L i g e i p o s o b e u s t a r o m h r v a t s k o m p r a v u

i n j i h o v o d n o s p r e m a P o l j i k o m s t a t u t u .

Napisao Dr. u r o L j u b i .

Primljeno u sjednici filozoficko-juriditko ga razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 8. marta

im je statut lige kotara ninskoga ugledao svijetlo,1 pobudio je veliku panju, to se jasno opazilo po mnogim napomenama i kritikim razmatranjima u strunim asopisima i raznim djelima, koja su izila nakon njegova izdanja. Osobito su se njime pozabavili I. Strohal u dva lanka u Mjeseniku i kasnije u svojoj Pravnoj povijesti dalm. gradova I.," i poznati eki pravni historik prof. . Kadlec kratkim lankom, kojim je popratio izdanje toga statuta.3 VI. Maurani se takoer u Prinosima poevi od treeg sveska na vie mjesta na njega osvrnuo.4 To zanimanje bilo je sa vie razloga potpuno opravdano. U prvom redu otkrie i izdanje ovoga statuta umnoilo je po sebi maleni broj statuta pisanih hrvatskim jezikom. To je stim vanije, to ovaj statut potjee iz sjeverne Dalmacije, gdje se hrvatski jezik malo upotrebljavao u javnim poslovima, tako da osim nekoliko isprava isto privatnog znaaja i popisa hrvatskog obiajnog privatnog prava iz god. i j j i . i i j 5 . 5 nemamo iz tih krajeva nijednog drugog pravnog izvora na hrvatskom jeziku. U isto doba ovim je statutom uspostavljen teritorijalni kontinuitet izmeu sjeverne grupe statuta pisanih hrvatskim jezikom i poljikog statuta, s kojim ovaj statut

1 Izdao ga je D r . . a r l i , poprativi ga uvodom i opisom izvornika u

Vjesniku h rv . arh. drutva" nove ser. sv. XII. ( 1 9 1 2 ) str. 2 8 7 2 9 8 , a kasnije p o n o v o u Mjeseniku" g. XXXIX. kn j . I. str. 3 9 4 4 0 2 .

2 Mjesenik" 1 9 1 3 . , L str. 2 7 8 2 8 2 , 3 4 7 3 5 2 , II. 9 3 4 9 3 8 . Pravna

povijest dalm. gradova I. 1 9 1 3 . str. 2 1 8 , 2 2 1 , 2 2 5 , 2 3 0 . 3 Mjesenik" 1 9 1 3 . II. 8 3 3 8 3 7 . (Prijevod iz Sbornka vd prvnch a

statnch, 1 9 1 2 , sv. IIIIV.) 4 M a u r a n i V i . : Prinosi za hrv. pravno-povjesni rjenik, passim, a osobi to

sub voce liga" str. 5 9 4 . 6, kazan" 4 9 6 , posoba" 1 0 3 7 , 8 , 1 2 1 0 , obljubit i" 7 7 8 , 9 . 5 T h a l l c z y L.: H r v . obiajno pravo od g. 1 5 5 1 . i g. 1 5 5 3 . Glasnik zem.

muzeja u . i H . g. 1 9 0 6 . str. 1 7 3 6 . Rad Jugosl. akad. 2 4 0 . 1

pokazuje takoer neku unutarnju srodnost, pa se pomou njega mogu protumaiti mnoge tamne strane poljikoga statuta. Inae osim nekoliko zanimljivih osobina nije ovaj statut obiljno pravno-povjesno vrelo, te se u tom pogledu ne moe ni izdaleka mjeriti sa po'jikim ili ak vinodolskim statutom, a takoer i jezino blago njegovo je dosta neznatno, to je po svoj prilici posljedica kasnijih prerada, radi kojih je njegov prvobitni tekst bio znatno izmijenjen. Stoga sve ove okolnosti nijesu mogle biti uzrokom velike panje, koju je ovaj statut pobudio, ve su tome dali povoda njegovi navodi, po kojima bi potjecao u prvoj redakciji ak iz g. 1103., kad je ban Like i Krbave Budislav Bogdan odobrio taj statut lige kotara ninskoga. Kad bi ti navodi u istinu bili tani, imao bi ovaj statut doista golemo znaenje ne samo za hrvatsku, ve i za opu pravnu povijest svih slavenskih naroda. U tom bi sluaju st. 1. k. n. izmeu svih kodifikacija slavenskih naroda dolazio po starosti na drugo mjesto odmah iza Ruske pravde. Ali ovom se datiranju samog statuta i drugim navodima njegovoj starosti ne moe dati nikakove vjere, pae niti uz rezerve, koje su istakli Strohal i osobito Maurani, a koje je donekle prihvatio i Kadlec, da taj statut sa svojim bitnim ustanovama dodue see u vrlo staro doba, moda ak i u god. 1103., ali da je kasnijim preradama dobio svoj dananji oblik, sauvavi ipak svoju starinsku jezgru. I. Znaenje statuta lige kotara ninskog za hrvatsku pravnu povijest.

Ali ipak ovaj statut ima za nau pravnu povijest vrlo veliku vanost, koja nije bila dovoljno istaknuta i zapaena, jer je on znatan izvor za razumijevanje i tumaenje vrlo zanimljivog i osobitog instituta ligu ili posoba, koje su se u XVI. st. bile razvile u gradskim distriktima Zadra i Nina, razvitku i ureenju kojih inae ima vrlo malo podataka. Ligama ili posobama nazivahu se udruenja stanovnika gradskih distrikta, sklopljena sveanim obeanjem ili prisegom u svrhu meusobne pravne zatite lanova i suenja u njihovim meusobnim sporovima pa odravanja pravne sigurnosti u kotaru. Te lige ili posobe postojale su samo u sjevernoj Dalmaciji, ali su principi, na kojima su ta udruenja bila osnovana, i drugdje na naem pravnom podruju igrali vanu ulogu.

Iako je ve na prvi pogled moralo upasti u oi veliko znaenje tih udruenja, ne moe se rei, da je do izdanja st. 1. k. n. uope postojala kakva literatura o tom predmetu. Veina pisaca,

koji mimogrece govore tim udruenjima, ograniuje se na kratke primjedbe i iznoenje golih injenica bez pokuaja, da se o n e ispitaju i protumae. Ipak prvi prikaz liga nalazimo ve kod oca hrv . bistoriografije Ivana Luciusa u njegovu djelu Historia di Dalmatia 167s. 6 On tu tumaei vradu spominje s nekoliko rijei i lige, jer su po zadarskom liginom statutu od god. 1455. lige u nekim sluajevima plaale vradu za razbojnika ubijenog od lana. Lucius je izrekao slutnju, da su se pod imenom liga moda razumijevali oni dijelovi zadarskog kotara, koji su prije bili u Hrvatskoj, jer je vrada bila hrvatska ustanova. Poblie mu svakako nije bio ovaj institut poznat, kako se iz toga njegova zakljuivanja vidi, a znao je samo za zadarski ligin statut po saopenjima Valerija del Ponte.' Kasnije je opet dosta opirno pisao ligama prof, ruske pravne povijesti na dorpatskom sveuilitu Reutz u svom djelu Verfassung u. Rechtszustand der daim. Kstenstdte u. Inseln im Mittelalter, i 84 i . , s koje je osobito zanimljivo zbog toga, to autor rado usporeuje i tumai hrvatske pravne ustanove sa ruskima naglaujui srodnost ruskog i hrvatskog prava. Osobito su pobudile njegovu panju lige, pa im je stoga posvetio posebno poglavlje svojeg djela opisujui ih na temelju zadarskog ligina statuta. Tu je izrekao miljenje, da su ova udruenja vjerojatno nastala . specijalnog slavenskog socijabiliteta, koji se tako dobro ogleda u osobito bujnom razvoju i vrstoi rodbinskih veza kod slavenskih naroda. Tek mnogo kasnije iznio je svoje miljenje ligama . don L. Jeli u svojoj radnji Povjesno-topografske crtice biogradskom primorju." Kad je kasnije bio objelodanjen st. 1. . ., nadovezale su se na to gore spomenute radnje i napomene Strohalove, Kadlecov i Mauranieve. Prigodom se jo dotakao naih liga s nekoliko rijei i ufflay u svom djelu Srbi i Arbanasi.1"

II. Udrugarsk i i gospods tven i princip u pravu .

Ovo slabo zanimanje za lige u naoj pravnoj i historikoj literaturi ima svoj razlog u znaajnoj injenici, da se inae u naem

6 L u c i u s : Historia di Dalmatia . 1 6 7 8 . str. 5 1 6 .

7 P o p a r i .: Pisma Ivana Luia. Starine XXXII. ( 1 9 0 7 ) str. 3 8 , 6 3 , 88.

8 R e u t z : Verfassung u . Rechtszustand der daim. Kstenst k e u. Inseln im

Mittelalter 1841 . Kap. XL Volksverbindungen u. Verteidigungsbndnisse str. 261 si. 9 Vjesnik h rv . arh. dru tva" . N . S. III. ( 1 8 9 8 ) str. 3 6 , 1 0 8 , 1 1 0 , 113, 1 2 3 1 2 6 . " S u f f l a y M.: Srbi i Arbinasi . Biblioteka za arb. starinu, jezik i etnologiju,

starom pravu ne nalazi drugih ustanova, kojima bi se one dale protumaiti. Naprotiv pokazuju ova udruenja veliku slinost sa nekim pojavama u drugim zemljama, pa je stoga potrebno, prije nego se prijee na ispitivanje domaih izvora ovom predmetu i svih drugih ustanova, koje su s njima u vezi ili slue njihovu razjanjenju, prikazati sline pojave u drugim krajevima, kako su se tamo razvile i koju su ulogu igrale.

Dok su lige kod nas jedna osobita pojava, koja teko pristaje u okvir naeg pravnog razvitka, kako ga mi obino zamiljamo, u drugim su zemljama sline tvorevine bile rezultat jakoga strujanja u pravnom ivotu tih naroda. Stoga im se priklanja velika panja, jer mnogo oitije pokazuju individualnost i posebni znaaj prava nekog naroda, nego druge javnopravne ustanove, koje su u svim zapadno-evropskim dravama u poznijem srednjem vijeku pokazivale veliku jednolinost. Sva ova udruenja naime najvii su produkt djelovanja udrugarskog principa u pravnom ivotu tih naroda, kojemu je u to doba davao glavno obiljeje gospodstveni princip. Kako je inae u naem starom pravu ovaj princip slabo djelovao, te su gotovo svi oblici, u kojima se on oitovao kod nas, bili preuzeti od drugih naroda, lige i posobe su uz neke druge srodne oblike glavni drutveni oblik osnovan na tom principu, koji se samonikao na naem tlu razvio, pa stoga zasluuje naroitu panju. Osobito je pak vano, to se taj princip, makar samo spo-radiki, upravo neobino jako afirmirao u naim ligama, tako da im u tom pogledu nema gotovo premca ne samo u domaem, ve i u stranim pravima, stim vie to su se ti oblici udruivanja razvili, kako se ini, bez veeg stranog utjecaja. Vane su takoer ove ustanove i stoga, to su ne samo jedine pojave ove vrste na naem podruju, ve i na itavom velikom podruju slavenskih prava.

Princip udruivanja (udrugarski, Einungsprinzip) kao drugi, makar po svojem znaenju neznatniji, opi princip organizacije drave i drutva uz gospodstveni princip (Herrschafts-, herrschaftliches Prinzip) najprije je bio jasno zapaen u njemakom pravu i uope u germanskim pravima, gdje se on osobito istie te upravo daje tim pravima posebno narodno obiljeje, po kojemu se lue od individualistikog, gospodstvenoj organizaciji sklonog rimskog prava. Zasluga, to je na tu okolnost prvi upozorio, pripada osnivau nauke njemakog priv. prava K. Beseleru,11 ali je tek .

1 1 . es el e r : System des gemeinen deutschen Privatrechts. 1 8 4 7 1 8 5 5 . -

Gierke izradio na toj osnovi itav znanstveni sistem u svom djelu Das deutsche Genossenschaftsrecht12 (osobito u prvom svesku posveenom pravnoj povijesti njemake udruge) i prikazao fundamentalnu vanost udrugarskog principa za njemaki pravni i gospodarski ivot u prolosti i sadanjosti. Na njegovo djelo nadovezala su se mnogobrojna druga djela, u kojima se ispitivalo djelovanje toga principa na svim moguim podrujima prava. Osobito je pak djelovala njegova teza na nauku njemakog priv. prava, pa je prigodom izrade novog njemakog graanskog zakonika Gierke-ova teorija bila uzeta za osnov drutvenog prava. Ipak nigdje nijesu ova istraivanja proizvela takvu revoluciju u dotadanjem nazrn ju kao upravo na podruju germanske i njemake pravne povijesti. Pravna povijest se sve dotada nije bila posve otresla svoje prvobitne zadae, da kao pomona nauka slui tumaenju pozitivnog javnog prava, pak je stoga posve jednostrano isticala gospod-stveni momenat u prolosti prava. Pod utjecajem Gierkeovim prestao je taj monizam u pravnopovjesnom naziranju te je bilo odonda osigurano odgovarajue mjesto ispitivanju djelovanja udrugarskog principa. Osobito se svratila opa panja bujnom razvoju udrugar-skih tvorevina u kasnom srednjem vijeku (12001500), kad je taj princip bio gotovo prevladao u pravnom ivotu. Premda je donekle jednostrano prikazivanje te povjesne periode od Gierkea i njegove kole bilo kasnije u prvom redu zaslugom Belowa13 svedeno na pravu mjeru te je bilo utvreno, da udrugarski princip nikad nije imao znaenje gospodstvenog principa osobito na podruju javnog prava, ipak je ostala i dalje trajnom teevinom nauke Gierkeova misao polarnom odnosu ovih dvaju principa, koji se po periodama izmjenjuju u prevlasti, te se otada ovom pitanju priklanja osobita panja.

