorom prije izbora, zajed-no nastupaju na izborima, a cilj im je povećati svoje izglede u birača (najčešće kad jedna ili sve stranke koje ulaze u koaliciju nisu sigurne hoće li samostalno dobiti dovoljno glasova da bi participirale u vlasti)

z na postizborne koalicije – na osnovi izbornih rezultata stranke koaliraju kako bi zajedno ojačale svoju poziciju u nekom tijelu, tj. da bi činile većinu (npr. koaliranje u parlamentu da bi se mogla sastaviti vlada)



Prema karakteristikama stranaka u koaliciji: z prirodne koalicije (jednodimenzionalne) – koaliranje stranaka slič-

nih programa i ideoloških svjetonazora (npr. stranke ljevice, demokr-šćanske stranke...)

z neprirodne koalicije (višedimenzionalne) – koaliranje stranaka izrazito različitih programa i svjetonazora (npr. komunistička stranka s konzervativnom strankom) zbog sasvim pragmatičnih razloga osvajanja vlasti (ovakva se situacija češće javlja u postizbornim nego u predizbornim koalicijama)

Prema brojnosti stranaka u koaliciji: z minimalne – dvije stranke u koaliciji z velike koalicije – više od dviju stranaka u koaliciji

UNIJA STRANAKA – trajni savez, odnosno spajanje političkih stranaka (za razliku od koalicije koja je najčešće vezana uz vrijeme održavanje izbora, odnosno trajanje jednog mandata u političkim tijelima i može se raskinuti u bilo kojem trenutku); stvaranjem unije formira se nova stranka, a prijašnje stranke gube samostalnost; ponekad se daje i novi naziv stranci ili se spajaju nazivi stranaka u uniji; primjer unije stranaka je CDU/CSU u Njemačkoj

KONKURENCIJA

POLITIČKE STRANKE

INTEGRACIJAREPREZENTACIJA

prirodne ili neprirodne

KOALICIJE

minimalne ili velike

predizborne ili postizborne

2.1.2. Stranke prema uspješnosti na izborima

NEPARLAMENTARNE STRANKE – stranke koje su registrirane, ali ne natječu se na izborima ili nisu na izborima dobile dovoljan broj glasova da bi imale svoje zastupnike u parlamentu (češće)

PARLAMENTARNE STRANKE – sve stranke koje su dobile dovoljan broj glasova na izborima da njihov predstavnik/predstavnici mogu ući u parlament


51

VLADAJUĆA STRANKA – stranka koja je na izborima dobila najveći broj glasova i, razmjerno tome, najveći broj zastupničkih mjesta u parlamentuOPORBA (OPOZICIJA) – parlamentarna oporba je stranka ili stranke koje imaju svoje zastupnike u parlamentu, no oni ne predstavljaju parlamentarnu većinu

Funkcije oporbe: z nadzire vlast – kontrolira zakonitost i uspješnost njezina rada, sprje-

čava da se vlast pretvori u diktaturu... z kritizira – upozorava na pogreške vlasti z daje alternativu – nudi drugačije političke programe i daje kadrovske

prijedloge (npr. vlada u sjeni – prijedlog sastava vlade iz redova oporbe)

z stvara uvjete za preuzimanje vlasti – poduzima radnje za koje misli da će joj osigurati pobjedu na sljedećim izborima

z uključuje manjinske grupe – često je oporba jedini (ili glavni) način na koji se različite manjine mogu aktivno uključiti u političke procese

z pokreće javnost – npr. konferencijama za novinare, priopćenjima...

NEPARLAMENTARNE STRANKE

STRANKE PO USPJEŠNOSTI

PARLAMENTARNE STRANKE

VLADAJUĆA STRANKA OPOBRA

2.1.3. Stranke prema ideološkim pozicijama/doktrinama

z podjela s obzirom na programske ciljeve i obrazloženje političkih zahtjeva

POLITIČKA IDEOLOGIJA – skup uvjerenja i ideja kojima se obrazlažu postojeći društveni i politički odnosi te iskazuju stajališta kako bi oni trebali izgledati; osnovne funkcije političke ideologije su:

z simbolička orijentacija – daju putokaz mnogima koji preko ideologije shvaćaju svijet politike i društvene promjene



z legitimacija – služe opravdanju (legitimiranju) nekih društvenih pojava, s tim da onda neka suprotstavljena ideologija teži osporavanju istog (npr. u kapitalističkom društvu konzervativci opravdavaju klasne ne-jednakosti, dok ih zagovornici komunističke ideologije osporavaju)

z solidarnost – javlja se povezanost i kohezija (čak homogenizacija) između zagovaratelja iste ideologije

z identitet – stvara se grupni identitet (npr. svi liberali), ali je ideologija i značajan pokretač stvaranja osobnog identiteta pojedinca

KONZERVATIVNE STRANKE – teže harmoniji društva te smatraju da se ona može postići isključivo na temeljima tradicije i tradicionalnih vrijednosti, a ne naglim promjenama (zalažu se za status quo)

z ističe se vrijednost kontinuiteta (zbog odupiranja promjenama često su krute); vjeruju da mudrost proizlazi iz iskustva (orijentacija prema prošlosti) pa žele očuvati postojeći poredak i sustav vrijednosti (lat. conservare – očuvati)

z najčešće tradicionalne vrijednosti: obitelj, religija, nacija, povijest, običaji...

z zajednica im je iznad pojedinca, iz čega proizlazi da pojedinac prava dobiva tek izvršenjem dužnosti prema zajednici – npr. država zbog interesa zajednice može ograničiti političko djelovanje koje je u su-protnosti s javnim moralom

z zagovaraju dosljednu legalnost; zakoni obvezuju sve bez obzira na političku suglasnost; bez prava nema države (čovjek se ne može osloboditi obveze ako mu ona ne odgovara; odstupanje od legalno-sti vodi revolucionarnom dijeljenju pravde, što otvara vrata teroru)

z konzervatizam je nastao kao reakcija na različita revolucionarna događanja pa se prema tome razlikuje više faza:1. tradicionalni konzervativizam – nastaje kao reakcija na

Francusku revoluciju; prvi je značajni konzervativac filozof Edmund Burke; posebno se ističe državno vodstvo i autoritet vlasti kao osnovu poretka

2 . građansko-nacionalni konzervativizam – od 1848. do kraja Prvoga svjetskog rata, tendencije koje se pronalaze u prošlosti smatraju se temeljem za stvaranje nacionalne države, posebice u Njemačkoj (npr. nostalgično raspoloženje prema idiličnoj pastoralnoj prošlosti, ponekad s antiindustrijskim usmjerenjem – tzv. romantički konzervativizam)

3. protudemokratski konzervativizam – od kraja Prvoga svjetskog rata do 1933. u Njemačkoj; antidemokratski pokret �konzervativna revolucija� osobito je usmjeren protiv radikalne ljevice; u određenoj mjeri sličan i povezan s nacizmom koji se paralelno razvija

4. neokonzervativizam – od kraja Drugog svjetskog rata do danas; različite tendencije: domoljublje koje vuče prema nacionalizmu, isticanje reda, rada i religijskih temelja, naglašavanje slobode tržišta i tehnokratske elite...


53

LIBERALNE STRANKE – suprotnost konzervativizmu; povijesno su vezane uz građanske pokrete koji teže promjenama i demokraciji, a bune se protiv različitih zabrana i neograničene moći vladara

z vrijednosti: sloboda, napredak, ljudska prava, narodni suverenitet, dioba vlasti...

z pojedinac im je iznad zajednice – zato ističu individualizam; prema njihovu mišljenju svi imaju neotuđiva ljudska prava, neovisno o tome izvršavaju li dužnosti (sloboda je odsutnost prinude, a pojedi-nac je obvezan činiti samo ono što dobrovoljno odluči)

z u gospodarstvu se zalažu za nepovredivost privatnog vlasništva i natjecateljsko tržišno gospodarstvo bez intervencija države

z država je „servis građana” i upliće se samo ako netko ugrožava tuđa prava i slobode, a u ostalim područjima pojedinci se ponašaju kako ih je volja jer su neovisni o državi (istaknuta tolerancija)

z povijesno se radi o pokretu građanstva protiv svemoći vladara i veli-kog utjecaja crkve na državu i društvo

z Temelji: • filozofski – John Locke i prosvjetiteljstvo (Voltaire) ističu vjeru u

razum i potrebu za ograničenjem moći države spram pojedinca • politički – Francuska i američka revolucija u praksi provode ideje o

diobi vlasti, narodnom suverenitetu i sl. • gospodarski – nakon industrijske revolucije razvija se konkurencija

i tržišno gospodarstvo z Razvoj liberalizma donosi i neke nove podvrste, npr.

• novi liberalizam sredinom 20. st. – socijalno osjetljiviji; problemi pojedinca, poput siromaštva, nezaposlenosti i bolesti, ne trebaju biti samo njegova briga, već se o njima ipak treba skrbiti i država (socijalni individualizam), dakle, nisu protiv svakog uplitanja države; smatraju da se država ne smije miješati izravno, nego da svojim mjerama treba osigurati stabilnost

• neoliberalizam – kraj 20. st. (nastaje oko 1970. godine); što manje državnog uplitanja u tržište; privatizacija javnog sektora (pretvaranje tradicionalno državnih institucija, poput zdravstva i školstva, u privatna poduzeća); ukidanje nekih socijalnih povlastica (socijalne pomoći, državnih izdvajanja za zdravstvo i školstvo...); pogoduje bogatima, siromašni još više osiromašuju pa se zato u okviru ove koncepcije danas sve više govori o tržišnom fundamentalizmu

SOCIJALISTIČKE/KOMUNISTIČKE STRANKE – javljaju se u 19. i 20. st. i teže radikalnim promjenama kojima bi iskorijenile nejednakost među ljudima (današnje stranke s tim predznakom znatno su umjerenije)

z oslanjaju se na marksističku ideologiju – svijet je bojno polje suprot-stavljenih klasa: proletera (radničke klase), koji rade, i buržoazije (kapitalista), koji ih izrabljuju i bogate se na račun njihova rada

z vjeruju da će do promjena doći revolucionarnim putem (nasilno ruše-nje starih poredaka) – revolucionarni socijalizam



z teže komunizmu – besklasnom društvu u kojemu bi se uspostavio egalitarizam (jednakost ljudi) zato jer bi bilo ukinuto privatno vla-sništvo, a do toga vodi diktatura proletarijata

SOCIJALDEMOKRATSKE STRANKE – nastaju u 19. i 20. stoljeću povezivanjem političke demokracije i socijalnih sadržaja (u mnogo blažem obliku nego stranke socijalističke/komunističke orijentacije)

z ističu reformizam – ideja da se do promjena može doći bez revo-lucije, nasilja, marksizma i boljševizma, a u okviru demokracije; taj oblik socijalizma zato se naziva i reformskim ili demokratskim socijalizmom

z vrijednosti: sloboda, jednakopravnost, solidarnost z umjesto klasnog ističu narodni karakter – vjeruju da se socijalna

pravda može postići političkim potezima, a da se ne mora ukidati privatno vlasništvo i kapitalizam

z država svojim zakonima i poštenijom redistribucijom bogatstva može dovesti do socijalno pravednijeg društva – uspostave socijalne drža-ve, tj. welfare state (države blagostanja) u kojoj svi žive dostojan-stveno, nitko nije presiromašan, a svi su ravnopravni po zdravstvenoj zaštiti i pristupu obrazovanju

DEMOKRŠĆANSKE STRANKE – nastale krajem 19. st. u času kada se crkva intenzivnije politički angažira (posebno u socijalnim pitanjima) jer želi spriječiti odljev vjernika u socijalističke stranke

z kršćanski socijalni nauk – temelj djelovanja demokršćanskih stranaka

z osnovni dokument je enciklika pape Lava XIII. pod nazivom Rerum novarum (O novim stvarima) iz 1891. godine u kojoj se zalaže za socijalnu pravdu i prava radnika

z u programima se iščitava reakcija katoličke crkve na rastuće siro-maštvo i socijalne probleme

z zalažu se za kršćanske sindikate i humanitarne udruge koje pomažu socijalnim slučajevima (nasuprot sindikatima i udrugama marksistički orijentiranih stranaka)

z Vrijednosti: • dostojanstvo ljudske osobe – temeljna vrijednost; svi su Božja

djeca i braća međusobno, te kao takvi svi imaju urođeno dostojanstvo koje svi trebaju poštivati i štititi (i država zakonima i pojedinci djelovanjem)

• solidarnost – uzajamnost, a ne egoizam trebaju vladati među ljudima

• supsidijarnost – crkva supsidijarnost definira kao stajalište u kojem se društvo višega reda ne smije miješati u nutarnji život nižega reda lišavajući ga njegovih nadležnosti, nego mu mora, naprotiv, pomagati u slučaju nužde te mu pomoći da uskladi svoje djelovanje s djelovanjem drugih društvenih komponenata u vidu


55

zajedničkog dobra, npr. supsidijarnost se očituje u tome da male lokalne zajednice odlučuju o njima bitnim stvarima, a da se u to ne upliće središnja vlast (pomalo slično političkoj decentralizaciji)

• zajedničko dobro – to je konačan cilj kojemu trebaju doprinositi i pojedinci, i društvo u cjelini, i državna vlast

z javljaju se u Njemačkoj, Austriji, Italiji... (utjecaj im opada, npr. u Italiji je zbog korupcije Democrazia Cristiana nestala s političke scene)

FAŠISTIČKE/NACISTIČKE STRANKE – autoritarne i totalitarne stranke koje se javljaju u 20. stoljeću

z danas se ni jedna ozbiljnija stranka ne deklarira kao nacistička/fašistička (takve su stranke ionako u većini država zabranjene), ali prema ciljevima i djelatnostima neke stranke imaju sličnosti s njima

z ističu antiindividualnost (nacija iznad pojedinca), netrpeljivost prema drugim nacijama, rasama, religijama...

z militaristički pristup u rješavanju problema z izrazito netolerantan svjetonazor s mnoštvom predrasuda z najčešće izrazito isticanje stranačkog vođe

NACIONALISTIČKE STRANKE – izraz patriotizma i nacionalizma u kojem se u prvi plan stavlja emancipacija i boljitak vlastite nacije

z razvijaju se relativno odnedavna sa širenjem ideje o narodnom suverenitetu z naglašava važnost nacionalnog identiteta te osjećaj odanosti i ljubavi

prema naciji z nacionalizam se može promatrati kao ideologija samo u širem smislu

te riječi jer ima manje filozofskih i znanstvenih temelja no „prave” ideologije

z najčešće se javlja u kombinaciji s ponekom ideologijom: • liberalni nacionalizam – najistaknutiji od 1830. do 1880.; dosta

umjeren; začetnik Giuseppe Mazzini; ideja da nacija ima pravo na samoodređenje (Wilsonova doktrina) i vlastitu državu

• tradicionalistički konzervativni nacionalizam – od1880. do 1914.; baza je kulturni nacionalizam (naglašavanje nacionalnog jezika, mitova, legenda, običaja, folklora, narodne umjetnosti...); teza o naciji kao organskoj zajednici koja ima jedinstvenu sudbinu

• integralni nacionalizam – od 1918. do 1950.; šovinistički tip nacionalizma povezan sa ksenofobijom i mržnjom prema ostalim nacijama koji je svoj povijesni izraz našao u nacizmu i fašizmu



2.1.4. Stranke prema poziciji političkog djelovanja

z podjela stranaka na desnicu, ljevicu i centar nastala je 1830. godine u Francuskoj kada su konzervativne strane (koje su željele ostanak kralja) zauzele sjedala desno od predsjedničkog stola, a revolucio-narne (koje su željele svrgnuće kralja) lijevo od njega, dok su umjere-ni bili u sredini

z DESNICA – stranke orijentirane na tradiciju, konzervativnog svje-tonazora; u prošlosti su to bile npr. aristokratske, monarhističke, kontrarevolucionarne i reakcionarne stranke (pa i fašističke i nacistič-ke); danas često desnima smatramo stranke koje izraženo zastupaju patriotizam i neke oblike nacionalizma te one koje brane kapitalizam i velike tržišne slobode (npr. republikanci u SAD-u), a u neekonom-skim pitanjima očekuju „jaku” državu • radikalna desnica – ekstremna u isticanju vlastite nacije, rase ili

vjere; isključiva i netolerantna prema različitima od sebe; militantna (npr. ultradesnica)

• totalitarizam• netolerancija• autoritarnost

• militarizam• kolektivizam

• sloboda• napredak• ljudska prava• individualnost

• tolerancija• ograničavanje samo-

volje države

• socijalni kršćanski nauk

• ljudsko dostojanstvo• solidarnost

• supsidijarnost• opće dobro

• reforme• sloboda• jednakopravnost

• solidarnost• socijalna država• narodni karakter

• tradicija• iskustvo• kontinuitet• stabilnost

• status quo• obitelj, religija, nacija• dužnosti spram države

• revolucija• marksizam• komunizam• jednakost

• ukidanje privatnog vlasništva

• diktatura proletarijata

SOCIJALISTI

KONZERVATIVCI

IDEOLOŠKE POZICIJE

LIBERALI

SOCIJALDEMOKRATI

DEMOKRŠĆANI

FAŠISTI/NACISTI


57

• umjerena desnica – ističe tradicionalne institucije i vrijednosti (obitelj, crkva, nacija...) te teži njihovu očuvanju, a ne promjenama (npr. konzervativci, demokršćani)

z CENTAR – stranke koje svoju poziciju ne smještaju ni previše lijevo ni previše desno (danas većina stranaka sebe smatra političkim centrom); tako izbjegavaju političke krajnosti i nestabilnost i postaju, tzv. „umjerena opcija” • desni centar – umjereni politički stav bliži desnici • lijevi centar – umjereni politički stav bliži ljevici

z LJEVICA – stranke koje smatraju da je jedan od osnovnih ciljeva djelovanja briga za siromašnije slojeve stanovništva, i to djelovanjem prema privilegiranim strukturama • umjerena ljevica – želi reformama razviti socijalnu državu (socijalna

zaštita svih slojeva društva, bez velikih socijalnih nejednakosti, socijalna pravda...); podržava društvene promjene i ugrožene slojeve društva (socijaldemokrati, socijalni liberali)

• radikalna ljevica – želi radikalnim rezovima ostvariti društvo jednakosti; u svojim su zahtjevima za socijalnom državom ekstremni (komunisti, ultraljevičari, anarhisti, socijalisti)

2.1.5. Stranke prema socijalnim slojevima koje zastupaju

z klasne stranke – u programu (često i u imenu) ističu da zastupaju interese točno određenog socijalnog sloja (npr. građanske, seljačke, radničke, umirovljeničke stranke)

z narodne ili pučke – ne ističu ni jedan socijalni sloj, već se orijentira-ju na zastupanje interesa cijelog naroda s ciljem da privuku veći broj pristaša

2.1.6. Stranke prema unutarstranačkom ustrojstvu

z demokratske – članstvo stranke sudjeluje u kreiranju programa stranke, izboru stranačkih vođa ili vodstva i izboru kandidata za izbore (i unutar demokratskih stranaka javlja se fenomen oligarhije, tj. moćne manjine koja jedina ima stvarni utjecaj na djelovanje stranke, čak se govori i o �željeznom zakonu ologarhije�)

z nedemokratske – vodstvo (ili vođa) stranke odlučuje o progra-mu i politici stranke te izboru kandidata za izbore, a odluke su obavezujuće za sve (tipično za stranke u jednostranačkim sustavima; one i nisu stranke u pravom smislu riječi jer se ne natječu s drugim strankama, npr. Koministička partija u Kini ili na Kubi)



2.2. Stranački sustaviSTRANAČKI SUSTAVI – odražavaju broj i položaj političkih stranaka u nekoj državi

z danas u većini država funkcionira višestranački sustav (javno politički djeluje i u parlamentu participira više od jedne političke stranke)

Odstupanja od višestranačja su: z nestranački sustavi – sustavi u kojima uopće ne postoje nikakve

političke stranke (pa analogno tome ni izbori); tipično za prošlost z jednostranački sustav – sustav u kojem je dopušteno djelovanje

samo jedne stranke, a druge su zabranjene i nemaju mogućnost sudjelovanja na izborima; postojanje samo jedne stranke nije odraz toga što cijeli narod misli jednako, već je posljedica represije i zabrane višestranačja, tako da je jednostranački sustav tipičan za totalitarne režime (npr. Kuba, Sjeverna Koreja i NR Kina imaju samo komunističku partiju, a takva je situacija bila i u bivšim socijalističkim zemljama)

VIŠESTRANAČKI SUSTAV/PLURALIZAM – u tehničkom smislu to je svaki sustav u kojem slobodno i legalno djeluje više od jedne stranke, no upravo prema uspjesima tih stranaka na izborima razlikuju se:

z dvostranački sustavi – parlament je u pravilu rezerviran za dvije najjače stranke (dopuštene su i postoje i druge stranke, no njihov je utjecaj zanemariv); najjače stranke nemaju značajne razlike u programu (jer obje pokušavaju pridobiti većinu građana, što znači da moraju biti umjerene); često su podjednako uspješne, a izbornog pobjednika određuje tek nekoliko postotaka glasova prevage, npr. Velika Britanija, SAD, Australija...

CENTAR

umjerene stranke

DESNICA

konzervativne, nacionalističke stranke, desno

radikalno populističke stranke

LJEVICA

revolucionarne, reformističke, socijalističke i

komunističke stranke

POZICIJA POLITIČKOG DJELOVANJA


59

z „dva plus” stranački sustavi – dvije velike stranke te barem još jedna značajna parlamentarna stranka, koja je često nužna za formiranje vlade (ni jedna od dviju velikih stranaka to ne može sama)

z sustavi s jednom dominantnom strankom – niz godina na izborima pobjeđuje ista stranka; postoji oporba (više manjih stranaka), no rijetko uspijeva doći na vlast (npr. Indija, Meksiko, Japan...)

z višestranački sustav (čisti) – širok dijapazon stranaka koje imaju različite uspjehe na različitim izborima (izmjenjuju se na vlasti), a par-lamentarna većina je rijetko natpolovična pa se za formiranje vlade nužno sklapaju koalicije (ovaj sustav je u nekim državama uspješan, a u nekima se pokazao previše nestabilnim)

Giovanni Sartori – talijanski politolog koji nudi ponešto drugačiju osnovnu podjelu višestranačkih sustava:

z umjereni pluralizam – postojeće stranke imaju umjerene, neekstremne programe; sve su pozicionirane oko političkog centra (centripetalno natjecanje – kao da ih centar privlači); najčešće sustavi do pet ili manje stranaka; vodi k stabilnom političkom životu

z polarizirani pluralizam – stranke imaju veoma različite, često ek-stremne i radikalne ideološke i političke pozicije; pozicionirane su da-leko od političkog centra (centrifugalno natjecanje – kao da ih centar odbija); sustavi s više od pet stranaka; česta politička nestabilnost (neke stranake sklone su i nelegalnom rušenju poretka)

STRANAČKI SUSTAVI:

BROJ STRANAKA

JEDNA STRANKA VIŠE STRANAKA

JEDNOSTRANAČKI SUSTAV

sustavi s dominantnom strankom

dvostranački sustav

višestranački sustav (čisti)

„dva plus” stranački sustav



2.3. Povijest stranačja z Velika Britanija – u 17. st. kao parlamentarne grupe nastaju vigovci

(Whigs) i torijevci (Tories) koji prerastaju u prve političke stranke u današnjem smislu te riječi (torijevci i danas postoje pod nazivom Konzervativna stranka)

z većina europskih država – prve stranke nastaju u 19. st.

HRVATSKA – prva polovica 19. st.; oživljavanje nacionalnog identiteta; višestranačje zamire nakon Drugoga svjetskog rata i reaktivira se 90-ih godina prošlog stoljeća

z prve značajne stranke: • Narodna stranka (1861.) – J. J. Strossmayer, Franjo Rački • Stranka prava (1861.) – Ante Starčević, Eugen Kvaternik • Hrvatska pučka seljačka stranka (1904.) – braća Radić – kasnije

mijenja naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a od 1925. je Hrvatska seljačka stranka

• Liberalna stranka – F. Deak z regionalne stranke – npr. Hrvatsko-slovenska narodna stranka u Istri,

Narodna stranka (Pavlinović) i Autonomistička stranka u Dalmaciji z prve značajne koalicije – npr. od 1905. do 1907. djeluje Hrvatsko-srp-

ska koalicija koja je sastavljena od Srpske narodne radikalne stran-ke, Hrvatske pučke seljačke stranke, Hrvatske napredne stranke te Hrvatske stranke prava

z od Drugoga svjetskog rata do 1990. – jednostranačje, jedina je stran-ka Komunistička partija

z 1990. – prvi moderni slobodni višestranački izbori; pretpostavka njihove legalnosti je amandman Ustava Socijalističke Republike Hrvatske od 14. 2. 1990. kojim se dopušta postojanje višestranačkog sustava

UMJERENI

PLURALIZAM

POLARIZIRANI

centripetalno natjecanje

centrifugalno natjecanje


61

z Od 1990. višestranačje definira Ustav u članku 6.: Osnivanje političkih stranaka je slobodno1. Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima. Stranke moraju javno polagati račun2 o porijeklu svojih sredstava i imovine. Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim3 djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske.O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud4 Republike Hrvatske.Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka.

z Karakteristike višestranačja i izbora u Republici Hrvatskoj: • raste broj registriranih političkih stranaka (1990. bilo ih je 28, a

2011. već ih je 115) • otprilike 2/3 registriranih stranaka sudjeluje na izborima • u parlament u prosjeku uđe desetak stranaka – najmanje ih je

bilo 1990. (7), najviše 2003. (14), nakon izbora 2007. bilo je 11 parlamentarnih stranaka

• stranke ljevice i desnice očito su preekstremne za većinu birača jer dobivaju razmjerno malen broj glasova pa mnoge od njih ni ne ulaze u parlament

• stranke ljevice: SDU (Socijaldemokratska unija), SRP (Socijalistička radnička partija), ASH (Akcija socijaldemokrata)...

• stranke desnice: HSP (Hrvatska stranka prava), HČSP (Hrvatska čista stranka prava), HKDU (Hrvatska kršćansko-demokratska unija)...

• stranke centra – sve ostale stranke koje nisu ekstremne u stavovima

• s obzirom na orijentaciju i sustav vrijednosti, djeluju najraznovrsnije stranke: narodne, konzervativne, liberalne, kršćansko-demokratske, seljačke, umirovljeničke, stranke tradicionalne i nacionalne orijentacije, socijaldemokratske, regionalne, stranke nacionalnih manjina...

z Izborni pobjednici: • HDZ – Hrvatska demokratska zajednica – izborni pobjednik u pet

od šest parlamentarnih izbora (koaliranje im nužno u dva slučaja) • SDP – Socijaldemokratska partija – najjača oporbena stranka i

izborni pobjednik u jednom mandatu (2000. kada je bila na čelu koalicije „Šestorke”: SDP, HSLS, HSS, HNS, IDS, LS)

1 U demokratskim društvima svatko slobodno može artikulirati svoju političku volju.2 nadzor nad financiranjem stranke3 Smatraju se protuustavnim one stranke koje ili u programu ili u djelovanju idu protiv

demokratskog poretka (npr. potiču rasizam) ili ugrožavaju postojanje RH (npr. atakiraju na nasilnu smjenu vlasti).

4 Procijeni li da je stranka djelovala protuustavno, Ustavni sud može zabraniti njezin rad.



2.4. Referendumizbori i referendum – osnovni načini na koje građani provode svoje biračko pravo

REFERENDUM (plebiscit) – oblik neposredne demokracije u posrednoj demokraciji; oblik neposrednog odlučivanja birača o nekom izuzetno važnom društvenom i političkom pitanju (ili način legitimiranja odluke vlasti)

z birači odgovaraju na referendumsko pitanje koje je najčešće formuli-rano tako da se na njega odgovara sa da ili ne (odnosno za ili protiv)

z većina država uvjetuje valjanost referenduma brojem birača koji su se odazvali (najčešće se traži izlazak birača iznad 50% od njihova sveukupnog broja)

z najčešće je zakonski određeno da prolazi ona opcija koja je dobila natpolovičnu većinu glasova

z prema pravnim posljedicama, referendum može biti obvezatan (odluka glasača obvezuje vlast da tu odluku provede u djelo) i savje-todavan (daje mogućnost vlasti da vidi mišljenje građana, no nema obvezu prihvatiti je)

z prema razini provođenja, referendum može biti nacionalni (u njemu imaju pravo sudjelovati svi koji imaju pravo glasa u jednoj državi) i lokalni (pravo sudjelovanja imaju samo žitelji određene administra-tivne jedinice)

REFERENDUM U REPUBLICI HRVATSKOJ z državni referendum (koji je određen Ustavom) te lokalni refe-

rendumi (iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne samouprave)

z referendum je osnovni oblik neposrednog izjašnjavanja i odlučivanja; drugi oblici nisu toliko istaknuti (savjetodavni referendum, mjesni zborovi građana i predstavke građana)

DRŽAVNI REFERENDUM – Prema Ustavu pravo raspisivanja državnog referenduma ima:

z Hrvatski sabor – ima dužnost raspisivanja referenduma o udruživanju s drugim državama (i to u roku od najviše 30 dana nakon što je dvo-trećinskom većinom prethodno odlučio o tom udruživanju) • ima mogućnost raspisivanja referenduma ako se radi o prijedlogu

promjene Ustava i zakona te o nekom drugom pitanju iz djelokruga rada Sabora (raspisat će referendum i ako to zatraži minimalno 10% ukupnog broja birača)

z Predsjednik RH – može raspisati referendum ako to predloži Vlada i uz supotpis premijera ako se radi o prijedlogu promjene Ustava ili o nekom pitanju koje smatra važnim za neovisnost i opstojnost RH


63

z pravo sudjelovanja – svi hrvatski državljani s prebivalištem u RH naj-manje godinu dana neprekidno do dana održavanja referenduma

z odluka donesena na referendumu obvezatna je pod pretpostavkom da je za nju glasovalo više od 50% glasača koji predstavljaju više od 50% sveukupnog broja glasača

z prije ustavnih promjena 2010. – referendum o udruživanju u sa-veze s drugim državama bio je posebno definiran jer je to bio jedini slučaj u kojem Ustav određuje da se referendum mora raspisati, a odluka je valjana ako dobije potporu većine svih upisanih birača (dakle, ne većina izašlih na referendum, već svih postojećih)

LOKALNI REFERENDUM – pravo raspisivanja lokalnog referenduma ima: • predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave • predstavničko tijelo jedinice područne samouprave

z pravo sudjelovanja – birači s prebivalištem na području jedinice sa-mouprave za koju je referendum raspisan (i državljani RH i stranci)

da bi bio valjan, na njega treba

izići barem 50% + 1 birač (a onda pobjeđuje opcije s natpolovičnom

većinom)

državni ili lokalni

REFERENDUM U RH

raspisuje HS ili predsjednik RH

raspisuje se za najvažnije odluke koje treba donijeti

u pravilu jednostavno formulirana pitanja

koja nude dvije opcije (najčešće da ili ne)

rezultat referenduma obvezuje vlast da provede njegovu

odluku

udruživanje i razdruživanje:

referendum obvezan



2.5. IzboriIZBORI – uobičajeni način postizanja temeljnog elementa institucije posredne demokracije; politički postupak kojim državljani biraju predstavnike u predstavnička tijela; način na koji narod iskazuje svoju suverenost izabirući svoje predstavnike; proces legitimiranja vlasti

z sama činjenica da se u nekoj državi provode izbori, ne znači da su oni demokratski; njihova se demokratičnost ponajprije očituje u dvama kriterijima: 1. biračko pravo2. višestranačje

1. BIRAČKO PRAVO – temeljno političko pravo koje pojedincu omogućuje da slobodno glasuje na izborima (pasivno biračko pravo) i da on bude kandidat na izborima (aktivno biračko pravo), dakle, to je pravo da se bira i da se bude biran; većina demokratskih država to pravo tumači kao nešto što pojedinac može, ali i ne mora iskoristiti (naziva se građanskom dužnošću, no nema nikakvih sankcija ako se ne izađe na izbore), a malen broj država biračko pravo tumači kao zakonsku obvezu te čak postoje kazne za one koji na izbore ne izađu

U demokracijama je biračko pravo opće, jednako, izravno i tajno z opće biračko pravo – svi državljani imaju pravo birati i biti birani neo-

visno o spolu, vjeri, nacionalnosti, rasi, naobrazbi, zanimanju, društve-nom podrijetlu i statusu, imovini, prihodima, svjetonazoru ili bilo kojemu drugome osobnom obilježju; jedina ograničenja u svim demokratskim državama su poslovna sposobnost (preduvjet za nju su punoljetnost, koja se najčešće stječe s 18 godina života te mentalna sposobnost i duševno zdravlje) i državljanstvo (državljanska pripadnost državi koja provodi izbore; ponekad je bitna i dužina trajanja državljanstva) te teh-nički uvjet da je osoba upisana u birački popis; poneke države imaju i preduvjet tzv. građanske časti, tj. osobe koje su tu čast izgubile i borave u zatvoru, privremeno ostaju bez biračkog prava

z jednako biračko pravo – svi birači imaju jednako pravo glasa (princip jedan čovjek, jedan glas) i svaki glas vrijedi jednako (princip jedan glas, jednaka vrijednost)

z izravno biračko pravo – birači sami biraju svoje predstavnike neposredno, tj. sami se odlučuju za onu političku opciju koja će (ako osvoji dovoljno glasova) preuzeti funkciju za koju se provode izbori; dakle, svatko glasuje sam za sebe, nitko ne može glasovati umjesto nekoga

z tajno biračko pravo – biračima se jamči da će podatak za koga su glasovali na izborima ostati nepoznat ostalima (tako se birači štite od potencijalnih moralnih, profesionalnih ili socijalnih posljedica zbog svoje političke odluke)


65

z naš Ustav biračko pravo opisuje u čl. 72.: Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

Nedemokratski poreci nemaju ove karakteristike (ili barem nemaju sve njih), npr.

z ograničeno biračko pravo – biračko pravo (najčešće u prošlosti) bilo je ograničeno različitim kriterijima, tj. cenzusima (ograničenjima); npr. birati su mogli samo muškarci, oni koji imaju određenu količinu imovine (imovinski cenzus), određenu naobrazbu i sl. • Razvoj prava glasa za žene:

• 1867. – Švedska • od početka Prvoga svjetskog rata – Australija, neke države SAD-a • nakon Prvoga svjetskog rata – SAD, Njemačka, SSSR, Velika

Britanija, Finska, Norveška... • nakon Drugoga svjetskog rata – Francuska, Italija, Jugoslavija...

z nejednako biračko pravo – odstupanja od principa jedan čovjek, jedan glas koje daje mogućnost određenim skupinama da imaju dodatne glasove, tj. više glasova u odnosu na druge (npr. članovi partije u odnosu na one koji to nisu, bijelci u odnosu na crnce i sl.)

z neizravno biračko pravo – varijante u kojima birači biraju neku vrstu izborničkog tijela, a onda ta tijela biraju članove parlamenta, tj. glasači biraju one koji će birati, a ne biraju izravno

z javno biračko pravo – svi oblici javnog glasovanja (jer se, navodno, ne treba skrivati vlastita odluka), biranje na listićima koji su označeni i s pomoću kojih se može znati koji je čiji listić i sl.

2. VIŠESTRANAČJE – vrsta sustava u kojemu u političkom životu slobodno i ravnopravno djeluje više političkih stranaka koje svoje programe predstavljaju građanima i traže njihovu potporu na izborima; građani se slobodno, bez pritiska i prisile, odlučuju između raznolikih ponuđenih opcija i time se osigurava istinska mogućnost izbora birača

Dieter Nohlen – njemački politolog koji obrađuje sintezu navedenih kriterija i razlikuje:

• kompetitivne izbore • semikompetitivne izbore • nekompetitivne izbore

KOMPETITIVNI IZBORI – postoji potpuna sloboda izbora i brojne političke opcije. Među strankama vlada istinska konkurencija i ni jedna nije po pravima povlaštena u odnosu na druge. Kompetitivni su izbori mogući kada postoji opće i jednako biračko pravo, potpuna sloboda udruživanja i kandidiranja, poštena izborna kampanja, tajno i slobodno glasovanje, redovito održavanje izbora, pošteno prebrojavanje glasova i njihovo pretakanje u zastupnička mjesta. Tipični su za demokratske poretke.



POLUKOMPETITIVNI IZBORI (SEMIKOMPETITIVNI) – postoji ograničena sloboda izbora i političkih opcija. To su poludemokratski izbori u kojima ne postoji istinska konkurencija među strankama, već je jedna stranka (ili neke) u povlaštenom položaju. Ne postoji prava sloboda izbora zbog postojanja cenzuriranih medija, ograničavanja slobode govora, zabranjena je kritika vlasti, postoji prisila i teror pod okriljem države. Režimska stranka ima osiguranu pobjedu, oporba je de facto pseudooporba, izbori su pseudoizbori jer samo žele pružiti privid demokracije i �zamazati oči” (ponajprije međunarodnoj zajednici). Tipični su za autoritarne poretke.

NEKOMPETITIVNI IZBORI – ne postoji sloboda izbora ni više političkih opcija (jednostranački sustavi). Tehnički, radi se o izborima jer se njima u predstavnička tijela postavljaju predstavnici, ali nisu pravi izbori jer nema suparništva među strankama niti je izbor birača slobodan (pritisci, zabrane i strah). Česta je pojava i isključivanje „nepodobnih” iz biračkog tijela. Kandidatom može postati samo osoba koju postojeća vlast smatra podobnom, kako bi na izborima osigurala svoju daljnju političku poziciju. Tipični su za totalitarne poretke.

DEMOKRATSKI IZBORI • opće biračko pravo• jednako biračko pravo• tajno biračko pravo• izravno biračko pravo• višestranačje

kompetitivni izbori

NEDEMOKRATSKI IZBORI• ograničeno biračko

pravo• nejednako biračko pravo• javno biračko pravo• neizravno biračko pravo• prividno višestranačje ili

jednostranačje

semikompetitivni ili nekompetitivni izbori

POLUKOMPETITVNI IZBORI

autoritarne države

totalitarnedržave

NEKOMPETITIVNIIZBORI

KOMPETITIVNI IZBORI

demokratske države

IZBORI PREMA SLOBODI IZBORA I STRANAČKOM SUPARNIŠTVU


67

Glavne vrste izbora: z parlamentarni izbori – izbori za zastupnike u zakonodavna tijela;

prisutni u svim demokracijama; temeljna vrsta političkih izbora z predsjednički izbori – izbori za državnog poglavara; postoje samo

u nekim državama (npr. nema ih u monarhijama i većini država s par-lamentarnim demokratskim sustavom)

z lokalni izbori – izbori za tijela i dužnosnike na lokalnoj razini (npr. iz-bori za gradonačelnike, članove gradskih poglavarstava i sl.)

Funkcije izbora: • legitimiranje poretka – poredak i vlast dobivaju opravdanje činje-

nicom da ih podržava većina naroda • prenošenje povjerenja – birači prenose povjerenje na stranke ili

osobe • cirkulacija političkih subjekata – izborima dolazi do barem dje-

lomične promjene onih koji su na vlasti, pojavljuju se i prezentiraju novi politički akteri i sl.

• amortizacija konflikata – bez izbora zaoštrili bi se konflikti u društvu; oni koji su nezadovoljni vlašću, bili bi spremniji za radikal-ne poteze

• natjecanje političkih subjekata – različite političke opcije pred-stavljaju konkurenciju jedna drugoj

• smjena i uspostava vlasti – izbori omogućuju smjenu vlasti i us-postavljanje nove vlasti mirnim putem

• nadzor političkih ustanova – u razdoblju oko izbora javlja se po-jačan nadzor političkih ustanova od strane oporbe i međunarodne zajednice

Izbori u formalnom i sadržajnom smislu: z u formalnom smislu – institucionalizirani način uspostave političkih

tijela i zauzimanja javnih položaja, nasuprot neinstitucionalnim nasil-nim metodama (ratovi, revolucije, vojni pučevi, državni udari, uzurpa-cija vlasti...)

z u sadržajnom (užem) smislu – proces oblikovanja političke volje koja se temelji na mogućnosti birača da se odluče za jednu od više ponuđenih političkih opcija i njihovih nositelja, te na slobodi njihova izbora među tim opcijama, koja nije ograničena pravnim ili samovolj-nim propisima i činima; sukladno tome, izborima u strogom smislu mogu se smatrati samo kompetitivni izbori u demokratskim političkim porecima

IZBORNA KAMPANJA – organizirana i planski osmišljena politička dje-latnost kojom političke stranke (i drugi izborni akteri, npr. nezavisni kan-didati) nastoje dobiti što veću potporu birača na predstojećim izborima te tako osvojiti vlast ili steći što veći udio u vlasti



z predizborna utrka – naziv koji se sve češće koristi za kampanje prije izbora za predstavnička tijela (parlament, tijela lokalne i područ-ne samouprave), dok se pri izboru predsjednika države češće rabi pojam predsjednička kampanja

z trajanje kampanje – aktivni politički akteri javno djelujući svoju kam-panju provode kontinuirano; čim završe jedni izbori, već se razmišlja o sljedećima, ali formalno kampanja počinje kada se raspusti parla-ment ili drugo predstavničko tijelo, a završava u trenutku kad zapo-činje izborna šutnja (dan prije dana izbora ne smije se vršiti nikakva promidžba kandidata)

z Ciljevi izborne kampanje: • predstavljanje stranaka, kandidata i njihovih programa biračima • mobiliziranje (poticanje) birača da u što većem broju iziđu na

izbore • prikupljanje financijskih resursa i regrutacija aktivista za

kampanju z Elementi kampanje na koje se usmjerava strategija:

• tema kampanje – najvažnije poruke koje se žele uputiti biračima, npr. smišljanje političkih slogana, sastavljanje političkih govora...

• targetiranje – određivanje ciljnih grupa, tj. glavnih skupina na koje je kampanja usmjerena, to su oni na koje se najviše računa ili oni koje se najviše želi privući na svoju stranu (npr. seljačke stranke ciljaju na ruralno, poljoprivredno stanovništvo, stranka zelenih na mlađi, urbani i obrazovaniji sloj itd.)

• priopćajna sredstva – odabir sredstava kampanje, tj. najdjelotvornije metode prenošenja poruka potencijalnim biračima (npr. leci, plakati, radio, novine, TV, internet, predizborni skupovi)

• tajming – kontrola vremena, određivanje koliko će koja aktivnost trajati; određivanje najpovoljnijih termina za odašiljanje poruka

z logistika – određivanje ljudskih, financijskih i vremenskih resursa i potencijala koji se mogu uložiti u kampanju (često najvažniji dio)

z promidžba – najistaknutiji i najvidljiviji dio neke kampanje z agitacija i lobiranje – u predizbornim kampanjama koriste se agi-

tacija i lobiranje (to su pojmovi koji u ovom kontekstu imaju ponešto drugačije značenje no inače): • agitacija (lat. agitare – poticati) – aktivno podržavanje neke stranke,

ideologije ili pokreta s ciljem da se što više ljudi pridobije na svoju stranu; agitiranje je kad aktivisti stranke osobno kontaktiraju s biračima (telefonski, dolaskom na vrata, razgovorom na predizbornim štandovima, prisustvovanjem na predizbornim skupovima), čime se omogućuje neposredni kontakt birača s određenom političkom opcijom; pojam se sve rjeđe koristi jer termin agitacija često asocira na provokaciju i podbadanje neistomišljenika, a sve to da bi se dobila podrška naroda (širokih masa)

• lobiranje (engl. lobby – predvorje) – utjecaj na javno mnijenje korištenjem medija; podrazumijeva korištenje osobnih kontakata (npr. političar poznaje novinara koji radi prilog o njemu na televiziji u kojem ga prikazuje u vrlo pozitivnom svjetlu što, dakako, može


69

utjecati na birače); u tom je smislu lobiranje u odnosu na agitaciju posredni kontakt s biračima, a s obzirom da se lobiranjem korištenjem privatnih kontakata osigurava prednost nad ostalima i lobiranje se, kao i agitacija, često koristi u negativnom kontekstu, tj. kao primjer nepoštene izborne kampanje

2.5.1. Izborni sustavi

IZBORNI SUSTAV – skupina dogovorenih pravila o načinu pretvaranju glasova u predstavničke mandate (mjesta u parlamentu ili nekom drugom predstavničkom tijelu)

Vrste izbornih sustava za predstavnike u predstavničkim tijelima (parlamentu):

1. VEĆINSKI IZBORNI SUSTAV – izborni sustav u kojemu mandate dobiva ona stranka (ili pojedinačni kandidat) koja je osvojila većinu glasova.Kada se bira samo jedna osoba na neku funkciju (npr. predsjednik republike, gradonačelnik), ovo je jedini mogući izborni sustav, ali se ponegdje koristi i za izbore u predstavnička tijela, a tada ima sljedeća obilježja: z prednosti: omogućuje stabilnu i djelotvornu parlamentarnu većinu

(koja može lako formirati istu takvu vladu) z nedostaci: ne odslikava posve vjerno raspoloženje birača jer one

stranke koje nisu osvojile većinu (makar imale značajan broj pristaša) nemaju svojeg predstavnika u predstavničkom tijelu (manje stranke ostaju izvan parlamenta); može pasivizirati birače i potaknuti na izbornu apstinenciju (ako procijene da njihova opcija ne može dobiti većinu)

z potiče postojanje dvostranačkog sustava i jednostranačke vlade (neki to smatraju prednošću, a neki nedostatkom)

z države koje ga koriste: Velika Britanija, Francuska, SAD, mnogi auto-kratski režimi u Aziji i Africi

z podvrste: • relativna većina – u predstavničko tijelo ulazi ona stranka koja

ima najviše glasova, a nije nužno da to bude 50%, dovoljan je samo jedan glas više od protukandidata

• apsolutna većina – pobjeđuje stranka ili pojedinac s natpolovičnom većinom glasova, tj. s više od 50% glasova (dakle, nužno je da dobije 50% + 1 glas), što često nitko ne dobije pa dvije najbolje plasirane stranke ulaze u drugi krug izbora

2. RAZMJERNI (PROPORCIONALNI) IZBORNI SUSTAV – izborni sustav u kojemu mandate dobivaju političke stranke prema omjeru dobivenih glasova, tj. razmjerno broju glasova koje su osvojile na izborima



z nastao u Belgiji krajem 19. st., a danas usvojen u većini europskih zemalja (i Republici Hrvatskoj)

z prednosti: pravedno predstavljanje različitih političkih opcija koje su dobile potporu birača, svaki glas ima jednaku vrijednost (jer dobivaju predstavnika i oni koji se nisu odlučili za najbrojniju opciju), uvažava-nje potreba manjina, manja mogućnost manipuliranja glasovima...

z nedostatak: duže obračunavanje glasova, manja stabilnost i djelo-tvornost parlamenta (veći broj stranaka)

z potiče višestranački sustav i stvaranje koalicijske vlade koja je ipak manje stabilna od vlada koje proizlaze iz većinskog izbornog sustava (neki to smatraju prednošću, a neki nedostatkom)

z čisti razmjerni sustav – to bi bio sustav koji želi biti točno „zrcalo društva”, u smislu da parlament vjerno odslikava volju svih druš-tvenih skupina, npr. ako je neka stranka osvojila 15% glasova treba imati 15% zastupničkih mjesta. Mnogi smatraju da je takav sustav jedini pravedan, ali da bi se koristio, trebala bi cijela država biti jedna izborna jedinica i ne bi smio postojati izborni prag. Nedostatak takvog sustava bio bi veoma velik broj stranaka u parlamentu, što bi kočilo proces sastavljanje vlade i političko djelovanje općenito. Ovakav sustav u Europi postoji samo u Nizozemskoj.

z zbog nepraktičnosti ne koristi se čisti razmjerni sustav, već se za uspješno funkcioniranje razmjernog izbornog sustava nužno odre-đuje izborni prag (prohibitivna klauzula) i koriste se različite metode izračunavanja mandata

z izborni (parlamentarni) prag – minimalni postotak glasova koji neka stranka mora dobiti u nekoj izbornoj jedinici da bi uopće sudje-lovala u postupku raspodjele mandata (različite države ga različito određuju, npr. Izrael 1%, a Šri Lanka 12, 5%); bez izbornog praga u parlamentu bi se našao preveliki broj stranaka i bilo bi isuviše teško stvoriti stabilnu parlamentarnu većinu koja je sposobna sastaviti vladu

z Različite metode izračunavanja mandata • D'Hondtova metoda – broj glasova koje je dobila neka stranka

dijeli se počevši brojem jedan pa sve do broja koji je isti kao i sveukupni broj zastupnika koji se za tu jedinicu izabire. Time smo dobili tzv. najveće brojeve. Svi oni (neovisno o stranci) poredaju se po veličini i onda se uzme onoliko najvećih brojeva koliko je određeno mjesta. One stranke kojima ti brojevi pripadaju, ulaze u zastupničko tijelo. Metoda je nazvana prema belgijskom matematičaru, profesoru civilnog i poreznog prava iz 19. st. Victoru D’Hondtu. Više ide u korist većim strankama. Prvi je put primijenjena u Belgiji krajem 19. st., a u Hrvatskoj se primjenjuje od 1992. godine

• metoda izbornog količnika – ukupan broj glasova u izbornoj jedinici dijeli se s brojem zastupnika koji će biti izabrani i dobiveni se broj naziva izborni količnik, broj glasova svake stranke (izborna lista) dijeli se s tim brojem i broj koji se dobije označuje broj mjesta koje je ta stranka osvojila u zastupničkom tijelu


71

• badenska metoda – bira se čovjeka, a ne stranku; glasači zaokružuju imena ljudi kojima vjeruju, a poslije se pretvaraju u mandate na osnovi lista; to su otvorene liste jer ne odlučuju stranke tko će i po kojem redoslijedu ući u predstavničko tijelo, već o tome odlučuju glasači (najviše u Njemačkoj i Švicarskoj)

• Hereova metoda – sustav prebacivanja ostataka; ako je neka stranka imala više od potrebnog broja glasova na nižoj razini, tada se oni prebacuju na višu razinu; broj mandata se ne utvrđuje unaprijed, nego se on dobiva iz broja onih koji se glasovali

3. KOMBINIRANI (SEGMENTIRANI, MJEŠOVITI) IZBORNI SUSTAV – izborni sustav u kojem se dio mandata osvaja većinskim, a dio razmjernim modelom; da bi to bilo moguće, svaki birač ima dva glasa, tj. s jednim glasuje u većinskom, a s jednim u razmjernom sustavu

z prednost: ujedinjuje prednosti obaju sustava – pravedno predstav-ljanje iz razmjernog i stvaranje parlamentarne većine iz većinskog sustava

z nedostatak: kompleksnost postupka koja je ponekad nejasna biračima z u Republici Hrvatskoj do 2001. – u malim izbornim jedinicama biralo

se relativnom većinom (u Hrvatski sabor ulazio je samo najbolje plasirani kandidat), a druga je lista bila za cijelu Republiku Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu i tu se primjenjivao razmjerni sustav (liste stranačkih kandidata bile su jednake za cijelu državu i stranke su ulazile u Sabor ovisno o osvojenim glasovima u cijeloj državi)

RAZMJERNI (PROPORCIONALNI)

SUSTAV APSOLUTNE VEĆINE

D’HONDTOVA METODA

METODA IZBORNOG KOLIČNIKA

BADENSKA METODA

HAREOVA METODA

KOMBINIRANI (MJEŠOVITI) VEĆINSKI

SUSTAV RELATIVNE VEĆINE

IZBORNI SUSTAVI



2.5.2. Izborni model

IZBORNI MODEL – model unutar kojega birači glasuju i unutar kojega se ti glasovi pretvaraju u mandate. Oblik i vrstu izbornog sustava ponajprije određuju četiri elementa:

1. podjela na izborne okruge2. način glasovanja3. način izbornog natjecanja4. metoda pretvaranja glasova u mandate

Uz ova četiri elementa važni su još i: • visina izbornog praga • broj mjesta u parlamentu • državni zakoni i stranačka pravila vezana uz nominacijski postupak

IZBORNI MODEL U REPUBLICI HRVATSKOJ z 10 izbornih jedinica, svaka po 14 mandata – približno jednake po

broju glasača (broj najviše može odstupati +/– 5%); često se podu-daraju s granicama županija, gradova i općina, ali nije nužno, npr. Zagreb kao veliki grad raspoređen je u okvire I., II., VI. i VII. izborne jedinice

z jedna izborna jedinica za hrvatske državljane s prebivalištem izvan Republike Hrvatske (dijaspora) s tri mandata – glasovanje se organizira u diplomatsko-konzularnim predstavništvima; fiksna kvota s tri mandata (bez obzira koliko se birača odazvalo na izbore); ovaj sustav fiksne kvote od tri mandata uveden je ustavnim promjenama iz 2010.; prije je bio sustav nefiksne kvote zato što je broj mandata ovisio i o broju izašlih birača dijaspore i birača u domovini (izračuna-lo se koliko je glasova morao dobiti svaki zastupnik u deset izbornih jedinica da bi ušao u HS, zatim se s tim brojem dijelio sveukupni broj birača koji su glasali u dijaspori, a dobiveni je broj bio broj mandata koji će dobiti dijaspora)

z jedna izborna jedinica za cijelu Republiku Hrvatsku za pripadnike nacionalnih manjina – dobivaju osam mandata; svaki od tih mandata predviđen je za određenu nacionalnu manjinu (ili skupi-nu nacionalnih manjina), a pripadnici tih manjina glasuju za svoju listu; izabran je onaj koji je dobio najveći broj glasova (dakle, za ovu jedinicu vrijedi većinski izborni sustav); broj predstavnika zakonski je određen:

• 3 zastupnika – srpska nacionalna manjina • 1 zastupnik – mađarska nacionalna manjina • 1 zastupnik – talijanska nacionalna manjina • 1 zastupnik – češka i slovačka nacionalna manjina • 1 zastupnik – austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska,

rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska nacionalna manjina (u 6. sazivu Sabora zastupničko je mjesto osvojio pripadnik romske manjine)

• 1 zastupnik – albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina (u 6. sazivu Sabora zastupničko je mjesto osvojio pripadnik bošnjačke manjine)


73

z zatvorene liste s istaknutim nositeljima – svaka lista ima četrnaest kandidata; na prvom je mjestu nositelj liste; bitan je redoslijed kandidata jer zaokružujući redni broj ispred naziva političke stranke ili neovisne liste, birači ujedno glasuju za sve kandidate s dotične liste, bez mogućnosti izmjene njihova redoslijeda koji je utvrdio predlagatelj liste; u predstavničko tijelo ulaze kandidati počevši od onog pod rednim brojem jedan pa sve do rednog broja koliko je ta lista dobila zastupničkih mjesta (ostatak neizabranih kandidata s te liste postaju zamjenici zastupnika)

z svaki birač ima jedan glas (postoje težnje da predstavnici nacional-nih manjina ipak dobiju dva glasa, tj. da mogu glasovati i na listiću predviđenom za tu izbornu jedinicu i na listiću za svoju nacionalnu manjinu no, zasad, oni moraju izabrati samo jedan od tih listića na kojem žele glasovati)

z izborni prag (prohibitivna klauzula) je 5% – sve stranke koje su u nekoj izbornoj jedinici dobile manje od 5% važećih glasova ne ulaze u obračun za mandate, a hoće li dobiti mandat, ovisi o rezultatu primjene D'Hondtove metode; ovaj je izborni prag razmjerno visok, ali budući da se u jednoj izbornoj jedinici bira čak četrnaest kandida-ta, dosadašnja je praksa pokazala da svi koji prijeđu izborni prag u pravilu dobivaju mandat

z D'Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate – ukupan broj važećih glasova svake liste dijeli se s brojevima od jedan do četrnaest (uvažavaju se i decimalni ostaci) pa četrnaest najvećih bro-jeva postaju mandati, tj. svaka lista dobiva onoliko mandata koliko je postigla pojedinačnih rezultata među četrnaest brojčano najvećih rezultata

z neriješena pitanja izbornog modela u Republici Hrvatskoj: veličina izbornih jedinica (u praksi one značajno odstupaju po broju birača jedna od druge, više od zakonom predviđenog odstupanja), ažurira-nje biračkih popisa (preveliki broj birača na popisima s obzirom na stvarni broj stanovnika na nekom području), težnja nekih predstavni-ka nacionalnih manjina da dobiju mogućnost dvostrukog prava glasa



IZBORNI MODEL ZA IZBORE U HRVATSKI

SABOR

10 IZBORNIH JEDINICA

PO 14 MANDATA

1 IZBORNA JEDINICA

DIJASPORE - 3 MANDATA

ZATVORENE LISTE SA 14 KANDIDATA S REDNIM

BROJEVIMA, NOSITELJ LISTE JE RED. BR. 1

1 IZBORNA JEDINICA ZA NACIONALNE MANJINE - 8 MANDATA

D'HONDTOVA METODA,

RAZMJERNI SUSTAV

SVAKI BIRAČ JEDAN GLAS

IZBORNI PRAG 5%

2.5.3. Faze izbora

Glavni elementi (faze) izbora: 1. raspisivanje izbora2. utvrđivanje sastava biračkog tijela3. utvrđivanje izbornih rezultata4. određivanje broja mandata5. utjecaj izbornih rezultata na stranački sustav

1. RASPISIVANJE IZBORA z tko raspisuje izbore:

• Predsjednik Republike – za parlamentarne izbore • Vlada – za izbore za Predsjednika Republike i za predstavnička

tijela jedinica lokalne i područne samouprave z odluka o raspisivanju u kojoj se navodi dan izbora objavljuje se u

Narodnim novinama (to je neradni dan, zato se najčešće uzima nedjelja jer ona već jest neradna)

z Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske (DIP) – stal-no i neovisno državno tijelo, djeluje u stalnom sastavu od devet čla-nova, od kojih je jedan predsjednik Povjerenstva, četiri člana te četiri


75

njihova zamjenika. Predsjednik Povjerenstva je predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ostalo su istaknuti pravnici, a nitko od njih ne smije biti član neke političke stranke. DIP obavlja poslove propisa-ne zakonima koji uređuju izbore i referendum, npr. provjerava zado-voljavaju li kandidati uvjete, imenuje članove izbornih povjerenstava izbornih jedinica, određuje biračka mjesta, prima prigovore zbog ne-pravilnosti, utvrđuje privremene i konačne rezultate izbora...

