ÿDVRSLV]DSUDYQXLHNRQRPVNXWHRULMXLSUDNVX PRAV 1 - … · Societas rimskog prava mr. sc. Sanda Kočan Brković, dipl. pravnik RAČUNOVODSTVO I POREZI Pojam i djelokrug forenzičnog

BROJ 7-8 • JULI/SRPANJ – AUGUST/KOLOVOZ 2017 •

1PRAVO I FINANSIJEČasopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu


2 PRAVO I FINANSIJE Časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu


3PRAVNI SAVJETNIKAPRIL/TRAVANJ 2016BROJ 4

APRIL/TRAVANJ 2016BROJ 4

VIŠESTRUKO UGOVARANJEOTUĐENJAPROF. DR. DUŠKO MEDIĆ

MJERENJE RADNOG UČINKADR.SC. EDIN MEHIĆ

ZNAČAJ KRITERIJA ZA DODJELU UGOVORAADMIR ĆEBIĆ, DIPL. ECC.

PROVOĐENJE PREGOVARAČKOGPOSTUPKA NABAVKEDRAGANA RIBIĆ, DIPL. IUR.

NABAVKA HIGIJENSKOG MATERIJALA I SREDSTAVA ZA ČIŠĆENJEIVANA GRGIĆ, DIPL. ECC.

ZAŠTITA PRAVA RADNIKA PREDAGENCIJOM ZA MIRNO RJEŠAVANJE KAO PREDUSLOV ZA PODNOŠENJE TUŽBEDANIJELA RADONIĆ, DIPL. IUR.

11

16

ZAŠTITA NA RADU UREPUBLICI SRPSKOJ OD 2008. GODINE DO DANASVLADISLAVA TADIĆ, DIPL. PRAVNIK

OBLICI MODELARESTORATIVNE PRAVDERIALDA ĆOROVIĆ, MR. IUR.

DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU(DRUŠTVA LICA I KAPITALA)ANĐA KUZEK, DIPL. IUR.

UGOVOR O NASLJEĐIVANJUPREMA NOVOM ZAKONU O NASLJEĐIVANJUFEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINENIJAZ MUSIĆ, MR. IUR.

55

62

SAVJETODAVNI SERVIS

RADNI ODNOSI (FBIH)LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIPL. IUR.DR. SC. EDIN MEHIĆGORDANA STOJAKOVIĆ, SUDIJA KANTONALNOG SUDA

RADNI ODNOSI (RS)VLADISLAVA TADIĆ, DIPL. IUR.MILENA MAJSTOROVIĆ, DIPL. IUR.

JAVNE NABAVKEADMIR ĆEBIĆ, DIPL.ECC.IVANA GRGIĆ, DIPL.ECC.

26

77

81

31

SADRŽAJ

www.rec.baONLINE IZDANJE

2016

10373

41

50

118

SADRŽAJ BROJ 7-8 • JULI/SRPANJ – AUGUST/KOLOVOZ 2017 •

JAVNE NABAVKE

Javna nabavka vozila i opreme putem lizingaAmir Rahmanović, dipl. ecc.

Novosti u oblasti električne energije i javne nabavkeIvana Grgić, dipl. ecc.

RADNI ODNOSI

Nejednak raspored radnog vremena i prekovremeni radDipl. iur. Emina Hasanagić, MA.

Uvjeti rada izaslanih radnika kod pružanja prijevozničkih usluga u Republici AustrijiAlan Vajda, mag. iur.

PRAVO

Zaštita slobode izražavanja prema praksi Europskog suda za ljudska pravaIvana Primorac, mag. iur

Societas rimskog pravamr. sc. Sanda Kočan Brković, dipl. pravnik

RAČUNOVODSTVO I POREZI

Pojam i djelokrug forenzičnog računovodstvaDoc. dr. Ševala Isaković-Kaplan

1178

94

97

19

31

44

59

63

73

101

109

114

155

124

145137

2017

Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji - podudarnost bh. rješenja sa komunitarnim zakonodavstvomDr. sc. Jozo Piljić

Ispravka odbitka ulaznog PDV-aMr. Anes Muslimović

Oblik angažovanja i porezni tretman primanja prokuristeMomir Stefanović, dipl. oec

Obveznice – pojam, podjela i model vrednovanjaDr. sc. Mirna Pajević

Utjecaj interne kontrole na sprečavanje nepravilnosti u financijskom izvještavanjuBernard Iljazović, univ. bacc. admin. public

SAVJETODAVNI SERVIS

Javne nabavke

Radni odnosi FBiH Radni odnosi u RS Porezi i finansije Info stranica


UPUTE AUTORIMAPozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Prava i finansija. U časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji.

Objavljujemo:

• stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna is-traživanja autora;

• komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili podzakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja časopisa;

• članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;

• kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i

• prevode dosad neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese.

Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove:

1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti troškovi idu na teret autora;

2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što više podnaslova;

3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail;

4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja;

5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta;

6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak čine odgovori na pitanja i sudska praksa;

7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet, gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta;

8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica;

9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu u razmatranje i stav recenzenta.

Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove.

PRAVO I FINANSIJEMjesečni naučni i stručni časopis

IZDAVAČ:Refam creative solutions – REC d.o.o.

Društvo za istraživanje i unaprjeđenje lokalnog i regionalnog razvoja

e-mail: [email protected]@rec.bawww.rec.ba

Bosna i Hercegovina, 71000 Sarajevo, Jukićeva 2

Tel/Fax: + 387 33 40 87 78+ 387 33 40 87 79+ 387 33 21 45 82+ 387 33 21 45 82

Mob: +387 61 150 454

ZA IZDAVAČA:dr. sc. Fadil Šero

GLAVNI IODGOVORNI UREDNIK:

dr. sc. Fadil Šero

LEKTOR:Mirsad Hajdarević

Grafički dizajn:Štamparija "Fojnica", Fojnica

ŠTAMPA:Štamparija “Fojnica”, Fojnica

Godišnja pretplata na štampano izdanje je 250 KM

Godišnja pretplata na elektronsko izdanje je 200 KM

Polugodišnja pretplata je 125 KMCijena po primjerku je 25 KM

U cijenu je uključen PDV

ISSN 2490-3590

Časopis izlazi mjesečno.



ODGOVARAT ĆE NA VAŠA PITANJA.

PRAVO I FINANSIJE

Brošure 1-9 i 11 - 10,00 KM sa PDV-om i poštarinomBrošura 10 - 20,00 KM sa PDV-om i poštarinom

Brošure: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11...

PLANIRANJE JAVNIH NABAVKI

TENDERSKA DOKUMENTACIJA

POSTUPAK PRAVNE ZAŠTITEKOD UGOVORNOG ORGANA

PROVOĐENJE POSTUPKA E - AUKCIJE I OBAVEZE

UGOVORENIH ORGANA I PONUĐAČA

PRIMJENA PREFERENCIJALNOG TRETMANA DOMAĆEG U

POSTUPCIMA JAVNIH NABAVKI

RAD POVJERENSTVA ZA JAVNENABAVE SA MODELIMA AKATA

KRITERIJI ZA DODJELU UGOVORA

NABAVKA HOTELSKIH USLUGA

OKVIRNI SPORAZUM

POSTUPCI MALE VRIJEDNOSTI-KONKURENTSKI ZAHTJEV

(priprema, provođenje i rokovi)

NABAVKA USLUGA OSIGURANJA VOZILA, IMOVINE I LICA

Mala biblioteka javnih nabavki


Cijena – 33,00 KM sa PDV-om i poštarinom

Cijena – 30,00 KM sa PDV-om i poštarinom

ODMORI I ODSUSTVA u radno-pravnom zakonodavstvu FBiH

ODMORI I ODSUSTVA prema Zakonu o radu u Republici Srpskoj

SADRŽAJ:

UVODI - ODMOR U TOKU RADNOG VREMENAII - DNEVNI ODMORIII - SEDMIČNI ODMORIV - GODIŠNJI ODMORV - PLAĆENO ODSUSTVOVI - NEPLAĆENO ODSUSTVOVII - PORODILJSKO ODSUSTVO I PLAĆENA

ODSUSTVA ŽENE - MAJKE VIII - PRIVREMENA SPRIJEČENOST ZA RAD

PRILOZI: Tabela 1: Pregled naknada majkama - porodil-jama prema kantonalnim propisimaTabela 2: Pregled naknada za vrijeme privremene spriječenosti za rad u FBiH (po kantonima) Pitanja i odgovori (odmori i odsustva)Ogledni primjeri akata (odmori i odsustva)

САДРЖАЈ:

УВОДI - ОДМОР У ТОКУ РАДНОГ ВРЕМЕНАII - ДНЕВНИ ОДМОРIII - СЕДМИЧНИ ОДМОРIV - ГОДИШЊИ ОДМОРV - ПЛАЋЕНО И НЕПЛАЋЕНО ОДСУСТВО

ПРИЛОЗИ:Питања и одговори (одмори и одсуства)Огледни примјери аката (одмори и одсуства)

NO

VI P

RIR

UČ

NIC

I IZ

OBL

AST

I RA

DN

IH O

DN

OSA


8 PRAVO I FINANSIJE Časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu8 PRAVO I FINANSIJE Časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu

SADRŽAJ:

TRGOVINA

• Definicija trgovine na veliko, trgovine na malo i trgovačkih usluga

• Posebni oblici obavljanja trgovine (aukcija, e-trgovina i dr.)

• Osnivanje trgovačke radnje• Obaveze trgovca• Evidencije u trgovini• Zaštita potrošača• Računovodstvo trgovine• Vrednovanje zaliha trgovačke robe• Nabavka trgovačke robe• Skladištenje trgovačke robe• Primjeri knjiženja nabavke i prodaje trgovačke

robe u trgovini na malo i u trgovini na veliko (sa i bez popusta)

• Vrijednosno usklađivanje vrijednosti robe

TURIZAM

• Definicija turističke djelatnosti• Opće obaveze nosioca turističke djelatnosti• Nosioci turističke djelatnosti• Uslovi za djelatnost putničke agencije• Usluge i funkcije putničke agencije• PDV tretman djelatnosti putničke agencije –

specifičnosti • Poseban postupak oporezivanja – s primjerom• Redovan postupak oporezivanja

• Usluge u svoje ime i za svoj račun tzv. –“mješovite usluge” – s primjerom

• Postupak oporezivanja za usluge obavljene u svoje ime, a za tuđi račun – s primjerom

• Posredničke usluge• Računovodstveni tretman jedinstvene turističke

usluge• Članarine TZ i boravišna taksa (KS, HNK i TK)

UGOSTITELJSTVO

• Definicija ugostiteljske djelatnosti• Obaveze ugostitelja• Normativ o utrošku namirnica za pojedino

jelo, piće i napitak – primjer• Poslovne knjige ugostitelja (samostalni

poduzetnik i pravno lice)• Ostale (pomoćne) evidencije ugostitelja• PDV evidencije• Fiskalizacija• Računovodstvo ugostiteljske djelatnosti • Evidentiranje nabavke zaliha• Prodaja hrane, napitaka i ostalih proizvoda

INSPEKCIJSKI NADZOR

• Organizacija Federalne uprave • Postupak inspekcijskog nadzora• Inspekcijski nadzor u praksi

TRGOVINA

TURIZAM

UGOSTITELJSTVO

INSPEKCIJSKI NADZOR

Cijena – 30 KM s PDV-om

i poštarinom





Amir Rahmanović, dipl. ecc.

Javna nabavka vozila i opreme putem lizinga

Sažetak: Obrađen je praktični aspekt javne nabavke vozila i opreme putem lizinga. Praktično provođenje nabavke zahtijeva, pored poznavanja propisa iz oblasti javnih nabavki, i poznavanje propisa koji regulišu predmet nabavke. Iz tog razloga u prvom dijelu rada obrađena je zakonska regulativa oblasti lizing poslovanja u Bosni i Hercegovini. U drugom dijelu rada obrađen je praktični aspekt izrade tenderske dokumentacije za nabavku opreme i vozila putem lizinga sa posebnim akcentom na pojedine tačke tenderske dokumentacije kojima treba posvetiti posebnu pažnju prilikom sačinjavanja tenderske dokumentacije. Takođe je na kraju prikazan praktičan izgled obrazaca za cijenu ovisno od vrste lizinga (finansijski ili operativni)

Ključne riječi: javna nabavka, lizing, lizing kompanija, vozila, oprema, tenderska dokumentacija

UVOD

Lizing kao način finansiranja kupovine, odnosno nabavke nastao je kao instrument koji premoštava nemogućnost plasiranja i prodaje visokovrijednih i skupih sredstava i opreme na strani proizvođača, sa jedne strane, i nemogućnost kupovine gotovim novcem od strane onih privrednih subjekata kojima su potrebna ta sredstva i oprema, sa druge strane.

Ovaj instrument se sve više počinje upotrebljavati i na strani javnih subjekata, odnosno organa vlasti i javnih preduzeća (ugovorni organi) koji su dužni u svom poslovanju prilikom nabavke roba, usluga i radova primjenjivati postupke i procedure propisane Zakonom o javnim nabavkama.

Ukoliko lizing smjestimo u kontekst javnog sektora, organa vlasti i javnih preduzeća, on dakle predstavlja trošenje javnih sredstava kroz nabavku putem lizinga.

Upravo iz tog razloga ugovorni organi moraju posvetiti više pažnje prilikom analize i donošenja odluke da nabavku izvrše putem lizinga jer se ovdje radi o trošenju javnih sredstava, što povećava odgovornost ugovornih organa. Naime, poznato je da nabavka putem lizinga zahtijeva izdvajanje dodatnih sredstava u vidu kamata jer se

predmet nabavke otplaćuje u ratama pa je iz tog razloga potrebno napraviti dobru analizu šta je za ugovorni organ povoljnije u odnosu na klasičnu kupovinu ili kupovinu putem lizinga.

Kao što je poznato, javna nabavka je za-konom propisana aktivnost i proces pa se prilikom nabavke putem lizinga ugovorni organi moraju up-ustiti u analizu kako i na koji način pripremiti ten-dersku dokumentaciju i koju vrstu lizinga odabrati.

Takođe je potrebno voditi računa i o propisima kojima je regulisana materija koja se tiče lizinga i koju ugovorni organi moraju poštivati kada vrše nabavku na ovaj način.

1. ZAKONSKA REGULATIVA LIZINGA U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosna i Hercegovina nema jedinstveni zakon o lizingu na nivou države. Ustavom Bosne i Hercegovine nadležnost za regulisanje finansijskih poslova u Bosni i Hecegovini data je entitetima. U skladu sa tom činjenicom, u Bosni i Hecegovini imamo dva entitetska zakona koji regulišu pitanja vezana za lizing.


12 PRAVO I FINANSIJE Časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu12 PRAVO I FINANSIJE Časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu

U Federaciji Bosne i Hercegovine 2008. godine donesen je Zakon o leasingu koji je objavljen u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 85/08. Ovaj zakon je doživio tri izmjene.

Prva izmjena usvojena je 2009. godine i objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 39/09, druga izmjena usvojena je 2013. godine („Službene novine FBiH“, broj 65/13) i treća izmjena usvojena je 2016. godine („Službene novine FBiH“, broj 104/16).

U Republici Srpskoj Zakon o lizingu do-nesen je 2007. godine i objavljen je u „Službenom glasniku RS“, broj 77/07. Zakon o lizingu u Republici Srpskoj imao je jednu izmjenu koja je usvojena 2011. godine („Službeni glasnik RS“, broj 116/11).

Zakonom o leasingu FBiH propisano je sljedeće: uslovi za osnivanje, poslovanje i prestanak rada leasing društva; ugovor o leasingu; prava i obaveze subjekata u poslovima leasinga; prestanak ugovora o leasingu; registracija vlasničkih i drugih prava nad predmetom leasinga; upravljanje rizicima; finansijsko izvještavanje i nadzor nad poslovanjem leasing društva.

Zakonom o lizingu RS propisano je sljedeće: poslovi lizinga; uslovi za osnivanje, poslovanje i prestanak rada davaoca lizinga; prava i obaveze subjekata lizinga; prestanak ugovora o lizingu; registracija svojinskih prava nad predmetom lizinga; izvještavanje, revizija i nadzor nad poslovanjem davaoca lizinga.

Radi lakše primjene Zakona o lizingu i regulisanja pojedinih instituta u oba entiteta doneseni su podzakonski akti u vidu odluka i to:

U Federaciji BiH donesene su sljedeće odluke:

− Odluka o uslovima i postupku za izdavanje i oduzimanje dozvole za obavljanje poslova lizinga („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o uslovima i postupku za izdavanje i oduzimanje saglasnosti lizing društvu („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o jedinstvenom načinu i metodu obračuna i iskazivanju efektivne kamatne stope za ugovor o finansijskom lizingu („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o jedinstvenom načinu i metodu obračuna i iskazivanja lizing naknade po ugovoru o operativnom lizingu („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o naknadama koje lizing društva

plaćaju FBA („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o nadzoru lizing društava („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o naknadama koje lizing društva plaćaju FBA („Službene novine FBiH“, broj 46/09),

− Odluka o minimalnim standardima lizing društava na sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti („Službene novine FBiH“, broj 48/12).U Republici Srpskoj donesene su sljedeće

odluke:− Odluka o kontroli i nadzoru davalaca lizinga

(„Sl. glasnik RS“, br. 100/07 i 104/15),− Odluka o obliku i sadržaju izvještaja koje

davaoci lizinga dostavljaju Agenciji za bankarstvo RS („Sl. glasnik RS“, br. 100/07, 123/15 i 123/12),

− Odluka o minimalnim standardima aktivnosti davalaca lizinga na sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma („Sl. glasnik RS“, broj 68/12),

− Odluka o uslovima prijevremene otplate finansijskog lizinga („Sl. glasnik RS“, broj 35/12),

− Odluka o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne stope lizing naknade po ugovoru o finansijskom lizingu („Sl. glasnik RS“, broj 15/12).

Ono što je bitno napomenuti jeste da je entitetskim zakonima o lizingu definisano da dozvolu za obavljanje lizing posla izdaju entitetske agencije za bankarstvo te da poslove lizinga mogu obavljati registrovane lizing kuće na području entiteta, kao i poslovnice iz drugog entiteta i Distrikta Brčko, ali uz odobrenje nadležne entitetske agencije za bankarstvo.

2. IZRADA TENDERSKE DOKUMENTACIJE ZA NABAVKU PUTEM LIZINGA

Kao i kod svake javne nabavke, izrada tenderske dokumentacije predstavlja ključni dokument čijoj izradi treba posvetiti dužnu pažnju i izraditi je u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima kao i u skladu sa materijalnim propisima koji regulišu oblast predmeta nabavke. Od pravilne izrade tenderske dokumentacije, kao i kod svakog predmeta nabavke pa tako i kod nabavke putem lizinga, ovisi uspjeh postupka nabavke te zaključenje ugovora kao krajnjeg cilja svakog postupka nabavke.


13PRAVO I FINANSIJEČasopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu 13PRAVO I FINANSIJEČasopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu

U konkretnoj situaciji, kada se radi o izradi tenderske dokumentacije za nabavku putem lizinga ugovorni organ mora prije svega da se odluči koju vrstu lizinga će koristiti za nabavku vozila ili opreme. Entitetski zakoni u Bosni i Hercegovini poznaju dvije vrste lizinga i to: finansijski lizing i operativni lizing.

Prema Zakonu o lizingu Federacije Bosne i Hercegovine, finansijski i operativni lizing se definišu na sljedeći način:

Finansijski leasing je pravni posao u kojem korisnik leasinga u periodu posjedovanja i korištenja predmeta leasinga plaća ugovorenu leasing naknadu s opcijom kupovine i sticanja prava vlasništva nad predmetom leasinga i snosi troškove amortizacije predmeta leasinga.

Operativni leasing je pravni posao u kojem korisnik leasinga u periodu posjedovanja i korištenja predmeta leasinga plaća davaocu leasinga određenu naknadu bez opcije kupovine i sticanja prava vlasništva nad predmetom leasinga, a davalac leasinga snosi troškove amortizacije predmeta leasinga.

Prema odredbama Zakona o lizingu Republike Srpske, finansijski i operativni lizing se definišu na sljedeći način:

Finansijski lizing je pravni posao u kome davalac lizinga:

a) s isporučiocem predmeta lizinga koga je odredio primalac lizinga zaključuje ugovor o isporuci na osnovu kojeg stiče pravo svojine nad predmetom lizinga, prema specifikaciji primaoca lizinga i pod uslovima koje, ukoliko se odnose na interese primaoca lizinga, odobrava primalac lizinga,

b) sa primaocem lizinga zaključuje ugovor o finansijskom lizingu kojim se obavezuje da na primaoca lizinga prenese ovlašćenje držanja i korišćenja predmeta lizinga na ugovoreno vrijeme, a primalac lizinga se obavezuje da mu za to plaća ugovorenu lizing naknadu,

c) lizing naknadu utvrđuje na osnovu amortizacije cjeline ili najbitnijeg dijela vrijednosti predmeta lizinga.

Ugovor u kome su davalac lizinga i isporučilac predmeta lizinga isto lice ne smatra se ugovorom o finansijskom lizingu u smislu ovog zakona, već ugovorom o operativnom lizingu.

Iz navedenog se može zaključiti da postoje dvije različite vrste lizinga sa različitim obilježjima.

U cilju jasnijeg uočavanja razlika, potrebno je podsjetiti da je finansijski lizing sličniji kreditiranju, nego operativni lizing. Dalje, operativni lizing je kraćeg roka i primalac lizinga ne preuzima vlasništvo nad sredstvima na kraju ugovornog perioda.

Tri su uslova koje treba da ispuni neki lizing posao da bi se tretirao kao finansijski lizing, i to:

1. korisnik lizinga treba da nadoknadi (amortizuje) u cijelosti ili gotovo u cijelosti (95-100%) nabavnu vrijednost sredstava, naravno, uvećanu za određenu dobit koja nije manja od važeće kamatne stope na tržištu kapitala;

2. da primalac lizinga ima pravo na otkup predmeta lizinga na kraju isteka ugovora, po nekoj, unaprijed naznačenoj, rezidualnoj vrijednosti i koja je kod finansijskog lizinga navedena kao fiksna veličina. Ona je jednaka neotpisanoj vrijednosti sredstava;

3. ugovor nije moguće otkazati jednostranom voljom, već samo obostranom saglasnošću. U tom slučaju, primalac lizinga može da isplati lizing rate i prijevremeno postane vlasnik predmeta lizinga, prije isteka lizing perioda.

Operativni lizing kao svoj temelj ima vlasništvo kod davaoca, jer se radi o kratkoročnom ugovoru. Lizing kuća, snoseći rizik nad poslom, treba poslije isteka ugovora da nađe neko rješenje, kako bi uposlila sredstvo koje je bilo predmet ugovora.

Kada se u kontekstu navedenih uslova tretira operativni lizing, dolazi se do zaključka da on ne ispunjava makar jedan od prethodno navedenih uslova.

Zbog toga i pored u praksi čestih nejasnoća u pogledu razlikovanja ovih oblika lizinga, primjenom ovih kriterija mogu se jasnije uočiti njihove razlike i svaki konkretni posao treba da se okarakteriše kao jedan ili drugi lizing.

Razlikovanje finansijskog od operativnog lizinga treba da se oslanja prije na suštinsku nego na formalnu stranu. Za identifikovanje bitnih razlika treba da dođe do izražaja suština transakcije, a ne forma ugovora. Suština događaja se zasniva na mjeri u kojoj rizici i koristi svojstveni vlasništvu nad sredstvom uzetim u lizing pripadaju davaocu ili primaocu lizinga. U tom smislu lizing se klasifikuje kao finansijski lizing ukoliko se njime u suštini prenose svi rizici i koristi svojstveni vlasništvu, dok se lizing klasifikuje kao operativni ukoliko se njime



u suštini ne prenose svi rizici i koristi svojstveni vlasništvu.

Upravo iz navedenih razlika finansijskog i operativnog lizinga, u ovisnosti za koju vrstu se odluči ugovorni organ, različit je i pristup izradi tenderske dokumentacije. Tačnije, različit je način izrade obrasca za cijene, koji čini sastavni dio tenderske dokumentacije, i na kojem ponuđači iskazuju svoje cijene.

Kreiranje obavještenja o nabavci prilikom nabavke putem lizinga

Kada se ugovorni organ odluči na kupovinu putem lizinga na to mora ukazati prilikom kreiranja obavještenja o nabavci. Na slici prikazujemo kako izgleda kartica prilikom kreiranja obavještenja o nabavci na portalu javnih nabavki gdje ugovorni organ daje do znanja potencijalnim ponuđačaima da se radi o nabavci putem lizinga.

Dakle, prilikom kreiranja obavještenja o nabavci ugovorni organ bira opciju da se radi o nabavci roba a u narednom polju bira padajući meni gdje se nude sljedeće opcije:

− Kombinacija svega navedenog (kupovina, leasing, zakup, ugovor o zakupu s opcijom kupovine)− Kupovina− Leasing− Ugovor o zakupu s opcijom kupovine− Zakup.

Operater u sistemu e-nabavke ovdje će odabrati opciju „Leasing“ i time će u obavještenju o nabavci stojati da se vrši nabavka robe putem leasinga.

Dalje, prilikom izrade tenderske dokumentacije za nabavku putem lizinga potrebno je voditi računa posebno o sljedećim tačkama tenderske dokumentacije i to:

− definisanju predmeta lizinga, odnosno izradi tehničkih specifikacija predmeta lizinga;− definisanju uslova u pogledu registracije davalaca lizinga;



− izradi obrasca za cijene (obrasca na kojem lizing kompanije izražavaju svoju cijenu budućeg lizing posla).

Definisanje predmeta lizinga, odnosno izrada tehničkih specifikacija predmeta lizinga

Prilikom izrade tenderske dokumentacije u tački koja govori o predmetu nabavke ugovorni organ navodi da se radi o nabavci putem lizinga i navodi koju vrstu lizinga bira (finansijski ili operativni lizing). Takođe se ovdje navodi i konkretno šta je predmet nabavke (npr. putničko motorno vozilo, sanitetsko vozilo, bager, kamion...).

Ugovorni organ nakon što definiše koju vrstu lizinga bira te nakon što navede šta je predmet nabavke mora navesti detaljne tehničke specifikacije predmeta nabavke. Prilikom definisanja tehničkih specifikacija ugovorni organ mora postupati u skladu s odredbama Zakona o javnim nabavkama, tačnije u skladu s odredbama člana 54 . Zakona o javnim nabavkama koji, između ostalog, definiše:

„Tehničke specifikacije moraju svim kandidatima / ponuđačima omogućiti jednak i nediskriminirajući pristup nadmetanju. Tehničke specifikacije uključivat će, kad god je to moguće, kriterij pristupačnosti za ljude s invaliditetom ili kriterij dizajna za sve korisnike.“

„Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi. Takve napomene dopuštene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti sa dodatkom ‘ili ekvivalent’. Nepoznavanje predmeta nabavke ne oslobađa ugovorni organ obaveze za definiranje predmeta nabavke na stvarno konkurentskoj osnovi.“

U nastavku dajemo dva primjera iz prakse (jedna pogrešan i jedan ispravan) koji se tiču definisanja tehničkih karakateristika kad je u pitanju nabavka vozila (mada se isti princip može primijeniti za opis bilo kojeg predmeta nabavke opreme i vozila).

Pogrešan primjer tehničke specifikacije:

Tehničke karakteristike:- Snaga motora: 230 KW- Dužina vozila: 4886 cm- Širina bez retrovizora: 1938 cm- Širina sa retrovizorima: 2184 cm- Međuosovinsko rastojanje: 2933 cm- Spremnik za gorivo: 85 l- Težina vozila: 2110 kg- Prtljažnik: 650-1870 l- Motor cilindara: 6- Obim motora: 2.500 m3- Ubrzanje 0-100: 5,9

Ovo je pogrešan način definisanja tehničkih specifikacija iz razloga što su zahtjevi u pogledu tehničkih karakteristika tačno definisani i preferiraju tačno određenu marku i tip vozila.

Ispravan primjer tehničke specifikacije:

Tehničke karakteristike:- Dužina vozila: minimalno 4800 mm, - Vrsta pogonskog agregata: dizelski agregat,- Jačina pogonskog agregata: minimalno 110 kW,- Norma izduvnih gasova: minimalno EURO 5,- Vrsta mjenjača: manuelni ili automatski,- Pogon: na prednje točkove ili pogon na sve

točkove,- Godina proizvodnje: minimalno 2016 (novo

vozilo),- Broj vrata: 5,- Broj sjedišta: 5, - Boja: crna metalik- Zapremina prtljažnika bez preklapanja -

pomjeranja zadnjih sjedišta (bez rezervnog točka): minimalno 600 lit.

Kao što je vidljivo iz navedenog, ispravan način definisanja tehničkih karakteristika podrazumijeva korištenje odrednica minimalno ili maksimalno, odnosno korištenje intervala određene tehničke značajke od-do čime se omogućava konkurencija i uključuje više potencijalnih ponuđača koji mogu ponuditi vozilo ili opremu traženih karakteristika.



Definisanje uslova u pogledu registracije davalaca lizinga

U dijelu tenderske dokumentacije gdje se navodi da je ponuđač registrovan za obavljanje predmetne djelatnosti potrebno je, pored redovnog zahtjeva da je ponuđač registrovan za obavljanje predmetne djelatnosti u smislu privrednih društava, zahtijevati i uslov da ponuđač ima i dozvolu od nadležne agencije za bankarstvo. Ovo iz razloga što je entitetskim zakonima definisano da poslove lizinga na tržištu mogu obavljati samo lizing društva koja imaju dozvolu izdatu od strane nadležne agencije za bankarstvo.

Izrada obrasca za cijene (obrasca na kojem lizing kompanije izražavaju svoju cijenu budućeg lizing posla)

Prilikom izrade tenderske dokumentacije za nabavku putem lizinga ugovorni organ treba pripremiti i kao prilog tenderskoj dokumentaciji priložiti obrazac za cijene. Na ovom obrascu za cijene ponuđači će iskazati svoje cijene budućeg lizing posla. Razlog zbog kojeg je potrebno posebnu pažnju posvetiti izradi obrasca za cijene jeste to što je struktura ovog obrasca različita zavisno od vrste lizinga, odnosno zavisno od toga da li se ugovorni organ opredijelio za nabavku putem finansijskog lizinga ili putem operativnog lizinga.

Razlika u strukturi obrasca za cijene potiče od razlike računovodstvenog i poreznog tretmana finansijskog i operativnog lizinga. Naime, kad je u pitanju finansijski lizing cjelokupan iznos poreza na dodanu vrijednost se obračunava i plaća na početku perioda nakon zaključenja ugovora o lizingu i preuzimanja predmeta lizinga. Ovakav način obračuna i plaćanja PDV-a kod finansijskog lizinga proizlazi iz činjenica što se finansijski lizing smatra prodajom predmeta lizinga pa se odmah obračuna i plati PDV, a neto cijena sa pripadajućom kamatom se rasporedi na mjesečne rate.

Za razliku od finansijskog lizinga, operativni lizing je ustvari najbliži običnom iznajmljivanju predmeta lizinga pa se iz tog razloga poistovjećuje sa nabavkom usluga iznajmljivanja predmeta lizinga. U ovom slučaju iznos PDV-a se plaća prilikom obračuna i uplate svake rate.

U nastavku ćemo dati praktične primjere kako izgleda obrazac za cijene u slučaju finansijskog i operativnog lizinga.



1

OBRAZAC ZA CIJENU PONUDE (FINANSIJSKI LIZING)

Naziv ponuđača:_______________________________________________ Ponuda broj: ______________________Datum:_____________________

Red. broj. Opis roba Zemlja porijekla

1.

Vozilo marke _________________________________ Model _________________________________

STRUKTURA CIJENE FINANSIJSKOG LIZINGA

Red. broj OPIS STAVKE Iznos u KM 1. Vrijednost vozila bez PDV-a 2. PDV (17%) 3.

Učešće (ukoliko je predviđeno) ___ % od vrijednosti vozila bez PDV-a

4. Vrijednost vozila sa PDV-om

5. Nominalna kamatna stopa %

6. Efektivna kamatna stopa %

7. Ukupan iznos kamate za period trajanja lizinga

8. Iznos PDV-a na kamatu

9. Troškovi zaključenja ugovora

10. Iznos PDV-a na troškove zaključenja ugovora 11. Broj rata _____

12. Iznos mjesečne lizing rate (Priložiti otplatni plan)

13. UKUPAN IZNOS NABAVKE PREDMETA LIZINGA PUTEM FINANSIJSKOG LIZINGA UKLJUČUJUĆI SVE TROŠKOVE KOJE JE UGOVORNI ORGAN DUŽAN PLATITI (sa PDV-om)

Potpis i pečat ponuđača:________________________________ MP Napomena:

1. Cijene moraju biti izražene u KM. Za svaku stavku u ponudi mora se navesti cijena 2. Cijena ponude sadrži sve naknade koje ugovorni organ treba platiti dobavljaču. Ugovorni organ neće imati

nikakve dodatne troškove osim onih koji su navedeni u ovom obrascu. 3. U slučaju razlika između jediničnih cijena i ukupnog iznosa, ispravka će se izvršiti u skladu sa jediničnim

cijenama. 4. Jedinična cijena stavke se ne smatra računskom greškom, odnosno ne može se ispravljati. 5. Ugovorni organ odmah nakon isporuke plaća iznos PDV-a na vozilo, iznos učešća (ako se traži) i troškove

obrade sa PDV-om



2

OBRAZAC ZA CIJENU PONUDE (OPERATIVNI LIZING)

Naziv ponuđača:_______________________________________________ Ponuda broj: ______________________Datum:_____________________

Red. broj. Opis roba Zemlja porijekla

1.