III. N a r a v n e i umje tne udruge.

Jedna vrsta udrugarskih tvorevina bila je ipak odvajkada predmet izuavanja sa strane pravnopovjesne nauke, jer je iz njih proistekao itav drutveni i pravni ivot, koji se i danas u velikoj mjeri na njima osniva. To su t. zv. naravne (primarne) udrugarske tvorevine, koje su nastale evolucijom u neku ruku besvijesno ili bar bez jasne spoznaje svojih svrha, te se osnivaju na imanentnim ljud-

1 2 O . v. G i e r k e : Das deutsche Genossenschaftsrecht. 3 Bde. 1 8 6 8 8 1 . Berlin.

1 3 B e l o w G.: D e r deutsche Staat des Mittelalters. I . 1 9 1 4 .

skim osjeajima, na osjeaju krvne srodnosti i pripadnosti plemenu i rodu. Unutarnji odnoaji takvih naravnih udruenja, kao to su u prvom redu obitelj, rod i pleme, nijesu bili ureeni svijesno postavljenim propisima, ve priroenim normama, koje su proizale iz naravnih osjeaja. Na ove primarne drutvene oblike bila je rano svraena panja, te su se nastojali iz njih izvesti i sekundarni umjetni oblici drutvenog ivota, za koje se pretpostavljalo, da su se organski razvili iz primarnih. Iz osobito jakog razvitka obiteljske i rodovne veze i njihove ustrajnosti sve do najnovijeg doba poelo se dalje zakljuivati, da slavenski narodi imaju neku posebnu sposobnost i sklonost ovom obliku udruivanja, te se upravo u toj injenici htjela nai karakteristika slavenskog prava. Po tom bi se miljenju primitivno slavensko drutveno ustrojstvo bilo osnivalo na prirodnim udrugama krvnih srodnika, dok bi se germanska prava, koja su takoer socijalno orijentirana, karakterizirala razvitkom umjetnih (sekundarnih) udruga i tako stvarala prijelaz individualistikom rimskom pravu. Meutim prouavanje je germanskih prava pokazalo, da su i Germani na poetku svojeg drutvenog i pravnog razvitka imali drutveno ureenje isto tako osnovano na prirodnim udrugama, te da su se istom kasnije kod njih razvile umjetne udrugarske tvorevine. Moe se ipak dopustiti, da je postojala u tom pogledu izmeu germanskog i slavenskog prava razlika u jaini i vanosti tih veza za cjelokupni pravni ivot, ali se to ne moe svesti na neki posebni narodni duh u smislu historick pravne kole, jer je uope pravni razvitak naroda mnogo manje zavisan narodnim osobinama nego openitom kulturnom, osobito gospodarskom razvitku. Svakako se moe sa sigurnou istaknuti, da umjetni udrugarski ivot nije kod Slavena nikada bio razvijen, dapae da mu se gotovo ne nalazi traga, a ukoliko ga je bilo, da je bio oito izvana unesen, kako se to drugdje, a i kod nas dogodilo u obliku cehova, bratovtina i drugih vrsta umjetnih udruenja. Zbog toga se pri ispitivanju naih liga, koje predstavljaju isti tip umjetnih udruenja, u velikom opsegu mora posluiti poredbenom metodom, jer se inae taj institut i druge sline pojave ne dadu drukije protumaiti, budui da se kod nas samo sporadiki pojavljuju. To poreivanje ne upuuje nas, kao kod drugih pitanja naeg starog prava, na druga slavenska prava, jer takvih pojava nije tamo ni bilo, nego na neke zapadne i sjeverne krajeve evropske, gdje su se naim ligama slina udruenja

bila razvila. Nema sumnje, da je utjecaj zapadnoevropskih naroda, osobito preko Italije, bio neobino jak na razvoj naega prava u primorskim krajevima. Osobito je pak moralo to biti u primorskim gradovima i u njihovoj neposrednoj blizini, gdje su se uglavnom i razvile lige i njima sline tvorevine. Kako su kulturne i gospodarske prilike bile u tim krajevima po prilici sline onima u zapadnim krajevima, gdje su se takva udruenja najprije pojavila, a kako te prilike vie odreuju razvoj prava nego i sama narodna pripadnost, nalazimo upravo neobinih slinosti izmeu ovih udruenja i naih liga. To se dade lako protumaiti duhovnom jednolinosti srednjega vijeka, koja je uzrokovala u vrlo udaljenim krajevima oez meusobnog direktnog utjecaja sline pojave, ako su ope prilike u danom asu bile povoljne za to. Nije time ipak nita prejudicirano autohtonosti ovih ustanova niti se moe rei po tom, da su one u svojoj bitnosti bile preuzete od naprednijih naroda, jer lako moe biti, da su se tu stopile pojave, koje su bile opa svojina svih naprednijih naroda onoga doba, s ustanovama, koje su se kod nas ve bile razvile na naoj narodnoj osnovi. Ima mnogo momenata kod naih liga, koji upuuju na ovu okolnost.

I V . Z a t i t n a u d r u e n j a u o p e . Lige ili posobe idu svakako po svojoj pravnoj naravi u veliku

grupu udruenja za meusobnu zatitu, koja su se osobito razvila kod raznih zapadnih i sjevernih evropskih naroda u srednjem vijeku. Zbog toga vrlo su raznolina imena, pod kojima se ova udruenja pojavljuju, te je teko iznai izraz, koji bi obuhvatio sve oblike takvih udruenja, a da ne da povoda krivim tumaenjima. Wilda je u svom djelu Das Gildenwesen im Mittelalter, 1 8 3 1 po prvi put upozorio na bujni udrugarski ivot gilda u srednjem vijeku, u prvom redu kod germanskih naroda, i to osobito na onaj oblik gilda, kojima je bila svrha meusobna zatita lanova. On je ovu posebnu vrstu gilda nazvao zatitnom gildom (Schutzgilde), pa je taj izraz u nedostatku zgodnijih bio openito prihvaen te se primjenjivao i na takva zatitna udruenja, koja sa gildom kao spe-cifikim produktom udrugarskog ivota germanskih naroda imaju zajedniku samo zatitnu svrhu. Taj se naziv moe primijeniti samo na jedan osnovni tip ovih udruenja, koji se razvio iz staro-germanskih gilda, dok naprotiv on ne odgovara i drugom osnovnom tipu zatitnih udruenja, konjuraciji, koji je nastao u vezi

s komunalnim pokretom u zapadnoj i junoj Evropi. Ipak i izvan tog okvira ima slinih pojava i drugdje, a meu te idu i nae lige, pa tako ni zatitne gilde ni konjuracije ne iscrpljuju pojam zatitna udruenja. Mora se ipak uzeti, da su i gilde i konjuracije, a takoer i druge sline pojave kao na pr. nae lige sve proizale iz istoga korijena, iz ustanove naime umjetnog bratstva, koja je u srednjem vijeku pod raznim oblicima bila vrlo rairena, te je osobito sluila stvaranju novih oblika udrugarskog ivota ondje, gdje je rodovna veza poela slabiti, a dravna vlast nije jo bila dovoljno jaka, da preuzme zadau zatite pojedinca, koju je dotada vrio rod." Iz te ustanove takoer razvila su se oba glavna tipa zatitnog udruenja: germanska zatitna gilda, koja se karakterizira zajednikim gozbama i religioznim obavezama lanova i koja se preteno rairila po zemljama sa istim germanskim iteljstvom, i zatitna ko-njuracija, koja se obino karakterizira politikim svrhama, a preteno se proirila u krajevima, koji su doli pod germanski utjecaj tek osvojenjem. Misli se dodue, da se i konjuracije osnivaju na germanskim ustanovama, ali to nije mogue sigurno utvrditi. Svakako naziv bratstva (Bruderschaft) ili zakletvenog udruenja (Eidgenossenschaft), koje je za zatitna udruenja upotrebio E. Mayer,1' ne moe se upotrebljavati za ova udruenja, jer po svojem znaenju obuhvata sva udruenja sklopljena uz prisegu, koja je meu lanovima stvarala odnosaj bratstva sa bilo kojim svrhama, dok je naprotiv samo neznatni broj takvih bratstava imao zatitne svrhe, a neka se i nijesu osnivala prisegom. Najbolje ipak odgovara za sve vrste ovih udruenja naziv udruenja za meusobnu zatitu ili zatitna udruenja (Schutzverbindung), jer je dosta irok, da obuhvati sve razliite oblike tih udruenja. Slian je naziv upotrebio ve i Reutz za nae lige i posobe (Volksverbindung u. Verteidigungsbndnisse). Ipak treba spomenuti, da i taj izraz samo od esti odgovara svojoj svrsi, jer se ta udruenja nijesu obino ograniavala na pruanje zatite lana, ve su obino imala i druge svrhe, esto puta i ofenzivne, samo to su te druge svrhe stupale u pozadinu prema zatitnoj.

V. Germanske zatitne gilde. Prvi poeci zatitnih udruenja moraju se po svoj prilici tra

iti u prastarim, jo iz neznaboakog doba poteklim rtvenim 1 1 B r u n n e r : Deutsche Rechtsgeschichte I. . Auf. str. 1 3 0 , 1 3 1 .

1 5 M a y e r .: Deutsche u. franzsische Verfassungsgeschichte, I . str. 5 2 4 5 5 4 .

udruenjima germanskih naroda, gildama, koja su se valjada ve onda osnivala prisegom lanova te stvarala meu njima umjetno bratstvo, a s njime u vezi takoer i meusobnu dunost zatite i osvete.16 Glavna je zadaa tih udruenja bilo pripremanje rtvenih gozba u poast boanstva, na to upuuje ve njihovo ime (srednjolat. convivium), to znai rtvu, a kasnije pijanku i sastanke, koji su se obdravali prigodom rtvovanja.17 Stoga su i kasnije gozbe i pijanke bile karakteristina crta gilda i udruenja, koja su iz njih proizala. Dok je za jednu karakteristinu crtu gilda, pijanke i gozbe, oito, da je germanskog podrijekla, postoji prijepor, odakle je dola u gilde druga jo vanija karakteristina crta, t. j . bratstvo meu lanovima, koje ih je obavezivalo na meusobni bratski postupak. Wilda,1 8 a za njim i Hegel1 9 drali su, da je taj momenat doao u gilde utjecajem kranstva, koje je prvo propagiralo misao bratstva meu ljudima. Ta se je misao i kasnije pojavljivala u gildama u obliku raznih obaveza humanitarnog i religioznog znaaja, koje su lanovi morali vriti. Drugo je pak miljenje, koje je osnovao Pappenheim u svom djelu Die Entstehung der altdnischen Schutzgilden, 1884."", a koje su prihvatili gotovo svi germanisti,21 da je gilda potekla iz starogermanskog instituta zaklet-venog bratstva (pobratimstva, Schwurbrderschaft), te je ona uistinu jedino na vie osoba proireno, a zatim lokalizirano bratstvo. To se osobito izvodi iz injenice, da se i lanovi gilda zovu zakletvenom braom (Schwurbrder, Eidbrder, svorn broeder. fratres jurati, conjurati) upravo kao i pobraeni, pa da su meusobne dunosti lanova gilde i zakletvene brae u bitnosti iste i to u prvom redu dunost meusobnog pomaganja i krvne osvete, a zatim takoer meusobno osiguranje protiv imovinskih teta i dunosti bratskog pijeteta (praenje do groba, davanje zadunica za mrtvog brata). Proirenjem toga bratskog odnosa na iri krug osoba taj je institut morao dakako pretrpjeti neke promjene, ali

1 R A m i r a : Grundriss des germ. Rechts. Grundriss der germ. Philologie. Hrsg.

v. Paul, III. Auf. str. 8 9 , 1 8 5 1 8 7 . 1 7 H e g e l K.: Stdte u. Gilden der germanischen Vlker im Mittelalter. I.

1 S 9 1 . str. 4 . 5 . (Glavno djelo gildama uope.) 1 8 W i l d a , . . str. 2 5 3 4 .

1 9 H e g e l , . . str. 4. si.

2" P a p h e i m, . . str. 3 1 4 . , 1 8 4 8 .