2. UTVRĐIVANJE SASTAVA BIRAČKOG TIJELA z biračko tijelo sačinjavaju svi oni koji su navedeni u biračkim popisima z birački popis – pravni dokument koji sadrži imena svih državljana

koji imaju biračko pravo. Svaka osoba koja je upisana u birački popis ima pravo glasovati, a ni jedna osoba koja nije upisana u nj to pravo nema, makar ispunjavala potrebne uvjete (npr. ako zbog administra-tivne pogreške nije na popisu). U većini suvremenih demokracija upis u birački popis je automatski, čim se zadovolje zakonske pret-postavke. Birački popisi većinom su trajni dokumenti, mijenjaju se kad se birači brišu s njega (smrt, iseljenje i sl.) ili se upisuju (napunje-na punoljetnost, doseljenje). Postoje nacionalni i lokalni birački popi-si. Nesređeni birački popisi dovode u pitanje objektivnost izbora.

z prebivalište – pojedini birač prema mjestu prebivališta pripada toč-no određenoj izbornoj jedinici, a u okviru nje točno određenom birač-kom mjestu

3. UTVRĐIVANJE IZBORNIH REZULTATA z rezultati se utvrđuju na osnovi PROVOĐENJA IZBORA z vrijeme izbora – u većini država (osim u veoma velikima, npr. Indiji)

izbori traju jedan dan i to obično neradni, a točno je i navedeno u ko-liko se sati otvaraju i zatvaraju birališta (u Republici Hrvatskoj je peri-od glasovanja od 7 do 19 sati)

z glasačko (biračko) mjesto – normativno utvrđen i posebno uređen prostor u kojemu birači glasuju. Redovita se izborna mjesta nalaze u propisno označenim državnim ili javnim ustanovama (najčešće sjedi-šta lokalnih vlasti, škole itd.) u državi u kojoj se provodi glasovanje i na njima glasuju svi državljani upisani u birački popis. Glasačka mje-sta ne smiju biti smještena u stranačkim prostorima niti biti obilježe-na stranačkim i drugim političkim obilježjima. Osim redovitih posto-je i posebna glasačka mjesta u onim državama koje su ozakonile glasovanje u odsutnosti (a nalaze se u veleposlanstvima i konzulati-ma u inozemstvu), zatim u bolnicama, zatvorima, vojarnama, starač-kim domovima, na brodovima i drugdje (za one državljane koji zbog objektivnih okolnosti ne mogu doći na svoje biračko mjesto)

z glasovanje – postupak u kojem se ostvaruje biračko pravo; glaso-vanje je neposredno (osobno) i tajno (na biračkom mjestu postoje paravani, pregrade ili slični objekti koji zaklanjaju birača od pogleda ostalih); središnji su dio izbornog procesa i strukturni element izbor-nih sustava; glasovanje je način na koji birači izražavaju svoje politič-ke preferencije



z glasački listić – službeni dokument na kojemu birači izražavaju svoje političke preferencije u izborima, odnosno glasuju za određe-ne kandidate ili stranke. Oblik i sadržaj glasačkog listića propisuju se zakonom. Obvezno sadržava podatke o datumu izbora, tijelu za koje se provode izbori, izbornom okrugu u kojemu se provode izbori te popis kandidata za koje se glasuje. Nakon evidentiranja da je na popisu birača, svaki glasač dobiva jedan glasački listić i odlazi u prostor za glasovanje, a nakon što je završio, osobno ubacuje listić u za to predviđenu glasačku kutiju.

z birački odbor (izborno povjerenstvo) – na svakome glasačkom mjestu postoji glasački ili birački odbor koji se sastoji od predsjedni-ka i dva člana, a brine se za zakonitu provedbu glasovanja, evidenti-ra pristigle birače, dijeli im listiće te ih nakon završenih izbora razvr-stava i prebrojava

z nevladine udruge – imaju pravo nadzirati izbore, tj. promatrati pro-vedbu izbora, posebno regularnost pri glasovanju i brojenju glasova (npr. udruga građana GONG)

z prebrojavanje listića – nakon završetka glasovanja birački odbori razvrstavaju listiće na važeće (pravilno ispunjene) i nevažeće (nisu propisno ispunjeni ili uopće nisu ispunjeni). Nevažeći listići mogu biti izraz nerazumijevanja načina glasovanja (npr. birač zaokruži više od jedne liste), ali i namjerne opstrukcije glasovanja, odnosno cijelih iz-bora (npr. birač na listiću namjerno ne zaokruži ni jednu listu). Prema sadržaju možemo podijeliti važeće listiće na efektivne (one na kojima je zaokružen kandidat ili stranka koje su prešle izborni prag i ušle u postupak podjele mandata) te propale, �bačene pod stol” (dane kandidatima i strankama koje nisu ušle u postupak podjele manda-ta). U većinskim su izborima praktično propali svi glasovi koji nisu dani pobjedničkom kandidatu.

z privremeni rezultati – prvi rezultati koje DIP objavljuje nakon što su dostavljeni zapisnici s većine biračkih mjesta i izbornih povjerenstava

z prigovori – mogu biti vezani za zaštitu izbornih prava (npr. da na biračkom mjestu nije bila osigurana tajnost glasovanja, da je birački odbor radio proceduralne i ostale pogreške...)

z službeni rezultati – objavljuju se nakon što se obrade sva biračka mjesta i riješe svi prigovori u vezi zaštite izbornih prava ili proteknu rokovi za njihovo podnošenje

z ponovljeni izbori – ponekad su na nekim biračkim mjestima uo-čene nepravilnosti pa se izbori ponavljaju (ipak radi se najčešće o malenom broju takvih mjesta, tako da ponovljeni izbori ne utječu na konačne rezultate)

4. ODREĐIVANJE BROJA MANDATA z pretvaranje glasova u mandate obavlja se nakon što su utvrđeni

izborni rezultati prema izbornom sustavu koji je unaprijed određen (većinskom, razmjernom, kombiniranom...) i unaprijed određenom izbornom metodom (ako se radi o razmjernom sustavu)


77

z u teoriji se prihvaća onaj izborni sustav za koji se smatra da će naj-vjernije odslikati želje birača i pravedno reprezentirati različite druš-tvene skupine, ali u praksi ima odstupanja od toga (o izbornom su-stavu odlučuje aktualna vlast tako da ona može preuzeti onaj model za koji smatra da će najviše pogodovati upravo njoj, npr. gerryman-ding)

z gerrymandering – pojam koji općenito označuje političko manipu-liranje u postupku podjele zemlje na izborne okruge, i to poglavito u većinskim izborima, kako bi se određenome kandidatu, odnosno stranci, osigurala izborna pobjeda. Nazvan je prema E. Gerryju (1744. – 1814.), guverneru američke savezne države Massachussetts, koji je 1812. potpisao dokument o podjeli na okruge za izbore članova Sena-ta Massachussettsa. Zahvaljujući tome, republikanci su dobili 50 164 glasa i 29 mjesta, a federalisti 51 766 glasova i samo 11 mjesta. Po-stoji i pozitivni gerrymandering, kojim se izborni okruzi nastoje skrojiti tako da u njima brojčanu premoć imaju rasne ili etničke manjine koje tako mogu izabrati svoje predstavnike.

z posebne kvote – neki izborni modeli unaprijed određuju najmanji broj mandata koje će osvojiti neka društvena skupina kako bi u sva-kom slučaju imala određeni postotak predstavnika (npr. ženske kvote, nacionalne kvote, rasne kvote); to je vrsta pozitivne diskriminacije

z određivanje broja mandata – ovisi o broju glasova koji je neka stran-ka (ili nezavisna lista) dobila na izborima

z Primjeri:

PRIMJER – D'HONTOVA METODA

Stranke i broj dobivenih glasova: Stranka A – 10 000 glasovaStranka B – 5 000 glasovaStranka C – 3 000 glasovaStranka D – 2 000 glasova

Primjer postupka: • izabire se 5 zastupnika za neku izbornu jedinicu • broj dobivenih važećih glasova svake stranke dijeli se brojevima

od 1 do 5 • pogleda se kojih su 5 dobivenih brojeva najveći • u ovom slučaju u predstavničko tijelo ulaze prva tri kandidata s bi-

račke liste stranke A, prvi kandidat s biračke liste stranke B i prvi kandidat s biračke liste stranke C

A STRANKA B STRANKA C STRANKA D STRANKA

10000/1 = 10 000 5000/1 = 5 000 3000/1 = 3 000 2000/1 = 2 000

10000/2 = 5 000 5000/2 = 2 500 3000/2 = 1 500 2000/2 = 1 000

10000/3 = 3 333 5000/3 = 1 666 3000/3 = 1 000 2000/3 = 666

10000/4 = 2 500 5000/4 = 1 250 3000/4 = 750 2000/4 = 500

10000/5 = 2 000 5000/5 = 1 000 3000/5 = 600 2000/5 = 400



PRIMJER – METODA IZBORNOG KOLIČNIKA

• sveukupan broj glasova u nekoj izbornoj jedinici dijeli se s brojem zastupnika koji se izabiru u toj jedinici, npr. 20 000 (broj glasova)/5 (broj zastupnika) = 4 000

• dobiveni broj naziva se izborni količnik, u ovom slučaju to je 4 000 (izborni količnik)

• broj glasova svake stranke dijeli se s tim brojem i dobiveni broj (zaokružen na cijeli broj) broj je njihovih mandata

Stranka A – 10 000/4000 = 2, 5 = 3Stranka B – 5 000/4000 = 1, 2 = 1Stranka C – 3 000/4000 = 0, 7 = 1Stranka D – 1000/4000 = 0, 25 = 0Stranka F – 1000/4000 = 0, 25 = 0

5. UTJECAJ IZBORNIH REZULTATA NA STRANAČKI SUSTAV

z izborni rezultati uvjetuju sastav parlamenta, ali dugoročno i stranački sustav u nekoj državi

z u većinskom izbornom sustavu najbolje prolaze velike stranke ili koalicije (jer samo jedna stranka ulazi u parlament iz jedne izborne jedinice), ipak postoje posebnosti ovisno o tome radi li se o sustavu relativne ili apsolutne većine: • relativna većina – sustav u kojem pobjedu odnosi onaj tko ima

barem jedan glas više od protukandidata, što uvjetuje postojanje manjeg broja stranaka (često samo dvije velike); da bi stranka postala velika, tj. zanimljiva velikom broju birača, ne smije biti ekstremna (većina ljudi zagovara neke umjerene opcije) pa će kao rezultat toga nastati stranke centra (ni previše desno ni previše lijevo); vlada se sastavlja iz redova izbornih pobjednika (npr. Velika Britanija)

• apsolutna većina – sustav je takav da se izbori najčešće odvijaju u dva kruga (u prvom nitko ne uspije dobiti natpolovično povjerenje birača pa u drugi krug idu dvije najbolje plasirane stranke) što uvjetuje postojanje većeg broja stranaka: ali do drugog se kruga stvaraju koalicije što u konačnici vodi u razdvajanje na umjerenu ljevicu i umjerenu desnicu; vladu sastavlja pobjednička koalicija (npr. Francuska)

• usporedba relativne i apsolutne većine: sustav relativne većine vodi prema dvostranačju, dok sustav apsolutne većine ipak omogućuje prolazak u parlament većem broju stranaka; iako oba sustava vode prema umjerenim političkim opcijama, u apsolutnoj većini se ipak više osjeća razlika između lijeve i desne orijentacije

z u razmjernom izbornom sustavu izglede da uđu u predstavničko tijelo imaju i srednje i velike stranke (jer više stranaka ulazi u parla-ment iz jedne izborne jedinice); takav će sustav uvjetovati postojanje većeg broja stranaka različitih orijentacija (cijeli spektar od ljevice do desnice), npr. Hrvatska, Nizozemska...


79

2.5.4. Izbori za predsjednika

RASPISIVANJE IZBORA z raspisuje ih Vlada u roku pogodnom da se oni obave najmanje 30

dana, a najviše 60 dana prije isteka mandata aktualnom predsjedni-ku Republike (određeno Ustavom)

z od dana raspisivanja pa do dana izbora mora proteći najmanje 30 dana

KANDIDATURA z kandidirati za predsjednika može se svaki hrvatski državljanin s navr-

šenih 18 godina života z kandidirati može stranka (stranački kandidat) ili birači (nezavisni

kandidat) z predloženi kandidat postaje kandidat ako ga potpisima podrži mini-

malno 10 000 birača (postoje tendencije da se ta brojka poveća) z prijedlozi kandidata s listom potpisa (na posebnom obrascu) do-

stavljaju se DIP-u u točno određenom roku, a DIP onda objavljuje konačnu listu kandidata (svi oni koji su zadovoljili propisane uvjete: broj potpisa, vremenski rokovi, dostavljena potrebna dokumentacija itd.)

• manji broj stranaka (često dvostranačje)

• parlamentarna većina i vlada iz jedne stranke (vlada premoćna parlamentu)

VEĆINSKI IZBORNI SUSTAV

• veći broj stranaka• konsenzus u

parlamentu, a koalicija u vladi (ravnoteža vlade i parlamenta)

RAZMJERNI (PROPORCIONALNI)

IZBORNI SUSTAV

RASPISIVANJEIZBORA

UTVRĐIVANJE IZBORNIH

REZULTATA

ODREĐIVA-NJE

BROJAMANDATA

UTJECAJ IZBORNIH

REZULTATANA

STRANAČKI SUSTAV

UTVRĐIVANJESASTAVA

BIRAČKOGTIJELA



PROMIDŽBA z izborna promidžba službeno počinje danom objave liste kandidata, a

prestaje dvadeset četiri sata prije dana izbora (predizborna šutnja) z HRT kao javna radiotelevizija ima dužnost u vrijeme kampanje omo-

gućiti svim kandidatima predstavljanje i to tako da svi dobiju jednako vrijeme

z ostali mediji moraju svim kandidatima omogućiti promidžbu pod jednakim uvjetima (npr. jednaka cijena oglašivanja za sve kandidate)

z kandidat koji dobije 10% i više glasova dobiva naknadu za promidžbe-ne troškove iz državnog proračuna (svi dobivaju jednako, neovisno o tome koliko su zaista sredstava utrošili u svojoj kampanji)

z kandidat ima pravo financirati svoju kampanju i iz različitih donacija, no izvori ne smiju biti anonimni (kandidati imaju dužnost u roku od 15 dana od dana održavanja izbora dostaviti DIP-u podatke o visini i podrijetlu sredstava utrošenih u kampanji)

IZBOR z određen Ustavom (za razliku od izbora u Hrvatski sabor gdje se

postupak biranja određuje Izbornim zakonom) z prvi krug – natječu se svi kandidati, a pobjednik je onaj koji dobije

natpolovičnu većinu glasova onih birača koji su izašli na izbore (su-stav apsolutne većine)

z drugi krug – u slučaju da ni jedan kandidat ne osvoji natpolovičnu većinu u prvom krugu (to se događa veoma često), u tom krugu sudjeluju samo dva kandidata koja su u prvom krugu osvojila najveći broj glasova

INAUGURACIJA z stupanje na dužnost Predsjednika Republike Hrvatske z uobičajena je svečana inauguracija na prostoru Trga sv. Marka u

Zagrebu z vrijeme inauguracije – posljednjeg dana mandata starog predsjednika z svečana prisega – pred sucima Ustavnog suda:

�Prisežem�svojom�čašću�da�ću�dužnost�Predsjednika�Republike�Hrvatske�obavljati�savjesno�i�odgovorno,�na�dobrobit�hrvatskog�naroda�i�svih�hrvatskih�državljana.Kao�hrvatski�državni�poglavar:�–�držat�ću�se�Ustava�i�zakona,�–�brinuti�se�za�poštovanje�ustavnopravnog�poretka�Republike�Hrvatske,�–�bdjeti�nad�urednim�i�pravednim�djelovanjem�svih�tijela�državne�vlasti,�–�čuvati�nezavisnost,�opstojnost�i�jedinstvenost�države�Hrvatske.Tako�mi�Bog�pomogao.

IZBORI OD DEVEDESETIH DO DANAS z dosad su u Republici Hrvatskoj održani pet puta: dva puta za pred-

sjednika izabran je dr. Franjo Tuđman (oba puta u prvom krugu), dva puta Stjepan Mesić (oba je puta izabran u drugom krugu, prvi put protukandidat Dražen Budiša, drugi put Jadranka Kosor) i jedan-put dr. Ivo Josipović (izabran u drugom krugu, protukandidat Milan Bandić)


81

PRIMJERI ZADATAKA

Političke stranke, referendum i izbori



1. Liberalizam se javlja kao reakcija na socijalizam. T N

2. U svakoj izbornoj jedinici u RH bira se 10 zastupnika. T N

3. U RH primjenjuje se razmjerni izborni sustav. T N

4. D'Hondtova metoda pretpostavlja dijeljenje broja dobivenih glasova svake stranke, počevši od jedan, a završivši s brojem istovjetnim broju mandata u toj izbornoj jedinici. T N

5. Samo Hrvatski sabor smije imati uvid u financiranje neke političke stranke, za sve ostale to predstavlja državnu tajnu. T N

6. Neuspješne koalicije koje ne uspiju postići značajan izborni rezultat nazivamo neprirodnim koalicijama. T N

7. Za demokraciju su tipični jednostranački sustavi. T N

8. U RH postoji mogućnost državnog i lokalnog referenduma. T N

9. Ako i postoje, u totalitarizmu su izbori nekompetitivni. T N

10. D'Hondtov sustav oblik je većinskog izbornog sustava. T N

11. Izborni prag još se naziva i prohibitivna klauzula. T N

12. Da bi došlo do udruživanja Republike Hrvatske s drugim državama, nije nužno, ali je moguće, raspisati referendum. T N

13. Jedan od oblika višestranačkog sustava je i „tri plus” stranački sustav. T N

14. U RH dosad je održano pet predsjedničkih izbora. T N

15. Nestranački politički sustav tipičan je za prošlost. T N



16. Najvažnija razlika između interesne grupe i političke stranke leži u tome što interesna grupa ne dobiva novac iz državnog proračuna. T N

17. Isticanje individualnog slobodnog izbora tipično je za stranke liberalne orijentacije. T N

18. Konzervativne stranke nazivamo i strankama ljevice. T N

19. Koalicija je trajno povezivanje više stranaka nakon kojeg često slijedi i promjena imena novonastale stranke te gubitak samostalnosti stranaka. T N

20. Ako na izborima glasuje 110 000 birača iz dijaspore, a u RH je bilo 20 000 glasova birača potrebnih za jedno opće zastupničko mjesto, pa se 110 000 podijeli sa 20000 i tako dobije broj mandata dijaspore, primijenio se sustav fiksnih kvota. T N



21. Koliko stranaka ulazi u predstavničko tijelo iz jedne izborne jedinice ako je na snazi većinski izborni sustav?

a. jednab. dvijec. sve koje prijeđu izborni prag

22. Prema Giovanniju Sartoriju, centripetalno natjecanje tipično je za – kakav pluralizam?

a. polarizirani pluralizamb. radikalizirani pluralizamc. umjereni pluralizam

23. Koji je izborni sustav trenutačno na snazi u RH?a. većinskib. razmjernic. kombinirani

24. U koji je politički sektor ispravno smjestiti stranku koja se zalaže za hitne promjene, čak i revolucionarnim putem, kojima bi došlo do izjednačavanja stanovništva?

a. ljevicab. centarc. desnica


83

25. U državi XY svi imaju pravo glasa za donji dom parlamenta, a za gornji imaju pravo glasovati samo članovi političke stranke Z. Koji segment biračkog prava ne postoji u državi XY?

a. opće biračko pravob. izravno biračko pravoc. jednako biračko pravo

26. Koji je stranački sustav trenutačno na snazi u NR Kini i Sjevernoj Koreji?

a. nestranački sustavb. jednostranački sustavc. višestranački sustav

27. Kakve se kandidacijske liste upotrebljavaju u izbornom modelu RH za parlamentarne izbore?

a. otvorene liste bez nositeljab. zatvorene liste bez nositeljac. zatvorene liste s nositeljem

28. Tko prema izbornom modelu RH ima pravo na osam mandata u Hrvatskom saboru?

a. dijasporab. nacionalne manjinec. svaka izborna jedinica

29. Što je središnji dio izbornog procesa i strukturni element izbornih sustava?

a. izborna kampanjab. odabir izbornog sustavac. glasovanje

30. Kada su žene na našem području (današnja RH) dobile pravo glasa?

a. nakon Prvoga svjetskog ratab. nakon Drugoga svjetskog ratac. nakon odvajanja od SFRJ i osamostaljenja

ZADACI DOPUNJAVANJA


31. Osim Hrvatskog sabora mogućnost raspisivanja referenduma ima i _________________________ .


84

32. Osnovni oblik neposrednog demokratskog odlučivanja u predstavničkoj demokraciji prisutan u većini suvremenih država (i u RH) zove se ______________________.

33. Uz kompetitivne i nekompetitivne izbore razlikujemo još i _______________________ izbore.

34. Godine 1830. godine u Francuskoj je nastala podjela stranaka na ____________________________________________________________.

35. Nadzor i kritika vlasti te stvaranje uvjeta da na legalan način tu vlast preuzme, među osnovnim su funkcijama _______________________.

36. Najmlađi oblik konzervativizma naziva se _______________________.

37. U izbornom sustavu ______________________ većine često se parlamentarni izbori odvijaju u dva kruga glasovanja.

38. „Jedan čovjek, jedan glas” geslo je koje nam govori da izborno pravo treba biti ________________.

39. D'Hondtov sustav prozvan je prema matematičaru podrijetlom iz ___________________.

40. Pravo glasa za žene prvi put bilježimo u __________________ stoljeću.



41. Zašto većina razmjernih izbornih sustava određuje izborni prag? Koje su njegove prednosti?

__________________________________________________________

42. Koje su političke stranke u RH prema Ustavu protuustavne? ___________________________________________________________

43. Što su prirodne političke koalicije? ___________________________________________________________

44. Što predstavlja 12. izborna jedinica prema izbornom modelu RH? ___________________________________________________________

45. Što je statut političke stranke? ___________________________________________________________

POLITIČKE STRANKE, REFERENDUM, IZBORI


85

46. Što su minimalne koalicije? ___________________________________________________________

47. Kako se dobiva broj koji se naziva izborni količnik u istoimenoj metodi? ___________________________________________________________

48. Koji izborni sustav najviše pogoduje razvoju dvostranačja? ___________________________________________________________

49. Koji politički poredak ističe opće, jednako, izravno i tajno glasovanje? ___________________________________________________________

50. Što znači da izborno pravo treba biti tajno? ___________________________________________________________



RJEŠENJE ZADATAKA

Političke stranke, referendum i izbori1. N2. N3. T4. T5. N6. N7. N8. T9. T10. N11. T12. N13. N14. T15. T16. N17. T18. N19. N20. N21. a. (jedna) 22. c. (umjereni pluralizam) 23. b. (razmjerni) 24. a. (ljevica) 25. c. (jednako biračko pravo) 26. b. (jednostranački sustav) 27. c. (zatvorene liste s nositeljem) 28. b. (nacionalne manjine) 29. c. (glasovanje) 30. b. (nakon Drugoga svjetskog rata) 31. Predsjednik Republike Hrvatske32. referendum33. semikompetitivne (polukompetitivne) izbore34. ljevicu, desnicu i centar35. oporbe (opozicije) 36. neokonzervativizam37. apsolutne (natpolovične) 38. jednako39. Belgije40. 19. stoljeću41. Bez izbornog praga u parlamentu bi se našao preveliki broj stranaka i bilo bi isuviše

teško stvoriti stabilnu parlamentarnu većinu koja je sposobna sastaviti vladu. Glavna prednost mu je upravo to što omogućuje određenu stabilnost parlamenta i vlade.

42. Prema Ustavu Republike Hrvatske protuustavne su one stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivati slobodni demokratski poredak ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske, o čemu odlučuje Ustavni sud.

43. Privremeni politički savezi stranaka sličnog političkog usmjerenja i programa.44. XII. izborna jedinica predstavlja nacionalne manjine.45. Statut političke stranke je dokument koji ima svaka stranka, a kojim se regulira način

organizacije stranke, način djelovanja, stranačka tijela i njihove dužnosti, način primanja novih članova i slično.

46. Minimalne koalicije su privremeni savezi samo dviju političkih stranaka.47. Izborni količnik je broj dobiven kad se ukupan broj glasova iz neke izborne jedinice

podijeli s brojem mandata koji je predviđen za tu izbornu jedinicu.48. Većinski izborni sustav.49. Demokracija50. Tajno izborno pravo podrazumijeva da je glasovanje anonimno (birač se ne potpisuje

na listić, niti je listić posebno označen na način da se zna tko ga je ispunjavao) te da su osigurani fizički uvjeti u kojima nitko ne može vidjeti tko je što zaokružio (posebni odjeljci, pregrade...).


POLITIČKI SUSTAVI


88 POLITIČKI SUSTAVI

3.1. Politički subjektiPOLITIČKI SUBJEKT – pojedinac ili skupina koji politički djeluju ili izazivaju djelovanje (pojedinac, skupina građana, politička stranka, politička institucija, narod, klasa, država, međunarodna zajednica, nevladine i vladine organizacije i sl.)

z npr. u međunarodnoj politici ključni su subjekti države i međuna-rodna zajednica; demokratska doktrina ističe vladavinu naroda kao političkog subjekta, liberalizam osobito naglašava pojedinca...

z nakon Francuske revolucije u političkoj teoriji postupno nasta-je određenje ljudske osobe u tri vida: kao čovjeka, građanina i kao državljanina

ČOVJEK – osoba u svojoj intimnoj sferi, nositelj prirodnih osobina i veza (ponajprije obiteljskih)

GRAĐANIN – osoba u svojoj egzistencijalnoj, interesnoj sferi (npr. kao subjekt na tržištu, član neke udruge i sl.); i dalje u sferi privatnosti

DRŽAVLJANIN – subjekt javne sfere, apstraktna osoba kao nositelj političkih prava i kao takva temeljni politički subjekt u demokratskim političkim porecima. Pojam se od 17. st. rabi kao suprotnost podaniku koji nije nositelj suverenosti. Državljanin kao osoba je apstraktan jer se posve izjednačuje s drugima, tj. svodi se na određena jednaka prava, a sve se različitosti (socijalne, nacionalne, religijske) apstrahiraju. Svodi se na dvije karakteristike:

• državljanska pripadnost – posebna trajna veza pojedinca i države prema kojoj pojedinac stječe pripadnost nekoj državi; time se stječu i neka prava i nastaju obveze prema toj državi (npr. pravo kupnje nekretnina, vojna obveza...); dokazuje se posjedovanjem putovnice neke države

• politička prava – biračko pravo koje se zadobiva kada se ostvare određene prepostavke (npr. punoljetnost, poslovna sposobnost)

z Načini stjecanja državljanstva – osnovne vrste: • ius sanguinis – prema krvnoj vezi, podrijetlu – osoba ima ono

državljanstvo koje imaju i njezini roditelji • ius soli – prema području – osoba ima državljanstvo one države

na čijem je teritoriju (pod čijim suncem) rođena; danas se za ostvarivanje ovog prava najčešće traže i dodatni uvjeti (npr. život u toj zemlji), nije dovoljno da se netko samo rodi negdje

• ius domicili – prema prebivalištu – naturalizacija; većina država dopušta onima koji određeni broj godina žive na njezinu teritoriju i ispunjavaju neke uvjete (npr. zaposlenje) da steknu državljanstvo

NAROD – višestruka određenja: 1. kao demos2. kao plebs3. kao etnos


89

1. DEMOS – skup državljana kao nositelja suverenosti, odnosno političkih subjekata – pravno-politička kategorija

z cjelina svih vezanih uz neku državu koji je i stvaraju – npr. čl. 1. Usta-va RH: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

2. PLEBS – pučani kao obični ljudi naspram elite – socio-politička kategorija

z svi oni obični, „mali ljudi” za razliku od onih koji su na vlasti, bogata-ša, uglednika i moćnika

z često su nositelji promjena i naprednih ideja3. ETNOS – jedinstvena i posebna zajednica proizašla iz srodnosti,

tj. zajedničkog podrijetla – psihološko-politička kategorija z ideja etnosa kao zajednice temelji se na ideji zajedničkog podrijetla,

povijesti i kulturne tradicije (što može, ali i ne mora biti stvarno, tj. činjenično stanje)

z iz pojma naroda kao etnosa najviše se razvija ideja nacije; to se vidi i u podrijetlu riječi nacija – lat. nasci – biti rođen, natio – zajednica nastala proširenjem porodice kao krvnosrodstvenog sustava; skupna pripadnost po mjestu rođenja

NACIJA – politički narod koji ima karakteristike globalne (brojčano prepoznatljiva ne samo u lokalnom već i u globalnom kontekstu), stabilne i posebne zajednice (trajna je i različita u odnosu na sve ostale zajednice) te zbog toga može sebe konstituirati kao politički suveren narod

z nacija je zajednica koja objedinjuje ideje demosa, plebsa i etno-sa (u europskom smislu najbliža je etnosu, a za anglo-saksonske države demosu)

z nacija objedinjuje najvažnije elemente društvenosti te posjeduje: z vlastiti teritorij – nacionalni teritorij z vlastitu kulturu – nacionalna kultura z autonomni gospodarski život – nacionalno gospodarstvo z političku volju da se stvori nacija-države (značajan mobilizirajući

element): • ideja samostalnosti zajednice • zahtjev za jedinstvom i nedjeljivošću • patriotizam – ljubav prema domovini • ideja bratstva naroda (razumijevanje i suradnja) • legitimirana nacionalna volja za političkom moći i za konstitucijom

nacionalne države (nacija je mobilizirajući čimbenik jer potiče ljude na djelovanje)

z nacionalni suverenitet – pravo naroda na samoodređenje i organi-zaciju institucija vlasti

z Najvažniji periodi uspješnog osamostaljivanja nacija u nezavisne države:



1. prve nacionalne države od 17. stoljeća nadalje – Nizozemska, Velika Britanija, Sjeverna Amerika, Francuska, Španjolska... (često nastale revolucijama)

2. konstituiranje nacija u 19. st. – Italija, Njemačka, Mađarska, Grčka, Bugarska...

3. vrijeme nakon Prvoga svjetskog rata – države nastale od naroda koji su do tada bili u sastavu Austro-Ugarske i Turske

4. vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata – države koje su prestale biti kolonijama (Azija, Afrika)

5. kraj 20. st. – države nastale propašću socijalističkih federacija (SSSR, Čehoslovačka, SFRJ)

KLASA – brojčano velika skupina ljudi koja ima određen položaj u društvu i po tome se razlikuje od ostalih skupina. Podjela na klase odraz je ekonomske sfere i određena je mjestom koje netko zauzima u procesu proizvodnje (vlasnici sredstava za proizvodnju te oni koji to nisu nego na tržištu prodaju svoj rad); ugrubo rečeno u svim se društvima razlikuje klasa bogatih posjednika i klasa siromašnih (radnička klasa)

GRAĐANINČOVJEK

privatna sfera

politička prava

DRŽAVLJANIN

državljanstvo

javna sfera


91

3.2. Politički poreci, oblici vladavine i njihova podjela

POLITIČKI POREDAK/SUSTAV – u najširem smislu to je način na koji je organizirana vlast u nekoj državi; ovisi i o tome kako je vlast osvojena (načini dolaska na vlast)

NAJČEŠĆE NAVOĐENI TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA z u prošlosti i sadašnjosti postoji niz različitih političkih sustava

MONARHIJA: z državni oblik u kojem je državni poglavar pojedinac koji službu

obavlja doživotno (izuzetak je abdikacija – dobrovoljni silazak s vlasti)

z najčešće titule monarha: kralj, car, šah, šeik, knez, emir... z on je u pravilu nasljednik monarha koji je bio na prijestolju prije

njega (danas su samo Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Vatikan izborne monarhije)

z u prošlosti su češće bile i uzurpatorske monarhije (osoba koja nije legitimni nasljednik uzurpira prijestolje i priskrbljuje nasljedno pravo)

z povijest europskih monarhija kreće od veće prema manjoj moći monarha:

narod kao DEMOS (skup političkih subjekata) jepravno-politička kategorija

narod kao PLEBS (skup neprivilegiranih) je socio-politička kategorija

narod kao ETNOS (skup zajedničkog podrijetla) jepsihološko-politička kategorija

NACIJA



• apsolutna monarhija – ne postoji ograničenje vladareve moći ni podjela vlasti, već je sve objedinjeno u ličnosti monarha; vladar polaže zakletvu kojom prihvaća da će vladati po božjim pravima, a u pravosuđu suditi jednako i milosrdno; u Europi takav se oblik razvija u 13. st., a vrhunac doživljava s Lujem XIV.

• ustavna monarhija – monarh ima ograničenu vlast, ne može donositi i mijenjati zakone bez parlamenta, a on sam mora vladati u okvirima ustava i zakona; u osnovi je sveden na izvršnu vlast; stari oblik državnog ustrojstva sintetizirao se s modernom demokracijom

• parlamentarna monarhija – suvremeni tip ustavne monarhije; čest naziv za današnje europske monarhije u kojima je monarh zanemariv i kao dio izvršne vlasti te ima tek reprezentativnu funkciju, tj. simbolične i ceremonijalne ovlasti (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo)

z postoji oko 200 država, od kojih su nešto manje od četvrtine monar-hije, a ostalo su republike

z članice EU – 7 monarhija

MONARHIJA (pojedinac vlada doživotno)

APSOLUTNA USTAVNA

parlamentarna

OLIGARHIJA z grč. oliga – manjina z vladavina manjine; uz vladara u obnašanju političke vlasti sudjeluje i

određena elita z podvrste: aristokracija, plutokracija, birokracija...

ARISTOKRACIJA z grč. oi aristoi – biti najbolji z u Grčkoj je doživljena kao vladavina manjine naroda, i to one manjine

koja je najbolja, najizvrsnija (elita po kompetenciji i kvaliteti)


93

z povijesno, aristokracija je postala vladavina plemenite manjine (elita po podrijetlu), i to samo visokog plemstva (isključeno je sitno plem-stvo, plemkinje pa i mladi plemići sve dok im je otac živ)

z plemstvo je jedino bilo nositelj političkog djelovanja; to je djelovanje u okvirima tradicionalnog, a sama je vladavina statična

PLUTOKRACIJA z vladavina bogatih z političku moć ima bogata buržoazija (ne sitna buržoazija, zanatlije, ni

mali trgovci i službenici) z npr. Firenza (i neke druge renesansne državice-gradovi)

TEOKRACIJA z vladavina klera (vjerskih službenika) z religijski poglavar ujedno je i svjetovni poglavar, a vjerski službenici

obnašaju visoke državne funkcije z npr. Vatikan, Iran...

BIROKRACIJA z iako formalno ni jedna država nije birokracija, u stvarnosti je mogu-

će da jest jer je stvarna vlast u rukama birokratskog aparata koji o svemu odlučuje

z birokraciji su bile bliske bivše socijalističke države (kad nisu bile po-sve totalitarne); mnogi se boje da se EU pretvara u birokraciju

bogataši

PLUTOKRACIJA

svećenstvo

TEOKRACIJA

činovnici

BIROKRACIJA

plemstvo

ARISTOKRACIJA

vladavina manjine: OLIGARHIJA



TIRANIJA z pojam iz starogrčke političke teorije i prakse, a danas ima ponajprije

povijesno značenje z samosilništvo – poredak u kojem vlada pojedinac i to čistom silom

bez zakona z samovlada pojedinca koji na vlast dolazi mimo utvrđenih procedura

(ne nasljedstvom ili izborom), a pri vladanju ne uzima u obzir tradiciju zajednice ni način na koji su vladali prije njega

DIKTATURA z lat. dictatura – vladavina pojedinca ili manjine koja prisvaja sebi svu

vlast u državi i nadređena je sudstvu, policiji, vojsci, administrativ-nom aparatu...

z na vlasti je nelegitimno (vlast nema podršku većine naroda – ako se izbori i provode, nisu slobodni) i nelegalno (vlast se ne pridržava zakona, vlada nezakonito, ukida diobu vlasti)

z u suvremenom svijetu najviše se govori o totalitarnim diktaturama i autoritarnim diktaturama

TOTALITARIZAM (TOTALITARNA DIKTATURA) z politički sustav u kojem vlast kontrolira društvo u totalitetu, tj. u

svim aspektima (politici, gospodarstvu, obrazovanju, kulturi, znano-sti, umjetnosti, sportu, privatni život građana itd.)

z pojam je skovao 1923. Giovanni Amendola – liberalni protivnik fašizma

z mnogi ga nazivaju „političkim fenomenom 20. stoljeća” jer: • koristi se novom vrsta zločina (npr. masovna ubojstva) • ima pseudodemokratski legitimitet (prije nije postojala demokracija,

pa tako ni pseudodemokracija) • vladajući se pozivaju na povijesnu zadaću • suvremena tehnologija omogućuje svemoćnu kontrolu (npr.

prisluškivanje telefona) z primjeri: Njemačka u doba Hitlerova nacizma (kao desni totalitarni

režimi), SSSR poglavito pod Staljinom i kineski komunizam (kao lijevi totalitarni režimi)

z osnovne značajke: • jedna ideologija – čvrsta ideološka osnova, razrađena u tančine;

oblikuje građane i predstavlja njihov mobilizirajući faktor (očekuje se da je svi poznaju i budu njezini bespogovorni zagovornici); s pomoću ideologije ljudi su nasilno politizirani, društvo mora biti prožeto ideologijom; proganjaju se čak i pasivni protivnici

• jedna stranka – višestranačje ne postoji; na čelu stranke je istaknuti vođa (kult ličnosti); vođa i stranka upravljaju cjelokupnim državnim životom, tj. koncentriraju vlast u svojim rukama


95

• monopol oružja – svo je oružje u rukama vlasti koja provodi izrazito represivni režim koji ulijeva strah i provodi teror (a sama ne podliježe nikakvim zakonima)

• policijska država – umjesto pravne funkcionira policijska država; posebno je opasna režimska teroristička tajna policija (ni za koga se ne može biti siguran da nije državni špijun pa su svi stalno na oprezu); policija uhićuje i kažnjava po vlastitoj volji, proizvoljno i bez obveze da se drži procedure

• kontrola medija – država ima monopol nad vijestima, provodi se cenzura sadržaja koji su vlasti nepovoljni; razrađenim promidžbenim aparatom oblikuje svjetonazor građana (javno mnijenje)

• indoktrinacija – službena demagogija ugrađena je i u obrazovni sustav i cilja već i na djecu (njima se lako manipulira), tako da oni postaju zagovornici režima

• centralizirano gospodarstvo – osnovnim gospodarskim tokovima planski upravlja država, a ne slobodno tržište

• militarizam – iako građani trebaju biti apsolutno pokorni vlasti, potiče se njihovo neprijateljstvo i agresivnost prema drugima (disidentima, drugim narodima, rasama)

AUTORITARIZAM (AUTORITARNA DIKTATURA) z politički sustav u kojemu vlast ima malu općenarodnu podršku, ali

ne nadzire sve vidove života z arbitrarna vlast – vladajuća elita odlučuje i mijenja odluke bez ograni-

čenja i nadzora z vlast očekuje apsolutnu poslušnost građana (npr. bespogovorno po-

štivanje odluka vlasti, zakona, plaćanje poreza), a ako te poslušnosti nema, vlast reagira represijom i silom

z u pravilu vlast ne propagira određenu ideologiju i ne zanima je što narod misli sve dok je poslušan (tko aktivno ne djeluje protiv sustava, ostavljen je na miru)

z čest privid pluralizma – dopušteno je djelovanje više političkih stranaka, ali samo onih koje sama vlast dopusti (mnoge su političke opcije zabranjene) i koje ne predstavljaju realnu opasnost za trenu-tačne vlastodršce

z npr. Kraljevina Jugoslavija (kralj Aleksandar), Frankova Španjolska, brojni režimi Latinske Amerike

z ova diktatura lakše prelazi u demokraciju nego totalitarne diktature, a taj se prijelaz naziva tranzicija



DEMOKRACIJA z grč. demos (narod) + kratéő (vladam) = vladavina naroda z Različite definicije:

1. politički poredak u kojemu većina stanovništva (državljana) može u većoj ili manjoj mjeri utjecati na sastav, rad i odgovornost nositelja državne vlasti

2. Vladavina naroda, od naroda i za narod (Lincoln) 3. sustav vladavine u kojemu građani glasovanjem biraju svoju vlast i

donose druge odluke4. oblik vladavine u kojemu vlast pripada narodu koji je obnaša

izravno ili preko svojih izabranih predstavnika na osnovi jednakih prava svih građana

5. Demokracija postoji gdje su u načelu vladari političkog sustava odabrani na izborima u kojima sudjeluje veći dio stanovništva.

6. Demokracija je politički sustav koji pruža redovne ustavne mogućnosti mijenjanja vladajućih službenika te kao društveni mehanizam koji dopušta najvećem mogućem dijelu stanovništva da utječe na važne odluke izborom između natjecatelja za političku službu.