Vozilo marke _________________________________ Model _________________________________

STRUKTURA CIJENE OPERATIVNOG LIZINGA

red. broj OPIS STAVKE Iznos u KM

1. Vrijednost vozila bez PDV-a u KM

2. Ugovorena kilometraža u kilometrima 150.000

3. Ostatak vrijednosti nakon isteka vremena lizinga bez PDV-a u KM

4. Kamatna stopa %

5. Mjesečna lizing rata u KM bez PDV-a

6. Trajanje lizinga (mjeseci) 36

7. Ukupan zbir svih obroka u KM (5x6)

Potpis i pečat ponuđača:________________________________ MP Napomena:

1. Cijene moraju biti izražene u KM. Za svaku stavku u ponudi mora se navesti cijena 2. Cijena ponude sadrži sve naknade koje ugovorni organ treba platiti dobavljaču. Ugovorni organ neće imati

nikakve dodatne troškove osim onih koji su navedeni u ovom obrascu. 3. U slučaju razlika između jediničnih cijena i ukupnog iznosa, ispravka će se izvršiti u skladu sa jediničnim

cijenama. 4. Jedinična cijena stavke se ne smatra računskom greškom, odnosno ne može se ispravljati. 5. Ugovorni organ odmah nakon isporuke plaća iznos PDV-a na vozilo, iznos učešća (ako se traži) i troškove

obrade sa PDV-om.



Ivana Grgić, dipl. ecc.

Novosti u oblasti električne energije i javne nabavke

Uvod

Članom 10. stav (1) tačka d) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) propisano je da su od odredbi primjene ovog zakona izuzeti ugovori o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključiti nabavke vode, električne energije, gasa, toplotne energije i drugih usluga, do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju. Prema propisima iz oblasti električne energije u BiH, zakonske pretpostavke za otvaranje tržišta električne energije stvorene su od 1. 1. 2015. godine. U januaru 2016. godine, Konkurencijski savjet BiH je na osnovu relevantnih pokazatelja ocijenio da tržište električne energije, iako su stvorene zakonske pretpostavke, nije otvoreno za konkurenciju. Međutim, u januaru 2017. godine Konkurencijski savjet BiH tržište električne energije u BiH ocjenjuje otvorenim za konkurenciju. U nastavku rada dajemo kratki pregled šta to znači za pojedine kategorije ugovornih organa u BiH, iz aspekta javnih nabavki.

U prvom dijelu rada dat je kratak pregled osnovnih pojmova, važnih za sistem javnih nabavki, dok je u drugom dijelu dat osvrt na pojedine tačke budućih tenderskih dokumentacija za nabavke električne energije.

1. OSNOVNI POJMOVI VAŽNI ZA SISTEM JAVNIH NABAVKI

Skraćenice koje se koriste u tekstuDERK - Državna regulatorna komisija za

električnu energiju BiH (http://www.derk.ba/)FERK - Regulatorna komisija za energiju u

FBiH (http://www.ferk.ba/)RERS - Regulatorna komisija za energetiku

RS (http://www.reers.ba/lat)ODS - Operater distributivnog sistemaNOS - Nezavisni operater sistema Bosne i

Hercegovine

Ko su kvalifikovani kupci?

Kvalifikovani kupac je onaj kupac električne energije koji ima pravo slobodno birati snabdjevača električnom energijom.

U skladu sa:− FBiH: članom 59. Zakona o električnoj

energiji („Službene novine FBiH“, br. 66/13 i 94/15), članom 5. stav (1) Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača („Službene novine FBiH“, broj 89/14),

− RS: članom 4. stav (1) Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača („Službeni glasnik RS“, br. 117/14 i 60/16),

− BD: članom 47. Zakona o električnoj energiji („Službeni glasnik BD“, br. 36/04, 28/07, 61/010 i 4/13), članom 5. stav (2) Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 94/13 i 90/14), svi kupci u BiH imaju pravo da slobodno

biraju snabdjevača električnom energijom, što znači da svaki kupac (potrošač) električne energije u BiH ima status kvalifikovanog kupca.

To praktično znači i da su svi ugovorni organi iz sistema javnih nabavki takođe kvalifikovani kupci na tržištu električne energije.

Ko su tarifni (nekvalifikovani) kupci?Budući da svi kupci (potrošači) električne

energije u BiH imaju pravo da slobodno biraju snabdjevača električnom energijom, kategorija tarifnih, odnosno nekvalifikovanih kupaca na tržištu električne energije više na postoji.



Do potpunog otvaranja tržišta (do 1. 1. 2015. godine), tarifni (nekvalifikovani) kupci su bili oni kupci električne energije koji nisu imali pravo da električnu energiju kupuju od snabdjevača po svom izboru, to jest električnu energiju su kupovali na regulisan način i po regulisanim cijenama. Kako je otvaranje tržišta električne energije bio višefazni postupak, tako su se i kategorije potrošača unutar pojma „nekvalifikovani (tarifni)“ kupci mijenjale (npr. mali kupci, domaćinstva, mala preduzeća, itd.). Međutim, danas, nakon potpunog otvaranja tržišta električne energije, prema relevantnim propisima, svi kupci električne energije imaju status kvalifikovanog kupca.

Šta je javno snabdijevanje?Kvalifikovani kupci iz kategorije

domaćinstva i malih kupaca, odnosno malih preduzeća i komercijalnih kupaca, koji nisu na tržištu odabrali snabdjevača električnom energijom, imaju pravo na snabdijevanje električnom energijom standardnog kvaliteta po ekonomski opravdanim, lako i jasno uporedivim i transparentnim (od strane nadležne regulatorne komisije propisanim) cijenama u okviru pružanja univerzalne usluge od strane javnog snabdjevača.

FBiH: Malo preduzeće je svako privredno društvo čiji objekti su priključeni na distributivni sistem naponskog nivoa nižeg od 1 kV, i koje zadovoljava najmanje dva od tri navedena kriterija:

- da ima manje od 50 zaposlenih,- da ostvaruje ukupan godišnji prihod

manji od 2.000.000 KM,- i čija je vrijednost poslovne imovine

na kraju poslovne godine manja od 1.000.000 KM.

Komercijalni kupac znači kupca električne energije koji nije iz reda domaćinstava i javne rasvjete, a čiji su objekti priključeni na distributivni sistem naponskog nivoa nižeg od 1 kV.

(član 3, član 13, član 57. Zakona o električnoj energiji; članovi 3, 5, 6, 9. Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom)

Odlukom Vlade Federacije BiH o utvrđivanju pružalaca javne/univerzalne usluge i usluge rezervnog snabdjevača („Službene novine Federacije BiH“, broj 84/14), Javnom preduzeću „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ d.d. - Sarajevo i Javnom preduzeću „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ d.d. Mostar, kao nosiocima dozvole za snabdijevanje električnom

energijom - Dozvole I reda, izdate od strane Regulatorne komisije za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK), dodijeljen je status javnog snabdjevača i utvrđena je obaveza pružanja javne / univerzalne usluge snabdijevanja električnom energijom i usluge rezervnog snabdjevača na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, svakog na području svog djelovanja.

Sadržaj dozvola javnih i rezervnih snabdjevača, kao i područje djelovanja, dostupni su na web-stranici FERK-a: http://www.ferk.ba/_ba/dozvole/registar-dozvola/2016-05-06-13-35-02/snabdijevanje-prvog-reda

RS: Mali kupci su mali industrijski i komercijalni kupci električne energije čiji su objekti priključeni na distributivni sistem električne energije napona nižeg od 1 kV koji ispunjavaju sljedeće kriterijume:

− najmanje dva od tri navedena:− da imamu manje od 50 zaposlenih,− da im ukupan godišnji prihod ne prelazi

2.000.000 KM, − da im vrijednost poslovne imovine ne

prelazi 1.000.000 KM, ili− da njihova godišnja potrošnja postignuta

u prethodnoj godini ne prelazi 35.000 kWh.

(članovi 3, 5. i 7. Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača)

U RS javni snabdjevači električnom energijom su: MH „ERS“ ZP „Elektro Doboj“ AD Doboj, MH ERS ZEDP „Elektro-Bijeljina“ a.d. Bijeljina, MH ERS - Matično preduzeće A.D. Trebinje ZP „Elektrokrajina“ A.D. Banjaluka, MH ERS ZP „Elektrodistribucija“ a.d. Pale, MH ERS Trebinje ZP „Elektro-Hercegovina“ a.d. Trebinje.

Sadržaj dozvola za obavljanje poslova javnog snabdijevanja električnom energijom, kao i područje djelovanja, dostupni su na web-stranici RERS-a: http://www.reers.ba/lat/node/293.

BD: Mali kupci su mali industrijski i komercijalni kupci električne energije čiji su objekti priključeni na distributivni sistem naponskog nivoa nižeg od 1 kV i koji imaju manje od 50 zaposlenih i čiji ukupan godišnji prihod ne prelazi 10.000.000 KM.

(član 3, 6. i 7. Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH)



Prema članu 29. Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH, javni snabdjevač na teritoriji Brčko Distrikta je Javno preduzeće za komunalne djelatnosti „Komunalno Brčko“ doo.

Sadržaj dozvole za obavljanje javnog snabdijevanja u Brčko Distriktu dostupan je na web - stranici DERK-a: http://www.derk.ba/DocumentsPDFs/Odluka-o-dodjeli-licence-za-snabd-Komunalno-Brcko-b.pdf

Iz navedenih definicija vidljivo je da je veliki broj ugovornih organa u kategoriji malih kupaca, odnosno da se veliki broj ugovornih organa trenutno snabdijeva električnom energijom po regulisanim cijenama. Dalje se postavlja pitanje kako se trenutno snabdijevaju ugovorni organi koji nisu u kategoriji malih kupaca, i koji nisu promijenili snabdijevača.

Kako se snabdijevaju ugovorni organi koji nisu u kategoriji malih kupaca i koji nisu promijenili snabdjevača?Ugovorni organi koji nemaju pravo na javno

snabdijevanje (snabdijevanje u okviru univerzalne usluge) snabdijevaju se električnom energijom po tržišnim cijenama.

Drugim riječima, ugovornim organima koji nisu u kategoriji malih kupaca i koji nemaju pravo na javno snabdijevanje u okviru univerzalne usluge, a koji se snabdijevaju električnom energijom kod „javnih snabdjevača“, električna energija se isporučuje po tržišnim uslovima (tržišnim cijenama).

Da li ugovorni organi koji pripadaju kategoriji malih kupaca, odnosno malih preduzeća i komercijalnih kupaca, i snabdijevaju se električnom energijom u okviru univerzalne usluge (javno snabdijevanje), moraju da provode postupke javnih nabavki?

Propisima koji uređuju snabdijevanje kvalifikovanih kupaca u BiH predviđeno je da kvalifikovani kupci u kategoriji malih kupaca (RS i BD), odnosno malih preduzeća i komercijalnih kupaca (FBiH) imaju pravo da slobodno biraju snabdjevača električnom energijom, ali i da imaju pravo i na korištenje univerzalne usluge (javnog snabdijevanja), što znači snabdijevanje električnom energijom standardnog kvaliteta, od strane javnih snabdjevača, po cijenama koje su utvrđene od strane nadležnih regulatornih komisija (DERK, FERK i RERS).

Međutim, Zakon o javnim nabavkama podrazumijeva da se nabavka radova, dobara i usluga provodi prema pravilima koji važe za postupak nabavke pripadajućeg vrijednosnog razreda. Dalje, članom 10. (Izuzeci od primjene odredbi ovog zakona), članom 86. (Izuzeća za sektorske ugovorne organe) i Aneksom A dio C Zakona o javnim nabavkama pobrajeni su ugovori i predmeti nabavke koji su izuzeti od primjene istog. Članom 10. stav (1) tačka d) Zakona definisano je da su ugovori o javnoj nabavci prirodnih i zakonskih monopola, a koji mogu uključiti nabavku vode, električne energije, gasa, toplotne energije i drugih usluga, izuzeti od odredbi ovog zakona do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju. Propisima iz oblasti električne energije (nadležnim zakonima o električnoj energiji, opštim uslovima za isporuku električne energije, te pravilnicima o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom) data je mogućnost svim kupcima / potrošačima električne energije da biraju snabdijevača električnom energijom, te je Konkurencijsko vijeće BiH u dva svoja mišljenja ocijenilo da je tržište električne energije u Bosni i Hercegovini otvoreno za konkurenciju (Mišljenje po zahtjevu JP Međunarodnog aerodoroma „Sarajevo“ d.o.o Sarajevo, br. 01-26-7-20-7 -I/16 od 24. 1. 2017. godine, dostupno na internet adresi http://bihkonk.gov.ba/m-i-s-lj-e-nj-e-po-zahtjevu-javnog-preduzeca-medunarodnog-aerodroma-sarajevo-d-o-o-sarajevo-kurta-schorka-36-71210-sarajevo.html i mišljenje po zahtjevu Agencije za javne nabavke BiH, br. 01-26-7-023-16-I/16 od 24. 1. 2017. godine, dostupno na internet adresi: http://bihkonk.gov.ba/m-i-s-lj-e-nj-e-po-zahtjevu-agencije-za-javne-nabavke-bosne-i-hercegovine.html). Dakle, gledajući propise iz oblasti javnih nabavki, propise iz oblasti snabdijevanja električnom energijom i uzimajući u obzir mišljenje Konkurencijskog savjeta BiH, snabdijevanje električnom energijom nije više niti zakonski niti prirodni monopol, zbog čega se nabavka električne energije više ne može svrstavati u izuzeća od primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama ni za jednu kategoriju ugovornih organa, pa ni za kategoriju ugovornih organa koji imaju pravo na korištenje univerzalne usluge.

Ako je tržište električne energije potpuno otvoreno 1. 1. 2015. godine, zašto je pitanje provođenja postupaka javnih nabavki za električnu energiju postalo aktuelno tek 2017. godine?

Propisi koji uređuju oblast snabdijevanja kvalifikovanih kupaca (spisak propisa dat na



kraju) u FBiH, RS i BD predvidio je da svi kupci električne energije u BiH od 1. 1. 2015. godine imaju pravo slobodno da biraju snabdjevača električnom energijom. Međutim, prema mišljenju Konkurencijskog savjeta BiH, iz januara 2016. godine, tržište električne energije, bez obzira na pripremljenu regulativu i stvorene pretpostavke, nije bilo otvoreno (mišljenje dostupno na web-stranici Konkurencijskog savjeta: http://bihkonk.gov.ba/m-i-s-lj-e-nj-e-po-zahtjevu-ministarstva-prostornog-uredenja-i-zastite-okolisa-kantona-sarajevo-za-ocjenu-trzista-elektricne-energije-u-bosni-i-hercegovini.html).

Prema mišljenjima datim u januaru 2017. godine, Konkurencijski savjet je na osnovu podataka dobijenih od DERK-a, FERK-a i RERS-a ocijenio da je tržište električne energije, u dijelu snabdijevanja, počelo da funkcioniše. Mišljenja su dostupna na web-stranici Konkurencijskog savjeta: http://bihkonk.gov.ba/m-i-s-lj-e-nj-e-po-zahtjevu-javnog-preduzeca-medunarodnog-aerodroma-sarajevo-d-o-o-sarajevo-kurta-schorka-36-71210-sarajevo.html i http://bihkonk.gov.ba/m-i-s-lj-e-nj-e-po-zahtjevu-agencije-za-javne-nabavke-bosne-i-hercegovine.html

Otvaranjem tržišta nije više ispunjen dio uslova iz Zakona o javnim nabavkama „do otvaranja relevantnog tržišta za konkurenciju“, po osnovu kog je električna energija bila izuzeće od primjene odredbi ovog zakona.

2. PRIPREMA TENDERSKE DOKUMENTACIJE

Električna energija, nabavka roba ili usluga?

Električna energija se kroz različite definicije definiše kao roba ili dobro, koje ima svoj kvalitet, namjenu, kupce, proizvođače, tržište, uslove prodaje, cijenu, berzu, itd.

U samom Zakonu o električnoj energiji Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br. 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11) električna energija je definisana kao roba za koju se proizvodnja, distribucija, promet i korišćenje propisuju odredbama ovog zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih akata.

U sistemu javnih nabavki, CPV kod električne energije je 09310000-5 – Električna energija

Svakako, nabavku električne energije (snabdijevanje) treba razlikovati od usluga prenosa i distribucije električne energije, što je, prema važećim propisima u BiH, u nadležnosti Elektroprenosa – Elektroprijenosa BiH (prenos) i distributivnih kompanija u BiH (svako u svom distributivnom području):

FBiH: JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo, JP „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ dd Mostar,

RS: MH „ERS“ ZP „Elektro Doboj“ ad Doboj, MH ERS ZEDP „Elektro-Bijeljina“ a.d. Bijeljina, MH ERS - Matično preduzeće ad Trebinje ZP „Elektrokrajina“ ad Banjaluka, MH ERS ZP „Elektrodistribucija“ ad Pale, MH ERS Trebinje ZP „Elektro-Hercegovina“ ad Trebinje,

BD: JP za komunalne djelatnosti „Komunalno Brčko“ doo Brčko Distrikt BiH.

Ko su potencijalni ponuđači u javnoj nabavci električne energije?

Struktura elektroenergetskog sektora BiH može da se podijeli na pet osnovnih djelatnosti, koje mogu obavljati privredni subjekti koji imaju dozvole za obavljanje tih djelatnosti, kako slijedi:

Prikaz 1: Struktura elektroenergetskog sektora u BiH



Za svaku od djelatnosti elektroenegetski subjekt mora imati dozvolu DERK-a / FERK-a / RERS-a, zavisno ko dozvolu u konkretnom slučaju izdaje.

U postupcima javnih nabavki bira se snabdjevač električnom energijom. U BiH trenutno je 26 registrovanih snabdjevača električnom energijom i lista istih dostupna je na web-stranicama entitetskih regulatornih tijela, Regulatorne komisije za energiju u FBiH (FERK) kao Registar opskrbljivača na tržištu električne energije, http://www.ferk.ba/download_zaj/pregled_dozvola/registar_opskrbljivaci_trziste.pdf), i Regulatorne komisije za energetiku RS (RERS) kao registar snabdjevača kvalifikovanih kupaca (http://www.reers.ba/lat/node/144).

Da bi privredni subjekt obavljao poslove snabdijevanja električnom energijom, potrebno je da prethodno obezbijedi dozvolu DERK-a, FERK-a ili RERS-a.

Važno je napomenuti da, prema odredbama članova:

− FBiH: član 91. stav (5) Zakona o električnoj energiji FBiH, član 26. Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača FBiH,

− RS: 48. stav (2) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom RS – prečišćeni tekst, članom 4. stav (2) Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača RS,

− BD: 48. stav (2) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom i članom 4. Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH, na teritoriji FBiH/RS/BD snabdijevanje električnom energijom mogu obavljati svi subjekti koji imaju dozvolu makar jedne od regulatornih komisija. Uslove i dokaze kojim će ponuđači dokazivati sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti potrebno je prilagoditi citiranim zakonskim odredbama.

Ko su nadležani operateri distributivnog sistema?

Operater distributivnog sistema (ODS) je elektroenergetski subjekt, pravno lice, koje posjeduje licencu - dozvolu za djelatnost distribucije i nadležno je za pogon, upravljanje, održavanje,

izgradnju i razvoj elektrodistributivne mreže i priključenje novih kupaca i proizvođača.

U skladu sa članom:− FBiH: 9. stav (1) Opštih uslova za isporuku

električne energije− RS: 39. i 61. Zakona o električnoj energiji.− BD: članom 60. Zakona o električnoj

energiji distribuciju električne energije vrši ODS kome je izdata dozvola za distribuciju električne energije za to područje.

Dozvola za poslove distribucije izdaje se na period:

− FBiH: do 50 godina, prema članu 87. stav (4) Zakona o električnoj energiji

− RS: do 30 godine, prema članu 61. Zakona o električnoj energiji

− BD: do 30 godina, prema članu 60. Zakona o električnoj energiji.

Drugim riječima, distribucija električne energije je zakonski monopol. Dozvolu za obavljanje djelatnosti distribucije trenutno imaju:

− FBiH: Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. – Sarajevo, Javno poduzeće „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ dioničko društvo Mostar. Sadržaj dozvola i djelokrug rada dostupni su na web-stranici: http://w w w. fe rk . b a / _ b a / d oz v o l e / reg i s tar-dozvola/2016-05-06-13-35-02/distribucija

− RS: MH „ERS“ ZP „Elektro Doboj“ AD Doboj, MH ERS ZEDP „Elektro-Bijeljina“ a.d. Bijeljina, MH ERS - Matično preduzeće A.D. Trebinje ZP „Elektrokrajina“ A.D. Banjaluka, MH ERS ZP „Elektrodistribucija“ a.d. Pale, MH ERS Trebinje ZP „Elektro-Hercegovina“ a.d. Trebinje. Sadržaj dozvola i djelokrug rada dostupni su na web-stranici: http://www.reers.ba/lat/node/292

− BD: Javno preduzeće za komunalne djelatnosti „Komunalno Brčko“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH. Sadržaj dozvola i djelokrug rada dostupan je na web-stranici: http://www.derk.ba/ba/licence/registar-licenci

NAPOMENA: Propisi iz Trećeg energetskog paketa EU, između ostalog, podrazumijevaju i razdvajanje, to jest formiranje nezavisnog operatora prenosnog sistema i nezavisnih operatora distributivnih sistema. Trenutno su u toku aktivnosti na izradi i usvajanju Zakona o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini, nakon čega slijedi daljne usaglašavanje propisa iz oblasti električne energije.



Šta zaključiti nakon provedenog postupka nabavke električne energije, okvirni sporazum ili ugovor?

Materijalni propisi, odnosno propisi koji uređuju oblast snabdijevanja električnom energijom (nadležni zakoni o električnoj energiji, opšti uslovi za isporuku električne energije i pravilnici o snabdijevanju kupaca električnom energijom) zahtijevaju od ponuđača sklapanje ugovora o snabdijevanju. Obavezni elementi ugovora o snabdijevanju (sadržaj ugovora o snabdijevanju) propisani su:

− FBiH: Opšti uslovi za isporuku električne energije („Službene novine FBiH“, broj 89/14), član 35.

− RS: Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“, broj 90/12), član 51.

− BD: Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom Brčko Distrikta BiH – prečišćen tekst („Službeni glasnik BD“, broj 2/16), član 51.

Okvirni sporazum je dobro rješenje ukoliko ugovorni organ želi da sklopi, npr. okvirni sporazum na dvije godine. Tada će količine električne energije za iduću godinu bazirati na osnovu potrošnje u tekućoj godini; odnosno nakon ovog okvirnog sporazuma sklopit će se npr. dva godišnja ugovora o snabdijevanju električnom energijom. U svakom slučaju, nakon što sklopi okvirni sporazum za snabdijevanje električnom energijom, ugovorni organ mora pristupiti sklapanju pojedinačnih ugovora jer:

− u skladu s odredbama člana 32. Zakona o javnim nabavkama, te člana 4. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, nakon okvirnog sporazuma moraju se zaključivati pojedinačni ugovori;

− sa tim u vezi nije u skladu s odredbama Zakona o javnim nabavkama da se predviđa da će se mjesečni računi, ispostavljeni od strane snabdjevača, smatrati pojedinačnim ugovorima (dijelom zbog navedenog u prethodnoj tački, dijelom jer nije dozvoljeno retroaktivno sklapanje ugovora, a račun se ispostavlja za utrošene količine električne energije u prethodnom obračunskom periodu)

− materijalni propisi podrazumijevaju sklapanje ugovora između kupca i snabdjevača.Ugovorni organ određuje na koji period

će sklapati ugovor o snabdijevanju, ili okvirni sporazum, sa tim da, u skladu sa članom 32. stav (3) Zakona o javnim nabavkama, okvirni sporazum se može sklopiti na period do maksimalno četiri godine. Ukoliko sklapa okvirni sporazum na period duži od godinu dana (a kraći od četiri godine), preporučljivije je predvidjeti promjenjivu cijenu električne energije, jer, ukoliko predvidi nepromjenjivu cijenu, za očekivati je da će rizik povećanja nabavnih cijena električne energije u kasnijim godinama ponuđači (snabdjevači) transferisati na ugovornog organa i u ranijim godinama realizacije ugovora / okvirnog sporazuma.

Količina električne energije?Ugovorni organ količine procjenjuje na

osnovu potrošnje iz prethodne godine, odnosno navodi utrošak električne energije za posljednjih 12 mjeseci, za sve objekte i sva mjerna mjesta kupca. Prilikom navođenja utrošenih količina i utvrđivanja potrebnih količina za predstojeći ugovorni period, potrebno je razvrstati objekte ugovornog organa prema pripadnosti određenim tarifnim grupama. Na osnovu potrošnje iz prethodne godine, procjenjuju se količine za narednu godinu.

Ukoliko ugovorni organ očekuje promjenu električne energije (npr. ukoliko prelazi na grijanje na struju; ili će doći do promjena kapaciteta – veći broj kancelarija, proširivanje proizvodnje, itd., koji će rezlutirati povećanom potrošnjom električne energije; uvedene mjere povećane energetske efiksanosti zbog kojih će doći do smanjenja potrošnje električne energije, itd.), procijenjene količine električne energije će u većoj mjeri odstupati od potrošnje iz prethodne godine.

Ukoliko ne očekuje veće promjene u potrošnji, okvirne količine električne energije koje će biti utrošene u narednom periodu (narednoj godini) jesu količine utrošene u prethodnoj godini.

Balansna odgovornostBalansno odgovorna strana na tržištu

električne energije je učesnik koji je na osnovu ugovora o balansnoj odgovornosti preuzeo balansnu odgovornost za balansnu grupu i koji je kod Nezavisnog operatera sistema BiH (NOSBiH) registrovan kao balansno odgovorna strana.

Električna energija je roba koja se ne skladišti. Sa tim u vezi, potrebno je da učesnici na tržištu uravnoteže proizvodnju i potrošnju, odnosno ugovorenu kupovinu i prodaju električne energije. Zbog toga je u ugovorima o snabdijevanju potrebno



definisati ko je balansno odgovorna strana, odnosno ko će biti balansno odgovorna strana potrebno je definisati već u tenderskoj dokumentaciji. Ukoliko ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji navede da će snabdjevač biti balansno odgovorna strana za sva mjesta primopredaje električne energije kupcu (100%), te da troškovi balansiranja moraju biti uključeni u jedinične cijene električne energije, time je ugovorni organ unaprijed rekao da neće posebno plaćati razlike za više / manje preuzete količine električne energije u odnosu na količine koje su ugovorene (samo će imati plaćanja stvarno utrošenih količina električne energije i pripadajuće, propisane, naknade). Ukoliko ugovorni organ preuzme balansnu odgovornost, to ustvari znači da će posebno plaćati za sva odstupanja u odnosu na ugovorene količine električne energije. U teorijskom slučaju, ukoliko bi ugovorni organ bio balansno odgovorna strana, i predvidio je da će potrošiti određenu količinu električne energije, te ukoliko u tom mjesecu ugovorni organ, npr. uopšte ne bi radio i isključio bi sve uređaje (potrošnja električne energije u našem teorijskom slučaju 0,00 kWh), ugovorni organ bi morao platiti troškove debalansa (najjednostavnije rečeno, ugovorni organ bi opet morao platiti „račun“ za električnu energiju i za taj mjesec). Ako je snabdjevač balansno odgovorna strana, ugovorni organ u slučaju iz primjera ne bi imao troškova po osnovu električne energije. Isti slučaj bi bio i ako ugovorni organ preuzme u nekom obračunskom periodu veće količine električne energije od ugovorenih količina. Debalans bi ugovorni organ morao posebno da plati.

U ugovorima o javnom snabdijevanju (univerzalna usluga) javni snabdjevači su balansno odgovorne strane.

U BiH NOSBiH izračunava debalans za svakog učesnika na tržištu električne energije.

Cijena električne energije i obrazac za cijenu

Ukupna cijena ugovora za snabdijevanje električnom energijom = I dio cijene + II dio cijene

I dio cijene je propisan od strane regulatornih tijela (DERK, FERK i RERS) i sastoji se od:

1. Cijena korištenja distributivne mreže, koja je propisana, kako slijedi:

− FBiH: Odluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. – Sarajevo („Službene

novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14) - za korisnike distributivnog sistema JP Elektroprivreda BiHOdluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog poduzeća „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ dioničko društvo Mostar („Službene novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14) – za korisnike distributivnog sistema Elektroprivrede HZHB

− RS: Odluka o utvrđivanju tarifnih stavova za korisnike distributivnih sistema u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj 30/16)

− BD: Odluka o tarifama za usluge distribucije električne energije u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 96/16)Troškovi korištenja distributivne mreže obračunavaju se prema sistemu koji je dat u navedenim aktima. Iznosi navedeni u odlukama su bez PDV-a.

2. Naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora električne energije i efikasne kogeneracije, koja je propisana odlukama nadležnih regulatornih tijela uz saglasnost vlade FBiH / RS, kako slijedi:

− FBiH: Odluka o utvrđivanju potrebnog iznosa naknade za podsticanje i jediničnog iznosa naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz OIEiEK za 2017. godinu („Službeni glasnik BiH“, broj 21/17) i iznosi 0,001976 KM/kWh bez PDV-a. Iznos naknade se izračunava kao proizvod jedinične naknade i ukupno utrošene ektivne energije.

− RS: Оdluka o visini naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji („Službeni glasnik RS“, broj 9/17), i iznosi 0,0044 KM/kWh bez PDV-a. Iznos naknade se izračunava kao proizvod jedinične naknade i ukupno utrošene ektivne energije.

− BD: Nije regulisano, te se ova stavka neće pojavljivati u obrascima za cijenu, niti na računima, Brčko Distrikta.

Ovaj dio troškova 1) + 2), koji čini I dio cijene, obavezno se obračunava uz troškove električne energije, i na ovaj dio cijene ponuđači ne mogu ni na koji način da utiču. Potrebno je pratiti izmjene stavova / visine naknada.



II dio cijene koji je ustvari cijena same električne energije, i istu samostalno određuju snabdjevači, zavisno od nabavnih cijena / cijena proizvodnje. Važno je napomenuti da i javna preduzeća koja se bave snabdijevanjem električnom energijom ovaj dio cijene formiraju slobodno, te će snabdjevači (ponuđači) u okviru ovog dijela cijene postizati konkurentne cijene.

Vezano za I dio cijene važno je napomenuti da:

− Ponuđači (snabdjevači), budući da ne mogu da utiču na ovaj dio cijene, na ovaj dio cijene ne mogu ni da primjenjuju popuste, zbog čega je obrazac za cijenu ponude potrebno prilagoditi na način da bude jasno da se eventualno ponuđeni popust ne odnosi i na ove stavke.

− Cijena će u ovom dijelu biti promjenjiva i zavisit će od promjena propisa, na šta snabdjevači opet ne mogu da utiču. Zbog toga je u tenderskoj dokumentaciji potrebno naznačiti da se visina troškova korištenja distributivnog sistema i naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, i/ili način obračuna istih, mogu promijeniti (samo) u slučaju izmjene propisa.

− Korištenje distributivne mreže ugovorni ogani mogu posebno da regulišu sa ODS, i u tom slučaju ova stavka neće biti dio obrasca za cijenu, ugovora o snabdijevanju, niti računa za električnu energiju koji će biti ispostavljani ugovornom organu. Ukoliko ugovorni organ sklopi posebno ugovor o snabdijevanju sa nadležnim ODS, i račun za usluge distribucije će dobijati odvojeno od računa za električnu energiju.

Za II dio cijene, u kojem ponuđači mogu slobodno da nude cijene, ponuđači mogu da nude i popuste. Takođe, za ovaj dio cijene potrebno je da ugovorni organ definiše u tenderskoj dokumentaciji da li će cijena biti promjenjiva ili nepromjenjiva tokom realizacije ugovora. Ako je cijena promjenjiva, ugovorni organ mora u tenderskoj dokumentaciji odrediti način i uslove izmjene cijene. Promjenjivost cijene mora biti zasnovana na referentnim parametrima ili javno dostupnim podacima (član 72. stav 5. Zakona o javnim nabavkama, član 6. stav 2. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda). Ukoliko će definisati promjenjivu cijenu, parametar, tj. osnov na osnovu kog će se definisati eventualna promjena cijena

mogu biti npr. podaci koje objavljuje Agencija za statistiku BiH ili drugi objektivni i javno dostupni podaci.