2 1 A m i r a , . . str. 1 8 5 . si. B r u n n e r , Deutsche R G . I . str. 1 3 3 , G r u n d

zge der d. R G . 3 . Auf. str. 1 0 . G o l d s c h m i d t , Universalgeschichte des Handelsrechts, I. str. 114. P a p p e n h e i m , ber knstliche Verwandtschaftsform im germ. Recht . ZfRG. Germ. Abt . Bd. 2 9 ( 1908), str. 3 - 6 33^

to nije izmijenilo njegovu narav. Tek kasnije su se bratstva poela okupljati na pijanke te su od njih dobila svoje ime." Ova hipoteza dosta je dobro obrazloena za sjeverne germanske narode, gdje je institut krvnog i zakletvenog pobratimstva bio veoma rairen, premda je nain prijelaza iz naelno dvostranog pobratimstva u gildu sastavljenu od vie osoba teko dokazati, ali je nije lako prihvatiti za zapadne i istone germanske narode, gdje taj institut pobratimstva nije bio osobito razvijen, a ipak na njihovu podruju (u Franakoj) nalazimo najprije gilde sa svim njihovim bitnim obiljejima. Zanimljiva je ipak hipoteza, koju je Gierke nabacio otklanjajui kranski utjecaj pri stvaranju bratstva unutar gilde. On vidi u germanskim gildama najstariji oblik umjetno stvorenih udruga, pak dri, da su se, kad je nastala potreba stvaranja umjetnih udruga, poto stare naravne udruge kao obitelj i rod nijesu vie potpuno zadovoljavale potrebe razvijenijeg pravnog ivota, uredili meusobni odnoaji lanova tih novih udruga analogno rodbinskom bratskom odnoaju. Tako su misao bratstva i ime brae za lanove uli u gilde, jer su najbolje izraavali usku vezu, koja je postojala medu lanovima tih gilda. U tu svrhu nije trebalo upotrebiti institut pobratimstva, koji nije svugdje ni bio poznat, dok je ugledanje u tu naravnu bratsku vezu moglo posvuda dovesti do stvaranja ovakovih bratstava.23 Kasnije je Gierke dodue napustio ovu hipotezu organikom razvitku gilda ugledanjem u krvnu bratsku vezu, te je prihvatio Pappenheimovu hipotezu, ali ona moe da dobro poslui tumaenju postanka naih liga, jer se ini, da je kod nas u nekim sluajevima tijek razvoja bio slian Gierkeovu prikazu. Svakako pitanje postanka gilda nije jo posve razjanjeno, te vjerojatno treba traiti korijen svih ovih udruenja u jednom openitijem motivu, nego je germansko pobratimstvo, premda je ovo zacijelo znatno utjecalo na njihovo stvaranje.

Prve vijesti gildama imamo iz Franake u VIII. st. Spominju se prvi put u kapitularu Karla Velikoga izdanom u Heristalu mjeseca marta god. 779., c. 16, kojim se zabranjuju zakletvom sklopljene gilde (gildonia) pod tekim globama, a doputaju se samo udruenja bez zakletve u svrhu pruanja milostinje i pomoi kod poara i brodoloma.24 Drugim ediktom iz Aachena g. 789., c. 2 6 ,

r i P a p p e n h e i m , . . str. 64. si.

:

'3 G i e r k e : Das deutsche Genossenschaftsrecht. I. 226.

2 4 Capitularia regum Francorum ed. Boretius et Krause. T o m . I. 1 8 9 3 . str. y i .

M o n u m e n t a Germaniae historka. Legum Sectio II.

zabranio je Karlo pijanevanje (na kraljevskim imanjima) i konjuracije (conjurationes), koje se sklapahu u ime sv. Stjepana, u njegovo ime ili u ime njegovih sinova.25 Kasnije se u jednom Karl-mannovu kapitulm iz g. 884. , c. 7 i 1 4 , spominju gilde seljaka protiv razbojnika (ne collectant faciant, quam vulgo geldam vo-cant, contra illos, qui aliquid rapuerint).2" Ali ne samo dravna vlast nego i crkvene vlasti nastojale su suzbijati zle strane ovih udruenja, te tako ima vrlo mnogo zakljuaka provincijalnih sinoda iz onoga doba, kojima su se ureivala takva udruenja i zabranjivali neznaboaki obiaji. Zovu ih naizmjence collectae, confra-triae, geldoniae, conjurationes, a lanove confratres. Zabranjivali su osobito pijanke i gozbe, iz kojih nastaju svae i ubojstva, te su odreivali, da ta drutva moraju sluiti u prvom redu religioznim svrhama, a na prekraj ovih propisa bile su udarene teke crkvene kazne. lanovima se doputalo, da svoje sporove na svojim sastancima mirno rijee uz sudjelovanje sveenika.27 Iz nekoliko tih vijesti, koje su veinom samo zabrane tih udruenja, mogu se ipak predoiti bitne crte gilda onog doba. Ve tada nalazimo jasno ocrtana glavna obiljeja gilda, koja su se tek kasnije potpuno razvila. Te gilde (gildoniae, conjurationes, conspirationes, collectae, confratriae) osnivale su se ve onda zakletvom ili sveanim obeanjem, koje su lanovi meusobno davali. esto su nosile imena svetaca i jo ivih vladara, a gozbe i pijanke gotovo se uvijek spominju s njima u vezi. lanovi su bili obavezani da se pomau u nevolji (brodolom, poar, siromatvo). U meusobnim sporovima podvrgavali su se sudu brae. Gotovo sva ta udruenja imala su i religiozne svrhe, ali se ini, da ih je bilo i sa posve svjetovnim svrhama. U to se doba gilde jo nijesu bile diferencirale te su obuhvatale naj-raznolinije svrhe lanova. Osobito se opaa, da jo nema obrtnih gilda, koje su se kasnije tako bujno razvile. Sve ove gilde zacijelo nijesu imale kao glavnu zadau meusobnu zatitu lanova i u tom smislu nijesu bile zatitne, premda su gilde uperene protiv razbojnika morale biti sline kasnijim zatitnim gildama, jer su se, kako iz izvora proizlazi, lanovi tih gilda zajedniki osveivali razbojnicima. Ali istom kasnije, kad je momenat meusobne zatite potisnuo kod nekih gilda druge svrhe u pozadinu, razvile su se prve

2 5 Cap . reg. Franc. I. str. 64.

1 0 Cap . reg. Franc. I. str. 3 0 1 , 375.

2 1 H e g e l , . , 1. str. 2, %. W i i d a , . . t i . c i .

zatitne gilde. Franaka dravna vlast, kako se iz mnogih zabrana vidi, nije bila openito sklona ovim udruenjima te joj je uspjelo sprijeiti njihov razvoj, odnosno ograniiti ih na svrhe, koje su joj bile ugodne ili joj bar nijesu smetale. Isto tako su nastojale i crkvene vlasti sredstvima, koja su im stajala na raspolaganju, ograniiti djelatnost tih gilda na vrenje religioznih dunosti i karitativni rad. To je bio razlog, da nam se ta udruenja nakon raspada franakog carstva brzo gube iz vida. Dodue malo kasnije (ve u XI. vijeku) poeo je opet bujati taj pokret, koji je poslije doveo do velikog procvata i rairenja obrtnih i religioznih gilda i drugih udruenja te vrste pod raznim imenima, ali se zatitne gilde u istom obliku nijesu vie u Njemakoj pojavile, pa zbog toga itav dalji razvoj u Njemakoj nema veeg znaenja za povijest razvitka zatitnih udruenja.

Dok su gilde bile u Franakoj u X. vijeku gotovo nestale, nalazimo ih u to doba u vrlo razvijenom obliku u Engleskoj. Engleska je uope zemlja, gdje se najbujnije bio razvio udrugarski ivot izmeu svih germanskih naroda, pa su se tu stoga najprije pojavile iste zatitne gilde. Ali prve vijesti gildama jo su mnogo starije, jer potjeu ve iz konca VI. ili poetka VII. vijeka. U zakoniku wessexskog kralja Ine-a (688726) spominju se na dva mjesta (l. 162i)"' s gegildan, te se tu odreuje: ako tko ubije tata na djelu zateenog, da moe prisegom dokazati, da ga je na djelu ubio, i time izmai kazni, dok gegildan usmrenog nijesu imali to pravo. U zakoniku se kralja Alfreda Velikog u l. 27, 28 odreuje, da u sluaju ubojstva, poinjena od osobe, koja nema srodnika sa oinske strane, materinski srodnici plaaju treinu wergelda, drugu treinu gegildan ubojice, a treinu on sam (l. 27); ako pak nema materinskih srodnika, plaaju gegildan polovicu, a polovicu on sam (l. 27, 1). U sluaju da takva osoba bude od drugoga usmrena, polovinu wergelda primaju gegildan, a polovinu kralj (l. 28)."' Gegildan u ovim zakonicima znae po openitom miljenju lanove iste gilde (latinski se to prevodi congildones), jer ta rije kasnije ima to znaenje. Prema tome se ini, da su ve u to doba kod Anglosasa postojala uz rodovnu vezu umjetna udruenja, gilde, stvorena u svrhu zatite lanova. To moemo zakljuiti iz njihove dunosti sudjelovanja lanova pri isplati wergelda i prava na dio

2 8 L i e b e r m a n n : Gesetze der Angelsachsen I. str. 97.

2 9 L i b r m a , . . I. str. 67.

wergelda za usmrenog lana, ali se inae nita ne zna djelovanju tih udruenja.30

Ve nekoliko decenija kasnije stvoren je statut londonske mirovne gilde za vladanja kralja Aethelstana ( 9 2 4 9 4 0 ) , 3 1 koji je prvi sauvani statut jedne zatitne gilde. Iz njega se moe vrlo tano upoznati unutarnje ureenje i meusobne obaveze lanova. Latinski prijevod statuta nosi naslov Judicia civitatis Londoniae, ali je to kasniji pridodatak, jer se ta gilda nije protezala samo na grad London, ve na vie grofovija (scire) u njegovoj okolici, kako se iz samog statuta vidi. U predgovoru se veli, da su tu mirovnu gildu (frigildo) zakljuili i prisegom utvrdili eorli (plemii) i keorli (slobodni ljudi), da bi popunili naredbe izdane na nekim dravnim saborima u svrhu proganjanja i kanjavanja razbojnika i lopova, U prvom lanu govorilo se krai. Tat, koji ukrade vie od 1 2 pennvja vrijednosti, bio bi usmren, a itav njegov imutak oduzet. Od toga bi najprije dobio okradeni naknadu tete, od ostalog polovica ila je kralju, a druga polovica drutvu (societas) ( 1 , 1 ) . Tko bi sakrivao tata znajui za njegovu krivnju, potpao bi pod istu kaznu kao i on ( 1 , 3). Roaci i gospodar mogli su iskupiti tata od smrtne kazne plativi za nj vradu i dajui potpunu naknadu i jamstvo, da vie ne e krasti (de non furando), a ako bi usprkos tome ukrao, bio bi ubijen. Iz svega toga opaa se neobina strogost za krae poinjene unutar gilde, jer se svaka povreda posebnog gildi-nog mira osnovanog zakletvom i obeanjem lanova smatrala mnogo teim zloinom nego druga kanjiva djela poinjena izvan gilde. Ta misao, da se zloini lanova udruenja kao prekraji posebnog udrugarskog mira tee kazne nego obino, nalazi se gotovo kod svih zatitnih udruenja. U drugom lanu bilo je odreeno, da svaki lan mora svake godine dati prinos od 4 p. u zajedniku blagajnu, iz koje se plaala lanovima naknada za ukradenu stoku, kad se ne bi mogao iznai tat, po taksi odreenoj u l. 6., dok su se svi lanovi morali brinuti za slijed i progon zloinaca. U tu svrhu bili su lanovi podijeljeni u skupine od 10 ljudi, kojima je najstariji u skupini bio na elu. 1 0 takvih decena tvorilo je centenu sa centenarom na elu, a centehari i predstojnici svih decenara nje-

3 0 H e g e l , . . I. str. 2 0 2 4 . W a i t z : Deutsche Verfassungsgeschichte I. str. 4 6 4 .

3 1 L i e b e r m a n n , . . I. str. 1 7 3 1 8 3 . H e g e l , . . I. 2 4 2 9 . Real!exikon

der germ. Al te r tumskunde , II, G i l d e . England (Ballard) str. 2 5 4 2 5 6 . 3 2

H e g e l , I. 2 9 3 2 . m b 1 - B r a n d e s : Die Sachsen in England I. s tr . 4 2 3 4 2 5 .

gove centene (njih 11 na broju) upravljali su uplaenim novcem (3). Slijed je bio tako ureen, da svaki lan mora drugoga pomagati kod slijeda i potjere, dok se poznaje trag (4), te ako se trag ne moe izvesti iz jedne grofovije u drugu, plaa grofovija vrijednost stoke (S, 4). Ako netko osveti svima lanovima poinjenu tetu, makar kako teka bila djela, koja time poini, svi treba da u slonom prijateljstvu i zajednikoj borbi stoje uz njega bilo to bilo, te onaj, koji (u toj borbi) prvi srui protivnika, dobiva nagradu od 15 p. (7). Ako bi neki rod (maegth) bio tako jak i moan, da bi titio tata, svi su morali oruani tamo odjezditi, da se krivci poplae, a oni im se osvete i tata ubiju (8, 2, 3). Za prijave krae stoke bio je odreen stalan rok uz prijetnju gubitka prava na naknadu (8, 7, 8). lan, koji ne bi drugomu pomagao kako je bilo odreeno, bio bi globljen sa 30 p. ili je morao dati vola (8, 5); gerefa, koji je u svojoj grofoviji propustio od svojih stanovnika uzeti obeanje, da e obdravati ustanove gilde, ili je slabo sudio, plaao je 120 s., isto tako i thegn (thane) za svoje podlonike (11). to se tie religioznih i drutvenih dunosti, svi su predstojnici centena i decena morali jedanput na mjesec da se sastanu na gozbu i tu raspravljaju poslovima gilde, a troak za tu gozbu iao na raun gilde (8, 1), dok su svi lanovi morali za duu pokojnog lana dati neke prinose i vriti neke crkvene ine (8, 6). l. 8, 9 bilo je odreeno, da e gilda dragovoljno obdravati sve one dodatke statuta, koje budu kralj ili gerefe dodali artikulima (statutu) mirovne gilde. l. 9, 11, i, 12, i, 2, 3 ticali se dokaznog postupka i kanjavanja mladei. Statut se zavravao napomenom, da se oni (svi lanovi) nadaju boljemu stanju, ako budu obdravali ove ustanove statuta.