7. pluralizam koji se realizira političkom voljom građana8. vladavina naroda u kojoj postoji trodioba vlasti

z legitimiranje demokracije – narod prihvaća vlast jer je ta vlast zauzela poziciju pridržavajući se utvrđenih, jasnih i poznatih zakonskih pravila (demokratski izbori) • budući da je glavni kriterij za demokraciju izborna procedura

kojom se postavlja zakonodavna vlast, danas najčešće govorimo o demokratskim republikama i demokratskim monarhijama

desni totalitarizam

lijevi totalitarizam

AUTORITARIZAM (država ne upravlja

svim aspektima života)

DIKTATURA (nelegitimna i nelegalna vladavina)

TOTALITARIZAM (država upravlja svim

aspektima života)


97

z Obilježja demokracije: 1. narodni pristanak – vlast osvajaju oni koje želi većina naroda i to

formaliziranim načinom (utvrđena je forma izbora, tj. dolaska na vlast)

2. pluralizam – postoji više političkih subjekata i razvijeno političko natjecanje; pluralizam proizvodi stalni pritisak na aktualnu vlast (ostali politički subjekti nastoje utjecati na vlast ili teže tome da sami dođu na vlast)

3. dioba vlasti – zakonodavna, izvršna i sudbena vlast4. vladavina prava – pravna država, vladavina zakona, jednakost

pred zakonom, zaštita ljudskih prava; sama vlast je u okvirima institucionalnih ograničenja

z Temeljne vrijednosti: 1. sloboda – građani slobodno politički djeluju ako to žele i

slobodno oblikuju svoj život2. jednakost – ravnopravnost, jednaka politička i ostala prava za

sve; jednakost izgleda da ostvare ciljeve (ne znači da će ih svi jednako uspješno iskoristiti)

3. dostojanstvo – pretpostavka da svi ljudi trebaju živjeti život dostojan čovjeka, a ako ga nisu sami u mogućnosti osigurati, o tome skrbi država

z tko čini narod? – u Ateni to su bili samo atenski građani, slobodni muškarci iznad 20 godina u Skupštini (procjenjuje se da je to tek iz-među 15 i 20% tadašnjeg stanovništva); danas su mala ograničenja za državljane (punoljetnost, poslovna sposobnost...)

temeljne vrijednosti:

DEMOKRACIJA

glavna obilježja:

JEDNAKOST

DOSTOJANSTVO

VLADAVINA PRAVA

DIOBA VLASTI

SLOBODA NARODNI PRISTANAK

PLURALIZAM



NEKADAŠNJE RAZLIKOVANJE

SUVREMENO RAZLIKOVANJE

MONARHIJA vladavina pojedinca

državni poglavar (monarh), zahvaljujući nasljednom pravu, vladadoživotno

REPUBLIKA

vladavina mnogih (važne državne pozicije i moć odlučivanja nije u rukama pojedinca, npr. Dubrovačka Republika)

u formalnom smislu svaka država koja nije monarhija, tj. nema monarha kao državnog poglavara

REPUBLIKA z lat. res publica – javna stvar, opće dobro, stvar koja nije na prodaju z povijesno – vlast nije u rukama jedne, već vlada više osoba (više se

osoba brine o općem dobru) z danas – državni je poglavar izabrani predsjednik koji u većini

zapadnjačkih demokracija nema preveliku moć, a nije naslijeđeni monarh koji vlada doživotno

z prema položaju predsjednika, republike se dijele na predsjedničke i parlamentarne • predsjednička – predsjednik (izvršna vlast) neovisan je o

parlamentu (zakonodavnoj vlasti) • parlamentarna – predsjednik (izvršna vlast) odgovorna parlamentu

z prema nositelju suverenosti, republike se dijele na demokratske i aristokratske: • demokratske – nositelj vlasti u republici je cijeli narod (danas su

uglavnom ovakve republike) • aristokratska – nositelj vlasti u republici tek je dio naroda

z iako ima određenih posebnosti, Republike Hrvatske demokratska je parlamentarna republika


99

MONARHIJA

DEMOKRACIJA

nedemokratske monarhije

demokratske monarhije

nedemokratske republike

demokratske republike

REPUBLIKA

REPUBLIKA

PREDSJEDNIČKA

PARLAMENTARNA DEMOKRATSKA

ARISTOKRATSKA

3.3. Različite podjele političkih poredaka

POVIJEST TIPOLOGIJA DRŽAVA – podjelama su se bavili i tradicionalni i suvremeni autori; njihove donekle različite podjele rezultat su različitih kriterija; ni jednu podjelu ne treba uzimati kao jedinu mjerodavnu, no one pomažu boljem shvaćanju političkih poredaka, njihovih sličnosti i različitosti

z prve podjele sežu u antiku kad su grčki mislioci pokušavali odgovoriti na pitanje o optimalnom uređenju zajednice

PLATONPoreci prema njihovoj ispravnosti (od ispravnog prema sve iskrivljenijim oblicima):

1. aristokracija – vladavina manjine koja je najkvalitetnija2. monarhija – vladavina kvalitetnog pojedinca3. timokracija – vladavina manjine koja se istaknula u ratnim

podvizima



4. oligarhija – vladavina bogate manjine5. demokracija – vladavina siromašne svjetine6. tiranija – vladavina nekvalitetnog nasilnika

ARISTOTEL

VLADA/VLADAJU

CILJ VLADAVINE pojedinac nekolicina mnogi

opće dobro monarhija aristokracija politeja

koristoljublje tiranija oligarhija demokracija

MONTESQUIEU

VRSTA PORETKANOSITELJI

SUVERENOSTINAČELO VLASTI

REPUBLIKA

demokratska sav narod je suverenVRLINA(UMJERENOST) aristokratska dio naroda je

suveren

MONARHIJAvlada pojedinac uz zakone ČAST

DESPOCIJAvlada pojedinac bez zakona STRAH

SUVREMENA PODJELA POLITIČKIH POREDAKA

DEMOKRATSKINEDEMOKRATSKI –

DIKTATURE

PREDSJEDNIČKA DEMOKRACIJA

PARLAMENTARNA DEMOKRACIJA

TOTALITARNA DIKTATURA

AUTORITARNA DIKTATURA

Osnovna razlika između demokratskih i nedemokratskih (diktatorskih) sustava

KARAKTERISTIKE DEMOKRACIJA DIKTATURA

1. ZAKONITOST VLADAJUĆEG SUSTAVA autonomna heteronomna

2. STRUKTURA DRUŠTVENOG SUSTAVA

heterogena homogena

3. ORGANIZACIJA VLADAJUĆEG SUSTAVA pluralistička monistička

4. TRAJNOST PRAVNOG SUSTAVA stalna ograničena političkim

uvjetima


101

1. ZAKONITOST VLADAJUĆEG SUSTAVA z AUTONOMNOST – proizlazi iz prepoznatljive, jasno vidljive volje

naroda (izbori) z HETERONOMNOST – vodstvo tvrdi da zna volju naroda i da su oni

na vlasti zato jer ih narod želi (ali to često nije prava volja naroda)

2. STRUKTURA DRUŠTVENOG SUSTAVA z HETEROGENA – postoji pluralizam različitih i međusobno suprot-

stavljenih interesa (koji se slobodno izražavaju u različitim političkim strankama i interesnim grupama)

z HOMOGENA – vlast pokušava maksimalno homogenizirati društvo; ne ističu se različitosti već sličnosti; različitosti se suzbijaju, često i kažnjavaju

3. ORGANIZACIJA VLADAJUĆEG SUSTAVA z PLURALISTIČKA – funkcionira podjela vlasti z MONISTIČKA – što manje podjela vlasti i njezine disperzije iz jednog

izvora; centralizirana država u kojoj vladajući maksimalno koncentri-raju vlast u svojim rukama

4. PRAVNI SUSTAV z STALNA VRIJEDNOST – pravosuđe je neovisno i slobodno z OGRANIČENA VRIJEDNOST – pravosuđe je pod paskom vladajuće

politike i služi očuvanju vlasti

Razlika između autoritarnih i totalitarnih diktatura

KARAKTERISTIKE AUTORITARIZAM TOTALITARIZAM

POLITIČKA MOBILIZACIJA

depolitizacija (politička apatija)

jaka politička mobilizacija

POLITIČKI PLURALIZAM ograničeni pluralizam monizam (jedna

stranka)

STUPANJ IDEOLOŠKOGIZVRŠENJA

tradicionalno stanje duha jaka ideologija



PODJELA KOJA RADI DISTINKCIJU IZMEĐU OBLIKA VLADAVINE, POLITIČKOG PORETKA I DRŽAVNOG USTROJA

POLOŽAJ DRŽAVNOG POGLAVARA (oblici vladavine)

Način dolaska na vlast

Trajanje funkcijePravna i politička odgovornost

MONARHIJAnasljedstvom (rijetko izborom)

doživotno(ili do abdikacije)

ovisi radi li se o apsolutnoj iliustavnoj monarhiji

REPUBLIKAizborom (bilo naroda, bilo parlamenta)

određen mandatovlasti unutar ustava i zakona, ne smije ih kršiti

DIKTATURAnelegalno (najčešće nasilno)

do svrgnuća minimalna odgovornost

POLITIČKI PORECI – koji broj, tj. skupine stanovnika utječu na sastav, rad i odgovornost nositelja vlasti

Vladavina pojedinca

Vladavina manjine Vladavina većine

AUTOKRACIJA(npr. monarhija ili tiranija)

OLIGARHIJA: aristokracijaplutokracijateokracijabirokracija

DEMOKRACIJA

OBLICI DRŽAVNOG USTROJA – broj državnih organa najvišeg stupnja u državi

jedan više njih

UNITARNE DRŽAVE SLOŽENE DRŽAVE

centralizirane decentralizirane federacijakonfederacija

personalne unije


103

3.4. Vrste demokracijeS obzirom na to tko donosi političke odluke, osnovna je podjela demokracije:

z POSREDNA (predstavnička) – građani sudjeluju u vlasti izborom svojih političkih predstavnika koje predlažu i biraju (ili samo biraju): političke odluke donose izabrani predstavnici građana, a ne građani sami

z NEPOSREDNA (participatorna) – građani izravno sami odlučuju, tj. glasuju za zakone i druge političke odluke; svi neposredno zaintere-sirani imaju pravo donositi političke odluke

J. J. Rousseau – francuski prosvjetiteljski filozof izrazito je zagovarao neposrednu demokraciju; smatrao je da zakonodavna vlast može biti samo u rukama cijelog naroda jer jedino tako zakon može biti produkt opće volje koja pazi na zajednički interes, tj. opće dobro; teško organizacijski izvedivo (skupo, glomazno, tromo); ostvarivo samo u malim homogenim državama (ipak većina zemalja prihvaća instituciju referenduma kao jedan oblik neposredne demokracije u posrednoj demokraciji)

z ova podjela danas gubi na snazi jer se nigdje na svijetu ne primjenju-je čista neposredna demokracija (sve su demokracije posredne, ali neke imaju više elemenata neposredne demokracije negoli druge)

Podjela demokratskih političkih sustava s obzirom na suodnos zakonodavne i izvršne vlasti: 1. PARLAMENTARNI SUSTAV (PARLAMENTARIZAM) 2. PREDSJEDNIČKI SUSTAV (PREZIDENCIJALIZAM)

Mnogi kao zasebne vrste navode još i: 3. POLUPREDSJEDNIČKI SUSTAV (SEMIPREZIDENCIJALIZAM) 4. SKUPŠTINSKI SUSTAV

1. PARLAMENTARNI SUSTAV (PARLAMENTARIZAM) – parlament ima veću moć nego izvršna vlast

z parlament bira predsjednika države i on mu je odgovoran (odnosi se na većinu parlamentarnih sustava, npr. Češka, ali postoji i varijanta u kojoj predsjednik bira posebno oformljeno tijelo dio kojega su zastu-pnici u parlamentu, npr. Njemačka)

z vladu sastavlja parlamentarna većina (predsjednik tek formalno po-vjerava mandat premijeru)

z vlada je odgovorna parlamentu (njezin opstanak ovisi o njegovoj podršci) – jako uska povezanost parlamentarne većine i vlade, a „protivnik” je parlamentarna oporba

z ovlasti predsjednika: uglavnom sveden na simboličku, ceremonijalnu, reprezentativnu ulogu, za većinu poteza treba supotpis premijera



z unutar izvršne vlasti vlada je nadmoćna nad predsjednikom države (većinu njegovih akata mora supotpisati premijer; stvarna je vlast u vladinim rukama)

z prednosti: fleksibilnost, veća demokratičnost z nedostaci: vlada ima pravo raspuštanja parlamenta i ako je u parla-

mentu malo stranaka, vlada mu u praksi postaje nadmoćna (iako to u teoriji nije); ako ima mnogo stranaka, parlament je nadmoćan, no sustav je nestabilan

z pretpostavke za uspjeh: razvijen stranački sustav i stranačka disciplina z npr. Italija, Njemačka

2. PREDSJEDNIČKI SUSTAV (PREZIDENCIJALIZAM) – moć je podijeljena između predsjednika države i parlamenta (sustav ravnoteže)

z predsjednika bira narod na izborima i on nije odgovoran parlamentu (nije član parlamenta niti iz njega proizlazi)

z između parlamenta i predsjednika vlada koordinacija prava (sustav checks and balancesa, odnosno „kočnice i ravnoteže”), a ne strogo određeno odvajanje dužnosti (princip: separtion of powers)

z ovlasti predsjednika: nositelj izvršne vlasti (i šef države, tj. državni poglavar i premijer); formira vladu koja njemu odgovara; ne može raspustiti parlament, ali ima pravo suspenzivnog veta na zakone (tada se oni donose kvalificiranom većinom)

z ovlasti parlamenta: u odnosu prema predsjedniku imaju pravo pokre-nuti impeachment, odnosno postupak utvrđivanja njegove kaznene odgovornosti za osobito teške zločine i prijestupe; utvrdi li se krivnja, predsjednik odstupa s položaja i postaje dostupan regularnim sudo-vima

z prednosti: stabilnost izvršne vlasti; izvršna vlast izravno je demokrat-ski izabrana (vlada legitimitet dobiva kroz predsjedničke izbore)

z nedostaci: opasnost personalizacije vlasti (u Latinskoj Americi i zemljama Trećeg svijeta predsjednički je sustav često proizvodio diktature predsjednika); nastaju problemi ako dođe do kohabitacije (situacija u kojoj predsjednik ne pripada stranci koja ima parlamen-tarnu većinu), zaoštravaju se konflikti koji onda ne pogoduju kon-senzusu i stvaranju koalicija; proizvodi se dvostranačje često na liniji desno – lijevo

z pretpostavke za uspjeh: dvostranački sustav, labav stranački sustav bez stranačke stege pri glasovanju u parlamentu

z npr. SAD – predsjednik je ujedno i premijer (funkcija premijera nosi naziv šef kabineta)

z superprezidencijalizam – posebno ekstreman tip prezidencijaliz-ma koji se javio u Rusiji (naziva se i ukazokracija) – predsjednik ima čak više ovlasti nego u klasičnom predsjedničkom sustavu (može raspustiti parlament i može samovoljno donositi ukaze koji imaju važenje zakona, tako da on na neki način čak objedinjuje izvršnu i zakonodavnu vlast)


105

Model koji predstavlja sredinu između parlamentarnog i predsjedničkog, prema nekim podjelama je zasebna vrsta, a većina teoretičara ga ipak smatra derivatom parlamentarnog sustava: 3. POLUPREDSJEDNIČKI SUSTAV (SEMIPREZIDENCIJALIZAM) –

sustav poremećene ravnoteže u korist egzekutive (ravnoteža moći između izvršne i zakonodavne vlasti ipak preteže prema izvršnoj); unutar izvršne vlasti podjela vlasti između vlade i predsjednika (dualna egzekutiva)

z predsjednika bira narod na izborima z ovlasti predsjednika: može raspustiti parlament, imenuje premijera i

u praksi bira vladu (koju mora potvrditi parlament), može i smijeniti vladu, vlada mu je odgovorna jer on supotpisuje sve njezine odluke, predsjedava njezinim sjednicama, ima mogućnost veta na izglasane zakone (mora ih potpisati da bi stupili na snagu), predsjednički akti samo iznimno trebaju premijerov supotpis

z prednosti: omogućuje beskonfliktnu promjenu nositelja vlasti (kao i u parlamentarnom sustavu)

z nedostaci: moguća je kohabitacija; postoji opasnost od prevelikog predsjednikovog utjecaja (ipak manja no u predsjedničkom sustavu)

z pretpostavka za uspjeh: manji broj stranaka u parlamentu (npr. Fran-cuska ih reducira izbornim zakonom)

z npr. Francuska, a čest je i u bivšim socijalističkim državama: Poljska, Rumunjska, Ukrajina, Srbija, Republika Hrvatska (do 2000.); u proš-losti je bio prilično neuspješan (Španjolska prije građanskog rata, Njemačka prije uspona nacizma)

4. SKUPŠTINSKI (KONVENTSKI) MODEL: z uloga parlamenta: bira i vladu i predsjednika i suce najvišeg suda

(slično parlamentarnom sustavu) z odnos parlamenta i vlade: izvršna vlast ne može raspustiti zakono-

davnu, a zakonodavna ne može smijeniti vladu dok joj traje mandat (razlika u odnosu na parlamentarni sustav)

z npr. Švicarska i SFRJ



PO

DV

RS

TA

DE

MO

KR

ATS

KO

G

SU

STA

VA

TKO IMA NAJVEĆU

MOĆ?

TKO PO-STAVLJA

PREDSJED-NIKA?

KAKAV JE ODNOS PRED-

SJEDNIK – PARLA-MENT?

TKO PO-STAVLJA VLADU?

KOME JE ODGOVOR-NA VLADA?

PA

RLA

ME

NTA

RN

I S

US

TAV

legislativa moćnija od egzekutive, unutar egzekutive moćnija vlada nego predsjednik

parlament

pred-sjednik je odgovoran parlamentu

parlament (iz redova parla-mentarne većine)

parlamentu

PO

LUP

RE

DS

JED

NIČ

KI S

US

TAV

poremeće-na ravno-teža moći parlamenta i pred-sjednika u korist pred-sjednika; unutar egzekutive podjela moći između predsjedni-ka i vlade

birači (na pred-sjedničkim izborima)

ima mo-gućnost raspu-štanja parlamen-ta i veta na odluke parlamenta

predsjednik uz potporu parlamenta

djelomično parlamen-tu, no više predsjed-niku

PR

ED

SJE

DN

IČK

I SU

STA

V ravnote-ža moći parlamenta i predsjed-nika, unutar egzekutive; predsjed-nik moćniji od vlade

birači (na predsjed-ničkim izborima)

predsjed-nik nije odgovoran parla-mentu, ne može ga raspustiti, ali ima pravo veta na zakone

predsjednik

predsjed-niku (on je ujedno i premijer)


107

Demokracija – posebnosti i podvrste z danas se gotovo svaka država na svijetu deklarira kao demokratska,

čak i ako vlada diktatura (jedine države koje se ne deklariraju kao demokratske su Vatikan, Saudijska Arabija, Mianmar i Brunej)

z obilježja suvremenih zapadnih demokracija: • ekonomski prosperitet i jednakost prilika za uspjeh • diverzificirana socijalna struktura s neovisnom srednjom klasom • politička kultura koja tolerira različitost

z tipična demokratska država: gospodarski uspješna, visoko urbanizi-rana, visoko pismena, s brojnim pripadnicima srednjeg sloja

z građanske demokracije – danas prevladavajući tip demokracije, tj. demokracija u državi sa slobodnim, tržišnim, kapitalističkim gospo-darstvom; u prošlosti su istaknutije bile tzv. socijalističke demo-kracije koje su suzbijale privatno vlasništvo, a vlast naroda trebala je biti uočljiva i u političkoj i u gospodarskoj sferi (što se nije u praksi ostvarilo)

z Suodnos ekonomije i demokracije: • gospodarski razvijene države bliže su razvijenoj demokraciji – 76%

najbogatijih država su demokratske, a tek 8% najsiromašnijih država su demokratske

• velike nestašice i umiranja od gladi u potpunosti se podudaraju sa zemljama u kojima ne postoji demokracija

• i ostali podaci (npr. dohodak per capita) pokazuju da je demokracija povezana s ekonomskim prosperitetom

POSREDNA (predstavnička)

narod bira predsjednika

koji je i premjer te bira vladu

NEPOSREDNA (direktna)

DEMOKRACIJA

parlament bira predsjednika i vladu

narod bira predsjednika

koji bira premijera i vladu

PARLAMENTARNI SUSTAV

PREDSJEDNIČKI SUSTAV

POLUPREDSJED-NIČKI SUSTAV



Razvoj demokracije: DEMOKRATIZACIJE (DEMOKRATSKE TRANZICIJE) – tri vala demokratizacije (svaki je kao reakciju izazvao suprotni proces)

• 1828. – 1926. – Engleska, Škotska, Nizozemska, SAD, Francuska...

• 1943. – 1962. – Njemačka, Italija... • od 1973. do danas – prvo Grčka, Španjolska i Portugal,

osamdesetih Latinska Amerika, devedesetih socijalističke zemlje te naposljetku one afričke

Odnos većine i manjine u suvremenoj demokraciji: z demokracija – vladavina većine z u teoriji – natpolovična većina (engl. majority) z u praksi – relativna većina (engl. plurality) z tiranija većine – realna opasnost suvremene demokracije je mo-

gućnost da većina samo zato što je većina terorizira manjinu; zato je danas u demokraciju uključeno i pravo zaštite manjine od stalne dominacije većine

z MAJORITARNI TIP DEMOKRACIJE – daje prednost parlamentarnoj većini; parlamentarne manjine gotovo nikako ne mogu utjecati na odluke; u praksi se može pretvoriti u tiraniju većine

z KONSENZUALNI TIP DEMOKRACIJE – dolazi od riječi konsenzus što znači suglasnost, dogovor; polazi od načela da nije demokratski svoditi demokraciju na konstantnu premoć većine jer stalno isklju-čivanje manjine iz političkih odluka destabilizira cijeli politički sustav (što je loše i za većinu) te zato provodi mjere kao što su: manjinske kvote u parlamentu, decentralizacija, manjinski veto i sl. • KONSOCIJACIJSKA DEMOKRACIJA – podvrsta konsenzualne

demokracije; u njoj se zaštita manjina osigurava time što se izvršna vlast formira kao velika koalicija (u kojoj nužno participiraju i manjine); npr. Švicarska; nužno zahtijeva suradnju političkih elita (i one većinske i onih manjinskih)

z slično naglašava i podjela na konkordantsku i konkurentsku demokraciju: • KONKORDANTSKA – vodi se računa o svim relevantnim

interesima; pogodnija je za fragmentirana društva (npr. Belgija, Nizozemska, Austrija, Švicarska)

• KONKURENTSKA – pri rješavanju konflikta dominira načelo većine; pogodnija je za homogena društva (npr. Velika Britanija, Francuska, Španjolska, Portugal)


109

3.5. Politička situacija nakon Drugoga svjetskog rata

Situacija na globalnom planu: z nakon zajedničke pobjede nad nacizmom pakt između SAD-a i

SSSR-a ubrzo se raspao z Sjevernoatlantski savez (NATO) – nastaje 1949. godine; okuplja

kapitalističke, demokratske države sa SAD-om na čelu z Varšavski pakt – nastaje 1955. godine; okuplja socijalističke, nede-

mokratske države sa SSSR-om na čelu z neutralne države – Austrija, Švicarska, Finska... z Pokret nesvrstanih zemalja – smatra se da službeno postoji od 1961.

kad je održana prva službena konferencija i da su ga utemeljili čelnici država – Tito (SFRJ), Nehru (Indija) i Naser (Egipat); okuplja mnoštvo zemalja Trećeg svijeta, danas 118 zemalja (gotovo cijelu Afriku, dio Latinske Amerike, zemlje Bliskog istoka i Indijskog potkontinenta...)

z razvoj totalitarizma u državama koje su nakon Drugoga svjetskog rata postale komunističke – najtotalitarnija država bila je Rumunjska u kojoj je vladao Ceauscescu

z procjene broja komunističkih žrtava – 50 milijuna z iz Irana krajem sedamdesetih kreće opsežna islamizacija

EUROPA z 1989./90. – prijelazno doba u Europi – zapanjujuće brza promjena

sustava u Istočnom bloku koja vodi do pada komunizma i do stvara-nja parlamentarnih demokracija

z dva događaja koja su najviše utjecala na globalni nestanak komunizma: pad Berlinskog zida i raspad SSSR-a

z pad Berlinskog zida – zid koji je dijelio Berlin na dva dijela (onaj SR Njemačke i onaj DDR Njemačke); prvo je otvoren, a potom i srušen 1989.; simbolički označuje kraj podijeljenosti Njemačke i pad komu-nizma

z Raspad SSSR-a – za vrijeme Brežnjeva dolazi do stagnacije u SSSR-u, a potom se za vrijeme Mihaila Gorbačova pojavljuju Gla-snost i Perestrojka (ponovna izgradnja) • Tko prekasno dođe, njega će kazniti život – proročanska izjava

Gorbačova u zadnjem posjetu Ericku Honeckeru • pribaltičke zemlje dobile su neovisnost koju su izgubile za vrijeme

Drugoga svjetskog rata • SSSR prestaje postojati u prosincu 1991.; 21. prosinca predsjednici

sovjetskih republika (osim Gruzije) potvrdili su odvajanje i utemeljili Savez nezavisnih država; 25. prosinca Gorbačov je odstupio s mjesta predsjednika



z domino efektom došlo je do sloma komunističkih država; to je bio slom, a ne revolucija; bivše komunističke zemlje postaju višestranač-ke i održavaju se demokratski izbori

z zemlje u tranziciji – naziv za bivše socijalističke države pred kojima stoje tri bitna zadatka:

• prijelaz iz jednostranačke nedemokracije u demokratsku ustavnu državu

• prijelaz s planskog na tržišno gospodarstvo • sprječavanje razvoja oživljenog nacionalizma

• za zemlje u tranziciji iskustvo navodi da vrijedi pravilo: što su zemlje više na istoku ili jugoistoku, to su udaljenije od proklamiranih ciljeva demokracije i tržišne privrede; što su bliže Srednjoj Europi, to se demokracija i tržišna privreda lakše, brže i uspješnije razvijaju

• na izborima u tim zemljama uglavnom pobjeđuju prozapadnjačke stranke, uz poneke izuzetke, npr. u Poljskoj (1993.) i Mađarskoj (1994.) gdje su vlast preuzele postkomunističke stranke, ali se demokratska načela nisu izgubila

• u novooformljenim balkanskim državama ponovno postoji niz nacionalnih manjina (to se naziva „Balkanizacija Balkana”)

• većina postkomunističkih zemalja želi ući u EU i u NATO (ako još nisu) pa i to smanjuje šanse za pobjedu na izborima postkomunističkim strankama i ubrzava demokratski razvitak

SJEVERNA AMERIKA z SAD – stabilna demokracija, no problem je prilično raširen antiameri-

kanizam u drugim državama (doživljavaju SAD kao supersilu s križar-skim mentalitetom kojim pokorava druge zemlje; simbol bezdušnog materijalizma i dekadencije)

JUŽNA I SREDNJA AMERIKA z tipične su učestale promjene sustava – veliki politički zaokreti, držav-

ni udari i sl. z mnoge ljevičarske i desničarske diktature; unatoč prolaznim demo-

kratskim fazama autoritarni i vojni oblici određuju političke događaje (ozloglašena vojne hunte – dominacija vojske)

z jedan je val demokratizacije s promjenjivim uspjehom zahvatio neke države nešto prije sloma komunizma u Europi (to su povezani procesi jer je međunarodni utjecaj socijalističkih zemalja već bio u opadanju)

z čak i u demokratiziranim zemljama javlja se problem revizije razboj-ničke prošlosti, a rezultati su često porazni (izostanak razotkrivanja povijesti)

z Kuba – 1959. pad batističkog režima, uspostavljen komunizam na čelu s Fidelom Castrom; Kuba je pogođena padom komunizma u Europi: ekonomski (nema više potpore), vojno (povlačenje sovjetskih trupa), politički (sveopća izolacija)


111

AFRIKA z zbog proizvoljnog povlačenja granica prijašnjih kolonizatora mno-

ge afričke države nemaju jedinstven nacionalni identitet pa postoje međuplemenski sukobi; to je često bio argument za postavljanje apsolutističke diktature (navodno, jedino „čvrsta ruka” može spriječiti sukobe)

z mnogobrojni krvavi režimi s diktatorima na čelu, npr. Idi Aminova Uganda, Bokassina Centralnoafrička Republika itd.; čak i borci za slobodu, kao Robert Mugabe iz Zimbabvea, nakon dolaska na vlast zaboravljaju stare principe

z takvi diktatori, osim što provode teror, osiromašuju ionako siromašne zemlje; npr. zairski predsjednik Mobutu Sese Seko odredio je da čak 15% državnog proračuna ide za njegove troškove (dotation presi-dentielle), a ostatak su �pojeli” izdaci za vojsku i za megalomanske prestižne projekte

z utjecaj istočnoeuropskih promjena: • napuštanje marksizma kao državne ideologije i kao modela

razvitka • gube se jednostranački sustavi (koji su se dugo opravdavali time

što navodno više odgovaraju afričkoj tradiciji) • međunarodna javnost aktivnije usmjerava demokratizaciju

političkih sustava u Africi • prema krilatici Manje država i manje dirigiranja, pokušava se

utjecati i na ekonomski preokret z nakon propasti komunizma u Etiopiji uslijedio je pad i u Angoli i u

Mozambiku z Južna Afrika – aparthejd – 5 milijuna bijelaca vladalo je nad 20 mili-

juna crnaca, 3 milijuna mulata i milijun Indijaca • ukinute zabrane djelovanja organizacija koje se bore za prava

nebijelaca, kao što je ANC (Panafrički kongres) – Nelson Mandela oslobođen nakon 27, a Walter Sisulu nakon 26 godina zatvora

• ukinuti su rasni zakoni, a zauzvrat je Panafrički kongres odustao od nasilnih promjena

• 1991. ukinuto je rasno registriranje, što je bio temelj aparthejda, i vanjskopolitička izolacija Južne Afrike je prestala

• Mandela je postao predsjednik države, a bijelci su prešli u oporbu • to je primjer glatkog prijelaza u demokraciju, što je u Africi izuzetak;

ali u zemlji su se proširili novi problemi kao što je izuzetno visok stupanj kriminala

z Ruanda – krajem 20. st. krvavi građanski rat s genocidom i više od milijun žrtava

z saharske države – od kraja 2010. veliki val demonstracija i pokušaja rušenja poretka u arapskim državama (Egipat, Libija, Tunis...), šire se i na arapski dio Azije (Jemen, Bahrein...); padaju predsjednici koji su već desetljećima na vlasti (npr. Hosni Mubarak u Egiptu); veoma krvavi sukobi u državama gdje predsjednici nikako ne žele odstupiti



s vlasti (Libija u kojoj je Gadafi došao na vlast vojnim udarom 1969. godine)

z današnje stanje: većina država danas ima uvedenu neku vrstu više-stranačkog sustava, no mnoge su još jako daleko od prave demo-kracije; situacija je još daleko lošija nego u Latinskoj Americi; tek će se pokazati hoće li nemiri u sjevernoj Africi donijeti demokratizaciju ili tek izmjenu vladajuće elite

AZIJA z različite države imaju različit politički razvoj z NR Kina – prije pada komunizma u Europi provodi brojna pogublje-

nja i masakr na trgu Tiananmen z ipak krajem 20. st. Kina i Vijetnam usvajaju elemente tržišne privrede z Sjeverna Koreja – simbol totalitarizma – nema napretka prema ujedi-

njenju dviju Koreja z u nekim su državama intenzivniji demokratski procesi, npr. Filipinima,

Južnoj Koreji, Tajvanu, Bangladešu, Pakistanu z Indija – naziva se najvećom demokracijom na svijetu; ona je sekular-

na država s religijski izrazito izmiješanim stanovništvom (650 milijuna hindusa, 90 milijuna muslimana, 20 milijuna kršćana, 15 milijuna sikha...), ali uznapredovali islam iz susjednih zemalja i nacionalne trzavice isprovocirale su hindufundamentalizam; predsjednica Indira Gandhi ubijena je 1984., a njezin sin predsjednik Rajiv 1991. godine

z Kambodža – 1978. intervencijom Vijetnama poražen izrazito krvav režim Pola Pota i Crvenih Kmera

z ekonomske sile Dalekog istoka: Japan, 4 mala tigra (Singapur, Hon-gkong, Južna Koreja, Tajvan)

z Bliski istok – politički zatvorenici u tim su državama pravilo, kao i njihovo mučenje i zlostavljanje

z Islamska revolucija u Iranu pod vodstvom ajatolaha Homeinija prognala je prozapadnjačkog šaha, provela islamizaciju te ujedinila svjetovnu i duhovnu vladavinu (teokracija)

z Libanon – niz sukoba, ratova, terorističkih napada – 150 000 mrtvih z Irak – Zaljevski rat protiv Sadama Husseina i njegove stranke Baath z raste fundamentalizam z sukob Izraelaca i Palestinaca – židovska država Izrael osnovana je

još 1948., a još uvijek traju sukobi zbog težnje Arapa da stvore pale-stinsku državu na području Gaze i Zapadne obale

z talibani – ekstremni fundamentalistički islamski pokret koji je neko vrijeme imao vlast u Afganistanu, a danas grupice djeluju u obliku gerile

z terorizam – sve je veća opasnost suvremenom svijetu; upravo s Af-ganistanom je povezan i nastanak al-Qa'ide, međunarodnog saveza islamskih terorističkih organizacija, koja izvodi napade diljem svijeta


113

z promjene iz Istočne Europe u Aziji su imale su slab odjek (neki teore-tičari jedan od uzroka vide i u konfucijskoj tradiciji većine Azijata da se sudbinski prihvaća realnost)

Glavne prijetnje razvitku demokracije: z komunizam – u prošlosti je bio najveća prijetnja, no danas to više

nije; pitanje je vremena kad će i posljednje komunističke države pro-mijeniti uređenje (Kina, Kuba, Sjeverna Koreja, Laos, Vijetnam)

z radikalni islam – sve veća prijetnja z moderni autoritarizam – konstanta z ljudska prava – opasnost da dođe do podjele na zapadne, istočne

i južne koncepcije zaštite ljudskih prava bez istinske mogućnosti posredovanja

20. stoljeće: z stoljeće totalitarizma i stoljeće njegova nadilaženja (nadajmo se) z slom komunizma koji ujedno označuje pobjedu zapadnjačkog viđe-

nja slobode z pad komunizma u Europi nije utjecao samo na europske države,

nego je pokrenuo lavinu događanja i na drugim kontinentima

Pretpostavke za uspješni opstanak demokracije: demokracija je konsolidirana kad postane jedina igra u gradu, a to je (prema Linzu i Stepanu) kad zadovolji sljedeće pretpostavke:

z razvoj slobodnog civilnog društva z relativna autonomija političkog društva z vladavina prava z postojanje državne birokracije z tržišna ekonomija

Budućnost demokracije – različita predviđanja: z optimizam – npr. Fukayama: zapadna demokracija završni je oblik

vlasti; Popper: otvorena demokratska društva najbolja su, i najslo-bodnija, i najpravičnija, samokritičnija su i sklonija reformama nego ijedna prije njih

z pesimizam – npr. Huntington: demokracija je ugrožena z većina ipak predviđa opstanak demokracije, uz nužne preinake i usa-

vršavanja; postoji i nužnost reforme demokracije i nužnost njezina održavanja

z Ljudski osjećaj za pravednost čini demokraciju mogućom, a njegova sklonost prema nepravdi čini je neophodnom.

Izgledi demokracije u državama koje nemaju dugu demokratsku tradiciju (prema Vanhanenu):

z istočna Europa – demokratski će sustavi opstati i stabilizirati se z Latinska Amerika – demokracija će se održati uz teškoće



z centralna Azija, Sjeverna Afrika, Bliski istok – pojavit će se nove demokracije

z subsaharska Afrika – demokracije će se teško stabilizirati z južna Azija – demokracija će preživjeti, ali s velikim teškoćama zbog

siromaštva z istočna i jugoistočna Kina – sve veći pritisak za demokratizaciju z Oceanija – demokracija će se održati samo uz vanjsku podršku

MAJORITARNA

KONSOCIJACIJSKA

DEMOKRACIJA

KONKURENTSKAKONKORDANTSKA KONSENZUALNA


115

PRIMJERI ZADATAKA

Politički sustavi



1. Pad Berlinskog zida prethodio je raspadu SSSR-a. T N

2. Pluralizam je jedno od temeljnih obilježja aristokracije. T N

3. U polupredsjedničkom sustavu predsjednik je ujedno i premijer. T N

4. U desnim se totalitarnim režimima, za razliku od lijevih, država nije uplitala u gospodarstvo. T N

5. Autoritarizam u osnovi manje ističe ideologiju negoli totalitarizam. T N

6. Konkordatska demokracija po svojim je karakteristikama bitno različita od konkurentske demokracije. T N

7. Suvremene monarhije mogu biti republike. T N

8. Zemlje u tranziciji naziv je za one svjetske države koje tek trebaju ostvariti gospodarski rast. T N

9. U svim monarhijama postoji pravo nasljeđivanja. T N

10. Stoljećem totalitarizma naziva se 20. stoljeće. T N



11. Koji se oblik političkog poretka navodi kao suprotnost monarhiji, osobito vezano uz proces dolaska na vlast i vrijeme ostanka na njoj?

a. aristokracijab. demokracijac. republika

12. U određenju da „vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu” vidi se shvaćanje naroda kao...?

a. plebsab. demosac. etnosa



13. Kako se naziva država u kojoj postoje teritorijalne jedinice sa značajnim stupnjem samostalnosti, koje suverenitet dijele sa saveznom državom?

a. unitarna državab. federacijac. konfederacija

14. Koji je, prema antičkom filozofu Platonu, optimalan oblik političkog sustava?

a. monarhijab. aristokracijac. demokracija

15. Kojoj je asocijaciji, u sklopu SFRJ, do 1990. pripadala i Republika Hrvatska?

a. Sjevernoatlantskom savezub. Varšavskom paktuc. Pokretu nesvrstanih zemalja

16. Kako se naziva vladavina vlasnika krupnog kapitala?a. teokracijab. plutokracijac. aristokracija

17. Koja je asocijacija država nastala najranije?a. NATOb. Varšavski paktc. Pokret nesvrstanih zemalja

18. Kako se naziva postupak sprječavanja objavljivanja informacija koje ne idu u prilog aktualnoj vlasti, tipičan za totalitarne sustave?

a. indoktrinacijab. propagandac. cenzura

19. Kojemu su političkom poretku podvrste totalitarizam i autoritarizam?a. diktaturib. tiranijic. komunizmu

20. U kojem sustavu u pravilu nema predsjedničkih izbora?a. u parlamentarnomb. u predsjedničkomc. u polupredsjedničkom


117

ZADACI DOPUNJAVANJA


21. U suvremenim demokracijama nositelj suverenosti je ________________________________.

22. Vrsta demokracije u kojoj je vlada nadmoćna nad predsjednikom države naziva se ____________________________ sustav.

23. _______________________ je oblik vladavine u kojemu vlast pripada narodu, a izvršava se izravno ili preko izabranih predstavnika na osnovi jednakih prava svih građana.

24. Budući da su u Atenskoj skupštini pravo sudjelovanja i odlučivanja imali građani, a nisu se birali predstavnici, kažemo da je to bio oblik ________________________ demokracije.

25. Poimanje etnosa razvilo se iz shvaćanja naroda kao skupine ljudi zajedničkog ________________________.

26. Tip monarhije u kojoj državni poglavar obavlja izvršnu, ali ne i zakonodavnu vlast, naziva se __________________ monarhija.

27. Narodni pristanak, pluralizam, dioba vlasti i poštivanje ljudskih prava glavna su obilježja političkog sustava koji se zove_______________________.



28. Kako se naziva politički poredak u kojem vladar vlada doživotno, a vlast u pravilu preuzimaju njegovi nasljednici? __________________________________________________________

29. Kojim se zajedničkim nazivom danas koristimo za bivše socijalističke zemlje koje još nisu posve dosegle demokratske standarde i uvele slobodnu tržišnu ekonomiju?

__________________________________________________________

30. Kako nazivamo republiku u kojoj na vlast utječe samo dio naroda? __________________________________________________________



31. Što se određuje kao stabilna globalna zajednica s mogućnošću zadobivanja vlastite suverenosti? ___________________________________________________________

32. U kojem je stoljeću nastao totalitarizam? ___________________________________________________________

33. Što je tiranija većine? _______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

34 Nabroj tri temeljne vrijednosti demokracije! ___________________________________________________________

35. Koje su prednosti prezidencijalizma? _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

36. Koji je odnos legislative i egzekutive u parlamentarnim demokracijama? _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

37. Što je to teokracija? ______________________________________________________________________________________________________________________

38. Navedi primjer države u kojoj je na snazi polupredsjednički sustav! ___________________________________________________________

39. Kako se naziva nelegalan i nelegitiman poredak u kojemu ipak postoji privid pluralizma? ______________________________________________________________________________________________________________________

40. Kako se naziva oblik vladavine u kojemu državni poglavar ne vlada

doživotno, već točno određen mandat? __________________________________________________________


119

RJEŠENJE ZADATAKA

Politički sustavi1. T2. N3. N4. N5. T6. T7. N8. N9. N10. T11. c. (republika) 12. b. (demosa) 13. b. (federacija) 14. b. (aristokracija) 15. c. (Pokretu nesvrstanih zemalja) 16. b. (plutokracija) 17. a. (NATO) 18. c. (cenzura) 19. a. (diktaturi) 20. a. (u parlamentarnom) 21. narod22. parlamentarni sustav23. demokracija24. neposredne (direktne) demokracije25. podrijetla26. ustavna27. demokracija28. monarhija 29. tranzicijske zemlje (zemlje u tranziciji) 30. aristokratskom republikom31. nacija32. 20. st.33. Nedostatak demokracije koji se javlja ako brojčano nadmoćna skupina koja je izabrala

i parlamentarnu većinu preko te većine donosi zakone kojima se terorizira, diskriminira i zakida manjina.

34. sloboda, jednakost i dostojanstvo35. stabilnost izvršne vlasti, izvršna vlast izravno je demokratski izabrana (vlada legitimitet

zadobiva u predsjedničkim izborima) 36. Legislativa je moćnija od egzekutive (parlament bira vladu), unutar egzekutive moćnija

je vlada negoli predsjednik.37. Poredak u kojemu je na vlasti svećenički stalež, tj. religijski službenici.38. Francuska, Portugal, Rumunjska...39. autoritarizam (autoritarna diktatura) 40. republika



POLITIČKI SUSTAV

REPUBLIKE HRVATSKE


122 POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

1) USTAV REPUBLIKE HRVATSKE2) USTROJ HRVATSKE DRŽAVE3) HRVATSKI SABOR4) PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE5) VLADA REPUBLIKE HRVATSKE6) SUDBENA VLAST7) USTAVNI SUD8) MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA SAMOUPRAVA9) MEĐUNARODNI ODNOSI I UDRUŽIVANJE S OSTALIM

DRŽAVAMA10) ODNOSI S EUROPSKOM UNIJOM

4.1. Ustav Republike Hrvatske

z USTAV Republike Hrvatske – najviši zakon, temeljni zakon, pripada u pisane ustave

z Ustav Republike Hrvatske izraz je: 1. povijesnog prava na državnu suverenost – hrvatska se državotvornost

može u kontinuitetu pratiti od kneževina iz VII. stoljeća pa do položaja u SFRJ (povijesni dokazi te državotvornosti navedeni su u izvorišnim osnovama); te povijesne činjenice izraz su nacionalnih obilježja samobitne države

2. rezultata višestranačkih, slobodnih izbora te rezultata referenduma – referendum o osnutku samostalne države što je podržalo 94,17% birača (dok ih je tek 1,2% bilo za ostanak u SFRJ) te prvi višestranački izbori na kojima je HDZ bio izborni pobjednik

3. međunarodnih standarda sloboda i prava čovjeka i građanina – ljudska prava treće generacije podrazumijevaju i kolektivno pravo naroda na stvaranje nacionalne države

GLAVNE FUNKCIJE USTAVA: 1. zapisivanje nacionalnih ideala – simbolična uloga: ističu se

vrijednosti, ciljevi, ideali... z navode se u uvodu, tj. PREAMBULI (u našem Ustavu ona se zove

Izvorišne osnove) 2. određivanje strukture vlasti – ustav daje nacrt organiziranja vlasti u

nekoj državi (ustrojstvo vlasti, podjelu vlasti i međuodnos različitih vrsta vlasti)

3. uspostavljanje legitimnosti vlasti – postojanje ustava znak je određene stabilnosti i stalnosti neke države; bez njega vlast teško može zadobiti povjerenje građana, a država biti prihvaćena u međunarodnom smislu


123

DIJELOVI USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE z Ustav se sastoji od 152 članka i po opsegu ga možemo svrstati

među kraće ustave

Ustav Republike Hrvatske sastoji se od 10 glava (odjeljaka): 1. IZVORIŠNE OSNOVE – temeljne povijesne, kulturne i gospodarske

pretpostavke hrvatske suverenosti – to je preambula (uvodni dio, svečani proslov koji ne sadrži norme, već povijesne i suvremene temelje na kojima se ustav donosi)

z navode se bitne povijesne činjenice koje predstavljaju državotvorni identitet

z ističe se da je Republika Hrvatska nacionalna država i to hrvatskog naroda te pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Ta-lijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Po-ljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su nje-zini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnog svijeta

2. TEMELJNE ODREDBE – prvih trinaest članaka u kojima je definirana Republika Hrvatska (čl. 1.) te se navode temeljne vrijednosti (čl. 3.):

• sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav

• čl. 1. – temeljna određenja Republike Hrvatske • čl. 2 – suverenost • čl. 3. – najviše vrednote • čl. 4. – dioba vlasti • čl. 5. – usuglašenost propisa (zakona s Ustavom, ostalih sa

zakonom i Ustavom) • čl. 6 – političke stranke • čl. 7. – oružane snage i njihov prelazak preko granice • čl. 8. – mijenjanje granica • čl. 9. – hrvatsko državljanstvo i izručivanje hrvatskih državljana • čl. 10. – skrb o državljanima u inozemstvu • čl. 11. – grb, zastava i himna • čl. 12. – službeni jezik i pismo • čl. 13. – glavni grad

3. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA z zajedničke odredbe z osobne i političke slobode i prava z gospodarska, socijalna i kulturna prava


124

4. USTROJSTVO HRVATSKE DRŽAVE z Hrvatski sabor z Predsjednik Republike Hrvatske z Vlada Republike Hrvatske z sudbena vlast z Državno odvjetništvo

5. USTAVNI SUD

6. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

7. MEĐUNARODNI ODNOSI z međunarodni ugovori z udruživanje i razdruživanje

8. EUROPSKA UNIJA z pravna osnova članstva i prijenos ustavnih ovlasti z sudjelovanje u institucijama Europske unije z pravo Europske unije z pravo građana Europske unije

9. PROMJENA USTAVA

10. ZAVRŠNE ODREDBE

NAČIN DONOŠENJA I PROMJENE USTAVAdonošenje Ustava – Ustav se donosi glasovanjem u Hrvatskom saboru i to dvotrećinskom većinom svih zastupnikapromjena Ustava:

z najmanje 1/5 svih zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik i Vla-da Republike Hrvatske imaju pravo predložiti promjenu Ustava (prije prijedloga moguće je i raspisati referendum na kojem će se glasači izjasniti o prijedlogu promjene Ustava)

z većina svih zastupnika odlučuje hoće li se pristupiti promjeni i prihvaća nacrt promjene

z 2/3 svih zastupnika prihvaća promjenu z promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor

POVIJEST USTAVA z 22. 12. 1990., tzv. Božićni ustav – prvi ustav Republike Hrvatske

kao samostalne države, ustanovljuje Hrvatsku kao neovisnu i demo-kratsku državu (donesen je 21. prosinca, a proglašen sljedeći dan)

z 1997. – ustavne promjene kojima se mijenja ime Sabor Republike Hrvatske u Hrvatski državni sabor

z 2000. – ustavne promjene kojima se transformirao polupredsjednički u parlamentarni sustav, a Hrvatski državni sabor se od tada naziva Hrvatski sabor

POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE


125

z 2001. – ustavne promjene kojima se ukida Županijski dom i naš sa-bor postaje jednodoman

z 2010. – značajne ustavne promjene koje donose izmjene na mnogim područjima, no najvažniji su oni dijelovi vezani za suodnos s Europ-skom unijom • preambula: uvodi se formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u

pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom ratu; do tada su se u izvorišnim osnovama navodile, tzv. autohtone nacio-nalne manjine (Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Madžari, Židovi, Nijem-ci, Austrijanci, Ukrajinci i Rusini), a sada su uvrštene dvadeset i dvije nacionalne manjine

• fiksna kvota za dijasporu: građani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj do sada su imali svoja biračka mjesta diljem svijeta, a broj zastupnika koje su birali ovisio je o tome koliko ih je izašlo na birališta i koliko je bilo potrebno glasova birača u Repu-blici Hrvatskoj za jednog zastupnika (sustav nefiksnih kvota jer se unaprijed ne zna koliki će broj zastupnika biti izabran pa taj broj varira od izbora do izbora), a od sada oni mogu glasovati samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i biraju tri zastupnika (sustav fiksne kvote)

• referendum za pridruživanje i razdruživanje: ukida se varijanta koja je zahtijevala da se za pridruživanje i razdruživanje može provesti samo ako tako odluči većina od svih koji imaju pravo glasa (što je znatno veći broj i bila je velika vjerojatnost da se pod tom pretpo-stavkom ne izglasa ulazak u EU) te se referendum za pridruživanje i razdruživanje po funkcioniranju izjednačuje s ostalim referendu-mima (većina glasova pod preduvjetom da je izašla većina birača na birališta), za što je potrebno manje glasova i povećava se vjero-jatnost izglasavanja ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

• usklađivanje s EU pravosuđem: omogućuje se izručivanje hr-vatskih državljana pravosudnim tijelima članica Unije na temelju međunarodnog ugovora (prije ulaska u EU) te primjena europskog uhidbenog naloga (nakon ulaska u EU)

• biračko pravo državljana EU: državljani EU koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj dotad nisu imali pravo glasa u Republici Hrvatskoj, no nakon ulaska u EU oni će moći glasovati na našim lokalnim izborima (ovisno o mjestu prebivališta)

• nova glava Ustava: utvrđuje pravnu osnovu članstva Republike Hrvatske u EU i sudjelovanje u europskim institucijama

• obvezno obrazovanje se ne ograničuje: ukida se formulacija pre-ma kojoj je obvezno samo osnovnoškolsko obrazovanje (ovakva formulacija otvara put tome da i srednjoškolsko obrazovanje po-stane obvezno)

• zastara: dotad su sva imovinska kaznena djela nakon određenog broja godina padala u zastaru (nisu bila podložna kaznenom go-njenju), ali odsad ratno profiterstvo, kriminal iz pretvorbe i privati-zacije nema zastare


126

• Hrvatska narodna banka (HNB) i Državni ured za reviziju definiraju se kao samostalne institucije, tj. zadobivaju više samostalnosti u odnosu na Hrvatski sabor no ranije

• pučki pravobranitelj: zadobiva imunitet koji dosada nije imao • Ustavni sud: suce je birala natpolovična većina zastupnika, a sada

je potrebna dvotrećinska većina zastupnika u Hrvatskom saboru; nakon isteka mandata sudac može na dužnosti ostati još šest mjeseci

• prijelaz hrvatskih vojnika izvan granica: do tada je bila potrebna dvotrećinska većina zastupnika za odluku, sada natpolovična, ali uz suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske (kao vrhovnog vojnog zapovjednika), a tek ako on tu suglasnost uskrati, onda odluku može donijeti dvotrećinska saborska većina

• državni proračun: dotad se izglasavao običnom većinom, sada kvalificiranom

• kategorije o kojima se država posebno skrbi: branitelji, hrvatski ratni vojni invalidi, udovice i djeca poginulih hrvatskih branitelja

• pravo na pristup informacijama: kategorija koja prvi put ulazi u Ustav

IZVORIŠNEOSNOVE

USTROJSTVO HRVATSKE DRŽAVE

MEĐUNARODNI ODNOSI

TEMELJNE ODREDBE

USTAVNI SUD

EUROPSKA UNIJA

ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH

SLOBODA

MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA

(REGIONALNA) SAMOUPRAVA

PROMJENA USTAVA

ZAVRŠNE ODREDBE

GLAVE USTAVA



127

4.2. Ustroj hrvatske državeSUVERENOST

z suverenitet predstavlja najvišu vlast u nekoj zemlji (unutarnja suve-renost) i činjenicu da je ta država ravnopravan međunarodnopravni subjekt s ostalima (vanjska suverenost)

z suverenost Republike Hrvatske određena je člankom 1., i posebno člankom 2. Ustava koji glase: • Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva1 demokratska i

socijalna2 država.U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda3 i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem4.

• Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv5. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se6 nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima. Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje7: – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici

Hrvatskoj; – o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; – o udruživanju u saveze s drugim državama. Saveze s drugim državama8 Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

1 Ovim se ističe da RH nije federacija ili konfederacija već unitarna država.2 Definira se RH kao država utemeljena na demokraciji i socijalnoj osjetljivosti.3 Ovim se ističe da je u RH suveren NAROD.4 Narod svoju suverenost ostvaruje glasovanjem na izborima i na referendumu.5 Bilo kakvo otimanje, dijeljenje ili delegiranje suverenosti nije legitimno ni legalno.6 Nabrajaju se područja nad kojima je vlast RH najviša vlast i o kojima ona odlučuje.7 Suverenost se očituje i isključivim pravom odlučivanja o navedenim pitanjima.8 Ulaženje u saveze s drugim državama ne poništava suverenost.


128

z Narod u Republici Hrvatskoj ostvaruje vlast tako što glasuje, tj. odlu-čuje u sljedećim slučajevima: • parlamentarnim izborima • predsjedničkim izborima • izborima za jedinice samouprave (područne, lokalne, mjesne) • referendumu

z PARLAMENTARIZAM • u širem smislu – ustavni sustav u kojem izabrani parlament

kontrolira i utječe na državnu izgradnju političke volje. Parlamentarizam pretpostavlja predstavničku vladavinu u kojoj se suverenost naroda izražava na demokratskim izborima. U tom smislu, parlamentarizam u Republici Hrvatskoj uspostavlja se konstituiranjem Sabora 1990. koji je bio odraz želje birača iskazane na prvim općim, slobodnim i višestranačkim izborima.