Obrazac za cijenu ponude će biti različit, zavisno od toga da li ugovorni organ reguliše pristup mreži putem ugovora o snabdijevanju ili posebnim ugovorom koji sam sklapa sa nadležnim ODS (u ovom slučaju mrežarina neće biti sastavni dio ugovora o snabdijevanju, niti će mrežarina biti fakturisana u okviru računa za električnu energiju), da li ugovorni organ ima mjerenje i naplatu po dvotarifnom ili jednotarifnom sistemu; da li nadležni ODS svojim tarifama diferencira višu i nižu sezonu (npr. JP Elektroprivreda BiH ne diferencira višu i nižu sezonu, samo dnevne tarife), koliko objekata ima koji pripadaju različitim tarifnim sistemima (važno zbog obračuna mrežarine), da li se fakturiše i naplaćuje i naknada za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (u Brčko Distriktu ova naknada se ne naplaćuje), itd.

Ugovor o snabdijevanju i ugovor o korištenju distributivne mreže

U skladu sa članom:− FBiH: 6. stav (5) Pravilnika o snabdijevanju

kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača i odredbama Opštih uslova za isporuku električne energije

− RS: 8. stav (2) Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača i odredbama Opštih uslova za isporuku električne energije

− BD: 11. i članom 14. stav (2) Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom i odredbama Opštih uslova za isporuku električne energije, ugovor o pristupu mreži može da sklopi kupac (ugovorni organ) direktno sa nadležnim ODS ili to može, u ime kvalifikovanog kupca, regulisati njegov snabdjevač.

Ukoliko kupac (ugovorni organ) sam zaključuje ugovor o pristupu distributivnoj mreži, ovaj ugovor je izuzet od odredbi Zakona o javnim nabavkama, jer se radi o zakonskom monopolu, i to prema članu:

− FBiH: 9. stav (1) Opštih uslova za isporuku električne energije

− RS: 39. i 61. Zakona o električnoj energiji− BD: 60. Zakona o električnoj energiji

Naime, prema citiranim članovima,



distribuciju električne energije vrši ODS kome je izdata dozvola za distribuciju električne energije za to područje.

Preduzeća koja trenutno imaju dozvolu za obavljanje distribucije električne energije pobrojana su u okviru tačke „Ko su nadležni operateri distributivnog sistema”.

Zakonski monopoli izuzimaju se od primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama, u skladu sa članom 10. stav (1) tačka d) ovog zakona. Prije samog sklapanja ugovora koji je izuzet od primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama, ugovorni organi su obavezni donijeti odluku o utvrđivanju izuzeća, u skladu sa članom 18. stav (2) ZJN.

Ukoliko ugovorni organ sam sklapa ugovor sa nadležnim ODS, tada će ugovorni organ za usluge korištenja distributivne mreže dobijati račune direktno od ODS, te ova stavka neće biti dio niti obrasca za cijenu, niti ugovora koji će ugovorni organ sklopiti sa snabdjevačem nakon provedenog postupka nabavke.

Ukoliko će ugovorni organ pristup mreži regulisati kroz ugovor o snabdijevanju, tada je potrebno u tenderskoj dokumentaciji naznačiti da će snabdjevač imati tu obavezu.

Ukoliko ugovorni organ ima više objekata za koje nabavlja električnu energiju, da li je potrebno nabavku podijeliti na lotove?Ugovorni organ nije u obavezi da podijeli

predmet na lotove u ovom slučaju, jer se radi o identičnom predmetu nabavke koji ponuđač treba da isporučuje. Naime, članom 2. stav (1) tačkom t) Zakona o javnim nabavkama, lot se definiše kao dio predmeta nabavke, nastao kao rezultat dijeljenja predmeta nabavke u posebne, srodne, cjeline, koje se kao takve označavaju u tenderskoj dokumentaciji. Takođe, nema tehničkih prepreka da jedan snabdjevač električnom energijom ne snabdijeva više objekata kupca.

Sa druge strane, ukoliko iz bilo kojih razloga želi, ugovorni organ ima pravo da podijeli nabavku na lotove.

Ukoliko ugovorni organ ima filijale koje su na različitim teritorijalnim jedinicama (RS, FBiH, BD), kako koncipirati nabavku?Prema odredbama članova:

− FBiH: član 91. stav (5) Zakona o električnoj energiji FBiH, član 26. Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača FBiH,

− RS: 48. stav (2) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom RS – prečišćeni tekst, članom 4. stav (2) Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača RS,

− BD: 48. stav (2) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom i članom 4. Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH, na teritoriji FBiH/RS/BD snabdijevanje električnom energijom mogu obavljati svi subjekti koji imaju dozvolu makar jedne od regulatornih komisija, te iz tog ugla gledano ugovorni organi nisu u obavezi da dijele predmet nabavke na lotove, ukoliko su objekti u različitim teritorijalnim jedinicama.

Međutim, ono što je važno napomenuti je da je potrebno voditi računa o mrežarinama koje se plaćaju distributivnim preduzećima, a prema sljedećim propisima:

− FBiH: Odluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. – Sarajevo („Službene novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14) i Odluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog poduzeća „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ dioničko društvo Mostar („Službene novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14)

− RS: Odluka o utvrđivanju tarifnih stavova za korisnike distributivnih sistema u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj 30/16)

− BD: Odluka o tarifama za usluge distribucije električne energije u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 96/16), te naknadama za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora električne energije, koje se plaćaju u FBiH i RS (u BD se ne plaćaju), a prema odlukama:



− FBiH: Odluka o utvrđivanju potrebnog iznosa naknade za podsticanje i jediničnog iznosa naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz OIEiEK za 2017. godinu („Službeni glasnik BiH“, broj 21/17)

− RS: Оdluka o visini naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji („Službeni glasnik RS“, broj 9/17).

U tom smislu potrebno je razdvojiti objekte koji se nalaze na različitim teritorijalnim jedinicama, kako bi ponuđači mogli definisati cijene.

Svakako, ukoliko smatra da je jednostavnije, ugovorni organ uvijek može da podijeli predmet nabavke u lotove, i na taj način provesti postupak nabavke.

Nacrt ugovoraPrilikom pripreme nacrta ugovora potrebno

je implementirati obavezne elemente ugovora o snabdijevanju koji su propisani:

− FBiH: Opšti uslovi za isporuku električne energije („Službene novine FBiH“, broj 89/14), član 35.

− RS: Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“, broj 90/12), član 51.

− BD: Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom Brčko Distrikta BiH – prečišćen tekst („Službeni glasnik BD“, broj 2/16), član 51.

Preferencijalni tretman domaćegPrema odredbama Ugovora o uspostavljanju

energetske zajednice („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“, broj 9/06), koji je potpisan između EU i Albanije, Bugarske, BiH, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Rumunije, Srbije, i koji važi do 2026. godine, tržište električne energije se posmatra kao jedinstveno tržište, i zabranjena je bilo kakva diskriminacija. Kako primjena preferencijalnog tretmana domaćeg podrazumijeva davanje prednosti ponuđačima koji nude robu (električnu energiju) više od 50% vrijednosti ukupnog ugovora porijeklom iz BiH, potrebno je da nadležne institucije daju uputstvo da li će se i u nabavkama električne energije primjenjivati odredbe Odluke o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg („Službeni glasnik BiH“, broj 83/16).

Ukoliko ugovorni organ ostane bez snabdjevača, da li to znači da će ugovorni organ ostati bez snabdijevanja?

FBIH: U slučaju da bez snabdjevača ostane ugovorni organ koji ima pravno na univerzalnu uslugu, ima pravo ponovnog snabdijevanja od strane javnog snabdjevača, po regulisanim cijenama, do izbora novog snabdjevača.

U slučaju da kvalifikovani kupac koji nema pravo na univerzalnu uslugu ostane bez snabdjevača električnom energijom iz jednog od sljedećih razloga:

a) stečaj ili likvidacija snabdjevača,b) istek ili oduzimanje dozvole

snabdjevaču,c) kupac nije našao novog snabdjevača

koji će ga snabdjevati nakon prestanka ugovora o snabdijevanju električnom energijom sa postojećim snabdjevačem, osim ako je prestanak ugovora posljedica neizvršavanja obaveza plaćanja isporučene električne energije, ima pravo na rezervno snabdijevanje, u trajanju do 60 dana, kod javnog snabdjevača. Osnovna razlika između rezervnog i javnog snabdijevanja je u cijenu električne energije (cijena za rezervno snabdijevanje je u pravilu viša od cijene za javno snabdijevanje). Po ili prije isteka roka od 60 dana, kupac mora da sklopi ugovor o snabdijevanju, bilo sa novim snabdjevačem, bilo s istim snabdjevačem koji vrši rezervno snabdijevanje, samo da umjesto ugovora o rezervnom snabdijevanju sklopi ugovor o snabdijevanju po tržišnim uslovima.

Propisano odredbama Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača i Opštih uslova za isporuku električne energije

RS: Riješeno na identičan način kao u FBiH, sa tom razlikom što nema ograničenja koliko ugovorni organ može ostati na rezervnom snabdijevanju. Svakako, zbog viših cijena rezervnog snabdijevanja, interes samog ugovornog organa koji se nađe u ovakvoj situaciji je da što prije sklopi novi ugovor o snabdijevanju, bilo sa novim snabdjevačem, bilo sa snabdjevačem koji vrši rezervno snabdijevanje.



Propisano odredbama Pravilnika o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača i Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom

BD: Svi kvalifikovani kupci (uključujući i male kupce) koji ostanu bez snabdjevača iz gore navedenih razloga imaju pravo na snabdijevanje u krajnjoj nuždi, u trajanju do 60 dana. Prije isteka tog roka, kupac je obavezan da sklopi ugovor o snabdijevanju, bilo sa novim snabdjevačem, bilo sa snabdjevačem koji trenutno vrši rezervno snabdijevanje.

*članom 49 Opštih uslova specificarno svi kupci, iako se odredbama pravilnika govori isključivo o domaćinstvima i malim kupcima

Propisano odredbama Pravilnika o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH i Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom.

Za rezervno snabdijevanje ovlašteni su javni snabdjevači. Imajući u vidu gore navedene propise, eventualni prelazak na rezervno snabdijevanje električnom energijom je izuzet od primjene odredbi Zakona o javnim nabavkama.

Literatura:− Zakon o javnim nabavkama („Službeni

glasnik BiH“, broj 39/14) − Zakon o električnoj energiji („Službene

novine FBiH“, br. 66/13 i 94/15)− Zakon o električnoj energiji („Službeni

glasnik RS“, br. 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11)− Zakon o električnoj energiji („Službeni

glasnik BD“, br. 36/04, 28/07, 61/10 i 4/13)− Zakon o prijenosu, regulatoru i operateru

sistema električne energije u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 7/02, 13/03, 76/09 i 1/11)

− Zakon o osnivanju Kompanije za prenos električne energije u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 35/04, 76/09 i 20/14)

− Zakon o osnivanju Nezavisnog operatera sistema za prenosni sistem u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 35/04)

− Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije („Službene novine FBiH“, br. 70/13 i 5/14)

− Zakon o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji („Službeni glasnik RS“, br. 39/13, 108/13 i 79/15)

− Pravilnik o snabdijevanju kvalifikovanih

kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača („Službene novine FBiH“, broj 89/14)

− Pravilnik o snabdijevanju kvalifikovanih kupaca električnom energijom i postupku promjene snabdjevača („Službeni glasnik RS“, br. 117/14 i 50/16)

− Pravilnik o snabdijevanju kupaca električnom energijom u Brčko Distriktu BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 94/13 i 90/14)

− Pravilnik o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji („Službeni glasnik RS“, br. 114/13, 88/14 i 43/16)

− Uredba o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije i određivanju naknada za podsticanje („Službene novine FBiH“, broj 48/14)

− Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 20/15)

− Opšti uslovi za isporuku električne energije („Službene novine FBiH“, broj 89/14)

− Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“, broj 90/12)

− Opšti uslovi za isporuku i snabdijevanje električnom energijom Brčko Distrikta BiH – prečišćen tekst („Službeni glasnik BD“, broj 2/16)

− Tržišna pravila, utvrđena na sjednici Upravnog odbora Nezavisnog operatora sistema u Bosni i Hercegovini održanoj 24. aprila 2015. godine, odobrena Odlukom Državne regulatorne komisije za električnu energiju („Službeni glasnik BiH“, broj 48/15), dostupna na web-stranici: http://www.derk.ba/DocumentsPDFs/Trzisna-pravila-21-05-2015.pdf

− Odluka o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg („Službeni glasnik BiH“, broj 83/16)

− Odluka Vlade Federacije BiH o utvrđivanju pružalaca javne /univerzalne usluge i usluge rezervnog snabdjevača („Službene novine FBiH“, broj 84/14)

− Odluka o utvrđivanju potrebnog iznosa naknade za podsticanje i jediničnog iznosa naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz OIEiEK za 2017. godinu („Službeni glasnik BiH“, broj 21/17)

− Оdluka o visini naknade za podsticanje



proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji („Službeni glasnik RS“, broj 9/17)

− Odluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. – Sarajevo („Službene novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14)

− Odluka o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema Javnog poduzeća „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ dioničko društvo Mostar („Službene novine FBiH“, br. 40/11, 102/12 i 90/14)

− Odluka o utvrđivanju tarifnih stavova za korisnike distributivnih sistema u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj 30/16)

− Odluka o tarifama za usluge distribucije električne energije u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 96/16)



Dipl. iur. Emina Hasanagić, MA.

Nejednak raspored radnog vremena i prekovremeni rad

Sažetak: Analiziraju se pojmovi nejednakog rasporeda radnog vremena i prekovremenog rada, kao bitne kategorije vezane za organizaciju i raspored radnog vremena. Radno vrijeme je važan institut radnopravnog odnosa, a pravilan raspored radnog vremena u funkciji je zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu. Dužina radnog vremena, kao i odnos između radnog i slobodnog vremena veoma su bitni i za radnika i poslodavca. Da bi se zaštitili radnici od prekomjernog rada, ali i osiguralo poslodavcima normalno izvođenje procesa rada, država je intervenirala u ove odnose propisujući određene standarde, ograničenja i principe u organizaciji i rasporedu radnog vremena. U pravilu, radno vrijeme se dijeli na puno i nepuno radno vrijeme, a u pogledu rasporeda radnog vremena ono se može organizirati u vidu jednakog rasporeda radnog vremena ili nejednakog; zatim je moguća i preraspodjela radnog vremena, kao i prekovremeni i noćni rad. Ovdje je pojašnjen značaj radnog vremena, njegova podjela i njegov adekvatan raspored u teoriji i zakonodavstvu, fokusirajući analizu prvenstveno na nejednak raspored radnog vremena i prekovremeni rad. Data je teorijska i normativna analiza ovih bitnih instituta, prikazujući rješenja u pravu Evropske unije, zatim pozitivno-pravna rješenja u BiH, te se na kraju rada prikazuju i zakonska rješenja u uporednom pravu.

Ključne riječi: radno vrijeme, raspored radnog vremena, nejednak raspored radnog vremena, prekovremeni rad, zakon o radu, radnik, poslodavac, radni odnos

UvodRadno vrijeme je bitan element

radnopravnog odnosa, čije adekvatno reguliranje je važno za obje strane radnopravnog odnosa – radnika i poslodavca. To je institut radnog prava pri čijem reguliranju treba voditi računa da dužina samog radnog vremena ne bude u nesrazmjeri sa potrebama radnika za oporavkom psihofizičkih sposobnosti i zadovoljavanjem potreba porodičnog, kulturnog i uopšte društvenog života. Neophodno je osigurati takav raspored radnog vremena koji će omogućiti dovoljno slobodnog vremena za radnike kako bi mogli da se odmore od kontinuiranog obavljanja poslova svog radnog mjesta, te kako bi bili osposobljeni i spremni za efikasan nastavak rada u okviru procesa rada kod poslodavca.

„(...) Radnici u početku nisu bili uopće zaštićeni od prekovremenog i prekomjernog rada, od posljedica povreda na radu i prijevremenog gubljenja sposobnosti za rad. Nisu imali pravo na bolovanje, dnevni i godišnji odmor niti pravo na porodičnu i starosnu penziju. Radili su za

malu plaću, čija visina nije ničim bila zaštićena, već prepuštena tržištu radne snage. Poslodavce je interesirao jedino njihov profit jer su bolesnog, invalidiziranog i ostarjelog radnika vrlo lako zamjenjivali novim, mladim i sposobnim. Takvih je uvijek bilo na tržištu radne snage, gdje je vladala nemilosrdna konkurencija nezaposlenih, koji su tražili posao. Zbog takvog stanja dolazi do prvih radničkih pobuna. Svjesni da individualni radnik svojim buntom ne može postići ništa, na jednoj se strani radnici počinju organizirati u sindikat, a na drugoj poslodavci u svoja udruženja.“1

S obzirom da je trajanje i raspored radnog vremena važno pitanje i za radnike i poslodavce, koji ne mogu da dođu do zajednički prihvatljivog rješenja, tu se odgovornost neminovno „prevaljuje“ na državu, koja svojom intervencionističkom ulogom treba da iznađe kompromisno rješenje, propisujući

1 Božo Žepić, Radno i Socijalno pravo, 2. izm. i dop. izd., Logos, Split, 2001, str. 55.



ograničeno trajanje radnog vremena, posebno vodeći računa o zdravlju i sigurnosti radnika, ali i potrebama procesa rada i organizaciji rada kod poslodavca. Ispravno se smatra u teoriji radnog prava da je radno vrijeme povezano sa zaštitom na radu, odnosno da se opća zaštita na radu osigurava kroz, prije svega, ograničavanje radnog vremena. To je posebno izraženo u pravu Evropske unije, gdje se propisivanje organizacije radnog vremena vezuje za pitanja opće zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

Pojam i raspored radnog vremena Radno vrijeme se može opisati kao onaj dio

vremena radnika koji je on obavezan provesti na radnom mjestu izvršavajući poslove i druge obaveze svog radnog mjesta u skladu s unaprijed ugovorenim uslovima rada. „U radnopravnoj literaturi radno vrijeme se definira kao vrijeme kada se zaposlenik nalazi na raspolaganju poslodavcu, tj. kao vrijeme u kome je zaposlenik dužan obavljati poslove i zadatke radnog mjesta, ili kao vrijeme za koje zaposlenik ima pravo i obavezu da provede na radu.“2

Poslodavci imaju drugačije interese kad je u pitanju određivanje radnog vremena, s obzirom na želju da se što više posla obavi za kraće vrijeme, te je njihovo nastojanje oduvijek bilo da radno vrijeme traje što duže, i da se proces rada ne prekida ili da taj prekid odvijanja organiziranog procesa rada traje što kraće. Ilustrativan primjer iz historije radnih odnosa predstavljaju prvi slučajevi borbe radnika za poboljšanje uslova rada, a koji su bili vezani za skraćivanje radnog vremena, kada se i država uključuje u njihovo reguliranje putem odgovarajućih propisa, stvarajući radno zaštitno zakonodavstvo. Taj period obuhvata 19. vijek, odnosno pretežno razdoblje sredine tog vijeka, i povećane zahtjeve radnika za poboljšanjem uslova rada, koje su do tada karakterisali dugačko radno vrijeme, koje je odgovaralo poslodavcima, koji su na svaki način nastojali iskoristiti angažovanu radnu snagu. U tadašnjem industrijskom društvu radnici su bili prepušteni volji poslodavaca, nisu uživali ni minimalne standarde rada, zloupotrebljavao se njihov položaj, a posebno dječiji rad i rad žena. Nije bilo propisa koji bi ograničili radno vrijeme, utvrdili obavezne dane odmora (pauza, dnevni, sedmični ili godišnji odmor) ili osigurali iznos minimalne satnice, te druga prava radnika. Zbog izrazito

2 Sead Dedić, Jasminka Gradaščević-Sijerčić, Radno pravo, 2. nov. i proš. izd., Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005, str. 258.

teških uslova života i rada, radnici su počeli da se udružuju u različita radnička udruženja i da traže zaštitu svojih osnovnih prava iz radnog odnosa, što je označilo početak sindikalnog organiziranja radnika. Kao države koje su prve usvojile radno zakonodavstvo u teoriji se spominju prije svega Engleska i Njemačka. Pritom, treba spomenuti da je Engleska još 1833. godine usvojila zakon o radnom vremenu i inspekciji rada.

„U početnom periodu, periodu ekonomskog i političkog liberalizma, kada dolazi do nastanka radnika u modernom smislu riječi, periodu koji se vremenski vezuje za kraj XIX stoljeća, većina radnopravnih propisa je u okviru građanskog, odnosno trgovačkog prava. Osnivanjem radničkih udruženja i pokreta za zaštitu najosnovnijih prava radnika, otpočinje borba radnika za poboljšanje teških i nepodnošljivih uslova rada i života. U naglom procesu udruživanja radnika, novom zahtjevu za kolektivnim ugovaranjem, kao i u najefikasnijem sredstvu borbe radnika – štrajku, nalaze se uzroci prve intervencije države u najamne odnose. Situacija vezana za masovnu i neviđenu bijedu radništva nalagala je hitno reguliranje dječijeg rada, rada žena, kao i donošenje mjera za uspostavljanje normalnog radnog dana. Uloga države morala je biti korigirana, jer je nezainteresiranost države kod reguliranja uslova rada izazvala u ovom periodu veliki revolt radnika. Država je bila prinuđena „pozabaviti“ se pravnom zaštitom i uslovima rada radništva, jer „sloboda ugovaranja“ je očito bila farsa u okruženju ekonomske nejednakosti koja je bila očita. Sloboda ugovaranja bila je jednostrana i kao takva pripadala je vlasniku sredstava za proizvodnju – poslodavcu, tj. radni odnos je i pojavno i suštinski bio odraz nejednakosti i prevlasti vlasnika kapitala. Pojava posebnih propisa o pojedinim pitanjima iz oblasti uslova rada imala je za posljedicu postepeno napuštanje dominirajuće građanskopravne koncepcije da je ugovor o najmu službe osnov u rješavanju odnosa između radnika i poslodavca. Početkom, a posebno sredinom XIX stoljeća države počinju da donose tzv. ‘zaštitno zakonodavstvo’, prvo u Engleskoj, zatim u Njemačkoj i Francuskoj.“3

Danas je radno vrijeme regulirano propisima, ograničenog je trajanja i radnik je zaštićen od nedozvoljenog prekovremenog rada putem brojnih međunarodnih univerzalnih i regionalnih pravnih instrumenata, te domaćih propisa. Izričito su utvrđeni minimalni standardi rada u ovoj oblasti koje države moraju poštovati u propisivanju radnog

3 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 23-24.



vremena, uz mogućnost da uvedu ili zadrže više, odnosno povoljnije standarde.

„Radno vrijeme je ograničenog trajanja i to kako po međunarodnim, tako isto i po domaćim vrelima radnog prava. Smisao ograničenog trajanja radnog vremena je u nastojanju zakonodavca da se radnik zaštiti od prekovremenog iscrpljivanja i da mu se omogući korištenje slobodnog vremena između dva radna dana, odnosno između dvije radne sedmice.“4

Što se tiče prava Evropske unije, u području reguliranja radnog vremena najznačajnija je Direktiva 2003/88/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 4. novembra 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena.

„Supranacionalno europsko zakonodavstvo nastoji utvrditi minimalne standarde radnoga vremena kako bi nacionalna gospodarstva, ali i pojedini gospodarski subjekti ‘imali iste startne osnove’ glede uvjeta rada, pa tako i uvjeta tržišnoga natjecanja, prema usporedivim osnovama i pravnoj regulativi. Upravo ovo pitanje, koje svoj temeljni izraz nalazi u načelu supsidijarnosti, i danas se vrlo kontroverzno raspravlja u široj i u stručnoj europskoj javnosti.“5

Gore navedena direktiva postavlja mini-malne sigurnosne i zdravstvene uslove za organi-zaciju radnog vremena. Direktiva se primjenjuje na: (a) najkraća razdoblja dnevnog odmora, sedmičnog odmora i godišnjeg odmora, na pauze i najveći broj radnih sati sedmično; i (b) određene aspekte noćnog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda. Ona se primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne, tako i privatne, u smislu člana 2. Direktive 89/391/EEZ, ne dovodeći u pitanje članove 14, 17, 18. i 19. ove direktive. Spomenuta se direktiva ne prim-jenjuje na pomorce, kako je utvrđeno u Direktivi 1999/63/EZ, ne dovodeći u pitanje član 2. stav 8. ove direktive. Odredbe Direktive 89/391/EEZ u cijelosti se primjenjuju na pitanja iz stava 2, ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebnije odredbe ove direktive.6 Članom 2. Direktive utvrđena je definicija radnog vremena, prema kojoj je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju

4 B. Žepić, op. cit., str. 181.5 Nada Bodiroga-Vukobrat, Sandra Laleta, Anton Jukić, Posebnosti reguliranja radnog vremena u kontekstu smjernice 2003/88/EZ s osvrtom na nacionalna rješenja u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 29 No.1 ožujak 2008, (71-109) str. 2.

6 Vidjeti: član 1. Direktive.

poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skla-du sa nacionalnim propisima i/ili praksom.

U zakonodavstvu Bosne i Hercegovine pitanja radnih odnosa i socijalne politike u nadležnosti su entiteta Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko Distrikta BiH (BDBiH), te će u ovom radu biti analizirane odredbe entitetskih zakona o radu, te zakona o radu BDBiH, koje tretiraju pitanja radnog vremena. Analiza pokazuje da je pojam radnog vremena utvrđen zakonima o radu entiteta, dok Zakon o radu BDBiH7 ne sadrži pojam radnog vremena. Zakon o radu FBiH8 određuje da je radno vrijeme vremenski period u kojem je radnik, prema ugovoru o radu, obavezan obavljati poslove za poslodavca.9 Zakon o radu RS10 sadrži odredbu prema kojoj radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obavezan da obavlja poslove, prema uputstvima poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.11

Radno vrijeme uobičajeno se dijeli na puno, nepuno i skraćeno radno vrijeme, dok su u pogledu rasporeda radnog vremena poznate kategorije jednakog i nejednakog rasporeda radnog vremena, od kojih treba razlikovati preraspodjelu radnog vremena, te prekovremeni rad. Također, u radnom zakonodavstvu poznata je i kategorija noćnog rada.

U ovom radu tema je nejednak raspored radnog vremena i prekovremeni rad, te će i fokus biti na istraživanju ovih kategorija, dok će se napraviti i kratki osvrt na ostale gore navedene pojmove u vezi sa reguliranjem i podjelom radnog vremena, jer je to neophodno da bi se dobila potpuna slika o pojmovima i kategorijama koje su tema ovog rada.

Puno radno vrijeme propisuje se zakonom, i u pravilu određuje u sedmičnom trajanju, bez preciziranja dnevnog radnog vremena, koje se utvrđuje autonomnim aktima poslodavca. Puno radno vrijeme je zapravo osnov za ostvarenje prava na radu u njihovom punom obimu.

7 Zakon o radu BDBiH, „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 19/06, 19/07, 25/08, 20/13 i 31/14.8 Zakon o radu FBiH, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 26/16.9 Član 35. stav 1. ZORFBiH. Više o pojmu radnog vremena vidjeti u odredbama člana 35. st. 2. i 3. ZORFBiH. 10 Zakon o radu Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, broj 1/16.11 Član 56. stav 1. ZORRS. Više o pojmu radnog vremena vidjeti u odredbama člana 56. st. 2, 3. i 4. ZORRS.



„U korelaciji sa bitnim elementima radnog odnosa – uključivanjem posloprimca u organizirani rad (inkorporaciji zaposlenika na određeno radno mjesto) radno vrijeme se pojavljuje kao važno obilježje ovog elementa. Zapravo, element uključivanja u organizirani rad supsumira obavljanje poslova radnog mjesta pod određenim organizacijsko-funkcionalnim uslovima, a jedan od tih uslova je radno vrijeme. Pri tome, puno radno vrijeme, u odnosu na značaj društvene organizacije rada, javlja se kao osnova za priznavanje punog obima prava na radu i u vezi sa radom. Konkretnije, u savremenim društveno-pravnim porecima, puno radno vrijeme predstavlja standard za ostvarivanje i konstituiranje u punom obimu svih prava i obaveza vezanih za radnopravni status.“12

U pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH puno radno vrijeme je određeno u trajanju od 40 sati sedmično. U Zakonu o radu FBiH određeno je da puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju. Puno radno vrijeme za maloljetne radnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično, te se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.13

Za razliku od FBiH, u Zakonu o radu RS precizirano je da puno radno vrijeme kraće od 40 sati može iznositi najmanje 36 sati sedmično, te se dalje precizira da radnik može zaključiti ugovor o radu sa punim radnim vremenom samo sa jednim poslodavcem. Ova pitanja Zakonom su uređena na način da se propisuje da puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati sedmično. Opštim aktom može da se utvrdi radno vrijeme kraće od 40 sati sedmično, ali ne kraće od 36 sati sedmično. Radnik koji radi u skladu sa stavom 2. ovog člana ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom. Radnik može zaključiti ugovor o radu sa punim radnim vremenom samo sa jednim poslodavcem.14

U Zakonu o radu BDBiH nema detaljnijih odredbi o punom radnom vremenu, te je samo navedeno da puno radno vrijeme zaposlenika traje 40 sati sedmično.15

12 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 262.13 Vidjeti: ZORFBiH, član 36. st. 2, 3. i 4. 14 Vidjeti: ZORRS, član 57.15 Vidjeti: ZORBDBiH, član 22.

Nepuno radno vrijeme predstavlja situaciju kada radnik obavlja poslove svog radnog mjesta u radnom vremenu kraćem od punog radnog vremena. S obzirom da ne radi puno radno vrijeme, radnik srazmjerno vremenu koje provede na radu ostvaruje i prava i obaveze iz radnog odnosa. Drugim riječima, iako radnik sa nepunim radnim vremenom uživa sva prava i obaveze kao i radnik u punom radnom vremenu, njihov obim zavisi od vremena provedenog na radu, odnosno od dužine radnog vremena.

„Zaposlenik koji radi na radnom mjestu za koje je predviđeno nepuno radno vrijeme, tj. zaposlenik koji zaključi takav ugovor o radu, može da zasnuje radni odnos sa više poslodavaca i na taj način ostvari puno radno vrijeme, radi ostvarivanja punog obima prava iz radnopravnog statusa.“16

U Zakonu o radu FBiH u pogledu nepunog radnog vremena uređen je pojam nepunog radnog vremena, mogućnost zaključivanja više ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom, te ostvarivanje prava iz radnog odnosa sa nepunim radnim vremenom. Tako je utvrđeno da se nepunim radnim vremenom smatra radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Radnik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme. Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje zavisno od dužine radnog vremena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.17

U Zakonu o radu RS sadržana je samo jedna odredba o nepunom radnom vremenu određujući njegov pojam, odnosno utvrđujući da je to radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.18 Izostavljeno je reguliranje važnih pitanja kao što su pitanja mogućnosti zaključivanja više takvih ugovora o radu ili ostvarivanje prava iz radnog odnosa sa nepunim radnim vremenom.

U Zakonu o radu Brčko Distrikta BiH sadržana su slična rješenja kao u Zakonu o radu FBiH, jer se detaljnije regulišu prava radnika koji su zaključili ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom. Tako je u zakonskim odredbama precizirano da se ugovor o radu može zaključiti i za rad sa nepunim radnim vremenom. Zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim

16 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 264.17 Vidjeti: ZORFBiH, član 36. st. 5, 6. i 7.18 Vidjeti: ZORRS, član 58.



vremenom može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme. Zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim određenih prava utvrđenih kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.19 Razlika u odnosu na rješenja u FBiH je u tome što je navedeno da radnik sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa osim određenih prava utvrđenih kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, dok je u FBiH precizirano da radnik sa nepunim radnim vremenom ostvaruje prava zavisno od dužine radnog vremena u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Skraćeno radno vrijeme uvodi se na poslovima na kojima se radnik, čak ni uz primjenu svih zaštitnih mjera sigurnosti i zdravlja na radu, ne može zaštiti od štetnih uticaja na njegovo zdravlje, te radnu sposobnost. Ovi poslovi utvrđuju se posebnim pravilnikom u skladu sa zakonom. U kontekstu ostvarivanja prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme se izjednačava sa punim radnim vremenom.