Iz tih se ustanova moe prilino jasno odrediti znaaj ove gilde. Ona je u prvom redu bila stvorena u svrhu spreavanja kraa i razbojstva te se zbog toga i zove mirovnom gildom (frigildo), jer je sluila odravanju mira meu lanovima gilde, dok su sve druge svrhe gilda stupale u pozadinu. U tu svrhu bile su odreene kazne za krau meu lanovima, meusobno osiguranje lanova protiv krae, ako se ne pronae kradljivac, i dunost svih lanova, da se meusobno pomau pri slijedu. U gildu se stupalo sveanim obeanjem (mit weddum gefaestnot, vadio confirmatum), ali ini se, da su svi stanovnici nekih grofovija morali pristupiti u ovu gildu, koja dakle nije bila dobrovoljno udruenje. Gilda je dodue stvarala meu lanovima osobnu vezu, ali je ipak imala odreenu

teritorijalnu osnovu. Kako se ini, bila je osnovana inicijativom dravne vlasti, biskupa i gerefa, tako da je u svrhu boljeg provoenja nekih kraljevskih naredaba bila stvorena gilda od stanovnika nekih grofovija, u ijem su statutu bile sadrane tanije odredbe postupku lanova za postignue te svrhe. Stoga i usporeuju ovu gildu kasnijim engleskim dobrovoljnim drutvima za proganjanje zloinaca. Zbog toga ne nalii ova gilda drugim zatitnim gildama, jer je njezina svrha bila ograniena na uski krug poslova. Osobito upada u oi, da se nita ne spominje sudjelovanju gilde pri isplati vrade, to je glavna karakteristika drugih zatitnih gilda. Usprkos svemu tome moe se i ova gilda ubrojiti u zatitne gilde, a za nas je veoma zanimljiva, jer nae lige pokazuju upravo frapantnu slinost s njom, ne samo to se tie svrha i openitih ustanova, nego esto i u nebitnim crtama, te je u neku ruku jedina poznata tvorevina, s kojima se one mogu usporediti.

U XI. vijeku spominje se u Engleskoj ve vise gilda, ali veinom su crkvene bratovtine sa isto religioznim svrhama.3" Ipak se iz toga doba sauvao statut jedne prave zatitne gilde, koji je ujedno i jedini te vrste u Engleskoj, jer je londonska mirovna gilda imala od esti druge ciljeve i pripada u drugu grupu zatitnih udruenja. To je statut thanske gilde u Cambridgeu (thegna gilde on Grantabryge). Kako se iz samog imena vidi, bila je to staleka gilda, u kojoj su se nalazili thani (thegn, milites), vii drutveni stale, koji se bio razvio iz kraljeve druine, a u to doba se osnivao na posjedu veeg nekretnog imanja i vrenju viteke vojne slube. Ipak su i cnihtovi, slubenici thanova, preko svojih gospodara uivali zatitu gilde, premda nijesu aktivno uestvovali u gildi. U prvom lanu statuta bilo je odreeno, da svi zakletvom moraju dati meusobno vjeru, da e itavo udruenje pomagati onome, koji ima najvie prava. Svi su lanovi pod prijetnjom globe morali sudjelovati kod pogreba lana. U sluaju nude mogao je svaki lan zatraiti pomo od drugara, a ako nije bilo drugara u blizini, od gerefa, koji mu je morao pruiti pod prijetnjom globe od jedne funte. Ako nelan ubije lana, plaa vradu od 8 funti, a ako ne plati, osveuje itava gilda ubijenog lana. Ako lan ubije kojeg drugog ovjeka u nunoj obrani ili u odmazdi nanesene mu nepravde, svi

3 3 Da obiljei njihov poloaj i poloaj nekih drugih osoba (ena, sestara i

drugih lanova obitelji pr ipadnika gilde), koje su uivale obino samo zatitu gilde, ali nijesu imale aktivnih prava u njoj, upotrebio je Gierke izraz tienici eilde (Schutzgenossen), koji izvrsno tumai njihov poloaj. G i e r k e , . . I. str. 2 3 1 .

lanovi moraju dati doprinos, da se plati vrada, i to prema staleu usmrenog ustanovljenu svotu, jer je i vrada bila vea za odlinije ljude. Ako naprotiv lan ubije drugoga ovjeka iz ludosti ili obi-jesti, mora sam snositi sve posljedice djela i platiti vradu. U sluaju, da lan usmrti drugog lana, mora se umiriti sa srodnicima usmrenoga i iskupiti svoje pravo lanstva (u gildi), koje je tim inom izgubio, sa 8 funti, inae gubi njihovo drutvo i prijateljstvo (gefere and freondscipe), te ga svi lanovi moraju izbjegavati i ne smiju piti u njegovu drutvu. Uvreda nanesena lanu od drugoga lana kazni se globom jedne mjere meda. Ako cniht povue oruje na koga, plaa njegov gospodar jednu funtu, a itava ga gilda pomae da utjera od krivca taj novac. Ako pak cniht rani drugoga cnihta, ima mu se njegov gospodar osvetiti tako, da ga ubiju.34

U cambridgesku se je gildu stupalo, kako se iz statuta vidi, zakletvom, te su lanovi meusobno obeavali pomo u svim pravednim stvarima. Tko ne bi pomogao drugoga u nudi, potpadao je pod globu. lana ubijenog od neclana osveivala je itava gilda, ako ne bi platio vradu, dok se naprotiv gilda brinula, da u sluaju ubojstva unutar gilde doe do umira, jer je inae krivac bio izbaen iz gilde i bojkotiran od drugih lanova. Vano je, da je gilda bila solidarna u nekim djelima lanova, koja su dodue bila kanjiva, ali su prema njihovu shvatanju opravdana, kao to su to zloin poinjen u nunoj obrani i u vrenju pravedne odmazde, te su svi lanovi u tom sluaju davali doprinose u svrhu isplate vrade za ubijenog. Premda je gilda imala svoje sredite u jednom gradu, nije se, kako se ini, protezala na odreeni teritorij niti je bio pristup u nju prisilan, te se i u tim obiljejima bitno razlikuje od londonske gilde, koja je, kako se ini, bila teritorijalna i prisilna.

I kasnije se spominju gilde u Engleskoj u Domesday Booku (1086), ali poto su u to doba veinom bile razvrgnute, mora se zakljuiti, da su Normani bili neprijateljski raspoloeni prema gildama, jer su se bojali, da zbog tijesnih veza i solidarnosti meu lanovima ne poslue otporu Anglosasa protiv njihove vlasti. Stoga su na inicijativu dravnih vlasti zamijenili gilde u vrenju njihove zadae meusobnog osiguranja protiv nepoznatih zloinaca i kolektivnog jamstva u svrhu odranja mira instituti frithborga (frankpledge) i kolektivnog jamstva satnija i grofovija za zloine poi-

3 1 K e m b l e , . c. str. 4 2 5 , 6. T h i e r r y : Considrations sur 1 ' histoire d e

France. Oeuvres compltes. T . II. 1 8 8 2 , str. 2 7 1 2 7 3 .

njene na njihovu teritoriju od nepoznatih poinitelja i za druga podavanja i slube.36 Ti su instituti bili dodue uneseni iz Normandije, ali su ipak u znatnijoj mjeri nadovezali na stare anglosask ustanove. Dunost pomaganja pri slijedu i hvatanja zloinaca u decenama frithborga i satnijama bila je kasnije ureena vrlo slino londonskoj gildi, dok su s druge strane pripadnici iste decene jamili kaznenopravno za ponaanje svog druga. Iz tih su se decena razvila kasnije engleska samoupravna tijela. Gradske trgovake gilde (gild merchant, gilda mercatoria) nijesu imale nikakvih zatitnih svrha, niti se iz njih razvilo municipalno ureenje engleskih gradova, pa tako nemaju nita zajedniko sa starim zatitnim gildama.

Premda se zatitne gilde javljaju u skandinavskim zemljama mnogo kasnije nego u Njemakoj i Engleskoj, ipak su za ispitivanje ovih udruenja mnogo vanije, jer su se u tim zemljama ustanove starog germanskog prava bile uzdrale mnogo istijim nego u drugim junijim krajevima, a njihov je mnogo polaganiji politiki i kulturni razvoj uinio, da je stanje njihova prava u 12. i 13. vijeku, kad su se tamo pojavile zatitne gilde, u bitnosti odgovaralo prilikama u Njemakoj i Engleskoj VIL i VIII. . tomu pridolazi 1 mnogo vee obilje izvora, jer su se sauvali mnogi statuti ovih gilda, dok su iz ostalih krajeva takvi statuti rijetki. Zatitne su se gilde osobito bujno razvile u Danskoj, jer tu nije dravna vlast, bar u prvo doba, nastojala sprijeiti njihovo djelovanje. Prvi put se spominje gilda g. 1134 . , kad je kralj Niels bio ubijen u Schles-wigu od graana, koji su bili udrueni u gildi nazvanoj hezlag, te su tim ubojstvom htjeli osvetiti svoga zatitnika i brata vojvodu Knuta Lawarda umorenog od kraljeva sina. Vidi se po tome, da je to bila zatitna gilda, jer je glavna svrha njezina bila osveta brata, kako veli kronik burghenses districtissimam legem tenent in con-vivio suo, quod appellator hezlagh, sinunt inultum esse qui-cumque alicui convivarum illorum damnum sive mortem intul-lerit.3 8 itav jedan vijek kasnije nema vijesti gildama u Danskoj i Schleswigu, ali ve koncem XII. i poetkom XIII. vijeka morale su biti vrlo rairene, jer iz tog doba potjeu njihovi statuti (skraer), kojima su bili potanko ureeni svi odnoaji lanova unutar gilda.

3 5 H a t s c h e k J.: Englische Verfassungsgeschichte bis z u m Regierungsantri t t

der Knigin Victoria. H a n d b u c h der mittelalt. u. neueren Geschichte Abt . III. Bd. 3 . str. 8688, 9 0 9 3 , 1 0 1 1 0 3 .

',6 H e g e l , . c. I. str. 1 2 3 1 2 5 .

Rad Jugosl. akad. 2 4 0 . 2

Najstarija je skra gilde sv. kralja Knuta u Flensburgu, a zatim ima jo pet skra drugih gilda, koje su sve imale za patrone kralja Knuta, vojvodu Knuta ili kralja Ericha. Veina su iz Sjaellanda, a po jedna iz Malm (Skaane) i Flensburga (njem. Schleswig). Dvije najstarije bile su pisane danskim jezikom, a tri mlade latinskim. Usprkos velikoj prostornoj i vremenskoj udaljenosti vlada meu njima suglasnost u svim bitnijim ustanovama, jer su u to doba gilde u Danskoj bile ve posve ustaljen institut.3 7

Latinskim imenom nazivahu se gilde convivia radi gozba, koje su bile obiajne na sastancima brae, a lanovi se nazivahu braom (broethaer, gildbroedree, lat. confratres, convivae, congilde i gildae), esto takoer i zakleta braa (sornae broeder, conjurati fratres), to neki smatraju dokazom za porijeklo ovih gilda iz prisenog pobra-timstva.ss. Iz toga se vidi, da se i u Danskoj stupalo u gildu zakletvom. Danske se gilde nijesu ograniavale na pojedine stalee kao cambridgesk, ali su imale svoja sjedita u gradovima, pa su veinom graani bili lanovi, premda nijesu teritorijalno bile ograniene na gradsko podruje. I ene su mogle biti lanice, ali ne kao punopravni lanovi, a nazivale se sestrama.

Gilda je stvarala meu lanovima bratstvo (stoga se i naziva latinski fraternitas), te su lanovi imali meusobno prava i dunosti analogne onima krvnih srodnika, jer je gilda nadomjetala lanu zatitu roda u svim vanijim pravnim odnosima. Zbog toga su gilde nastale veinom po gradovima, jer tu rodovnih veza meu graanima ili nije uope bilo ili su bile znatno oslabljene.88 Glavna svrha udruenja bila je zatita lanova od napadaja izvana i pomaganje lanova, da dobiju svoje pravo, a uz to kao uzgredne svrhe vrenje bratske dunosti pomaganjem u nevolji i iskazivanjem bratske suuti nakon smrti, pa razne religiozne dunosti za spas due. Ni ove gilde nijesu imale iskljuivo zatitne svrhe, ali ih te svrhe karakteriziraju i lue od ostalih gilda.

Braa su bila openito obavezana da osvete povrede nanesene bratu. Ako nelan ubije brata, sva su braa morala pomagati nasljednike ubijenog, da ga osvete ili pribave od ubojice vradu. Dok vrada ne bi bila plaena, braa nijesu smjela opiti s ubojicom.