• u užem smislu – sustav organizacije vlasti unutar države u kojem parlament ima istaknutiju ulogu nego izvršna vlast. U tom smislu, parlamentarizam u Republici Hrvatskoj uspostavlja se 2000. godine kada se ustavnim promjenama ukida polupredsjednički sustav.

z POLUPREDSJEDNIČKI SUSTAV – bio je na snazi do 2000. godine i u njemu je Predsjednik imao veće ovlasti (u odnosu na parlament i na vladu) nego danas. Taj je sustav nastao po uzoru na francuski model te u skladu s našom tradicijom (Bansko vijeće bana Jelačića iz 1848. godine). Element polupredsjedničkog sustava koji se zadržao i da-nas u našem ustavnom modelu, a nije tipičan za čiste parlamentarne sustave, izravni je izbor Predsjednika Republike Hrvatske (u klasič-nom parlamentarnom ne bi ga birali birači već parlament).

z UNITARNA DRŽAVA – Republika Hrvatska jedinstvena je država, nedjeljiva cjelina u kojoj postoji samo jedna vlast (jedan parlament, vlada, zakoni koji vrijede na cijelom njezinu području)

z TRODIOBA VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ • opisana u Ustavu članak 4.:

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

• zakonodavno je tijelo Hrvatski sabor, izvršna je vlast podijeljena između Predsjednika i Vlade, a pravosuđe na čelu s Vrhovnim sudom čini sudbenu vlast

• vlasti međusobno surađuju, ali i provjeravaju jedna drugu



129

4.3. Hrvatski saborZAKONODAVNA VLAST – pripada parlamentu; u Republici Hrvatskoj parlament nosi ime HRVATSKI SABOR

z u trodiobi vlasti Hrvatski sabor ima zakonodavnu funkciju, on je zako-nodavac, tj. legislativa

z PREDSTAVNIČKO TIJELO GRAĐANA – Hrvatski sabor najvažnije je tijelo koje se formira ovisno o želji građana (rezultatima na parlamen-tarnim izborima)

z obavlja ustavne poslove odlučivanja o osnovnim društvenim i političkim pitanjima države

z određuje pravne uvjete djelovanja svih ostalih državnih organa te je najvažniji i temeljni organ države

POVIJEST z prve oblike sabora (ponekad s ponešto drugačijim nazivom) nalazi-

mo u srednjovjekovnim hrvatskim kneževinama i, kasnije, kraljevini (prvi zabilježeni državni sabor Hrvata jest izabiranje kneza Vladislava iz 9. stoljeća)

z Opći sabor čitave kraljevine Slavonije prvi je put održan 1273., dono-sio je odluke koje su imale zakonsku snagu i koje je ban ovjeravao svojim pečatom

z Cetinski sabor iz 1527. značajan je jer je na njemu hrvatska aristokra-cija izabrala Ferdinanda Habsburškog za kralja

z od 2. pol. 17. st. naziva se Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije i taj naziv ostaje sve do 19. st.

z u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca sabor postoji sve dok ga kralj nije službeno raspustio 1920. godine

IZVRŠNAVLAST

VLADA PREDSJEDNIK

HIJERARHIJA SUDOVAHRVATSKI SABOR

SUDBENAVLAST

ZAKONODAVNAVLAST

VLAST


130

z u NDH je zakone donosio poglavnik Ante Pavelić, a konstituirano je i tijelo s nazivom Hrvatski državni sabor, no on je imao tek neznatnu savjetodavnu, a ne zakonotvornu ulogu

z 1943. se u okviru Narodnooslobodilačkog pokreta osniva ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) koje nakon rata postaje Hrvatski narodni sabor

z u Jugoslaviji postoji Sabor Narodne Republike Hrvatske (do 1963.) te Sabor Socijalističke Republike Hrvatske (od 1963.)

z nakon uspostave demokracije 1990. u Sabor ulaze predstavnici više stranaka (u Jugoslaviji je bila dopuštena tek Komunistička partija) i kreće se u promjene iz kojih Sabor s tri doma (tri vijeća) prelazi u dvodomni sabor sa Zastupničkim i Županijskim domom

z do 2001. – dvodomni parlament: • ZASTUPNIČKI DOM – predstavničko tijelo građana (nadležnosti

slične današnjima) • ŽUPANIJSKI DOM – predstavničko tijelo županija i pet zaslužnih

građana koje je imenovao Predsjednik Republike Hrvatske (uglavnom funkcija nadgledanja i korekcije odluka Zastupničkog doma)

z od 1990. do danas postojalo je šest saziva Sabora z šesti saziv Hrvatskoga sabora – aktualan od siječnja 2008. (izbori

održani u studenom 2007.), broji 153 zastupnika

IZBORI ZA SABOR z REDOVNI (svake četiri godine) ili IZVANREDNI (ako dođe do prijevre-

menog raspuštanja Hrvatskoga sabora) z integralno obnavljanje – svi se zastupnici biraju na istim izborima i

mandat im teče od istog časa z održavanje izbora – najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili

raspuštanja Hrvatskoga sabora z prvo zasjedanje – najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora

(saziva ga Predsjednik Republike Hrvatske) z konstituiranje – smatra se da je Hrvatski sabor konstituiran kada se

obavi izbor predsjednika Sabora, što se obavlja na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika

SASTAV z ZASTUPNICI – Hrvatski sabor sastoji se od određenog broja zastu-

pnika, Ustavom je određeno da taj broj varira od 100 do 160 • različiti sazivi Sabora mogu imati i različit broj zastupnika unutar

navedenog raspona – npr. šesti ih saziv ima 153 z DJELOVANJE ZASTUPNIKA – raspravljanje, predlaganje, glasovanje,

zastupnička pitanja, sudjelovanje u radnim tijelima Hrvatskoga sabora (odbori i povjerenstva)...

z MANDAT – četiri godine • izuzeci: mandat traje kraće ako dođe do prijevremenih izbora ili se

može zakonom produljiti ako dođe do ratnog stanja ili neposredne ugroženosti države



131

• nema ograničenja broja mandata – osoba može biti birana za za-stupnika neograničen broj puta

• neobvezujući mandat – ni birači ni stranački čelnici ne mogu opozvati (smijeniti) izabranog zastupnika prije kraja mandata; ako zastupnik uđe u Hrvatski sabor kao pripadnik neke stranke i za vri-jeme trajanja mandata iz te stranke istupi, i dalje ostaje zastupnik (npr. Dragutin Lesar i Ivica Pančić)

• mandat u mirovanju – osoba koja je ušla u Hrvatski sabor može staviti mandat u mirovanje (npr. jer obavlja ministarsku dužnost u Vladi) pa se imenuje privremena zamjena

z zastupnici su ili članovi neke stranke ili nezavisni kandidati koji su na izbore izašli kao pojedinci i dobili potreban broj glasova

z ZASTUPNICI NACIONALNIH MANJINA – pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju osiguran određen broj mjesta u Saboru (u šestom je sazivu riječ o osam mjesta) te, ako žele, glasu-ju na listi za zastupnike nacionalnih manjina; zastupnici nacionalnih manjina mogu biti članovi neke stranke ili nezavisni zastupnici

z stranačka podjela u Hrvatskom saboru: • VLADAJUĆA STRANKA – većinska stranka, stranka na vlasti, ona

koja je na izborima osvojila najveći broj glasova i dobila najveći broj zastupničkih mjesta (najizglednije je da ona sastavlja vladu; uvijek ima brojčanu prednost pri glasovanju)

• OPORBA/OPOZICIJA – stranke koje su dobile određeni broj glaso-va i ušle u Hrvatski sabor, ali nemaju parlamentarnu većinu

z KLUBOVI ZASTUPNIKA – svaka parlamentarna politička stranka koja ima najmanje tri zastupnika sve svoje zastupnike okuplja u klub zastupnika u kojem se dogovora o pitanjima o kojima se raspravlja u parlamentu i donosi zajednički stav – stranačka stega – svi zastu-pnici jedne stranke o nekom pitanju glasuju jednako (premda zastu-pnici imaju neobvezujući mandat, u praksi postoji stranačka stega) • klub zastupnika osim pojedine stranke mogu osnovati i: više poli-

tičkih stranaka koje imaju zajedno najmanje tri zastupnika, naj-manje tri nezavisna zastupnika, zastupnici iz redova nacionalnih manjina

z IMUNITET ZASTUPNIKA • za izraženo mišljenje ili glasovanje zastupnik ne može kazneno

odgovarati niti biti pritvoren ili kažnjen • ako se zastupnik zatekne da čini kazneno djelo za koje je predviđe-

na zatvorska kazna dulja od pet godina, bit će pritvoren, a o tome će biti obaviješten predsjednik Sabora

• u svim drugim slučajevima zastupnik ne smije biti pritvoren niti se može pokrenuti kazneni postupak protiv njega ako to ne odobri Hrvatski sabor, tj. ukine mu zastupnički imunitet (ako Hrvatski sa-bor ne zasjeda u to vrijeme, o tome će odlučivati mandatno-imuni-tetno povjerenstvo, a kad se Sabor sastane, mora potvrditi njihovu odluku)


132

DJELOKRUG POSLOVA: z donosi i mijenja Ustav – jedino Hrvatski sabor ima ovu mogućnost z donosi zakone – Hrvatski sabor jedino je zakonodavno tijelo u

Republici Hrvatskoj, ali Ustav daje mogućnost da pod određenim pretpostavkama i Predsjednik Republike Hrvatske donosi uredbe sa zakonskom snagom te da Sabor ovlasti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga

z potvrđuje međunarodne ugovore – Ustav određuje koje međunarodne ugovore potvrđuje Hrvatski sabor, ostale mogu potvrditi i Predsjednik i Vlada Republike Hrvatske

z donosi državni proračun – DRŽAVNI PRORAČUN je plan prihoda i rashoda države u periodu od jedne godine, predlaže ga Vlada, a ako ga u određenom roku Sabor ne donese, može biti raspušten

z odlučuje o ratu i miru – tu odluku Sabora objavljuje Predsjednik Republike Hrvatske

z donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskog sabora z donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike

Hrvatske z odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske z raspisuje referendum z nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužno-

sti koji su odgovorni Hrvatskom saboru z daje amnestiju za kaznena djela – AMNESTIJA je oprost; ako netko

dobije amnestiju za počinjeno kazneno djelo, znači da za njega neće kazneno odgovarati ni biti kažnjen

z osniva istražna povjerenstva – ISTRAŽNA POVJERENSTVA mogu se osnovati za bilo koje pitanje od javnog interesa; članovi su mu zastu-pnici, s tim da je predsjednik povjerenstva iz redova oporbe (izabire ga većina zastupnika)

z obavlja različite izbore, imenovanja i razrješenja, npr. • opunomoćuje pučkog pravobranitelja – PUČKI PRAVOBRANITELJ

je osoba koja štiti prava građana u postupcima koje oni vode pred državnom upravom i tijelima s javnim ovlastima (Ministarstvo obrane, oružane snage, službe sigurnosti, tijela samouprave, zaštita prava na samoupravu pred tijelima državne vlasti), a mandat mu traje osam godina

• bira i razrješava dužnosti predsjednika Vrhovnog suda i glavnog državnog odvjetnika

• bira članove Državnog sudbenog vijeća, Državnoodvjetničkog vijeća i Ustavnog suda

ZASJEDANJA z Hrvatski sabor ne zasjeda permanentno (stalno), već u određenim

periodima z REDOVNA ZASJEDANJA – dva puta godišnje – između 15. siječnja i

15. srpnja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca



133

z IZVANREDNA ZASJEDANJA – pravo sazivanja na izvanredna zasje-danja imaju: • Predsjednik Republike Hrvatske • Vlada Republike Hrvatske • većina zastupnika • predsjednik Hrvatskog sabora – samo uz prethodno mišljenje

klubova zastupnika z zasjedanja su javna (postoje i televizijski prijenosi)

RASPUŠTANJE HRVATSKOG SABORA z prije isteka mandata Sabor može biti raspušten ako tako odluči veći-

na zastupnika ili ako ga raspusti Predsjednik Republike Hvatske, što je moguće samo na prijedlog Vlade i to u dvama slučajevima: • ako Hrvatski sabor izglasa nepovjerenje Vladi, a ona je zatražila

povjerenje • ako Hrvatski sabor ne donese državni proračun u roku od 120

dana nakon što ga je Vlada predložila

PROCEDURA DONOŠENJA ZAKONA z predlaganje zakona: Vlada ili Sabor (zastupnici, klubovi zastupnika,

radna tijela Hrvatskog sabora) z predsjednik Sabora dobiva prijedlog zakona od predlagatelja z formira se matično radno tijelo koje raspravlja o prijedlogu zakona i

svoj sud o njemu dostavlja Saboru (matično radno tijelo mora u obzir uzeti i prosudbu Odbora za zakonodavstvo i ostalih zainteresiranih radnih tijela)

z prvo čitanje prijedloga zakona ide na sjednicu Sabora gdje se o tom prijedlogu raspravlja i glasuje (zakon nakon toga ide ili na drugo čitanje ili može biti odbijen)

z drugo čitanje prijedloga zakona sadrži konačan prijedlog zakona; o tom se prijedlogu raspravlja i, eventualno, podnose AMANDMANI (prijedlozi za izmjenu ili dopunu konačnog prijedloga zakona) i nakon toga se glasuje prihvaća li se zakon ili ne

z potpisivanje zakona – provodi predsjednik Hrvatskog sabora z proglašavanje zakona – zakon proglašava Predsjednik Republike

Hrvatske (u roku od osam dana nakon što je izglasan) z objava zakona – u Narodnim novinama (službeni list Republike Hrvatske) z stupanje zakona na snagu – najranije osmi dan od objave (osim u

posebnim uvjetima, npr. izvanrednog stanja) z izuzeci u proceduri:

• hitni postupak donošenja zakona – samo zbog veoma bitnih i hitnih pitanja (npr. obrane zemlje, stabiliziranja gospodarstva) u okviru prvog čitanja odmah se raspravlja o konačnom prijedlogu zakona

• treće čitanje – u slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takvi da bitno mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona


134

ZAKONI I DRUGI PROPISI z u pravilu Sabor zakone i druge odluke donosi većinom glasova

prisutnih zastupnika, uz preduvjet da postoji kvorum (tj. da je na sjednici nazočna većina zastupnika), npr. od 153 moguća zastupnika sjednici prisustvuje njih 90, što znači da je dovoljno da njih 46 bude za neki zakon i on će biti izglasan

z postoje i izuzeci, npr. ORGANSKI ZAKONI za koje je uvijek nužna većina ili dvije trećine svih zastupnika • organski zakoni su zakoni o nacionalnim manjinama, ljudskim

pravima, izbornom sustavu, ustrojstvu, djelokrugu i načinu rada državnih tijela te ustrojstvu i djelokrugu lokalne i područne (regionalne) samouprave

z kada je za izglasavanje nečega nužna većina svih zastupnika, tada govorimo o kvalificiranoj većini

z npr. ako se u Saboru koji sveukupno broji 153 zastupnika donosi zakon za koji je potrebna dvotrećinska većina, tada za njega mora glasovati najmanje 102 zastupnika (cca. 66%), a ako se donosi zakon za koji je potrebna kvalificirana većina, onda za zakon mora glasovati najmanje 77 zastupnika (dakle 50% + jedan)

z RETROAKTIVNOST ZAKONA – u osnovi, zakoni u Republici Hrvatskoj nisu retroaktivni, tj. ne mogu vrijediti za djelo koje je učinjeno prije nego što je neki zakon stupio na snagu • Ipak, čl. 89. navodi: Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine

odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. z UREDBE SA ZAKONSKOM SNAGOM – može ih donositi Predsjednik

Republike Hrvatske u doba ratnog stanja ili u doba neposredne ugroženosti kad tijela državne vlasti ne mogu redovno obavljati svoje dužnosti (na prijedlog i uz supotpis premijera)

z UREDBE NA TEMELJU ZAKONSKE OVLASTI – Sabor može ovlastiti Vladu da na rok od najviše godinu dana donosi uredbe na temelju zakonske ovlasti (osim onih koje bi se odnosile na ljudska prava, nacionalna prava, izborni sustav, rad državnih tijela i lokalne samou-prave)

z POSLOVNIK – pravilnik kojim se uređuje unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskog sabora • može se mijenjati – o tome odlučuje većina svih zastupnika



135

DVOTREĆINSKA VEĆINA SVIH ZASTUPNIKA

• donošenje i promjena Ustava

• promjena granica• djelovanje oružanih

snaga izvan granica, samo ako je Predsjednik Republike Hrvatske uskratio suglasnost za to djelovanje

• donošenje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu te izbor ustavnih sudaca

• donošenje ustavnih zakona (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina

• pokretanje postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike

• potvrđuje međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske

VEĆINA SVIH ZASTUPNIKA

(kvalificirana većina)

• odluke o pristupanju promjeni Ustava te utvrđivanje nacrta promjene Ustava

• zakoni (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave

• strategija nacionalna sigurnosti i strategija obrane Republike Hrvatske

• odluke o davanju povjerenja Predsjedniku i članovima Vlade, odnosno o iskazivanju povjerenja predsjedniku Vlade, Vladi u cjelini ili pojedinom članu Vlade

• odluka o raspuštanju Sabora

• Poslovnik Sabora• donosi državni

proračun• djelovanje oružanih

snaga izvan granica

VEĆINA PRISUTNIH ZASTUPNIKA (ako

postoji kvorum 50% + 1 zastupnika)

• ostali zakoni• odluke, rezolucije,

zaključci i drugi akti

Zakonodavna vlast DONOSI

(IZGLASAVA) ZAKONE

Sudska vlast TUMAČI ZAKONE I

PRIMJENJUJE IH NA PREKRŠITELJE

Izvršna vlast PROVODI I

PREDLAŽE (STVARA) ZAKONE

ZAKONI I NOSITELJI TRODIOBE VLASTI

ODLUKE SABORA S OBZIROM NA NUŽAN BROJ ZASTUPNIKA


136

HRVATSKI SABORDIJAGRAM ZAKONODAVNOG POSTUPKA

PRIJEDLOG ZAKONA

RADNA TIJELA

SJEDNICA SABORA

AMADMANI

PREDLAGATELJ

VLADA RH ZASTUPNICI KLUBOVI ZASTUPNIKA

RADNA TIJELA

OBJAVA ZAKONA

PREDSJEDNIK SABORA

POTPISUJE ZAKON

PREDSJEDNIK RH PROGLAŠAVA

ZAKON

ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO

ZASTUPNICI VLADA RH

1. ČITANJE ZAKONA

2. ČITANJE ZAKONA

3. ČITANJE ZAKONA

GLASOVANJE

HITAN POSTUPAK

GLASOVANJE

PRIHVAĆEN PRIJEDLOG

ZAKONA

ODBIJEN KONAČAN

PRIJEDLOG ZAKONA

ODBIJEN PRIJEDLOG

ZAKONA

ZAINTERESIRANA RADNA TIJELA

MATIČNO RADNO TIJELO

PREDSJEDNIK SABORA


prema: Internet redakcija Sabor 2007.


137

ZASTUPNICI

IZABRANI NA

IZBORIMA PRIPADNICI POLITIČKIH STRANAKA

ILI NEZAVISNI KANDIDATI

100 - 160

ZASTUPNIČKI IMUNITET

ZASTUPNIČKA PITANJA VLADI

NEOBVEZUJUĆI MANDAT

MANDAT ČETIRI

GODINE

KLUBOVI ZASTUPNIKA

OPORBAVLADAJUĆA

STRANKA

HRVATSKI SABOR

PREDSJEDNIŠTVO HRVATSKOG SABORA

PREDSJEDNIK HRVATSKOG

SABORA

POTPREDSJEDNICI HRVATSKOG

SABORA (2 do 5)


138

Donošenje zakona po hitnom postupku.

MOGUĆNOSTI ZA DONOŠENJE

PROPISA U IZVANREDNOM

STANJU

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

Hrvatski sabor može ovlastiti Vladu da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga.

DJELOKRUG RADA SABORA


• pučkog pravobranitelja• glavnog državnog

odvjetnika• predsjednika Vrhovnog

suda• članove DSV-a• suce Ustavnog suda• članove

Državnoodvjetničkog vijeća

• Vladu• nositelje javnih

dužnosti

• o ratu i miru• o promjeni granica• o raspisivanju

referenduma (u nekim pitanjima)

• o amnestiji za kaznena djela

• Ustav• zakone• proračun• strategiju nacionalne

sigurnosti i strategiju obrane Republike Hrvatske

• akte kojima se izražava politika Hrvatskog sabora

IMENUJE

DONOSI

ODLUČUJE

NADZIREHRVATSKI SABOR


139

4.4. Predsjednik Republike Hrvatske

z u trodiobi vlasti Predsjednik Republike Hrvatske je uz Vladu nositelj IZVRŠNE VLASTI (egzekutiva)

z Ured Predsjednika Republike Hrvatske nalazi se na Pantovčaku

IZBOR PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE z neposredno, na izborima (a ne iz redova parlamentarne većine kao

što je uobičajeno u parlamentarnim sustavima) z mandat traje pet godina z jedna osoba može obnašati najviše dva mandata z redovni izbori – neposredno prije isteka mandata trenutačnog pred-

sjednika (najviše šezdeset, a najmanje trideset dana ranije) z prijevremeni izbori – ako prije isteka mandata predsjednik odstupi

s dužnosti, umre, postane trajno nesposoban za dužnost ili bude razriješen dužnosti

z način izbora – da bi netko postao kandidatom za predsjednika, mora skupiti 10 000 potpisa građana koji podržavaju njegovu kandidaturu • izbor se vrši apsolutnom većinom (pobjeđuje onaj kandidat koji

dobije više od 50% glasova onih birača koji su izašli na izbore) • ako ni jedan kandidat ne dobije tu većinu, nakon četrnaest dana

ulazi se u drugi izborni krug u kojem se bira između dvaju najbolje plasiranih kandidata iz prvog izbornog kruga

z svečana prisega – prije preuzimanja dužnosti pobjednik na izborima polaže svečanu prisegu pred predsjednikom Ustavnog suda koja završava riječima: Tako mi Bog pomogao!

DJELOVANJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE z Predsjednik ne smije obavljati nikakvu profesionalnu ili javnu dužnost

dok mu traje mandat, a prilikom stupanja na dužnost mora istupiti iz političke stranke (ako je član neke od njih)

z ako je predsjednik na godišnjem odmoru ili je kraće spriječen da obavlja svoju dužnost, njega zamjenjuje predsjednik Hrvatskog sabora (u Republici Hrvatskoj ne postoji funkcija potpredsjednika, kao npr. u SAD-u)

z ako se radi o trajnoj spriječenosti ili razrješenju, predsjednik Sabora postaje privremeni predsjednik Republike Hrvatske (sve dok se ne provedu novi izbori, a najduže 60 dana)

IMUNITET PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE z imunitet nepovredivosti z o njegovu imunitetu odlučuje Ustavni sud – predsjednik može biti

pritvoren i kazneni postupak protiv njega može se pokrenuti samo uz prethodno odobrenje Ustavnog suda


140

z izuzetak – njegovo je pritvaranje moguće bez tog odobrenja samo ako je zatečen pri počinjenju kaznenog dijela za koje je predviđena kazna dulja od pet godina zatvora (o čemu se odmah obavještava predsjednik Ustavnog suda)

ODGOVORNOST PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE z Predsjednik je odgovoran za povredu Ustava pri obnašanju dužnosti z postupak za utvrđivanje odgovornosti – ako postoji sumnja da pred-

sjednik nije djelovao u skladu s Ustavom, pokreće se postupak za utvrđivanje odgovornosti, a pravo pokretanja takvog postupka ima dvotrećinska većina svih zastupnika Hrvatskog sabora

z postupak odlučivanja o odgovornosti – ako 2/3 svih zastupnika odlu-či da se treba ispitati odgovornosti predsjednika Republike Hrvatske, tada to pitanje obrađuje Ustavni sud i to s obvezom da donese odluku u roku od trideset dana otkad je zaprimio prijedlog o tome

z predsjednik je odgovoran ako tako glasuje barem 2/3 sudaca (da-kle, barem njih devetero jer ih je sveukupno trinaestoro)

z ako mu se utvrdi odgovornost, predsjedniku automatski prestaje dužnost, privremeni predsjednik postaje predsjednik Hrvatskog sabora te se raspisuju novi izbori

OVLASTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE z raspisuje izbore za Hrvatski sabor te ga saziva na prvo zasjedanje

(koje se mora održati u roku od dvadeset dana nakon izbora) z raspisuje referendum, proglašava zakone, objavljuje rat i zaključuje

mir (sve navedeno na temelju odluke Hrvatskog sabora) z povjerava mandat za sastavljanje Vlade (onome tko uživa povjerenje

većine svih zastupnika) z daje pomilovanja z dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom z vrhovni je zapovjednik oružanih snaga z može predložiti provjeru ustavnosti zakona

SUODNOS IZVRŠITELJA IZVRŠNE VLASTI (PREDSJEDNIKA I VLADE) z surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike z surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi z Predsjednik osobi koja ima povjerenje većine zastupnika povjerava

mandat za sastavljanje Vlade z Predsjednik može predložiti da se održi sjednica Vlade i da se neka

pitanja razmotre z Predsjednik može prisustvovati sjednici Vlade te sudjelovati u raspravi z Predsjednik daje prethodnu suglasnost na temelju koje Vlada može

predložiti Saboru da oružane snage prijeđu granice Republike Hrvatske z na prijedlog vlade i uz supotpis premijera:

• Predsjednik može raspustiti Hrvatski sabor i to u dva slučaja: • kada Sabor izglasa nepovjerenje Vladi (a Vlada je tražila

povjerenje) • kada Sabor ne donese državni proračun (u roku od 120 dana od

kada je Vlada predložila proračun)



141

• Predsjednik može donositi uredbe sa zakonskom snagom – ako je opstojnost države ugrožena i tijela državne vlasti ne mogu obavljati svoje dužnosti

• Predsjednik odlučuje o osnivanu diplomatskih misija i konzularnih ureda u inozemstvu

• Predsjednik postavlja i opoziva šefove diplomatskih misija z uz supotpis premijera – Predsjednik može narediti uporabu oruža-

nih snaga iako nije proglašeno ratno stanje, a država je ugrožena z Vlada predlaže Ustavnom sudu da predsjednik Hrvatskog sabora

postane privremeni predsjednik Republike Hrvatske ako je predsjed-nik duže spriječen ili nesposoban da obavljati svoju funkciju

raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga

na prvo zasjedanje

bavi se vanjskom politi-kom i sigurnosnim služba-

ma u suradnji s Vladom

povjerava mandat za sastavljanje Vlade

daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja

i priznanja, prima vjerodajnice

vrhovni zapovjednik oružanih snaga

uredbe sa zakonskom snagom (rat ili

neposredna ugroženost)

na temelju odluke Hrvatskog sabora:

• proglašava zakon• raspisuje referendum• objavljuje rat i

zaključuje mir

PREDSJEDNIK RH

DRŽAVNI POGLAVAR: predstavlja i zastupa

RH u zemlji i inozemstvu

IZBOR:• neposredno• apsolutnom

većinom

IMUNITET NE-POVREDIVOSTI: odlučuje Ustavni sud

MANDAT:• pet godina• najviše dva

puta

GLAVNE NADLEŽNOSTI


142

4.5. Vlada Republike Hrvatske z u trodiobi vlasti Vlada je uz Predsjednika nositelj IZVRŠNE VLASTI z sjedište Vlade je u Banskim dvorima na Trgu sv. Marka u Zagrebu

NAČIN FORMIRANJA VLADE z nakon provedenih izbora za Hrvatski sabor Predsjednik Republike

Hrvatske povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi iz stranke koja uživa povjerenje većine zastupnika

z ta se osoba naziva mandatar i ima dužnost da što prije (a najkasnije u roku od trideset dana otkad je postala mandatar) iznese sastav Vlade i njezin program pred Hrvatski sabor te zatraži povjerenje

z Vlada dobiva povjerenje ako je prihvati većina svih zastupnika Sabora

z legitimnost Vladi daje činjenica da se ona bira iz redova parlamen-tarne većine, dakle, između onih koji su dobili povjerenje većine birača

z često nakon izbora ni jedna stranka nema natpolovičnu većinu u Saboru i tada odmah nakon izbora najuspješnije stranke kreću u ko-aliranje, tj. traže koalicijske partnere za sastav Vlade (tako u Saboru vodeća stranka dobiva potrebnu većinu koja će dati povjerenje Vladi, a manje stranke koje ulaze u tu koaliciju najčešće dobivaju poneko ministarsko mjesto)

z nakon izglasanog povjerenja u Saboru, Predsjednik Republike (uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora) donosi rješenje o imeno-vanju premijera

z nakon toga osoba koja je postala premijer (opet uz supotpis pred-sjednika Sabora) donosi rješenje o imenovanju članova Vlade

z izuzeci pri formiranju Vlade: • ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od trideset dana,

Predsjednik mu može dati odgodu od još najviše trideset dana • ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako

predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskog sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi

• ako Vlada ni tada ne bude sastavljena, Predsjednik Republike Hrvatske imenovat će privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor

SASTAV VLADE PREMIJER – predsjednik VladePOTPREDSJEDNIK/POTPREDSJEDNICI – premijer s potpredsjednicima Vlade čini uži kabinetMINISTRI – resorni (npr. ministar kulture, ministar financija) ili bez portfelja („bez lisnice”; nemaju točno određeno područje djelovanja)



143

ODLUČIVANJE z u većini slučajeva natpolovičnom većinom glasova svih članova (Vla-

da 2011. je naša 11. vlada po redu i ima dvadeset i dva člana, dakle, potrebno ih je dvanaest da bi se odluka donijela)

z dvotrećinskom većinom svih članova Vlade kad nadležnim državnim tijelima predlaže: • promjenu Ustava • udruživanje ili razdruživanje s drugim državama • promjenu granica • raspuštanje Hrvatskog sabora • raspisivanje državnog referenduma • djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske izvan njezinih

granica

DJELOKRUG POSLOVA VLADE z predlaganje zakona i drugih akata koje izglasava Hrvatski sabor

(većinu zakona predlaže upravo Vlada) z predlaganje državnog proračuna i završnog računa (ovo pravo

ima jedino Vlada) z provođenje zakona i drugih odluka Hrvatskog sabora z donošenje uredaba za izvršenje zakona z vođenje vanjske i unutarnje politike z usmjeravanje i nadzor rada državne uprave (tijela državne uprave

su: ministarstva, središnji državni uredi, državne upravne organizaci-je i uredi državne uprave u županijama)

z briga o gospodarskom razvitku zemlje (Vlada je glavna pri formira-nju gospodarske politike zemlje)

z usmjeravanje djelovanja i razvitka javnih službi (npr. školstvo, zdravstvo itd.)

z obavljanje drugih poslova određenih Ustavom i zakonom (npr. zajed-no s Predsjednikom Republike Hrvatske usmjerava rad sigurnosnih služba)

ODGOVORNOST VLADE z Vlada odgovara Hrvatskom saboru – dužna je izvijestiti Sabor o

svom radu, Sabor procjenjuje je li Vlada uspješna i djeluje li ispravno (svi članovi Vlade odgovaraju za odluke Vlade, a svaki ministar osob-no odgovara za svoj resor)

z ZASTUPNIČKA PITANJA – člana Vlade svi zastupnici mogu tražiti obrazloženje nekog dijela njegova rada

z INTERPELACIJA – postupak kojim se otvara rasprava o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstva; može je pokre-nuti 1/10 zastupnika

z Proces utvrđivanja odgovornosti Vlade ili njezinih članova: • pitanje povjerenja mogu pokrenuti: 1/5 zastupnika ili premijer


144

• o prijedlogu se raspravlja i glasuje najmanje sedam, a najviše trideset dana, od dostavljanja prijedloga Hrvatskom saboru

• Sabor može prijedlog prihvatiti (izglasati nepovjerenje) ili ga odbiti (tada zastupnici koji su taj prijedlog podnijeli, prijedlog ne mogu ponoviti sljedećih šest mjeseci)

• nepovjerenje je izglasano ako se tako izjasni većina ukupnog broja zastupnika (kvalificirana većina)

ODNOS PARLAMENTA, PREDSJEDNIKA I VLADE

PREDSJEDNIK

• raspisuje izbore• saziva prvu sjednicu• raspušta pod

određenim uvjetima

• povjerava mandat za sastavljanje Vlade

• može predložiti održavanje sjednice i prisustvovati joj

SABOR

• pokreće postupak utvrđivanja posebne odgovornosti

• može ga ovlastiti da donosi uredbe sa zakonskom snagom dok traje rat

• izglasava povjerenje• može podnijeti

interpelaciju o radu Vlade

• može ovlastiti Vladu da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga

VLADA

• predlaže: raspuštanje Sabora, donošenje uredba sa zakonskom snagom, osnivanje diplomatskih misija...

• izvještava o svom radu

• odgovorna Saboru• predlaže zakone i

državni proračun• provodi zakone• predlaže raspuštanje

u određenim uvjetima



145

4.6. Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj

z SUDOVI – nositelji sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj z SUDBENA VLAST

• samostalna i neovisna – ne ovisi o tome tko je trenutačno na vlasti; ne smije podlijegati političkim pritiscima i sl.

• prosuđuje na osnovi: Ustava, zakona i međunarodnih ugovora (koje je Republika Hrvatska potpisala)

• tumači zakon i primjenjuje ga na one koji su ga prekršili • funkcija korektiva – sankcioniranjem ispravlja zakonski

neprihvatljivo ponašanje z SUCI – imenuje ih DSV (Državno sudbeno vijeće)

• imaju trajnu dužnost – prvo imenovanje traje pet godina, a nakon toga se vrši ponovno imenovanje koje se ne treba ponavljati, tj. ne podliježu reizboru

• imaju imunitet – njihov se imunitet očituje u dvama slučajevima: • ne mogu odgovarati za izraženo mišljenje ili glasovanje pri

donošenju sudbene odluke (osim ako se radi o kršenju zakona koje je kazneno djelo)

• ako se i sumnja da je pri obavljanju dužnosti sudac počinio kazneno djelo, da bi bio pritvoren, to mora odobriti DSV

z DRŽAVNO SUDBENO VIJEĆE – tijelo koje imenuje suce, razrje-šava ih dužnosti i odlučuje o njihovoj stegovnoj odgovornosti (uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskog sabora) • 11 članova, mandat 4 godine (ne više od 2 mandata uzastopce) • većina ih je iz reda sudaca, a ostali su odvjetnici ili sveučilišni

profesori pravnih znanosti • bira ih Hrvatski sabor

z ORGANIZACIJA SUDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ – sudovi se dijele na redovne (Vrhovni sud, općinski i županijski sudovi) te na specijalizirane sudove (prekršajni sudovi, Visoki prekršajni sud, trgovački sudovi, Visoki trgovački sud te Upravni sud)

z HIJERARHIJA SUDSKOG SUSTAVA – postoji hijerarhija među su-dovima, npr. žalba na presudu općinskog suda upućuje se županij-skom sudu, a najviši u toj hijerarhiji je Vrhovni sud

z VRHOVNI SUD – najviši u sudskoj hijerarhiji; osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni


146

HIJERARHIJA SUDOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

VISOKI TRGOVAČKI SUD

TRGOVAČKI SUDOVI PREKRŠAJNI SUDOVI

OPĆINSKI SUDOVI

VISOKI PREKRŠAJNI SUD

UPRAVNI SUD

ŽUPANIJSKI SUDOVI

VRHOVNI SUD

SUCI

OBNAŠAJU SUDBENU VLAST:

tumače i primjenjuju zakon

IMUNITET TRAJNO IMENOVANJE (imenuje ih DSV)

4.7. Ustavni sud Republike Hrvatske

z „ČETVRTA VLAST” – tako ga ponekad nazivaju jer ne ulazi u osnov-nu hijerarhiju sudova, nije dio ni izvršne ni zakonodavne vlasti, a ima velike ovlasti

z osnovna dužnost: odlučivanje o ustavnosti zakona i drugih propisa z sastav Ustavnog suda: trinaest članova od kojih je jedan predsjed-

nik, a bira ih Hrvatski sabor iz redova istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora prav-nih znanosti



147

z mandat – sucima mandat traje osam godina, a predsjednik Ustav-nog suda bira se na rok od četiri godine; dok im traje mandat, suci imaju imunitet kao i saborski zastupnici

z Ovlasti Ustavnog suda: • odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom – ako procijeni da zakon

nije u skladu s Ustavom, onda se zakon ukida • odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom • može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih

propisa koji su prestali važiti ako od prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana

• odlučuje o ustavnim tužbama protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu koji su zajamčeni Ustavom

• prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor

• rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti

• odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike

• nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad

• nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova

NADZIRE USTAVNOST I ZAKONITOST:

• zakona i drugih propisa

• pojedinačnih odluka državnih tijela

• djelovanja političkih stranaka

• djelovanja Predsjednika

• izbora i referenduma

RJEŠAVA SUKOBE NADLEŽNOSTI

UNUTAR TRODIOBE VLASTI

• 13 ČLANOVA • 8 GODINA• IMUNITET

USTAVNI SUD


148

4.8. Mjesna, lokalna i područna samouprava

z DECENTRALIZACIJA – proces kojim se prepušta manjim centrima donošenje odluka značajnih za njihov život, a ne upravlja se svime iz istog izvora; decentralizacija se u Republici Hrvatskoj postiže posto-janjem mjesne, lokalne i područne samouprave

z jedinice područne (regionalne) samouprave: županije (i grad Zagreb koji ima položaj županije)

• bave se pitanjima regionalnog značaja, npr. školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet itd.

z jedinice lokalne samouprave: gradovi i općine • bave se pitanjima iz lokalnog djelokruga, npr. uređenje naselja,

komunalne djelatnosti i sl. z jedinice mjesne samouprave: mjesni odbor, gradski kotar, gradske

četvrti (grad Zagreb) • imaju ponajprije savjetodavnu ulogu (više jedinice samouprave

upozoravaju na mjesne potrebe i probleme) z jedinice područne samouprave teritorijalno su veće i u okviru njih

nalazi se više jedinica lokalne samouprave (tj. u nekoj županiji ima više općina), a u okviru jedinice lokalne samouprave nalazi se više mjesnih samouprava

z LOKALNI IZBORI – način biranja članova u tijela jedinica samoupra-ve (općinska vijeća, gradska vijeća, županijske skupštine, načelnici, gradonačelnici, župani)

z osim na izborima, stanovnici upravljaju lokalnim poslovima i putem zborova, referenduma i nekih drugih oblika neposrednog odlučivanja

z jedinice samouprave moraju djelovati u skladu s Ustavom, zakonom i statutom (akt koji donosi jedinica samouprave da bi uredila unutar-nje ustrojstvo i djelokrug poslova svojih tijela)

z u okviru ovlasti koje im daje Ustav i zakon, jedinice lokalne i područ-ne samouprave imaju pravo na vlastite prihode i slobodno raspo-laganje njima (ako se radi o jedinicama koje su financijski slabije, njima pomaže država)

LOKALNE

gradovi i općine mjesni odbori i gradski kotari

(četvrti)

županije

MJESNEPODRUČNE

JEDINICE SAMOUPRAVE



149

4.9. Međunarodni odnosi i udruživanje s ostalim državama

z MEĐUNARODNA POLITIKA – oblikovanjem i provođenjem međuna-rodne politike bave se Predsjednik i Vlada (ponajprije Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo europskih integracija)

z DIPLOMACIJA – Republika Hrvatska osniva ambasade i konzularna predstavništva u inozemstvu (o osnivanju diplomatskih misija i po-stavljanju njihovih šefova odlučuje Predsjednik na prijedlog Vlade), a i u Republici Hrvatskoj osnivaju se strane diplomatske misije (Pred-sjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.)

z MEĐUNARODNI UGOVORI – ugovori s drugim državama koji reguli-raju određena područja, po snazi su iznad zakona • pravo sklapanja međunarodnih ugovora: Hrvatski sabor,

Predsjednik i Vlada Republike Hrvatske • ugovori koje nužno potvrđuje Sabor: vojne naravi, financijske

naravi, one koji traže izmjenu zakona, one kojima se nekoj međunarodnoj organizaciji daju ovlasti izvedene iz Ustava (za ovo posljednje nužna je dvotrećinska većina svih zastupnika)

z UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE S DRUGIM DRŽAVAMA • ista procedura vrijedi i za udruživanje i za razdruživanje • pravo pokretanja postupka: 1/3 saborskih zastupnika, Predsjednik

Republike, Vlada • nakon toga Sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika treba

prethodno odlučiti o udruživanju • ako Sabor potvrdi odluku, tada se najkasnije nakon 30 dana,

raspisuje referendum • konačna je odluka ono što odluči većina glasača na referendumu,

pod preduvjetom da je na referendum izašla većina od upisanih birača (isto kao i u ostalim referendumima)

• u sve oblike udruživanja Republika Hrvatska stupa zadržavajući pravo da iz njih istupi

• jedina nedopušteno udruživanja su ona koja vode (ili bi mogla dovesti) do obnavljanja jugoslavenske zajednice, balkanske državne sveze i slično

POKRETANJE POSTUPKA

UDRUŽIVANJA I RAZDRUŽIVANJA:

1/3 zastupnika, Predsjednik, Vlada

REFERENDUM: većina glasova izašlih na referendum (samo ako je referendumu pristupilo više od 50% svih glasača)

PRETHODNO ODLUČIVANJE:

Hrvatski sabor 2/3 većinom


150

4.10. Odnosi s Europskom unijom

z nakon ulaska u EU Republika Hrvatska povjerit će institucijama EU i ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva; građani Republike Hrvatske moći će birati zastupnike za Europski parlament, a Vlada i Predsjednik zastu-pat će Republiku Hrvatsku u Vijeću EU i u Europskom vijeću

z državljani Republike Hrvatske dobit će i neka druga prava, npr. pravo glasovanja na lokalnim izborima u drugim državama članicama u kojima imaju prebivalište, pravo podnošenja peticija Europskom par-lamentu te predstavaka Europskom ombudsmanu (i to na hrvatskom jeziku)...

MINIMALNO POTREBAN BROJ ZASTUPNIKA

1/10 svih zastupnika podnošenje interpelacija o radu Vlade

1/5 svih zastupnika pokretanje pitanja povjerenja Vladi

1/5 svih zastupnika predlaganje promjene Ustava

1/3 svih zastupnika pokretanje postupka udruživanja RH u saveze s drugim državama

2/3 svih zastupnika

ograničenje pojedinih sloboda i prava u stanju rata, ugroženosti neovisnosti te velikih prirodnih

nepogoda

2/3 svih zastupnika donošenje i promjena Ustava

2/3 svih zastupnika promjena granica

2/3 svih zastupnika djelovanje oružanih snaga izvan granica (ako Predsjednik RH nije

dao prethodnu suglasnost)

2/3 svih zastupnika donošenje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu

2/3 svih zastupnikadonošenje ustavnih zakona

(organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina

2/3 svih zastupnikapokretanju postupka za

utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika RH

2/3 svih zastupnika

potvrđivanje međunarodnih ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti

izvedene iz Ustava Republike Hrvatske



151

½ + 1 svih zastupnika raspuštanje Hrvatskog sabora

½ + 1 svih zastupnika pozivanje Sabora na izvanredno zasjedanje

½ + 1 svih zastupnika izbor predsjednika istražnog povjerenstva

½ + 1 svih zastupnikaodluka o pristupanju promjeni Ustava te odluka o utvrđivanju

nacrta promjene

½ + 1 svih zastupnika

donošenje zakona (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom

utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo,

djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i

područne (regionalne) samouprave

½ + 1 svih zastupnika davanje povjerenja Vladi i njezinim članovima

½ + 1 svih zastupnika donošenje Poslovnika

½ + 1 svih zastupnika izglasavanje proračuna

½ nazočnih zastupnika (uz preduvjet da je nazočno više od ½

svih zastupnika)

donošenje ostalih zakona, odluka, rezolucija, zaključaka i drugih akata

VAžNIJI VREMENSKI ROKOVI KOJI SE SPOMINJU U USTAVU

120 dana rok u kojem Hrvatski sabor treba donijeti proračun nakon predlaganja

60 dana najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja održavaju se parlamentarni izbori

60 dana ako je vlast preuzeo privremeni predsjednik države, izbori se moraju obaviti u roku od najviše 60 dana

60 dana izbori za Predsjednika RH održavaju se najranije 60 dana prije isteka mandata

30 dana izbori za Predsjednika RH održavaju se najkasnije 30 dana prije isteka mandata

30 dana rok u kojem Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika RH

30 danarok u kojem je mandatar dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o

povjerenju

30 danarok u kojem Hrvatski sabor treba izglasati povjerenje novoj

Vladi, u suprotnom se obavještava Predsjednik koji će raspisati parlamentarne izbore


152

30 danaako Hrvatski sabor pokrene postupak udruživanja s

drugim državama, u roku 30 dana mora se o tome održati referendum

20 dana prvo zasjedanje Hrvatskog sabora održava se najkasnije 20 dana nakon izbora

14 dana razlika između 2 izborna kruga pri izboru Predsjednika Republike

8 dana proglašenje zakona

OBLICI IZBORNE VEĆINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

referendum većina glasova uz preduvjet da je pristupila većina birača

izbor Predsjednika natpolovična većina birača izašlih na izbore (50% + 1 glas)

izbori za Sabor

razmjerni izborni sustav koji se obračunava modificiranom D’Hondtovom metodom (pobjednička je stranka ona koja je po izračunu dobila najviše zastupničkih mjesta, a to može biti i manje i više od 50%)

IMUNITETI I TKO ODLUČUJE O UKIDANJU IMUNITETA

saborski zastupnici Hrvatski sabor (ako se ne može sastati, onda mandatno-imunitetno povjerenstvo)

Predsjednik RH Ustavni sud

suci DSV

suci Ustavnog suda Ustavni sud

pučki pravobranitelj Hrvatski sabor



153

PRIMJERI ZADATAKA

Politički sustav Republike Hrvatske



1. Pravilo je da se konačni prijedlog zakona pred Hrvatski sabor iznosi u 3. čitanju. T N

2. Članak 1. Ustava navodi da u Republike Hrvatske vlast proizlazi iz Hrvatskog sabora. T N

3. Suci Ustavnog suda imaju dulji mandat nego suci Vrhovnog suda, zastupnici u saboru i Predsjednik Republike Hrvatske. T N

4. Tvrdnja da U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana nalazi se u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske. T N

5. Izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske obuhvaćaju prvih 15 članaka Ustava. T N

6. Druga cjelina Ustava nosi naziv Temeljne odredbe. T N

7. Bez prethodne odluke Hrvatskog sabora oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granicu radi pružanja humanitarne pomoći. T N

8. Jedna od Izvorišnih osnova jest i postojanje NDH za vrijeme Drugoga svjetskog rata. T N

9. Izvorišne osnove povijesni su primjeri u kojima se očituje određena samobitnost i samostalnost hrvatskog naroda, što je dokaz njegova prava na suverenost i samoodređenje. T N

10. O tome je li neka stranka protuustavna ili nije odlučuje Sabor. T N


154



11. Prema Ustavu, tko jedini legalno može odlučiti o oduzimanju i ograničenju nečije slobode?

a. zakonodavna vlastb. izvršna vlastc. sudbena vlast

12. Što se ne navodi kao karakteristika Republike Hrvatske u 1. članku Ustava?

a. socijalna državab. pravedna državac. nedjeljiva država

13. Koja se karakteristika u Ustavu ne navodi za suverenitet?a. nepovredivostb. neotuđivostc. neprenosivost

14. Kakva se autonomija jamči pripadnicima nacionalnih manjina?a. socijalnab. političkac. kulturna

15. Koliko traje zastupnički mandat u Saboru?a. 2 godineb. 4 godinec. 5 godina

16. Hrvatski se Sabor radi raspisivanja prijevremenih izbora raspušta ako to odluči:

a. većina nazočnih zastupnikab. većina svih zastupnikac. dvotrećinska većina svih zastupnika.

17. Kome, osim samih zastupnika, Ustav daje mogućnost raspuštanja Sabora?

a. Predsjedniku Republike Hrvatskeb. Državnom izbornom povjerenstvuc. Ustavnom sudu

18. Kad Hrvatski sabor nema redovna zasjedanja?a. između 15. lipnja i 15. srpnjab. između 15. srpnja i 15. rujnac. između 15. kolovoza i 15. listopada



155

19. Iz čijih redova većina zastupnika bira predsjednika istražnog povjerenstva?

a. oporbenih zastupnikab. većinskih zastupnikac. dopredsjednika Sabora

20. Iz čijih se redova bira predsjednik Hrvatskog sabora?a. vladajuće stranke (koalicije) b. oporbec. nezavisnih kandidata

21. Kako se bira Predsjednik Republike Hrvatske?a. relativnom većinom glasova svih biračab. apsolutnom većinom glasova svih biračac. apsolutnom većinom glasova birača izašlih na izbore

22. Bez čijeg prethodnog odobrenja Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak?

a. Ustavnog sudab. Saborac. Vrhovnog suda

23. Kome je odgovorna Vlada?a. Predsjedniku Republike Hrvatskeb. Hrvatskom saboruc. Ustavnom sudu

24. Koji je najviši sud u hijerarhiji sudova u Republici Hrvatskoj?a. Visoki trgovački sudb. Vrhovni sudc. Ustavni sud

25. Tko i kada saziva prvo zasjedanje Sabora nakon izbora?a. Ustavni sud u roku 60 danab. predsjednik starog saziva Sabora u roku od 30 danac. Predsjednik Republike Hrvatske u roku od 20 dana

26. Što od navedenog vrijedi za Ustavni sud?a. Suci se biraju na period od 5 godina.b. Čini ga 15 sudaca.c. Predsjednik suda bira se na period od 4 godine.

27. Što nije jedinica lokalne samouprave?a. županijeb. općinec. gradovi


156

28. Sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i – koga još?

a. Ustavnog sudab. Predsjednika Republikec. Hrvatskog helsinškog odbora

29. Tko, prema Ustavu, nema u okviru djelokruga poslova mogućnost predlaganja zakona?

a. Vlada Republike Hrvatskeb. Predsjednik Republike Hrvatskec. klubovi zastupnika

30. Međunarodni su ugovori po pravnoj snazi:a. ispod zakonab. ravnopravni sa zakonomc. iznad zakona.

ZADACI DOPUNJAVANJA


31. Isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je potvrdio Hrvatski sabor potpisuje _______________________________________________.

32. Unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskog sabora uređuje se __________________.

33. O sukobu nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti odlučuje _________________________.

34. Donošenje uredaba za izvršenje zakona u nadležnosti je __________________________.

35. Mandat Predsjedniku Republike Hrvatske traje ________________ godina.

36. __________________________ može postati privremeni predsjednik Republike.

37. Hrvatski sabor jedini je nositelj ____________________ vlasti u Republici Hrvatskoj.

38. Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i _____________________.



157

39. Ako se Sabor sastoji od 140 zastupnika a na sjednici ih je prisutno 68, ne mogu se donijeti zakoni jer ne postoji ____________________.

40. Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje, i o njegovu pravu na imunitet, odlučuje _____________________________________________________________________________________.



41. Što znači da zastupnici u Saboru nemaju obvezujući mandat? ______________________________________________________________________________________________________________________

42. U koja dva slučaja Vlada može Predsjedniku Republike predložiti raspuštanje Sabora? ______________________________________________________________________________________________________________________

43. Kakve su ovlasti Ustavnog suda vezano uz izbore i referendum? ______________________________________________________________________________________________________________________

44. Ukratko objasni karakteristike drugog izbornog kruga pri izboru Predsjednika Republike Hrvatske. _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

45. Neke odluke Hrvatskog sabora moraju se izglasati dvotrećinskom većinom svih zastupnika. Nabroj dvije takve odluke (po izboru). _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

46. Kada se odvijaju redovna zasjedanja Hrvatskog sabora? _______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

47. Kada je moguće da mandat saborskih zastupnika bude produljen? ______________________________________________________________________________________________________________________


158

48. Koji je najstariji događaj (prema Izvorišnoj osnovi) u kojemu je vidljiva nacionalna samobitnost i državna opstojnost hrvatskog naroda? ___________________________________________________________

49. Koje tijelo predstavlja temelj hrvatske državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata? ___________________________________________________________

50. Na kojim će izborima dobiti pravo glasa državljani zemalja članica Europske unije koji imaju prebivalište u Republike Hrvatske? ___________________________________________________________



159

RJEŠENJE ZADATAKA

Politički sustav Republike Hrvatske1. N2. N3. T4. N5. N6. T7. T8. N9. T10. N11. c. (sudbena vlast) 12. b. (pravedna država) 13. a. (nepovredivost) 14. c. (kulturna) 15. b. (4 godine) 16. b. (većina svih zapisnika) 17. a. (Predsjedniku Republike Hrvatske) 18. b. (između 15. srpnja i 15. rujna) 19. a. (oporbenih zastupnika) 20. a. (vladajuće stranke) 21. c. (apsolutnom većinom glasova birača izašlih na izbore) 22. a. (Ustavnog suda) 23. b. (Hrvatskom saboru) 24. b. (vrhovni sud) 25. c. (Predsjednik Republike Hrvatske u roku od 20 dana) 26. c. (Predsjednik suda bira se na period od 4 godine.) 27. a. (županije) 28. b. (Predsjednika Republike Hrvatske) 29. b. (Predsjednik Republike Hrvatske) 30. c. (iznad zakona) 31. Predsjednik Republike Hrvatske32. poslovnikom33. ustavni sud34. Vlada Republike Hrvatske35. pet36. predsjednik Hrvatskog sabora37. zakonodavne38. Vlada Republike Hrvatske39. kvorum (većina) 40. mandatno-imunitetno povjerenstvo41. Neobvezujući mandat znači da zastupnika koji je svoje mjesto u Saboru dobio na

izborima nitko ne može opozvati (ni njegova stranka ni birači), već da ostaje u Saboru do isteka mandata, iako za vrijeme trajanja tog mandata može istupiti iz stranke pod čijim je okriljem ušao u Sabor (na glasačkim listićima birači zaokružuju izbornu listu neke stranke).

42. Ako Hrvatski sabor izglasa nepovjerenje Vladi, a ona je zatražila povjerenje, te ako Hrvatski sabor ne donese državni proračun u roku od 120 dana nakon što ga je Vlada predložila.

43. Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova.

44. Drugi izborni krug odvija se ako u prvom ni jedan kandidat ne osvoji više od 50% glasova birača izašlih na izbore. U drugi izborni krug ulaze samo dva najbolje plasirana


160 POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

kandidata iz prvog kruga, a ako koji od njih u međuvremenu odustane, u drugi krug ulazi sljedeći po broju dobivenih glasova. Pobjednik u drugom izbornom krugu postat će Predsjednikom Republike Hrvatske.