„Kao posebni uslovi rada uobičajeno se smatraju poslovi koji zahtijevaju naročito težak i naporan rad, rad pod povećanim atmosferskim pritiskom, rad s otrovnim gasovima i drugim materijama i slično, rad letačkog osoblja, rad pod djejstvom jonizirajućeg zračenja, rad na velikim visinama i sl.“20

Pitanje skraćenog radnog vremena slično je regulisano u entitetskim zakonima o radu i zakonu o radu BDBiH. Tako je u Zakonu o radu FBiH utvrđeno da na poslovima na kojima, uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih uticaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom uticaju uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom. O skraćivanju radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana odlučuje federalno, odnosno kantonalno ministarstvo nadležno za rad na zahtjev poslodavca, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu stručne analize izdate od ovlaštene stručne organizacije, u skladu sa zakonom. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu ovog člana izjednačava se sa

19 Vidjeti: ZORBDBiH, član 23. 20 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 267.

punim radnim vremenom.21

U Zakonu o radu RS naznačeno je da radno vrijeme radnika koji rade na radnim mjestima i poslovima na kojima, i pored primjene odgovarajućih mjera i sredstava zaštite na radu, postoji povećano štetno djelovanje uslova rada na zdravlje radnika, skraćuje se srazmjerno tom štetnom djejstvu, a najviše do deset sati sedmično (poslovi sa povećanim rizikom). O skraćenju radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana odlučuje ministarstvo nadležno za poslove rada na zahtjev poslodavca, zainteresovanog radnika, inspektora rada ili sindikata, a na osnovu stručne analize sačinjene od ovlašćene naučne ili stručne organizacije. Radno vrijeme iz stava 2. ovog člana i člana 110. stav 1. ovog zakona, u pogledu prava radnika, smatra se punim radnim vremenom.22 Za razliku od FBiH, u RS-u je precizirano da se radno vrijeme može skratiti najviše do deset sati sedmično, dok se u FBiH pravilnikom o sigurnosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom, utvrđuju poslovi i trajanje radnog vremena u ovakvim situacijama.

U Zakonu o radu BDBiH usvojena su rješenja koja su bliža onima iz FBiH nego RS. Propisano je da ukoliko poslodavac ne može da zaštiti zaposlenika od štetnih uticaja na radnom mjestu, radno vrijeme zaposlenika se skraćuje srazmjerno riziku koji nosi štetni uticaj uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika. Poslovi iz stava 1. ovog člana, trajanje radnog vremena, godišnji odmor i ostale beneficije utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ili ugovorom o radu u skladu sa zakonom. Skraćivanje radnog vremena ne mijenja status zaposlenika kao zaposlenika sa punim radnim vremenom koji ima pravo na punu plaću i ostale beneficije. Primjena zakona i propisa u vezi sa radnom sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu obezbjeđuje se adekvatnim i odgovarajućim sistemom inspekcije i bit će pod nadzorom inspektora za rad u Brčko Distriktu.23 Ovdje se u odnosu na FBiH pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ili ugovorom o radu, u skladu sa zakonom, utvrđuju važna pitanja u vezi sa skraćivanjem radnog vremena (poslovi, trajanje i sl.).

Noćni rad je posebna kategorija u okviru instituta radnog vremena, te je dozvoljen zakonom u određenim okolnostima. Ponekad, potrebe procesa rada iziskuju da se rad obavlja i noću. 21 Vidjeti: ZORFBiH, član 37. 22 Vidjeti: ZORRS, član 59.23 Vidjeti: ZORBDBiH, član 24.



„Rad noću postoji u djelatnostima koje imaju kontinuiran rad u toku cijelog dana, a javlja se i kod onih poslodavaca kod kojih se rad na pojedinim poslovima i zadacima u okviru radnih mjesta obavlja isključivo noću (npr. u ugostiteljstvu, saobraćaju, noćni čuvari, rad u komunalnim djelatnostima).“24

„U teoriji radnog prava rad noću se smatra negativnim, nepoželjnim, štetnim za zdravlje, ali se i pored toga mora tolerirati. Zbog toga se ističe da noćni rad zahtijeva veću sigurnost na radu, pa je nužno obezbijediti uslove koji olakšavaju rad noću, pored ‘standardnih mjera’ i sredstava.“25

U pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH usvojena su slična rješenja u pogledu noćnog rada, koja nećemo na ovome mjestu posebno elaborirati, jer to prevazilazi okvir zadate teme. Samo ćemo ukazati na to da se noćnim radom u sva tri zakona o radu u BiH smatra rad u vremenu između 22.00 sata uvečer i 6.00 sati ujutro idućeg dana, sa tim da se u FBiH i BDBiH pravi razlika kod noćnog rada u poljoprivredi, to je vrijeme između 22.00 sata naveče i 5.00 sati ujutro narednog dana, dok se u RS-u ne propisuje posebno noćni rad u poljoprivredi. Nadalje, u pozitivnom zakonodavstvu BiH zabranjen je noćni rad za maloljetnike uz određene izuzetke, te je propisana zaštita radnika koji rade noću, sa tim da je ova zaštita detaljnije propisana Zakonom o radu FBiH, u odnosu na Zakon o radu RS, a u Zakonu o radu BDBiH nije posebno regulisana zaštita radnika koji rade noću osim što je predviđeno da se, ako je rad organizovan u smjenama, rotacija smjena uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.26

Nejednak raspored radnog vremenaRaspored radnog vremena je važno pitanje

za radnika, ali i za poslodavca, jer je to sredstvo za efikasnu organizaciju i osiguranje produktivnosti i učinkovitosti procesa rada. Česta je praksa da se radno vrijeme raspoređuje na sedmično radno vrijeme koje obuhvata pet radnih dana, a s obzirom na standard od 40 sedmičnih radnih sati punog radnog vremena. U nekim djelatnostima radno vrijeme se raspoređuje i na šest radnih dana. U pravilu, poslodavac odlučuje o rasporedu radnog vremena, a naravno u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Pri tome, radno vrijeme može biti

24 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 268.25 Ibid.26 Detaljnije odredbe o noćnom radu vidjeti: ZORFBiH, čl. 40-42, ZORRS, čl. 70-74, ZORBDBiH, čl. 27-28.

raspoređeno u jednakom ili u nejednakom trajanju po danima, sedmicama, odnosno mjesecima.

U slučaju jednakog rasporeda radnog vremena, radno vrijeme je jednakog trajanja svakog dana, sedmice ili mjeseca. To je najčešće slučaj kada je radno vrijeme raspoređeno na pet ili šest radnih dana, te radnik provodi jednak broj radnih sati na radnom mjestu tokom tih pet ili šest radnih dana.

U situaciji kada je uveden nejednak raspored radnog vremena, to znači da je radno vrijeme određeno u različitom trajanju svakog dana, ili tokom sedmice ili mjeseca, u smislu da će nekim danima, sedmicama ili mjesecima radno vrijeme trajati duže, dok će drugim danima, sedmicama ili mjesecima trajati kraće od punog radnog vremena. U ovim slučajevima, radno vrijeme će se na kraju uvijek utvrđivati kao puno ili nepuno radno vrijeme radnika.

Mnoga zakonodavstva nude mogućnost poslodavcima da uvedu jednak ili nejednak raspored radnog vremena. Jednak raspored radnog vremena je pravilo, a nejednak raspored radnog vremena izuzetak koji nije predviđen u svim pravnim sistemima. Uvođenje nejednakog rasporeda radnog vremena povezano je sa potrebama fleksibilnije organizacije radnog vremena i samog odvijanja procesa rada, što odgovara prvenstveno poslodavcu, ali može da bude značajno i za radnika koji želi bolje uskladiti poslovne i porodične obaveze, kao i potrebe. Najčešće zakonodavstva daju mogućnost nejednakog rasporeda radnog vremena samo za poslodavce kod kojih je rad organizovan u smjenama, ili kada to zahtijeva organizacija rada (npr. u okviru BiH ovakvo je zakonsko rješenje u Republici Srpskoj), odnosno zbog prirode ili organizacije rada ili potreba korisnika (zakonsko rješenje u Sloveniji27), dok je u nekim zakonodavstvima propisana i mogućnost uvođenja nejednakog rasporeda radnog vremena u svim djelatnostima i za sve poslodavce (npr. u zakonodavstvu Hrvatske, što će biti detaljnije prikazano u nastavku rada). Ako je uveden nejednak raspored radnog vremena, treba voditi računa da se unutar perioda nejednakog rasporeda radnog vremena utvrdi prosječno sedmično radno vrijeme. Pri raspoređivanju radnog vremena mora se voditi računa o ukupnom sedmičnom trajanju radnog vremena, odnosno o ograničenju trajanja radnog vremena u toku sedmice, u skladu sa ranije pomenutom direktivom.

27 Član 148. stav 6. Zakona o radnim odnosima Slovenije (Zakon o delovnih razmerjih (ZDR-1), Uradni list RS, št. 21/13, 78/13).



Ovom direktivom utvrđeno je da prosječan broj radnih sati u svakom sedmodnevnom razdoblju, uključujući prekovremene sate, ne prelazi 48 sati.

U pogledu ove problematike, treba također naznačiti da u skladu sa članom 13. Direktive države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da poslodavac koji želi organizirati rad po određenom rasporedu vodi računa o općem načelu po kojem rad treba biti prilagođen radniku, kako bi se smanjio monoton ili automatski rad, ovisno o tipu djelatnosti te o sigurnosnim i zdravstvenim uslovima, posebno što se tiče pauza tokom radnog vremena.

Što se tiče pozitivnog radnog zakonodavstva BiH, zakonske odredbe o rasporedu radnog vremena u FBiH i u BDBiH nemaju u vidu mogućnost uvođenja nejednakog rasporeda radnog vremena, dok u RS postoji mogućnost nejednakog rasporeda radnog vremena, ali samo za pojedine kategorije poslodavaca. U tom smislu, u ZORFBiH, u pogledu rasporeda radnog vremena, samo je predviđeno jednom odredbom da se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.28 U FBiH nema drugih odredbi o pitanju rasporeda radnog vremena. U radnom zakonodavstvu BDBiH uopšte nema odredbi o rasporedu radnog vremena.

U Zakonu o radu RS situacija je drugačija, jer je ovdje detaljno normirano pitanje rasporeda radnog vremena, uključujući i mogućnost nejednakog rasporeda radnog vremena. Tako je u RS propisano da kod poslodavca kod koga je rad organizovan u smjenama ili to zahtijeva organizacija rada, puno ili nepuno radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno jednako po radnim sedmicama, već se utvrđuje kao prosječno sedmično radno vrijeme na mjesečnom nivou. U tom slučaju, radnik može da radi najduže 12 časova dnevno, a najduže 48 časova sedmično, uključujući i prekovremeni rad.29 Osim toga, detaljne odredbe o rasporedu radnog vremena općenito u ZORRS sadržane su u čl. 67. i 68. Prema tome, radna sedmica, po pravilu, traje pet radnih dana. Radni dan, po pravilu, traje osam časova. Raspored radnog vremena u okviru radne sedmice utvrđuje poslodavac. Poslodavac je dužan da izvrši raspored radnog vremena radnika najmanje za 30 narednih dana i da to oglasi na način koji je pristupačan svim radnicima, kao i da vodi dnevnu evidenciju o prisustvu radnika na radu. U evidenciji iz stava 4. ovog člana poslodavac je dužan

28 Član 36. stav 4. ZORFBiH.29 Član 68. st. 3 i 4. ZORRS.

da navede vrijeme početka i završetka dnevnog rada radnika. Raspored radnog vremena u određenim djelatnostima i na određenim poslovima odlukom uređuje nadležni republički organ, odnosno organ jedinice lokalne samouprave. Poslodavac kod koga se rad obavlja u smjenama, noću ili kada priroda posla i organizacija rada to zahtijeva, radnu sedmicu i raspored radnog vremena može da organizuje na drugi način. Bliže uređenje načina vođenja evidencije o prisustvu radnika na radu pravilnikom će propisati ministar.30 Poslodavac je dužan da obavijesti radnike o rasporedu i promjeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unaprijed. Izuzetno, poslodavac može da obavijesti radnike o rasporedu i promjeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 24 časa unaprijed u slučaju potrebe posla usljed nastupanja nepredviđenih okolnosti koje za posljedicu imaju nastanak nepredviđenih troškova i kazni za poslodavca.31

Pored nejednakog rasporeda radnog vremena, odnosno uopšte rasporeda radnog vremena, postoji jedan sličan institut, ali koji se ipak suštinski razlikuje, a to je preraspodjela radnog vremena. „Od preraspodjele radnog vremena treba razlikovati raspored radnog vremena kao posljedicu obezbjeđivanja efikasnosti i produktivnosti rada u datoj radnoj sredini.“32

Preraspodjela radnog vremena podrazumi-jeva situaciju kada zbog prirode nekog posla tokom jednog perioda kalendarske godine ili drugog perio-da određenog kolektivnim ugovorom radno vrijeme traje duže, a tokom drugog perioda radno vrijeme traje kraće od punog radnog vremena. Zakonom se određuje ograničenje u pogledu najdužeg trajanja prosječnog radnog vremena kod preraspodjele rad-nog vremena, kao i krug lica koja nisu dužna radi-ti u preraspodjeli radnog vremena. „Preraspodjela radnog vremena je institut u funkciji fleksibilne organizacije rada koji omogućava da u određenom periodu radno vrijeme traje duže, a u određenom kraće ili čak da se uopće ne radi. Preraspodjela rad-nog vremena doprinosi smanjenju prekovremenog rada te troškova rada.“33 Zakoni o radu entiteta i BDBiH sadrže slična rješenja u pogledu reguliranja preraspodjele radnog vremena.

30 Član 67. st. 1-8. ZORRS.31 Član 68. st. 1. i 2. ZORRS.32 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 266.33 Jasminka Gradaščević-Sijerčić, Komentar Zakona o radu Federacije BiH, Privredna štampa doo, Sarajevo, 2016, str. 128.



U pogledu najdužeg trajanja preraspodijel-jenog sedmičnog radnog vremena rješenja su ista (najduže 52 sata sedmično, a za sezonske poslove 60 sati sedmično), kao i rješenje da se preraspodijelje-no radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom. Međutim, postoje razlike u pogledu preciziranja trajanja prosječnog sedmičnog radnog vremena u toku kalendarske godine. Slični su i uslovi koje za-koni predviđaju, a tiču se slučajeva prirode posla. Međutim, u FBiH se preraspodjela omogućava i za puno i nepuno radno vrijeme, dok u RS-u i BDBiH samo za puno radno vrijeme. Posebno treba nagla-siti da u pogledu reguliranja preraspodjele radnog vremena najdetaljnija rješenja sadrži Zakon o radu FBiH.

U skladu sa ZORFBiH, ako priroda posla to zahtijeva, puno i nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, sa tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.34 O uvođenju preraspodjele iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju dostavlja radniku.35 Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.36 Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.37 Maloljetni radnik, trudnica, majka, odnosno usvojilac djeteta do tri godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojilac i lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, može raditi u preraspodjeli radnog vremena samo ukoliko pisanom izjavom pristane na takav rad.38

Prema Zakonu o radu RS, ako priroda i potreba posla zahtijeva, puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima može se preraspodijeliti, tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu godine srazmjerno kraće, sa tim da u toku kalendarske godine ne može iznositi više od 40 časova prosječno sedmično.39 Preraspodjelom punog radnog vremena može se u jednom dijelu

34 Član 39. stav 1. ZORFBiH. 35 Član 39. stav 2. ZORFBiH.36 Član 39. stav 3. ZORFBiH.37 Član 39. stav 4. ZORFBiH.38 Član 39. stav 5. ZORFBiH.39 Član 69. stav 1. ZORRS.

godine uvesti radno vrijeme najduže do 52 časa sedmično, a na sezonskim poslovima najduže do 60 časova sedmično.40 Duže radno vrijeme iz jednog dijela godine u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se prekovremenim radom.41

Prema Zakonu o radu BDBiH, ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da u toku jednog perioda traje kraće, a tokom drugog perioda duže od punog radnog vremena, sa tim da prosječno radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove ne može biti duže od 60 sati sedmično.42 Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom jedne kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, ne može biti duže od 42 sata sedmično.43 Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.44

Prekovremeni rad

U literaturi i zakonodavstvu iz oblasti radnog prava prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena, te se može uvesti samo u izuzetnim situacijama koje su utvrđene zakonom i traju ograničeno vrijeme. Zakonodavac određuje slučajeve kada se može uvesti prekovremeni rad na zahtjev poslodavca, zatim ograničava ukupno trajanje prekovremenog rada, te isključuje određena lica od obavljanja prekovremenog rada.

„S obzirom da je prekovremeni rad izuzetak, kao takav mora se i restriktivno posmatrati u odnosu na pravilo, a to znači da se prekovremeni rad može uvoditi Zakonom i da može trajati u skladu sa Zakonom. U tom kontekstu se posmatra i zaštita pojedinih kategorija radnika, koji ne mogu raditi duže od punog radnog vremena ni u situacijama koje Zakon izuzetno dozvoljava.“45

„Prekovremeni rad je poseban uslov rada, koji utiče na pravo zaposlenika u pogledu uvećanja osnovne plaće u skladu sa mjerilima koja su utvrđena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.“46

40 Član 69. stav 2. ZORRS.41 Član 69. stav 3. ZORRS.42 Član 26. stav 1. ZORBDBiH.43 Član 26. stav 2. ZORBDBiH.44 Član 26. stav 3. ZORBDBiH.45 Faruk Sinanović, Radno pravo, OFF-SET štamparija, Tuzla, 2016, str. 207. 46 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 268.



„Prekovremeni rad se, u pravilu, obavlja po isteku punog radnog vremena, koji iziskuje dodatni fizički i psihički napor za radnika, iz čega proizlazi da je prekovremeni rad posebni uvjet rada po osnovu kojeg radnik stiče pravo na povećanu platu. Iz tih razloga, vrijednost sata prekovremenog rada se plaća u uvećanom iznosu u odnosu na vrijednost sata u punom radnom vremenu. Uvećanje vrijednosti prekovremenog rada vrši se u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.“47

U radnom zakonodavstvu BiH također je reguliran institut prekovremenog rada, ali uz evidentne razlike u entitetskim zakonima o radu i Zakonu o radu BDBiH.

Tako je u Zakonu o radu FBiH u članu 38. stav 1. predviđeno da se prekovremeni rad može uvesti pod određenim uslovima, i to u slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim sličnim slučajevima neophodne potrebe, kada je radnik, na zahtjev poslodavca, obavezan da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do osam sati sedmično. Zatim je utvrđeno da ako prekovremeni rad radnika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavještava nadležnu inspekciju rada.48 Nije dozvoljen prekovremeni rad maloljetnom radniku, trudnici, majci, odnosno usvojiocu djeteta do tri godine života, kao i samohranom roditelju, samohranom usvojiocu i licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta.49 Trudnica, majka, odnosno usvojilac djeteta do tri godine života, kao i samohrani roditelj, samohrani usvojilac i lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta, može raditi prekovremeno ako da pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.50 Inspekcija rada zabranit će prekovremeni rad uveden suprotno st. 1-4. ovog člana.51

47 F. Sinanović, op. cit., str. 207.48 Član 38. stav 2. ZORFBiH.49 Član 38. stav 3. ZORFBiH.50 Član 38. stav 4. ZORFBiH.51 Član 38. stav 5. ZORFBiH. Više o radnom vremenu u radnom zakonodavstvu FBiH vidjeti: Vahida Hasanagić, Emina Hasanagić, Reguliranje radnog vremena u radnom zakonodavstvu FBiH, Pravni savjetnik – časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu, Refam creative solutions, 11/V, novembar 2016, No. 11, str. 61-69.

„Prekovremeni rad za zaposlenog predstavlja obavezu, jer poslodavac u skladu sa zakonom, određuje obavezu prekovremenog rada. Da bi se izbjegle zloupotrebe u uvođenju ovog rada, Zakonom su predviđeni određeni slučajevi kada poslodavac može uvesti obavezu prekovremenog rada kao što je viša sila (požar, poplava, zemljotres i dr.) i drugi slučajevi neophodne potrebe, kao i iznenadno povećanje obima posla kojeg je neophodno u određenom roku završiti. Ovakva situacija se može desiti npr. zbog potrebe da se u određenim neplaniranim rokovima završe određeni poslovi koji su nastali zbog iznenadnih potreba drugih poslovnih partnera. Drugi slučajevi koji nisu definirani Zakonom mogu biti npr. epidemije većih razmjera, saobraćajni udesi sa većim posljedicama, ekološka zagađenja i sl. Navedeni primjeri pokazuju da se kao prekovremeni rad ne mogu tretirati slučajevi kada radnici zbog specifičnosti posla trajno rade duže od punog radnog vremena (npr. vozači, radnici u zdravstvenim ustanovama i sl.). Ovakve slučajeve treba rješavati u okviru drugih zakonskih instituta – preraspodjelom radnog vremena, ugovorom o radu na određeno ili neodređeno vrijeme.“52

U RS-u, u skladu sa ZORRS, navedeno je prema članu 60. da u slučaju neplaniranog povećanja obima posla, otklanjanja posljedica vremenskih nepogoda, havarija na sredstvima rada, požara, zemljotresa, epidemija i drugih nesreća, radnik je dužan da, na pismeni zahtjev ili nalog poslodavca, radi duže od punog radnog vremena, te je dalje u članu 61. stav 1. utvrđeno da prekovremeni rad ne može trajati više od deset sati sedmično, niti duže od četiri sata dnevno. Zatim, propisuje se da radnik u toku kalendarske godine ne može raditi prekovremeno više od 180 sati.53 Izuzetno od stava 2. ovog člana, kolektivnim ugovorom se može utvrditi maksimalno trajanje prekovremenog rada do 230 sati godišnje.54 Ako potreba za prekovremenim radom traje više od tri sedmice neprekidno ili više od deset sedmica ukupno u toku kalendarske godine, poslodavac je dužan da o tome obavijesti nadležnog inspektora rada.55 Za vrijeme prekovremenog rada radnik ima pravo na uvećanje

52 Džana Kadribegović, Radno vrijeme, u: Faruk Sinanović et al., Priručnik: Implementacija Zakona o radu Federacije BiH sa modelima akata, Refam creative solutions – REC doo, Društvo za istraživanje i unapređenje lokalnog i regionalnog razvoja, Sarajevo, 2015, (16-19) str. 17.53 Član 61. stav 2. ZORRS.54 Član 61. stav 3. ZORRS.55 Član 62. ZORRS.



plate.56 Prekovremeni rad je zabranjen: 1) radnicima mlađim od 18 godina života, 2) trudnim ženama i majkama sa djetetom do tri godine života i 3) samohranom roditelju ili usvojiocu djeteta mlađeg od šest godina života.57 Izuzetno, radnicima iz stava 1. t. 2) i 3), na njihov pismeni zahtjev, poslodavac može odobriti da rade prekovremeno.58 Nadležni inspektor rada će zabraniti prekovremeni rad koji je uveden suprotno odredbama čl. 60-62. i člana 64. ovog zakona.59 Prekovremenim radom smatra se i dežurstvo na radnom mjestu, a koje se uređuje posebnim propisom ili opštim aktom.60

U skladu sa članom 25. stav 1. Zakona o radu Brčko Distrikta BiH u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla ili u vanrednim okolnostima, poslodavac može zahtijevati od zaposlenika da radi najviše do 12 dodatnih sati sedmično tako da ukupan broj radnih sati sedmično iznosi 52 sata. Nadalje, propisano je da ako prekovremeni rad zaposlenika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od deset sedmica u toku kalendarske godine, poslodavac obavještava inspektora za rad.61 Zaposlenik se može dobrovoljno složiti da, na zahtjev poslodavca, radi prekovremeno najviše do 10 sati sedmično, ali ukupno prekovremeni rad ne može biti duži od dvadeset dva sata sedmično.62 Trudnica, majka, odnosno usvojilac sa djetetom do jedne godine života i samohrani roditelj, odnosno usvojilac sa djetetom do dvije godine života, može raditi prekovremeno ako da pismenu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.63 Inspektor za rad zabranit će prekovremeni rad uveden suprotno stavovima 1, 3. i 4. ovog člana.64

U skladu sa važećim radnim zako-nodavstvom BiH, situacije u kojima se može narediti prekovremeni rad slično su definisane u sva tri zakona o radu, sa tim da je najveća dužina trajanja prekovremenog rada različito određena. Vidimo iz prethodno opisanih rješenja da je najduže trajanje prekovremenog rada predviđeno u BDBiH (52 sata), zatim u RS (50 sati), a u FBiH je najduže trajanje prekovremenog rada kraće nego u BDBiH i RS (48 sati). Zatim je u Zakonu o radu RS dodatno 56 Član 63. ZORRS.57 Član 64. stav 1. ZORRS.58 Član 64. stav 2. ZORRS.59 Član 65. ZORRS.60 Član 66. ZORRS.61 Član 25. stav 2. ZORBDBiH.62 Član 25. stav 3. ZORBDBiH.63 Član 25. stav 4. ZORBDBiH.64 Član 25. stav 5. ZORBDBiH.

precizirano trajanje prekovremenog rada odredbama člana 61. st. 2 i 3. prema kojima radnik u toku kalendarske godine ne može raditi prekovremeno više od 180 sati, odnosno izuzetno od stava 2. ovog člana, kolektivnim ugovorom se može utvrditi maksimalno trajanje prekovremenog rada do 230 sati godišnje, a ovakve odredbe nisu predviđene u FBiH i BDBiH. U sva tri zakona o radu sadržano je rješenje da ako prekovremeni rad radnika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obaviještava nadležnu inspekciju rada (FBiH), odnosno nadležnog inspektora rada (RS), tj. inspektora za rad (BDBiH). Zatim je samo u Zakonu o radu BDBiH propisano dodatno da se zaposlenik može dobrovoljno složiti da, na zahtjev poslodavca, radi prekovremeno najviše do 10 sati sedmično, ali ukupno prekovremeni rad ne može biti duži od 22 sata sedmično, dok takve odredbe nema u Zakonu o radu RS ni u Zakonu o radu FBiH. Dalje, jedino je Zakonom o radu RS-a izričito propisano da za vrijeme prekovremenog rada radnik ima pravo na uvećanje plate. Zatim je u sva tri zakona zabranjeno određenim kategorijama lica da prekovremeno rade, na način da su u FBiH i RS predviđene povoljnije odredbe i koje su gotovo isto postavljene, te se u FBiH zabrana odnosi na maloljetnog radnika, trudnicu, majku, odnosno usvojioca djeteta do tri godine života, kao i samohranog roditelja, samohranog usvojioca i lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta. U RS su ista rješenja, osim što se ne predviđa zabrana za usvojioca djeteta do tri godine života, niti za lice kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i odgoj, do šest godina života djeteta. Ova lica, osim maloljetnika kojima je bezuslovno zabranjen prekovremeni rad, mogu raditi prekovremeno samo ako daju pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku (FBiH), odnosno pismeni zahtjev (RS). Dosta je drugačije rješenje u BDBiH, prema kojem trudnica, majka, odnosno usvojilac sa djetetom do jedne godine života i samohrani roditelj odnosno usvojilac sa djetetom do dvije godine života, može raditi prekovremeno ako da pismenu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Nema odredbe o zabrani rada maloljetnika, međutim posredno se može zaključiti i o postojanju ove zabrane, s obzirom da se ne predviđa mogućnost da maloljetnici mogu dati dobrovoljni pristanak da rade prekovremeno. Ovdje je ne samo sužen krug lica koja samo dobrovoljno mogu pristati da rade prekovremeno, već su i nepovoljnija rješenja, jer su predviđena za lica sa djetetom do jedne,



odnosno dvije godine života (FBiH i RS – tri, odnosno šest godina života). U sva tri zakona je propisano da će inspekcija rada, odnosno inspektor rada zabraniti prekovremeni rad koji je uveden suprotno odgovarajućim zakonskim odredbama o prekovremenom radu. „Inspekcija rada ima ovlasti da zabrani prekovremeni rad koji je uveden suprotno vremenskim ograničenjima i iznimnim slučajevima utvrđenim u zakonu.“65 „U cilju sprječavanja zloupotreba instituta prekovremenog rada, poslodavac je obavezan obavijestiti nadležni organ za poslove inspekcije rada o prekovremenom radu koji traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine.“66

U Zakonu o radu RS propisano je i da se prekovremenim radom smatra i dežurstvo na radnom mjestu, a koje se uređuje posebnim propisom ili opštim aktom, a što nije obuhvaćeno zakonskim odredbama u FBiH i BDBiH.

„Prekovremeni rad je poseban uslov rada, koji utječe na pravo zaposlenika u pogledu uvećanja osnovne plaće u skladu sa mjerilima koja su utvrđena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.“67 U pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH jedino je Zakonom o radu RS izričito utvrđeno, u okviru odredbi o prekovremenom radu, pravo radnika na uvećanje plate za vrijeme prekovremenog rada, u skladu sa članom 63, sa tim da je to pravo predviđeno i u okviru odredbi o uvećanju plate u članu 124. stav 2. Međutim, u FBiH iako nije u okviru odredbi o prekovremenom radu regulisano pravo na povećanje plaće, ovo pravo je propisano u okviru odredbi Zakona o radu FBiH o plaći i naknadi plaće, gdje je članom 76. predviđeno, između ostalog, i pravo radnika na povećanu plaću za prekovremeni rad. Isto tako, i u BDBiH propisano je, u okviru zakonskih odredbi o plaćama, članom 60. da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad.

65 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, op. cit., str. 268.66 Ibid.67 Ibid.

Uporedno-pravni pregled zakonskih rješenja u pogledu nejednakog rasporeda radnog vremena i prekovremenog rada – primjer Hrvatske U novom Zakonu o radu Republike

Hrvatske, iz 2014. godine,68 unesene su novine u rješenja u pogledu rasporeda radnog vremena, tako da je data mogućnost da se radno vrijeme može rasporediti u nejednakom trajanju, nezavisno da li je organiziran rad u smjenama, te se tako daje mogućnost svim poslodavcima da predvide ovakav raspored radnog vremena. Starim zakonom bila je predviđena ova mogućnost samo za poslodavce kod kojih je proces rada organiziran u smjenama.

Sada je člankom 66. ZORRH propisano da se radno vrijeme radnika može rasporediti u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, sedmicama, odnosno mjesecima.69 Ako je radno vrijeme radnika raspoređeno u nejednakom trajanju, ono tokom jednog razdoblja može trajati duže, a tokom drugog razdoblja kraće od punog, odnosno nepunog radnog vremena.70 Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.71 Ako raspored radnog vremena nije utvrđen na način iz stavka 3. ovoga članka, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.72 Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, te tokom tako utvrđenog rasporeda radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.73 Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik u sedmici može raditi najviše do pedeset sati, uključujući prekovremeni rad.74 Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik može raditi najviše do šezdeset sati sedmično, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom, uključujući prekovremeni rad.75 Ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik u svakom razdoblju 68 Zakon o radu Hrvatske, „Narodne novine RH“, broj 93/14.69 Članak 66. stavak 1. ZORRH.70 Članak 66. stavak 2. ZORRH.71 Članak 66. stavak 3. ZORRH.72 Članak 66. stavak 4. ZORRH.73 Članak 66. stavak 5. ZORRH.74 Članak 66. stavak 6. ZORRH.75 Članak 66. stavak 7. ZORRH.



od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi duže od prosječno četrdeset osam sati sedmično, uključujući prekovremeni rad.76 Nejednaki raspored radnog vremena može se kolektivnim ugovorom urediti kao ukupan fond radnih sati u razdoblju trajanja nejednakog rasporeda, bez ograničenja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, ali ukupan fond sati, uključujući i prekovremeni rad, ne može biti veći od prosječnih četrdeset pet sati sedmično u razdoblju od četiri mjeseca.77 Razdoblje iz stavaka 8. i 9. ovoga članka može se kolektivnim ugovorom ugovoriti za razdoblje od šest mjeseci.78 Tokom razdoblja trajanja nejednakog rasporeda radnog vremena, raspored radnika može se promijeniti samo za preostalo utvrđeno razdoblje nejednakog rasporeda radnog vremena.79 Ako i prije isteka utvrđenog razdoblja nejednakog rasporeda radnog vremena, radno vrijeme radnika već odgovara njegovu ugovorenom punom, odnosno nepunom radnom vremenu, poslodavac će tom radniku, tokom preostalog utvrđenog razdoblja naložiti prekovremeni rad, ako ima potrebu za radom toga radnika.80 Ako je radnik kojem radni odnos prestaje zbog isteka ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme radio duže od prosječnog ugovorenog punog, odnosno nepunog radnog vremena, broj sati veći od prosječnog ugovorenog punog, odnosno nepunog radnog vremena smatrat će se prekovremenim radom.81 Razdoblja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad ne uračunavaju se u razdoblje od četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci iz stavaka 8, 9. i 10. ovoga članka.82 Poslodavac mora obavijestiti radnika o njegovu rasporedu ili promjeni njegova rasporeda radnog vremena najmanje sedam dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika.83

Što se tiče prekovremenog rada u radnom zakonodavstvu Hrvatske, ovaj institut regulisan je člankom 65. novog Zakona o radu, te su zakonska rješenja uglavnom slična onima sadržanim u pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH, što će se vidjeti prikazom odredbi o prekovremenom radu u Zakonu o radu u Hrvatskoj.