" H e g e l , . . I. str. 1 2 6 1 3 1 . Reallexikon der germ. Alt. II. Art . Gilde, str. 2 5 7 , 8 . A m i r a , . . str. 8 9 . K o l d e r u p - R o s e n v i n g e : Grundzge der dnischen Rechtsgeschichte 1 8 2 5 . str. 1 6 6 . si.

3 8 P a p p e n h e i m : Die Ents tehung der dnischen Schutzgilden 1 8 8 4 . str. 3 9 . si.

3 9 H e g e l , . . I, str. 1 4 0 . P a p p e n h e i m . . 5 7 . si.

Ako je brat ubio brata, plaao je vradu nasljednicima i globu gildi zbog prekraja gildina mira, ali samo u sluaju, da ga nije ubio iz ludosti ili mrnje, jer bi tada bio iskljuen iz gilde kao nieding (beasnik). Naprotiv, ako bi brat ubio drugoga kojeg ovjeka, morala su ga braa pomagati pri bijegu na tano odreen nain, a ako je to ubojstvo poinio u nunoj obrani, morali bi dati poru-anstvo za isplatu vrade, ak i sami platiti vradu, ako je poinitelj bio siromaan. Tko ne bi pomagao progonjenomu bratu na bijegu, bio bi izbaen iz gilde. Openito je vrijedilo pravilo, da brat brata mora pomagati u svim njegovim pravednim stvarima (til allae sinae retae sagae).4" Stoga su ga morali pomagati i pred sudom kao svjedoci ili rotnici, pri emu bi se drijebom odredila dotina braa.4 1 Kad bi brat zapao u nevolju (brodolom, zarobljenitvo), drugi su morali pomoi svojim prinosima, koje je kasnije nastradali brat vraao, ako je mogao, inae ih je snosila itava gilda. Kasnije su se ti prinosi sabirali izravnom kupljainom. Osiromajelog i bolesnog brata morali su njegovati i pohaati, a mrtvog pratiti do groba i dati zadunice za njegov pokoj. Propust ovih dunosti kanjavao se novanim globama u korist gilde, a u teim sluajevima iskljuenjem. Ako bi brat bio verbalno ili realno uvrijeen od nelana, morao je to prijaviti predstojnitvu gilde, koja bi ga zajednikim silama osvetila ili mu pribavila na drugi nain zadovoljtinu. Silovit usrt u nekretninu brata i nasilje poinjeno tom prigodom kaznilo se kod nekih gilda smru, a kod drugih tekom globom. Gilda je takoer uvala obiteljsku ast lanova, te bi brat, koji bi poinio preljub sa enom drugog brata ili silovao koju enu njegove obitelji, bio kao nieding izbaen iz gilde.

Svi su prijepori meu braom bili podvrgnuti gildinom sudu. Tko bi se protivio presudi, bio bi izbaen, a brat, koji bi iznio taj prijepor pred drugoga suca, morao je platiti globu protivniku i gildi. Ipak je itavo to sudovanje imalo kompromisarni karakter, jer se svatko mogao ukloniti tome sudu, ako se htio izvri kazni iskljuenja iz gilde. Globe i kazna iskljuenja imale su dakle samo znaaj disciplinarnih kazna, jer gildi nije bila od drave priznata kaznena vlast niti nad samim lanovima u njihovim sporovima. Za kaznu iskljueni brat bio je dodue izvrgnut neprijateljstvu gilde, ali inae to iskljuenje nije imalo nikakvih drugih pravnih poslje-

4 0 W i l d a , . . 129, 130. H e g e l , . . I. str. 135, 6.

4 1 W i l d a , . . i2>, 133, 134. H e g e l , . . I. 137.

dica. Pravna je vlast gilde nad braom bila dodue samo vlast jednog privatnog udruenja, ali se u to doba slabosti dravnih vlasti ipak svatko rado njoj podvrgavao, da ne bi bio lien mone zatite gilde, koja je jedina mogla uzdrati mir i sigurnost medu lanovima. Kao privatni kompromisarni sud sudio je gildin sud u svim sporovima meu braom, bili oni civilne ili kaznene naravi, do bilo kojeg iznosa, a sudila su sva braa s aldermanom (predstojnikom gilde) na elu. Sredinom XIII. vijeka sjedinile su se gilde kralja i vojvode Knuta u savez sa sjeditem u Skanru (Skaane), ali nije nita poznato svrhama i ureenju toga saveza, ve da je savezna skuptina vrila prizivno sudovanje u sporovima meu braom.

Municipalno ureenje danskih gradova nije nastalo iz ovih gilda, niti su one uope vrile kakav utjecaj na upravu grada. Danske su gradske opine nastale izluenjem gradova i njihova podruja (bjaerk) iz pokrajinskog sklopa u posebni sudski i upravni kotar po posebnim od kralja imenovanim upravnikom. U Danskoj su gilde i kasnije bile vrlo rairene sve do XVI. vijeka, ali premda su se razvijale po uzoru starih gilda, ne mogu se nazivati zatitnim. To su bila veinom udruenja s obrtnim i religioznim svrhama, dok su zatitne svrhe stupile u pozadinu, jer je ojaanjem dravne vlasti i pruanjem dovoljne zatite s njezine strane bila otpala potreba za takvim udruenjima.

U vedskoj i Norvekoj dolaze gilde mnogo kasnije nego u Danskoj, tek u XIV. vijeku. Premda u svemu vrlo nalie na danske,, ipak su samo neke imale po koje obiljeje zatitnih gilda. Tako je u upsalskoj gildi postojala dunost sve brae, da brata, koji je* usmrtio drugoga brata nehotice ili u nudi, pomau u bijegu. U Norvekoj su pak u sluaju ubojstva brata od nelana sva braa morala pomagati tubu roda pred sudom protiv ubojice. Stara obaveza osvete brata bila je promjenom pravnih prilika izmijenjena u ovu dunost.42

Iz tih mnogobrojnih ustanova moe se stvoriti dosta jasnu slika germanskih zatitnih gilda. One su bile udruenja, koja su pojedincu htjela nadomjestiti rod u njegovim glavnim funkcijama. Kako je rod u ono doba obuhvatao itavog ovjeka, te je ovjek bez roda bio blizu bespravnu ovjeku, nijesu stare gilde ograniavale svoje svrhe, ve su naelno obuhvatile ovjeka u svim njegovim javnim i privatnim odnosima. Zbog toga su gilde imale tada u isto

4 2 H e g e l , . . I. 3 2 6 3 4 0 , 4 0 8 4 3 4 .

doba religiozne, drutvene, zatitne, a kadto i politike svrhe. Tek kasnije su se one diferencirale po svrhama, zbog kojih su bile u prvom redu sklopljene. Tako su se razvile zatitne, obrtne (cehovi) i religiozne gilde (bratovtine). Poto su zatitne svrhe u kasnije doba sve manje dolazile u obzir zbog ojaanja dravne vlasti i boljeg sudovanja, nalazimo zatitne gilde u istom obliku tek u najranije doba, a one su, kako se ini, bile osnovni oblik, iz kojeg su se druge razvile. Zbog navedenih razloga imale su kratko doba razvoja, i radi toga nalazimo samo nekoliko takvih gilda na itavom podruju germanskog prava, ali je i to dovoljno, da nam razjasni njihovu bit. Naprotiv su se religiozne gilde u obliku crkvenih bratovtina i osobito obrtne gilde pod raznim imenima kasnije vrlo razvile, ali to ide u drugo podruje.

VI. Zat i tne konjuracije i k o m u n e u Francuskoj . Teritorijalno proirenje gilda teko je odrediti, jer je taj naziv

bio ogranien na neke germanske krajeve, dok se i drugdje pojavljuju udruenja, koja u svim bitnim crtama pokazuju veliku slinost s njima. Takva udruenja dolaze pod najrazlinijim imenima (conjurationes, confraternitates, societates, colligantiae, conspirationes, conventicula, iurae) po Francuskoj, Flandriji, Italiji, a bilo ih je i u zapadnoj Njemakoj. Najbolje im pristaje ime konjuracija, pod kojim najee dolaze i koje izrazuje njihovo najmarkatnije obiljeje: stvaranje udruenja uz prisegu za najrazlinije svrhe. Vrlo esto su imale te konjuracije i zatitne svrhe te su u tom sluaju vrlo sliile zatitnim gildama. Osobito se ovaj oblik udruivanja istaknuo u pokretu gradskog puanstva za emancipacijom od vlasti feudalnih gospodara poprimivi tako politike ciljeve, u emu upravo sastoji njihova glavna razlika od germanskih gilda. Iz konjuracija stanovnika gradova razvile su se mnoge gradske komune, koje su i kasnije zbog toga u svojem gradskom ureenju zadrale mnoga obiljeja prvotnih zatitnih konjuracija. Ali uz gradske komune bilo je u gradovima gdjegdje i istih zatitnih konjuracija, kojih su se statuti sauvali.

Prve komune osnovane zakletvom graana uz obeanje, da e se meusobno pomagati protiv feudalnih gospodara, nastale su u Francuskoj ve koncem XI. vijeka,43 ali tek poetkom XII. vijeka

4 3 H e g e l , . . , 3 0 3 2 T h i e r r y : Considrations sur l 'histoire de

France. 1 8 8 4 . Lettres XIIIXXIII . B r i s s a u d : Cours histoire du droit franais, I, p. 6 9 2 . si.

uspjelo je nekima (Noyon, St. Quentin oko 1106 , Amiens 1114 , Soissons 1126, Laon 1128) , da nakon tekih i krvavih borba stekim priznanje sa strane njihovih gospodara. Te komune nazivale su se zbog zakletve communia iurata (commune jure), a sam in stupanja u komunu communiam iurare. Kod nekih se komuna i lanovi nazivahu jurati communis, a kako je glavna svrha tih komuna bila odranje bratstva i mira medu lanovima, zovu se negdje komune: pax (Laon institutio pacis, Valenciennes communia pacis, a sam statut pax valenciensis), a lanovi homines pacis.44 U nekim gradovima komuna je obuhvatala samo odreene slojeve puanstva, obine graane, koji su sami stupili u konjuraciju, dok su vitezovi i sveenstvo ostali izvan komune. U to doba su komune imale veinom isto personalni karakter, tako da su na istom teritoriju postojale dvije sudbenosti: komunina za njezine lanove u svim njihovim prijeporima, i redovita za ostalo puanstvo. Ali im su komune ojaale, prisilile su sve gradske stanovnike, da u nju stupe zakletvom, i tako su pomalo dobile teritorijalnu osnovu. Glavna slobotina komuna sastojala se u slobodnom izboru gradskog poglavarstva (majora, maire-) i jurata (jurs, op. prisjednika), koje je takoer vrilo sudbenost, ali samo niu, jer je via sudbenost i dalje ostala pridrana organima gradskog gospodara.

Odnos meu lanovima komune osnivao se u znatnoj mjeri na dunosti meusobnog potpomaganja i zatite, premda nije bio ni izdaleka tako tijesan kao kod germanskih zatitnih gilda. Zbog. tog uskog meusobnog odnosa zovu se esto lanovi komune fratres, frres, fratres communiae i amici (u znaenju krvnog srodstva), te je ta dunost meusobnog pomaganja openito istaknuta u nekim statutima. Tako statut grada Amiensa (komuna cd g. 1126. , a statut iz g. 1190.) u prvom lanu odreuje, da svaki lan mora drugom u svim pravednim stvarima pruiti vjeru, pomo i savjet (unus-quisque jurato suo fidem, auxilium, consiliumque per omnia juste observabit), ime su svakom graaninu bile nametnute prema drugom one iste dunosti, koje je preuzimao vazal prema senioru stupajui u vazalni odnos (fides, auxilium, consilium).45 Isto tako je u soissonskoj karti (1126) stajalo, da e se unutar granica komune svi lanovi meusobno pomagati po svojim silama i da ne e trpjeti, da se kojemu od njih bilo to oduzme ili nametne koja daa.4 8 Uz

4 4 V i o l l e t : Histoire des institutions politiques et admin, de France III. p . 55. sL

4 5 V i o l l e t , . c. 55.