45. Ograničenje pojedinih sloboda i prava u stanju rata, ugroženosti neovisnosti te velikih prirodnih nepogoda, donošenje i promjena Ustava, promjena granica, djelovanje oružanih snaga izvan granica (ako Predsjednik Republike Hrvatske nije dao prethodnu suglasnost), donošenje Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, donošenje ustavnih zakona (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, pokretanju postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske, potvrđivanje međunarodnih ugovora kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske

46.15.1. – 15.7. te 15.9. – 15.12.47. U slučajevima ratnog stanja ili neposredne ugroženosti države kada je nemoguće

uspješno realizirati izbore.48. Stvaranje hrvatskih kneževina u VII. stoljeću.49. ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) 50. Na lokalnim izborima.


LJUDSKA PRAVA I

GRAĐANSKO DRUŠTVO


162 LJUDSKA PRAVA I GRAĐANSKO DRUŠTVO

5.1. Povijest i podjela ljudskih prava

LJUDSKA PRAVA – prava koja ima svaki čovjek samim time što pripada ljudskom rodu; ona su urođena (čovjek ih stječe samim svojim postojanjem i ništa ne mora učiniti da bi ih zaslužio) i neotuđiva (ni na koji ih način ne može izgubiti)

Povijesni dokumenti koji su temelji ljudskih prava: z Magna charta libertatum (engl. The Great Charter, hrv. Velika pove-

lja sloboda) – Engleska, 1215., stavljanje monarha u okvire zakona i zaštita građana od njegove samovolje

z Vinodolski zakonik – Hrvatska, 1288., zaštita pučana od prevelike moći feudalaca

z Petition of Rights – Engleska, 1628., građanima se jamči nepovre-divost

z Habeas corpus act – Engleska, 1679., reguliranje prava građana u istražnom i sudskom procesu

z Bill of Rights – Engleska, 1689., nova prava i slobode građana u odnosu na monarha

z Virginia Bill of Rights – SAD, 1776., povelja o pravima američkih kolonija; preteča Deklaracije nezavisnosti; govori o građanskim pravi-ma kao prirodnim i neotuđivim; u Katalogu ljudskih prava nabraja se: • pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo • pravo na slobodu okupljanja i tiska • pravo na slobodu kretanja i na peticiju • pravo na pravnu zaštitu • biračko pravo

z Deklaracija nezavisnosti – SAD, 1776., ističe jednakost svih ljudi i neotuđiva prava na život, slobodu i sreću te pravo svakog naroda na nezavisnost i zbacivanje tiranske vlasti

z Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – francuska skupština 1789., deklaracija koja u svojim člancima navodi osnovna prava svih ljudskih bića i kolektivno pravo naroda; prava proizlaze iz revolucio-narne krilatice Liberté, égalité, fraternité (sloboda, jednakost, bratstvo)

z Opća deklaracija o pravima čovjeka – Opća skupština UN-a 10. prosinca 1948., prva deklaracija koju je donijela neka međunarodna organizacija, a koja sveukupno pokriva područje ljudskih prava; sama nema pravnu snagu, ali je temelj svim kasnijim pravno obvezu-jućim sporazumima, kao što su Međunarodni sporazum o civilnim i političkim pravima i Međunarodni sporazum o ekonomskim, društve-nim i kulturnim pravima


163

z Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda) – Rim 1950., potpisale su je članice Vijeća Europe; određuje i instance kojima se nadgleda primjena prava: Europski sud za prava čovjeka i Europska komisija za prava čovjeka; ratificirao ju je Hrvatski državni sabor 1997.

z Završni akt Konvencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS) – Helsinki, 1975., s vremenom KESS postaje Organizacija europske sigurnosti i suradnje (OESS)

z Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima – 1976., članice UN-a

z Pariška povelja za novu Europu – 1990., potpisnice se obvezuju da vlade štite i ostvaruju ljudska prava te da vladavina počiva na volji naroda (demokratski izbori); navode se temelji slobodnog svijeta kao što su: višestranačje, sloboda poduzetništva, primjena međunarod-nog prava, multilateralizam

POVIJEST LJUDSKIH PRAVA – gledano kronološki, ljudi zadobivaju sve veća i veća prava; razvoj ideje o ljudskim pravima ima trostruke korijene:

z filozofski korijeni – teorija o ljudskim pravima koja je čekala niz stoljeća da se pretvori u praksu; značajni momenti su grčka filozofija (svi ljudi imaju prirodna prava), religijske postavke (ideja da su svi lju-di jednaki, svi su božja djeca, svi su braća) te novovjekovna filozofija politike, posebice engleski filozof John Locke koji je smatrao da svatko ima urođeno pravo na vlasništvo nad svojim životom, slobo-dom i imovinom koje država ne smije ugroziti te ona mora skrbiti ako netko drugome krši ta prava

z politički korijeni u nacionalnim državama – kao što je vidljivo u popisu povijesnih dokumenata koji su temelji ljudskih prava, nacio-nalne države koje su prednjačile u njihovu razvoju su Engleska, SAD i Francuska

z politički korijeni u međunarodnim institucijama (Ujedinjeni narodi) – stvaranje ideje univerzalnog prava (sveopćih prava koja nadilaze pojedinu državu) javilo se u okviru UN-a nakon stravičnih zločina učinjenih tijekom Drugoga svjetskog rata



KR

ON

OLO

GIJ

A

NA

STA

NK

A L

JUD

SK

IH

PR

AV

A P

O S

KU

PIN

AM

AVRSTE PRAVA

KARAKTERISTIKEPRAVA

PR

VA

GE

NE

RA

CIJ

A L

JU

DS

KIH

PR

AV

A OSOBNA PRAVA • pravo na život• pravo na sigurnost i

slobodu, pravo na ljudsko dostojanstvo i slobodan razvoj osobe (zabrana mučenja i ropstva)

• pravo na privatno vlasništvo

najstarija prava koja čine jezgru i osnovu svim ostalim ljudskim pravima; osnovna prava iz kojih proizlaze sva ostala

POLITIČKA I GRAĐANSKA (CIVILNA) PRAVA

• biračko pravo• pravo na slobodu

mišljenja, izražavanja (sloboda tiska) i vjeroispovijedi

• sloboda udruživanja i okupljanja

prava koja nastaju s razvojem demokracije; omogućuju aktivnu slobodu, tj. mogućnost aktivnog sudjelovanja građana u političkom životu

DR

UG

A G

EN

ER

AC

IJA

L

JU

DS

KIH

PR

AV

A

GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

• pravo na rad• pravo na obrazovanje• pravo na prehranu• pravo na socijalnu skrb i

zdravstvenu zaštitu• pravo na stanovanje• pravo na prikladan životni

standard

prava koja omogućuju svima da poprave svoj ekonomski i socijalni položaj; definira se minimum ekonomske i socijalne sigurnosti kojeg svi moraju imati; najteže su ostvariva jer ne ovise samo o dobroj volji vlasti već o nizu čimbenika (npr. gospodarskoj situaciji)

TR

EĆ

A G

EN

E-

RA

CIJ

A L

JU

D-

SK

IH P

RA

VA

EKOLOŠKA, INFORMACIJSKA I ZAJEDNIČKA PRAVA

• pravo na zdrav okoliš (ekološka prava)

• kulturna prava• prava na razvoj (kulturni,

politički i ekonomski)

najmlađa prava nastala kao reakcija na suvremene globalne probleme i potrebe; nastoje očuvati prirodni okoliš, smanjiti jaz između bogatih i siromašnih i sl.


165

5.2. Ljudska prava u Ustavu Republike Hrvatske

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE – treća glava Ustava koja se bavi regulacijom ljudskih prava u Republici Hrvatskoj zove se Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda i dijeli se:

1. na zajedničke odredbe2. na osobne i političke slobode i prava3. na gospodarska, socijalna i kulturna prava

ZAJEDNIČKE ODREDBE – osnovne postavke o ljudskim pravima; odnose se na sve vrste ljudskih prava; glavne teme koje obrađuju su:

z jednakost i ravnopravnost – jednakost pred zakonom i ravnoprav-nost u slobodama i pravima neovisno o različitostima (rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili so-cijalno podrijetlo, imovina, rođenje, naobrazba, društveni položaj...)

z ravnopravnost i zaštita nacionalnih manjina – nacionalnim manji-nama jamči se: • sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti • slobodno služenje svojim jezikom i pismom • kulturna autonomija • posebno pravo da biraju svoje zastupnike

z ograničavanje sloboda i prava: • svrha ograničavanja: zaštita sloboda i prava drugih ljudi te pravni

poredak, javni moral i zdravlje • uzroci ograničavanja: ratno stanje, neposredna ugroženost

neovisnosti i jedinstvenosti države, velike prirodne nepogode • granice ograničavanja: opseg ograničenja mora biti primjeren

naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo; ne mogu se ograničiti primjene odredaba o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi...

z pravo na pravnu zaštitu – građani imaju pravo na pravnu zaštitu (žalbu ili drugi oblik pravne zaštite) protiv pojedinačnih pravnih akata

OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA: z pravo na život – temeljno pravo (nema smrtne kazne) z pravo na slobodu – o njezinu oduzimanju i ograničenju odlučuje sud z pravo na tjelesni integritet – nitko ne smije biti zlostavljan niti protiv

volje podvrgnut pokusima z procedura pri uhićenju i pritvaranju – pisani nalog (osim u iznimnim

situacijama), čovječno postupanje...



z jednakost sviju pred sudovima i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti z presumpcija nevinosti – osobu se smatra nedužnom sve dok ne po-

stoji pravomoćna sudska presuda kojom se utvrđuje krivnja (dakle, osumnjičenici, okrivljenici i optuženici su nedužni)

z pravo na neovisno i nepristrano suđenje z prava osumnjičenih, okrivljenih i optuženih: mora razumjeti jezik koji

se koristi u postupku (ako treba tumača, bit će mu osiguran), pravo na besplatnog branitelja (ako si ga sam ne može priuštiti), ne smije se siliti da prizna krivnju...

z retroaktivnost zakona i ponovljena suđenja: nitko ne može biti ka-žnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zako-nom ili međunarodnim pravom; nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen (obnova postupka moguća je u nekim iznimnim situacijama)

z ukidanje zastare – ratno profiterstvo i kaznena djela počinjena u pri-vatizaciji za vrijeme rata i ugroženosti Republike Hrvatske ne zastari-jevaju

z sloboda kretanja z azil – stranci i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište (osim

ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temelj-nim načelima međunarodnog prava)

z nepovredivost doma – pretraživanje s pisanim nalogom (uz neke izuzetke) i dva svjedoka

z pravna zaštita svačijeg osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti

z sloboda i tajnost dopisivanja z sigurnost i tajnost osobnih podataka – zakonom se uređuje zaštita

podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi z sloboda mišljenja i izražavanja misli – sloboda tiska i drugih sred-

stava priopćavanja, sloboda govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, zabrana cenzure, pravo novinara na slobodu izvješćivanja i pristup informaciji, pravo na ispravak

z zabrana govora mržnje – zabranjeno je pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti

z sloboda savjesti i vjeroispovijedi z jednakost vjerskih zajednica – sve su vjerske zajednice jednake pred

zakonom i odvojene od države z pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed z pravo na udruživanje – sindikati i druge udruge z Prava i dužnosti državljana: z pravo na sudjelovanje u obavljanju javnih poslova i rada u javnim

službama


167

z opće i jednako biračko pravo – s navršenih osamnaest godina; ostvaruje se na neposrednim izborima tajnim glasovanjem

z dužnost vojne obveze i obrane zemlje – to je dužnost svih državljana za to sposobnih, ali mogu podnijeti prigovor savjesti pa ne moraju obavljati neke vojničke dužnosti

GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA z pravo vlasništva – i stranaca pod određenim uvjetima z poduzetnička i tržišna sloboda; zabranjena je zlouporaba monopolskog

položaja, inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala

z dužnost plaćanja poreza – u skladu sa svojim gospodarskim moguć-nostima

z pravo na rad i slobodu rada – svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost

z pravo na zaradu (plaćeni tjedni odmor i godišnji odmor) z pravo na zdravstvenu zaštitu, socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje z prava na udruživanje:

• pravo djelatnika na osnivanje sindikata (u oružanim snagama i policije zakonom se može ograničiti)

• pravo poslodavaca da osnivaju udruge • udruživanje je dopušteno sve dok nikoga ne ugrožava

z obveze roditelja prema djeci (odgoj, uzdržavanje, školovanje) i djece prema roditeljima (briga u starosti i nemoći)

z pravo na obrazovanje: besplatno obvezno obrazovanje (ne definira se je li to samo osnovnoškolsko obrazovanje), mogućnost osnivanja privatnih obrazovnih ustanova

z sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva z pravo na zdrav život – država osigurava uvjete za njega, a svi smo

dužni štititi ga z jamči se: autonomija sveučilišta, pravo na štrajk (može se ograničiti

u oružanim snagama, policiji, državnoj upravi i javnim službama) z država štiti: maloljetnike bez roditelja, one za koje se ne brinu

roditelji, materinstvo, djecu i mladež, obitelj, invalidne osobe, sla-be, nemoćne, nezaposlene (imaju pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba), branitelje, hrvatske ratne vojne invalide, udovice i djecu poginulih hrvatskih branitelja

z država potiče: razvitak znanosti, kulture i umjetnosti, tjelesne kulture i sporta, gospodarski napredak i socijalno blagostanje



5.3. Zaštita prava manjina z pri tome se ponajprije misli na nacionalne manjine z NACIONALNA MANJINA – dio zajednice koji se po svojim posebno-

stima (podrijetlo, kultura, jezik, religija, tradicija) razlikuje od veći-ne; skupina državljana s posebnim nacionalnim karakteristikama; brojčano slabija skupina u višenacionalnoj državi koja se ne smatra konstitutivnim narodom, a posjeduje etničke, vjerske, jezične, kultur-ne i ostale značajke po kojima je posebna u odnosu na ostale

z mogu se razlikovati nacionalne manjine koje imaju svoju nacionalnu državu (npr. Talijani) i oni koji je nemaju (npr. Romi)

z Načini tretiranja manjina, npr. • genocid – namjerni pokušaj eliminiranja pripadnika neke manjine

(židovi od strane nacističke Njemačke, Armenci od strane Turske krajem 19. i početkom 20. st.)

• preseljenja – država tjera ili aktivno potiče na preseljenje u matičnu državu, npr. Pakistan i Indija (12 milijuna ljudi), folksdojčeri iz bivše SFRJ

• asimilacija – postupno i najčešće spontano prihvaćanje kulture i načina života dominantnog naroda

• melting pot – lonac za taljenje; proces u kojem sve kulture utječu jedna na drugu i spontano se miješaju stvarajući novi kulturni obrazac (nekad spontano – SAD, a nekad dirigirano, npr. bivši SSSR, SFRJ)

• kulturni pluralizam – mirni i tolerantni suživot različitih kultura bez njihova miješanja; svim etničkim skupinama priznaju se njihove kulturne osobitosti

z Moderne demokracije potiču kulturni pluralizam; pripadnici nacional-nih manjina imaju sva prava i obveze kao i ostali državljani, s tim da im država jamči još neka dodatna prava kojima se štiti njihova razli-čitost i sprječava da budu ugroženi od većine (mogu dobiti i lokalnu autonomiju ili čak federalno uređenje).

z Većina suvremenih država pravo na lokalnu autonomiju i slično omo-gućuje tzv. autohtonim nacionalnim manjinama – onima koje su na nekom području već dugo, teritorijalno su koncentrirane i sl., tako da brojnost manjine nije jedini, čak ni presudni, kriterij.

z Ustav Republike Hrvatske – Izvorišne osnove ističu: U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona. Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.


169

z Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj – jamči nacio-nalnim manjinama pravo na uporabu vlastitog jezika, isticanje simbo-la i znamenja, osnivanje društava koja služe očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta, odgoj i obrazovanje na vlastitom jeziku

z izborni sustav Republike Hrvatske – omogućuje zajamčeno proporci-onalno sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u parlamentu i drugim predstavničkim tijelima (osam predstavnika u Hrvatskom saboru neovisno o broju manjinskih glasača koji su izašli na izbore i neovisno o izbornom pragu)

5.4. Pučki pravobraniteljPOVIJEST INSTITUCIJE – Švedska, početak 19. st. – ombudsman – zaštitnik prava građana pred državom

z postupno slične funkcije nastaju u svim skandinavskim zemljama, pa u ostalim zapadnjačkim demokracijama, a u nas institucija pučkog pravobranitelja postoji od 1993. godine

FUNKCIJE PUČKOG PRAVOBRANITELJA: z nadzire provođenje ljudskih prava z upozorava vlast ako se ona krše, a posebice ako to kršenje proizlazi

iz djelovanja državnih organa, tijela lokalne i područne samouprave i tijela s javnim ovlastima (svaki mu građanin ima pravo podnijeti pritužbu)

IZBOR PUČKOG PRAVOBRANITELJA z bira ga Hrvatski sabor, mandat mu traje osam godina, ima imunitet

kao i saborski zastupnici z od 2004. na mjestu pučkog pravobranitelja je pravnik Jurica Malčić

5.5. Politika i javnostJAVNOST – višeznačan pojam, javlja se u sljedećim određenjima:

z javnost kao publika – skup svih onih pojedinaca koji promatraju sve što se poduzima u nekom pitanju od općeg interesa

z javnost kao sfera komunikacije – način međusobnog komuniciranja koje podrazumijeva da je otvoreno za promatranje svakome tko to želi (npr. javno okupljanje, nastup na televiziji, otvoreno pismo) i u okviru kojeg se stvara javno mnijenje

z javnost kao organizacijski princip – način djelovanja državnih organa koji mora biti dostupan građanima na uvid



z U osnovi, javnost je i pravo i obveza: • pravo na javnost – politički subjekti imaju pravo svoje stavove i

djelovanje prezentirati javnosti • obveza javnosti – politički subjekti, osobito vlast, imaju obvezu

djelovati transparentno, tj. javnost ima pravo dobiti informacije o njihovu djelovanju (ima pravo biti publika koja nadzire njihovo djelovanje)

TOLERANCIJA/SNOŠLJIVOST – stav i djelovanje u kojem se ne sprječavaju i ne kažnjavaju oni s kojima se u nečemu ne slažemo, iako imamo moć spriječiti ih; tolerantna treba biti i država i pojedinci

SLOBODA MEDIJA – tekovina suvremenih demokracija u kojima su mediji neovisni o politici i slobodno informiraju javnost o potezima vlasti. Ustav Republike Hrvatske navodi: Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

CENZURA – institucija kontrole koja sprječava objavljivanje svih sadržaja koji su kontrolorima nepoželjni te tako javnost dobiva iskrivljenu i selekcioniranu sliku stvarnosti. Suvremene demokratske države nemaju zakone o cenzuri (to bi ugrožavalo slobodu medija), no ipak su česti slučajevi da vlast neformalnim kanalima spriječi objavljivanje onih informacija koje im ne idu u prilog (npr. javnost ne sazna za gospodarske neuspjehe vladajuće garniture). Drugu vrstu cenzure predstavlja opravdano neobjavljivanje nepriličnih i nepoćudnih sadržaja, npr. ne prikazuju se snimke masakra, zabranjuje se prikazivanje djece i sl.

AUTOCENZURA – postupak u kojem osoba sama sebe sprječava da određenu informaciju priopći javnosti. Razlozi mogu biti višestruki, no najčešće se radi o strahu od neugodnih posljedica (od gubitka posla preko kaznene odgovornosti pa sve do životne opasnosti u autoritarnim i totalitarnim porecima)

JAVNO MNIJENJE – dominantan stav političke javnosti (ono što o nekoj temi misli većina ljudi; može se ispitati anketama i slično); ovisi o djelovanju aktivnih oblikovatelja (političari, novinari, korporacije itd.), tako da je promjenjivo i subjektivno (i sama riječ „mnijenje” označuje nesigurnu spoznaju); važno je jer se njime „opipava bilo” javnosti

MANIPULACIJA – postupak podčinjavanja nekih vidova komunikacije određenoj vrsti interesa; namjere manipulatora su skrivene, tj. on javno iskazuje jednu namjeru (npr. opće dobro), a istinski želi i trudi se postići


171

nešto drugo (npr. vlastitu korist); ako je manipulacija uspješna, onaj nad kojim se vrši nije je svjestan; manipulacija se javlja unutar komunikacije i to u tri vida:

• komunikacijska procedura – manipulira se različitim normama i procedurama, npr. dnevni red neke sjednice i redoslijed govornika namjesti se tako da bi se izmanipuliralo sudionicima (bitna se tema stavi na kraj kad su svi umorni i ne zapažaju detalje)

• komunikacijski kanali – manipulacija se postiže kontrolom medija i njihovih sadržaja te se tako oblikuje javno mnijenje po vlastitoj volji

• komunikacijski subjekti – manipulacija se odvija navodnom borbom za prava i interese nekih političkih subjekata (npr. umirovljenika, neke nacije, žena) i tako se ti politički subjekti pridobivaju na svoju stranu, a zapravo i se manipulator bori isključivo za neke svoje interese

• spin (spiniranje) – propagandna aktivnost u kojoj se maksimalno ističu prednosti jedne opcije, a negiraju njezini nedostaci; spiniranjem se može interes javnosti prebaciti s jedne na drugu temu; mnogi spiniranje smatraju oblikom manipulacije jer tvrde da se takvim rotacijama (engl. spin – obrtanje, rotacija) manipulira činjenicama

FILOZOFSKI KORIJENI

KORIJENI LJUDSKIH PRAVA

POLITIČKI KORIJENI

NACIONALNEDRŽAVE

UJEDINJENINARODI



DRUGA GENERACIJA

GRAĐANSKA PRAVA I POLITIČKA PRAVA

EKONOMSKA, SOCIJALNA I

KULTURNA PRAVA

EKOLOŠKA, INFORMACIJSKA I

ZAJEDNIČKA PRAVAOSOBNA PRAVA

TREĆA GENERACIJA

PRVA GENERACIJA

GENERACIJE LJUDSKIH PRAVA

osobne i političke slobode i prava

gospodarska, socijalna i kulturna

prava

zajedničke odredbe

USTAV Zaštita ljudskih prava i temeljnih

sloboda


173

PRIMJERI ZADATAKA

Ljudska prava i građansko društvo



1. Biračko pravo je pravo treće generacije. T N

2. Magna charta libertatum nastala je u Engleskoj. T N

3. Prema Ustavu Republike Hrvatske ni jednoj se djelatnosti ne smije ograničiti pravo na štrajk. T N

4. Pučki se pravobranitelj naziva još i ombdusman. T N

5. Američka Deklaracija nezavisnosti stariji je dokument od francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina. T N



6. Iz kojeg se od navedenih razloga, prema čl. 16., mogu ograničiti ljudska prava i slobode?

a. zaštita međunarodnih pravnih akatab. zaštita javnog moralac. zaštita tajnosti sudskog postupka

7. Prema Ustavu, tko jedini legalno može odlučiti o oduzimanju i ograničenju nečije slobode?

a. zakonodavna vlastb. izvršna vlastc. sudbena vlast

8. Što nam govori tvrdnja: Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo?

a. postoji presumpcija nevinostib. zakoni ne djeluju retroaktivnoc. ignorantia juris nocet



9. Komu se zakonom može ograničiti sindikalno organiziranje?a. liječnicima i medicinskom osobljub. zaposlenicima u odgojno-obrazovnim ustanovamac. oružanim snagama i policiji

10. Kakva se autonomija jamči pripadnicima nacionalnih manjina?a. socijalnab. političkac. kulturna

ZADACI DOPUNJAVANJA


11. Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za ___________________ zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava.

12. Hrvatski dokument iz 13. stoljeća važan za razvoj ljudskih prava zove se ________________________________________.

13. Pravo na obrazovanje pripada _______________ generaciji ljudskih prava.

14. Mandat pučkog pravobranitelja traje _____________ godina.

15. Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih ______________.



16. Što je presumpcija nevinosti? ____________________________________________________________________________________________________________________

17. Koje se najosnovnije ljudsko pravo jamči u čl. 21. Ustava Republike Hrvatske? ____________________________________________________________________________________________________________________


175

18. U kojim se sve slučajevima mogu ograničiti ljudska prava i slobode prema Ustavu Republike Hrvatske? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

19. Objasni utjecaj Johna Locka na razvoj ljudskih prava. ______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

20. Kako se zove treća glava Ustava Republike Hrvatske koja se bavi regulacijom ljudskih prava? ____________________________________________________________________________________________________________________



RJEŠENJE ZADATAKA

Ljudska prava i građansko društvo1. N2. T3. N4. T5. T6. b. (zaštita javnog morala) 7. c. (sudbena vlast) 8. b. (zakoni ne djeluju retroaktivno) 9. c. (oružanim snagama i redarstvu) 10. c. (kulturna) 11. nepolitičke zločine12. Vinodolski zakonik13. drugoj14. osam godina15. državljana16. Presumcija nevinosti je pretpostavka da je svatko nevin dok se ne dokaže suprotno

(pravomoćnom sudskom presudom). 17. pravo na život18. Radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja,

u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te zbog velikih prirodnih nepogoda.

19. Važan je za razvoj ljudskih prava po tome što je smatrao da svaki čovjek bez izuzetka ima pravo na zaštitu svojeg života, sigurnosti i imovine te da mu tu zaštitu treba osigurati država.

20. zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda


TEMELJNI GOSPODARSKI

POJMOVI


178 FILOZOFIJA I FILOZOFSKE DISCIPLINE

EKONOMIJA – društvena znanost koja proučava proizvodnju, razmje-nu, raspodjelu i potrošnju roba i usluga

z grč. oikonomia = oikos (kuća) + nomos (zakon), upravljanje ku-ćom, u začetku ekonomija se odnosila na način gospodarenja u po-jedinom kućanstvu

z ekonomika – važna grana ekonomije koja istražuje kako zajednice upotrebljavaju oskudne resurse (izvore) da bi proizvele korisne robe i podijelile ih među različitim skupinama u zajednici (definicija Samuelsona)

POVIJEST EKONOMIJE: z antička filozofija – starogrčki filozofi Platon i Aristotel u svojim djeli-

ma ekonomiju doživljavaju kao vještinu upravljanja kućanstvom, gos-podarenja vlastitim posjedom, učenje o imovini i slično

z fiziokrati – sljedbenici političko-gospodarske škole potekle u Fran-cuskoj koja je zastupala mišljenje da je priroda (zemlja i poljoprivre-da) jedini istinski izvor bogatstva (npr. iz malog sjemena dobijemo veliki, mnogo vrjedniji plod)

z merkantilisti – sljedbenici političko-gospodarske škole koja je za-stupala mišljenje da se bogatstvo ponajprije povećava trgovinom, tj. kolanjem novca; bitno je da izvoz bude veći od uvoza te da se dio novca gomila da bi država živjela u blagostanju

z klasična škola – klasična politička ekonomija, 2. pol. 18. i poč. 19. st.; više se bavi društvenim no tehničkim aspektima gospodarstva; predstavnici su: • Adam Smith – „otac ekonomije”; 1776. izdao je knjigu Bogatstvo

naroda (puni naziv: Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva na-roda) od tada se na ekonomiju gleda kao na samostalnu znanost; teorijski utemeljio kapitalistički ekonomski poredak jer smatra da do bogatstva naroda dovodi rad pojedinaca i to rad kojim oni že-le što više zaraditi za sebe, a upravo će taj svačiji rad u vlastitom interesu u konačnici dovesti do ispunjenja općeg interesa (bla-gostanje naroda); tehnički gledano taj će rad biti uspješniji ako je izvršena podjela rada

• J. B. Say – formulirao je zakon koji se danas naziva Sayov zakon tržišta, a koji kaže da ponuda stvara svoju vlastitu potražnju i zato višak potražnje ili ponude nije moguć, a tržište se uspješno reguli-ra samo putem zakona ponude i potražnje

• R. Malthus – razmatrao je suodnos ekonomije i demografije i zaključio da je porast stanovništva znatno veći nego porast proi-zvodnje hrane i zato je prirodno da ima mnogo siromašnih; treba se usmjeriti na depopulacijsku politiku, a sve što smanjuje broj sta-novnika (ratovi, bolesti...) u osnovi je za ekonomiju pozitivno

• D. Ricardo – osmislio je tzv. „teoriju komparativnih prednosti” pre-ma kojoj se nekoj državi najviše isplati specijalizirati se za proi-zvodnju onoga što može proizvesti uz relativno niže troškove nego druge zemlje (ima komparativnu prednost u odnosu na njih) i onda to izvozi u inozemstvo

TEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI


179

z neoklasična škola – nastaje 1871. i traje do danas; od klasičara preuzimaju ideju da država treba dopustiti tržišnu samoregulaciju, ali se s njima razilaze oko izvora vrijednosti i ističu, tzv. teoriju marginalne koristi (teoriju granične koristi) koja navodi da će vrijednost proizvo-da odrediti potražnja za njim, a ne troškovi njegove proizvodnje; ističu da osjećaj korisnosti opada ako se količina dobra povećava (npr. treći popijeni sok neće prouzročiti isti užitak kao prvi i drugi pa nećemo doživjeti da nam je jednako koristan) • L. Walras – autor djela Elementi čiste političke ekonomije (1874.)

u kojemu postavlja tezu da gospodarstvo prirodno teži ravnoteži (zbog suodnosa među svim dijelovima)

• A. Marshall – objedinio je u cjelinu teorije ponude i potražnje, marginalne koristi i troškova proizvodnje

• iz neoklasične škole razvijaju se različiti pravci, npr. monetarizam z socijalizam – nastaje u 19. st., a traje do danas (najveći zamah ima

u 20. st.); većim se dijelom oslanja se na marksizam; u ekonomskom smislu socijalizam zahtijeva da činitelji proizvodnje (osim rada) budu u društvenom vlasništvu, čime bi se omogućilo da se dobit ravno-mjerno raspodijeli među radnicima koji su sudjelovali u proizvodnji nečega (rad im je osnovni izvor vrijednosti), a kritizira se kapitalizam u kojemu velik dio dobiti ide kapitalistu (vlasniku činitelja proizvodnje), tj. eksploatiraju se (izrabljuju) radnici

z J. M. Keynes – otac makroekonomije koju je utemeljio u svom djelu Opće teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936.); suprotno klasiča-rima i neoklasičarima smatra da privatni i opći interes nisu uvijek u skladu te da samo tržište neće postići ravnotežu već da će do rav-noteže dovesti intervencija države, a tu središnju ulogu imaju javni rashodi (na što država troši novac); ako država mnogo troši, njezina će potražnja potaknuti i proizvodnju (ponudu), a novac za te javne rashode može se izvesti iz javnog duga (deficitarno financiranje) • kejnezijanci i postkejnezijanci – suprotnost neoklasičarima premda

su se razvili iz njih; sporna je točka doseže li tržište samo ravnote-žu (neoklasičari misle da da, a kejnezijanci misle da bez državne pomoći ne)

OSKUDNOST I IZBOR – ova dva problema uzrok su nastanka ekonomije kao djelatnosti i znanosti jer kad bi svi besplatno imali sve, ekonomija ne bi bila potrebna, ovako ona odgovara na pitanja kako najbolje funkcioni-rati s obzirom na ograničene resurse i mogućnosti izbora

z problem oskudnosti – onoga što želimo ima daleko manje u od-nosu na velike ljudske želje – poželjna su dobra oskudna, nema ih u ne-ograničenim količinama; to iskazuje i zakon ograničenosti (oskudnosti) koji ističe da su željena dobra dostupna samo u ograničenoj količini (iznimka su slobodna dobra) jer nema dovoljno resursa da bi se proi-zvela sva dobra koja bi ljudi bili spremni potrošiti; zbog toga se želje-ne robe moraju racionirati i postati dostupne samo nekima (najčešće cijenama)


180 TEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI

z problem izbora – učinkovit je ekonomski izbor onaj koji na najbolji mogući način usklađuje želje i mogućnosti s ciljem da uz minimalno ulaganje dođemo do maksimalne moguće zarade • npr. Marko ima na raspolaganju 5000 kuna mjesečno, a želi kupiti

stan za koji mu rata kredita iznosi čak 3000 kuna mjesečno; Marko se suočava s tim da su njegova sredstva preoskudna za zadovoljenje svih njegovih želja i on mora donijeti odluku, tj. izabrati: kupiti skupi stan i ostati bez novaca za išta osim za plaćanje režija i elementarnu prehranu ili kupiti manje skup stan, s manjom ratom kredita, što će mu ostaviti dovoljno novca da zadovolji i neke svoje druge potrebe (ljetovanje, automobil, kazalište, odjeću)

z osnovni problem svakog gospodarstva u cjelini i svakog pojedinog gospodarskog subjekta: kako što uspješnije povezati neograničene želje i ograničene resurse

OPORTUNITETNI TROŠAK – jedna od posljedica izbora je „gubitak” nastao time što smo odlučili potrošiti novac za neku mogućnost i time zbog ograničenih sredstava automatski odustali od drugih mogućnosti; oportunitetni trošak je upravo ta druga najbolja mogućnost, ono prvo sljedeće u što bismo uložili sredstva; to je neka propuštena korist koju bismo imali da smo učinili drugačiji izbor; iznos dobra kojega se moralo odreći da bi se moglo dobiti drugo dobro (vrijednost mogućnosti koja je morala biti napuštena) Primjeri:

z primjer na mikrorazini – imam 400 kuna i želim i traperice i tenisice; ako se odlučim da svih 400 kuna potrošim na tenisice, tada su trape-rice oportunitetni trošak

z primjer na makrorazini – država odluči uložiti razvojna sredstva u razvoj turističkih kapaciteta, no baš zbog toga nema dovoljno novca za ulaganje u poljoprivredu pa je izmakla dobit od poljoprivrede oportunitetni trošak

EKONOMIST PRAKTIČAR – svatko je od nas na određeni način suočen s činjenicom da želimo dobiti što više iz onoga što imamo (što veća dobit iz ograničenih resursa) pa smo u tom smislu svi mi ekonomisti praktičari; zato se tim imenom mogu nazvati ne samo stručnjaci za ekonomiju ili školovani ekonomisti već svi koji se:

z suočavaju s problemom oskudnosti i problemom izbora z odabiru na temelju graničnog promišljanja (promišljanje s ciljem da

se odluči što da, a što ne učiniti) z stječu informacije koje ih usmjeravaju u djelovanju z maksimiraju, tj. ostvaruju što veću (maksimalnu) pozitivnu razliku

između prihoda i rashoda (to je ostvarivo ili povećanjem prihoda ili smanjivanjem rashoda ili kombinacijom tih elemenata)

z pomiruje svoje želje s trenutačnim stanjem tržišta z svaka gospodarski osviještena osoba


181

GOSPODARSTVENIK – (engl. businessman), naziv koji se ponajprije koristi za osobu koja se profesionalno bavi gospodarstvom (poduzetnik, menadžer) i donosi važne gospodarske odluke

z gospodarska nepismenost – gospodarsko neznanje, nedovoljno poznavanje gospodarstva onih koji donose gospodarske odluke

z u širem smislu svi smo mi gospodarstvenici jer želimo na najbolji na-čin ostvariti svoje ekonomske ciljeve uz što manje uloženih sredsta-va, truda, vremena, energije, tako da se pojam u nekim slučajevima može izjednačiti s ekonomistom praktičarem

GOSPODARSKA PRAVA – država ih pojedincima jamči u Ustavu i u zakonima, npr. pravo vlasništva, pravo nasljeđivanja...

DOBRA – sve ono što zadovoljava neku potrebu, odnosno željuPodjela dobara prema njihovoj dostupnosti:

z slobodna dobra – neograničena dobra, besplatna su, tj. ne prodaju se i ne kupuju jer ih ima dovoljno (npr. zrak, svjetlost) i nitko ne treba raditi da bi ih stvorio; takvih je dobara sve manje, npr. u prošlosti je voda bila slobodno dobro, a danas su izvori pitke vode gotovo neprocjenjivi

z ekonomsko dobro – ograničena dobra (ima ih manje no što postoji želja i potreba za njima); to su dobra koja su dovoljno željena i rijetka da se proizvode, prodaju i kupuju; da bi dobro bilo ekonomsko, ono mora biti oskudno, tj. ne stoji slobodno na raspolaganju za korište-nje, već se mora ili proizvesti ili kupiti; dijele se: • na proizvode – materijalna ekonomska dobra koja se mogu

skladištiti i prenositi, npr. majica, automobil, kolač... • na usluge – nematerijalna ekonomska dobra koja se ne mogu ni

skladištiti ni prenositi, npr. koncert, instrukcije, šišanje...Podjela dobara prema njihovoj namjeni:

z potrošačka dobra – svi proizvodi i usluge koji služe za potrošnju (npr. automobil koji služi za naše privatne potrebe, mobitel za privat-ne razgovore)

z kapitalna dobra – svi proizvodi koji služe nekoj daljnjoj proizvodnji drugih proizvoda i usluga; drugim riječima i dalje su u procesu stva-ranja zarade (npr. automobil koji služi za prijevoz robe od skladišta do trgovine, mobitel kojim se obavljaju poslovni razgovori i sl.)

JAVNO DOBRO – neisključiva dobra koja svatko smije i može koristiti te nitko ne može biti isključen (npr. vojska, policija, državno školstvo i zdravstvo)

RAVNOTEŽA – položaj u kojemu neki ekonomski entitet miruje, npr. makroekonomska ravnoteža je razina BDP-a na kojoj je predviđena agregatna potražnja jednaka predviđenoj agregatnoj ponudi; uspješno gospodarstvo ima takvu ravnotežu, ali je problem kako do nje doći; dva su osnovna odgovora:



z slobodno tržište – tržište se automatski namješta u stanje ravnote-že pa je najbolje pustiti tržišne zakone da neometano djeluju (klasi-čari i neoklasičari) • promjene na makroekonomskom planu utječu na mikroekonomiju

(npr. visok nacionalni dohodak povećava prodaju stanova u novogradnji) i, obrnuto, promjene u mikroekonomiji utječu na makroekonomsku sliku (npr. novi stanovi stimuliraju vlasnike na dodatna trošenja, što povećava nacionalni dohodak)

z državne intervencije – tržište samo ne vodi u ravnotežu, nužne su državne mjere, tj. intervencije u gospodarstvu (Keynes, socijalisti)

VRIJEDNOST – svako ekonomsko dobro ima svoju vrijednost, no teško je odrediti koja je to vrijednost i na osnovi čega se izračunava i pretvara u cijenu; u vezi s tim pitanjem postoje dva gledišta:

z objektivna teorija vrijednosti – za procjenu vrijednosti osnovna je ponuda; vrijednost nastaje zbrajanjem troškova proizvodnje jer je njezin izvor neki od inputa (prirodni izvori, rad ili kapital) • npr. proizvod u koji je utrošena skupa sirovina i mnogo specijaliziranog

ljudskog rada vrjedniji je no onaj s jeftinom sirovinom i malo utrošenog rada; pristalice ove teorije bili su ekonomisti klasične škole (osim Saya) i Marx (naglašava rad kao najvažniji izvor vrijednosti)

z subjektivna teorija vrijednosti – za procjenu vrijednosni osnovna je potražnja; vrijednost je ustvari uporabna vrijednost koja nastaje iz korisnosti koju neki proizvod ima za potrošača; ako ljudi doživljavaju da nešto zadovoljava njihovu potrebu, onda to percipiraju kao vrijed-no (teorija marginalne korisnosti) • npr. ako netko želi kupiti prozirnu košulju jer je moderna, onda mu

je ona vrijedna bez obzira na to što je od jeftinog najlona i loše je strojno sašivena; a ako nešto nitko ne želi kupiti, onda to nije vrijedno bez obzira koliko se utrošilo u proizvodnju toga proizvoda; pristalica ove teorije bio je Say i neoklasična škola

TEORIJA POTREBAPOTREBE – porivi koji teže zadovoljenju, tj. uklanjanju nekog manjka (bilo stvarnog ili umišljenog)

z stvarne potrebe – one koje zadovoljavaju neku stvarnu, egzistenci-jalnu potrebu, npr. krevet zadovoljava potrebu za spavanjem, voda potrebu za pićem, odjeća potrebu za zaštitom od atmosferskih prilika

z nametnute potrebe – potrebe koje ne zadovoljavaju nešto stvarno i egzistencijalno, već nastaju jer ljudi počinju željeti više od onoga što im je uistinu potrebno (uglavnom zahvaljujući utjecaju medija), npr. želja za dizajnerskim krevetom, potreba za posebnom vrstom pića koje je popularno i svi ga piju, želja za što više odjeće, iako se već raspolaže s dovoljno odjevnih predmeta...

z potrebe – želje – neki teoretičari razlikuju želje od potreba, želje su sve ono što želimo, a potrebe su ono što nam je uistinu potrebno


183

MOTIVACIJSKI LANAC – niz događaja koji se odvijaju pokrenuti nekom potrebom:

z motiv (nametnuta ili stvarna potreba) – npr. želja za krstarenjem morima

z instrumentalno ponašanje – ponašanje usklađeno s motivom; pomaže da se motiv ostvari – npr. honorarni posao s kojim možemo priuštiti krstarenje

z barijere – prepreke koje treba savladati putem, npr. želja za više slobodnog vremena može uzrokovati napuštanje honorarnog posla, kvar na automobilu može biti neočekivani trošak na koji ćemo potro-šiti honorarno zarađeni novac...

z cilj – odlazak na krstarenje u unajmljenoj jahti z novi motiv – javlja se nakon zadovoljenja prvog motiva, npr. ako si

priuštimo krstarenje, to nas može potaknuti da želimo posebnu odje-ću i opremu za krstarenje ili se čak javlja potreba da kupimo vlastitu jahtu umjesto da je unajmljujemo

TEMELJNA GOSPODARSKA PITANJA – pitanja na koja izravno ili neizravno odgovara svako gospodarstvo, a ona su: 1. ŠTO PROIZVODITI? – koje i kakve proizvode i usluge proizvoditi?

z odgovor na ovo pitanje posredno odgovara i na pitanje tko će kupo-vati naše proizvode

z Primjer na mikrorazini: hoćemo li otvoriti tvornicu odjeće ili uredskog materijala? Ako otvorimo tvornicu odjeće, hoćemo li proizvoditi jeftinu, manje kvalitetnu odjeću za široke mase ili skupu, visokokvalitetnu odjeću za elitu?

z Primjer na makrorazini: hoće li se država usmjeriti više na turizam ili na poljoprivredu? Ako se usmjeri na poljoprivredu, hoće li poticati masovnu proizvodnju jedne kulture da bi bila jeftinija i izvozila se ili će se poticati proizvodnju više kultura na skup, ekološki prihvatljiv način i prodavati po visokim cijenama?

2. KAKO PROIZVODITI? – na koji način proizvoditi? Ovo je pitanje tehničke naravi i odgovor na njega ovisi o tehnologiji koja nam je uopće na raspolaganju i o odgovoru na prvo pitanje.

z Primjer na mikrorazini: ako želimo proizvoditi vrhunske kapute za mali krug probrane klijentele, možemo se odlučiti za ručno šivanje, a želimo li veliku količinu jeftinijih kaputa, možemo se odlučiti za masovnu strojnu proizvodnju.

z Primjer na makrorazini: država može dati poticajna sredstva za mo-dernizaciju neke proizvodnje, npr. kompjuterizaciju u poljoprivredi.

3. ZA KOGA PROIZVODITI? – tko će imati koristi od zarade? Ovo je najteže pitanje jer različiti akteri različito procjenjuju tko bi trebao imati najviše koristi. Radnici za sebe žele što više, poslodavci za sebe, država za sebe itd. Iako se i unutar jednog poduzeća odgovora na ovo pitanje, smjer jednog društva, s obzirom na pitanje za koga proizvoditi, ponajprije određuje država. Odgovor na pitanje „za koga



proizvoditi” nema veze s tim tko će biti konzumenti našeg proizvoda ili usluge (npr. mladi, stari, bogati, siromašni) jer je na to pitanje već odgovoreno u pitanju „što proizvoditi”. Međutim često se griješi i miješa ovo dvoje.

z Primjer na mikrorazini: vlasnik tvornice kaputa može odlučiti da krojače i dizajnere drži na minimalcu, a sebi uzme što više; ili može odlučiti bogato nagraditi dizajnere jer oni osmišljavaju kaput; a može odlučiti i maksimalno nagraditi radnike da bi oni bili što zadovoljniji i što motiviraniji za posao.

z Primjer na makrorazini: država svojim mjerama (ponajprije sustavom poreza) utječe na to tko će se više, a tko manje bogatiti.

INPUTI I OUTPUTI z INPUTI – sve ono što ulazi u neki proizvodni proces, sve potrebno za

proizvodnju nečega (nazivaju se i činitelji proizvodnje ili proizvodni činitelji), npr. za proizvodnju odjeće to su: tkanina, gumbi, konac, krojačko umijeće, električna energija...

z OUTPUTI – sve ono što je glavni produkt proizvodnog procesa (proi-zvod ili usluga), npr. kaput

z proizvodnost – nastaje u odnosu outputa prema inputima

ČINITELJI PROIZVODNJE ili INPUTI 1. PRIRODNI IZVORI – sirovine i resursi dostupni za proces proizvodnje

(zemlja, voda, flora, fauna, rude) 2. RAD – ljudska aktivnost i vrijeme utrošeno u proizvodnju (može biti i

fizički i intelektualni) 3. KAPITAL (glavnica) – dio imovine koji se koristi za daljnju proizvodnju,

tj. kapitalno dobro koje služi pri stvaranju novih dobara (oprema, objekti, zalihe, prijevozna sredstva) te financijski kapital (novac, vrijednosni papiri) koji služi za pribavljanje ostalih inputa; u novije vrijeme sve više raste svijest o tome da je i znanje važan kapital

4. PODUZETNIŠTVO – vrsta ljudske aktivnosti koja kombinira i organizira ostale inpute u svrhu proizvodnje; ako je uspješno, tada se ostali činitelji učinkovito (efikasno) koriste, što dovodi do najveće moguće razine izvršenja s inputima koji su na raspolaganju

GOSPODARSTVO PREMA OPSEGU I DOSEGU DJELOVANJA

1. MIKROEKONOMIJA – grana ekonomske znanosti koja proučava pojedinačne gospodarske subjekte (poduzeća, kućanstva i sl.), njihove gospodarske odluke i međusobne odnose (npr. zašto kućanstva više kupuju stranu robu nego domaću i kako domaći proizvođači odlučuju o svojoj proizvodnji)

z micros (mali) + oikonomija (privreda) z mikroekonomski ciljevi: ekonomska učinkovitost, pravedna ras-

podjela, ekonomska sloboda


185

• ekonomska učinkovitost – učinkovitost je veća što se više dobara proizvede iz ograničenih resursa

• pravedna raspodjela – podjelom dobara u društvu svi će biti zadovoljni smatraju li da je ta podjela izvršena pravedno (u praksi je to veoma teško, gotovo nemoguće izvesti, uvijek je dosta onih nezadovoljnih); mnogi smatraju da je pravedno da ljudi različito zarađuju jer imaju različite sposobnosti pa je bitno osigurati im jednake izglede (svi imaju pravo na rad pod jednakim zakonskim uvjetima), a ne jednaki rezultat (istu zaradu); neki smatraju da je pravedno da svi budu u mogućnosti zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe (bez obzira na različite sposobnosti)

• ekonomska sloboda – sloboda raste ako pojedinci samostalno, bez pritisaka i prinuda odlučuju što kupiti, prodati, proizvesti, potrošiti i slično, s tim da se ta ekonomska sloboda ograničuje ako šteti drugima (omeđena je ekonomskom slobodom svih ostalih)

2. MAKROEKONOMIJA – grana ekonomske znanosti koja se bavi cjelokupnim gospodarstvom na nekom području (regija, država, globalno gospodarstvo); proučava međuodnose ukupne proizvodnje, zaposlenosti, prihoda, cijena itd.

z mlađa od mikroekonomije; nastaje 1936. kada je Keynes izdao knjigu Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca; nastala je kao reakcija na veliku ekonomsku krizu

z makroekonomski pokazatelji: bruto domaći proizvod, stopa neza-poslenosti, stopa inflacije...

z makroekonomski ciljevi: gospodarski rast, puna zaposlenost, stabilnost cijena

z makroekonomska sredstva: fiskalna politika, monetarna politika, politika dohodaka

Pojmovi vezani uz makroekonomiju:

GOSPODARSKI RAST z BDP – bruto domaći proizvod (engl. GDP – gross domestic product)

je makroekonomski pokazatelj koji iskazuje vrijednost svih dobara (proizvoda i usluga) proizvedenih u nekoj državi u jednoj godini, a iskazuje se novčanim jedinicama • NDP – neto domaći proizvod dobivamo kad od BDP-a oduzmemo

amortizaciju (pad vrijednosti imovine) kapitalnih dobara, npr. gubitak vrijednosti strojeva zbog trošenja, kvarenja i zastarijevanja

z BNP – bruto nacionalni proizvod (engl. GNP – gross national product) uzima u obzir samo vrijednost dobara koje su proizveli državljani neke države (i ostali činitelji proizvodnje) neovisno o tome je li mjesto stvaranja tih dobara unutar ili izvan državnih granica; danas se ovaj pokazatelj koristi manje nego BDP • NNP – neto nacionalni proizvod dobivamo kad od BNP-a oduzmemo

amortizaciju kapitalnih dobara • razlika između BDP i BNP-a je mala i iznosi 1 ili 2 %



z GOSPODARSKI RAST – porast proizvodnje neke države u nekom vremenskom periodu, tj. porast ukupnog outputa nekog gospodar-stva; postoje različiti uzroci rasta, npr. • porast radne snage – u državama s velikim prirodnim prirastom • povećanje prirodnih resursa – npr. otkriće znatne količine nafte ili

plina u nekoj državi • porast kapitalnih dobara – kao posljedica štednje mogu se

povećati investicije (npr. izgradnja novih tvornica) koje vode većoj proizvodnji

• razvoj tehnologije – uz primjenu tehnoloških dostignuća moguće je da proizvodnost po radniku raste (npr. na starim strojevima radnik je dnevno proizvodio 100 šalica, a s novim strojevima proizvodi 130)

z stopa gospodarskog rasta – postotna promjena BDP-a u jednoj godini u odnosu na prethodnu godinu

GOSPODARSKI PAD z RECESIJA – opadanje gospodarske aktivnosti; gospodarska kriza

obilježena poslovnim neuspjesima, niskom proizvodnjom i ulaganji-ma, padom zaposlenosti, dohodaka i cijena; obično traje od pola godine do godinu dana

z DEPRESIJA – drastični pad gospodarske aktivnosti; intenzivniji oblik recesije

PUNA ZAPOSLENOST z ZAPOSLENI – sve osobe koje obavljaju plaćeni posao i imaju za-

poslenje (čak i kad su privremeno odsutne zbog bolesti, praznika ili štrajka)

z NEZAPOSLENOST – stanje u kojem postoje radnici koji su kvalifi-cirani i spremni raditi u struci za prosječnu plaću, no ne mogu naći posao (nedobrovoljna nezaposlenost) • nezaposlenost se iskazuje:

• točnim brojkama – to je apsolutna nezaposlenost, npr. u Republici Hrvatskoj nezaposleno je 300 000 ljudi

• stopom nezaposlenosti – to je relativna nezaposlenost, tj. postotak radne snage koji je nezaposlen; iskazuje omjer između nezaposlenih i cjelokupne radne snage

z NEZAPOSLENI – sve osobe starije od 16 i mlađe od 65 godina koje su sposobne, žele raditi te aktivno traže posao, ali ga ne nalaze (u ovu brojku ne ulaze, npr. domaćice koje ne traže posao)

z RADNA SNAGA – sve zaposlene i nezaposlene osobe starije od 16 godina

z PUNA ZAPOSLENOST – starija ekonomska teorija punu zaposlenost definira kao stanje u kojem ne postoje nezaposleni (ili se radi o mini-malnoj brojci), dok novija teorija ističe da je za gospodarstvo pogub-na tek određena stopa nezaposlenosti, nezaposlenost nije pogubna sve dok ne ubrzava inflaciju


187

z NAIRU (akronim od engl. Nonaccelerating inflation rate of unemployment) – stopa nezaposlenosti koja ne utječe na porast inflacije, prihvatljiva nezaposlenost

STABILNOST CIJENA z za gospodarstvo je najpovoljnije da su cijene stabilne, tj. da nema ni

većeg rasta ni većeg pada opće razine cijena (odnosno niti inflacije niti deflacije)

INFLACIJA – rast opće razine cijena uzrokovan smanjivanjem vrijednosti novca (za iste se proizvode treba izdvojiti sve više i više novca, tj. oni poskupljuju), javlja se u situacijama kada na tržištu neke države ima sve više novca i to zato što se količina novca povećava tiskanjem novog novca (puštaju se u opticaj nove kovanice i novčanice), a ne zato što se povećava proizvodnja, dohodak i slično

z štetnost inflacije: gubi se vrijednost, može se dogoditi da nastane negativna vanjskotrgovinska bilanca, raste zaduženost, pada stan-dard građana...

z stopa inflacije je stopa promjene razine cijena (godišnje postotno povećanje opće razine cijena), a računa se na sljedeći način:

razina cijena (godina X – 1)stopa inflacije=

razina cijena (godina X) – razina cijena (godina X – 1) x 100

Vrste inflacije: z umjerena inflacija – do 1% godišnje – čak stimulativna jer potiče

ulaganje z puzajuća inflacija – 1 – 9% godišnje z galopirajuća inflacija – 100% i više godišnje ili trenutak u kojem

puzajuća inflacija prijeđe preko 50% z hiperinflacija – 1000% i više ili kad galopirajuća inflacija prijeđe

500% (npr. Njemačka nakon Prvog svjetskog rata) z stagflacija – inflacija koja se događa paralelno sa stagnacijom gos-

podarske aktivnosti (povećava se nezaposlenost)

DEFLACIJA – pad opće razine cijena uzrokovan povećanjem vrijednosti novca (za iste se proizvode treba izdvojiti sve manje i manje novca, tj. oni pojeftinjuju); javlja se u situacijama kada na tržištu neke države ima više robe negoli što ima novca, a to se događa u sljedećim situacijama:

z monetarna (novčana) deflacija – smanjena je količina novca na tržištu, npr. zato jer se teže dobivaju krediti

z proizvodna deflacija – naglo se poveća količina proizvoda na trži-štu, a količina novca nije se povećala

z premda se na prvi pogled deflacija (osobito za kućanstva) čini jako poželjnom, ona makroekonomski slabi poslovnu inicijativu, uzrokuje propast mnogih poduzeća, povećava nezaposlenost...