76 Članak 66. stavak 8. ZORRH.77 Članak 66. stavak 9. ZORRH.78 Članak 66. stavak 10. ZORRH.79 Članak 66. stavak 11. ZORRH.80 Članak 66. stavak 12. ZORRH.81 Članak 66. stavak 13. ZORRH.82 Članak 66. stavak 14. ZORRH.83 Članak 66. stavak 15. ZORRH.

Tako je propisano da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja obima poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).84 Izuzetno od stavka 1. ovog članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.85 Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati sedmično.86 Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.87 Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnika.88 Trudnica, roditelj sa djetetom do tri godine života, samohrani roditelj sa djetetom do šest godina života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, te radnik iz članka 61. stavka 3. i članka 62. stavka 3. ovog zakona, mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.89

Zaključak

Radno vrijeme je bitan element radnopravnog odnosa, te je njegova pravilna organizacija važna za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika, ali i za normalno izvođenje procesa rada. Zato je raspored radnog vremena potrebno prilagoditi potrebama kako radnika, tako i poslodavaca. Ovo treba biti osigurano na način da, sa jedne strane, radnici imaju dovoljno slobodnog vremena da bi se oporavili od rada i povratili svoje narušene psihofizičke sposobnosti, kao i da bi imali dovoljno vremena da usklade porodične i društvene obaveze sa radnim obavezama te, sa druge strane, da se prilikom raspoređivanja radnog vremena vodi računa i o potrebama procesa rada, djelatnosti poslodavca, organizaciji rada (smjenski rad, noćni rad i sl.). U početnoj fazi razvoja radnog prava, radno vrijeme je bilo kategorija na raspolaganju isključivo poslodavcu, koji je iskorištavao nepostojanje

84 Članak 65. stavak 1. ZORRH.85 Članak 65. stavak 2. ZORRH.86 Članak 65. stavak 3. ZORRH.87 Članak 65. stavak 4. ZORRH.88 Članak 65. stavak 5. ZORRH.89 Članak 65. stavak 6. ZORRH.



zakonskih ograničenja radnog vremena i uopće izostanak zaštite radnika. Vremenom su radnici počeli izražavati nezadovoljstvo i tražiti zaštitu svojih prava od države, koja je svojom intervencionističkom ulogom počela da mijenja dotadašnju konstelaciju odnosa između radnika i poslodavaca. Danas su uspostavljeni minimalni međunarodni i evropski radni standardi u zaštiti radnika od nedozvoljenog prekomjernog rada.

Radno vrijeme uobičajeno se dijeli na puno, nepuno i skraćeno radno vrijeme, dok u pogledu rasporeda radnog vremena poznate su kategorije jednakog i nejednakog rasporeda radnog vremena, od kojih treba razlikovati preraspodjelu radnog vremena. Osim toga, u okviru radnog vremena regulisane su i kategorije prekovremenog i noćnog rada.

Najčešće se radno vrijeme raspoređuje u jednakom trajanju, ali postoji i mogućnost njegovog nejednakog rasporeda, tako da nekim danima, sedmicama ili mjesecima radno vrijeme traje duže od punog radnog vremena, a u drugim danima, sedmicama ili mjesecima kraće od punog radnog vremena. Ovo će obično biti slučaj u djelatnostima kod kojih se rad organizuje u smjenama, ili kada to zahtijeva organizacija rada (rješenje u Republici Srpskoj). U uporednom pravu u nekim zakonodavstvima (npr. u Hrvatskoj) ova mogućnost nejednakog rasporeda radnog vremena data je svim poslodavcima.

Iako je međunarodnim i domaćim pravnim izvorima propisano najduže trajanje punog radnog vremena, moguće je uvesti i rad duži od punog radnog vremena – prekovremeni rad. Međutim, zakonima o radu propisano je da je to moguće samo u izuzetnim situacijama, u ograničenom trajanju, te se ne može zahtijevati od pojedinih kategorija lica, osim ako oni dobrovoljno pristanu, a zabranjen je u potpunosti za maloljetna lica.

U pravu EU organizacija radnog vremena je veoma bitna, te je usvojena i direktiva koja regulira temeljna pitanja vezana za ograničavanje radnog vremena i osiguranje odmora, odnosno direktiva koja postavlja minimalne sigurnosne i zdravstvene uslove za organizaciju radnog vremena. U EU pitanje organizacije radnog vremena usko je vezano s osiguravanjem zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu, te i radno vrijeme treba biti organizirano na način da ostavlja dovoljno prostora za odmore, te da, vrlo bitno, broj radnih sati bude jasno ograničen.

LITERATURA:

− Nada Bodiroga-Vukobrat, Sandra Laleta, Anton Jukić, Posebnosti reguliranja radnog vremena u kontekstu smjernice 2003/88/EZ s osvrtom na nacionalna rješenja u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 29, No.1 ožujak 2008, (71-109).

− Sead Dedić, Jasminka Gradaščević-Sijerčić, Radno pravo, 2. nov. i proš. izd., Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

− Jasminka Gradaščević-Sijerčić, Komentar Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, Privredna štampa doo, Sarajevo, 2016.

− Vahida Hasanagić, Emina Hasanagić, Reguliranje radnog vremena u radnom zakonodavstvu FBiH, Pravni savjetnik – časopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksu, Refam creative solutions, 11/V, novembar 2016, No. 11.

− Džana Kadribegović, Radno vrijeme, u: Faruk Sinanović et al., Priručnik: Implementacija Zakona o radu Federacije BiH sa modelima akata, Refam creative solutions – REC doo, Društvo za istraživanje i unapređenje lokalnog i regionalnog razvoja, Sarajevo, 2015.

− Faruk Sinanović, Radno pravo, OFF-SET štamparija, Tuzla, 2016.

− Božo Žepić, Radno i socijalno pravo, 2. izm. i dop. izd., Logos, Split, 2001.

− Zakon o radu FBiH, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 26/16.

− Zakon o radu Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, broj 1/16.

− Zakon o radu BDBiH, „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 19/06, 19/07, 25/08, 20/13 i 31/14.

− Zakon o radu Hrvatske, „Narodne novine RH“, broj 93/14.

− Zakon o radnim odnosima Slovenije (Zakon o delovnih razmerjih (ZDR-1)), Uradni list RS, št. 21/13, 78/13).

− Direktiva 2003/88/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 4. novembra 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena.



Alan Vajda, mag. iur.

Uvjeti rada izaslanih radnika kod pružanja prijevozničkih usluga u Republici Austriji

Sažetak: Dat je prikaz uvjeta za rad izaslanih radnika u djelatnosti prijevoza iz država članica Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora u Republiku Austriju, što je propisano izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije u segmentu plaća i socijalnih davanja, koje su objavljene u Saveznom službenom listu Republike Austrije, br. 44/16, te se primjenjuju od 1. siječnja 2017. godine.

Ključne riječi: Izaslani radnik, prijevozničke usluge, nelojalna konkurencija, dokumentacija, A1 potvrda

UvodS obzirom da je u Republici Austriji od 1.

svibnja 2011. godine na snazi zakonodavstvo u svezi sa suzbijanjem nelojalne konkurencije u području plaća i drugih socijalnih davanja, navedeno obuhvaća i obavljanje prijevozničke djelatnosti.

Stoga je počevši od 1. siječnja 2017. godine došlo do izmjene pojedinih odredbi Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije i to isključivo na području plaća i socijalnih davanja na način da se na strane prijevoznike u Republici Austriji, a što do sada nije bio slučaj, primjenjuje minimalna plaća prema odredbama austrijskih zakonskih propisa, te Direktive Europske unije o izaslanim radnicima (Direktiva 96/71/EC).

Navedeno se primjenjuje isključivo na izaslanje zaposlenih osoba u Republiku Austriju radi pružanja prijevozničkih usluga, i to kako usluga prijevoza robe, tako i usluga prijevoza putnika, sa time da navedeno ne obuhvaća stavljanje na raspolaganje radnika trećim osobama.

I Razlikovanje pojma izaslanog radnika od pojma mobilnog radnika

Izaslani radnik je zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu

članicu Europske unije radi pružanja usluga, dok su mobilni radnici ona vrsta radnika koji se preseljavaju u drugu državu članicu Europske unije kako bi tamo dugoročno ili trajno postali dio tamošnjeg tržišta rada.

Prisutnost izaslanih radnika u drugoj državi Europske unije strogo je ograničena na pružanje usluga, sa time da ih i dalje zapošljava poduzeće koje ih je poslalo, te im je stoga boravak privremenog karaktera.

Međutim, mobilni radnici u Europskoj uniji koji se dugoročno ili trajno presele u drugu državu članicu Europske unije ostvaruju socijalno osiguranje države domaćina, dok izaslani radnici (ako upućivanje traje kraće od dvije godine) ostaju osigurani u sustavu socijalnog osiguranja matične države.

II Obveza isplate minimalne plaće kod prijevozničke djelatnosti

Svi su prijevoznici, osim onih prijevoznika koji se nalaze u tranzitu, obvezni za svakog pojedinog vozača ispuniti određene obveze, što obuhvaća obvezu prijave radnika prije samog početka izaslanja u Republiku Austriju - prijava na online formularu - ZKO 3, obvezu čuvanja određene dokumentacije,



te obvezu obračuna i isplate minimalne plaće prema fondu ostvarenih radnih sati za razdoblje rada koje je provedeno na teritoriju Republike Austrije.

Stoga predmetna obveza obuhvaća: − radnike koje rade u sektoru prijevoza

robe (uređuje Kollektivvertrag fur das Guterbeforderungsgewerbe)

− radnike koje rade u tvrtkama koji vrše isključivo prijevoz robe vozilima čija najveća dopuštena ukupna težina ne prelazi 3,5 tona (uređuje Kollektivvertrag fur das Kleintransportgewerbe)

− radnike koji rade u sektoru prijevoza osoba (uređuje Kollektivvertrag fur private Autobusbetriebe).

Pošto iznos minimalne plaće nije definiran zakonom, već kolektivnim ugovorom što ovisi o svakoj pojedinoj vrsti prijevoza, potrebno je izvršiti uvid u odgovarajući kolektivni ugovor kako bi se moglo utvrditi kojoj kategoriji pripada zaposlenik, sa time da je jedan od elemenata za utvrđivanje kategorije radnika i radni staž kod trenutnog poslodavca, gdje se prekidi kraći od četiri mjeseca ne smatraju prekidom radnog staža kod predmetnog poslodavca.

III Izaslani radnik prema odredbama Zakona o doprinosima R Hrvatske

Pojam izaslanog radnika u Republici Hrvatskoj propisan je odredbom članka 7. stavka 1. točka 13. Zakona o doprinosima („Narodne novine RH“, br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 26/14 - RUSRH, 30/14 - RUSRH, 41/14, 143/14 i 115/16) sa time da to može biti:

a) osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca izaslana u inozemstvo radi obavljanja poslova za poslodavca, a koja sukladno propisima o obveznim osiguranjima, propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju za vrijeme rada u inozemstvu ostaje u sustavu obveznih osiguranja Republike Hrvatske;

b) osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca upućena u inozemstvo radi obavljanja dužnosti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske;

c) osoba koja je od inozemnog poslodavca

izaslana na rad u tuzemno društvo, a sukladno odredbama propisa Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i odredbama međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju ima uređen status u osiguranju države poslodavca.

Izaslanim radnicima smatraju se oni radnici koji su izaslani u države sa kojima Republika Hrvatska ima koordinirani sustav socijalnog osiguranja sukladno propisima Europske unije i međunarodnim ugovorima sklopljenima sa nekim od trećih zemalja i koji su iz tih država izaslani u Republiku Hrvatsku.

Međutim, osim država članica Europske unije, navedene propise o koordinaciji socijalnog sustava primjenjuju i države Europskoga gospodarskog područja (Norveška, Island, Lihtenštajn i Švicarska). Republika Hrvatska je svojim pristupanjem u Europsku uniju ušla u skupinu velikog broja europskih zemalja sa kojima ima koordiniran sustav socijalnog osiguranja. Također, aktivni su još uvijek ugovori o socijalnom osiguranju s određenim zemljama izvan EU i Europskoga gospodarskog područja (Australija, Bosna i Hercegovina, Kanada, provincija Quebec, Makedonija, Srbija, Crna Gora i Turska).

IV Izaslanje prema odredbama Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije (LSD-BG)

S obzirom da izaslanje radnika u prijevozničkoj djelatnosti obuhvaća neredoviti ili kratkotrajni prijevoz, navedeno prema Zakonu o suzbijanju nelojalne konkurencije u segmentu plaća i socijalnih davanja (LSD-BG) obuhvaća:

− kabotažu koja obuhvaća prijevoz putnika i/ili tereta između pojedinih mjesta na području jedne države u konkretnom slučaju Republike Austrije gdje se odvija utovar i istovar robe;

− promet prema destinaciji u Republici Austriji gdje se utovar obavlja izvan Austrije, a istovar u Austriji;

− promet prema izvoru od Republike Austrije putem neaustrijskih poduzeća gdje se utovar obavlja u Austriji, a istovar izvan Austrije.

Međutim, navedeno obuhvaća i prijevoz putnika (npr. prigodni prijevoz, linijski prijevoz), odnosno turistička putovanja prema odredištima u Republici Austriji (npr. prijevoz putnika na skijanje u Republiku Austriju i sl.).



V Što ne obuhvaća izaslanje prema Zakonu o suzbijanju nelojalne konkurencije (LSD-BG)

Prema Zakonu o suzbijanju nelojalne konkurencije u segmentu plaća i socijalnih davanja (LSD-BG) izaslanje radnika nije:

Tranzit u prometu roba i putnika, gdje se u Republici Austriji ne obavlja ni utovar ni istovar roba niti započinje niti završava putovanje putnika, sa time da svrha prijevoza nije dovesti robu ili putnike u Republiku Austriju, nego vožnja kroz Austriju kako bi se došlo do stvarne destinacije putovanja.

Prodavač/iznajmljivač/proizvođač/dora-đivač/vlasnik sam putem svojih zaposlenika te vla-stitim vozilima u najmu/leasingu obavlja isporuku prodane/iznajmljene/proizvedene/dorađene robe u Republiku Austriju, pri čemu prijevoz robe pred-stavlja pomoćnu djelatnost u okviru njegovog vla-stitog poduzeća.

Prodavač/unajmljivač/proizvođač/dora-đivač/vlasnik sam putem svojih zaposlenika te vla-stitim vozilima u najmu/leasingu odvozi kupljenu/unajmljenu/doradnu/dorađenu robu iz Republike Austrije, pri čemu prijevoz robe predstavlja pomoć-nu djelatnost u okviru njegovog vlastitog poduzeća

Prijevoz između pogonskih lokacija isto-ga poduzeća gdje prevozi vlastitu robu ili vlastite zaposlenike u Republiku Austriju, tj. isporučuje/prevozi ili iz Austrije odvozi vlastite zaposlenike, pri čemu prijevoz robe predstavlja pomoćnu djelatnost u okviru njegovog vlastitog poduzeća.

Turistička putovanja (prijevoz putnika) sa ciljevima/odredištima u Republici Austriji, ukoliko:

a) putovanja imaju ciljeve/odredišta i izvan Austrije te ujedno i izvan države u kojoj započinju,

b) se putnici ne primaju u Republici Austriji niti u Republici Austriji završavaju svoje planirano putovanje.

VI Potrebna dokumentacija kod izaslanja radnika u Republiku Austriju

Prilikom izaslanja radnika, odnosno obavljanja prijevoza u Republiku Austriju, potrebno se je pridržavati odredbi važećeg kolektivnog ugovora o minimalnoj plaći Austrije, sa time da je vozač dužan kod sebe u prijevoznom sredstvu u papirnatom ili elektroničkom obliku posjedovati sljedeću dokumentaciju:

• Prijavu na formularu ZKO 3 o izaslanju zaposlenika u Republiku Austriju (preslika online registracije koja je provedena putem niže navedene mrežne stranice);

Ministarstvo financija Republike Austrije izradilo je prema odredbi članka 19. stavka 3. Zakona o suzbijanju nelojalne konkurencije u segmentu plaća i socijalnih davanja (LSD-BG) prijavu na ZKO 3 formularu sa pripadajućim pojašnjenjem za ispunjavanje navedene prijave na hrvatskom jeziku, sa time da u privitku ovog teksta dajemo i ogledni primjerak popunjenog ZKO 3 formulara (Prilog 1).https://www4.formularservice.gv.at/formular-server/user/formular.aspx?pid=fe66cedb506e-495c94b3e826701443e5&pn=B461f73088a-b946fe9bd1d1cce573d81a&lang=hr

Imajući u vidu činjenicu da je dosadašnji rok prijave iznosio sedam dana prije dana izaslanja radnika, počevši od 1. siječnja 2017. godine prijava se može napraviti neposredno 24 sata prije samog izaslanja radnika.

Međutim, kada se zbog vremenskih i tehničkih razloga kopija prijave ne može držati u vozilu (npr. prilikom obavljanja kabotaže), tada se mora imati pri ruci broj transakcije ili referentni broj dobiven prilikom prijave.

• Ugovor o radu koji je preveden na engleski ili njemački jezik,

• A1 potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u svrhu izaslanja zaposlenih osoba u Europsku uniju, tj. u konkretnom slučaju u Republiku Austriju.

Također, kada nije bilo moguće ishoditi izdavanje A1 potvrde prije izaslanja, potrebno je posjedovati zahtjev za izdavanje A1 potvrde i drugu dokumentaciju iz koje se može vidjeti da je zaposlena osoba u vrijeme svojega rada u Republici Austriji prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje - na njemačkom jeziku ili u prijevodu koji ne mora biti ovjeren od strane ovlaštenog sudskog tumača.

• Dokumentaciju o plaći iz koje je vidljivo kolika plaća pripada zaposlenim osobama za vrijeme njihova rada u Republici Austriji, odnosno kolika im je plaća stvarno isplaćena, sa time da u navedenu dokumentaciju o plaći pripadaju:

1. ugovor o radu ili pisani prikaz sadržaja radnog ugovora u smislu Smjernice o dokazima 91/533/EU;

2. odrezak od plaće, potvrda poslodavca o izvršenoj isplati plaće ili potvrda o



bankovnoj doznaci plaće koji se moraju držati pri ruci za svako prijavljeno vremensko razdoblje izaslanja ukoliko navedena dokumentacija već postoji. Potvrde o isplati plaće ili potvrde o izvršenoj bankovnoj doznaci smiju biti na odnosnom jeziku koji nije njemački i onda kad su odnosno platno razdoblje, iznos naknade i primatelj razumljivi kontrolnom organu.

3. evidencija plaće kao potvrda kojom se dokazuje na koji način i na kojoj osnovi se obračunavaju naknade, odnosno od čega se sastoje naknade, sa time da su to listovi računa za plaće, platne liste, kartice poreza na plaću, prijave i odjave sa zdravstvenog osiguranja, liste doplata i dodataka, evidencija o prekovremenim satima, provizijama, radu po učinku i druge osnove za naknadu plaće u ovisnosti o izvršenom radu.

4. dokumentacija o klasifikaciji radnog mjesta vezano za platni razred prema austrijskom kolektivnom ugovoru o minimalnoj plaći koji su prevedeni na njemački jezik;

5. evidencija trajanja rada svake izaslane zaposlene osobe koja se može voditi pomoću kontrolnih uređaja koji su uobičajeni u prijevozničkoj djelatnosti (kako analogni tako i digitalni), ukoliko je na taj način uočljivo trajanje rada za koja se po austrijskom kolektivnom ugovoru o minimalnoj plaći mora isplatiti plaća. Pritom treba voditi računa o tome da i druga vremena mogu potpadati pod obvezu plaćanja naknade kao vrijeme upravljanja vozilom.

• Radnu dozvolu ako zaposlenik ima državljanstvo treće države.

Također napominjemo da dokumentacija o plaći mora biti na njemačkom jeziku ili prevedena na njemački jezik, dok ugovor o radu kao i pisani prikaz sadržaja ugovora o radu u smislu smjernice o dokazima 91/533/EU može biti na engleskom jeziku ili preveden na engleski, sa time da prijevod ne mora biti ovjeren od strane sudskog tumača.

Kontakt za upite u svezi sa popunjavanjem obrasca i obvezne dokumentacije:

Finanzpolizei Team Zentrale Koordinationsstelle 1110 Wien, Brehmstraße 14

Tel: +43 (0) 50233 / 554 676 Fax: +43 (0) 50233 / 59 54 194 Mobil: +43 (0) 664 / 884 73 780 e-Mail: [email protected]

Naknadno slanje dokumentacije e-mailom iz Republike Hrvatske inspekcijskom nadzoru u Republici Austriji smatra se prekršajem, time da su kazne za nepoštivanje tih propisa vrlo visoke i iznose, ovisno o utvrđenom prekršaju, od 1.000 do čak 20.000 eura (Prilog 3). To znači da dokumentacija mora biti fizički prisutna u kamionu u papirnatoj verziji ili u elektroničkom obliku spremnom za prijenos nadležnom inspekcijskom tijelu.

VII Koje zaposlene osobe i u kojem obliku trebaju posjedovati propisanu dokumentaciju

Navedenu dokumentaciju potrebno je posjedovati za sve zaposlene osobe koje trenutno obavljaju prijevozničke poslove u Republici Austriji i to u pravilu u vozilu za zaposlene osobe koje se u njoj nalaze. Samo dokumentacija o plaći sa pripadajućom evidencijom trajanja rada smije se umjesto u vozilu držati kod bilo koje podružnice poslodavca / poduzeća u Republici Austriji ili kod nekog austrijskog poduzeća majke ili kćeri istoga koncerna, ako je to priopćeno u prijavi. Naime, navedeno ima za posljedicu da se dokumentacija mora držati na priopćenome mjestu.

Dokumentacija se može posjedovati u papirnatom obliku ili u čitljivom elektroničkom obliku, sa time da se podaci i tehnički uređaji moraju nalaziti u vozilu već prilikom ulaska na teritorij Republike Austrije. Stoga, nije dovoljno da se zatraže ili prenesu podaci iz inozemstva. Isto tako, nisu dostatni nečitljivi elektronički podaci, npr. na USB sticku, CD mediju.

VIII Obveza odredbi poštivanja kolektivnog ugovora o minimalnoj plaći

Navedena obveza odnosi se kako na prijevoz robe, tako i na odnosno prijevoz putnika, sa time da je:

a) u prijevozu robe, odnosno u prijevozu robe motornim vozilima za radnike mjerodavan važeći kolektivni ugovor za prijevoznike robe, sa time da se za one radnike poduzeća koja obavljaju prijevoz robe isključivo motornim vozilima čija najveća dopuštena ukupna težina ne premašuje 3,5 tona mora poštivati važeći



kolektivni ugovor za male prijevoznike.b) u prijevozu putnika sa jedne strane

mjerodavan važeći kolektivni ugovor za privatna autobusna poduzeća, sa time da ako se radi o taksi poduzeću za radnike je mjerodavan važeći kolektivni ugovor za prijevoz putnika osobnim automobilima.

Također, za ono poduzeće koje ne spada ni u prijevoz robe ni u prijevoz putnika, nego u sklopu svoje poduzetničke djelatnosti u nekoj drugoj djelatnosti obavlja i prijevoz, u pravilu je mjerodavan važeći kolektivni ugovor koji vrijedi za odnosnu djelatnost. Ujedno napominjemo da su svi važeći kolektivni ugovori Republike Austrije dostupni putem sljedećeg linka:

http://www.kollektivvertrag.at/cms/KV/KV_1/kollektivvertrag-suchen

Minimalna plaća prema odredbama kolektivnog ugovora vrijedi za cijelog trajanja rada gdje samo trajanje rada u prijevozu roba i putnika za vozače obuhvaća vrijeme za upravljačem vozila, vrijeme za druge radne obveze (primjerice, utovar / istovar) te vrijeme radne pripravnosti bez stanki za odmor (čekanje prilikom utovara / istovara od strane drugih).

Ujedno su i prazne vožnje unutar Republike Austrije u načelu trajanje rada koje se mora prijaviti u sklopu izaslanja (npr. u slučaju prometovanja nakon istovara prema cilju natrag do granice ili u slučaju prometovanja prema izvoru dolazak vozilom na mjesto utovara ili u slučaju kabotaže dolazak vozilom), te se za njega mora platiti minimalna plaća po austrijskom kolektivnom ugovoru. Međutim, po austrijskom kolektivnom ugovoru prazne vožnje kroz Republiku Austriju u sklopu tranzita nisu trajanja rada koja se moraju prijaviti i platiti.

Ako se tranzit zbog neke kabotaže ili prijevoza iz Republike Austrije u inozemstvo prekine ili okonča, ta je prijevozna usluga, međutim, trajanje rada koje se mora prijaviti u sklopu izaslanja, te se za nj mora isplatiti plaća prema austrijskome kolektivnom ugovoru. Nastavak tranzita nakon kabotaže u svrhu napuštanja austrijskog teritorija ne predstavlja izaslanje koji se mora prijaviti.

IX Prijava putem online formulara ZKO 3 radi izaslanja radnika u Republiku Austriju

U načelu se mora prijaviti svako pojedino izaslanje radi obavljanja prijevozničkih usluga u Republici Austriji (normalna prijava), sa time da

u nekim slučajevima postoji mogućnost okvirne prijave ili skupne prijave. Prijava se mora dostaviti prije početka rada (neovisno o tome dostavlja li se normalna prijava, okvirna prijava ili skupna prijava).

Međutim, pri prijavi putem ZKO 3 formulara predviđena su dva izuzetka i to:

1. Skupna prijava za različite nalogodavce (Sammelmeldung) – može se izvršiti ukoliko vozač jednim prijevozom obavlja više utovara/istovara u Republici Austriji, sa time da je tada u ZKO 3 prijavi potrebno navesti početak i završetak rada u Republici Austriji, odnosno mjesto prvog utovara/istovara i mjesto zadnjeg utovara/istovara, točnu rutu puta, kao i predviđena zaustavljanja.

2. Okvirna prijava na razdoblje do tri mjeseca (Rahmenmeldung) provodi se ukoliko je vozač redovno u Republici Austriji na određenoj relaciji utovara / istovara. U navedenom slučaju je važno da početak prijave izaslanja od tri mjeseca odgovara zaista i započetom danu izaslanja radnika (npr. nije dopušteno izvršiti prijavu od 1. 1. do 30. 3., a radnik na dan 1. 1. nije izaslan u Republiku Austriju). U razdoblju od tri mjeseca nije više potrebno vršiti zasebne prijave za svakog pojedinog radnika za svako izaslanje u Republiku Austriju, sa time da je nakon isteka roka važenja okvirne prijave moguće napraviti novu prijavu za sljedeća tri mjeseca.

Također je vozač tijekom čitavog razdoblja prijevoza u Republici Austriji obvezan primati minimalnu plaću predviđenu austrijskim zakonom, tj. kolektivnim ugovorom za djelatnost prijevoza robe koja iznosi oko 8,8 eura po satu, sa time da je skraćeni tekst kolektivnog ugovora moguće vidjeti na linku:

http://www.entsendeplattform.at/kv/Z04/gueterbefoerderungsgewerbe-en-arb/transportation-of-goods-trade-brief-overview/3923829?language=en

X Izdavanje A1 potvrde za izaslane radnike u djelatnosti prijevoza

Potvrda A1 je obrazac koji vrijedi na čitavom području Europske unije i Europskog gospodarskog prostora kao dokaz o zakonodavstvu koje se primjenjuje na osobu, tj. dokaz da se doprinosi plaćaju u toj državi članici Europske unije i da ne postoji obveza plaćanja doprinosa u drugim državama članicama u kojima se obavlja djelatnost.



Navedena potvrda je potrebna za sve zemlje članice Europske unije i to neovisno o tome da li se obavlja utovar/istovar ili tranzit robe ili putnika.

Stoga su navedenu A1 potvrdu dužni posjedovati sa sobom vozači u originalu. Navedena je obaveza nastupila danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, sa time da se do sada nije kontroliralo posjedovanje A1 potvrde. Međutim, od 1. siječnja 2017. godine najavljene su kontrole i to posebno za Republiku Austriju, odnosno za Republiku Italiju.

Potvrda A1 izdaje se za razdoblje od 12 mjeseci, kada je riječ o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, dok se u slučaju ugovora na određeno vrijeme izdaje samo za razdoblje trajanja ugovora. Međutim, nakon 12 mjeseci potrebno je dostaviti novi zahtjev (dostavlja se unaprijed - jedan mjesec ranije), te Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nakon provedenog postupka izdaje novu potvrdu A1 za sljedećih 12 mjeseci.

Također ističemo da je u slučaju prestanka radnog odnosa tijekom razdoblja u kojem je izdana A1 potvrda poslodavac dužan poslati na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dopis kojim traži da se stornira navedena A1 potvrda uz priloženi primjerak dokumenta iz kojeg je vidljiv prestanak ugovora o radu.

XI Postupak izdavanja A1 potvrde Radi izdavanja A1 potvrde za izaslane

radnike potrebno je:− popuniti obrazac dostupan na mrežnoj

stranici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) koji je dostupan putem sljedećeg linka:

http://www.mirovinsko.hr/default.aspx?id=752− u lijevom izborniku pronaći kategoriju

tiskanice - obrazac 7.4., te isti popuniti i isprintati.

Navedeni zahtjev se ispunjava na način da se napišu sve zemlje članice Europske unije. Međutim, ukoliko ponestane mjesta na obrascu, jednostavno na A4 listu papira napisati u naslov Prilog uz točku (broj točke iz obrasca zahtjeva) i dopisati sve potrebno.− obrascu zahtijeva treba priložiti ugovor o

radu za tog radnika i dokaz iz kojeg je vidljiv razlog zbog kojeg se radnik šalje u tu zemlju (ugovor ili sporazum tvrtke i inozemne tvrtke s kojom ste sklopili sporazum o radu).

Navedeni zahtjev sa prilozima dostavlja se na adresu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb, Antuna Mihanovića 3, 10000 Zagreb, sa time da rok obrade zahtjeva iznosi tri radna dana, a potvrda se dostavlja na adresu sjedišta poslodavca. Međutim, kada dobijete A1 potvrdu odmah napravite dvije kopije i to jednu za potrebe Vaše tvrtke i jednu radi izdavanja europske kartice zdravstvenog osiguranja, sa time da vozač sa sobom mora uvijek posjedovati original A1 potvrde.

XII Uvjeti izdavanja europske kartice zdravstvenog osiguranja za izaslane radnike

Kako bi vozač mogao ostvariti prava s osnova obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju da mu se nešto dogodi na području Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora, osim A1 potvrde, mora posjedovati i europsku karticu zdravstvenog osiguranja (skraćeno: EKZO). Naime, nakon što se dobije A1 potvrdu, može se podnijeti zahtjev za izdavanje europske kartice zdravstvenog osiguranja.

Radi izdavanja europske kartice zdravstvenog osiguranja potrebno je podnijeti zahtjev putem linka: http://www.cezih.hr/EhicRequest/request.html ili se osobno zahtjevom obratiti regionalnom uredu ili područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji je nadležan prema mjestu prebivališta izaslanog radnika, sa time da navedenom zahtjevu treba priložiti kopiju A1 potvrde (obavezno kopiju, ne original).

Stoga, preporučujemo da zahtjeve podnese predstavnik poslodavca i to za sve vozače, kako bi kartice bile dostavljene u isti ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U suprotnome, ako zahtjev podnose vozači osobno, kartice će biti dostavljene u područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema njihovim prebivalištima.

Ukoliko neki od radnika već ima važeću karticu, nije potrebno tražiti novu, nego za tog radnika samo kopirati i dostaviti kopiju A1 potvrde službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Rok obrade zahtjeva i izdavanja kartice je dva tjedna, sa time da se kartice ne šalju poštom, već se podižu osobno. Stoga vozači moraju imati A1 potvrdu i Europsku karticu zdravstvenog osiguranja da bi mogli ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu na području Europske unije.



Prilog 1.

Prilog 1.











Prilog 2.