4 6 T h i e r r y , . c. str. 204.

te openite odredbe nalazi se gotovo u svim statutima komuna ustanova, koje upuuju na taj odnos meu lanovima. Vrlo esto komuna nastupa prema vani zajedniki, da pribavi svojemu lanu njegovo pravo. Kad ne moe da od zloineva gospodara dobije zadovoljtinu za zloin poinjen na tetu svojega lana, moraju se jurati pobrinuti, da se zloincu osvete kako mogu,47 dok u Noyonu u sluaju ubistva ili ozljede lana od izvanjskoga jurati mu se osveuju (vindictam facere), a fredum pripada biskupu i katelanu.41* Takoer i kod civilnih prijepora, ako lan nije mogao da postigne svoje pravo kod gospodara tuenikova, morao se obratiti maire-u i juratima, koji su se onda brinuli, da mu pravo ne propadne.49 U sluaju napadaja stranog ovjeka na lana komune u gotovo svim komunama morali su svi drugi lanovi pohrliti mu na njegov povik (obino communia!)"1 ili na glas zvona u pomo i obraniti ga od napadaja. Tko ne bi to uinio, bio bi kanjen kao krivokletnik (perjurus, parjur), jer se smatralo, da je prekrio svoju zakletvu. Dok se u tim i raznim drugim ustanovama statuta gradskih javljaju tragovi meusobne zatite i pomaganja graana, koji jasno pokazuju na postanak gradskih komuna u Francuskoj i Flandriji iz zatitnih konjuracija graana, nalazimo ipak u Flandriji jedan statut zatitne konjuracije, koja nije bila identina s komunom, ve se odijeljeno od nje razvijala. To je poznata lex amititiae iz grada Aire (u grofoviji Artois). 5 1 Po statutu odobrenom g. 1188 . od flan-drijskog grofa Filipa vidi se, da je to udruenje postojalo ve od svretka XI. vijeka. Svrha mu je, kako sam statut kae, bilo suzbijanje povreda sa strane zloinaca. U tu svrhu bila je sklopljena amititia zakletvom lanova, koji su pri tome meusobno obeali, da e jedan drugoga pomagati kao braa u svim potenim i korisnim stvarima (l. 1 : omnes autem ad amititiam pertinentes villae, per fidem et juramentum firmaverunt, quod unus subveniet alteri tamquam fratri suo in utili et honesto . . .). Udrugari se stoga zovu amici, villae amici i conjurati, jer amici znai u jeziku onog doba i krvnog srodnika, rodstvenika, bliiku. Stoga je meu njima bila iskljuena osveta (lan 2 1 3 . . . non accipiet ultionem per se vel suos qui laesus est. . .). Ako se lan ne e da pokori sudu predstojnika drutva (praefectus amititiae) ili inovniku grofa, koji sude

47 48 49 H e g e l , . . II, 44, 5 0 , 46. 5 0

V i 1 1 t, . . 5 . i r : L' origine des constitutions urbaines au moyen age. Revue historique. Anne 5 3 ( 1 8 9 3 ) , p . 01, 3 0 2 .

5 1 Izdana kod Thie r ry ia : Considrations sur 1'hist, de Fr. 200, 291 .

sa dvanaest prisjednika, biva kao krivac i krivokletnik protiv koristi i ugleda udruenja izbaen iz njega (reus et perjurus contra utile et honestum amititiae quod iuraverat vadens ab amititia cora-muni eiciatur), a grofu i katelanu pripadne itav njegov imutak (3) . Kad bi lan ubio lana (suum conjuratum), morao je poinitelj platiti fredum i tome vradu srodnicima ubijenog; ako ne bi htio, bio bi izbaen i izgubio itav imutak u korist grofa, a istu bi kaznu pretrpjeli srodnici ubijenog, ako ne bi htjeli primiti vradu, ve se htjeli osvetiti. Ako bi naprotiv bio lan ubijen ili ranjen od ne-lana (qui non est de amititia), svi su morali zloinca proganjati, pa ako bi ga kasnije ipak uhvatili i doveli pred suca, oni bi mu se po sudu dvanaest sudaca osvetili. Ako bi ga moda usmrtili, bili su nekanjivi (l. 1 1 . Si vero homo qui non est de amititia, amicum villae vulneraverit vel etiam .occident . . . ab amicis villae poterit teneri, statim praefecto communtatis praesentetur, et ipsi graviter conquaerentibus et una voce deprecantibus, ut secundum arbitrium 12 judicum selectorum ultionem de illo faciat, et si forte eum occi-derint nullum forisfactum ab eis comes exigere poterit). Tko ne bi sudjelovao u potjeri, bio bi globljen. Ako bi lanu togod bilo ukradeno, svi su lanovi pod prijetnjom kazne morali sudjelovati pri slijedu dan hoda od grada 1(6). U sluaju strke u gradu morali su svi priskoiti u pomo ugroenom lanu (10 ) . lanu, kome je izgorjela kua ili je pao u zarobljenitvo, svi !su morali dati doprinos od jednoga dinara (14 ) . Amicitia je kanjavala takoer realne i verbalne injurije meu lanovima (25) . Ako bi nelan kojemu lanu to oduzeo ili ga, pouzdavajui se u mnoinu svojih srodnika, uvrijedio, bio bi iskljuen iz trgovakog saobraaja sa gradom pod prijetnjom kazne onima, koji bi ipak s njim trgovali. Vitezovi i sveenici mogli su biti lanovi, ali su imali neki poseban gori poloaj od drugih lanova. Sveenici ipak nijesu morali sudjelovati pri vrenju osvete (clerici non cogentur inferre ultionem nisi de debitis, 1 3 ) . 5 2

Kako se po svemu ini, aireska amititia nije bila identina s gradskom komunom, ali je vjerojatno imala neki utjecaj na upravu grada. Po svojim glavnim uredbama vrlo je naliila na zatitne gilde, ali je kod nje solidarnost lanova bila znatno manja. Glavna svrha joj je bila uzdrati mir meu lanovima i zatititi njih od

5 H e g e l , . . II, str. i 6 j 1 7 0 . T h i e r r y : Considrations, str. 241 , 242.

W i l d a , . . str. 150. si.

izvanjskih napadaja. Tu je svrhu postizavala sudjelovanjem u meusobnim prijeporima lanova i zajednikim istupom protiv izvanjskog neprijatelja u formi zajednike -osvete (ultio) i bojkota. Kazne su bile novane i u krajnjem sluaju iskljuenje iz amicitije kao reus et perjurs. Kaznene vlasti nije dakle imala, ve ju je u ;gradu vrio predstavnik zemaljskog gospodara. Ovakva amititia spominje se i u Lille-u, ali se njoj malo to zna.5 3 Drugih statuta zatitnih konjuracija nije se u Francuskoj, sauvalo, ali iz mnogih zabrana na raznim provincijalnim koncilima, koji se tim udruenjima bave, moe se zakljuiti, da >su i kasnije ta udruenja bila vrlo rairena. Rouenski prov. koncil iz g. 1 1 8 9 . u svojim zakljucima c. 25 zabranjujui societates tako ih opisuje, da se oito radi 0 zatitnim udruenjima. Ta su se udruenja, kako se vidi, sklapala zakletvom uz obeanje, da e se lanovi meusobno pomagati u bilo kojim parbama i poslovima, odreujui podjedno globu za one, koj'i se ne budu drali utanaenja, pa su stoga i bila zabranjena, jer )esto navode na krivorotu lanove (sunt laici >et cleridi ineuntes societatem, ut de caetero in quibuslibet causis vel .negotiis mutuum sibi praestent auxilium, certas in eos poenas statuentes, qui contra huismodi veniunt Constitutionen! . . Tako se isto na concilium Vaurense g. 1368. zabranjuju slina udruenja (. 37 . . . nobiles plerumque et alii colligationes, societates, conjurationes faciunt. . . semel in anno se sub confratriae nomine in loco aliquo congregantes, ubi conve'nticula et colligationes ineunt et pacto Sacramento . . . quod se adversus quoscumque . . . ad invicem adiuvent et in omni casu unus alteri det auxilium, consilium et favorem . . . et unum maiorem eligunt, cui promitunt in omnibus oboedire. . .) . 1 na mnogim drugim koncilima, gdje se openito zabranjuje colligationes, societates, coniurationes, conventicula, conspirationes i fraternitates, radilo se veinom ovakvim udruenjima sa zatitnim Svrhama.50'

VII. Zat i tne konjuracije u Italiji.

Premda su ova udruenja, kako se javljaju u sjevernim i zapadnim krajevima Europe, vrlo vana za tumaenje pojave naih

5 3 H e g e l , . . II, 1 7 0 , 1 7 1 .

5 1 W i l d , . . 5 1 . H e f e l e - H e r g e n r t h e r : Konziliengeschichte Bd.

V. 2 . , str. 6 5 5 . 5 3

W i l d a , . . 5 2 . T h i e r r y : Cours sur hist, de France str. 3 0 3 3 0 8 . 5 R

H e f e l e , . . V. 2 , str. 7 6 5 , 8 7 6 . VI. 5 4 3 , 4 3 6 .

liga, jer pokazuju veliku slinost s njima te su bila osnovana na istim principima kao i one, ipak se ne moe pomiljati na izravni utjecaj ovih ustanova na njih, jer izmeu krajeva, gdje su se ona razvila, i naeg pravnog podruja nije postojao nikakav kulturni niti pravni saobraaj. To veu vanost dobivaju za nas takva udruenja u Italiji, koja je jako utjecala u pravnom i socijalnom podruju na nae primorske krajeve, pa postoji mogunost, da je ta ustanova bila izravno prenesena iz Italije ili da su bar talijanska udruenja za meusobnu zatitu .sluila kao uzor naim ligama. Dodue u Italiji pokret udruivanja u zatitne svrhe nije bio ni izdaleka onako snaan kao u sjevernim evropskim zemljama niti je pri stvaranju gradskih opina igrao onu ulogu kao gradske komune u Francuskoj, ali je ipak bilo u Italiji dosta ovakih udruenja, koja su u svemu bila vrlo slina onima u Francuskoj.

Openito se smatra, da su ovakva udruenja graana znatno pridonijela stvaranju gradskih komuna u Italiji. I uistinu ve prije posuanka prvih komuna nalazimo u talijanskim gradovima razna udruenja pod karakteristinim imenima conjuratio, conspiratio, jura, juramentum, sacramentum, conventiculum, societas, compania, unio, te ih susreemo kroz cijeli sreldnji vijek. Iz imena i drugih podataka moe se zakljuiti, da su ova udruenja graana veinom imala [zatitne svrhe, da -su se sklapala zakletvom i da su neke od tih konjuracija bile glavni uzrok stvaranju nekih talijanskih komuna.

Prvi put se spominje takva konjuracjija sa politikim ciljevima koncem X. vijeka (980.) u Milanu, kad su se graani zakletvom udruili protiv svoga biskupa, koji je po carskom imunitetu bio gospodar grada. Ta je komuna bila dodue opet ukinuta, ali se ini, da je u nekim gradovima na taj nain kasnije uspjelo osnovati trajnu gradsku komunu.57 Malo kasnije (sredinom XI. vijeka) bila je stvorena gradska komuna u Genovi u okolnim mjestima u obliku takve konjuracije pod imenom compagna. Genovska compagna bila je utemeljena i u nju se stupalo zakletvom (jurare compagnam), koja je vrijedila za etiri godine, nakon ega ju je trebalo obnoviti. lanovi su zakletvom meusobno obeavali, da se ne e napadati orujem ili bez njega i da ne e koditi ni drugim nainom jedan drugomu, nego> da e se meusobno pomagati protiv

0 7 H e g e l : Geschichte der Stdte Verfassung in Italien, IL str. 94.

svakog neprijatelja i da e podupirati glavare compagne u vrenju osvete za ub'ijene lanove. Compagna 'se protezala samo na one, koji su u nju pristupili, a imala je za ''sredite katedralnu crkvu. Mak> po malo ona je ojaala te je prisilila graan; na pristup i po svojim glavarima preuzela upravu grada, poslije ega se poela nazivati ccmpagnia communis, iz koje se kasnije razvila genovska opina. Iz sline ustanove, ini se, nastala je i pizanska opina ( 1 0 8 6 ) . 3 8

I u drugim gradovima, gdje su gradske komune nastale na drugoj c-snovi, bilo je mnogo takvih udruenja, koja su osobito igrala veliku ulogu u unutranjim grad'skim borbama. Kako su ona smetala nastojanju gradskih i dravnih vlasti, da sprijee samo-vlasno osveivanje i sudovanje u kaznenim stvarima, bila su mnogim statutima strogo zabranjena, a i papa Urban I V . zabranio ih je pod prijetnjom teke kazne g. 1 2 6 3 . Kako 'se iz te zabrane Vidi, ta su se udruenja osnivala i stvarala u svrhu zajednike osvete povreda nanesenih drugu i sudjelovanja pri isplati globe za zloin poinjen od lana (. . . quod illatas eis in se vel aliis iniurias vindi-cabunt et si eorum aliquem pro patrato homicidio seu damno dato aut iniuria ab eo aiiis irrcgata pecunialiter contingat, ceteri in huius modi poena aequa tribuent portione)."!l Osim takvih zabrana malo nam se inae sauvalo vijesti njihovu unutranjem ureenju i dunostima lanova. Jedino su iz toga doba ostali statut i protokoli zatitnog udruenja sv. Jurja (societas beati Georgii) u pijemont-skom gradu Chieri iz konca XIII. i poetka XIV. vijeka. Ti nam sauvani dokumenti daju jasnu sliku tih udruenja u Italiji i pokazuju njihovu veliku slinost s drugim zatitnim konjuracijama, osobito 's aireskom amicitiiom. Na elu toga udruenja, koje se inae nije poklapalo s gradskom komunom, premda je vjerojatno igralo vanu ulogu u komunalnom ivotu, stajao je kapetan (capi-taneus). Njemu bi se obraao za pomo lan, koji bi bio povrijeen od kojeg nelana, pa bi se onda zazvonilo> na okup i itavo bi udruenje izalo oruano na osvetu (ultio). Svi su lanovi morali pod prijetnjom globe kod toga sudjelovati, ili bi bar udruenje podupiralo lana, koji bi se sam osveivao, savjetom i pomoi (con-silio et auxilio). Prijavu ubojstva trebalo je podnijeti u roku od

5 8 P e r t i l e : Storia del diritto italiano. 1 8 9 6 . Vol. II. pag. 8. si. S c h a u b e :

Handelsgeschichte der romanischen Vlker des Mittelmeergebietes. 1906 . str. 56, 66. si. 5 9

T h e i n e r : Codex diplomancus dominii temporalis s. Sedis. 1. p. 2 7 8 ,

dva mjeseca, te ako usmreni nije imao roaka ili prijatelja, da tu prijavu uiini, morao se sam kapetan pobrinuti za osvetu. Kad bi itavo udruenje izvrilo o'svetu ili bi se sam lan odmazdio za nanesenu povredu, udruenje bi isplatilo vradu ili globu za taj in te privremeno davalo poruanstvo za tu isplatu. lanovi bi se prije vrenja osvete obraali kapetanu, koji bi istraio, da li je opravdana, te ju je u tom .sluaju doputao. Udruenje je takoer posredovalo kod umira; ako se protivustnanka ne Hi drala ugovora, unitavali bi joj za osvetu imutak. Ako bi pak lan ranio lana, platio bi globu; ako je ne bi platio, sruili bi mu kuu, a njega izbacili, jer isu meu sobom drali strogo bratstvo. Nijedan lan nije pod prijetnjom kazne smio opiti sa strancem, koji je bio ranio lana. Kad je Chieri g. 1347 . potpao pod savojskog grofa, udruenje je bilo priznato, te je polovina globa i dalje ostala udruenju, dok grof nije dobivao nita od globa zbog osvete izvrene od udruenja.00 Kako se vidi, bilo je ovo udruenje stvoreno u svrhu vrenja osvete, te je s jedne strane zajednikim istupom osveivalo lana, a s druge strane jamilo za posljedice djela poinjenog od lana u opravdanoj osveti. Nije naprotiv jamilo za 'svako kanjivo djelo, kako je to bilo kod starijih udruenja zabranjenih od pape Urbana IV. Drugih svrha c'sim osvetne, kako se ini, ovo drutvo nije imalo.