188 FILOZOFIJA I FILOZOFSKE DISCIPLINETEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI

Marx

kejnezijanci

FIZIOKRATI

KLASIČNA ŠKOLA

KEYNES

NEOKLASIČNA ŠKOLA

SOCIJALIZAM

MERKANTILISTI

Marshall

Fisher

Walras

Malthus

Say

Ricardo

Smith

EKONOMSKE ŠKOLE I PRAVCI

OPORTUNITETNI TROŠAK

PROBLEM IZBORA

DA NE

PROBLEM OSKUDNOSTI

KUPLJENO DOBRO

ZAKON OGRANIČENOSTI


189

PROIZVODI USLUGE

NEOGRANIČENA (slobodna)

OGRANIČENA (ekonomska)

DOBRA (prema dostupnosti)

POTROŠAČKA KAPITALNA

DOBRA (prema namjeni)

MOTIVACIJSKI LANAC

ŽELJA (POTREBA)

AKCIJE USMJERENE NA ZADOVOLJENJE

POTREBE

NAPETOST I NEZADOVOLJSTVO

ZADOVOLJSTVO


190

Kako proizvoditi? Za koga proizvoditi?

Što proizvoditi?

TEMELJNA GOSPODARSKA PITANJA

INPUTI OUTPUTIPROIZVODNI

PROCES

PODUZETNIŠTVO

ČINITELJI PROIZVODNJE

RAD KAPITALPRIRODNI IZVORI


MAKROEKONOMIJA

EKONOMIJA

MIKROEKONOMIJA

PUNA ZAPOSLENOST

PRAVEDNA RASPODJELA

STABILNOST CIJENA

EKONOMSKA SLOBODA

GOSPODARSKI RAST

EKONOMSKA UČINKOVITOST


191

PRIMJERI ZADATAKA

Temeljni gospodarski pojmovi



1. Makroekonomija je ekonomska grana mlađa od mikroekonomije. T N

2. Kapital je input i output u proizvodnom procesu. T N

3. Postoje tri temeljna gospodarska pitanja. T N

4. Ako se dobra učinkovito uporabljuju, postići će se najveća moguća razina izvršenja s raspoloživim inputima. T N

5. Jedna od posljedica postojanja ekonomije je i postojanje zakona ograničenosti. T N



6. Što ne pripada osnovnim makroekonomskim ciljevima?a. stabilnost cijenab. puna zaposlenostc. ekonomska sloboda

7. Na što je uobičajeno podijeliti ekonomska dobra?a. novac i robub. proizvode i uslugec. inpute i outpute

8. Koji je teoretičar isticao problem da stanovništvo raste geometrijski progresivno, a hrana aritmetički progresivno?

a. Malthusb. Ricardoc. Keynes

9. Kako se naziva stopa inflacije manja od 10%?a. statična inflacijab. mikroinflacijac. puzajuća inflacija


192

10. Koja dobra postoje osim potrošačkih dobara?a. nepotrošna dobrab. kapitalna dobrac. slobodna dobra

ZADACI DOPUNJAVANJA


11. Walras je predstavnik ________________________ ekonomske škole.

12. Teorija vrijednosti prema kojoj vrijednost postoji ako se neki proizvod koristi za zadovoljenje neke potrebe naziva se ______________________________________________________________ teorija vrijednosti.

13. Nastanak ekonomske znanosti veže se uz tiskanje djela pod naslovom _________________________________________________.

14. Uz poduzetništvo, kapital i zemlju, u proizvodne činitelje ulazi još i __________________________________________________________.

15. Suprotnost inflaciji naziva se _________________________________.



16. Kako će se društveni proizvod razdijeliti u društvu, određuje odgovor na – koje temeljno ekonomsko pitanje? __________________________________________________________

17. Mladen je prestao kupovati računalne igrice da bi mu ostalo dovoljno novca za maturalno putovanje. Što u ovom slučaju predstavljaju računalne igrice? __________________________________________________________

18. Što je prema Keynesu odlučujući činitelj koji će dovesti do makroekonomske ravnoteže? __________________________________________________________

19. Što su slobodna dobra? __________________________________________________________

__________________________________________________________ 20. Kako se naziva zakon koji objašnjava problem oskudnosti?

__________________________________________________________



193

RJEŠENJE ZADATAKA

Temeljni gospodarski pojmovi1. T2. T3. T4. T5. N6. c. (ekonomska sloboda)7. b. (proizvode i usluge)8. a. (Malthus)9. c. (puzajuća inflacija)10. b. (kapitalna dobra)11. neoklasične12. subjektivna13. Bogatstvo naroda14. rad15. deflacija16. Za koga proizvoditi? (Za koga raditi?) 17. oportunitetni trošak18. državne intervencije (uplitanje države, državne mjere) 19. Slobodna dobra su dobra koja su neograničena i svima dostupna pa nisu predmet

kupoprodaje.20. zakon ograničenosti



GOSPODARSKI SUSTAVI


196 GOSPODARSKI SUSTAVI

7.1. Tipovi gospodarskih sustava

EKONOMSKA SLOBODA – mogućnost da svaki gospodarski subjekt samostalno odlučuje o svojim gospodarskim aktivnostima (kupnji, prodaji, organizaciji proizvodnje, trošenju), a da se ostali subjekti (pojedinci, poduzeća, država) relativno malo upliću u te odluke

EKONOMSKA ODGOVORNOST – snošenje posljedica za vlastite ekonomske odluke; produkt je ekonomske slobode (tko je slobodan, taj je za posljedice svojih postupaka i odgovoran); postoje različiti aspekti ekonomske odgovornosti:

z zakonska odgovornost – poslovanje u skladu sa zakonom z moralna odgovornost – poslovanje u skladu s moralnim normama z ekonomska odgovornost – poslovanje s profitom

GOSPODARSKI SUSTAV – sustav proizvodnje, distribucije i potrošnje roba i usluga unutar jednog gospodarstva (makroekonomske cjeline); skup principa i tehnika kojima se rješavaju ekonomski problemi; sastoji se od ljudi, institucija i njihova međusobnog odnosa

TIPOVI GOSPODARSKOG SUSTAVA 1. običajno gospodarstvo2. komandno (plansko gospodarstvo) 3. tržišno gospodarstvo4. mješovito gospodarstvo

1. OBIČAJNO GOSPODARSTVO – vrsta gospodarskog sustava u kojem se gospodarska aktivnost i organizacija temelje na tradiciji i običajima, bez uvođenja većih inovacija

z u prošlosti su sva gospodarstva bila običajna, a danas je čisto obi-čajnih gospodarstava veoma malo

z običajna gospodarstva nestaju s industrijalizacijom z država s običajnim gospodarstvom u pravilu nema nacionalnog

gospodarstva koje bi povezalo raznorodne gospodarske jedinice različitih plemena, sela i slično

2. KOMANDNO (PLANSKO) GOSPODARSTVO – vrsta gospodarskog sustava u kojem država upravlja gospodarstvom i organizira ga

z postoji načelni gospodarski plan koji se nastoji ostvariti (npr. elektrifi-kacija, industrijalizacija, povećanje izvoza za 5%), a gospodarski su-bjekti se drže tog plana zahvaljujući nizu naredaba (komanda) kojima vlast organizira gospodarstvo (zato se ponekad naziva i naredbodavno gospodarstvo)

osnovni tipovi gospodarskih sustava


197

z socijalističke države – u pravilu su provodile plansko gospodarstvo • država kao vlasnik i poslodavac – država je vlasnik svih većih

poduzeća, poslodavac većini zaposlenih, određuje cijene proizvoda i rada (plaće), određuje vrste proizvoda, količine, plasman...

• budući da cjelokupni gospodarski uspjeh zemlje ovisi o uspjehu jedinstvenog plana, u ovom gospodarskom sustavu postoji veliki rizik od toga da se cjelokupni plan djelomično ili u potpunosti pokaže neuspješnim

• veća potražnja od ponude – česta situacija kad postoji nedostatak određenih proizvoda na tržištu zato što ih država nije odlučila proizvoditi, a uvoz je zabranjen (dok se drugi proizvodi nepotrebno preko mjere gomilaju)

z kapitalističke države – imaju načelno mješovito gospodarstvo, no planskom se gospodarstvu često približavaju za vrijeme gospodar-skih kriza i ratova (npr. američki New Deal, gospodarstvo nacističke Njemačke...)

3. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO – vrsta gospodarskog sustava u kojem samo tržište upravlja gospodarstvom i organizira ga

z zakon ponude i potražnje – ovo je osnovni zakon koji regulira tržišno gospodarstvo; ako postoji potražnja za nečim, to opstaje, a ono za čim nema potražnje, propada

z proizvodi se ono za što se misli da će pronaći kupca, a ne nešto zbog tradicije ili zato što je netko to naredio

z poduzetnik sam odgovara na temeljna gospodarska pitanja oslanja-jući se na vlastite sklonosti i na signale s tržišta, a ne čini to država umjesto njega

z najbliže teoriji laissez fairea z slobodno tržište krajnji je slučaj u kojem se država uopće ne miješa

i kao takvo ne može u potpunosti postojati u praksi; i u državama s tržišnim gospodarstvom postoje grane koje ne regulira isključivo samo tržište (npr. zdravstvo)

z država ima malu ulogu i to obično u zaštiti pojedinca i vlasništva

4. MJEŠOVITO GOSPODARSTVO – vrsta gospodarskog sustava koje može imati elemente svih triju prethodnih tipova gospodarskog sustava, a najčešće se radi o tržišnom gospodarstvu koje ipak nadzire država i u nekoj mjeri se upliće u tržišnu ravnotežu, tako da ipak gospodarstvom ne vlada isključivo zakon ponude i potražnje

z državni intervencionizam koristi se u svrhu smanjivanja makroekonomske nestabilnosti (porezi, potrošnja, regulacija)

z državne aktivnosti vezane uz gospodarstvo: donošenje i provođenje zakona koji reguliraju gospodarstvo (npr. antitrustovski zakoni), briga o zaštiti (policija, vojska), briga o zaštiti okoliša, briga o društvenim djelatnostima koje se ne mogu prepustiti djelovanju tržišta (obrazo-vanje, zdravstvo, kultura, socijalna zaštita i sl.)


198

z država blagostanja (welfare state) – konačni cilj makroekonomske politike mješovitog gospodarstva je država u kojoj kapitalistički su-stav zahvaljujući državnom uplitanju donosi opće blagostanje, a ne samo blagostanje kapitalistima (pojam se počinje koristiti u Europi krajem 19. st., a u SAD-u 30-ih godina 20. st.)

OBIČAJNO GOSPO-

DARSTVO

PLANSKO GOSPO-

DARSTVO

TRŽIŠNO GOSPO-

DARSTVO

MJEŠOVITO GOSPODAR-

STVO

PRI-MJER

DRŽAVESOMALIJA KUBA SINGAPUR SAD

ŠTO

PR

OIZ

VO

DIT

I?

isto što i preci, pokušati zadovoljiti sve svoje potrebe (male količine proizvoda)

ono što država odredi da je potrebno za život zajednice te ono što smatra prioritetom za izvoz (šećer, duhan...)

sve za što netko smatra da će se uspjeti prodati i osigurati dobit; budući da postoji mnoštvo proizvođača koji slobodno odlučuju što proizvoditi, postoji i mnoštvo različitih proizvoda i usluga

sve za što netko smatra da će se uspjeti prodati, pri čemu je bitan čimbenik i ono što otkupljuje država, tj. što svojim mjerama potiče da se proizvodi (npr. vojna oprema, sredstva za javne radove...)

KA

KO

PR

OIZ

VO

DIT

I?

na tradicionalan način (najčešće ručno, bez novih tehnologija)

prilično zastarjela tehnologija (nema se dovoljno kapitala za novu; postoji brojna radna snaga)

proizvođači se trude proizvoditi onom tehnologijom koja će im donijeti najjeftiniji i/ili najkvalitetniji proizvod (često najnovija tehnologija)

proizvođači se trude proizvoditi onom tehnologijom koja će im donijeti najjeftiniji i/ili najkvalitetniji proizvod (često najnovija tehnologija)

GOSPODARSKI SUSTAVI


199

ZA

KO

GA

PR

OIZ

VO

DIT

I?

svatko je zbrinut u smi-slu preživ-ljavanja, no najviše koristi imaju pogla-vice plemena i oni koji su tradicionalno povlašteni (vračevi, ratnici)

država provodi pre-raspodjelu prema kojoj svi dobivaju dovoljno, no u praksi naj-više profiti-raju partijska vrhuška i visoko pozicionirani birokrati

najviše koristi od profita imaju vlasnici sredstava za proizvodnju (tvornica, poduzeća); svaki ekonomski subjekt samostalno odlučuje na što troši svoja sredstva

najviše koristi od profita imaju vlasnici sredstava za proizvodnju, ali država poreznom politikom smanjuje njihovu dobit i ta sredstva preusmjerava u obrazovanje, kulturu, zdravstvo, socijalnu zaštitu itd.

KOMANDNI (PLANSKI)

o temeljnim gospodarskim

pitanjima odlučuje država


pitanjima odlučuje samo tržište (zakon ponude i potražnje)


pitanjima odlučuje tržište, a država

regulirazakonima


pitanjima odlučuje tradicija

TRŽIŠNIOBIČAJNI

GOSPODARSKI SUSTAV

MJEŠOVITI


200

7.2. TržišteTRŽIŠTE – (engl. market) – ekonomski prostor u kojem se odvija razmjena/kupoprodaja dobara prema određenim zakonitostima i pravilima

z mjesto na kojem se sučeljavaju ponuda i potražnja te formiraju cijene z tržišni mehanizam omogućuje formiranje cijena zato jer povezuje

prodavače i kupce

PODJELA TRŽIŠTA – tržišta se mogu dijeliti prema raznim kriterijima, npr. z predmetu razmjene – trgovina različitim dobrima predstavlja različita

tržišta, npr. tržište nafte, tržište knjiga, tržište dionica... z prostornom obuhvatu – trgovina na različitim područjima predstavlja

različita tržišta, npr. istarsko tržište, hrvatsko tržište, europsko tržište... z vrsta dobara – podjela na tržišta potrošnih dobara i usluga (gotovih

proizvoda) i na tržište činitelja proizvodnje (npr. rada, zemljišta ...)

KONKURENCIJA – stanje u kojem postoji više od jednog gospodarskog subjekta pa među njima postoji nadmetanje za uspjeh na tržištu; npr. jedan je proizvođač šampona konkurencija drugome, a svaki nastoji postići da se što više kupuje baš njihov proizvod, što automatski smanjuje prodaju proizvoda konkurencije

TRŽIŠNA UTAKMICA/NADMETANJE – međusobna borba više poslovnih subjekata kojima se interesi suprotstavljaju

z najveće je nadmetanje između onih koji nude iste ili slične proizvode, npr. svi proizvođači obuće međusobno se natječu za kupce, ali s obzirom na oportunitetni trošak, u utakmici su i proizvođači različitih dobara i usluga (npr. proizvođač televizora je u utakmici s turističkom agencijom jer se natječu oko toga koliko će kupaca privući; banalno rečeno, ako se netko odluči za turističko putovanje, možda mu neće ostati novca za novi televizor)

TRGOVINA – djelatnost u kojoj se razmjenjuje roba za novac

ROBA – naziv koji se kolokvijalno najčešće koristi za sva ekonomska dobra (i proizvode i usluge)

TRAMPA – razmjena robe za robu bez posredstva novca

PRIHODI – vrijednost dobivena poslovanjem; bruto prihod je ukupan prihod, a neto je čist prihod koji se dobije nakon što se od bruto prihoda odbiju sva ulaganja (npr. u sirovine, najam prostora, režije)

RASHODI – svi izdaci vezani uz poslovanje; u rashode ulaze troškovi (vrijednost onog što je potrošeno u proizvodnom procesu, npr. benzin, sirovine i sl., pomnoženo s cijenom koja je za to plaćena) te davanja koja se moraju podmiriti (porezi, carine, trošarine)

GOSPODARSKI SUSTAVI


201

PROFIT (DOBIT) – pozitivna razlika između ukupnog prihoda i ukupnog rashoda, tj. višak vrijednosti nastao time što su prihodi veći od rashoda; profit je neto prihod, tj. razlika između ukupne prodaje i ukupnih troškova

GUBITAK – negativna razlika između ukupnog prihoda i ukupnog rashoda, tj. manjak vrijednosti nastao time što su prihodi manji od rashoda

EKONOMIČNOST PROIZVODNJE – odnos između proizvedene vrijednosti i troškova proizvodnje

Funkcije tržišta:1. selektivna funkcija – tržište samo odabire tako što se ono što je

traženo prodaje, a ono što nije dovoljno traženo (bilo zbog same vrste proizvoda, cijene, kvalitete, dizajna), ostaje neprodano; ako nismo sigurni što ljudi žele i imamo li dobar proizvod, tržište će nam ubrzo dati odgovor; tržište samo signalizira koje proizvode proizvoditi i u kojim količinama (odgovara na pitanje – što proizvoditi?)

z npr. ako u podne na tržnici prodajemo lako pokvarljivu robu, vrlo vjerojatno nećemo prodati mnogo, a istu ćemo robu prodati u većim količinama u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima

2. alokacijska funkcija – funkcija koja tržište usmjerava na točno određene činitelje proizvodnje i njihovo kombiniranje na točno određenom mjestu; potrebe tržišta razmještaju resurse i proizvode tamo gdje je to najpogodnije

z npr. proizvođač zimskih guma više će guma alocirati u krajeve s pla-ninskom i kontinentalnom klimom nego u mediteranske krajeve gdje su temperature više, mnogi će proizvođači proizvoditi u zemljama gdje je radna snaga jeftinija i sl.

3. distribucijska funkcija – sustavom cijena na koji utječu ponuda i potražnja prisiljava poduzetnika na primarnu raspodjelu ostvarenog dohotka (troškovi proizvodnje, plaće, ostali troškovi); uspjeh na tržištu uvjetuje odgovor na pitanje za koga proizvoditi

z npr. uspješna prodaja proizvoda po visokoj cijeni omogućuje da se radnicima povisi plaća

4. informacijska funkcija – omogućuje poduzetniku da iz mnoštva ekonomskih informacija koje tržište nudi odabire one koje su mu potrebne; praćenje događaja na tržištu može dati poduzetniku odgovor na pitanja što treba proizvoditi; tržište daje povratne informacije proizvođačima o ispravnosti tržišne politike koju vode

z npr. pad prodaje je informacija da nešto treba promijeniti u tržišnoj politici

5. razvojna funkcija – konkurencija na tržištu prisiljava poduzetnika na konstantan razvoj i unošenje racionalnosti u gospodarsko djelovanje; da nema konkurencije, vrlo vjerojatno ne bi bilo ni razvoja, tj. inovacija, jer one nastaju iz potrebe da se bude bolji od konkurencije


202

z npr. ako isti proizvod slične kvalitete konkurentska tvrtka prodaje po znatno nižoj cijeni, to može potaknuti proizvođača da uvede novu proizvodnu tehnologiju s kojom će i proizvodnja njegova proizvoda biti jeftinija

ALOKACIJA DISTRIBUCIJA INFORMACIJA RAZVOJSELEKCIJA

FUNKCIJE TRŽIŠTA

7.3. Ponuda i potražnjaPONUDA I POTRAŽNJA – spaja ih tržište; njihova analiza daje odgovor na pitanje što, kako i za koga proizvoditi u tržišnom gospodarstvu

Cijena i količina – varijable koje određuju i ponudu i potražnju te njihov međusobni odnos

z CIJENA – novčani trošak robe, usluge ili imovine; mjeri se novčanim jedinicama po jedinici robe (npr. 10 kuna po osvježavajućem piću)

z KOLIČINA – brojnost robe, usluge ili imovine; mjeri se brojem koma-da proizvoda ili klijenata (npr. 1000 komada namještaja, 2000 ljudi na koncertu) te različitim jedinicama (npr. 12 tona kukuruza, 4000 litara mlijeka...)

PONUDA – ukupna količina neke robe (proizvoda ili usluga) koju su na određenom tržištu u određeno vrijeme proizvođači spremni proizvesti po određenim cijenama

z Elementi koji utječu na ponudu (osim cijene): • troškovi proizvodnje – ako se smanje, više će ljudi biti spremno

proizvoditi neku robu, i obrnuto; npr. tehnološki napredak ubrzava proizvodnju pa su troškovi niži, cijena inputa (recimo plaće radnicima) raste, pa su troškovi viši

• raspoloživost i cijene povezanih dobara – ako raste proizvodnja piletine, to može smanjiti proizvodnju puretine

• državna politika – može utjecati na sve elemente; npr. ako uvozni proizvodi imaju veće carine, povećat će se proizvodnja domaćih

• posebni utjecaji – npr. u recesiji će strah od neuspjeha mnoge navesti da odustanu od proizvodnje nečega, makar je trenutačna potražnja i dalje visoka

GOSPODARSKI SUSTAVI


203

OPĆI ZAKON PONUDE – kako cijena dobra raste, tako raste i proizvedena količina tog dobra (one su proporcionalne – što je cijena koja se može postići za neko dobro veća, to je više subjekata spremno proizvoditi to dobro)

z najkraće rečeno: što je niža cijena, to je manja ponuda, tj. što je cijena viša, to je veća ponuda

SKALA PONUDE – skupina podataka (tablica) koja prikazuje kombinacije mogućih cijena i mogućih količina nekog proizvoda koji su proizvođači spremni ponuditi u nekom razdoblju:

VRSTA ROBE P – CIJENA Q – KOLIČINA

cipele 50 kn 6 000 pari





cipele 1 000 kn 800 000 pari

KRIVULJA PONUDE – prikazuje odnos između ponuđene količine i cijene dobra u koordinatnom sustavu, tj. vizualno iskazuje kako tržišna cijena utječe na količinu dobra koju su proizvođači spremni proizvesti i prodati ako ostali elementi ostaju jednaki

z pozitivni nagib krivulje – rastuća krivulja, tj. krivulja je nagnuta prema gore i raste od jugozapada prema sjeveroistoku zbog općeg zakona potražnje: što je cijena viša, i proizvodnja je veća, i obrnuto

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

CIJ

EN

A

KOLIČINA


204

POMACI PONUDE – promjene u elementima koji utječu na ponudu (a nisu cijena); kada se dogode pomaci ponude (npr. smanje se troškovi proizvodnje), tada se proizvedena količina mijenja bez obzira na cijenu proizvoda

z ako se dogodi pomak ponude, doći će do pomicanja krivulje, a ako se proizvedena količina mijenja samo zbog cijene, onda se ne miče sama krivulja, već se događa pomicanje duž krivulje

PROMJENE U KRIVULJI PONUDE z pomicanje duž krivulje udesno – ponuda se povećala jer se cijena

povećala z pomicanje duž krivulje ulijevo – ponuda se smanjila jer se cijena

smanjila

POTRAŽNJA – ukupna količina neke robe (proizvoda ili usluga) koju su na određenom tržištu u određeno vrijeme potrošači spremni kupiti po određenim cijenama

z Elementi koji utječu na potražnju (osim cijene): • kupovna moć potrošača (prosječni dohodak) – oni s većim

dohotkom kupuju više; potrošač kojemu se poveća dohodak spreman je po istoj cijeni kupovati više nego prije

• veličina tržišta – veće tržište više kupuje; kretanje broja stanovnika (povećanje ili smanjenje) također mijenja potražnju za nekom robom

• ukus potrošača (navike, želje, običaji) – npr. više se riže po glavi stanovnika prodaje na Dalekom istoku nego u Europi, u gradu se više jede po restoranima nego na selu...

• raspoloživost i cijena povezanih dobra – ako tjestenina značajnije poskupi u odnosu na rižu, to će smanjiti potražnju za tjesteninom

• posebni utjecaji – npr. strah od recesije smanjit će potražnju, makar kupovna moć nekog potrošača ostala ista

OPĆI ZAKON POTRAŽNJE – kako cijena dobra raste, tražena količina opada (one su obrnuto proporcionalne, što je cijena viša, prodat će se manja količina nekog proizvoda ili usluge)

z najkraće rečeno: što je niža cijena, to je veća potražnja, tj. što je cijena viša, to je manja potražnja

SKALA POTRAŽNJE – skupina podataka (tablica) koja prikazuje kombinacije mogućih cijena i mogućih količina nekog proizvoda koji su potrošači spremni kupiti u nekom razdoblju:

GOSPODARSKI SUSTAVI


205

VRSTA ROBE P – CIJENA Q – KOLIČINA






cipele 1 000 kn 2 000 pari

KRIVULJA POTRAŽNJE – prikazuje odnos između tražene količine i cijene dobra u koordinatnom sustavu; vizualno iskazuje kako tržišna cijena utječe na količinu dobra koju su kupci spremni kupiti ako ostali elementi ostaju jednaki

z negativni nagib krivulje – opadajuća krivulja, tj. krivulja opada od sjeverozapada prema jugoistoku zbog zakona negativno nagnute potražnje, tj. općeg zakona potražnje: što je cijena viša, potražnja je manja, i obrnuto

z pri ovom prikazu ostale elemente koji utječu na potražnju smatramo konstantama, tj. računamo da se nisu promijenili

z razlozi zbog kojih pada potražnja ako raste cijena: • učinak zamjene (supstitucije) – kupci će proizvod koji je

poskupio zamijeniti sličnim koji je jeftiniji (npr. ako poraste cijena mesa, kupovat će se više namirnica neživotinjskog podrijetla za prehranu)

• učinak dohotka – ako su cijene veće, ljudi jednostavno imaju manju kupovnu moć i kupuju manje

CIJENA

100

200

300

400

500

600

700

KOLIČINA100 00050 000 200 000


206

POMACI POTRAŽNJE – promjene u elementima koji utječu na potražnju (a nisu cijena); kada se dogode pomaci potražnje (npr. poraste standard stanovništva), tada se tražena količina mijenja, bez obzira na cijenu proizvoda

z ako se dogodi pomak potražnje, doći će do pomicanja krivulje, a ako se prodana količina mijenja samo zbog cijene, onda se ne miče sama krivulja, već se događa pomicanje duž krivulje

PROMJENE U KRIVULJI POTRAŽNJE z pomicanje duž krivulje udesno – potražnja se povećala jer se

cijena smanjila z pomicanje duž krivulje ulijevo – potražnja se smanjila jer se cijena

povećala

ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE – osnovni zakon slobodnog tržišta; zakon koji govori da će se u uvjetima potpune konkurencije tržišne cijene kretati prema razini na kojoj će količine koje kupci žele kupiti biti jednake količini koju prodavači žele prodati

RAVNOTEŽNA CIJENA – izjednačene su dobrovoljno plaćena i tražena cijena, npr. 300 kn

z tržišna cijena iznad ravnotežne – viškovi, gomila se neprodana roba z tržišna cijena ispod ravnotežne – manjak, nedostaje robe na tržištu

RAVNOTEŽNA KOLIČINA – dobrovoljno nuđena i tražena količina su izjednačene, npr. 100 000 pari cipela

z ne postoje ni viškovi ni manjkovi robe

RAVNOTEŽNA CIJENA I KOLIČINA – izjednačena ponuda i potražnja na tržištu: jednakost dobrovoljne ponuđene količine s dobrovoljno traženom količinom: na slobodnom tržištu u kojem postoji konkurencija ona je na ekvilibriju, tj. sjecištu krivulja ponude i potražnje, npr. 100 000 pari cipela za 300 kn

TRŽIŠNA RAVNOTEŽA – stanje u kojemu je količina dobara na tržištu proizašla iz izjednačene ponude i potražnje (robe nema ni previše ni premalo); ravnoteža ponude i potražnje

z cijena i količina robe koju su prodavači spremni prodati istovjetna je količini i cijeni robe koju su potrošači spremni kupiti

z cijene su stabilne, količina robe na tržištu ne mijenja se značajno

NERAVNOTEŽA – stanje koje iznenada pomakne krivulju ponude ili potražnje, a da se cijena ili količina nisu prilagodile promjeni; ako je cijelo tržište u neravnoteži, to se negativno odražava na cjelokupno gospodarstvo (npr. visoka stopa nezaposlenosti)

GOSPODARSKI SUSTAVI


207

Objašnjenje: krivulja prikazuje zakon ponude (što je cijena cipela na tržištu veća, to je više proizvođača spremno proizvoditi sve više cipela; npr. ako je cijena prosječnih cipela 700 kn, proizvođači su spremni ponuditi 500 000 cipela), međutim, na tržištu nema tolike potrebe za cipelama po toj cijeni, što prikazuje zakon potražnje (ako prosječna cijena cipela bude 700 kn, prodat će se tek 5 000 pari godišnje, a kad bi cipele koštale 100 kuna, prodalo bi ih se čak 500 000 pari, ali ih po toj cijeni proizvođači nisu spremni u toj količini proizvoditi); ravnoteža nastaje u točki gdje se presijecaju obje krivulje, tj. u ovom slučaju je 300 kn ravnotežna cijena, a 100 000 pari cipela ravnotežna količina

CIJENA

EKVILIBRIJ

100 000

PONUDA

POTRAŽNJA

KOLIČINA

KRIVULJA PONUDE I POTRAŽNJE – grafički prikaz koji vizualno iskazuje i ponudu i potražnju, spaja krivulju ponude s krivuljom potražnje

100

200

300

400

500

600

700

C - 300 knK - 100 0000 pari


208 GOSPODARSKI SUSTAVI

tržišna cijena i tražena količina

obrnuto su proporcionalne

grafički prikaz suodnosa cijene i tražene količine

proizvoda

OPĆI ZAKON POTRAŽNJE

KRIVULJA POTRAŽNJE

POTRAŽNJA

CIJ

EN

AC1

C2

K1 K2

P

POTRAŽNJA

KRIVULJA POTRAŽNJE

PONUDA

KRIVULJA PONUDE

CIJ

EN

A

C1

C2

K1 K2

P

KOLIČINA

RAVNOTEŽNA CIJENAC

CIJ

EN

A PO

TRAŽNJA PO

NUDA

K

tržišna cijena i proizvedena količina proporcionalne su

grafički prikaz suodnosa cijene i ponuđene količine

proizvoda

OPĆI ZAKON PONUDE

KRIVULJA PONUDE

PONUDA


209

krivulja se miče udesno

smanjila se tržišna cijena

POVEĆANJE POTRAŽNJE

smanjila se tržišna cijena

SMANJENJE PONUDE

krivulja se miče ulijevo

krivulja se miče ulijevo

povećala se tržišna cijena

SMANJENJE POTRAŽNJE

krivulja se miče udesno

povećala se tržišna cijena

POVEĆANJE PONUDE


210

7.4. Tržišne struktureTemeljne tržišne strukture: 1. SAVRŠENA KONKURENCIJA – tržište na kojem postoji veliki broj

nezavisnih ponuđača istog proizvoda ili usluge i veliki broj kupaca, tako da nitko od njih pojedinačno nije toliko moćan da može utjecati na cjelokupnu tržišnu cijenu tog proizvoda ili usluge

z primjeri: • ako prosječna cijena proizvoda XY iznosi 100 kuna, jedan

proizvođač tog proizvoda može dići svoju cijenu na 200 kuna, ali to neće utjecati na tržišnu cijenu, tj. i dalje će biti moguće na tom tržištu pronaći i kupiti proizvod XY za 100 kuna)

z Karakteristike tržišta savršene konkurencije: • mnoštvo nezavisnih poduzeća • potpuna sloboda ulaska drugih poduzeća koja nude isti proizvod

na tržištu • potpuna pokretljivost (mobilnost) činitelja proizvodnje (proizvodnih

činitelja) • svi ponuđači nude homogeni proizvod

z sve navedene karakteristike čine tržište savršene konkurencije ideal-nom opcijom koju nije moguće u svim segmentima ostvariti u praksi

2. NESAVRŠENA (NEPOTPUNA) KONKURENCIJA – tržište u kojem postoji mogućnost da cijenu samostalno odredi bilo ponuda, bilo potražnja (a da ona nije produkt njihova suodnosa); ta je mogućnost uvjetovana time što postoji ograničen broj privrednih subjekata

z Nesavršena konkurencija na strani ponude: • monopol – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj cjelokupnu

ponudu kontrolira samo jedan ponuđač jer njegov proizvod ili usluga nema nadomjestka (ponajprije zato što je ulazak konkurenciji na tržište različitim metodama veoma otežan ili posve onemogućen, npr. benzin možemo kupovati samo od jednog poduzeća); monopol je potpuna suprotnost tržištu savršene konkurencije

• duopol – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj cjelokupnu ponudu kontroliraju samo dva ponuđača, a ulazak konkurenciji na tržište otežan je, npr. na tržištu postoje samo dva telefonska operatera

• oligopol – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj cjelokupnu ponudu kontrolira samo nekoliko ponuđača, npr. tržište automobila

• monopolistička konkurencija – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj u ponudi blago diferenciranih proizvoda sudjeluje veći broj poduzeća različite veličine, a ulazak konkurenciji bez većih je zapreka, npr. trgovina na malo; ovo je tržište najblaži oblik ograničene konkurencije, odnosno najbliže je tržištu savršene konkurencije

GOSPODARSKI SUSTAVI


211

z Nesavršena (nepotpuna) konkurencija na strani potražnje: • monopson – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj u potražnji

sudjeluje samo jedan kupac, npr. neku vojnu opremu kupuje samo država

• duopson – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj u potražnji sudjeluju samo dva kupca, npr. neku vrstu medicinske opreme kupuju samo dvije bolnice u državi

• oligopson – vrsta nesavršene konkurencije u kojoj u potražnji sudjeluje samo nekoliko kupca, npr. neku opremu kupuje samo nekoliko zračnih luka

ODNOS TRŽIŠNIH STRUKTURA I CIJENE z tržište potpune konkurencije uzrokuje ravnotežne cijene z tržište nepotpune konkurencije uzrokuje odstupanje od ravnotežne

cijene • nesavršena konkurencija na strani ponude rezultira time da je

cijena nekog proizvoda ili usluge znatno viša od ravnotežne (realne) cijene (to je najizraženije u monopolu) zato jer kupci nemaju izbora ili im je on sužen

• nesavršena konkurencija na strani potražnje uvjetuje cijenu nižu od ravnotežne (najizraženije u monopsona) zato što proizvođači nemaju izbora, već moraju proizvod prodati točno određenom kupcu pa taj kupac diktira sve uvjete i ruši cijenu

ANTIMONOPOLSKI/ANTITRUSTOVSKI ZAKONI – mnoge države donose zakone koji zabranjuju pojavu monopola i određuju sankcije ako se on ipak pojavi; tako potiču tržišnu utakmicu, omogućuju djelovanje drugih ponuđača, smanjuju ekstremno visok profit monopolista, omogućuju kupcima kupovinu po realnijim cijenama...

PRIRODNI MONOPOL – situacija u kojoj je monopol neizbježan i poželjan jer bi u slučaju postojanja više ponuđača cijena bila viša, a ne niža; nije štetan ni nepoželjan; javlja se u granama esencijalnim za život, npr. vodovod, i ne smatra se monopolom u pravom smislu riječi

BILATERALNI MONOPOL – situacija u kojoj postoji samo jedan ponuđač, ali i samo jedan kupac, npr. papamobil proizvodi samo jedan proizvođač automobila, a kupuje ga samo Vatikan


212

RAVNOTEŽNA CIJENA

TRŽIŠTE SAVRŠENE KONKURENCIJE

VIŠA CIJENA (od ravnotežne)

monopol i ostali oblici nesavršene konkurencije na strani ponude

TRŽIŠTE SAVRŠENE KONKURENCIJE

TRŽIŠNE STRUKTURE

TRŽIŠTE NESAVRŠENE

(OGRANIČENE) KONKURENCIJE

DUOPSON(dva kupca,

više ponuđača)

OLIGOPSON (nekoliko kupaca, više ponuđača)

na strani ponude

na strani potražnje

MONOPSON (jedan kupac,

više ponuđača)

DUOPOL (dva ponuđača, mnogo kupaca)

OLIGOPOL (nekoliko ponuđača,

mnogo kupaca)

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

(veći broj ponuđača, mnogo kupaca)

MONOPOL (jedan ponuđač,

puno kupaca)

GOSPODARSKI SUSTAVI


213

NIŽA CIJENA (od ravnotežne)

monopson i ostali oblici nesavršene konkurencije na strani potražnje

7.5. Teorije tržištaRAZLIČITE EKONOMSKE TEORIJE:

z LAISSEZ FAIRE – teorija se javlja već kod Adama Smitha i njegovih suvremenika; predstavlja osnovni moto klasične ekonomije

z EKONOMIJA POTRAŽNJE – teorija se veže uz J. M. Keynesa z EKONOMIJA PONUDE – teorija se nastavlja na ideju laissez fairea;

među najvažnijim zagovarateljima je ekonomist Milton Friedman

LAISSEZ FAIREfranc. laissez faire – Ostavite nas na miru!, ili u duljoj varijanti: laissez faire – laissez passer (Pustite neka svatko čini što želi i neka sve ide svojim tokom.)

z izreka iskazuje stav upućen državi (ona treba gospodarske subjekte pustiti na miru); u gospodarskim aktivnostima ljudi trebaju odlučivati slobodno, trebaju sami donositi svoje ekonomske odluke (bilo kao proizvođači, bilo kao potrošači) i ne žele da se država u te odluke upliće – traže potpunu tržišnu slobodu

z potpuna tržišna sloboda – situacija u kojoj su ekonomska zbiva-nja u potpunosti produkt slobodnih odluka pojedinaca bez ikakvog državnog intervencionizma (npr. ako netko može opstati na tržištu uz veoma visoke cijene svojih proizvoda, država ne smije ograničavati i snižavati te cijene); uloga države svodi se na minimum (ponajprije održavanje zakona i reda); ovakva je teorija klasični primjer ekonom-skog liberalizma

z nevidljiva ruka – izraz objašnjava kako funkcionira gospodarstvo pri punoj tržišnoj slobodi; naime, mnogi su smatrali da će, ako država pusti gospodarstvo na miru, doći do kaosa i anarhije; međutim zastupnici laissez faire teorije smatraju da to neće biti tako, već će se uspostaviti zakonitosti i red i sve će biti usklađeno kao da neka ne-vidljiva ruka upravlja svime, a ustvari će svatko slijediti svoj interes i pokoravat će se samo jednom zakonu koji djeluje spontano, a to je zakon ponude i potražnje • Adam Smith – uvodi pojam nevidljive ruke 1776. i njime ističe

svojevrstan paradoks slobodnog tržišta: svaki pojedinac u


214

gospodarstvu teži svojoj dobrobiti (slijedi samo svoj vlastiti interes), a opet cijeli sustav funkcionira za opću dobrobit (kao da ga pokreće i usmjerava dobronamjerna nevidljiva ruka)

z vidljiva ruka – sintagma koja se pojavila nakon teorije nevidljive ruke, s tim da je vidljiva ruka država ako upravlja gospodarstvom

z ograničenja i nedostaci načela nevidljive ruke: • optimalno djelovanje načela nevidljive ruke moguće je samo na tržištu savršene konkurencije, čije postojanje u praksi gotovo da nije moguće

• u zbilji primjena načela nevidljive ruke na stvarna gospodarstva uzrokuje snažne tržišne nesavršenosti kao što su uništavanje okoliša, nezaposlenost, velik jaz između bogatih i siromašnih...

• svjetske ekonomske krize – gospodarski slomovi (recesije, depresije) često nastaju upravo nakon razdoblja koje promovira laissez faire načelo (npr. velika glad u Irskoj u vrijeme vladavine kraljice Viktorije, velika ekonomska kriza u SAD 1929. godine itd.); izgleda da čak i za samo gospodarstvo nije dobro da ga se sasvim ostavi na miru

• alociranje resursa – nužno je da ga djelomično provodi država jer čak i u tržištu savršene konkurencije, samo tržište ne može alocirati sve potrebne resurse, npr. izgraditi svjetionike, meteorološke postaje na planinama i sl. pa zato država postaje alokator resursa

• moralni problem – čak i ako je načelo nevidljive ruke ekonomski profitabilno, nerijetko mu se zamjera da je okrutno i nehumano, npr. ako se država ne uplete, vlasniku poduzeća ekonomski je isplativo što više iskorištavati radnike i ne ulagati sredstva u zaštitu od ekološkog onečišćenja; oni koji su manje sposobni ili samo manje sretni, doslovce će umirati od gladi, a dio stanovništva bit će neizmjerno bogat itd.

EKONOMIJA POTRAŽNJE – KEJNEZIJANSKA EKONOMIJA kejnezijanska teorija – polazi od teze da kapitalistički sustav s osloncem na tržišne zakone sam od sebe neće postići ravnotežu i punu zaposlenost i zato treba primijeniti fiskalnu i monetarnu politiku koja će dovesti do povećane agregatne potražnje

z manjkavosti slobodnog tržišta – ako se prepusti privatnom sektoru samostalno donošenje svih odluka, to periodično dovodi do loših makroekonomskih efekata (rast nezaposlenosti, inflacija, recesija)

z privatni sektor – i dalje treba biti dominantan u gospodarstvu, no ne smije biti prepušten sam sebi i imati odlučujuću ulogu za gospodar-stvo u cjelini

z javni sektor – njime upravlja država i on može smanjiti neželjene makroekonomske efekte

z POTRAŽNJA POTIČE PONUDU – glavna teza ove teorije: ako poraste potražnja, iza toga logično slijedi i povećanje proizvodnje

GOSPODARSKI SUSTAVI


215

z DRŽAVA – provodi tzv. državni intervencionizam, tj. spašava gos-podarstvo i postaje glavni subjekt koji stvara povećanu potražnju svojim instrumenatima:

z monetarna politika – provodi je središnja banka; npr. svojim mjera-ma središnja banka utječe na poslovne banke da smanje kamatne stope na stambene kredite; to dovodi do povećane potražnje za tim kreditima i stanovima pa se tako potiče građevina (proizvodnja stambenih objekata)

z fiskalna politika – provodi je vlada; npr. porezne stope su takve da građanima ostane više novca kojim će kupovati različitu robu i time će porasti potražnja za tom robom (zato cijene ne smiju rasti niti se plaće smanjivati jer onda kupovna moć opada) • javni rashodi – javni sektor stvara potražnju, država troši, kupuje

različite proizvode i usluge i time pokreće posustalu proizvodnju; npr. država otvara gradilišta autocesta ili pokreće neke druge javne radove i tako stimulira proizvodnju (u ovom slučaju cementa, betona, asfalta, strojeva za izgradnju autoceste); to će automatski povećati zaposlenost, a i standard zaposlenika koji će opet povećati potražnju (imat će financijske mogućnosti više trošiti)

• javni dug (deficitarno financiranje) – često je prisutan pri primjeni ovakvog intervencionizma zato što država odnekuda mora namaknuti novac koji će investirati, osobito ako manje novaca ubire od poreza (ne može jednostavno tiskati novi novac jer to vodi u inflaciju); zato je prisiljena zaduživati se u zemlji i u inozemstvu (npr. prodaja državnih obveznica)

z sažeto: „Investicije uvjetuju štednju!” z popularnost teorije – ova teorija bila je osobito popularna i primjenji-

vana krajem velike gospodarske krize 20-ih godina, za vrijeme Dru-gog svjetskog rata, ali i danas (Obamina makroekonomska politika)

z država blagostanja (engl. welfare state) – konačni cilj ekonomije potražnje; zagovornici te ekonomije smatraju da državno uplitanje u tržišno gospodarstvo može dovesti do općeg blagostanja, a ne samo blagostanja kapitalista, misle da je moguće da gospodarstvo bude uspješno a da svi imaju mogućnost besplatnog školovanja, zdravstvene zaštite, socijalne pomoći itd.

z kritike teorije – neki smatraju da je teorija neučinkovita u praksi i da će poticanje agregatne potražnje toliko porasti da će u konačnici izazvati i porast cijena (inflaciju) te da nije moguća država u kojoj svi žive u blagostanju, da se u toj državi previše troši i da će u konačnici baš te intervencije dovesti do gospodarskog sloma, da će javni dug postati prevelik za otplaćivanje...


216

EKONOMIJA PONUDE – MONETARISTIČKA POLITIKAekonomija ponude – stajalište koje ističe kako mjere ekonomske politike utječu na agregatnu ponudu ili potencijalnu proizvodnju; visoke granične porezne stope na dohotke rada i kapitala smanjit će radni napor i štednju, a niski će porezi stimulirati potražnju monetaristička teorija – najpoznatiji teoretičar Milton Friedman

z privatni sektor – izvor je gospodarske učinkovitosti i stabilnosti; tržišni zakoni najčešće su dovoljni za njegovu regulaciju, privatno-vlasnička privreda stabilna je sama po sebi i zakonski treba regulirati tek neke sektore (smatraju da se država treba uplitati mnogo manje no što to misle zagovaratelji ekonomije potražnje)

z javni sektor – državni intervencionizam unosi nestabilnost i zato je nepoželjan

z PONUDA POTIČE POTRAŽNJU – ponuda (i to ponuda novca) utječe na agregatnu potražnju, gospodarstvom se ne treba upravljati putem potražnje, već putem ponude, odnosno putem mjera na strani ponude, reguliranje ponude dugoročno vodi u prosperitet • rast ponude novca – najvažnija odrednica za rast nominalnog

BDP-a u kratkom roku; od tržišta novca kreće proces uravnoteženja i stabilizacije makroekonomskog sustava; ponuda novca ima najveći utjecaj na nacionalni output u kratkom periodu i na razinu cijena u duljem periodu (zalažu se za dugoročne makroekonomske mjere koje vode prema konstantnoj blagoj stopi monetarnog rasta)

• rast ponude novca je dugoročan proces i on mora biti u službi rasta gospodarstva; ako nije u službi gospodarskog rasta već je produkt državne intervencije, to će dovesti do sloma

• treba potaknuti male i srednje poduzetnike da počnu proizvoditi; to će dovesti do rasta gospodarstva

z DRŽAVA – treba se minimalno uplitati, treba izbjeći nepotrebnu vladi-nu regulativu i njezinu ulogu svesti na sljedeće: • ne smije tiskati previše novca (jer to vodi u inflaciju, a to je veće zlo

od nezaposlenost) • porast vladine potrošnje mora biti manji od stope rasta gospodarstva

(gospodarski rast mora biti veći nego porast državne potrošnje) z popularnost teorije: 60-ih i 70-ih godina 20. st. (osobito nakon velike

naftne krize 70-ih) z kritika teorije: primjena teorije može povećati nezaposlenost (cilj je

smanjiti inflaciju, a to može povećati nezaposlenost), ide nauštrb siromašnijih slojeva stanovništva

VIDLJIVA RUKA REGULIRANO GOSPODARSTVO

DRŽAVNI INTERVENCIONIZAM

NEVIDLJIVA RUKA SLOBODNO TRŽIŠTE LAISSEZ FAIRE

GOSPODARSKI SUSTAVI


217

7.6. Ekonomska uloga državeOdgovornosti moderne države

1. POVEĆANJE UČINKOVITOSTI (EFIKASNOSTI) – ispravljanje tržišnih nesavršenosti nizom mjera, npr.

z jačanjem konkurencije – nesavršena konkurencija (a najviše mo-nopol) dovodi do previsokih cijena i preniske proizvodnje pa država nastoji stvoriti poštenu konkurenciju i to nizom mjera kao što su: • antitrustovski zakoni – zakonski zabranjuju zlouporabu

monopolskog položaja i aktivnosti poput fiksiranja cijena ili sklapanja ugovora za podjelu tržišta između velikih proizvođača

• regulacija cijena – država zadržava pravo regulacije cijene monopoliziranog dobra u slučajevima kad postoji prirodni monopol, tj. situacija da je monopol neizbježan, zato što bi u slučaju više ponuđača cijena bila viša, a ne niža (npr. opskrba strujom, vodom i slično bila bi skuplja kad bi postojalo više mreža dalekovoda, više vodovoda itd.)