Prikaz satnice prijevoza tereta Republike Austrije

1. Pomoćni radnici, radnici u garaži, vozači traktora, suvozači i vozači kamiona ukupne težine do 3,5 t

Normalna satnica (euro)

Normalna tjedna plaća

(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)

Radni staž do 5 godina 8,49 339,60 1.468,77 Radni staž od 5 godina do 10 godina 8,69 347,60 1.503,37 Radni staž od 10 godina do 15 godina 8,91 356,40 1.541,43 Radni staž od 15 godina do 20 godina 9,12 364,80 1.577,76 Radni staž više od 20 godina 9,35 374,00 1.617,55

2. Vozači kamiona ukupne težine iznad 3,5 t i sa do tri osovine



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)


1. Vozači kamiona ukupne težine iznad 3,5 t i sa više od tri osovine



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)


4. Vozači motornog tegljača i sedlastog tegljača kao i samohodnih radnih strojeva



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)


5 a. Vozači kamiona s obrazovanjem prema paragrafima 2, 11 Zakona o prijevozu opasnog tereta, kao i vozači sa položenim uvjerenjem o upravljanju

dizalicama od 10 metartona



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)




5 b. Profesionalni vozači koji su završili zanat - pripada im minimalna plaća prema odgovarajućem kolektivnom ugovoru uz uvažavanje godina staža prema kolektivnom ugovoru svake industrije. Međutim, najmanje se isplaćuje:



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)


6. Profesionalni vozači sa položenim ispitom o naukovanju



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)

6.1 Vozači kamiona ukupne težine iznad 3,5 t i sa do tri osovine


6. Vozači kamiona ukupne težine iznad 3,5 t i sa više od tri osovine



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)

6.2. Radni staž do 5 godina 9,17 366,80 1.586,41 Radni staž od 5 godina do 10 godina 9,35 374,00 1.617,55 Radni staž od 10 godina do 15 godina 9,61 384,40 1.662,53 Radni staž od 15 godina do 20 godina 9,85 394,00 1.704,05 Radni staž više od 20 godina 10,05 402,00 1.738,65 6.3. Vozači motornog tegljača i sedlastog tegljača Radni staž do 5 godina 9,40 376,00 1.626,20 Radni staž od 5 godina do 10 godina 9,61 384,40 1.662,53 Radni staž od 10 godina do 15 godina 9,83 393,20 1.700,59 Radni staž od 15 godina do 20 godina 10,07 402,80 1.742,11 Radni staž više od 20 godina 10,29 411,60 1.780,17

7. Vozači koji su većinom zaposleni na opskrbi benzinskih crpki



(euro)

Normalna mjesečna

plaća (euro)




Propuštanje davanja obavijesti o

nezakonitom angažiranju radnika

Centralna koordinacijska agencija zadužena za istraživanje ilegalnog

zapošljavanja (Zentrale Koordinationsstelle tur die

Kontrolle der illegalen Beschaftigung, ZKO) Financijska policija

Fond građevinskih radnika za godišnji odmor i otpremnine

(BUAK) Upravno tijelo nadležnog administrativnog područja

Kazna do 5.000 eura (do 10.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja)

Propuštanje čuvanja

dokumenata o plaćanju pri ruci (kopije obavijesti o izaslanju

radnika, dokumenata o mirovinskom osiguranju A1,

radne dozvole izdane od države izaslanja radnika)

Financijska policija


(BUAK) Inspektorat rada

Upravno tijelo nadležnog administrativnog područja

Kazna do 5.000 eura po zaposleniku (do 10.000 eura u slučaju ponavljanja

prekršaja)


dokumenata o plaćanju pri ruci

Financijska policija Fond građevinskih radnika za godišnji odmor i otpremnine



prekršaja) Kada se radi o više o tri zaposlenika, kazna do 20.000 eura po zaposleniku (do 50.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja). Zabrana pružanja usluga u

Republici Austriji

Odbijanje kontrole dokumenata (dokumenata o plaćanju, kopija obavijesti o izaslanju radnika, dokumenata o mirovinskom

osiguranju A1)



Kazna do 10.000 eura po zaposleniku (do 20.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja). Zabrana pružanja usluga u

Republici Austriji

Odbijanje ili otežavanje aktivnosti radi provjere visine

plaće



Kazna do 10.000 eura po zaposlenik20.000 eura u slučaju ponavljanja preZabrana pružanja usluga u Republici

Prilog 3. Klasifikacija propisa o zapošljavanju - pravne posljedice

PREKRŠAJ

NADLEŽNA TIJELA

PRAVNE POSLJEDICE

Plaćanje manje od iznosa

minimalne plaće u Republici Austriji


(BUAK) CWSD Centar za kompetencije u

Regionalnom zdravstvenom osiguravajućem fondu u Beču



prekršaja). Kada se radi o više od tri zaposlenika, kazna do 20.000 eura po zaposleniku (do 50.000 eura u slučaju ponavljanja

prekršaja). Zabrana pružanja usluga u Republici

Austriji

Radni i socijalni sud

Sudska presuda kojom se nalaže isplata neisplaćenih plaća, sudskih

pristojbi, odvjetničkih pristojbi

Propuštanje plaćanja pune naknade plaće kod bolovanja ili

nezgode, odnosno kada je zaposlenik spriječen raditi iz

opravdanih razloga; propuštanje plaćanja pune naknade za godišnji odmor


(BUAK) CWSD Centar za kompetencije pri

Regionalnom zdravstvenom osiguravajućem fondu u Beču


Kazna do 50.000 eura Zabrana pružanja usluga u Republici

Austriji


Sudska odluka kojom se nalaže isplata neisplaćenih plaća, sudskih

pristojbi, odvjetničkih pristojbi

Nezakonitost obavijesti o prestanku zaposlenja


Sudska presuda kojom se dodjeljuje naknada za prestanak radnog odnosa;

obavijest o prestanku koja je poništena sudskom presudom te

kojom se nalaže isplata neisplaćenih plaća, sudskih pristojbi, odvjetničkih

pristojbi Produženje maksimalnog

radnog vremena Inspektorat rada


Kazna do 3.600 eura

Ugrožavanje zdravlja i sigurnosti na radu

Inspektorat rada Upravno tijelo nadležnog administrativnog područja

Kazna do 16.659 eura



Propuštanje davanja obavijesti o

nezakonitom angažiranju radnika

Centralna koordinacijska agencija zadužena za istraživanje ilegalnog

zapošljavanja (Zentrale Koordinationsstelle tur die

Kontrolle der illegalen Beschaftigung, ZKO) Financijska policija



Kazna do 5.000 eura (do 10.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja)


dokumenata o plaćanju pri ruci (kopije obavijesti o izaslanju

radnika, dokumenata o mirovinskom osiguranju A1,

radne dozvole izdane od države izaslanja radnika)

Financijska policija


(BUAK) Inspektorat rada



prekršaja)


dokumenata o plaćanju pri ruci




prekršaja) Kada se radi o više o tri zaposlenika, kazna do 20.000 eura po zaposleniku (do 50.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja). Zabrana pružanja usluga u

Republici Austriji

Odbijanje kontrole dokumenata (dokumenata o plaćanju, kopija obavijesti o izaslanju radnika, dokumenata o mirovinskom

osiguranju A1)



Kazna do 10.000 eura po zaposleniku (do 20.000 eura u slučaju ponavljanja prekršaja). Zabrana pružanja usluga u

Republici Austriji

Odbijanje ili otežavanje aktivnosti radi provjere visine

plaće



Kazna do 10.000 eura po zaposlenik20.000 eura u slučaju ponavljanja preZabrana pružanja usluga u Republici



Ivana Primorac, mag. iur

([email protected])

Zaštita slobode izražavanja prema praksi Europskog suda

za ljudska prava Sažetak: Sloboda izražavanja je vrlo diskutabilno pitanje kako na državnoj tako i na europskoj razini. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda teži sustavnoj zaštiti slobode izražavanja, ali i ističući razloge ograničavanja. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava te jedan od osnovnih temelja demokratskog društva. Razvoj slobode izražavanja je presudan za napredovanje društva i od posebnog je značaja za zemlje u tranziciji, odnosno zemlje koje su se u bližoj prošlosti osobodile komunističkog režima te razvijaju svoj demokratski poredak. U okviru ovog rada opisuju se tri ključna aspekta članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potreba omogućavanja značajne medijske slobode izražavanja, posebno u tranzicijskim zemljama te posebne okolnosti u kojima se ograničava sloboda izražavanja

Ključne riječi: sloboda izražavanja, sloboda posjedovanja mišljenja, sloboda primanja i širenja informacija, sloboda medija, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, član 10 EKLJP, Europski sud za ljudska prava, država, kritika javne vlasti, demokracija, ograničavanja

UVODGotovo sve države90 potpisnice Europske

konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu Europska konvencija ili EKLJP) intergrirale su konvenciju u svoje domaće zakonodavstvo. Sukladno tome, Europska konvencija je obvezujuća za domaće sudove i sve državne organe. Svi državljani su zaštićeni Europskom konvencijom te se u domaćim postupcima mogu direktno pozivati na EKLJP te sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Prema međunarodnom pravu, Europska konvencija je superiorna u odnosu na domaće zaonodavstvo. Člankom 10. (stavak 1) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda91 propisano je: „Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.“ Sloboda izražavanja je conditio sine qua 90 Bosna i Hercegovina je ratificirala Europsku konvenciju o ljudskim pravima 12. 7. 2002.91 Usvojena 4. studenog 1950. godine, Rim.

non funkcioniranja i opstanka svakog demokratskog društva te stoga garancija svih drugih ljudskih prava i sloboda. Na ovom pravu počivaju sva ostala prava i slobode. Stavkom 1. predviđaju se tri aspekta prava na slobodu izražavanja: sloboda da se posjeduje mišljenje, sloboda širenja informacija i ideja te sloboda primanja informacija i ideja.

Sudska praksa: „U slučaju mogućeg sukoba ovog prava s ostalim zajamčenim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničavanje te slobode, sa ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava zajamčenog ustavom, može biti izuzetak od pravila, u demokratskom društvu dopuštena samo ako to pravilo ničim ne ugrožava nego ga potvrđuje.“ (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 787/04)92

Sudska praksa: „Sloboda izražavanja predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i jedan od glavnih uvjeta za njegov napredak

92 Presuda od 20. prosinca 2005. godine.



i za samoispunjenje svakog pojedinca“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava , Lingens protiv Austrije)93

Sloboda posjedovanja mišljenjaSloboda posjedovanja mišljenja je preduslov

za druge slobode zajamčene člankom 10. i ova sloboda uživa gotovo apsolutnu zaštitu u smislu da se moguće restrikcije izložene u stavku 2. ne primjenjuju.94 Sloboda posjedovanja mišljenja se ne može ograničiti ni na koji način. Države moraju štititi pojedince u kontekstu ove slobode te ne smiju dopustiti mogućnost pravljenja bilo kakvih razlika na osnovu posjedovanja nekog mišljenja.

Sudska praksa: „Sva ograničenja ovog prava smatraju se nespojivima sa prirodom demokratskog društva“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava, Vogt protiv Njemačke)95

Sloboda širenja informacija i idejaDrugi aspekt slobode izražavanja, odnosno

sloboda širenja informacija i ideja, od presudne je važnosti za političku struktruru i demokratski napredak države. Širenjem informacija i ideja građani su direktno uključeni u rad političkih dužnosika te na taj način nadziru iste. Međutim, potrebno je napraviti određenu distinkciju između činjenica i mišljenja. Dok mišljenja predstavljaju stavove i osobne procjene nekog događaja ili situacije i nije moguće dokazivati da li su istiniti ili ne, za činjenicu koja se nalazi u osnovi na kojoj je bazirano mišljenje možda se može dokazati da li je istinita ili lažna.96 Kako i činjenice, odnosno istinite informacije, tako su i mišljenja, odnosno vrijednosni sudovi zaštićeni člankom 10. Vrijednosni sudovi uživaju zaštitu EKLJP ukoliko su učinjeni u „dobroj vjeri“.

Sudska praksa: „Postojanje činjenica može 93 Lingens protiv Austrije, serija A broj 103, 1986. godine, G. Lingens je bio kažnjen zbog objavljivanja kritičkih komentara u novinama Vienna o austrijskom kancelaru te je zbog toga podnio predstavku Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede članka 10.94 M. Macovei: Sloboda izražavanja - Vodič za primjenu članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, 2. izdanje, Vijeće Europe, Strasbourg, 2008, str. 8.95 Vogt protiv Njemačke, 17851/91, 1996, Gđa. Vogt podnijela je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede članka10. EKLJP iz razloga jer je suspendirana sa posla učiteljice u javnoj školi zbog svog prošlog članstva u njemačkoj komunističkoj stranci.96 M. Macovei, Sloboda izražavanja - Vodič za primjenu članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, 2. izdanje, Vijeće Europe, Strasbourg, 2008, str. 9.

se pokazati, dok se istinitost vrijednosnih sudova ne može lako dokazati... Što se tiče vrijednosnih sudova, ovaj uslov je nemoguće ispuniti i on krši samu slobodu mišljenja, koja je temeljni dio prava koje se osigurava člankom 10. Konvencije... Osporene izjave su bile vrijednosni sudovi koji su imali adekvatnu činjeničnu osnovu i predstavljaju fer komentar na pitanja općeg interesa“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava, Dichand i ostali protiv Austrije)97

Sloboda primanja informacija i idejaSloboda primanja informacija i ideja usko

je vezana uz slobodu širenja informacija i ideja. Sukladno tome, kako građani imaju puno pravo širenja informacija i ideja, s obzirom da je to uvjet demokracije, na isti način imaju pravo i primati informacije, posebno one o pitanjima od javnog interesa.

Sloboda medijaNajveći broj predstavki na Europskom

sudu za ljudska prava, u odnosu na povrede članka 10, dolazi od strane predstavnika medija čije je pravo na slobodu izražavanja, od strane domaćih vlasti, povrijeđeno. Mediji predstavljaju značajan instrument u procesu informiranja građana o javnom interesu. Medije se često naziva „četvrtom silom“ u državi, a moderne demokracije se naziva „medijskim demokracijama“. Politika u modernim državama i masovnim društvima nije više moguća bez pomoći masovnih medija. Situacija više nije kao u antičkoj Grčkoj, gdje su se građani mogli okupiti na trgu da bi diskutirali o odluci koju treba donijeti. Politika se sada usvaja i prosljeđuje preko masovnih medija. Europski sud je naglasio da slobodna štampa ima suštinski važnu ulogu u jednom demokratskom društvu i ističe da su u kontesktu političke debate o nekom pitanju od javnog interesa, po Konvenciji prihvatljiva samo malobrojna ograničenja.98 Mediji su najveći kritičari predstavnika javne vlasti. Novinarska sloboda obuhvaća i moguće pribjegavanje čak i određenom stupnju provokacije. Granice prihvatljive kritike šire su kada su u pitanju političari kao takvi nego

97 Dichand i ostali protiv Austrije, 29271/95, 1996,Austrijski sudovi su donijeli nalog za povlačenjem i zabranom ponovnog objavljivanja kritizirajućih komentara u novinama Neue Kronen Zeitung koji su se odnosili na strategije i ineterese političara - odvjetnika g. Graffa. Sud je jednoglasno došao do zaključka da je uplitanje austrijskih vlasti povrijedilo članak 10. EKLJP.98 The Aire Centre: Ljudska prava u Europi, pravni bilten, broj 2, London, 2014, str. 27.



što je to slučaj sa privatnim licima. Za razliku od ovih drugih, političar neizbježno i svjesno izlaže svaku svoju riječ i postupak kritičkom razmatranju i od strane novinara i javnosti, pa samim tim mora pokazati i veći stupanj tolerancije.99 Potreba zaštite slobode izražavanja posebno je značajna u tranzicijskim zemljama, odnosno u zemljama koje su se u bliskoj prošlosti oslobodile komunističkog režima te prešle na demokratski poredak. Jedna od takvih je i Bosna i Hercegovina. To su države u kojima je demokratski poredak još uvijek krhak te je u samom razvoju potreban visok nivo omogućavanja slobode izražavanja informacija i ideja s obzirom na sve navedeno. U takvim državama, mogli bismo reći da je demokracija tek u fazi nastajanja u pravom smislu riječi „demokracija“, te svaki pokušaj ograničavanja medija u izvještavanju građana ide na štetu oblikovanja demokracije, kao što i stvara bojazan među neovisnim medijima o budućim kritičkim razmatranjima javne scene.

Sudska praksa: „Tisak igra najistaknutiju ulogu u državi u kojoj je na snazi vladavina prava. Političari se moraju naviknuti da će kao javne osobe biti izloženi kritikama od strane, medija, s obzirom da je svaki njihov postupak pod povećalom javnosti“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Castells protiv Španjolske)100

Sudska praksa: „Što se tiče prvog članka i upotrebe riječi ‘mahinacije’ u naslovu, Europski sud je primijetio da to što je podnositelj predstavke pristao na upotrebu te riječi u naslovu, nije isto kao da je on sam dao tu izjavu... Radi se o ograničenju slobode tog pojedinca budući da bi ga to obeshrabrilo od toga da se na sličan način izražava u budućnosti“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Stojanović protiv Hrvatske) 101

99 Mehmed Halilović, Amer Džihana: Medijsko pravo u BiH, zbornik radova, Internews BiH, Sarajevo, 2012. 100 Castells protiv Španjolske, 11798/85, 1992. g. Miguel Castells je objavio članak u časopisu u kojem je skrenuo pažnju javnosti na napade izvjesnih oružanih grupa na Baske, za što je smatrao Vladu odgovornom. Zbog tog članka je osuđen, zbog uvrede javnih lica, na domaćim sudovim.101 Stojanović protiv Hrvatske, 23160/09, 2013. g. G. Stojanović je osuđen zbog klevete na domaćim sudovima zbog korištenja riječi mahinacije u naslovu članka, kao i tvrdnji od strane ministra zdravstva da je izjavio za njega da on sjedi u 10 nadzornih odbora. Iz tih razloga je uložio predstavku Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede članka 10.

Sudska praksa: „Osim toga, s obzirom na to da ima ulogu političara, od člana SNP o kome je riječ moglo se očekivati da izdrži strožu kritiku nego neko privatno lice, posebno ako se ima na umu način na koji je on sam sudjelovao u debati izlaganjima koja su i sama bila takva da su podlegla kritikama“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije).102

Ograničenja slobode izražavanjaStavkom 2. u članku 10. EKLJP propisana su

izvjesna ograničenja slobode izražavanja te se tako navodi: „Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zašite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudske vlasti.“ Prema stavku 2. nadležni državni organi su slobodni miješati se u slobodu izražavanja kada su kumulativno ispunjena sljedeća tri uvjeta:

− Miješanje je propisano zakonom− Miješanje ima za cilj da zaštiti jedan ili više

interesa ili vrijednosti navedenih u stavku 2.− Miješanje je neophodno u demokratskom

društvu.

Ukoliko Sud utvrdi da su sva tri uvjeta kumulativno ispunjena, tada se zadiranje države u slobodu izražavanja pojedinaca može smatrati zakonitim. U tom slučaju, teret dokazivanja je na strani države. Slijedeći praksu Europskog suda za ljudska prava, i državni sudovi moraju koristiti isti princip prilikom odlučivanja o legitimnosti miješanja u slobodu izražavanja pojedinaca. U suštini, Sud je utvrdio zakonski standard da u svakom graničnom slučaju, slobodi pojedinca mora da se da prednost u odnosu na pozivanje države na važniji interes.103

102 Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, 20981/10, 2014. Podnositelj predstavke je osuđen zbog uvrede, zbog korištenja izraza moždani bankrot za jednog parlamentarnog zastupnika koji je imitirao stereotipne gestove za homoseksualce. Iz tih razloga podnešena je predstavka Europskom sudu za ljudska prava zbog kršenja članka 10.103 M. Macovei: Sloboda izražavanja - Vodič za primjenu članka10. Europske konvencije o ljudskim pravima, 2. izdanje, Vijeće Europe, Strasbourg, 2008, str. 27.



Sudska praksa: „Strogo tumačenje znači da nijedan drugi kriterij osim onih navedenih u samoj odredbi s izuzecima ne mogu da budu u osnovi bilo kog ograničenja, a ti kriteriji, opet, moraju se shvatiti na takav način da se njihove formulacije ne proširuju izvan uobičajenog značenja riječi koje ih čine.“ (Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva) 104

ZaključakSukladno svemu navedenom, može se

primijetiti da Europski sud za ljudska prava daje veliku važnost slobodi izražavanja ljudi te je štoviše stavlja ispred svih drugih prava. Unatoč svim ostalim pravima priznatim čovjeku, ukoliko mu je nezakonito ograničena sloboda izražavanja, ne može se ostvariti kao pojedinac niti u skupini. Kao što je već navedeno, posebna je važnost slobode izražavanja koja je omogućena medijima, jer su mediji pokretači političkih, ali i svih drugih procesa u državi. Mediji su poveznica između nositelja državne vlasti i svih građana u čiju korist navedeni rade. Poštovanje slobode medija smatra se ključnim za dobrobit sustava demokratske vladavine. U demokratskim i pravnim državama, naime, gotovo nijedno ljudsko pravo i sloboda, ma koliko bilo primarno i značajno, ne može biti apsolutno i neograničeno. Apsolutna sloboda i apsolutno pravo su contradictio in adjecto. Stoga je ključna uloga i zadaća nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju, uvažavajući sve navedene kriterije, jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao samu puku deklaraciju.

104 Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A br. 30, 1979. U ovom slučaju Sud je 1979. ustanovio da je došlo do povrede članka10. jer je nalogom spriječeno objavljivanje članka o drogi i parnici povezanoj sa njenom upotrebom. Nije ustanovljeno da je nalog, zasnovan na engleskom zakonu o nepoštovanju suda, „nephodan u demokratskom društvu“.

Izvori− Europska konvencija za zaštitu ljudskih

prava i temeljnih sloboda, Vijeće Europe, Rim, 1950.

− M. Macovei: Sloboda izražavanja - Vodič za primjenu članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, 2. izdanje, Vijeće Europe, Strasbourg, 2008.

− Mehmed Halilović, Amer Džihana: Medijsko pravo u BiH, zbornik radova, Internews BiH. Sarajevo, 2012.

− The Aire Centre: Ljudska prava u Europi, pravni bilten, broj 2, London, 2014.

Sudska praksa

− Castells protiv Španjolske, 11798/85, 1992.

− Dichand i ostali protiv Austrije, 29271/95, 1996.

− Lingens protiv Austrije, serija A broj 103, 1986.

− Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, 20981/10, 2014.

− Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 787/04

− Stojanović protiv Hrvatske, 23160/09, 2013.

− Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A br. 30, 1979.

− Vogt protiv Njemačke, 17851/91, 1996.



mr. sc. Sanda Kočan Brković, dipl. pravnik

Societas rimskog prava Sažetak: Societas, odnosno ortakluk u našem pravu je veoma značajan ugovor imajući u vidu činjenicu da je svaki odnos u moderno doba zasnovan na ugovornom odnosu, odnosno na zaključenom ugovoru, kojim su decidirano određena prava i obaveze ugovornih strana. Ovim radom nastoji se obraditi societas, sa prikazom dugog historijskog razvoja ovog instituta, njegovih elemenata, ciljeva, kao i vrste ortakluka, prava i obaveza ortaka, zaštite prava ortaka i, na kraju, pitanje prestanka ortakluka u rimskom pravu, te njegovog inkorporiranja u modernim zakonodavstvima, tj. u pozitivnom pravu. Pored navedenog, radom se nastoji ukazati na značaj samog rimskog prava, tj. rimske države koja je ostavila definisane institute, koji se nisu bitnije mijenjali u savremenom pravu, nego su zadržali temeljne karakteristike bez obzira na protek dugog niza godina, iz čega proizlazi veoma važan zaključak da su rimska rješenja preuzimana zbog njihove racionalnosti i superiornosti

Ključne riječi: societas, vrste ortakluka, prava i obaveze ortaka, zaštita međusobnih prava i obaveza, prestanak ortakluka, inkorporiranje ortakluka u pozitivnom pravu

Uvod

Ortakluk (udruženje, društvena pogodba, societas) je konsenzualni, sinalgmatični kontrakt bonae fidei kojim se dva ili više lica udružuju radi postizanja imovinske dobiti.105

Lica mogu udruživati sredstva ili rad, a cilj udruživanja je sticanje imovinske koristi. To znači da je ortakluk oblik zajednice, udruženja, dva ili više lica, u pravilu sa jednakim pravima i obavezama (contractus bilateralis aequalis), te spada u poslove bona fidei (načelo pravičnosti i dobre vjere), koji nastaje sporazumom volja (consenzusom). Ortakluk je neformalni ugovor, što je rezultat rastućih privrednih potreba, odnosno potreba trgovine rimskog društva, trgovine koja ne trpi forme, za koju je važna efikasnost, jednostavnost. Dakle, sa razlogom možemo reći da je societas zbog svoje lukrativne, odnosno naplative prirode, suštinski vezan za razvijenije oblike privređivanja, robno-novčane odnose, razvijen promet i trgovinu, pa se ovaj institut u svom klasičnom obliku javlja u vrijeme velikih društvenih, političkih i ekonomskih promjena, nakon punskih ratova. U momentu kada sredstva pojedinca nisu dovoljna, a trgovina pruža mogućnost zarade, nastaje potreba za udruživanjem kako bi se ostvarila i podijelila dobit, bilo da se

105 A. Romac, Rimsko pravo, Zagreb, 1987, str. 318.

govori o zelenašima, bankarima, zakupcima poreza i javnih radova (publikanima) ili trgovcima na veliko, zanatlijama i prodavcima. Ovaj institut pored ekonomske ima naglašenu i socijalno-etičku dimenziju, a jedino societas među svim ugovorima ima tu posebnost da istovremeno predstavlja i udruženje. Svako zajedništvo, udruživanje, naročito u antičko vrijeme, uslovljeno je naročitom bliskošću članova te prijateljskim i bratskim odnosima među njima. U societasu rimskog prava, odnosi između članova regulisani su u skladu sa ius fraternitatis, na načelima solidarnosti i međusobnog povjerenja između članova, što je u slučaju njihovog kršenja sankcionirano teškom moralnom osudom - infamiom. U našem jeziku za „societas“ koristi se izraz „ortakluk“, a za „sociusa“ naziv „ortak“106 koji označava kompanjona, druga u trgovini ili nekom drugom poslu. Prema uloženim sredstvima i svrsi, razlikuje se nekoliko vrsta ortakluka i to: Societas omnium bonorum je udruženje cjelokupne sadašnje, postojeće imovine, uz obavezu da se na isti način postupi sa budućom imovinom, bez obzira da li je stečena radom ili da je pojedini ortak stekao slučajno (nasljedstvom ili poklonom). S ovakvim udruženjem nastajala je potpuna zajednica imovine,

106 M. Vujaklija, Leksikon stranih riječi i izraza, Beograd, 1980.



te se postojeća imovina nije ni morala realno unositi u udruženje, a do suvlasništva te cjelokupne imovine bi dolazilo samim zaključivanjem ugovora. Ovim oblikom nastanka zajednice ortaci su odgovarali za sve obaveze, osim za one koje su nastale iz delikata za koje su ortaci odgovarali pojedinačno. Takav oblik podsjeća na stari oblik porodične zajednice ercto non cito, za koji se veže i nastanak, porijeklo ortakluka.

Societas questus je ortakluk kojim je ugovoreno udruživanje samo buduće imovine, stečene poslovanjem, ali ne i one imovine koja se stekne na osnovu ex fortuna (nasljeđivanjem, poklonom). Ovo je najčešći oblik ortakluka, jer kada se u literaturi, konkretno u pravnim izvorima, govori o ortakluku bez bližih karakteristika, misli se na ovaj oblik ortakluka.

Societas alicuius negotiationis je oblik udruživanja imovine i rada, a radi obavljanja određene vrste poslova (trgovački, obrtnički i sl.). U ovaj oblik udruživanja ulazi samo imovina koja je namijenjena poslovnoj svrsi.

Zaključivanjem ugovora o ortakluku nastaje bliska zajednica kako u ličnom tako i u imovinskom pogledu, iz tog razloga ovakva zajednica sadrži i elemente međusobnog povjerenja (intuitu persone), gdje dolazi do izražaja bona fidei (načelo pravičnosti, poštenja). Pravilo je da svi članovi jednako učestvuju u dobiti i gubicima koji nastaju vršenjem određene poslovne djelatnosti. Zabranjeno je sklapanje ugovora u kojem bi jedna osoba snosila samo gubitke, a ne bi učestvovala u podjeli dobiti, a takav oblik ortakluka zvao se societas leonina.

Ortakluk prestaje smrću jednog ortaka, istekom roka na koji je ugovor bio zaključen, jednostranim, saglasnim sporazumom i završavanjem posla zbog kojeg je zaključen.

107Za ostvarenje prava i obaveza iz ortakluka postojala je tužba actio pro socio. Ako osoba bude osuđena po ovoj tužbi, pored imovinske izricana i moralna osuda (infamia).108

107 Justinijan Institucije (prevod A. Romac), Zagreb, 1994, str. 389.108 Gaj, Institucije, IV.182, Julianus, 1 ad ed.,D.3.2.1.

I PREGLED PRAVNE HISTORIJE INSTITUTA

1. Ortakluk u BabilonuU cilju postizanja ekonomskih ciljeva i veće

zarade, dolazi do udruživanja ljudi u zajednice, a to podrazumijeva razvijeniju trgovinu, robnonovčane odnose, promet, odnosno ekonomiju.

Kada govorimo o trgovini u Babilonu, proizvodne snage dostigle su visok stepen razvoja, a veliki viškovi poljoprivrednih proizvoda stvaraju povoljne uslove za razvoj trgovine. U razvoju međunarodne trgovine, značajno mjesto ima blizina Sredozemnog mora, jer tu dolazi do ekonomskog nadopunjavanja zemalja u tom području, jer se pruža mogućnost saobraćaja pomorskim putevima koji je bio daleko jeftiniji od kopnenih. Razvijena trgovina dovodi do razvijene robnonovčane privrede, što u krajnjem rezultira razvijanjem obligacionog pravu u Babilonu, a podrazumijeva postojanje određenih vrsta ugovora, među kojima je i ugovor o ortakluku. Kod prvobitnih obligacionih ugovora bili su prisutni formalizam i simbolika, što znači da bi ugovor bio punovažan potrebno je ispuniti određenu formu, recimo izgovoriti tačno određene riječi i izvršiti određene radnje. Ukoliko bi došlo do eventualnih greški u formi, to bi povlačilo ništavost ugovora. Ugovori su sklapani u određene dane, na određenim mjestima uz predaju stvari ako su pokretne, ili uz simboličnu predaju ako su stvari nepokretne. Zbog formalizma i simbolike, dolazilo je do poteškoća u poslovanju, tako da obligacioni ugovori bivaju oslobođeni istih. Ortakluk ili ugovor o društvu je ugovor koji sklapa više osoba, koje se udružuju radi obavljanja zajedničkog posla. U početku ortaci ulažu materijalna sredstva ili radnu snagu, a prihod od ostvarenog dijele na jednake dijelove, dok se kasnije dobit mogla dijeliti po dogovoru.109 Kada govorimo o ovoj civilizaciji, najvažniji izvor je Hamurabijev zakonik, iz drugog milenijuma p.n.e, koji je po vremenskom kriteriju svrstan među najstarije, a po tipološkom kriteriju svrstan u kodekse koji su pokazatelj najvišeg stepena društvene i pravne razvijenosti među poznatim starim zakonicima.110 Ovaj zakonik sadrži propise o sudskoj organizaciji, sudu, svjedocima, o svojini, krivičnopravnim odredbama, odredbama o radnim oblicima ugovora, o braku, porodici, nasljeđivanju,

109 R. Festić, Opća historija države i prava, Sarajevo, 1998.110 A. Vajs, Neke karakteristike starih kodeksa, Anali Pravnog fakulteta Beograd, 1969, str. 137-153.



o oruđima za rad.111 Veliki broj glinenih ploča omogućuje nam da steknemo relativno široku sliku o pravnom uređenju, praksi vezanoj za ugovor o ortakluku i rasprostranjenosti pojedinih formi ovog ugovora. Glinene ploče su se, zbog pogodnosti materijala od kojega su rađene, uspjele sačuvati, kao i podaci koji su na njima zabilježeni. Osnovne karakteristike ugovora o ortakluku su njegova rasprostranjenost, raznovrsnost s obzirom na svrhu i forme ugovora, i dominirajući materijalni cilj ortakluka, što u ovakvoj formi nije uopšte prisutan niti u jednom od antičkih prava, kad se tiče naših okvira saznanja. Izvori spominju sljedeće oblike ortakluka: ana tappûtim i kasap tappûtim.