Ovim su se zatitnim udruenjima, koja su imala kao glavnu svrhu meusobnu zatitu lanova, mnoga obrtna udruenja u Italiji nekim svojim ustanovama vrlo pribliavala. Uz obaveze, koje su sluile postignuu njihovih stalekih i obrtnih ciljeva, obeavali su njihovi lanovi meusobno esto i pomo 'u privatnim borbama -i pred sudom pa zajedniku osvetu povreda nanesenih jednome od njih. S druge 'strane lanovi su obavezani na odranje meusobnog mira i bratstva, pa je prddstojnitvo drutva u tu svrhu vrilo arbitrarnu sudbenost ne samo u strukovnim sporovima, ve i u svim kaznenim i civilnim stvarima. Ta je sudbenost bila od gradskih vlasti esto puta priznata i ureena u gradskim statutima, pa bi onaj lan, koji bi mimoiao taj sud, potpao pod globu.61 Udruen u ovakvim strukovnim udruenjima izveo je narod u ve-

8 0 K o h 1 e r J.: Studien aus dem Straf recht. Hef t 2 6 . , Das Strafrecht der

italienischen Statuten vom 1 2 . 1 6 . Jahrhunder t . II. str. 2 1 2 3 . P e r t i l e , o. c. V, p . 2 2 . si. C a l l i s s e C : Svolgimento storico del dir i t to penale in Italia. Enciclo-pedia del dir. pen. it. a cura di . Pessina, str. 3 1 1 , 2 .

6 1 P e r t i l e , . . II, str. 1 8 4 . si.

ini talijanskih gradova tokom XIII. vijeka prevrat, koji je doveo do uspostavljanja puke vlade. Uz cehove i bratovtine sudjelovala su u tom prevratu i razna mil|iciona udruenja stvorena u formi konjuracije, koja su dala vojniku snagu pukom pokretu. Osobito su se ta udruenja istakla prigodom t. zv. primo popolo u Firenzi g. 1250. , kad je bila sruena vlast plemstva i uvedena prva puka vlada. Tada je narod nastupio organiziran u 20 compagnie u samom gradu i 96 lega (liga) u gradskom distriktu, to *su bila zakletvena udruenja puana po kvartirima i kotarima grada i distrikta u svrhu oruanog istupa protiv plemstva.62 Ova su se sastajala na zvuk zvona u obranu naroda pod vodstvom gonfaloniera. Ako bi puanin bio napanut ili udaren, morali su mu drugovi iz iste compagnie pritei u pomo, jer je meu njima vladalo bratstvo. 8 3 Zanimljivo je za tumaenje imena naih liga, da su se ove compagnie u firentinskom distriktu, koje su bile organizirane u formi konjuracija i osnivale se na meusobnoj zakletvi lanova, nazivale ligama (leghe). Ova su udruenja kasnije nestajala, ali su se ipak pojavila na raznim podrujima, kad su to posebne prilike zahtijevale. Kad je sredinom XV. vijeka u Romagni i Markama prije vlade Siksta V. bila je zavladala pravna nesigurnost i banditstvo, osnovali -su stanovnici tih krajeva slobodna udruenja u svrhu poboljanja pravnog stanja i pobijanja razbojstva. U Fanu je bilo osnovano takvo udruenje pod imenom Sant'unione zakletvom lanova u crkvi, gdje su se oni zdruili kao braa na ivot i smrt, da e uzdravati mir u gradu i da e unititi one, koji budu taj mir smetali. U drugim gradovima bilo ih je takoer pod imenom paoifici, a vlada ih je podupirala i dopustila lanovima noenje oruja, tako da su njihovi glavari tvorili neku vrstu pukog magistrata.84

VIII. Zat i tna udruenja (hermandades) u paniji.

Kako je u panijii kroz srednji vijek udrugarski ivot bio-vrlo razvijen, nalazimo i tamo udruenja za meusobnu zatitu. Za paniju je osobito karakteristina misao umjetnog bratstva, koja je bila osnova raznim vrstama udruenja i mnogim drugim poja-

6 3 H g 1 : Geschichte der Stdten V e r f a s s u n g in Italien II. str. 2 7 0 . si. o h 1 e r -

A z z i : Florent iner Strafrecht. Quel len zur Geschichte des Strafrechts 1 9 0 9 . str. 1 8 1 . 6 3

D a v i d s o h n : Geschichte von Florenz II. 3 6 9 , II, 2 3 3 4 . sl. 6 4

R a n k e : Die rmischen Ppste in den letzten vier Jahr. I, str. 2 5 6 . sl.. Smtliche W e r k e Band 3 7 . 1 8 7 4 .

vama panjoskog pravnog ivota,"' ali se osobito istakla ta crta panjolskog prava u razliitim zatitnim udruenjima. Ta udruenja nazivaju se obino hermandades, a esto unio i liga. Sam naziv hermandad (bratstvo) za njih i hermandados (pobraeni, pobratimi) za lanove pokazuje, da je medu lanovima vladalo bratstvo te da su meusobne dunosti lanova bile nalik na bratske. Ta se udruenja nijesu razvila iz crkvenih bratovtina (za koje u panjolskom slui izraz confradia), ve iz stare zapadnogotske ustanove za-kletvenog pobratimstva. To bratstvo sastojalo se u meusobnom pomaganju protiv napadaja, odravanju mira meu braom i zajednikom istupu svih lanova protiv neprijatelja itavog udruenja ili pojedinog lana. Takva udruenja stvarala su se u razline svrhe. Bilo je pod imenom hermandada saveza plemstva protiv kralja i saveza seljaka protiv gospode ( i 1 1 5 ) . 6 0 Kasnije se to ime u prvom redu upotrebljavalo za udruenja sklopljena u svrhu odranja mira i javne sigurnosti, koja se javljaju poevi od konca XII. vijeka, te su se osobito po gradovima proirila usprkos kraljevskim zabranama. Koncem XIII. vijeka udruile su se ove hermandades u vee saveze, koji su kasnije bili priznati sa strane dravne vlasti, pa su organizirale svoju posebnu policiju i izuzetne sudove za neke vrste zloina, osobito za razbojstva i krae, protiv kojih su ovi savezi bili osnovani/" Poto Su se ti opi hermandadi stvarali samo za odreeni niz godina, izali su kasnije iz Upotrebe, 6 8 ali su zbog slabih prilika sredinom XV. vijeka na inicijativu kralja Ferdinanda i kraljice Izabele bili opet uspostavljeni, pa su tako postali dravnom institucijom. Na molbu cortesa odredila je g. 1 4 7 6 . kraljica stvaranje hermandada u svrhu odranja pravnog poretka. U svim pokrajinama, merindadima, gradovima i mjestima morala se stvoriti lokalna hermandad, te je svako mjesto dobilo jednog 'ili dva alcada za voenje sigurnosne slube. Hermandad je morala postaviti quadrillerose, koji su nakon prijave zloina morali proganjati zloinca pet milja daleko i svagdje pri slijedu dati zvoniti na uzbunu, a kad bi uhvatili zloinca, predati ga izuzetnom sudu. Taj sud b io je nadlean za zloine, psovke, krivotvorenja novca, razbojstva, doloznog palea, silovanja, ubijstva i zvan mjesta i neke druge ma-

6 8 H i o j s : Fraternidad artificial en Espaa (Pappenheim). Zf. Rg. Bd. 2 7 ,

str. 4 j 6 , 7 . 6 8

A l t a m i r a y C r e v e a : Historia de Espafa I. 3 9 1 , 4 1 9 2 1 . 6 7

A l t a m i r a , . . II. 1 0 3 , 4 . 6 8

A l t a m i r a , . . II. 4 9 . sl.

nje prekraje, a sudilo se vrlo sumarno.69 Opa hermandad kraljevine Kastilije i Leona uzdrala se kao neke vrste andarmerija sve do poetka XIX. vijeka. I kod panjolskih crkvenih bratovtina postojale su esto dunosti meusobne zatite i pomaganja lanova.'0 Zanimljivo' je, da se u baskikim pokrajinama teritorijalni okrug, koji je sadravao vie sela, nazivao hermandad, jer !se vjerojatno bio razvio iz saveza stanovnika toga kraja.7 1

IX. Analogije Ruske Pravde sa kaznenopravnim ustanovama naih liga.

Na podruju slavenskih prava ne nalazimo uope udruenja sa zatitnim svrhama.72 Ustanova kolektivnog jamstva u raznim oblicima, koja se esto javlja u organskoj vezi sa zatitnim udruenjima, bila je kod Slavena dodue vrlo rairena, ali nije bila nikad u vezi s takvim udruenjima, ve je bila osnovana na teritorijalnom ili rodovnom odnwosu.73 Ipak se nalazi u Ruskoj Pravdi nekoliko odredaba, koje se dodue teko dadu tumaiti u smislu postojanja germanskim zatitnim gildama slinih udruenja, ali mogu ipak pridonijeti boljem razumijevanju nekih tamnih strana naih liga, kojima inae u slavenskim pravima ne nalazimo nita nalik.

Te ustanove nalaze se u l. 511 tree redakcije Ruske Pravde, 7 4 koji ureuju dunost plaanja vire i sudjelovanja vervi kod toga. Gotovo >svi ti lanovi vie su ili manje sporni te ih do danas nije uspjelo potpuno protumaiti. Openito se ipak u ruskoj pravno-povjesnoj nauci dralo, da je ubojica normalno sam plaao viru, dok su samo u posebna dva sluaja sudjelovali i ostali lanovi vervi. I to u prvom redu u sluaju l. 9 kod ubojstva u svai ili na piru (ime se hoe kazuistiki da oznai nepromiljeno usmrenje), kad verv sudjeluje s ubojicom pri isplati vire. Kako se u lariu 9 1 1 1 govori skladanju u dikuju viru (ie sja prikladyvajut viroju l. 9, ae ktp ne vloilsja v dikuju viru l. 11), to se odatle izvodi, da je verv bila neke vrste drutvo za meusobno osiguranje

6 9 A l t a m i r a , . . II. 5 0 , 4 6 1 . S c h i r r m a c h e r : Geschichte von Spanien

VI. Bd., 5 9 5 , 6. 7 0

A l t a m i r a , . . II, 1 0 6 , 1 9 0 . sl., 1 9 2 . 7 1

A l t a m i r a , . . II, 1 0 6 , 1 9 0 . sl., 1 9 2 . Poljske konfederacije ne mogu se u njih ubrojiti, p remda inae nalie

konjuracijama; cf. K u t r z e b a : Grundr i der polnischen Verfassungsgeschichte str. 1 2 4 , 5 .

7 3 S o b s t i j a n s k i j : Krugovaja poruka u Slavjan, 1 8 8 6 . Passim.