• otvaranje tržišta – država osigurava mogućnost da na tržište dođe konkurencija monopolistu (bilo domaća, bilo inozemna)

z smanjivanjem negativnih eksternalija – eksternalije ili učinci prelijevanja vanjski su učinci koji nastaju pojavom troškova ili koristi izvan samog tržišta; ponašanje jednog ekonomskog subjekta pozitiv-no ili negativno utječe na blagostanje drugog, a to se ne odražava u troškovima i cijenama njegovih proizvoda i usluga (npr. tvornica koja zagađuje okoliš šteti mnogima, ali im ne plaća za tu štetu); država donosi uredbe kojima je cilj nadzirati i spriječiti negativne eksterna-lije kao što su: zagađivanje okoliša, iscrpljivanje rudnih bogatstava, nekontroliran plasman hrane i lijekova

z briga o javnim dobrima – javna dobra pozitivne su eksternalije u smislu da donose korist; može ih koristiti svatko i nitko ne može biti

KEJNEZIJANSKA EKONOMIJA

POTRAŽNJA UVJETUJE PONUDU

DRŽAVA OSIGURAVA POTRAŽNJU

MONETARISTIČKA EKONOMIJA

PONUDA UVJETUJE POTRAŽNJU

SLOBODNO TRŽIŠTE OSIGURAVA

PONUDU


218

isključen; ona se šire cjelokupnom zajednicom neovisno o tome hoće li ili neće neki pojedinac sudjelovati u njihovom trošenju (npr. vojska, policija, državno školstvo i zdravstvo, državne autoceste, javne površine, svjetionici, meteorološka služba, znanstveni institu-ti, muzeji, kulturna baština itd.); država se trudi brinuti se o javnim dobrima maksimalno djelotvorno

2. PROMOVIRANJE JEDNAKOSTI (minimuma socijalne pravde) z preraspodjela dohotka – ako se sve prepusti tržištu, često nasta-

nu nejednakosti u dohotku koje većina ne podržava pa zato država svojim mjerama dohodak preraspodjeljuje, tj. više uzima od onih koji više i imaju (različitim poreznim mjerama), a dobivena sredstva preu-smjerava onima koji imaju malo (različite pomoći, subvencije i slično) i tako osigurava da svatko ima barem minimum socijalne sigurnosti

3. JAČANJE MAKROEKONOMSKE STABILNOSTI I RASTA z dosizanje makroekonomskih ciljeva: smanjenja nezaposlenosti,

smanjenja inflacije, ekonomski rast – tržišna gospodarstva „bolu-ju” od povremenih napada recesije, inflacije i kolebanja proizvodnje koji obično traju od 2 do 10 godina (tzv. poslovni ciklusi), a država se brine da ublaži negativne posljedice tih napadaja s pomoću dvaju alata: monetarne i fiskalne politike, npr. smanjenjem nekih poreza može potaknuti veće zapošljavanje, a devalvacijom nacionalne valute izvoz

7.6.1. Ekonomska politika

z dio državne politike koji se bavi odnosom države i gospodarstva; ekonomska aktivnost države; politika kojom se nastoje ostvariti gos-podarski ciljevi

Sastavnice ekonomske politike: 1. fiskalna politika2. monetarna politika3. politika dohotka – državna kontrola plaća i cijena, najčešće da bi

se usporila inflacija (zato je česta u vrijeme ratova); politika dohotka može biti samo savjetodavna, a može izravno zakonski određivati konkretne plaće i cijene

4. vanjskotrgovinska politika

1. FISKALNA POLITIKA – dio ekonomske politike koji se bavi javnim prihodima (porezna politika) i javnim rashodima (politika javnih rashoda) države

BUDŽET (PRORAČUN) – novčani plan prihoda i rashoda države za neko razdoblje (u pravilu godinu dana); račun planiranih izdataka i očekivanih primitaka, najčešće na godinu dana

GOSPODARSKI SUSTAVI


219

z javni prihodi – sve što država zaradi i otkud se slijeva novac u proračun: • porezi – glavni izvor javnih prihoda; dio prihoda koji država uzima

pravnim i fizičkim osobama za pokriće svojih rashoda, a da pritom zauzvrat izravno ne daje nikakvu naknadu

• rente – iznajmljivanje prostora (zgrade, zemljišta) koji su u državnom vlasništvu

• privatizacija – prodaja poduzeća koja su u državnom vlasništvu • koncesije – ugovor kojim neka država, pod određenim uvjetima

i na određeno vrijeme, za određenu cijenu, prepušta nekom poduzeću ili stranoj državi iskorištavanje svojih prirodnih bogatstava ili obavljanje neke djelatnosti (npr. radijska koncesija)

• carine – porez na uvoz, a rjeđe i na izvoz proizvoda • trošarine (akcize) – poseban oblik poreza na promet za posebno

određene proizvode (uvozni automobili, alkohol, cigarete, luksuzni proizvodi itd.)

• doprinosi – građani uplaćuju doprinose kroz osobne dohotke, primjerice za zdravstveno osiguranje, doprinose za zapošljavanje...

• kazne – npr. prekršajne kazne zbog prebrze vožnje uplaćuju se u državni proračun

z javna potrošnja – sve na što država troši novac; može se podijeliti u dvije skupine: • realna trošenja – sve što država potroši zato jer nekome plaća za

neke proizvode ili usluge (npr. uredski materijal za ministarstva, plaće državnim namještenicima i dužnosnicima, plaćanje za izgradnju nove škole)

• transferna plaćanja – sve što država isplati nekome, a nije dobila ništa zauzvrat; to su razne pomoći i subvencije (financijske potpore), npr. socijalna pomoć, naknade za nezaposlene, pomoć za opremanje novorođenog djeteta, rodiljne naknade...

BUDŽETSKI DEFICIT – stanje koje nastaje ako su rashodi veći od prihoda (država troši više no što ima)

BUDŽETSKI SUFICIT – stanje koje nastaje ako su rashodi manji od prihoda (država troši manje no što bi mogla)

EKSPANZIVNA FISKALNA POLITIKA – državna trošenja će se povećati, a porezi će se smanjiti – tako će se povećati ukupna proizvodnja i zaposlenost

RESTRIKTIVNA (KONTRAKCIJSKA) FISKALNA POLITIKA – državna trošenja će se smanjiti, a porezi će se povećati – tako će se ograničiti prekomjeran rast ukupne potražnje, što će dovesti do pada inflacije


220

VRSTE OPOREZIVANJA: z izravno oporezivanje – to je porez na dohodak pojedinca, a do-

hodak može biti u obliku plaće ili dohotka od kapitala, kao što je dividenda, te porez na dobitak • paušalno – plaća se neki fiksni iznos po unaprijed određenom

kriteriju, npr. neki obrtnici, samostalni poljoprivrednici, oni koji iznajmljuju turističke apartmane...

• progresivno – više opterećuje bogate; bogati plaćaju veći postotak od primanja nego siromašniji; porezna stopa raste kako raste dohodak, npr. dohodak do 5 000 kn plaća porez 15%, a dohodak iznad 20 000 kn plaća porez 40% (najveći broj država primjenjuje ovakvo oporezivanje)

• regresivno – više opterećuje siromašne; siromašniji plaćaju veći postotak; porezna stopa pada kako raste dohodak

• proporcionalno – prosječna porezna stopa jednaka je za sve dohotke; i bogatiji i siromašniji plaćaju isti postotak, npr. i onaj tko zarađuje 3 000 kn i onaj koji zarađuje 30 000, plaća 10%

• neizravno oporezivanje – to je porez na dodanu vrijednost (PDV) koji je nametnut poduzeću kao postotak njegove dodane vrijednosti

• neke države naplaćuju isti PDV za sve proizvode, a neke ne, npr. manji PDV za hranu i opremu za djecu, a veći za luksuz i slično

2. MONETARNA POLITIKA – dio ekonomske politike koji se bavi nacionalnom valutom; provodi je centralna banka kontrolirajući novčane ponude nekog gospodarstva raznim mjerama, npr. nadzor nad novcem, kamatnim stopama, uvjetima kreditiranja itd.

z instrumenti monetarne politike: • operacije na otvorenom tržištu – postupak u kojem središnja

banka kupuje ili prodaje državne obveznice (kupnjom povećava rezerve komercijalnim bankama koje posljedično povećavaju po-nudu novca, prodajom smanjuje rezerve komercijalnim bankama koje posljedično smanjuju ponudu novca)

• obvezne rezerve – dio depozita koji banka odvaja u obliku go-tovine ili beskamatnih depozita u središnjoj banci (npr. u SAD-u u rezervi mora biti 10% depozita)

• diskontna stopa – kamatna stopa koju središnja banka zaraču-nava za pozajmice koje ona daje različitim komercijalnim bankama (veće kamate, komercijalne banke imaju manje novca, ponuda novca se smanjuje)

EKSPANZIVNA MONETARNA POLITIKA – povećat će se ponuda novca, zbog čega će se smanjiti kamtna stopa i lakše će se dizati krediti što će dovesti do povećanja ukupne proizvodnje i zaposlenosti

RESTRIKTIVNA (KONTRAKCIJSKA) MONETARNA POLITIKA – smanjit će se ponuda novca i kredita, što će dovesti do smanjenja ukupne po-trošnje

GOSPODARSKI SUSTAVI


221

PROBLEM:DRŽAVNA

INTERVENCIJA:

neučinkovitost

monopol antitrustovski zakoni

nejednakost: velike razlike u dohotku i

bogatsvu

negativne eksternalije zakoni o eksternalijama

makroekonomski problemi

propadanje javnih dobara

poticanje gospodarskog

rasta monetarnom i fiskalnom politikom

preraspodjela dohotka kroz poreze i transferna plaćanja

poticanje korisnih aktivnosti

javna dobra

JEDNAKOSTMAKROEKONOMSKA

STABILNOSTUČINKOVITOST

konkurencija fiskalna politikapreraspodjela dohotka

eksternalije monetarna politika

stvaranje socijalnesigurnosti za sve

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE


222

plan prihoda

PRORAČUNSKA POLITIKA

DRŽAVNE KUPNJE TRANSFERNA PLAĆANJA

plan rashoda

MONETARNA POLITIKA

FISKALNA POLITIKA

PODRUČJA EKONOMSKE POLITIKE

više novca čuvaju država i banke,

a manje je novca na tržištu, čime se smanjuje kupovna moć i rast cijena...

RESTRIKTIVNAFISKALNA POLITIKA

EKSPANZIVNA FISKALNA POLITIKA

RESTRIKTIVNA MONETARNA

POLITIKA

EKSPANZIVNA MONETARNA

POLITIKA

EKSPANZIVNA (kad je problem

gospodarski pad)

RESTRIKTIVNA(kad je problem

inflacija)

VRSTE EKONOMSKE POLITIKE

povećanje rashoda,

smanjenje poreza

(budžetski deficit)

manje novca čuvaju država i banke, a više

je novca na tržištu, čime se povećava

kupovna moć, olakšava pokretanje

i održavanje proizvodnje...

smanjenje rashoda,

povećanje poreza

(budžetski suficit)

povećanje ponude novca i

kredita

smanjenje ponude novca i

kredita

GOSPODARSKI SUSTAVI


223

7.7. Kapital i novacŽIVOTNI STANDARD – mjera fizičkog i psihičkog blagostanja skupine ili pojedinaca; sastoji se od ekonomskih dobara (i svega što ulazi u HDI) uz pomoć kojih pojedinac nastoji zadovoljiti svoje potrebe; mjeri se pokazateljima:

z dohodak po glavi stanovnika (per capita) – glavni pokazatelj z bruto nacionalni proizvod z HDI (engl. Human Development Indeks) – ljudski razvojni indeks,

mjera uvedena početkom dvadesetog stoljeća kojom se država rangiraju ovisno o očekivanoj životnoj dobi, obrazovanju i dohotku tako da izražava ukupnost životnih uvjeta ljudi u nekom nacionalnom gospodarstvu

KAPITAL – dio trijade činitelja proizvodnje, zajedno s prirodnim resursima i radom; kapital predstavljaju već proizvedena, trajna dobra koja se koriste za neku novu proizvodnjuPOJAVNI OBLICI KAPITALA:

z materijalni kapital – svaki opipljivi kapital koji se koristi kao sred-stvo proizvodnje, npr. strojevi, sirovine itd.

z nematerijalni kapital – neopipljivo dobro koje služi daljnjoj proi-zvodnji; npr. autorsko pravo koje ima kompozitor omogućuje mu da izvodi neku pjesmu na koncertu i tako zarađuje, izumitelj ima patent

IZRAVNO

OPOREZIVANJE

NEIZRAVNO

PROPORCIONALNO

PROGRESIVNO

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

PAUŠALNO

POTROŠNI PRISTUP DOHODOVNI PRISTUP

PROIZVODNI PRISTUP

MJERENJE EKONOMSKE AKTIVNOSTI


224

na neki proizvod i to mu omogućuje zaradu; glavni izvor nematerijal-nog kapitala su ljudi, pa onda i njih možemo pribrojiti nematerijalnom kapitalu, npr. zemlja koja mnogo ulaže u obrazovanje stvara dobre preduvjete za buduću proizvodnju, ima znanje kao kapital (sve očitija je važnost ovakvog kapitala)

z novčani kapital

NOVAC – općeprihvaćeno sredstvo (medij) razmjene, odnosno plaćanja i izmirenja duga; literatura navodi nekoliko funkcija novca:

z mjera vrijednosti – iskazuje vrijednost nečega što se nalazi na tržištu; on je zajednička obračunska jedinica

z sredstvo razmjene – sudjeluje u kupoprodaji; novac za robu i roba za novac pojednostavljuje stvari, trampa je zahtjevnija

z sredstvo plaćanja – situacija kad se roba dobiva prije novca za nju; nastaju dužnici i vjerovnici te kreditni novac (mjenice, čekovi)

z sredstvo očuvanja vrijednosti (zgrtanja blaga) – gomilanje novca, tezauriranje novca, tj. njegovo posjedovanje, a ne odmah tro-šenje (novac je za to zahvalan jer se najlakše pretvara u drugu robu ako hitno zatreba); prije se čuvao u trezorima (tezaurirao), a danas često u bankama uz kamate ili u dionicama, obveznicama i slično

z svjetski novac – novac koji je konvertibilan, tj. zamjenjiv za neku drugu valutu (ili zlato); danas preko trideset nacionalnih valuta ima vanjsku konvertibilnost; novac koji se koristi u međunarodnoj trgovini (najčešće američki dolar, euro, japanski jen i britanska funta)

NATURALNI (ROBNI) NOVAC – koristio se prije uporabe suvremenog kovanog i papirnatog novca; jedinična cijena nekog proizvoda izražavala se u nekoj robi (krznu, žitu), npr. puška vrijedi pet krzna, šunka vrijedi jedno krzno...

VRIJEDNOST NOVCA z materijalna vrijednost – INTRIZIČNA VRIJEDNOST NOVCA – vri-

jednost koju neki novac ima sam po sebi, npr. imao ju je zlatni novac; danas o tome govorimo samo uvijetno, kroz vrijednost materijala i ostalih troškova pri izradi kovanice ili novčanice (metal, papir, tiskanje, boja...) jer u osnovi papirnati novac nema intrizičnu vrijednost

z funkcionalna vrijednost – NOMINALNA VRIJEDNOST – kupovna snaga novca; iskazana je nominalnom vrijednošću, tj. brojkom koja je na njemu (10 kuna, 100 eura, 500 američkih dolara); u suodnosu s cijenom nekog proizvoda novcu raste ili pada kupovna moć (npr. prije inflacije 100 kuna vrijedi više nego nakon inflacije jer je došlo do toga da se za 100 kuna može kupiti manje proizvoda no prije)

VALUTA – kovani i papirnati novac koji je zakonsko sredstvo plaćanja u pojedinoj državi; ima svoje ime (kuna, američki dolar, euro, marka, funta), zaštićeni oblik i različite novčane jedinice, banknote (1 kuna, 5 kuna, 100 kuna); ponekad se za valutu koristi i naziv moneta (u prošlosti je to bio naziv samo za kovani novac)

GOSPODARSKI SUSTAVI


225

DEVIZE – potraživanje u nekoj stranoj valuti, a u svakodnevnomj govoru to je naziv za strane valute

KONVERTIBILNOST – mogućnost da se jedna valuta mijenja u drugu

DEVIZNI TEČAJ – cijena jedne valute izražena drugom valutom

PARITET – osnova po kojoj se uspoređuju valute; paritet je osnova deviznog tečaja

DEVIZNO TRŽIŠTE – tržište trgovanja različitim valutama

DEVALVACIJA – REVALVACIJA z devalvacija – službeno smanjivanje vrijednosti neke nacionalne valute

u odnosu prema drugim valutama i zlatu z revalvacija – službeno povećanje vrijednosti neke nacionalne valute u

odnosu prema drugim valutama i zlatu

APRECIJACIJA – DEPRECIJACIJA z aprecijacija – rast vrijednosti neke valute i u zemlji i u inozemstvu z deprecijacija – pad vrijednosti neke valute i u zemlji i u inozemstvu z obično se izražavaju kao intervalutarna vrijednost, što znači da je

aprecijacija jedne valute istovremeno deprecijacija druge (promjena tečaja)

PONUDA NOVCA – osnovu ponude novca čine sve kovanice, sve novčanice i svi tekući računi ili depoziti po viđenju; to je novac koji je u opticaju, tj. transakcijski novac, a naziva se i novcem u užem smislu (novac u širem smislu ili „kvazi novac” su financijska sredstva koja nisu novac, ali se lako u njega pretvaraju, npr. novčani fondovi)

NOVČANI PRETVORBENI KRUG – budući da je novac sredstvo razmjene i plaćanja, postoji kružni tijek dobara i novčanih dohodaka

z sve što netko potroši predstavlja nečiju zaradu i, obrnuto, svaka zarada nečiji je trošak

z kupoprodaje se stalno odvijaju, dobra i novac stalno kruže (kad bi to prestalo, došlo bi do gospodarskog sloma)

z npr. Pero radi u naftnoj industriji (prodaje joj svoj rad) i dobiva plaću (njome tvrtka kupuje Perin rad), Pero kupuje gorivo i troši zarađeni novac, a tvrtka prodaje gorivo i u zamjenu dobiva novac...

z Tko sve sudjeluje u novčanim pretvorbenim krugovima? • kućanstva – kupuju sredstva široke potrošnje, prodaju svoj rad na

tržištu rada... • poduzeća – kupuju sirovine i rad, prodaju neke proizvode i

usluge... • financijske organizacije – banke kupuju novac od građana

(štednja) i za to isplaćuju kamate te prodaju novac građanima (krediti) i za to naplaćuju kamate


226

• država – država zarađuje (npr. od turizma) i troši za održavanje državnog aparata, za subvencije...

• inozemstvo – uvoz i izvoz, inozemni krediti, kupoprodaja imovine između gospodarskih subjekata iz različitih država

POSLOVNA BANKA (KOMERCIJALNA BANKA) – financijska institucija koja posreduje između gospodarskih subjekata i novca, tj. obavlja poslove deponiranja novca (prima i drži štedne depozite i depozite po viđenju) te posuđuje novac (daje kredite)

z BANKOVNE REZERVE – dio depozita koji banka odvaja u obliku gotovine ili beskamatnih depozita; njihovu visinu propisuje središnja banka; služe za osiguranje njihove likvidnosti ili kao instrument mo-netarno-kreditne politike kojim se regulira kreditna aktivnost banaka i količina novca u optjecaju

z KREDITIRANJE – ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (najčešće banke) kao kreditora (vje-rovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu (kamatu)

z KREDIT – novčani dužničko-vjerovnički odnos u kojem vjerovnik (najčešće banka) ustupa pravo korištenja određenog iznosa novča-nih sredstava dužniku na dogovoreno vrijeme i uz dogovorene uvjete povrata • uobičajene vrste: robni i novčani (prema predmetu kreditiranja),

bankovni i komercijalni (prema subjektima), kratkoročni i dugoročni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji), proizvođački i potrošački (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva i investicijski (prema namjeni), otvoreni i pokriveni (prema osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl.

• npr. kratkoročni krediti – najčešće do pet godina, uglavnom služe za tekuće poslovanje (osiguravaju obrtna sredstva), a dugoročni se krediti koriste za investiranje

z KAMATA – naknada za posuđeni novac; npr. građani plaćaju kamate banci za posuđeni stambeni kredit; banka isplaćuje kamate građani-ma za uloženu vezanu štednju

Depozit po viđenju – novčana sredstva koja mogu bez zapreka biti povučena u gotovini ili prenesena na drugi račun bez prethodne obavijesti banci (npr. sredstva na tekućem računu).

TRGOVAČKI KREDIT – osim bankovnih, postoje i trgovački krediti; to su oni koji prodavači izravno odobravaju kupcu (odgode plaćanja)

SREDIŠNJA BANKA (EMISIJSKA BANKA) ILI CENTRALNA BANKA z državna agencija (agencija koju je stvorila država) koja nadzire ponu-

du novca i uvjete kreditiranja te financijski sustav, posebice komerci-jalnih banaka

GOSPODARSKI SUSTAVI


227

z u Republici Hrvatskoj to je HNB – Hrvatska narodna banka; na čelu joj je guverner kojega imenuje Hrvatski sabor

z Osnovne funkcije Hrvatske narodne banke: • nositelj monetarno-kreditne politike • izdaje gotov novac – središnja banka ima zakonski monopol za

izdavanje zakonskog sredstva plaćanja • propisuje obvezne pričuve poslovnih banaka (tako određuje

količinu kredita i ponudu novca u nekom gospodarstvu) • kupuje vrijednosne papire od poslovnih banaka • kreditira poslovne banke

GOSPODARSKI SUBJEKT

TROŠAK/PRIHOD

DOBRO KOJE SE RAZMJENJUJE (VRIJEDNOST)

RAD

NOVAC ZA BENZIN

PODUZEĆE KUĆANSTVOPLAĆA

BENZIN

PRIMJER NOVČANOG PRETVORBENOG KRUGA

KAPITAL

NEMATERIJALNIMATERIJALNI


228

7.8. Poslovne organizacijePOSLOVNE ORGANIZACIJE/GOSPODARSKI SUBJEKTI: 1. OBRT2. TRGOVAČKO DRUŠTVO

z poslovne organizacije stvaraju vrijednost (barem teže tome) i imaju vrijednost (i njih se može kupovati i prodavati)

TRGOVAČKO DRUŠTVO – pravna osoba; samostalna i trajna gospodarska cjelina koja proizvodi proizvode ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, ponajprije radi ostvarivanja dobiti (ali i nekih drugih ekonomskih i društvenih ciljeva)

z trgovačka društva trajno obavljaju određenu djelatnost z Republika Hrvatska – aktivno je oko 53 000 trgovačkih društava

(96% su društva s ograničenom odgovornošću, dioničkih društava je 3,26%, a ostalo su komanditna društva i javna trgovačka društva)

z u svakodnevnom govoru za trgovačko društvo koristimo naziv poduzeće, iako zakon taj pojam ne poznaje

Osnovne vrste trgovačkih društava prema hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima:

1. DRUŠTVO OSOBA – temelj povezivanja ovog trgovačkog društva su osobe, koje djeluju radi obavljanja neke djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom; barem jedna osoba odgovara svojom cjelokupnom imovinom (to znači da ako poduzeće ostvari gubitke i stvori dugove, oni se otplaćuju ne samo iz vlasništva tog poduzeća već i iz druge imovine suvlasnika); temeljni kapital nije definiran (ne postoji propis koji nalaže minimalnu vrijednost kojom mora raspolagati poduzeće da bi se registriralo i započelo s poslom)

Postoje dva oblika društva osoba: z JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO (J. T. D.) – društvo u kojem svi članovi

(suvlasnici) za njegove obveze odgovaraju neograničeno, tj. i imovi-nom unesenom u društvo i svojom osobnom imovinom; prikladan su pravni oblik za mala i eventualno srednja poduzeća; član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu

z KOMANDITNO DRUŠTVO (K. D.) – društvo u kojem najmanje jedan član odgovara neograničeno i solidarno cijelom svojom imovinom za obveze društva (tzv. komplementar), a najmanje jedan član odgovara samo do visine vrijednosti svog uloga (tzv. komanditor); komanditori osiguravaju kapital, a komplementari su zaduženi za vođenje poslova, odnosno zastupanje društva (njihov uloženi kapital daleko je manji)

GOSPODARSKI SUSTAVI


229

2. DRUŠTVO KAPITALA – temelj povezivanja ovog trgovačkog društva je kapital koji članovi unose u društvo (novac, stvari ili prava), a članovi društva za obveze društva odgovaraju do visine svojih temeljnih uloga, a ne svojom cjelokupnom imovinom; drugim riječima, članovi odgovaraju za obveze društva, tako da u slučaju stečaja, odnosno likvidacije, vlasnici gube samo ono što su uložili, ali nisu obvezni namirivati dugove društva iz druge svoje imovine izvan društva; zakon predviđa temeljni kapital (minimalni kapital za registriranje društva i pokretanje posla); društvo ima status pravne osobe, koja ima identitet odvojen od svojih vlasnika te u svoje ime i za svoj račun poduzima poslove

Postoje dva oblika društva kapitala: z DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU (D. O. O.) – oblik

društva kapitala u kojemu vlasnik (ili vlasnici) odgovaraju ograničeno, tj. samo s imovinom unesenom u društvo; najmanji temeljni kapital iznosi 20 000 kn; svaki suvlasnik unosi temeljni ulog, koji ne mora biti za sve jednak, a ovisno o njegovoj visini dobiva određeni udio vlasništva te dio godišnje dobiti; sve navedeno upućuje da je d. o. o. pogodno za manji broj članova (često ima samo jednog vlasnika) i manji kapital (manja i srednja poduzeća) u odnosu na dioničko društvo

z DIONIČKO DRUŠTVO (D. D.) – oblik društva kapitala u kojemu je kapital poduzeća podijeljen na određeni broj dionica; vlasnici dio-nica (dioničari) suvlasnici su d. d.-a, što im u pravilu daje određena imovinska i upravljačka prava, a riskiraju da izgube sve uloženo, ali ništa više od toga (ne odgovaraju cjelokupnom imovinom); najma-nji temeljni kapital dioničkog društva iznosi 200 000 kn i stvara se uplatom dionica

Organi dioničkog društva: 1. glavna skupština – glavni organ dioničkog društva koji sačinjavaju

dioničari, a koji donosi odluke (analogno parlamentu u državi); redovno zasjeda jednom godišnje (a moguća su i izvanredna zasjedanja) i tada:

• imenuje nadzorni odbor • odlučuje o uporabi dobiti d. d.-a • imenuje revizora društva • mijenja statut (akt analogan državnom ustavu) • odlučuje o povećaju i smanjenju temeljnog kapitala

2. uprava (upravni odbor) – jedan čovjek ili više ljudi (direktori) čiji je broj određen statutom i tada im je na čelu predsjednik uprave; vode poslove društva, zastupaju ga i sklapaju ugovore (analogno vladi u državi); mora djelovati u okviru statuta te izvještavati nadzorni odbor o poslovnoj politici i rentabilnosti

3. nadzorni odbor – izabire ga glavna skupština; nadzire vođenje poslova (pregledava i provjerava poslovne knjige, dokumentaciju i slično); neki poslovi moraju imati njegovo odobrenje; podnosi izvještaj skupštini (po potrebi je on saziva)


230

Osnivanje dioničkog društva: 1. simultano – pri osnivanju d. d.-a osnivači dijele međusobno sve

dionice ovisno o visini uloženog kapitala2. sukcesivno – upućuje se javni poziv za otkup dionica

DIONIČKO DRUŠTVO

simultano

sukcesivno

osnivanje

upravni odbor nadzorni odbor

glavna skupština

organi

GOSPODARSKI SUSTAVI

DRUŠTVO S OGRANIČENOM

ODGOVORNOŠĆU

JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO

DIONIČKO DRUŠTVO

KOMANDITNO DRUŠTVO

DRUŠTVO OSOBA

DRUŠTVO KAPITALA

TRGOVAČKO DRUŠTVO


231

7.9. Dionice, obveznice i trgovanje njima

DIONICA (akcija) – vrijednosni papir koji iskazuje određeni vlasnički udio u nekom dioničkom društvu, tj. određeni postotak vlasništva tog dioničkog društva (a time i na dividendu ako je društvo isplaćuje) te daje vlasniku pravo upravljanja (pravo glasa na skupštini dioničara)

z ponajprije iskazuje koji dio imovine pripada vlasniku jedne dionice, a ne samu vrijednost; npr. ako je d. d. podijeljeno na 1 000 dionica, tada je vlasnik jedne dionice ujedno vlasnik 0,1% tog d. d.-a, a ako je podijeljeno na 10 000 dionica, tada vlasniku jedne dionice pripada tek 0,01% vlasništva

DIONIČAR (akcionar) – posjednik dionice, vlasnik barem jedne dionice; osoba koja je posjedovanjem dionice postala nositelj vlasničkih prava i obveza dioničara:

z članska prava – pravo odlučivanja na skupštini dioničara, pravo da bira i da bude biran u organe dioničkog društva

z imovinska prava – npr. pravo na dividendu, pravo na zaradu proda-jom dionice

Svaki dioničar želi zaraditi (tj. od dionice dobiti više nego je uložio), no posjedovanjem dionice automatski se preuzima i rizik da se izgubi sve uloženo (ako poduzeće proglasi stečaj, iz stečajne mase se isplaćuju prvo radnici, zatim vjerovnici, potom banke i vlasnici obveznica (bondholderi) i tek na kraju dioničari, ako nakon svih isplata za njih bilo što ostane).

Glavne vrste dionica: z redovne dionice – nosi jedno pravo glasa na skupštini dioničara,

pravo na isplatu dividende i dijela ostatka iz stečajne mase (ako dođe do likvidacije tog d. d.-a)

z povlaštene (prioritetne, preferencijalne) dionice – imaju neka dodatna prava (npr. unaprijed zajamčenu dividendu, pravo prvenstva pri isplati dividende), no zato mogu biti ograničene u nekim drugim pravima (npr. mogu biti bez prava glasa na skupštini dioničara)

z ostale dionice – rjeđe vrste dionica, npr. vinkulirane dionice glase na ime vlasnika pa je potrebna posebna suglasnost da bi ih on mo-gao prodati i sl.

Vrijednost dionice može biti: z stvarna – stvarnu vrijednost dionice određuje ponuda i potražnja,

dakle samo tržište pa se zato naziva i tržišna vrijednost; raste li potražnja za nekom dionicom, njezina cijena automatski raste, i obrnuto; dionice se stalno kupuju i prodaju na burzama vrijednosnih papira pa je moguće da ista dionica jedan dan vrijedi jako malo, a već sljedeći mnogo više (i obrnuto)


232

z nominalna – iznos za koji se mogla kupiti neka dionica u trenutku kad je emitirana, tj. izdavana (oni koji izdaju dionicu procijene vrijednost poduzeća i podijele je na određeni broj dionica); ponekad je taj nominalni iznos napisan na samoj dionici, no on često i zbunjuje neupućene vlasnike (misle da je to stvarna vrijednost, tj. da taj iznos uvijek mogu dobiti za tu dionicu); ima važnost u smislu da se pomoću nominalne vrijednosti može utvrditi idealni udio u vlasništvu d. d.-a

Interes ulaganja u dionice: z posjedovanje dionica – osobe manje sklone preuzimanju rizika

spremne su na dulji period zadržati u vlasništvu neku dionicu te imati od nje korist preko dividendi koje se za nju isplaćuju

z trgovanje dionicama – cilj je prodati dionicu za više novca no što je za nju plaćeno (ili barem jednako da bi se spriječio gubitak); trgovanje dionicama može donijeti dobit kao malo koja druga trgovina i finan-cijska djelatnost, ali je i rizik od gubitka zato veći

DIVIDENDA – ostvarena dobit nekog dioničkog društva koja se isplaćuje dioničarima; isplaćuje se iz neto dobiti društva; rast poduzeća, tj. njegova uspješnost u pravilu donosi i veću dividendu

z naziv dividenda rabi se i za dobit koja je isplaćena svakoj pojedinoj dionici i za cijeli profit poduzeća koji je ostao nakon što se odbila akumulacija, isplatili se članovi upravnih i nadzornih odbora...

BLUE CHIP DIONICE – visokovrijedne dionice; naziv su dobile prema najvrednijim žetonima u kazinu; to je dionica koja nosi najmanji rizik, odnosno najizglednije je da će donijeti sigurnu dobit (zato su to u pravilu dionice velikih i stabilnih poduzeća)

JOHN LOW DIONICE – bankrot dionice; dionice koje se pokažu bezvrijednima; naziv su dobile po prevarantu koji izdavao takve dionice

VEĆINSKI UDIO DIONICA – natpolovični udio u masi glavnih dionica koji posjeduje pojedini dioničar ili udružena grupa dioničara (npr. mali dioničari)

VRIJEDNOSNI PAPIRI – pojam kojim se označuju različiti oblici financijske imovine, tj. dokumenti kojima se utvrđuje vlasništvo nad imovinom, npr. dionice i obveznice

PORTFELJ – skup svih vrijednosnih papira koje posjeduje neko poduzeće (ili pojedinac)

TRŽIŠTA KAPITALA – to su tržišta vrijednosnih papira; preko tih tržišta u kontakt stupaju oni koji žele uložiti sredstva s onima koji su spremni prodavati vrijednosne papire

GOSPODARSKI SUSTAVI


233

Osnovne vrste tržišta kapitala: z primarno tržište – emisijsko tržište; prva kupoprodaja vrijednosnih

papira; izlazak novih obveznica ili dionica na burzu i njihova prva kupnja

z sekundarno tržište – burza; sve daljnje kupoprodaje vrijednosnih papira; tržište na kojem se trguje već prije emitiranim vrijednosnim papirima; omogućuje višestruku izmjenu vlasnika pojedinih vrijedno-snih papira

EMITIRANJE DIONICA – izdavanje dionica; dioničko društvo emitira dionice pri osnivanju, a može i kasnije emitirani novu seriju dionica (dokapitalizacija)

z upis dionica – kupnja netom emitiranih dionica

BURZA – mjesto trgovanja (prodaje i kupnje) vrijednosnih papira; organizirano tržište vrijednosnih papira (a postoje i burze koje trguju pojedinim proizvodima, npr. burza pšenice, burza nafte)

z poznate burze: New York, Tokyo, Hong Kong, u Europi su najveće u Londonu, Frankfurtu, Parizu i Amsterdamu

z trgovanje vrijednosnim papirima na burzi obavljaju brokeri i dileri

BROKER – licencirana osoba (zaposlenik brokerske kuće ili banke) koja je posrednik u transakcijama vrijednosnim papirima, tj. ovlašten za kupnju i prodaju vrijednosnih papira u tuđe ime i za tuđi račun, na temelju naloga svog komitenta (za tu uslugu dobiva određenu proviziju)

DILER – osoba ili tvrtka koja trguje vrijednosnim papirima tako da ih kupuje za svoj račun, a zatim preprodaje klijentima

KOTACIJA – dopuštenje da se određenim vrijednosnim papirom smije trgovati na nekoj burzi

INDEKSI DIONICA – pokazatelj kretanja cijena dionica; brojke koje odražavaju procjenu kretanja određenog tržišta dionica; ako se vrijednost dionica povećava, indeks raste, a ako se smanjuju, onda indeks pada; računaju se kao prosjeci reprezentativno odabranih grupa dionica

DOW-JONESOV INDEKS – Dow-Jonesov industrijski prosjek je najutjecajniji svjetski indeks, a dobiva se izračunavanjem aritmetičke sredine 30 značajnih dionica kojima se trguje na njujorškoj burzi (NYSE – New York Stock Exchange)

CROBEX – indeks Zagrebačke burze; hrvatski indeks dionica


234

OBVEZNICA (zadužnica) – engl. bond – vrsta zajma; vrijednosni papir koji izdaje onaj koji pozajmljuje neka sredstva (najčešće država, ali i banke, financijske kuće), a posjeduje onaj kojemu će se pozajmljena sredstva (glavnica) i kamate vratiti na točno unaprijed dogovoren datum

z izdavatelj obveznice – subjekt koji traži pozajmicu (često su to drža-ve u gospodarskoj krizi), dužnik

z vlasnik obveznice (engl. bondholder) – subjekt koji je dao pozajmicu ili je kupio obveznicu od izdavatelja, vjerovnik

z podvrste s obzirom na dužinu naplate: • kratkoročne – dospijevaju na naplatu u roku godine dana • srednjoročne – dospijevaju na naplatu u roku od jedne do deset

godina • dugoročne – dospijevaju u roku duljem od deset godina

z razlika izdavanje obveznica – uzimanje kredita: • plasiranje obveznice slično je dobivanju kredita, ali krediti se

dobivaju ponajprije od banaka, a obveznice često kupuju različiti drugi gospodarski subjekti (npr. osiguravajuća društva, velike korporacije itd.)

• krediti nisu prenosivi, a obveznice jesu – ako se uzme kredit u jednoj banci, on se u pravilu njoj isplaćuje do kraja, a obveznice prvi vlasnik obvaznice često prodaje tako da ona može mnogo puta promijeniti vlasnika prije no što dođe do konačne isplate zajma

z razlika obveznica – dionica: • dionicu posjeduje onaj tko je suvlasnik neke tvrtke, a obveznicu

onaj kojemu netko duguje neka financijska sredstva • dionice donose dividendu, a obveznice kamate • tržište dionicama razgranatije je nego tržište obveznicama • dionice daju pravo vlasništva bez točno utvrđenog roka (dok

vlasnik ne odluči prodati dionicu), a obveznice točno vremenski utvrđuju dan kad će se dug naplatiti od izdavatelja dionice

• obveznice su u pravilu manje rizične za investiranje nego dionice (posebice tzv. obične obveznice s nepromjenjivom kamatnom stopom)

• dioničko društvo koje je izdalo obveznicu prvo plaća kamatu vlasnicima obveznica, a tek potom, ako što ostane, plaća dividendu svojim dioničarima

• pri likvidaciji poduzeća vlasnici obveznica dolaze na red za isplatu prije dioničara

z SEKURITIZACIJA – moderan način pribavljanja sredstava najčešće od nefinancijskih organizacija pretvaranjem nelikvidne u likvidnu financijsku imovinu; sekuritizacija podrazumijeva proces u kojem banke ili korporacije svoja još nenaplaćena potraživanja (npr. kredite koje su nekome dale) transformiraju u vrijednosne papire koje onda emitiraju na

GOSPODARSKI SUSTAVI


235

tržište; interes onih koji kupuju te papire je da će imati priljev od otplate onih koji su te kredite uzeli (zajedno s kamatama) • sekuritizacija je započela u SAD-u hipotekarnim kreditima, potom

je imala velik uspjeh i s kreditima na automobile, kreditima po kreditnim karticama...

• najčešći kupci sekuritiziranih vrijednosnih papira: investicijski fondovi, štedno-kreditne organizacije, mirovinski fondovi, trust odjeli banaka

DOBIT OD DIONICA DOBIT OD OBVEZNICA

DIVIDENDE KAPITALNA DOBIT (nastaje prodajom na

burzi)

KAMATE

VRIJEDNOST: • stvarna (tržišna)• nominalna

VRSTE:• redovne• povlaštene• ostale

PRAVA KOJA DONOSE:• imovinska• članska

DIONICE


236

PRIMJERI ZADATAKA

Gospodarski sustavi



1. U komanditnom društvu komplementar je taj koji za obveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom. T N

2. Preraspodjelom dohotka država svojim mjerama najčešće promovira jednakost. T N

3. Ekonomista Miltona Friedmana povezujemo s monetarističkom teorijom. T N

4. Među ekonomskim funkcijama države nije briga o eksternalijama, najbolje je da se o njima posve brine privatni sektor. T N

5. Ekonomija ponude potiče nastajanje javnog duga kao sredstva izlaska iz recesije. T N

6. Oligopol je oblik tržišta savršene konkurencije. T N

7. Točka ekvilibrija uočljiva je u krivulji ponude i potražnje. T N

8. Prihod i profit su sinonimi. T N

9. Kupnja automobila za potrebe dužnosnika Hrvatskog sabora vrsta je transfernog plaćanja. T N

10. Kejnezijanska ekonomija drugi je naziv za ekonomiju ponude. T N

11. Antitrustovski zakoni pokušavaju ispraviti tržišne nesavršenosti tako da potiču konkurenciju. T N

12. Postoji pet osnovnih funkcija tržišta. T N

13. Jedan od oblika prihoda od obveznice može biti ubiranje dividende. T N

14. Porez na dodanu vrijednost oblik je neizravnog oporezivanja. T N

15. Sve su dionice jednake po pravima. T N

GOSPODARSKI SUSTAVI


237

16. Deprecijacija je proces smanjivanja ponude domaće valute na inozemnim tržištima. T N

17. Sekuritizacija se naplaćuje od nepodmirenih potraživanja. T N

18. Laissez faire koncepcija u prošlosti se pokazala gospodarski najuspješnijom. T N

19. Građani se u najvećoj mjeri zadužuju u poslovnim bankama. T N

20. U društvu kapitala ni jedan suvlasnik ne odgovara neograničeno. T N



21. Dionica kojoj je na plaštu ispisana neka svota naziva se: a. Dow Jones dionicab. dionica s nominalnom vrijednošćuc. povlaštena dionica.

22. Prisilno davanje bez ikakve protučinidbe, dio dohotka ili imovine koji se daje državi za pokriće općih troškova i realizaciju ciljeva ekonomske politike zove se:

a. porezb. javni prihodic. budžet.

23. Količina dobara koje su proizvođači voljni isporučiti na određeno tržište, u određenom razdoblju, uz različite cijene naziva se:

a. outputb. potražnjac. ponuda.

24. Uvjeti u kojima će proizvođači biti voljni ponuditi veću količinu određenog dobra kad mu je cijena veća, i obratno, nazivaju se:

a. opći zakon ponudeb. opći zakon potražnjec. zakon ponude i potražnje.

25. Iznos novca kao naknada za određeni rad naziva se: a. dohodakb. plaćac. input.


238

26. Odnosi ponude i potražnje u kojima cijena raste, a potraživana količina se smanjuje, i obratno, naziva se:

a. zakon ponude i potražnjeb. zakon ponudec. opadajući zakon potražnje.

27. Oblik trgovine, zamjena dobra za dobro, bez posredovanja novca naziva se:

a. trampab. transakcijac. izmjena.

28. Zemlje na prijelazu iz komandno-planskih u tržišna gospodarstava nazivaju se:

a. nerazvijene zemljeb. zemlje Trećeg svijetac. tranzicijske zemlje.

29. Gospodarstvo koje temeljna ekonomska pitanja rješava posredstvom ponude i potražnje naziva se:

a. tržišno gospodarstvob. plansko gospodarstvoc. tradicijsko gospodarstvo.

30. Isprave o nekom imovinskom pravu koje se može ostvariti samo uz posjedovanje te isprave, u određenim uvjetima i na propisani način, nazivaju se:

a. obvezniceb. vrijednosni papiric. indeksi.

31. Zakon čije djelovanje rezultira ravnotežnom količinom i cijenom naziva se:

a. zakon ponudeb. zakon potražnjec. zakon ponude i potražnje.

32. Grafički prikaz različite količine dobara koje će se nuditi pri različitim cijenama je:

a. skala ponudeb. krivulja ponudec. ekvilibrij.

33. Trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti u zajedničkoj tvrtki, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom naziva se:

a. društvo osobab. društvo kapitalac. javno trgovačko društvo.

GOSPODARSKI SUSTAVI


239

34. Naknada za posuđeni novac je: a. dividendab. zajamc. kamata.

35. Dio fiskalne politike koji obuhvaća javne radove u najširem smislu, a organizira ih i financira država iz budžeta zove se:

a. monetarna politikab. javni rashodic. transferna plaćanja.

36. Zakonsko smanjenje vrijednosti nacionalne valute u odnosu prema zlatu i drugim valutama zove se:

a. inflacijab. devalvacijac. revalvacija.

37. Tržišna vrijednost svih dobara i usluga koje služe za finalnu potrošnju, a proizvedeni su u gospodarstvu tijekom jedne godine zove se:

a. javni prihodib. javni rashodic. bruto domaći proizvod.

38. Institucija koja u državi vodi monetarno-kreditnu politiku zove se: a. ministarstvo financijab. središnja (centralna) bankac. vlada.

39. Cijena dobra koju formiraju izjednačena ponuda i potražnja na tržištu zove se:

a. psihološka cijenab. ravnotežna cijenac. stvarna cijena.

40. Uporaba dobara radi zadovoljavanja individualnih i zajedničkih potreba zove se:

a. potrošnjab. kupovinac. ekonomska iskoristivost.


240

ZADACI DOPUNJAVANJA


41. Vrijednost dobara izražena drugim dobrima, najčešće novcem, zove se_______________.

42. Upravljanje javnim prihodima, npr. porezima koji ulaze u budžet i omogućuju javnu potrošnju, u djelokrugu su poslova ______________________ politike.

43. Vrsta oporezivanja je i ________________________ oporezivanje kojim bogatiji sloj stanovništva plaća veći postotak poreza na svoje zarade od siromašnijeg sloja.

44. Gospodarstvo u kojemu država rješava temeljna ekonomska pitanja naziva se _________________________________ gospodarstvo.

45. Grafički prikaz nastao povezivanjem točaka različite količine dobara koje će se potraživati pri različitim cijenama naziva se _____________________________________.

46. Sprječavanje monopolizacije, zakonima i drugim mjerama, ograniča-vanje trgovine i tajnog sporazumijevanja koje vodi povećanju cijena i smanjenju konkurencije zove se _____________________________________________________________ politika.

47. Posebno organizirana institucija u kojoj se trguje vrijednosnim papirima zove se ___________________________.

48. Ekonomist ____________________ autor je termina „nevidljiva ruka”.

49. Kad kažemo da se životni standard može odrediti dohotkom per capita, to znači da se mjeri dohodak po _____________________ stanovnika.

50. Jedno od stanja u gospodarskom kretanju, jači oblik recesije naziva se _________________________________.

51. _____________________ je idealni dio vlasništva dioničarskog društva.

52. Laissez faire koncepcija _____________________ suprotstavljena teoriji o potrebi za nevidljivom rukom.

53. Novčani plan prihoda i rashoda države za određeno razdoblje zove se ________________________________.

GOSPODARSKI SUSTAVI


241

54. Tržišna struktura u kojoj jedan prodavač prodaje proizvod kojemu nema bliskog supstituta zove se ______________________________.

55. Dio ekonomske politike kojom država kontrolira ponudu novca zove se ________________________ politika.

56. Organ dioničkog društva koji donosi statut društva zove se _________________________________.

57. Rast opće razine cijena svih dobara i usluga, a time i pad kupovne snage novca, zove se _________________________.

58. Sve osobe starije od šesnaest godina koje su zaposlene ili aktivno traže posao zovu se ________________________________________.

59. ________________________ je količina dobara koje su kupci spremni nabaviti na određenom tržištu, u određenom razdoblju, po različitim cijenama.

60. Cijena po kojoj se na burzama obavlja kupoprodaja vrijednosnih papira, deviza i valuta zove se ___________________________.



61. Ako se u nekoj državi plaća 25% poreza na sve plaće, i one minimalne i one najviše, o kojoj se vrsti oporezivanja radi? ___________________________________________________________

62. Kako se naziva uzdržavanje od tekuće potrošnje, razlika između raspoloživog dohotka i potrošnje? ___________________________________________________________

63. Koji je ekonomist najzaslužniji za stvaranje ideje o poželjnom državnom intervencionizmu? ___________________________________________________________

64. Kako se naziva tržišna struktura poremećene ravnoteže u kojoj dvije tvrtke nude istovrsni proizvod, ali postoji samo jedan kupac? ___________________________________________________________

65. Što znači „ograničena odgovornost” u nazivu d. o. o.? ______________________________________________________________________________________________________________________


242

66. Kako se naziva financijska potpora države poduzećima ili kućanstvima koja omogućuje proizvodnju ili potrošnju dobra? ___________________________________________________________

67. Što je emisijsko tržište dionicama? ______________________________________________________________________________________________________________________

68. Kako se naziva organ dioničkog društva koji sačinjavaju direktori i top menadžeri? ___________________________________________________________

69. Kako se naziva razlika između ukupnih prihoda i ukupnih troškova? ___________________________________________________________

70. Kada se za državu može reći da je „vidljiva ruka�? ___________________________________________________________

71. Kako se naziva vrsta vrijednosnog papira kojim se određuje količina vlasničkog udjela te vlasniku omogućuje pravo glasa? ___________________________________________________________

72. Kako se jednom riječju naziva aktivnost pretvaranja neprenosivih oblika potražnje (npr. kredit za kupnju automobila) u prenosive instrumente odnosno u vrijedonosne papire? ___________________________________________________________

73. Što je devizni tečaj? ___________________________________________________________

74. O kojem se gospodarskom problemu radi ako se za njegovo suzbijanje koristi ekspanzivna gospodarska politika? ___________________________________________________________

75. Što je uvijek uzrok pomicanju duž krivulje ponude i krivulje potražnje? ___________________________________________________________

76. Koji je tip gospodarskog sustava još uvijek u velikoj mjeri prisutan u najnerazvijenijim zemljama s plemenskom organizacijom, bez postojanja stvarnog nacionalnog gospodarstva? ___________________________________________________________

77. Kako se zove dio ekonomske politike koji rabi javne rashode i poreze za ostvarenje ravnomjernog rasta, uz punu zaposlenost, bez inflacije? ___________________________________________________________

GOSPODARSKI SUSTAVI


243

78. Koji se ekonomski čin zbio ako osoba X za 10 pilića dobije od osobe Y jedne čizme? __________________________________________________________

79. Kako se zajedničkom imenom nazivaju dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću kojima je temelj povezivanja kapital, a ne osobe? ___________________________________________________________

80. Što je burzovna vrijednost dionice? ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________


244

RJEŠENJE ZADATAKA

Gospodarski sustavi1. T2. T3. T4. N5. N6. N7. T8. N9. N10. N11. T12. T13. N14. T15. N16. N17. T18. N19. T20. T21. b. (dionica s nominalnom vrijednošću) 22. a. (porez) 23. c. (ponuda) 24. a. (opći zakon ponude) 25. b. (plaća) 26. a. (zakon ponude i potražnje) 27. a. (trampa) 28. c. (tranzicijske zemlje) 29. a. (tržišno gospodarstvo) 30. b. (vrijednosni papir) 32. c. (zakon ponude i potražnje) 32. b. (krivulja ponude) 33. c. (javno trgovačko društvo) 34. c. (kamata) 35. b. (javni rashodi) 36. b. (devalvacija) 37. c. (bruto domaći proizvod) 38. b. (središnja banka) 39. b. (ravnotežna cijena) 40. a. (potrošnja) 41. cijena42. fiskalne43. progresivno44. plansko (komandno) gospodarstvo45. krivulja potražnje46. antitrustovska47. burza48. Adam Smith49. glavi50. depresija51. dionica52. nije53. proračun54. monopol

GOSPODARSKI SUSTAVI


245

55. monetarna56. skupština dioničara57. inflacija58. radna snaga59. potražnja60. tečaj61. proporcionalnom oporezivanju62. štednja63. Keynes64. duopson65. Ograničena odgovornost znači da suvlasnici poduzeća za poslovanje odgovaraju

ograničeno, tj. samo imovinom uloženom u to poduzeće, a ne svom svojom imovinom.66. subvencija67. To je primarno tržište dionica, njihova prva kupoprodaja nakon što su emitirane.68. upravni odbor69. profit (dobit) 70. Ako se država upliće u gospodarstvo svojim intervencijama.71. dionica72. sekuritizacija73. Devizni tečaj cijena je jedne valute izražena drugom valutom.74. O gospodarskom padu.75. promjena cijene76. običajno gospodarstvo77. fiskalna politika78. trampa79. društva kapitala80. To je vrijednost za koju se dionica u nekom času može prodati na nekoj burzi; ovisi o

potražnji za tom dionicom, a ne o tome koliko ju je platio sadašnji vlasnik ili koja joj je nominalna vrijednost.



PODUZETNIŠTVO


248 PODUZETNIŠTVO

8.1. Poduzetnička aktivnostPODUZETNIŠTVO – činitelj proizvodnje, odnosno ljudska aktivnost koja se sastoji od kombiniranja resursa radi proizvodnje dobara i usluga za druge i radi maksimizacije profita; uvijek je povezano s pothvatom, kapitalom i rizikom

RAZLIKA INOVACIJA – INVENCIJA (ideja) INVENCIJA (IDEJA) – otkriće nove proizvodne tehnike, proizvodnja novog proizvoda ili neko drugo otkriće (otkriće prirodnog zakona, smišljanje posve nove vrste proizvoda, npr. izum mobilnog telefona)

z invencije se mogu zaštititi (patent); izumitelji često nisu poduzetnici, nego prodaju svoj patent poduzećima

z inventivnost– osobina izumitelja koja u sebi objedinjuje: domišljatost, izumiteljski dar, maštu, stvaralačku fantaziju, sposobnost iznalaženja rješenja...