1.1. Ana tappûtim

Ana tappûtim kao redovan oblik ortakluka, regulisan je članom 98. Hamurabijevog zakonika.112 Naime, radilo se o poslovnim udruženjima, vezanim najčešće za trgovinu, ali i za davanje novca u zajam sa kamatom, iako možemo pročitati u izvorima da su postojala društva koja nisu imala za cilj samo sticanje materijalne dobiti, profita. Ulog ortaka je bio različit, sastojao se u imovini ili radu, i nije morao biti jednak, dok je pitanje podjele dobiti i gubitka bilo veoma sporno. Ne možemo sa sigurnošću reći da li je kod podjele dobiti i gubitka vrijedilo pravilo apsolutne ili relativne jednakosti, učešće u profitu i gubitku shodno, odnosno proporcionalno ulogu ortaka. Ugovori o ortakluku su sklapani u pismenoj formi koja se redovno upotrebljava, kao i u prisustvu svjedoka, ali to nisu bile pretpostavke koje su olakšavale dokazivanje (forma ad probationem).113 Pored pismene forme ugovora i prisustva svjedoka pri sklapanju istog, što spada u racionalna dokazna sredstava, bila je upotrebljavana zakletva koja je imala odlučujuću dokaznu snagu, što je pokazatelj ostatka primitivnog u babilonskom obligacionom pravu.114

111 R. Festić, Opća historija države i prava, Sarajevo, 1998, str. 60.112 Zbirka kodeksa Raife Festić (Stari kodeksi, Sarajevo, 1998) ne sadrže nove fragmente ovog kodeksa, a time i član 98.113 Bastaić-Krizman, Opća historija države i prava, I, Zagreb, 1976.114 Zakletva se često koristila prilikom sklapanja ugovora i imala je odlučujuću dokaznu snagu, što potvrđuju sljedeći članovi Hamurabijevog zakona: Član 103. - Ako mu na putu, za vreme njegovog putovanja, neprijatelj uzme što od onoga što nosi, pomoćnik će se zakleti bogom i biće slobodan; Član 106. - Ako pomoćnik od trgovca uzme novac, spori se sa trgovcem (poriče), ovaj

1.2. Kasap tappûtim

Kasap tappûtim je ugovor s elementima zajma i zaključivao se između bankara (damgar) i trgovca (šamalu). Bankar je novac davao saugovaraču za obavljanje određenog trgovačkog posla, nakon čega je trgovac bio dužan bankaru kao povjeriocu vratiti uloženi novac sa kamatom, uz podjelu dobiti na jednake dijelove, osim ako nije drugačije dogovoreno, što se vidi u članu 98. Hamurabijevog zakonika. Kako ugovor kasap tappûtim sadržava karakteristike ugovora o ortakluku, ugovora o zajmu, ugovora o nalogu, ugovora o komisionu, nije ga moguće smjestiti niti u jednu tipičnu vrstu ugovora. Sagledavajući vrste obligacionih ugovora vodeći se općim pravilima koja se primjenjuju na sve ugovore, ali i posebnim pravilima koja važe samo za određenu vrstu ugovora, prema našem mišljenju ovaj ugovor ima karakteristike realnog (kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke: sporazum stranaka i predaja stvari), teretnog ili još poznatog pod nazivom naplatni, onerozni (ugovor gdje jedna ugovorna strana daje određenu naknadu ili čini nešto drugo kao naknadu za protučinidbu koju dobija od druge ugovorne strane), kauzalnog (kauza ili osnov obvezivanja je jasno istaknut) i ličnog ugovora (ugovori koji su zaključeni s obzirom na svojstvo tačno određenog lica).115

1.3. Oblici ortakluka u poljoprivredi

Kada govorimo o poljoprivredi, obrađivanju zemlje u Babilonu, postojali su razni oblici ortakluka, gdje je jedan od istaknutih oblika bio ortakluk između zakupaca zemlje, kojim oni u zajednicu stavljaju sredstva za rad, sjeme, zajednički obrađuju zemlju, a dobit dijele prema dogovoru, nakon što namire zakupodavca.

1.4. Ortakluk svih dobara

O ovom obliku ortakluka, koji odgovara naturalnom obliku privređivanja, svjedoči samo jedna glinena ploča od mnogobrojnih koje čuvaju sliku o mezopotamijskom životu i prilikama, o

treba da pred bogom i svjedocima dokaže da je pomoćnik uzeo novac, i pomoćnik će mu trostruko dati novac koji je uzeo; Član 107. - Ako trgovac prevari pomoćnika, pošto je pomoćnik vratio sve što mu je trgovac dao, a trgovac poriče ono što mu je pomoćnik vratio, pomoćnik treba da dokaže pred bogom i svedocima, i trgovac, zato što se je sporio sa svojim pomoćnikom, sve što je od njega primio dat će mu šestostruko. (R. Festić, Stari kodeksi, Sarajevo, 1998, str. 26 i 27.)115 A. Bikić, Obligaciono pravo, Sarajevo, 2001, str. 73-82.



civilizaciji Babilona sa razvijenom proizvodnjom za tržište. Ovaj oblik udruženja je bio veoma rijedak, ali je značajno uticao na pravni režim pojedinih ortakluka, jer su neke klauzule koje odgovaraju načelima ius fraternitatis unošene u ugovore o udruženjima sa lukrativnim ciljevima.

2. Ortakluk u grčkom pravuO grčkom pravu saznajemo od Platona

i Aristotela. S obzirom na nedostatak pravne suptilnosti, Grci su sa druge strane pokazali sklonost ka filozofiji, na način da su ovom institutu dali izuzetan etički karakter, što se vidi kroz ius fraternitatis i prijateljstvo kao glavnim odlikama ortakluka u grčkom pravu. Stoga možemo pretpostaviti da se primjenjivao princip relativne jednakosti u podjeli dobiti i gubitka među ortacima, ukoliko nije drugačije ugovoreno. Pitanje o odgovornosti među ortacima Aristotel razrađuje uočavajući suptilne stepene krivice, izvodeći osnovno pravilo da je odgovornost veća što su odnosi među ortacima bliži. Struktura grčkih polisa, način života slobodnih građana, urbanizam antičkog grada, faktori su koji su doveli do isticanja osjećaja druželjubivosti, zajedništva, pripadanja grupi. Ako se uzmu u obzir klimatske i društvene prilike grčkih polisa, onda se sa razlogom javljaju oblici udruženja istaknute političke, socijalne i religiozne prirode, a to su društva eranista i hetajrije. Pored navedenih društava, javljaju se i privredna društva, udruženja zakupaca, bankari i poljoprivredni ortakluci.

II – RIMSKOPRAVNI SOCIETASPravni režim ortakluka u klasičnom pravu

1.1. Pojam societasa

Ortakluk (udruženje, društvena pogodba, societas) je konsenzualni, sinalgmatični kontrakt bonae fidei, iuris gentium, kojim se dva ili više lica udružuju radi postizanja imovinske dobiti. Ovo je najprihvaćenija definicija koju sa nekim manjim odstupanjima prihvata većina romanista.

1.2. Cilj i elementi societasa

Osnovni elementi societasa su: konse-nzualnost, sinalgmatičnost, bonae fidei, nefo-rmalnost. Ovo su elementi koji se javljaju zajedno kada se radi istraživanje bitnih historijskih okolnosti koje su uslovile pojavu konsenzualnog kontrakta, a time i societasa koji spada u skupinu konsenzualnih ugovora. Societas spada u grupu sinalgmatičnih

ugovora, odnosno dvostranoobaveznih uz emptio venditio i locatio conductio. Kod ovog ugovora je naglašena volja ugovornih strana. Societas je zajednica koja nastaje zaključivanjem ugovora između više osoba, gdje ugovorne strane istovremeno imaju i prava i obaveze, kao i zajednički cilj - ostvarivanje dobiti, kao i isto pravno sredstvo za zaštitu svojih prava - actio pro socio. Samo postojanje ovog udruženja, zajednice, iziskuju određeno trajanje, tako udruživanje cjelokupne sadašnje i buduće imovine kod societas omnium bonorum, ili zajedničko poslovanje u cjelokupnoj ili u jednoj privrednoj grani societas alcuius negotiationis i societas questus, jasno pokazuju da ova zajednica nastaje da traje, odnosno iz ovoga se vidi da je affectio kao trajna volja bila neophodna. Ono što izdvaja ovaj ugovor od ostalih ugovora koji imaju nekih zajedničkih osobina sa societasom je upravo ta naglašena volja kod zaključenja ugovornog odnosa. Societas treba razlikovati od suvlasništva i poslovodstva bez naloga. U praksi i teoriji nailazimo na teškoće kada se treba napraviti razlika između ortakluka i suvlasništva. Problem nastaje kada se oba ova instituta pojave u istoj situaciji. Kada su ortaci u istom momentu i suvlasnici, radi se o tipu ortakluka quod sortem. Naime, imovina koju ortak unese u ortakluk može ostati u njegovom vlasništvu, a da je daje ortakluku samo na korištenje. U tom slučaju radi se o ortakluku quad usum. Imovina može biti u već navedenom režimu suvlasništva – societas quad sortem, a može biti i imovina ortakluka sa posebnim režimom odvojena od imovine članova ortakluka, čime ortakluk asocira na pravno lice. Činjenica da su dva ili više ortaka suvlasnici imovine koja služi zajedničkom poslovanju, a da nije data samo na upotrebu, ili nije postala posebna imovina ortaka, važna je u sljedećim slučajevima - kod snošenja rizika slučajne propasti stvari, kod pitanja mogućnosti raspolaganja udjelom od strane ortaka,116kada dolazi do uvećanja vrijednosti imovine unesene u udruženje, - u slučaju insolventnosti ortakluka, tj. ortaka, ovo pitanje je važno za povjerioce ortakluka, tj. ortaka,117 - u slučaju smrti ortaka, slučaj koji je

116 Ukoliko je u pitanju suvlasništvo, ortak može raspolagati svojim udjelom, a trećim licima ne može se uputiti prigovor da su znali ili da su trebali znati da se radi o imovini koja predstavlja poseban udio u ortakluku. Kada je riječ o imovini koja predstavlja posebnu imovinu ortakluka, ortak ne može raspolagati svojim udjelom, može samo ustupiti, pod određenim uslovima, svoje članstvo u ortakluku.117 Ukoliko dođe do insolventnosti ortaka njegov lični povjerilac može se naplatiti iz ortačkog udjela koji je on unio u suvlasništvo, dok ovo nije moguće ukoliko postoji



važan za nasljednike koji nasljeđuju imovinu umrlog ortaka. Ova volja za osnivanje, nastanak ortakluka u izvorima se još naziva animus contrahendae societatis,118 i može se porediti sa kriterijima u bračnom i stvarnom pravu: voljom da se bude u zakonitom braku (affectio maritalis) ili voljom da se stvar drži za sebe kod instituta državine (animus rem sibi habendi). Iz naprijed navedenog vidi se značaj volje kada govorimo o formiranju societasa.

1.3. Prava i obaveze ortaka

Societas contractus bilateralis aequalis je kontrakt sa jednakim pravima i obavezama ugovornih strana. Osnovna obaveza ortaka je unošenje uloga (kapitala, rada, umijeća) u ortakluk. Da li će ulozi biti unešeni u suvlasništvo ili samo na zajedničko korištenje, isključivo je stvar dogovora ortaka, a o tome smo već govorili u dijelu cilj i elementi ortakluka. Pitanje podjele dobiti i gubitaka između ortaka je u izvorima opisano kao magna questio, moglo bi se reći da je bio predmet oštrih protivrječnih shvatanja u rimskoj jurisprudenciji. U rimskoj jurisprudenciji prevladao je liberalan stav Servija Sulpicija, po kojem su ove varijante kod raspodjele udjela prihvatljive samo ukoliko su u skladu sa načelom pravičnosti, a da je jedini oblik ortakluka u kojem bi neki članovi snosili samo gubitak bez prava udjela u dobiti (societas leonina) bio zabranjen jer je bio suprotan načelu bonae fidei. U slučaju kad stranke ništa ne ugovore o udjelima u dobiti i gubitku ili kada ugovore samo kvotu koristi, odnosno rizika, problem se rješava presumpcijama: ako nije ništa ugovoreno dobit i gubitak dijele se na jednake dijelove, a ako je ugovoren samo udio u profitu ili riziku za ono o čemu nema sporazuma primjenjuje se kvota za ono što je ugovoreno.119 Veoma je sporno bilo da li se može ugovoriti ortakluk tako da jedan ortak ima veći udio u dobiti, a da trpi manji rizik. Tako nešto je Kvint Mucije smatrao suprotno prirodi ortakluka, ali mišljenje Servija Sulpicija je dominiralo,120 a to je mišljenje da je takav ortakluk moguć u takvoj mjeri i onda

posebna imovina ortakluka. U ovom slučaju povjerioci insolventnog ortaka mogu zahtijevati likvidaciju ortakluka kako bi namirili svoja potraživanja iz udjela zaduženog ortaka, izdvojenog iz imovine ortakluka, nakon likvidacije.118 D.17.2.44.119 Gaj, Inst., III.150.120 Više informacija o ovom pitanju vidi M. Polojac, „Podjela dobiti i gubitka među ortacima – rimsko pravo i moderna rešenja“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2/2005, str. 130-144.

kada jedna strana uopšte ne učestvuje u riziku, a ipak dijeli dobit, ukoliko je njegov udio / rad toliko vrijedan da je sa stanovišta pravičnosti ovakva klauzula opravdana. A moguće je uortačiti se tako da jedan ulaže kapital, a drugi ne ulaže, a da ipak zajednički dijele dobit, jer često nečiji rad vrijedi koliko i imovina. Dakle, na osnovu raspoloživih rimskih pravnih tekstova, možemo vidjeti kako u pozadini veoma liberalnog stava rimskog prava, kada je riječ o podjeli dobiti i rizika među ortacima, stoji dug historijski razvoj ovog instituta.

1.4. Zaštita međusobnih prava i obaveza

Pitanje odgovornosti ortaka ne može se zaobići, kada se govori o pitanju ugovorene odgovornosti uopšte, naročito u slučaju ugovora bonae fidei. Ipak, pored zajedničke linije razvitaka,121 postoje posebnosti svakog ugovornog odnosa, jer treba imati na umu da sve do Justinijana u rimskom pravu pitanje odgovornosti nije bilo riješeno na jedan jedinstven i cjelovit način. Odgovornost za dolus kod ortakluka kao ugovora, utemeljenog na načelu bonae fidei.122 Tako je odgovornost za dolus od pojave ugovora van sumnje. Svaki oblik ugovaranja kada se radilo o trgovanju ili bilo kom obliku poslovanju imao je za praksu preciziranje odgovornosti. Pored zlonamjernog ponašanja, počinje se odgovarati i za nepažnju. Posebnost rimskog ortakluka je u tome što se od člana zahtijevala pažnja kakvu on pridaje vlastitim stvarima, ličnim poslovima (diligentia quam in suis rebus), kasnije nazvana kao culpa levis in concreto. U klasičnom pravu ne postoji jedinstveni kriterij za odgovornost, ali ipak se treba istaći da je culpa levis in concreto bila uvijek mjerilo odgovornosti za nepažnju u ortakluku: u klasičnom pravu dominirajući, a u Justinijanovoj kodifikaciji isključiv kriterij. Ovakva odgovornost je posljedica bliskog odnosa ortaka. Za zaštitu međusobnih prava ortaka, korištene su tužbe actio pro socio, actio communi dividundo.

121 Historijski razvoj odgovornosti u rimskom pravu mnogo je diskutabilno pitanje. Velike probleme pravi pitanje pojave odgovornosti za culpu i njeno kategorisanje. Zastupljeno je mišljenje da se ovaj stepen odgovornosti izgradio tek u Justinijanovom pravu, mada ima i takvih teza, naročito u novijoj literaturi, po kojima se izgradnja pojma culpe veže za klasično ili za pretklasično pravo. Osnovno djelo koje zastupa najrašireniju teoriju je V. Arangio-Ruiz, Responsabilità contrattuale in diritto romano, Napoli, 1933. 122 M. Horvat, Bona fides..., str.75.



1.4.1. Actio pro socio

Za ostvarenje uzajamnih zahtjeva i priznatih prava ortacima je stajala na raspolaganju actio pro socio. To je tužba bonae fidei (načelo pravičnosti i dobre vjere), pa je presuda na temelju ove tužbe za sobom povlačila infamiu, jer se smatralo da je iznevjeren odnos prijateljstva i povjerenja na kome je zasnovan societas. Ova tužba ima sljedeće karakteristike:- podizanjem tužbe dolazi do prestanka ortakluka, - osuđenog je pogađala infamia - osuđenom ortaku pripadala je benefitium compententiae, odnosno morao je ispuniti obavezu prema ortacima, ali do granice koja nije ugrožavala njegovu egzistenciju. S obzirom da su naglašeni odnosi bliskosti između partnera, ortaka, svaka povreda odnosa koji su vladali između članova povlačila je pored prestanka ortakluka i moralnu osudu zajednice - infamiu. Infamia je predstavljala izolaciju osuđenog, ali i pogoršanje njegovog finansijskog stanja, gdje dolazi do izražaja blaže materijalno kažnjavanje, ali i teže moralne osude. U rješavanju sporova između ortaka postojala je mogućnost rješavanja bez tužbe, vansudskim putem, kako bi se izbjegle teške posljedice osude po tužbi actio pro socio. Ovo rješavanje bez tužbe se svodilo na ugovaranje novčane kazne (stipulatio poenae),123 uz posredovanje mirovnog suda ili angažovanjem arbitra. Paul je tvrdio da se ova tužba može podići i za vrijeme trajanja ortakluka, odnosno bez obaveznog prestanka ortakluka. Posmatrajući ovu tezu Paula, možemo reći da je opravdana jer, kako kaže Arangio-Ruiz, autor koji je u svom tumačenju prednjačio u odnosu na ostale, cilj tužbe je izvršenje obaveze, što znači da prijetnja infamiom ima preventivni karakter, ona samo podstiče ortaka da izvrši svoju obavezu, makar to bilo i sa zakašnjenjem. Dakle, razvoj privrede pratio je promjenu vrijednosti u antičkom društvu. Moralni cilj biva zamijenjen ekonomskim, tako da je podizanje tužbe u toku trajanja ortakluka, bez njegovog obaveznog razvrgnuća, bila potreba promijenjenih privrednih odnosa. Tu, ponovno ističemo, dolazi do izražaja cilj tužbe, a to je ispunjenje obaveze, a ne prestanak ortakluka.

1.4.2. Actio communi dividund

Sa tužbom actio pro socio mogla je konkurisati actio communi dividundo, ukoliko je među članovima societasa došlo do suvlasništva na zajedničkoj imovini. Ovom se tužbom postizala dioba zajedničke imovine i razvrgnuće zajednice.

123 Ulpijan, 20 ad ed., D.17.2.41.

1.5. Prestanak ortakluka

S obzirom da se radi o odnosu intuitu personae, societas prestaje smrću bilo kog člana ili usljed capitis deminutio, jednostranim otkazom pojedinog člana (renuntiatio), dogovorom svih članova o razvrgnuću (dissensus), kao i stečajem pojedinog ortaka.124 Ukoliko bi ostali članovi bili i dalje u zajednici, ortakluku, smatralo se da je nastalo novo ortaštvo. Pored naprijed navedenog, societas prestaje ispunjenjem svrhe zbog koje je i zaključen, protekom roka, podizanjem tužbe actio pro socio i propašću cjelokupne imovine. Ortakluk se može zaključiti in perpetuum, na neodređeno vrijeme, dakle trajno, ali isto tako in tempus, na određeno vrijeme. U oba slučaja ortakluk se može otkazati pod jednakim uslovima, samo da se kod otkazivanja ne postupa zlonamjerno i to: da se societas in perpetuum ne otkazuje u nevrijeme, npr. sa namjerom da ortak sebi pribavi dobit koju bi morao podijeliti s ostalim ortacima na osnovu važećeg ugovora, a to se odnosi na slučajeve kada bi i eventualno nasljedstvo morao unijeti o ortakluk svih dobara. Societas prestaje i otvaranjem stečaja nad imovinom sociusa bonorum venditio, propašću cjelokupne imovine ortakluka, podizanjem tužbe actio pro socio.

2. Vrste ortaklukaRimski societas ima niz specifičnosti u

odnosu na ostale ugovore iz grupe konsenzualnih, sinalgmatičnih ugovora. On obuhvata udruženja različitih vrsta, od zajednica cjelokupne sadašnje i buduće imovine, a time i zajedničkog života i rada, do onih udruženja za ostvarenje lukrativnog cilja, te udruženja za obavljanje samo jednog posla. Prikazom vrsta ortakluka u rimskom pravu pokazat ćemo uticaj rimske klasifikacije ovog instituta na moderna zakonodavstva, koliko su i u kom obliku oni primjenjivi u modernom pravu. U rimskom pravu razlikujemo sljedeće oblike societasa: societas omnium bonorum, societas questus, societas alicuius negotiationis, societas unius rei. Ova podjela societasa može se naći kod Gaja i Ulpijana.

2.1. Societas omnium bonorum

Gaj ortakluk svih dobara naziva societas toturum bonorum, Ulpijan ga naziva societas universorum bonorum. U praksi se najčešće koristi naziv societas omnium bonorum. Kao i ostali oblici ortakluka, i ovaj oblik je konsenzualni kontrakt, u kojem članovi udružuju svu svoju sadašnju i buduću imovinu, a na temelju slobodno izražene volje ortaka.

124 A. Romac, Rimsko pravo, Zagreb, 1987, str. 321.



Naime, radi se o zajednici, udruženju u kojoj članovi udružuju svu svoju sadašnju i buduću imovinu, tako da tu ulazi, za razliku od ostalih oblika ortakluka, i kapital stečen nasljeđem i poklonom.125 Veoma je važno reći da u ortakluk svih dobara ulazi i ono što je dosuđeno ortaku na ime odštete za delikt sa strogo ličnim karakterom - iniuriju, ali nije dozvoljeno unijeti imovinu stečenu deliktom, jer bi to bilo u suprotnosti s osnovnim načelom dobre vjere bonae fides. Imovina koja je unesena u ovaj ortakluk je u suvlasništvu članova, u tom smislu udio svakog člana je određen i svaki član može raspolagati svojim suvlasničkim udjelom. Suvlasništvo nastaje po principu automatizma, bez bilo kakvih formalnosti, na osnovu zaključenog ugovora o ortakluku svih dobara. Kada se govori o ovom obliku ortakluka bitno je istaći njegovu posebnost, pravilo po kojem član ortakluka koji je osuđen na osnovu actio pro socio treba da plati onoliko koliko je u mogućnosti (id quod facere potest), a poznato je pod nazivom benefitium compententiae, jer se vodilo računa o pitanju egzistencije osuđenog sociusa. Ovo pravilo je bilo u početku samo karakteristika societas omnium bonorum, a kasnije je preuzeto u ostalim oblicima ortakluka. Imajući u vidu naprijed navedeno, vidimo da ovom obliku ortakluka nije jedini cilj sticanje ekonomske koristi, nego da je to zajednica života i rada ortaka.

2.2. Societas questus

Societas questus je zajednica cjelokupne buduće imovine koja je nastala poslovnom djelatnošću ortaka. Sve ono što je zarađeno zajedničkim poslom ortaka, kupovinom ili prodajom, ulazi u ovaj oblik ortakluka, ali ne ulazi imovina stečena nasljeđem i poklonom. U ovom obliku naglašen je ekonomski cilj kao podsticaj za zaključivanje ortakluka. Pretpostavka je da se societas questus zaključivao između rođaka i prijatelja. Isprepletenost poslovnih i prijateljskih odnosa je objašnjenje za konsenzualni kontrakt sa elementima bratskog prava (ius fraternitatis).

2.3. Societas alicuius negotiationis

Societas alicuius negotiationis je osnivan radi obavljanja jedne određene poslovne djelatnosti i podjele dobiti koja iz nje proizlazi. Ovaj oblik ortakluka u rimskom pravu ima nekoliko podoblika: društva publikana (societates publicanorum ili 125 Paulus, 32 ad ed., D.17.2.3.1: Cum specialiter omnium bonorum societas coita est, tunc et hereditas, et legatum, et quod donatum est, aut quoqua ratione adquisitum communioni ad quiretur.

vectigales), venaliciarii, trgovci robovima zvani i mangones, bankari (argentarii), trgovci tekstilom (sagarii) ili ortakluci onih koji se bave tzv. slobodnim profesijama (artes liberales).126

Kod ovog oblika ortakluka prestanak udruženja se isključivo veže za ispunjenje posla, odnosno protek roka na koji je ugovor o zakupu zaključen (to je bio period od pet godina).

2.4. Societas unius

Societas unius je oblik ortakluka koji se svodi na zajedničko obavljanje nekog određenog posla. Nakon izvršenja posla, ortakluk prestaje.

2.5. Podjele ortakluka koje su prisutne u romanističkoj nauci

2.5.1. Profitni i neprofitni ortakluci

S obzirom na cilj zbog kojega su osnovani, razlikujemo ortakluke čija je svrha korištenje zajedničke imovine i oni koji su osnovani isključivo radi sticanja profita. U romanističkoj literaturi prvi se nazivaju societas non questoria, a drugi se nazivaju societas questoria.127 Prema nekim stavovima, societas aliciuus negotiationis i societas questus imaju za cilj sticanje profita, pa spadaju u kategoriju prifitnih ortakluka.

2.5.2. Univerzalni i partikularni ortakluci

U okviru univerzalnog ortakluka razli-kujemo dva oblika: oblik ortakluka koji uključuje svu sadašnju i buduću imovinu ortaka bez obzira odakle ta imovina, kapital potiče (nasljeđe, poklon ili poslovanje sociusa) - societas omnium bonorum i oblik ortakluka koji se odnosi samo na buduću imovinu koja proizlazi iz poslovanja ortaka - societas questus. Ostali oblici ortakluka svrstavaju se u grupu partikularnih ortakluka.128

2.5.3. Societas qoud sortem i societas usum

S obzirom da imovina ortaka može biti u suvlasništvu ortaka, razlikujemo takav ortakluk je poznat pod nazivom societas quod sortem. Ukoliko

126 Vidi M. Polojac, Uticaj rimske klasifikacije ugovora o ortakluku na moderno pravo, Pravni kapacitet Srbije za Evropske integracije, Zbornik radova, knjiga I, Beograd, 2006, str.139.127 F. Cancelli, Società (diritto romano), Nuovissimo digesto italiano, NNDI, vol.17, 1961, str. 507.128 O ovim podjelama detaljnije vidi: V. Arangio-Ruiz, La società in diritto romano, Napoli, 1965.



ortaci unose imovinu u ortakluk samo na korištenje udruženja, ali svaki ortak ostaje vlasnik imovine koja predstavlja njegov udio u ortakluku, taj oblik ortakluka naziva se societas quod usum. Treba istaći da je societas sa suvlasništvom imovine bio veoma česta pojava u rimskom pravu, o čemu smo više govorili kada smo pravili razliku između societasa i suvlasništva.

2.5.4. Dvočlani i višečlani ortaci

Neki romanisti smatraju da je dvočlani ortakluk (società dualistika) karakterističan za klasično pravo, a višečlani (società pluralistica) je vezan za postklasično pravo. Guarino smatra da je dvočlani ortakluk klasični ortakluk, iz jednostavnog razloga što ortakluk prestaje smrću ortaka, otkazom jednog od sociusa, bankrotom ortaka, što je tipično za dvočlani ortakluk. Sa druge strane, Kazer smatra da je dvočlani ortakluk bio najzastupljeniji u Rimu, zato što je najlakše postići dogovor između dvije osobe, lakše nego između više lica, dok za višečlane ortakluke veže societas omnium bonorum udruženje braće ili bliskih prijatelja.

3. Ortakluk u postklasičnom pravuDa bi se napravila slika ortakluka u

postklasičnom pravu, neophodno je napraviti pregled društvenih i privrednih prilika u to vrijeme. Rimsko carstvo je u III stoljeću zadesila kriza robovlasničkog načina proizvodnje. Do krize su doveli sljedeći faktori: prestanak osvajačih ratovanja koja su joj donosila ekonomsku stabilnost, što se potvrdilo kroz nemogućnost izdržavanja svojih građana, finansiranje vojske, administracije, odbrana granica. Može se reći da je do krize dovela nezainteresovanost Rima za ekonomiju, jer su zbog pogrešno vođene i neuređene ekonomije provincije prouzrokovale siromašenje glavnog grada.129 Kriza je bila više izražena u Zapadnom rimskom carstvu, jer Istočno carstvo nikada nije u cijelosti poprimilo klasične oblike, a proizvodnja roba za izvoz je doprinosila ekonomskoj stabilnosti. Vraćanje naturalnom obliku privređivanja dovelo je do vulgarizacije prava, odnosno do manjka osjećaja za suptilne razlike između instituta, pa i do cijelih grana prava. Kako je država sužavala prostor za samostalno djelovanje onih koji su se bavili poduzetništvom, ortakluci se pretvaraju u korporacije, s obaveznim članstvom i zabranom napuštanja poziva. Ova kriza koja se manifestovala na sudbinu ortakluka se

129 L. Pareti, Historija čovječanstva, Stari svijet (prevod Željko Rujas), sv. 2, knj. 2, Zagreb, 1967, str. 99.

odnosi na zapadni dio Carstva, dok je ona u pravoj formi zadržana, sačuvana u istočnom dijelu Carstva.

III. SOCIETAS U POZITIVNOM PRAVU

U ovom dijelu rada pokušat ćemo napraviti sliku inkorporacije rimskog ortakluka u modernim zakonodavstvima. Prikazat ćemo nove oblike ortakluka, čije korijene nalazimo u rimskom ortakluku U ovom dijelu takođe ćemo razmatrati podjele ovog instituta koje su rezultat pozitivnog, modernog prava, koje su otišle dalje od rimskog prava, ali ipak potiču od rimskog societasa. Naime, govorit ćemo o modernim podjelama i razlikujemo sljedeće:- ortakluke građanskog prava i ortakluke trgovinskog prava, - ortakluke kao obične ugovorne odnose, u odnosu na ortakluke koji predstavljaju pravna lica, - interne i eksterne ortakluke. Naš zakon o obligacionim odnosima nije regulisao ugovor o ortakluku i nije slijedio zakonodavnu praksu u ovoj oblasti. Prema našem pravu, privredna društva kao poslovni subjekti dijele se na društva lica i društva kapitala. Kod društva lica dolaze do izražaja lična svojstva i uzajamno povjerenje članova, koji za sobom povlače princip solidarne, neograničene, lične odgovornosti članova za obaveze društva. Iz tog razloga, smrt, gubitak poslovne sposobnosti bilo kog člana društva ima za posljedicu prestanak društva, a za ustupanje udjela članova ovog društva potrebna je saglasnost ostalih članova. Ovo su karakteristike društva u kojoj je dominantan princip intuitu personae. Za društva kapitala nisu bitna lična svojstva članova, već preovladava kapital. Društva kapitala ne prestaju smrću člana ili gubitkom poslovne sposobnosti člana, niti istupanjem ili isključenjem članova društva. Shodno karakteristikama naprijed navedenih društava, ortakluk ima karakteristike društva lica jer mu sva obilježja tog društva odgovaraju. Ističemo da zakonodavstva dva entiteta u BiH nisu usklađena, pa imamo različite podjele privrednih društava, što u Federaciji BiH podrazumijeva četiri oblika (društvo sa neograničenom odgovornošću, društvo s ograničenom odgovornošću, dioničko društvo i komanditno društvo), a u drugom entitetu su to privredna društva organizovana kao: ortačko društvo, komanditno društvo, akcionarsko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću. U našem pozitivnom pravu, u teoriji poslovnog prava, u društvo lica se svrstavaju društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (javno trgovačko društvo) i komanditno društvo. U teoriji se očekuje da građanska i trgovačka društva imaju sljedeće



osobine: - Građanski ortakluci ne mogu obavljati trgovinsku djelatnost i, obrnuto, trgovački ortakluci ne mogu obavljati vantrgovinsku djelatnost. - Građanski ortakluci su ugovori građanskog prava i nemaju status pravnog lica, za razliku od trgovačkog ortakluka koji kao oblik trgovačkog društva ima status pravnog lica. - Građanski ortakluci su interna društva u kojem vladaju odnosi intuitu personae, i taj se odnos između članova ne tiče trećih lica, a trgovačka društva su eksternog karaktera i kao takva stupaju u odnose sa trećim licima.

- Trgovačka društva imaju obavezu biti upisana u trgovački registar, dok građanska društva nemaju tu obavezu. - Trgovački ortakluci moraju biti profitna društva, a građanski ortakluci ne moraju imati za cilj sticanje profita. - Građanski ortakluk je neformalan ugovor, a trgovački ortakluk zahtijeva posebnu formu.130 Ove podjele su jasnije u teoriji nego u praksi, što se vidi u narednom tekstu, kroz primjere nekih država. U Njemačkoj građanski ortakluci mogu obavljati trgovačku djelatnost, ali je to trgovačka djelatnost manjeg trgovca. U Francuskoj građanski ortakluk ne može imati trgovačku djelatnost, ali trgovački ortakluk može imati vantrgovinsku djelatnost. Nesporno je da su navedene moderne podjele rezultat modernog prava, ali da ipak nalaze korijene u rimskom pravu, o čemu svjedoče rimski izvori, u kojima imamo razna poslovna udruženja radi trgovine,131 pružanja zanatskih usluga, na području novčarskog privređivanja,132 za finansiranje i preduzimanje

130 M. Polojac, Pravni kapacitet Srbije za Evropske integracije, Zbornik radova, knjiga II, Beograd, 2007, str. 110.131 Među trgovcima najčešće se spominju ortakluci radi trgovine robovima u koje se udružuju trgovci robovima venaliciarii. U Gai Inst., 3.148, tekst u kojem se Pomponije poziva na mišljenje Labeona, govori se o slučaju ortakluka trgovaca robovima, u kojem je jedan od ortaka pretrpio štetu kada je htio da spriječi robove koji su bili namijenjeni prodaji da pobjegnu. Tom prilikom je sam ortak bio ranjen. Prema mišljenju Labeona, ovaj ortak nema pravo da nadoknadi troškove liječenja od drugih ortaka, s obrazloženjem da ti troškovi nisu učinjeni zbog ortakluka iako su nastali kao posljedica ortakluka. Pored ortakluka trgovaca robovima, u izvorima, npr. Just.Inst.3.25.pr spominju se ortakluci radi trgovine uljem, vinom, žitom.132 Ovdje se misli na rimske bankare argentarii. Uloga i funkcija bankara bila je obavljanje poslova depozita, mjesto plaćanja i kreditiranja. Osim bankara, novčarskim poslovima bavili su se i numularii (mjenjači novca), coactores (utjerivači dugova). Detaljnije vidi Franc Stefan Meissel, navedeno djelo, str.166-174.

transporta osobito brodom,133 u poljoprivredi.134 Najzad, poseban oblik poslovnih ortakluka, društva publikana, dao je doprinos na izgradnji ovog pravnog instituta. Iz ovih primjera se vidi da je ortakluk pretežno interni odnos između stranaka, ali i da ima i eksterno djelovanje.