7 4 G o e t z : Das russische Rech t I. 2 0 , 2 1 .

u sluaj'u poinjenja ubojstva u svai ili na piru, u koje se po volji stupalo i u tu svrhu plaalo prinose. Po tom bi dakle miljenju ruska verv u tom pogledu naliila germanskim zatitnim gildama s obzirom na njezinu funkciju pri pomaganju lanova pri isplati vrade za neke zloine. Drugi sluaj sudjelovanja vervi pri isplati vrade bio bi po ovom miljenju u l. , kad se nae u vervi ubijen ovjek, a verv ne trai zloinca.73 Goetz je naprotiv doao do protivnog zakljuka, da je verv normalno sudjelovala pri isplati vire, dok je naknadu srodnicima ubijenog, golovniestvo, snosio sam poinitelj. Po njegovu miljenju predviene su tim lanovima tri vrste usmrenja: nepromiljeno (u svai ili na piru) po l. 9, promiljeno (v razbo) po l. 5, i napokon osobito kvalificirano, kad ubojica nije bio niim izazvan od ubijenog (na razboi bez vsakoja svdy) po l. 10. Prva dva 'sluaja kaznila se novanom kaznom, u kojoj je sudjelovala i verv, dok se u posljednjem sluaju kaznilo progonstvom i gubitkom imutka (potok i razgrablenie).76 Premda sva ta pitanja nijesu razjanjena, ipak ostaje sigurnom injenicom, da je verv jamila samo za neke vrste ubojstva, dok je za druge pojedinac sam bio podvrgnut kazni. Karakteristino je, da verv jami upravo za lake sluajeve, nepromiljeno usmren je po l. 10, naprotiv za tei sluaj umorstva l. 10 ne jami. Odatle bi se moglo zakljuiti, da >se nepromiljeno usmrenje smatralo oprostivim, pa je zato lan uivao potporu vervi, dok je za tei zloin verv otklanjala odgovornost, jer ga je smatrala neoprostivim i neopravdanim. Tu pojavu, da za neke zloine jami udruenje, ako su oprostivi, dok se za tee zloine otklanja odgovornost, nalazimo vrlo esto kod mnogih zatitnih udruenja, osobito germanskih gilda, pa je lako mogue, da se ta misao i na ruskom tlu samostalno razvila bez veze s ovakvim udruenjima. Kad bi tako bilo, lake bi se dala protumaiti injenica, to je ta misao u nekim naim ustanovama vrlo dosljedno provedena, jer bi se tako dala svesti na zajedniku slavensku osnovu.

Zanimljivo je, da se u Rusiji ve vrlo rano (koncem XIV. vijeka) spominju udruenja za prireivanje gozba zajednikim prinosima lanova, koja se nazivahu karakteristinim imenom brat-

7 5 S e r g e e v i : Lekci i izsldovanija po drevnej istorii ruskago prava. IV.

izd. 1 9 1 0 . str. 3 9 9 , 4 0 0 . V l a d i m i r s k i j - B u d a n o v : O b z o r po istorii rus. prava . IV. izd. 1 9 0 5 , str. 3 3 6 . si. S o b s t i j a n s k i j , o . e . str. 8 1 9 4 . F i l i p o v : U e b n i k istorii rus. prava I. 1 9 0 7 , str. 2 1 7 . sl.

7 6 G o e t z , . c. III. 2 5 5 4 .

iny. Te bratine vrile su, kako se po psovskoj sudnoj gramoti vidi, neke vrste arbitrarnu sudbenost nad lanovima te su imale svoje starjeinstvo.77 Zbog velike njihove slinosti s gildama ipak je vjerojatno, da su se razvile u Rusiji pod utjecajem stranih trgovaca, koji su imali vlastite gilde sa upravo istim svrhama, tako da se ne mogu smatrati pravom slavenskom ustanovom ni posluiti za tumaenje drugih slinih pojava u naim krajevima.

X. Poec i za t i tn ih udruenja k o d nas. Zat i tne konjuracije u da lmat insk im gradovima.

Usprko's velikoj raznolinosti, koju udruenja za meusobnu zatitu pokazuju u raznim krajevima, ipak se moe opaziti, da se javljaju u dva glavna tipa. S jedne strane imamo germansku zatitnu gildu, a s druge konjuraciju u zatitne svrhe, koja se uglavnom rairila po romanskim zemljama. U naim krajevima bilo je ustanova, koje pokazuju crte jednih i drugih, ali se u svakom pogledu odlikuju velikom originalnou te se ne mogu posve svesti pod nijedan poznati tip zatitnih udruenja.

Prvi put se spominju lige kod nas tek sredinom XV. vijeka, ali ve iz mnogo ranijeg doba ima vijesti o konjuracijama, od kojih su mnoge imale takoer zatitne svrhe. Tih se konjuracija spominje po dalmatinskim gradovima ve poetkom XIII. vijeka, ali ih je zacijelo kod nas bilo jo ranije, kako se moe zakljuiti iz nekih podataka. Ipak veina tih vijesti sastoji iz pukog spominjanja tih konjuracija, a tek prigodimice spominju se i njihove svrhe, dok nema nikakvih potanjih vijesti njihovu unutarnjem ureenju i djelovanju. Razlog tome mora se traiti u opem nedostatku vrela za ustavne i pravne prilike XII., XIII. i XIV. vijeka u naim krajevima, a takoer i u dalmatinskim gradovima, gdje su se ta udruenja najprije pojavila. Taj se nedostatak osobito teko osjea u pravnoj povijesti dalmatinskih gradova, koji su upravo u to doba doivjeli velikih promjena ba na tom podruju pod utjecajem politikih strujanja u susjednoj Italiji. Drugi bi razlog bio neprijateljsko stajalite, koje su gradske i crkvene vlasti zauzimale prema tim udruenjima, i 's tim u vezi njihova represivna djelatnost, to je svakako sprijeila razvoj tih udruenja, tako da nijesu mogla ostaviti jaih tragova u tadanjem pravnom ivotu. Ta se pojava opaa

1 1 V l a d i m i r s k i j - B u d a n o v : Hristomatija istorii rus. prava. I. 5 . izd. 1 8 9 9 .

l. 3 4 , 1 1 3 , str. 1 4 9 , 1 8 9 .

Rad Jugosl. akad. 2 4 0 . 3

i drugdje, osobito u Italiji, pa se uglavnom zbog toga i sauvalo tako malo podataka o konjuracijama u Italiji i Francuskoj, premda su, sudei po zabranama i drugim vijestima, morale biti vrlo rairene.

Ipak se iz tih vijesti moe zakljuiti, da se radi udruenjima identinim s talijanskim i francuskim konjuracijama. Na to u prvom redu upuuju nazivi, pod kojima dolaze u izvorima kod nas i koji posve odgovaraju stranim nazivima za ta udruenja. Tako dolaze kod nas nazivi: coniuratio (Split), iura (Dubrovnik), com-pagnia, compania (Dubr., Korula), sacramentum (Dubr.), societas (Dubr.), conspiratio, conventiculum (Split), a uz to fraternitas, con-fratria. Gradski statuti otro lue ova udruenja od crkvenih bratovtina, koje su se poetkom XIII. vijeka pod utjecajem pokreta prosjakih redova poele kod nas najbujnije razvijati, ali su se vjerojatno kadto pod nazivom fraternitas razumijevale i zatitne konjuracije. Takoer se i obrtna udruenja, koja su se po prilici u isto doba poela osnivati po talijanskom uzoru, ve svojim nazivima (scuole, mestieri) od njih razlikuju. Najvie panje svraale su gradske vlasti na konjuracije sa politikim svrhama, te su ih nastojale sprijeiti strogim zabranama, ali ih je oito bilo i sa privatnim svrhama.

Ve u ispravi pape Urbana III. iz g. 1 1 8 6 . , kojom se potvruju zakljuci splitskog provincijalnog sinoda, bio je potvren meu ostalim i zakljuak, kojim se zabranjuju conventicula, quae fraternitatis appellantur.78 Kako u to doba ni drugdje nijesu udruenja pod imenom fraternitates ograniavana na isto religiozne ciljeve, ve su imala posve svjetovne svrhe, kako to svjedoe zakljuci francuskih sinoda, gdje se upravo zbog toga zabranjuju7" nosi na takva udruenja, te da je samo jedan odjek crkvene borbe protiv njih, jer crkva nije zabranjivala bratovtine sa isto religioznim svrhama. Ve u najstarijem dalmatinskom statutu grada i otoka Korule iz god. 1 2 1 4 . spominju se konjuracije. Tu se u lanu 2 prijeti onima, qui fecerint compagniam contra honorem comitis et contra salutem civitatis, smru i konfiskacijom imutka za voe, a za ostale uesnike globom od 25 perpera. Kohler*" i Maurani8 1

7 8 Codex dipl. II. str. 2 0 2 4 .

7 9 Conci l ium Vaurense anno 1 3 6 8 . . 1 4 . . . omnes conventicula et colli

gationes, quas fraternitates, vel confratrias appellant . . . irri tamus. W i l d , . c. str. 5 2 . 8 0

K o h l e , . c. str. 4 6 9 . 8 1

M a u r a n i : Prinosi, str. 7 4 6 (nevjera).

misle, da taj lan govori obinoj konspiraciji protiv gradskog poretka, valjada zbog stroge kazne, koja ne bi odgovarala jednostavnom pestupku stvaranja zabranjenih drutava, ali je vjerojatnije, da se tu radi trajnoj konjuraciji sa politikim ciljevima, koju je gradska vlast strogo zabranjivala, jer je bila opasna za mir i poredak u gradu. Tako su se esto u Italiji odreivale neobino stroge kazne za stvaranje tih drutava, a i sama rije compagnia uvijek oznauje trajno udruenje,82 a ne privremeni komplot. Nekoliko godina kasnije u formularima prisege dubrovakog kneza iz g. 1237. pa sve dalje do g. 1254 . , 8 " koji su se sauvali iz vremena prije sastavljanja statuta ( 1 2 7 2 ) , obeaje knez et omnes compagnias et sacra-menta eorum (civium) disturbabo. Taj je formul kasnije uvrten i u Liber Statutorum civ. Ragusii, lib. II. . 1., a i u formul podanike prisege Dubrovana knezu lib. IV. . 3 obeaje graanin, da ne e sudjelovati u tim udruenjima (non ero in aliqua societate vel compania, per sacramentum fidanciam per promis-sionem . . .). Kako se iz te podanike prisege vidi, ta su se udruenja u Dubrovniku takoer osnivala zakletvom ili sveanim obeanjem. I u drugim krajevima bio je obiaj, da graani daju takva obeanja gradskim vlastima (Udine 1 3 1 1 . . . item promitto iuram, conspirationem et illicitam societatem non facere cum aliquo).84. Iz zakletve pak otokih knezova (1. II. 33 (4) . . . et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et damnis non manifestandis, dabo operam quod frangetur . . .) vidi se, da su kod nekih konjuracija lanovi bili obavezani ne prijavljivati vlastima neke zloine drugih lanova. Svakako nijesu se zacijelo te konjuracije ograniavale na tu svrhu, ve su vjerojatno vrile i arbitarno sudovanje u takvim prijeporima meu lanovima, pa su stoga zabranjivale njihovo iznoenje pred redovitog suca. Vano je, da naziv jura za konjuracije nalazimo inae samo u Italiji, odakle su se svakako i kod nas rairile.R5 Od drugih dalmatinskih gradskih statuta samo jo splitski statutm vetus iz g. 1312 . spominje konjuracije zabranjujui conjurationes, kojih se lanovi obavezuju na meusobnu pomo pred sudom polaganjem prisege jedan za drugoga (1. IV. c. 25 . Quod

8 2 U tom smislu dolazi ve 1 1 9 9 . u ispravi kneza Dujma Krkoga, kojom

se obavezao ne sklapati saveza sa gusarima (. . . debemus compagniam vel societa tem cum ulio habere cursalium vel aliorum . . .). Cod. dipl. II. str. 3 1 6 .

8 3 Cod . dipl. IV. 3 2 , 6 0 , 1 1 9 , 1 5 9 , 2 4 1 , 3 2 7 , 5 6 7 .

8 4 D u c a n g e : Glossarium med. et inf. latinitatis sub voce iura.

8 5 P e r t i l e , . c. II. 8. sl.

faciunt inter se conjurationes et conventicula ad faciendum et prae-standum sacramentum unus pro alio, 50 libras). I te konjuracije nijesu se ograniavale valjada samo na pomo pred sudom, ve su lanovi po svoj prilici pruali meusobno pomo i u drugim okolnostima.

XI. Bratstvo (fraternitas) p l e m e n a Babonia i graana senjskih.

Da se stvaranje ovakvih udruenja nije ograniavalo samo na primorske gradove, vidi se iz isprave od 1 3 4 3 , kojom se sklapa mir i savez izmeu plemena Babonia i graana senjskih.8,5 Tada su obje strane izmirivi se sklopile vjeno bratstvo meusobno (. . . ut cum nostris successoribus inseparabilis fraternitatis87 conjuncti vinculo simul viveremus perpetuo). U sluaju, da bi tko od jedne strane prekrivi pomirbeni ugovor usmrtio koga cd druge strane, plaala bi kriva strana golemu globu od 500 maraka. Svoje su bratstvo utvrdili na taj nain (praeterea in tantum nostram fraternitatem con-firmavimus), da ako bi jednoj strani prijetilo neprijateljstvo (ini-mititia quae dicitur vulgariter vrasda), druga joj je 'strana morala kao brai (tamquam fratribus) pomoi da plati vradu prinosima od 5 dinara od svake kue plemena, koje bi se sabralo kupljainom (per collectant). Ako tko ne bi pravodobno platio prinos, moralo ga je na to prisiliti njegovo pleme, te je suvie plaao kaznu od 100 din. zbog zatezanja. U sluaju nude jedne strane (si alicui parti ingrueret ncessitas) morala ju je druga podupirati vojskom ili na drugi koji nain, kako se bude inilo zgodnije, dajui drugoj strani svoj 'savjet i pomo bez odvlake (omnimodum consilium et auxilium omni dilatione postposita conferret) pod prijetnjom kazne od 50 romanata. Da bi se ovo bratstvo jo vie uvrstilo (ut huius fraternitatis compagp permaneat inviolabilis), darovali su Sanjani Babo-