INOVACIJA – uvođenje nove proizvodne tehnike ili novog proizvoda; inovacija je zapravo svaka bitna novost, tj. promjena u poslovanju poduzeća

z inovacija – pojam vezan uz ekonomista Josepha Schumpetera; podvrste: • inovacija procesa – unaprjeđenje tehnike proizvodnje već

postojećih proizvoda (npr. usavršavanjem strojeva za preradu voća: od 1 tone jabuka novom se tehnologijom proizvodnje dobije 300 litara soka, a starom se tehnologijom od iste količine moglo dobiti samo 200 litara)

• inovacija proizvoda – npr. proizvodnja novog lijeka, proizvodnja novog, znatno različitog proizvoda koje to poduzeće do sada nije proizvodilo

• otvaranje novog tržišta – inovaciju može predstavljati početak izvoza proizvoda koji se dotad prodavao samo u jednoj državi

• inovacija resursa – inovacija može biti promjena dobavljača, npr. industrija namještaja kupovala je sirovine u Slavoniji, a sad ih dobavlja iz Međimurja

• reorganizacija gospodarske grane – inovacija može biti produkt promjene tržišnih uvjeta koji vladaju u nekoj grani, npr. poduzeće više nema monopolistički položaj jer se pojavila konkurencija

z poduzetnički pothvat – uvođenje inovacija u proizvodnju; zahtijeva inicijativu i potrebne inpute

z inovacija može, ali i ne mora, sadržavati invenciju; npr. poveća se proizvodnost neke tvornice time što se radnici međusobno odvoje pregradama i tako postanu produktivniji jer manje ometaju jedni dru-ge; to je u tom poduzeću inovacija, ali nije nikakva invencija

z uspješne invencije postaju inovacije i proizvode novac; inovacije nastaju uspješnim korištenjem različitih invencija

z poduzetnik ne mora biti (najčešće i nije) izumitelj, ali jest inovator; on dobro selekcionira informacije te kombinira i rekombinira tražeći optimalna rješenja za svoje poslovanje


249

PODUZETNIK – osoba koja upravlja inputima, tj. kombinira činitelje proizvodnje s ciljem ostvarenja maksimalnog profita; on odlučuje u što će se oblikovati novčani kapital i što će se proizvoditi

z nositelj inicijative – odlučuje o tome kako će se oblikovati novčani kapital

z nositelj rizika – preuzima rizik da bi ostvario dobit z sposobnost – osnovna karakteristika poduzetnika; on je sposoban

brzo i točno uočiti mogućnosti, ali i potencijalne probleme, što mu omogućuje da preuzme rizik i poduzme poslovni pothvat; bitne sa-stavnice sposobnosti su: • razumno preuzimanje rizika • uporan rad • inovativnost (kreativnost) • motiviranost • težnja za uspjehom • intuicija • mogućnost dobre procjene • samouvjerenost • uspješno postavljanje ciljeva • odgovornost

z PODUZETNIČKA AKTIVNOST – očekivanje dobiti od ulaganja, uz svjesno prihvaćanje mogućeg rizika koji taj posao može donijeti

Teorije poduzetništva: z osobni pristup – definira poduzetnika kao izuzetnog čovjeka s

posebnim psihološkim svojstvima; ističe da neki ljudi jednostavno imaju talent za „stvaranje novca” i da takvi uspijevaju u gotovo svim društvenim uvjetima (iz ove teze proizlazi da poduzetništvo nije nešto što se može naučiti jer talent imaš ili nemaš)

z neoklasični pristup – ističe da je za poduzetništvo krucijalno dobro kombinirati inpute, a za to je potrebno racionalno donositi odluke i informirati se o situaciji na tržištu (što se može naučiti i poboljšati vježbom neovisno o poduzetnikovim osobinama)

z sociokulturni pristup – sklonost da se bude poduzetnik te da se uspije u poduzetničkom pothvatu rezultat je ispreplitanja različitih socijalnih i kulturoloških elemenata; npr. u socijalizmu je klima za poduzetništvo bila izrazito loša, dok je u tržišnom gospodarstvu znatno bolja i više ljudi žele biti poduzetnici (iz ove teze proizlazi da je veoma važno imati sreće i biti na pravome mjestu u pravo vrijeme)

Pojedinačan interes poduzetnika i opće dobro – osoba otvara poduzeće i poduzima poslovni pothvat s ciljem vlastite zarade (dobiti), ali time (ako je uspješan) ostvaruje i dobrobit za mnoge zato što:

z zapošljava radnike – radnici zarađuju plaću z kupuje od drugih poduzeća (sirovine za proizvodnju, uredski materi-

jal, strojeve, računala) – druga poduzeća zarađuju jer im se poveća-va prodaja njihovih proizvoda


250

z plasira svoje proizvode u različite trgovine – trgovci zarađuju maržu z svi navedeni (prvo poduzeće, radnici, druga poduzeća, trgovci) pla-

ćaju porez – država zarađuje z država osigurava red i mir, plaća zaposlene u javnim službama i

državnim poduzećima, isplaćuje potpore (siromašnima, nezaposleni-ma, rodiljama) – svi imaju koristi

z GOSPODARSKI RAZVOJ – nemoguć je bez uspješnog poduzetništva, zato je velika važnost poticanja poduzetništva

Vrste poduzetnika: 1. PIONIR – pun energije i ideja, odlučan, u potpunosti se posvećuje

poduzeću; javlja se u fazi izgradnje poduzeća, osnivač2. MAHER – snažna, autoritativna i ambiciozna osoba koja veoma brzo

kreće unaprijed; javlja se u fazi rasta poduzeća3. STRATEG – vrlo angažiran, željan uspjeha, ali i svjestan da ne može

sam upravljati poduzećem pa je sklon decentralizaciji; javlja se u fazi diferencijacije

4. TRENER – motivira suradnike; za njega je manje bitna kreativnost; javlja se u fazi konsolidacije poduzeća

Načini ulaska u posao: z osnivanje vlastitog poduzeća – to je tzv. „kretanje od nule”; osoba

ima ideju i kreće u realizaciju; pozitivne su strane to što je veća mo-tivacija, izazov i stvaralačko zadovoljstvo, a negativne to što je veći rizik i mogućnost neuspjeha (najviše propadaju nova poduzeća)

z kupnja postojećeg poduzeća – preuzimanje već uhodanog posla; pozitivne su strane manji rizik i mogućnost neuspjeha (nastavlja se već utabanim stazama), a negativne su manji izazov i kreativnost

z ulazak u obiteljski posao – član obitelji priključuje se već posto-jećem poduzeću u vlasništvu svoje obitelji; slične su prednosti i nedostaci kao pri kupnji postojećeg poduzeća

z franšiza – ugovor između poduzeća davatelja franšize i franšizanta koji kupuje dopuštenje (vrstu licence) da radi pod brandom davate-lja franšize i to na točno određeni način; tako franšizant dobiva već uhodani posao te stručnu pomoć od davatelja franšize; prednosti: preuzima se uspješan, već prepoznatljiv brand; nedostaci: dosta visoke naknade koje se plaćaju davatelju franšize, manja kreativnost (postoje brandovi koji su svugdje u svijetu gotovo identični)

MALO PODUZETNIŠTVO – uglavnom u proizvodnji, veletrgovini, maloprodaji i uslugama

z u svjetskim razmjerima velik financijski udio i većinu radnih mjesta osiguravaju upravo mala poduzeća

z u Republici Hrvatskoj malo poduzetništvo još nije dovoljno razvijeno i treba u njega ulagati (iako je upravo tranziciju hrvatskog gospodar-stva obilježio porast broja malih poduzeća)

PODUZETNIŠTVO


251

z kriteriji malog poduzetništva u Republici Hrvatskoj jesu: iznos ukupne aktive, iznos prihoda i prosječan broj radnika tijekom poslovne godi-ne; mali su poduzetnici oni koji ne smiju prelaziti dva od tri navedena uvjeta: ukupna aktiva 32 500 000,00 kn, prihod 65 000 000, 00 kn i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine 50 (Zakon o računo-vodstvu, čl. 3., N.N. 109/2007.)

z u svjetskoj praksi moguće je naići na različita određenja malog poduzetništva; neki od kriterija ili odrednica koji se koriste u literaturi i u praksi su: ukupna vrijednost imovine, vrijednost dioničkog kapitala, visina prihoda od prodaje, vrijednost stalnih sredstava, djelatno po-dručje tvrtke, veličina potrebitih ulaganja, visina čiste dobiti, ukupan broj zaposlenika...

z u Austriji, Belgiji, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji granica određenja malog poduzetništva je 100 zaposlenika

z u Francuskoj se govori o sasvim malim tvrtkama koje angažiraju do 10 zaposlenika, ali i o tzv. malim tvrtkama koje zapošljavaju do 500 radnika

z u Japanu, ovisno o grani proizvodnje, određuje se veličina male tvrtke – npr. u građevininskim poduzećima ili rudarstvu male su tvrtke one koje zapošljavaju do 300 radnika

z u Švedskoj se granica malog poduzetništva određuje na razini od 200 zaposlenika

z u Švicarskoj imamo male tvrtke do 49 zaposlenika, srednje velike od 50 do 499 te sasvim velike s više od 500 zaposlenika

Mikroekonomski činitelji proizvodnje presudni za poduzetništvo su: z rad z dugotrajna imovina – fiksna imovina, npr. zgrade, industrijski pogoni,

vozni park... z kratkotrajna imovina – cirkulirajuća imovina, npr. zalihe

GOSPODARSKI CIKLUS – sastoji se od sljedećega: z uočavanje potrebe – poduzetnik primjećuje koje su potrebe poten-

cijalnih potrošača i koje od tih potreba nisu u potpunosti zadovoljene (npr. uočava da je velika potražnja za određenom vrstom stolarije te da bi novi domaći proizvođač mogao pronaći svoje kupce na tržištu)

z proizvodnja – pretvaranje sirovine u gotovi proizvod; uspješna proizvodnja rezultat je niza čimbenika (ekonomičnosti proizvodnje, produktivnosti rada, rentabilnosti proizvodnje itd.)

z raspodjela – raspodjela dobara da bi ona izašla na tržište i mogla se razmjenjivati

z razmjena – trgovina određenim ekonomskim dobrom; kupac kupuje ono što prodavač prodaje i u toj transakciji cirkulira novac

z potrošnja – uporaba proizvoda i usluga za zadovoljenje potreba


252

UPRAVLJANJE PROJEKTNO-PROIZVODNIM CIKLUSOM: BILANCA – financijski izvještaj iz kojeg se vidi točna vrijednost imovine poduzeća na neki datum te prava vjerovnika i vlasnika na tu istu imovinu

z AKTIVA – prikaz oblika iskorištavanja imovine; imovinska vrijednost poduzeća • imovina – može biti tekuća imovina (npr. tkanina u tvornici odjeće) i

fiksna imovina (npr. zgrada u kojoj je smještena ta tvornica odjeće) z PASIVA – prikaz načina financiranja imovine; obveze poduzeća

• obveze – potraživanja koje netko ima prema tom poduzeću (npr. rate kredita koje mora platiti ta tvornica odjeće)

• vlastiti kapital – dio pasive, višak imovine nad obvezama i dugovima; to je odgovarajući iznos vezane aktive

RAČUN GUBITKA I DOBITKA – financijski izvještaj u kojem se vidi uspješnost poslovanja poduzeća u određenom razdoblju

z PRIHODI – prihodi od prodaje proizvoda, dividende... z RASHODI – troškovi sirovina, nadnice i plaće, amortizacija, rate

kredita...

PROFIT/DOBIT nije isto što i KAPITAL!

PLANIRANJE – poslovni plan omogućuje da se ideje o proizvodima i uslugama pretvore u posao; on je temeljita analiza poslovnih potreba i kadrovskih sposobnosti; unutar poslovnog plana uočljivi su sljedeći koraci:

z izbor ekonomskog dobra koje će se proizvoditi z istraživanje tržišta – uočavaju se prednosti i potencijalne prepreke z plan proizvodnje i organizacije z financijski plan – predviđaju se prihodi i troškovi

LIKVIDNOST I SOLVENTNOST – uspješno poduzeće je likvidno i solventno:

z likvidnost – sposobnost poduzeća da podmiruje svoje kratkoročne obveze, npr. plati tehničarima koji su im popravljali računala

z solventnost – sposobnost poduzeća da podmiruje svoje dugoročne obveze, npr. otplaćuje kredit

PODUZETNIŠTVO


253

POTHVAT

KAPITAL RIZIK

PODUZETNIŠTVO

OSOBNI poduzetnik je izuzetna, talentirana osoba

NEOKLASIČNI poduzetnik je osoba koja dobro kombinira inpute

SOCIOKULTURNIpoduzetnik je produkt

poduzetničke klime mjesta i vremena

PRISTUPI PODUZETNIŠTVU

GOSPODARSKI CIKLUS

UOČAVANJE POTREBE

POTROŠNJA

PROIZVODNJA

RASPODJELA

RAZMJENA


254

8.2. Menadžment z MENADŽMENT – zadužen je za oblikovanje i održavanje okruženja

koje omogućuje radnim skupinama ostvarivanje poželjnih ciljeva učinkovitim korištenjem resursa koje ima na raspolaganju (i materijal-nih i ljudskih)

z MENADŽER – osoba zadužena za vođenje poslovanja pojedinog poduzeća s ciljem da osigura uspješnost; no bez preuzimanja rizika, tj. rizik koji preuzima menadžer drugačiji je i manji od rizika koji preu-zima poduzetnik; menadžer je poslovođa, odnosno upravitelj nekog poduzeća, a to može, a i ne mora, biti ista osoba koja je vlasnik poduzeća ili je poduzetnik

z Osnovni zadaci menadžera: • upravljanje poslovima i organizacijom • upravljanje ljudima • upravljanje operacijama (proizvodima i uslugama)

z Osnovni poslovi: • usmjeravanje • koordinacija • nadzor

MENADŽERSKE VJEŠTINE: z tehničke – stručna znanja potrebna za upravljanje poduzećem (po-

znavanje tehnologije proizvodnje, financijskog i zakonskog okvira itd.) z socijalne – vještina uspješnog komuniciranja s djelatnicima (motiva-

cija, vođenje) i osobama izvan tvrtke (pregovori, sklapanje poslova) z strategijske – konceptualne vještine uspješnog sagledavanja cjeline

(vizije, taktike, strategije, njihova operacionalizacija i sl.)

MENADŽERSKE RAZINE: z niži menadžer – izvršava zadatke, brine o svakodnevnom funkcioni-

ranju posla (organizacija rada, kontrola) z srednji menadžer – apstraktne ciljeve pretvara u konkretne zadatke i

u skladu s tim organizira djelovanje pojedinih jedinica unutar po-duzeća; on rukovodi (rukovođenje je izvršenje određenih zadataka vezanih uz operativno planiranje)

z top menadžer – vrhovni menadžer; ima izražene sve menadžerske vještine, a posebice strategijske, tako da on stvara strategiju podu-zeća i formulira njegove glavne ciljeve jer ima uvid u poduzeće kao cjelinu, on upravlja

MENADŽERSKI STILOVI: z autoritativan (autokratski) – nadređeni ulijeva strahopoštovanje

podređenima, nema u njih povjerenja te donosi gotovo sve odluke;

PODUZETNIŠTVO


255

ne traži podređene da izraze svoj stav, a izvršavanje zadataka osigu-rava stalnim prijetnjama, kaznama i ulijevanjem straha

z konzultativan (savjetodavni) – dio odlučivanja imaju menadžeri, ali je dio i u nižim sferama; informacije idu od viših prema nižima, ali i obrnuto (podređeni govore svoje stavove i ideje); izvršenje zadataka često je motivirano nagrađivanjem (kažnjavanje je izuzetak)

z demokratski (participativni) – podređeni sudjeluju u odlukama koje ih se tiču; između viših i nižih razina postoji povjerenje i razumi-jevanje; informacije teku uzlazno, silazno i bočno među podređeni-ma; izvršenje zadataka motivirano je nagradama te uključivanjem u određivanje ciljeva cijelog poduzeća

Razlika vlasnik – poduzetnik – menadžer z vlasnik je najčešće ujedno i poduzetnik, a može se baviti i menadžer-

skim poslom z menadžer uvijek samo vodi posao i to veoma često nije vlasnik (po-

sebice u velikim poduzećima)

VJEŠTINE• tehničke• socijalne• strategijske

RAZINE• niži• srednji• top

STILOVI• autoritativan

(autokratski)• konzultativan

(savjetodavni)• demokratski

(participativni)

MENADŽER

8.3. MarketingMARKETING – poslovna filozofija, način promišljanja organizacija ili pojedinaca koji sudjeluju u razmjeni neke vrijednosti na tržištu; to je proces prilagođivanja ponude i potražnje na tržištu; predmet bavljenja marketinga su ljudske potrebe, on ih prepoznaje ili čak stvara, pronalazi način da se te potrebe zadovolje (s pomoću marketinškog spleta)

z u suvremenom svijetu marketing na tržištu ne nudi samo klasične proizvode i usluge već i ideje, znanja, ljude, institucije, nacionalnu kulturnu baštinu, gospodarstvo i cijelu državu

RAZVOJ MARKETINGA – marketinški pristupi mijenjaju se tijekom povijesti:

z proizvodna era – vrijeme nastanka: industrijska revolucija; temeljna marketinška filozofija jest da će sve proizvedeno i dovoljno jeftino biti


256

i prodano (naglasak je na postupcima koji će dovesti do smanjivanja cijene proizvoda)

z prodajna era – vrijeme: 1930. – 1950.; temeljna marketinška filozo-fija: sve što se agresivno promovira bit će prodano (naglasak je na prodaji već proizvedenoga)

z marketinška era – vrijeme: od 1950. do danas; ide se korak una-prijed u odnosu na prijašnje ere, tako da je temeljna marketinška filozofija prvo otkriti što kupci žele pa tek onda to proizvesti

z megamarketinška koncepcija (društveni marketing) – pristup koji se javlja kod najosvještenijih proizvođača koji osim što se brinu o tome što proizvesti i kako to prodati, ponašaju se i društveno odgovorno (brinu se o okolišu, ljudskim pravima, potrebama lokalne zajednice itd.)

MARKETINŠKI MIKS (SPLET) – osnova marketinga; kombinacija instrumenata kojim se poduzeće kontrolirano koristi ne bi li došlo do profita; sastoji se od četiri osnovna aspekta, prema engleskim terminima poznat i kao 4 P:

z proizvod (product) z prodajna cijena (price) z plasman (place) z promidžba (promotion)

Proizvod: z proizvod, odnosno usluga, u ovom je slučaju ono što se nastoji

prodati na tržištu i zadovoljiti potrebe kupaca; s obzirom na različite želje, ukuse i mogućnosti potencijalnih kupaca, razvijaju se proizvodi različitih karakteristika

z procjena potrošača o proizvodu ovisit će o različitim karakteristikama kao što su: • kvaliteta proizvoda – zadovoljava li proizvod uspješno potrebu

kojoj je namijenjen, npr. je li neki sir ukusan i zdrav • dizajn, stil, obilježja – vizualni identitet proizvoda, osobito je

važan za odjeću i obuću, ali sve više i za druge proizvode, npr. automobile, tehniku, namještaj...

• ambalaža proizvoda – pakiranje proizvoda koje najčešće dopadljivošću privlači kupca; bitnije je za jedne proizvode nego za druge, npr. izgled bočice parfema često utječe na odluku kupiti taj parfem ili ne

• asortiman – cjelokupna ponuda nekog proizvođača, paleta proizvoda koju nudi na tržištu; npr. neki je proizvođač u prošlosti nudio samo kremu za lice, a potom je značajno proširio asortiman na ostale proizvode za njegu lica, proizvode za bebe, dekorativnu kozmetiku... • linije proizvoda – unutar cjelokupnog asortimana često postoje

linije proizvoda; ponekad isti proizvođač ima više linija proizvoda koji pokrivaju iste proizvode (npr. kozmetika, odjeća...), tada

PODUZETNIŠTVO


257

su razlike među linijama najčešće vezane uz različitu kvalitetu (pa posljedično i cijenu) jer proizvođač želi privući različite potrošače

z brand (marka) – prepoznatljivost proizvoda u odnosu na ostale; uključuje sve prije navedene karakteristike; on od proizvoda čini poznato ime s prepoznatljivim logom (simbolom)

Prodajna cijena: z cijena je jedan od najvažnijih razloga u odluci potrošača da kupi toč-

no određeni proizvod (u siromašnijim zemljama ona postaje gotovo jedini razlog)

z cijenu određuju: • unutarnji čimbenici – troškovi, tj. sredstva potrošena na neki

proizvod, ne samo za njegovu proizvodnju već i npr. za reklamu, distribuciju...

• vanjski čimbenici – potražnja za nekim proizvodom te razina konkurencije

z različite vrste cijena: • jedinstvene cijene – cijene koje su jednake za sve kupce pod

svim uvjetima • diferencirane cijene – cijene nisu iste za sve, već ovise o

kategoriji kupaca, npr. popust za one koji plaćaju gotovinom • popusti i akcije – snižavanje cijena proizvoda u određenom

vremenskom razdoblju (sezonska sniženja, tjedne akcije...) • psihološke cijene – cijene koje završavaju brojkom 9 (npr. 299 kn,

49, 99 kn); premda svi znamo da je isto 299 i 300 kn, ipak ove cijene imaju učinak da podsvjesno uopće obratimo pozornost na nešto što ne bismo ni primijetili da je prva znamenka veća

z uvjeti plaćanja – različite mogućnosti plaćanja proizvoda; također utječu na odluku o kupnji (npr. plaćanje u ratama, plaćanje s odgo-dom)

Plasman: z ovaj je aspekt marketinškog spleta vezan uz način na koji proizvod

dolazi od proizvođača do potencijalnog kupca z unutar plasmana razlikujemo distribuciju te način prodaje z distribucija – razmještanje proizvoda na tržište; tijek dobara od pro-

izvođača (npr. tvornice) do potrošača (npr. do trgovine u kojoj neki potrošač kupuje)

z uz distribuciju se vežu sljedeći subjekti: • trgovački posrednici, npr. veletrgovci – kupuju robu izravno od

proizvođača i prodaju je malim trgovinama (npr. veletrgovci voćem kupuju voće od voćara te ga potom prodaju različitim trgovinama i voćarnicama)

• agenti – posrednici


258

• facilitatori – svi oni koji ne preuzimaju vlasništvo nad proizvodom, ali sudjeluju u njegovu prelaženju puta od proizvođača do kupca, npr. prijevoznici, skladišta u kojima se čuva roba itd.

z prodaja – kupac može doći k proizvodu (kupuje izravno u tvornici) pa tada govorimo o izravnoj prodaji ili proizvod može doći ka kupcu, na način da ga kupac može naći u različitim trgovinama koje su odvojene od samog proizvođača, pa je to onda posrednička trgovina (trgovine su ti posrednici)

z prodaja također može biti i veleprodaja (prodaja onima kojima roba služi za daljnju prodaju ili je koriste u poslovanju; npr. male trgovine, restorani i sl. kupuju mlijeko u veleprodaji) i maloprodaja, tj. prodaja kupcu za njegovu osobnu potrošnju, (npr. mlijeko za konzumaciju); u pravilu su veleprodajne cijene niže od maloprodajnih

Promidžba (promocija): z svi vidovi komunikacije s potencijalnim kupcima (davanje informaci-

ja, poruka, poticaja) u svrhu stvaranja što pozitivnijeg stava o nekom proizvodu, odnosno poduzeću koje ga proizvodi

z postoje različite promotivne aktivnosti, npr. • ekonomska promidžba – plaćeno medijsko oglašavanje, npr.

reklame na radiju, televiziji, internetu... • osobna prodaja – izravno komunikacija s potencijalnim kupcima,

npr. organizirane prezentacije, telefonska prodaja... • publicitet – neplaćeno medijsko oglašavanje, npr. donacija u

humanitarne svrhe o kojoj onda izvještavaju mediji • odnosi s javnošću – PR (Public relations), planirana aktivnost

kojom se istupima u javnosti želi utjecati na javno mnijenje i stvoriti što povoljniji stav o tvrtki i njezinim proizvodima

• unaprjeđivanje prodaje – projekti u kojima se daju savjeti potrošačima, organiziraju nagradne igre i slično, npr. kratke promidžbene emisije o zdravlju koje sponzorira farmaceutska industrija...

• višestruka promidžbena poruka – akcija koja ispunjava više funkcija, između kojih je i promidžba; npr. izgradnja prepoznatljivih zgrada za filijale poduzeća koje onda privlače pozornost kupaca, svjedoče o uspješnosti i modernosti poduzeća i sl.

PODUZETNIŠTVO


259

RAZVOJ MARKETINGA – ERE

PROIZVODNA ERA

PRODAJNA ERA

MARKETINŠKAERA

MEGAMARKE-TINŠKA ERA

MARETINŠKIMIKS

PRODAJNA CIJENA

PROMIDŽBA

PLASMANPROIZVOD

MAR

KET

INŠK

I MIK

S

distribucija

prodaja

jedinstvena

diferencirana

snižena

psihološka

kvaliteta

stil, dizajn

ambalaža

asortiman (linije)

brandekonomska promidžba

osobna prodaja

unaprjeđivanje prodaje

publicitet

višestruka poruka

PROIZVOD PRODAJNA CIJENA

PROMIDŽBA

PLASMAN


260

PRIMJERI ZADATAKA

Poduzetništvo



1. Menadžer je osoba koja u poslovanju poduzeća preuzima najviše rizika. T N

2. Prva marketinška era naziva se proizvodnom erom. T N

3. Porezi su jedan od marketinških 4P. T N

4. Unutar bilance pasiva iskazuje obveze nekog poduzeća. T N

5. Gospodarski ciklus započinje proizvodnjom. T N



6. O kojoj se menadžerskoj razini radi ako se menadžer bavi provođenjem planova i rješavanjem zadataka te kontrolom i organizacijom rada?

a. nižojb. srednjojc. vrhovnoj

7. Ideje, inicijative i input sastavni su dijelovi:a. marketingab. poduzetničkog pothvatac. ekonomije ponude.

8. Što uz prodaju čini najvažniji segment plasmana proizvoda?a. proizvodnjab. distribucijac. promidžba

9. Kako se naziva cijena koja završava znamenkom 9, npr. 99,99 kn?a. lažna cijenab. promotivna cijenac. psihološka cijena

PODUZETNIŠTVO


261

10. Stupanj sposobnosti određenog proizvoda da ispuni svoje namjene zove se:

a. asortimanb. kvalitetac. kvantiteta.

ZADACI DOPUNJAVANJA


11. Osim socijalnih i konceptualnih vještina smatra se da uspješan menadžer mora imati razvijene i____________________ vještine.

12. ______________________ pristup poduzetništvu naglašava da će uspješnost poduzetništva ponajprije ovisiti o optimalnoj kombinaciji činitelja proizvodnje.

13. Ulazak u posao u kojem postoji malen rizik jer se ugovor sklapa s već renomiranim lancem i obavlja se poslovanje istovjetno s karakteristikama toga lanca naziva se __________________________.

14. Poslovna funkcija onih koji sudjeluju u razmjeni neke vrijednosti na tržištu, proces prilagođavanja ponude i potražnje na tržištu usmjeren na ljudske potrebe naziva se _________________________________.

15. Vještinu uspješnog komuniciranja menadžera sa zaposlenicima i poslovnim partnerima nazivamo _______________________________ vještinom.



16. Kako se naziva marketinška era koja je usmjerena na odgovorno djelovanje u zajednici uz osobitu pozornost prema zaštiti okoline? ___________________________________________________________

17. Kako se naziva osoba koja u poslovnom pothvatu snosi sav rizik? ___________________________________________________________

18. Što je autokratski menadžerski stil? ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________


262

19. Koliko osnovnih elemenata sadrži marketinški splet? ___________________________________________________________

20. Što nastoji ostvariti poduzetnik kad se upušta u realizaciju nekog poslovnog pothvata? ______________________________________________________________________________________________________________________

PODUZETNIŠTVO


263

RJEŠENJE ZADATAKA

Poduzetništvo1. N2. T3. N4. T5. N6. a. (nižoj) 7. b. (poduzetničkog pothvata) 8. b. (distribucija) 9. c. (psihološka cijena) 10. b. (kvaliteta) 11. tehničke12. neoklasični13. franšiza14. marketing15. socijalnom16. megamarketinška koncepcija (društveni marketing) 17. poduzetnik18. Stil u kojemu nadređeni ulijeva strahopoštovanje podređenima, nema u njih povjerenja,

donosi gotovo sve odluke, ne traži podređene da izraze svoj stav, a izvršavanje zadataka osigurava stalnim prijetnjama kaznama i ulijevanjem straha.

19. četiri20. maksimalan profit



GOSPODARSKI RAZVOJNI TRENDOVI


266 GOSPODARSKI RAZVOJNI TRENDOVI

9.1. Svjetsko bogatstvo i siromaštvo

z bogatstvo, tj. razvijenost neke države najčešće se mjeri razinom ostvarenog BDP-a ili BNP-a

z razvijene države imaju BDP između 25 000 do čak 45 000 američkih dolara po stanovniku godišnje, npr. Luksemburg 43 940, SAD 37 610, Finska 27 020... po tom je kriteriju nastala i uvriježena podjela na zemlje Prvog, Drugog i Trećeg svijeta: • Prvi svijet: SAD, Kanada, Japan, Zapadna Europa, države s

visokim BDP-om • Drugi svijet: zemlje bivšeg Varšavskog bloka (bivši SSSR, države

iz Istočne Europe), uglavnom tranzicijske zemlje • Treći svijet: države s niskim BDP-om (većina afričkih zemalja,

mnoge azijske zemlje, neke države Srednje i Južna Amerike...); često su to zemlje koje u političkom smislu pripadaju Pokretu nesvrstanih

z Ostali pokazatelji razlike između bogatstva i siromaštva u različitim državama: 1. proizvodnja – države G-7 zajedno broje 12% svjetskog stanovništva

te u isto vrijeme 66% svjetske proizvodnje2. osobna potrošnja – najrazvijenije države svijeta imaju godišnju

potrošnju po osobi od 15 000 pa do 22 000 američkih dolara (npr. Švicarska 21 996, Norveška 15 532), a u siromašnim je zemljama osobna potrošnja manja i od 500 američkih dolara godišnje (npr. Angola 112 dolara, Etiopija 77 dolara)

3. životni vijek – u najrazvijenijim državama prosječni životni vijek kreće se oko 80 godina, a u najsiromašnijima oko 50 i manje (npr. Haiti 53 godine, Etiopija 42 godine)

4. broj liječnika – što je država bogatija, to je jedan liječnik zadužen za manji broj stanovnika, i obrnuto; npr. u SAD-u jedan liječnik dolazi na 500 stanovnika, a u Haitiju jedan liječnik dolazi na 7 000 stanovnika, u Etiopiji čak na 88 000 stanovnika

5. prehrana – za zdrav život čovjeku je prosječno potrebo oko 2 600 kalorija dnevno, ali u mnogim bogatim zemljama unos kalorija znatno je veći (npr. SAD-u 3 600 kalorija dnevno), a u siromašnima znatno manji (npr. Mozambik 1 700 kalorija dnevno)

6. nastambe – svojevremeno je jedan od pokazatelja bogatstva države bio i odnos urbanog i ruralnog stanovništva, no već dulje vrijeme i siromašne zemlje imaju visok postotak gradskog stanovništva, samo što velik dio tog stanovništva živi u nastambama najniže kvalitete (straćare, favele), npr. Calcutta – 67%, Bogota 60% stanovnika, Meksiko City – 46%

z postoje i još neki pokazatelji, kao što su dostupnost obrazovanja, ekonomska sloboda, razina zadovoljenja potrebe za odjećom, pit-


267

kom vodom, stopa rodnosti, stopa smrtnosti (posebice dojenčadi), stopa pismenosti, količina potrošene energije, stopa nezaposlenosti, inozemni dug itd.

z analizom pokazatelja dolazimo do rezultata po kojemu sveukupno 1,5 milijardi svjetskog stanovništva živi u posvemašnjem siromaštvu

z siromaštvo – nedostatak sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba

z uzroci siromaštva – različiti su; ima zemalja s velikim prirodnim resursima koje ih ne znaju iskoristiti i onih vrlo siromašnih resursima; u nekim je zemljama problem previsoki prirodni priraštaj

z začarani krug siromaštva – jedna otegotna okolnost vodi do druge: • niske zarade stanovništva – stanovništvo malo zarađuje pa nema

sredstava za potrošnju • mala štednja – većina nema ni za golu egzistenciju, a kamoli za

štednju • mali broj investicija – nedostaje sredstava za ulaganje • mala akumulacija kapitala – kapital se ne može nagomilati da bi

pokrenuo i modernizirao proizvodnju • niska proizvodnost – zbog nedostatka kapitala proizvodi se malo

proizvoda • niska proizvodnost uzrokuje niske zarade

z jedino je rješenje priljev novog kapitala koji će i povećati proi-zvodnost i izvoz, odnosno rješenje u svim državama, pa i onima u razvoju, leži u četirima osnovnim činiteljima: u prirodnim bogatstvima, akumuliranju kapitala, radu i razvoju tehnologije (pitanje je mogu li zemlje u razvoju to same osigurati ili im je potrebna pomoć drugih država i MMF-a)

9.2. Svjetski gospodarski trendovi

Suvremeni svijet i gospodarski sektori: z gospodarstvo se dijeli na tri osnovne djelatnosti:

• primarni sektor: proizvodnja hrane, tj. poljoprivreda, stočarstvo, ribarstvo i šumarstvo

• sekundarni sektor: industrija, građevinarstvo, rudarstvo, energetika, brodogradnja i proizvodno obrtništvo...

• tercijarni sektor: trgovina, promet, ugostiteljstvo, bankarstvo i turizam

z neke podjele navode i tzv. „kvartarni sektor”, tj. neproizvodni sektor koji plaću dobiva iz državnog proračuna (školstvo, zdravstvo, vojska, policija, državna uprava)


268

Gospodarski sektori Europe: z u sekundarnom sektoru sve je manje zaposlenih jer radnike sve

više zamjenjuju računala i drugi strojevi, a i proizvodnja mnogih proizvoda preselila se na Daleki istok

z više od 50% stanovništva zaposleno je u tercijarnom sektoru z razvijena trgovina, specijalizacija u proizvodnji z zemlje u tranziciji – pokušavaju privući strani kapital

GLOBALIZACIJA – proces sve većeg povezivanja različitih dijelova svijeta; u ekonomskom smislu to je proces postupnog ukidanja ograničenja kretanja kapitala, robe, radne snage i sl. među različitim područjima

z Uzroci globalizacije su: razvoj tehnologija ponajviše telekomunika-cija, brzina i troškovi transporta dobara i ljudi, liberalizacija i globa-lizacija svijesti te globalni problemi poput klimatskih, migracijskih i ekoloških. Jednu od najznačajnijih uloga u razvoju globalizacije imale su tehnološke inovacije, prije svega razvoj interneta koji omo-gućuje prijenos informacija, ali i transakcije novca s jedne strane svijeta na drugu u vrlo kratkom vremenu.

TRANSNACIONALNA PRIVREDA – globalizacija uvjetuje nastajanje transnacionalnog gospodarstva u kojemu proizvodnja nekog dobra uključuje različita područja svijeta pa tako svjetsko gospodarstvo više nije puki zbroj nacionalnih ekonomija

TRANSNACIONALNA EKOLOGIJA – nastaje usporedo (dakako, nešto sporije i s manje uloženih financijskih sredstava) zato što je okoliš globalno pitanje i zato što zagađivanje jednog mjesta može biti produkt različitih, čak i veoma udaljenih čimbenika; nužna je zajednička briga i povezivanje različitih dijelova svijeta

TRANSNACIONALNA POLITIKA – zasad je još ideja, premda mnogi ističu njezinu nužnost

INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA – učinila je globalizacijske procese mogućima, povećala brzinu komunikacije i u sekundama povezuje aktere iz najrazličitijih dijelova svijeta; produkt je računalne industrije

Čimbenici koji najviše utječu na razinu investicija: z porast stanovništva – što više ljudi, to više potencijalnih kupaca,

naravno, ako imaju kupovnu moć z geografska ekspanzija kapitalizma – već je gotovo dosegnut vrhu-

nac, pred kapitalizmom je zatvoreno još samo nekoliko država z tehničke inovacije – glavnina investicija usmjerava se na inovacije



269

9.3. Europska unijaEuropska unija (EU) – trenutačno 27 članica

Povijest EU: z Robert Schuman – francuski ministar vanjskih poslova, 1950. obja-

vio, tzv. Schumanov plan u kojem planira intenzivno gospodarsko povezivanje, ponajprije Francuske i Njemačke, s ciljem izbjegavanja budućih sukoba

z države utemeljiteljice – naziv za šest država (Francuska, SR Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg) koje su 1951. godine potpisale Ugovor iz Pariza kojim se osnova Europska zajed-nica za ugljen i čelik

z Rimski ugovori – 1957. godine, istih šest država osniva Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) te Europsku zajednicu za atomsku energiju (euratom)

z 1958. – Rimski ugovor stupa na snagu, nastaju prva tijela (Komisija i Parlament)

z 1965. – nakon sporazuma s još nekim organizacijama EEZ postaje EZ (Europska zajednica)

z 1993. – Europska unija formalno je uspostavljena jer je tada stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta (službeno zvan Ugovor o Europskoj uniji)

z 1999. – nastaje euro-zona time što dvanaest članica prelazi na va-lutu euro; euro postaje zajednička novčana jedinica; i danas postoje države koje su članice EU, ali nisu preuzele euro (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo), ali i države koje nisu članice EU, a euro im je službena valuta (npr. Crna Gora)

Proklamirani ciljevi: z bescarinska trgovina među članicama z zajedničke carine za nečlanice z slobodno kretanje rada, usluga i kapitala među članicama z zajednička poljoprivredna i prometna politika z zakonska zabrana ograničavanja tržišne konkurencije unutar zajed-

nice

Zemlje članice: z od začetka – Belgija, SR Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i

Nizozemska z od 1973. – Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska z od 1981. – Grčka z od 1986. – Španjolska i Portugal z od 1995. – Finska, Austrija, Švedska


270

z od 2004. – Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta

z od 2007. – Rumunjska i Bugarskazemlje kandidati: Hrvatska, Makedonija, Turska

Osnivački ugovori (ugovori o osnivanju) – skupni naziv za sve međunarodne ugovore kojima su osnovane EZ i EU, svi ugovori koji na-dopunjuju te međunarodne ugovore, svi ugovori o pristupanju zemalja članica

z najvažniji osnivački ugovori: Pariški ugovor, Rimski ugovori, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz Amsterdama, Ugovor iz Nice, Lisabonski ugovor

Tijela EU: z Europski parlament – ima sjedište u Strasbourgu; predstavlja

građane EU; broji oko 750 zastupnika koji se biraju na neposrednim nacionalnim izborima na period od pet godina; usprkos nazivu nije pravo zakonodavno tijelo, već ima ponajprije savjetodavnu ulogu (savjetuje Vijeće EU), premda u posljednje vrijeme u nekim pitanjima odlučuje ravnopravno s Vijećem; osim toga može izglasati nepovje-renje Europskoj komisiji te odbiti prijedlog proračuna EU (aktualni mu je predsjednik Poljak Jerzy Buzek)

z Vijeće EU (Vijeće ministara) – tijelo u kojem svaka država članica ima jednog predstavnika, a to je njezin ministar vanjskih poslova ili drugi ministar kojeg ovaj odredi ako se raspravlja o pitanju iz njego-va resora; vijeće nazivaju i „europski zakonodavac” jer u praksi ono donosi najvažnije odluke (npr. predlaže proračun EU); predsjedanje vijećem svakih šest mjeseci mijenja se između država članica po unaprijed utvrđenom rasporedu

z Europska komisija – zastupa interese Unije i ima ulogu ”čuvarice Osnivačkih ugovora”; priprema i predlaže odluke koje donosi Vijeće EU, a to joj u praksi daje važnu ulogu; neformalno ona je najsličnija onome što je u nekoj državi vlada, tj. najvažniji organ izvršne vlasti; aktualni predsjednik je portugalski političar José Manuel Barroso

z Europsko vijeće – tijelo koje je nastalo spontano još 60-ih godina, a u pravnom smislu postoji tek od 2009.; to je summit državnika koji se sastaju otprilike dva puta godišnje da bi raspravljali o osnovnim stra-teškim pitanjima, a sačinjavaju ga prvi ljudi u nekoj državi (premijeri ako država ima parlamentarni, a predsjednici ako ima predsjednički ili polupredsjednički sustav); na čelu Europskog vijeća nalazi se predsjednik Vijeća EU s mandatom od 2,5 godine (prvi i još uvijek aktualni predsjednik je političar iz Belgije Herman Van Rompuy)

z Europski sud pravde – poseban sud sa sjedištem u Luksembur-gu, sastavljen od 27 sudaca i 8 pravobranitelja s mandatom od šest godina; tumači odredbe Osnivačkih ugovora te rješava sporove u kojima države članice ili građani smatraju da su im prava povrijeđena nekom od odluka tijela Unije



271

z Europska središnja banka (ESB) – održava stabilnost eura i nad-zire količinu novca u opticaju; ima sjedište u Frankfurtu na Majni

z administrativni aparat EU – izuzetno je složen i glomazan i prema nekim teoretičarima upravo je on opasnost za demokraciju; postoje predviđanja da će nacionalni parlamenti izgubiti svoja prava te ih prenijeti na Vijeće EU, a ne na Europski parlament, a tada političkom procesu odlučivanja neće prethoditi parlamentarna borba, već će se traženje konsenzusa odvijati iza zatvorenih vrata Vijeća na višoj državno-službeničkoj razini (o čemu će javnost imati minimalna saznanja)

9.4. Hrvatsko gospodarstvoDRUŠTVENO-POLITIČKI RAZVOJ HRVATSKEGospodarski uvjeti:

z 19. st. – kraj Drugoga svjetskog rata – Hrvatska je u okviru Austro-Ugarske Monarhije te Kraljevine Jugoslavije; kao i u ostalim članicama tih asocijacija u gospodarskom smislu postoji prevaga privatnog vlasništva (imućniji pojedinci posjeduju obrte, trgovine, tvornice, poduzeća)

z 1945. (kraj Drugoga svjetskog rata) – 1990. – Hrvatska je u okviru socijalističke Jugoslavije; provodi se nacionalizacija (čin u kojem dr-žava oduzima privatno vlasništvo pojedincima) i tako nastaje prevaga državnog, odnosno društvenog vlasništva; sva važnija poduzeća i gospodarski subjekti nisu u privatnim rukama, već u rukama i vlasniš-tvu države (odnosno u društvenom vlasništvu) osim malih, gospodar-ski zanemarivih subjekata, kao što su neki mali ugostiteljski objekti (gostionice, slastičarnice), obrti (zlatari, postolari...) i slično

z 1990. – danas – nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora i us-postave političkog pluralizma kreće se i u gospodarsku reformu koja ponajprije predstavlja proces uspostave tržišnog gospodarstva i pri-vatnog vlasništva (tranzicija); u tu se svrhu provodi denacionalizacija, odnosno privatizacija (čin kojim prestaje državno vlasništvo i ono se prenosi u privatne ruke), tržište se otvara stranoj konkurenciji itd. • Na početku tranzicije prema kapitalizmu Hrvatska je dijelom bila u

prednosti pred većinom zemalja socijalističkog svijeta s dominan-tnim društvenim vlasništvom jer je ekonomski sustav bivše SFRJ bio mnogo manje centraliziran od sustava drugih zemalja, ali ratna razaranja i tranzicijska kriza ipak su utjecali su na hrvatsko gospo-darstvo. Brojni problemi prisutni su i danas: loše financijsko stanje, zaostajanje pojedinih djelatnosti, visoka nezaposlenost i rast inozemnog duga.


272

OBILJEŽJA TRENUTAČNOG GOSPODARSKOG SUSTAVA HRVATSKE z država u tranziciji koja ima vlastite posebnosti:

• Domovinski rat – uzrokovan agresijom na Hrvatsku • stvaranje neovisnosti • manja centraliziranost

z zaposlenost prema sektorima (prema popisu iz 2001.): • primarni sektor – 3,7% • sekundarni sektor – 32,7% • tercijarni sektor – 63,6%

Činitelji proizvodnje: z prirodni resursi:

• površina: 56 538 km2 (mediteranski dio obuhvaća 31,6%, panonski prostor 54,4%, gorsko-planinski 14%), priobalno more 31 067 km2

• klimatske regije: sredozemna klima, umjereno kontinentalna klima, planinska klima

• razvedenost obale: najveća od sredozemnih država, drugo mjesto u Europi (nakon Norveške), 1 185 otoka (66 naseljenih)

• energetski izvori dostatni za 65% domaćih energetskih potreba (drvo, nafta, plin, ugljen, voda...)

• nemetali: barit, grafit, kvarc, gips, građevinski kamen, cementne sirovine i vapnenac, a od metala boksit

• obradive površine: 56,96% poljoprivredne površine, 36,75% šume, ostalo 6,29%

• pitka voda – možda naš najdragocjeniji resurs z radna snaga:

• 2001. – 4 437 460 stanovnika (2 135 900 muškaraca i 2 301 560 žena)

• vrlo različita gustoća naseljenosti – od 10-ak stanovnika po km2, npr. u Korenici, do preko 500 stanovnika po km2 u Zagrebu)

• natalitet (rodnost) prilično nizak, mortalitet (smrtnost) prilično visok – posljedice: nizak prirodni priraštaj, starenje stanovništva, odumiranje nekih krajeva (otoci)

• bitna je i radna osposobljenost radne snage – imamo kvalitetno obrazovanje, ali treba više ulagati u osposobljavanje za nova, tržišno atraktivna zanimanja te veći naglasak staviti na praksu u školovanju

z kapital: • domaći kapital nije dovoljan, treba privući strani kapital

z poduzetništvo: • iako se mnogo ljudi nakon demokratskih promjena odlučilo za

poduzetništvo, uočljivo je da ta grana kod nas nema dugu tradiciju i da ljudi često počinju s poduzetništvom, a da nemaju osnovna znanja o njemu (što rezultira poslovnim neuspjesima)



273

Umjeren gospodarski rast Republici Hrvatskoj u periodu od 1999. do 2003.:

EKONOMSKI POKAZATELJI

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

stopa rasta GDP-A %

– 0.9 2.9 4.4 5.2 4.3

GDP po stanovniku/USD

4371 4153 4476 5134 6382

broj nezaposlenih 342000 379000 395000 366000 319000

inozemni dug/milijarde USD

9.9 11 11.3 15.4 23.6

međunarodne pričuve HNB/milijarde USD

3 3.5 4.7 5.9 8.2

ZAČARANI KRUG SIROMAŠTVA

NISKI PROSJEČNI DOHOCI

NISKA PROIZVODNOST

NISKA RAZINA ŠTEDNJE

NISKA MOGUĆNOST INVESTIRANJA

NISKA RAZINA AKUMULACIJE

KAPITALA


274

GLAVNA TIJELA

EUROPSKE UNIJE

EUROPSKI PARLAMENT

VIJEĆE MINISTARA (VIJEĆE EU)

EUROPSKO VIJEĆE

EUROPSKA KOMISIJA

EUROPSKI SUD PRAVDE

do 1945. kapitalizam privatnotržišno

gospodarstvo

1945. – 1990. socijalizam društveno/državno

komandnogospodarstvo

1990. - danas

tranzicija prema

kapitalizmuprivatno tržišno

gospodarstvo

RAZDOBLJE:DRUŠTVENO-EKONOMSKA FORMACIJA:

DOMINANTNO VLASNIŠTVO:

GOSPODARSKI SUSTAV:


DRUŠTVENO-POLITIČKI RAZVOJ RH


275

PRIMJERI ZADATAKA

Gospodarski razvojni trendovi



1. Europsko vijeće sačinjavaju državnici (predsjednici ili premijeri) država članica. T N

2. Razdoblje planskog gospodarstva u Hrvatskoj obuhvaća period od kraja Prvog svjetskog rata do 1990. godine. T N

3. Europska unija trenutačno broji 27 država članica. T N

4. Tranzicijske zemlje nazivaju se i zemljama Drugog svijeta. T N

5. Više od polovice europskog stanovništva danas je zaposleno u primarnom sektoru. T N



6. Zašto je u povijesti EU važna 1999. godina?a. EU proširuje se s deset novih država članica.b. Euro postaje zajednička novčana jedinica.c. Europska zajednica postaje Europska unija.

7. Koliko država nosi naziv „države utemeljiteljice” jer su od početka sudjelovale u stvaranju Europske unije?

a. 2b. 6c. 12

8. Što izravno uzrokuje niske prosječne dohotke zemalja Trećeg svijeta?a. visoka zaduženostb. niska proizvodnostc. niska zaposlenost

9. U kojem sektoru radi najveći broj zaposlenog stanovništva Hrvatske?a. u primarnom sektorub. u sekundarnom sektoruc. u tercijarnom sektoru


276

10. Gdje je sjedište Europskog suda pravde?a. u Strasbourgub. u Luksemburguc. u Bruxellesu

ZADACI DOPUNJAVANJA


11. _______________________________ je predstavničko tijelo Europske unije sa sjedištem u Strasbourgu.

12. Tijelo Europske unije koje u pravilu sačinjavaju ministri vanjskih poslova država članica nosi naziv _______________________.

13. S obzirom na nalazišta nafte, ugljena i plina te količine drveta i vode, Republika Hrvatska sposobna je podmiriti 65% domaćih __________________ potreba.

14. U periodu od kraja Drugog svjetskog rata pa do prvih poslijeratnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj je bilo dominantno ____________________ vlasništvo.

15. Zaposlenike u državnoj upravi i javnim službama neki nazivaju ___________________ sektorom.



16. Kako se naziva tijelo EU kojem su članovi prvi ljudi država članica (predsjednici i premijeri), a sastaje se nekoliko puta godišnje? ___________________________________________________________

17. Koji je događaj s početka tranzicije najviše usporio gospodarski rast i predstavlja našu osobitost s obzirom na većinu drugih tranzicijskih zemalja? ___________________________________________________________

18. Kako se naziva svjetsko gospodarstvo koje nastaje uslijed globalizacijskih procesa? ______________________________________________________________________________________________________________________

19. Što je začarani krug siromaštva? ___________________________________________________________

20. Tko bira zastupnike u Europski parlament? ___________________________________________________________



277

RJEŠENJE ZADATAKA

Gospodarski razvojni trendovi 1. T2. N3. T4. T5. N6. b. (Euro postaje zajednička novčana jedinica.) 7. b. (šest)8. b. (niska proizvodnost)9. c. (u tercijarnom sektoru)10. b. (u Luksemburgu)11. Europski parlament12. Vijeće EU (Vijeće ministara) 13. energetskih14. društveno15. kvartarnim (četvrtim) 16. Europsko vijeće17. agresija na Hrvatsku18. Transnacionalno gospodarstvo (transnacionalna privreda) 19. Niz čimbenika koji utječu jedan na drugoga i uvjetuju jedan drugoga, a svi uzrokuju

siromaštvo zemalja Trećeg svijeta.20. Svi građani država članica koji imaju pravo glasa.


278

LiteraturaAbercrombie, Nicholas, Hill, Stephen, Turner, Brayon S. (2008.): Riječik sociologije,

Zagreb: Naklada Jesenski i Turk

Bahtijarević-Šiber, Fikreta i Sikavica, Pere (ur.), (2001.): Leksikon menedžmenta, Zagreb: Masmedia

Barbić, Jakša (2000.): Pravo društva - Društvo kapitala, knjiga II., Zagreb, RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge

Benić, Đuro (2007.): Politika i gospodarstvo: udžbenik za četvrti razred gimnazije, Zagreb: Školska knjiga

Cerovac, Mladen (2004.): Rječnik pojmova prava i politike tržišnog natjecanja i srodnih područja. Zagreb: TEB

Fanuko, Nenad (2006.): Politika i gospodarstvo, udžbenik za četvrti razred gimnazije, Zagreb: Profil

Gorenc, Vilim (ur.), (1997.): Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia

Jesse, Eckard (1999.): Tipologija suvremenih političkih sustava, Osijek – Zagreb – Split: Pan Liber.

Milardović, Anđelko (1997.): Uvod u politologiju, Osijek; Zagreb; Split: Pan liber.

Prpić, Ivan i Puhovski, Žarko i Uzelac, Maja (ur.), (1990.): Leksikon temeljnih pojmova politike: abeceda demokracije, Zagreb: Školska knjiga

Rocco, Fedor (ur.), (1994.): Rječnik marketinga, Zagreb: Masmedia

Samuelson, Paul A. i Nordhaus, William D. (2000.): Ekonomija, Zagreb: Mate

Smerdel, Branko i Sokol, Smiljko (2009.): Ustavno pravo, Zageb: Narodne novine

Šošić, Hrvoje (1994.): Gospodarstvo, Zagreb: Školska knjiga

Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 76/2010.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Narodne novine 69/03.

www.ncvvo.hr

www.izbori.hr

www.sabor.hr

www.vlada.hr


Documents

Dunja Marušić Brezetić - Profil Klett · 10 ISPITNI KATALOG ZA DRŽAVNU MATURU IZ POLITIKE I GOSPODARSTVA Ispitni katalog za državnu maturu* Stručna radna skupina za izradbu