ZAKLJUČAKUgovor o ortakluku ima bogatu historiju,

tako da je prije Rimljana bio poznat u antičkom svijetu. Societas rimskog prava je institut složene prirode. Važnost izučavanja, istraživanja ove teme ogleda se u nastojanju davanja prikaza jednog instituta rimskog prava, koji je dao doprinos u pozitivnom pravu. Naime, ovim radom nastojao se obraditi societas, sa prikazom dugog historijskog razvoja ovog instituta, njegovih elemenata, ciljeva, vrsta ortakluka, prava i obaveza ortaka, zaštite prava ortaka i, na kraju, pitanja prestanka ortakluka u rimskom pravu, te njegovog inkorporiranja u modernim zakonodavstvima, tj. u pozitivnom pravu. Takođe, radom se želi ukazati na značaj samog rimskog prava, tj. rimske države koja je ostavila definisane institute, koji se nisu bitnije mijenjali u savremenom pravu, nego su zadržali temeljne karakteristike bez obzira na protek dugog niza godina, iz čega proizlazi veoma važan zaključak da su rimska rješenja preuzimana zbog njihove racionalnosti i superiornosti, koje je shodno navedenom zaslužilo odnos velikog poštovanja rimskog prava. Sa tim u vezi, na kraju je nemoguće ne spomenuti knjigu pod nazivom „Rimsko pravo i Europa - Povijest jedne pravne kulture“, u kojoj autor Peter Stein u uvodu kaže: „Rimsko je pravo neizbrisivo utisnulo svoj pečat evropskoj pravnoj i političkoj misli“. „Pomisao kako pravo Evropske unije nije nešto posve novo, nego predstavlja svojevrsnu obnovu jedne jedinstvene pravne kulture koja je nekoć obuhvaćala cijelu Europu, dovodi do ponovnog oživljavanja zanimanja za rimsku pravnu tradiciju... Ta istraživanja jasno su pokazala u kojoj 133 Ovim poslovima bavili su se ugledni građani kao što je to bio Katon Stariji, po svjedočenju Plutarha. Finansiranje ovog vida poslovanja bilo je vezano za pomorski zajam koji je finansijerima donosio velike prihode, ali je isto tako bio vezan za velike rizike.134 O ovim ortaklucima govori se u Katonovom priručniku u poljoprivredi De agri cultura, kao i u nekim fragmentima Digesta, koji svjedoče o raznolikoj praksi udruživanja u ovoj grani privređivanja. Primjera radi, u jednom fragmentu Digeste (D.17.2.52.3) govori se o ortakluku radi ispaše, u kojem je jedan ortak unio stoku sa procjenom u novcu, a drugi rad. Rješenje je da rizik snose oba ortaka zbog više sile.



su mjeri pojmovi što su ih razradili Rimljani itekako ostali živi u svom jasnom raspoznatljivom obliku.“

LITERATURA- V. Arangio-Ruiz, La societa in diritto

romano, Napoli, 1950.- V. Arangio-Ruiz, Responsabilita

contrattuale in diritto romano, Napoli, 1933.

- K. Bastaić, B. Krizman, Opća historija države i prava, Zagreb, 1977.

- Bikić, Obligaciono pravo, Sarajevo, 2001.

- F. Cancelli, Società (diritto romano), Nuovissimo digesto italiano, NNDI, t. 17, 1961.

- M. P. Cato, De agri cultura libri (ed. G. Goetz), Lipsiae, 1922.

- Raifa Festić, Opća historija držve i prava,Studentska štamparija Univerziteta, Sarajevo, 1998.

- Raifa Festić, Stari kodeksi, Magistrat, Sarajevo, 1998.

- Gaj, Institucije, preveo O. Stanojević, Nolit, Beograd, 1982.

- M. Horvat, Bona fides u razvoju Rimskog obveznog prava, Zagreb, 1939.

- Justinijan, Instutucije, preveo, uvod napisao i komentar sastavio: A. Romac, Latina et greaca, Zagreb, 1994.

- Franc-Stefan Meissel, Societas-Hausgemeinschaft und Typenvielfalt des rӧmischen Geselschaftsvertrages, Peter Lang Europäischer Verlag der Wissenschaften, Frankfurt am Main 2004.

- L. Pareti, Historija čovječanstva, Stari svijet (prevod Željko Bujas) sv. 2, knj. 2, Zagreb, 1967.

- Milena Polojac, Klasifikacije ugovora o ortakluku, Pravni kapaciteti Srbije za Evropske radove, Zbornik radova, knjiga II, Beograd, 2007.

- Milena Polojac, Podela dobiti i gubitka među ortacima - Rimsko pravo i moderna rješenja, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 2, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2005.

- Milena Polojac, Uticaj rimske klasifikacije ugovora o ortakluku na moderno pravo, Pravni kapaciteti Srbije za Evropske radove, Zbornik radova, knjiga I, Beograd, 2006.

- Ante Romac, Rimsko pravo, Narodne novine i Pravi fakultet Univerziteta u Zagrebu, Zagreb, 1987.

- Vajs, Neke karakteristike starih kodeksa, Anali Pravnog fakulteta Beograd, 1969.

- M. Vujaklija, Leksikon stranih riječi i izraza, Beograd, 1980.



Doc. dr. Ševala Isaković-Kaplan

Pojam i djelokrug forenzičnog računovodstva

UvodInformacijski nesklad između menadžera

i vlasnika društva predstavljao je osnovni razlog rastuće potrebe za revizijom rada društava. Vlasnici preduzeća kao eksterni korisnici finansijskih izvještaja sa pravom se pitaju: da li menadžment djeluje u najboljem interesu preduzeća, ili možda manipulira informacijama radi ostvarenja vlastitih ciljeva, a slično razmišljaju i ostali eksterni korisnici finansijskih izvještaja.

Nečastan menadžment često godinama manipulira finansijskim izvještajima i zavarava računovodstveno nedovoljno obrazovane korisnike finansijskih izvještaja i, vrlo vjerovatno, sve dok nema opasnosti od otkrivanja njegovih prevara, nema namjeru odstupiti od svoje nečasne prakse. U bezgraničnoj potrebi udovoljavanja željama i ciljevima investitora, menadžeri nastoje preuveličati finansijski uspjeh i sredstva preduzeća, koristeći razne finansijske smicalice. Iako različiti korisnici finansijskih izvještaja postaju sve svjesniji računovodstvenih smicalica koje koriste brojna preduzeća da bi uljepšali svoje finansijske izvještaje, nečasna društva stalno i iznova nalaze nove trikove da zavaraju investitore, kreditore, državu i druge korisnike finansijskih izvještaja.

Iako su posao revizora i zadaci revizije svakim danom sve složeniji i zahtjevniji, računovodstveni skandali posljednjeg desetljeća jasno su ukazali na činjenicu da revizori nisu dovoljno, a niti najbolje rješenje za sprečavanje prevara u privrednim društvima. Budući da je osnovna svrha revizije „povisiti stepen povjerenja namjeravanih korisnika u finansijske izvještaje“,135 a primarni zadatak revizora izražavanje mišljenja da li su „finansijski izvještaji sastavljeni, u svim značajnim odrednicima, u skladu sa primjenjivanim okvirom finansijskog izvještavanja“136, odnosno da li prezentirani finansijski izvještaji pružaju istinit i 135 MRevS 200, t. 3.136 Ibid.

fer prikaz poslovanja društva u skladu s odredbama MSFI-ova i relevantne nacionalne legislative, pojavila se potreba za posebnom naučnom disciplinom iz oblasti računovodstva i revizije čija će primarna uloga biti upravo otkrivanje prevara u finansijskim izvještajima i općenito u poslovanju društva. Upravo sa tim ciljem osmišljeno je i razvijeno forenzično računovodstvo.

Pojam forenzičnog računovodstvaU osnovi riječi „forenzično“ nalazi se

latinski pridjev „forensis“ – što znači „na forumu“137 ili „na trgu“138. U rimsko doba, forum ili trg bio je mjesto svih važnijih dešavanja, pa tako i mjesto suđenja. „Osoba koja bi bila optužena za neku kriminalnu radnju morala je da se pojavi pred grupom pojedinaca u forumu i da, zajedno s osobom koja je optužuje, dogovori na pitanja u vezi s optužbom. Nakon iznošenja argumenata učesnika u sporu, strana koja bi imala bolje argumente i više govorničkog dara dobijala bi slučaj.“139

Iako je forenzično računovodstvo relativno mlada naučna disciplina, postoje vjerovanja da su određeni primitivni oblici forenzičnog računovodstva postojali još u drevnom Egiptu, kada su faraonovi pisari smatrani računovođama i ujedno „očima i ušima faraona“.140 Međutim, tek 1721. godine141 je nezavisni računovodstveni stručnjak Charles Snell nakon pregleda poslovnih knjiga kompanije „South

137 V. Belak, Poslovna forenzika i forenzično računovodstvo, Belak Excellens, Zagreb, 2011, str. 3.138 A. Petković, Forenzička revizija: Kriminalne radnje u finansijskim izvještajima, Novi Sad, 2010, str. 177.139 Ibid.140 T. Singleton, A. Singleton, Fraud auditing and forensic accounting, 4. izd., John Wiley & Sons, Hoboken, N. J., 2010, str. 3; http://www.ehow.com/about_5005763_history-forensic-accounting.html [pristupljeno 12. 5. 2012.] datum pristupa 12. 5. 2012.141 T. Singleton, A. Singleton, op. cit., str. 4.



Sea Company“ u vezi sa skandalom sa dionicama poznatog pod nazivom „Mjehur južnog mora“ (eng. South Sea Bubble) po nalogu suda izdao izvještaj u kojem je ukazao na „korupciju među direktorima kompanije i strukturama vlasti“,142 sa tim da se počeci forenzičnog računovodstva u formi u kojoj ga mi danas izučavamo vezuju za sudski postupak zbog uzrokovanja bankrota „Meyer protiv Seftona“, iz 1817. godine, kada je „sudac dopustio vještacima da na temelju računovodstvenih dokumenata rekonstruiraju nejasne poslovne događaje“.143

Sintagma „forenzično računovodstvo“ pojavljuje se prvi put 1946. godine kada Maurice E. Peloubetu objavljuje rad pod nazivom „Forensic Accounting: Its Place in Todays Economy“,144 što se i smatra prvim navođenjem termina „forenzično računovodstvo“ u računovodstvenoj teoriji. Od 1980-tih godina tematika forenzičnog računovodstva počinje više zaokupljati pažnju akademske javnosti, i to je vrijeme kada forenzično računovodstvo dobija obrise naučne discipline.

Iz brojnih udžbenika i radova napisanih na ovu temu posljednjih godina, možemo izdvojiti više definicija, koje objašnjavaju ulogu i zadatak forenzičnog računovodstva. Tako npr. dr. Vinko Belak pod forenzičnim računovodstvom podrazumijeva primjenu „istražiteljskih i analitičkih vještina sa ciljem otkrivanja manipulacija u finansijskim izvještajima koje odstupaju od računovodstvenih standarda, poreznih zakona i ostalih zakonskih odredbi“.145 Dr. Aleksandar Petković forenzično računovodstvo definiše kao „primjenu računovodstvenih, revizorskih i svih drugih finansijskih vještina i znanja u razjašnjavanju finansijskih odnosa, činjenica i transakcija koje mogu biti ili su već predmet sudskog spora“.146 Dr. Iztok Kolar za forenzično računovodstvo kaže da je to „posebna vrsta računovodstvene istrage i ocjenjivanja, koje je namijenjeno sprečavanju i otkrivanju, te dokazivanju prevara ili drugih kaznenih radnji i o sudu strukovne i profesionalno etičke neupitnosti i pouzdanosti fizičkih osoba te

142 V. Belak, op. cit., str. 9.143 Ibid., str. 10.144 http://www.ehow.com/about_5005763_history-forensic-accounting.html [pristupljeno 12.05.2012. ]; V. Belak, op. cit., str. 10.145 V. Belak, op. cit., str. 2.146 A. Petković, „Šta je zaista forenzičko računovodstvo?“, Finansijsko izvještavanje u funkciji unapređenja poslovnog ambijenta u Crnoj Gori. VI kongres računovođa i revizora Crne Gore. Zbornik radova, Bečići, 2011, str. 97.

davanje realnih mišljenja o potencijalnoj opasnosti ili stvarnoj prisutnosti pravno nedozvoljenih radnji u njihovom radu“.147 Dr. Franc Koletnik pod forenzičnim računovodstvo smatra „posebnu savjetodavnu djelatnost koja se bavi ispitivanjem, dokazivanjem i sprečavanjem privredno-kriminalnih i drugih nedopuštenih radnji“.148

Forenzično računovodstvo se u najkraćem može definisati i kao „sveobuhvatna istraga prevare“.149 Jedinstvene i općeprihvaćene definicije forenzičnog računovodstva još uvijek nema. Ipak, može se primijetiti da jedni autori pod forenzičnim računovodstvom podrazumijevaju aktivnosti na otkrivanju poslovnih prevara, što bismo mogli smatrati užim shvatanjem pojma forenzičnog računovodstva, dok drugi autori na forenzično računovodstvo gledaju puno šire, uključujući sve računovodstvene istrage u vezi sa činjenicama koje mogu imati ili već imaju sudski epilog, uključujući npr. i računovodstvene istrage radi podjele imovine u brakorazvodnim parnicama slavnih i bogatih lica. Kratko i jednostavno, forenzično računovodstvo možemo definisati kao naučnu disciplinu koja se bavi izučavanjem načina i tehnika za sprječavanje i otkrivanje prevara, općenito, a posebno prevara u finansijskim izvještajima.

Djelokrug forenzičnog računovodstvaForenzično računovodstvo, teorijski

gledano, definisali smo kao skup postupaka, metoda i tehnika za sprječavanje i otkrivanje prevara, općenito, a posebno prevara u finansijskim izvještajima. Praktično gledano, forenzično računovodstvo analiziranjem kontrolnih mjera protiv prevara, stvarno uključuje reviziju računovodstvene dokumentacije u potrazi za dokazima o prevari, istragu prevare u cilju dokazivanja ili opovrgavanja iste, prikupljanje finansijskih i nefinansijskih informacija povezanih sa prevarom, kao što su npr. relevantni dokumenti za unos podataka u poslovne knjige (knjigovodstvena dokumentacija), ali i intervjui sa menadžementom, zaposlenicima i brojni drugi zapisi, te prevođenje pronađenih finansijskih i nefinansijskih podataka u informacije razumljive široj javnosti. Informacije o prevarama do kojih dođe forenzični računovođa predstavljaju 147 I. Kolar, Je li forenzičko računovodstvo pravi put za otklanjanje privrednog kriminala?, Acta economica, godina VIII, broj 12, Banja Luka, 2010, str. 88-89.148 F. Koletnik, M. Koletnik Korošec, „Razumijevanje forenzičnog računovodstva – prvi dio“. Računovodstvo, revizija i finacije. 5 (2011), str. 21.149 T. Singleton, A. Singleton, op. cit., str. 12.



validne dokaze u pravnim sporovima pred sudom.

Dakle, zadatak forenzičnog računovodstva je da primjenom odgovarajućih istražiteljskih vještina odgovori na pitanje ima li prevara u društvu, o kakvim prevarama je riječ i procijeni finansijski učinak prevara. Navedene zadatke forenzični računovođa najčešće provodi po nalogu sudskih organa za potrebe sudskih vještačenja. Forenzičnog računovođu vidimo kao izuzetno stručnu i osposobljenu osobu koja ima zavidan nivo poznavanja računovodstva, revizije, finansija, kao i zadovoljavajući nivo poznavanja pravne legislative. Ipak, aktivnosti forenzičnog računovodstva ne zadržavaju se samo u okvirima sudskih potreba – nerijetko u posljednje vrijeme usluge forenzičnih računovođa dogovaraju se na komercijalnoj osnovi po nalogu različitih lica, a ako je riječ o prevarama u finansijskim izvještajima društava usluge forenzičnih računovođa mogu zatražiti različiti korisnici finansijskih izvještaja: npr. dioničari, kreditori i drugi korisnici.

Imajući u vidu različite zadatke koji se postavljaju pred forenzične računovođe kao i različite nalogodavce forenzičnih zadataka, forenzično računovodstvo najčešće autori dijele na dva dijela: istražno računovodstvo i sudsku podršku.150 U uslovima kada imamo sumnju na postojanje prevara u poslovanju određenog društva i/ili u njegovim finansijskim izvještajima trebali bismo zatražiti usluge istražnog računovodstva, u formi finansijsko-kriminalističkih ispitivanja, gdje se posebnom metodologijom nastoje otkriti, dokumentovati i/ili spriječiti prevare u poslovanju društva, ili forenzične revizije, kao nezavisne specijalizovane revizije finansijskih izvještaja sa namjerom sprječavanja i otkrivanja prevara u finansijskim izvještajima.151

Istražiteljsko računovodstvo od forenzičnog računovođe zahtijeva dobro poznavanje različitih ekonomskih disciplina iz oblasti računovodstva, revizije i finansija, a u cilju ispravne procjene stvarnog finansijskog stanja i poslovnog uspjeha društva i adekvatne zaštite njihovih vrijednosti. Forenzični računovođa ovog profila pri rješavanju slučajeva privrednog kriminala često sarađuje s ekspertima iz drugih oblasti npr. privatnim

150 A. Petković, Forenzička revizija: Kriminalne radnje u finansijskim izvještajima, op. cit., str. 182; V. Belak, op. cit., str. 42.151 Više o tome: A. Petković, Forenzička revizija: Kriminalne radnje u finansijskim izvještajima, op. cit., str. 182-183.

detektivima, policajcima i sl. Saznanja i dokazi koje forenzični računovođa prikupi angažiran na poslovima istražiteljskog računovodstva predočavaju se naručiocu usluga istražiteljskog računovodstva, a ukoliko postoji potreba i ukoliko to zakonski propisi nalažu i pravosudnim organima, radi eventualnog sudskog epiloga.

Forenzični računovođa pri angažmanu u procesima sudske podrške pomaže u prikupljanju dokumentacije i izvođenju dokaza za pojedine slučajeve koji zahtijevaju specifična računovodstveno-revizorska znanja, npr. u slučajevima povrede ili raskida ugovora o partnerstvu i zajedničkim ulaganjima, sporova po osnovu povrede ili raskida ugovora o izgradnji, sporova zbog povrede autorskih prava (patenata i sl. prava), sporova zbog nelojalne konkurencije ili poslovnog nemara, itd. U svim navedenim slučajevima forenzični računovođa zahvaljujući svojim specifičnim računovodstvenim i revizorskim znanjima pomaže advokatima, tužiocima, sudijama, te općenito strankama u sudskom sporu, prevodeći važne računovodstvene informacije u informacije razumljive i upotrebljive za strane u postupku. Od forenzičnog računovođe u procesu sudske podrške se može zahtijevati i procjena vrijednosti pretrpljenih gubitaka po oštećenu stranu u sporu, ali i eventualno procjena pravilne podjele zajedničkih vrijednosti iz spornih ugovora. I u tzv. „mirnim“ načinima rješavanja sporova kao što su „medijacija“ i „arbitraža“ uloga forenzičnog računovođe je značajna radi procjene ekonomskih koristi za pojedine strane u sporu. Forenzični računovođa može biti angažovan po nalogu suda i kao „ekspert za svjedočenje“152.

„Sudska podrška forenzičnog računovo-dstva se može definisati kao bilo koji oblik profesionalnih usluga koje se pružaju advokatima i stranama u tekućim ili očekivanim sudskim postupcima od osoba koje nisu advokati, ali koje posjeduju računovodstvene i revizorske vještine i znanja i koje mogu pomoći u rješavanju sudskih sporova.“153 U procesu sudske podrške, forenzični računovođa može biti angažovan kao konsultant, bez direktnog pojavljivanja ili svjedočenja na sudu, kao finansijski vještak, koji po sudskom zahtjevu dostavlja svoje mišljenje o predmetu spora, te pojaviti se u nekoj od ostalih sudskih usluga, kao što su: medijator, arbitar ili ekspert – svjedok.

152 Ibid., str. 185.153 Ibid., str. 184.



Djelokrug forenzičnog računovodstva prikazan je i grafički putem slike 1.

5

dostavlja svoje mišljenje o predmetu spora, te pojaviti se u nekoj od ostalih sudskih usluga, kao što su: medijator, arbitar ili ekspert – svjedok.

Djelokrug forenzičnog računovodstva prikazan je i grafički putem slike 1.

Slika 1: Djelokrug forenzičnog računovodstva20

Iz prethodne elaboracije djelokruga forenzičnog računovodstva i grafičkog prikaza jasno se uočava razlika između pojmova forenzičnog računovodstva i forenzične revizije, nedvosmisleno ukazujući da je forenzično računovodstvo kao naučna disciplina širi pojam od forenzične revizije, kao svog najvećeg terminološkog suparnika. Forenzično računovodstvo objedinjuje dva velika segmenta: istražno računovodstvo i sudsku podršku, a istražno računovodstvo dalje se dijeli na dvije grane: finansijsko-kriminalistička ispitivanja (tj. istrage prevare) i forenzičnu reviziju (tj. reviziju prevare).

Po istom principu može se napraviti jasna distinkcija između forenzičnog računovođe i forenzičnog revizora ili revizora prevare. Forenzični revizor posjeduje uska specijalistička znanja za potrebe procesa revizije sa ciljem otkrivanja i sprječavanja prevara u finansijskim izvještajima, dok „forenzični računovođa je uvježban za isto to, ali poznaje i istražiteljske tehnike, posjeduje znanje o pribavljanju dokaza, posjeduje znanje o primjeni statističko-matematičkih metoda u istraživanju prevare, posjeduje komunikacijske vještine i vještine ekspertnog svjedočenja i ima određena znanja o pravnom sistemu, posjeduje i konsultantske vještine i radi na puno širem polju forenzike“.21

20 Dopunjeno i prilagođeno: Ibid 21 V. Belak, op. cit., str. 46, a prema D. Crumbley, L. Heitger, G. Stevenson, Forensic and Investigative Accounting, CCH, Chicago, 2007, str. 3.

Slika 1: Djelokrug forenzičnog računovodstva154

Iz prethodne elaboracije djelokruga forenzičnog računovodstva i grafičkog prikaza jasno se uočava razlika između pojmova forenzičnog računovodstva i forenzične revizije, nedvosmisleno ukazujući da je forenzično računovodstvo kao naučna disciplina širi pojam od forenzične revizije, kao svog najvećeg terminološkog suparnika. Forenzično računovodstvo objedinjuje dva velika segmenta: istražno računovodstvo i sudsku podršku, a istražno računovodstvo dalje se dijeli na dvije grane: finansijsko-kriminalistička ispitivanja (tj. istrage prevare) i forenzičnu reviziju (tj. reviziju prevare).

Po istom principu može se napraviti jasna distinkcija između forenzičnog računovođe i forenzičnog revizora ili revizora prevare. Forenzični revizor posjeduje uska specijalistička znanja za

154 Dopunjeno i prilagođeno: Ibid

potrebe procesa revizije sa ciljem otkrivanja i sprječavanja prevara u finansijskim izvještajima, dok „forenzični računovođa je uvježban za isto to, ali poznaje i istražiteljske tehnike, posjeduje znanje o pribavljanju dokaza, posjeduje znanje o primjeni statističko-matematičkih metoda u istraživanju prevare, posjeduje komunikacijske vještine i vještine ekspertnog svjedočenja i ima određena znanja o pravnom sistemu, posjeduje i konsultantske vještine i radi na puno širem polju forenzike“.155

Istraga prevare je po svom obuhvatu dosta slična forenzičnoj reviziji ili reviziji prevare, uključujući sve iste tehnike i metode koje koristi i revizija prevare, ali sa tom razlikom što istraga prevare ide korak dalje i „uključuje puno više nefinansijskih dokaza, kao što su iskazi prikupljeni putem intervjua“.156

Segment sudske podrške koristi usluge forenzičnih računovođa u različitim sudskim sporovima, ne ograničavajući se samo na domen privrednog kriminala, već za potrebe svih sudskih sporova koji zahtijevaju određene ekonomske procjene. U slučajevima sudskog procesa od forenzičkog računovođe se „zahtijeva procjena izgubljene vrijednosti povezane sa aktom prevare, bez obzira da li je to supružnik koji pokušava da sakrije imovinu kroz proces rastave, ili klijent koji iskazuje preuveličane gubitke u potraživanju od osiguranja, ili je žrtva koja je pretrpjela posljedice lošeg udruživanja/sticanja koje je rezultiralo bankrotom podružnice“.157

Forenzični računovođa može biti specijaliziran za određeno područje forenzičnog računovodstva, npr. istraživanje korporativnih prevara, procjene zahtjeva za odštetu od osiguravajućih društava, kompjuterski kriminal, itd. ili biti forenzični računovođa tzv. univerzalnog tipa pokušavajući uspješno odgovoriti svim zadacima iz djelokruga forenzičnog računovodstva. Nivo specijalizacije forenzičnih računovođa u direktnoj je korelaciji sa stepenom razvijenosti forenzičnog računovodstva na određenom prostoru, tj. što je forenzično računovodstvo manje teorijski izučavana naučna disciplina u određenoj zemlji to je praktično manja ponuda forenzičnih računovođa specijaliziranih za pojedina područja rada u toj zemlji, i obrnuto.

155 V. Belak, op. cit., str. 46, a prema D. Crumbley, L. Heitger, G. Stevenson, Forensic and Investigative Accounting, CCH, Chicago, 2007, str. 3.156 T. Singleton, A. Singleton, op. cit., str. 13.157 Ibid.



ZaključakInvestitori i javnost, općenito, od revizije

finansijskih izvještaja očekuju nadrealne moći u sprječavanju i otkrivanju prevara, i pitaju se zašto revizori koji obavljaju reviziju finansijskih izvještaja ne otkrivaju više prevara. Odgovor leži u tome što je fokus revizije finansijskih izvještaja usmjeren na sticanje razumnog uvjerenja da nije došlo do materijalnog iskrivljivanja činjenica u finansijskim izvještajima.

Naime, zbog inherentnih ograničenja revizije, tj. zbog obavljanja revizije u razumnom vremenskom razdoblju i uz razumni trošak, uvijek postoji rizik da značajna greška u finansijskim izvještajima može ostati neotkrivena. Također, revizor ne raspolaže dovoljno širokim znanjem, niti sposobnošću za provođenje efikasne istrage o počinjenim prevarama u društvu. Nedostatak istražiteljskih vještina i nepoznavanje pravnih propisa su najveće prepreke koje onemogućavaju kvalitetniji rad revizora na polju istrage privrednog kriminala. Stoga, nisu rijetki slučajevi gdje nakon provedenog procesa revizije i izražavanja pozitivnog revizorskog mišljenja o finansijskim izvještajima društva, predmetno društvo ubrzo bankrotira.

Sa druge strane, znanja forenzičnog računovođe prelaze okvire računovodstva i revizije, jer forenzični računovođa raspolaže znanjima i vještinama iz oblasti finansija, analize, statistike, informatike, ekonomike, komunikacija, psihologije, sociologije, pravnih propisa koji regulišu rad poslovnih subjekata i kriminalitičke istrage. Esencijalna znanja iz oblasti ekonomije, prava ili kriminalistike potencijalni forenzični računovođa stiče tokom studija, a ostale dopunske vještine forenzični računovođa uči kroz različite forme cjeloživotnog učenja: škole, kurseve, seminare, radionice, stručne časopise.

Edukacija iz područja forenzičnog računovodstva licima otvara brojne mogućnosti zaposlenja, počevši od državnog nivoa i različitih poslova iz domena državne revizije, porezne uprave, finansijske policije, tužilaštva, suda, preko nivoa privrednih društava i poslova prevencije, detekcije i istrage prevara u istim, sve do različitih konsultantskih usluge u revizorskim, računovodstvenim, konsultantskim agencijama i advokatskim kancelarijama.

Literatura:− V. Belak, Poslovna forenzika i forenzično

računovodstvo, Belak Excellens, Zagreb, 2011.

− L. Crumbley, L. Heitger, G. Stevenson, Forensic and Investigative Accounting, CCH, Chicago, 2007.

− Hrvatska revizorska komora. Međunarodni revizijski standardi, Međunarodni standardi kontrole kvalitete i Međunarodne smjernice revizijske prakse, Zagreb, 2009.

− Kolar, Je li forenzičko računovodstvo pravi put za otklanjanje privrednog kriminala?, Acta economica, godina VIII, broj 12, Banja Luka, 2010.

− F. Koletnik, M. Koletnik Korošec, Razumijevanje forenzičnog računovodstva – prvi dio, Računovodstvo, revizija i financije, 5, 2011.

− Petković, Forenzička revizija: Kriminalne radnje u finansijskim izvještajima, Novi Sad, 2010.

− Petković, Šta je zaista forenzičko računovodstvo?, Finansijsko izvještavanje u funkciji unapređenja poslovnog ambijenta u Crnoj Gori, VI kongres računovođa i revizora Crne Gore, Zbornik radova, Bečići, 2011.

− T. Singleton, A. Singleton, Fraud auditing and forensic accounting, 4. izd., John Wiley & Sons, Hoboken, N. J., 2010.

− http://www.ehow.com/about_5005763_h i s t o r y - f o r e n s i c - a c c o u nt i n g . h t m l [pristupljeno 10. 5. 2012.]



Dr. sc. Jozo Piljić

(UIO RC Tuzla; e-mail: [email protected])

Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji - podudarnost bh. rješenja sa komunitarnim

zakonodavstvomUvodPorez na dodanu vrijednost (PDV) je određena vrsta poreza, sa tim što se plaća u svakoj fazi prometa

dobara na dio vrijednosti koji je dodan u tom lancu. U jednofaznom porezu na promet, plaća se porez po određenoj stopi na cjelokupnu vrijednost dobara. Porez na dodanu vrijednost prvi put je uveden 1953. godine u Francuskoj (Taxe sur la Valeur Ajouteé). Međutim, tek po uvođenju poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji (tadašnjoj Europskoj zajednici) dolazi do njegovog naglog širenja u svjetskim razmjerama. Sustav poreza na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini koncipiran je s osloncem na komunitarnu regulativu u ovoj oblasti. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini uveden je sustav poreza na dodanu vrijednost:

- potrošnog oblika,- sa kreditnom metodom prikupljanja,- sa načelom odredišta- sa jedinstvenom standardnom stopom od 17%.

Obveza za uplatu utvrđuje se mjesečno po kreditnoj metodi, tako da svaki porezni obveznik od ukupne obveze za PDV koju je obračunao na svoje isporuke dobara i usluga oduzme ulazni PDV za nabavljena dobra i usluge. Na ovaj način se porezna obveza u poreznom periodu (jedan mjesec) utvrđuje kao razlika između izlaznog poreza na dodanu vrijednost i ulaznog poreza na dodanu vrijednost (odbitak ulaznog poreza).

Učesnik u prometu

Neto nabavna vrijednost

Ulazni porez

Neto prodajna vrijednost

Obveza za PDV

Razlika za uplatu

Uvoznik 1.000 170 1.100 187 17Proizvođač 1.100 187 1.300 221 34Veletrgovac 1.300 221 1.500 255 34Malotrgovac 1.500 255 1.800 306 51Ukupno 136

1.800 – 1.000 = 800 x 17% = 136

Iz tabele može se zaključiti da svaki učesnik u prometu plaća PDV na svoju dodanu vrijednost, a na kraju porezni teret pada na krajnjeg potrošača koji plaća ukupan iznos porezne obveze od 136 KM kroz plaćanje konačne cijene od 1.936 KM (1.800 + 136).



1. Povijesni razvoj poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji

U Europskoj uniji su u proteklih pola stoljeća učinjeni značajni napori u pravcu harmonizacije poreza na dodanu vrijednost među državama članicama. Potreba za usaglašavanjem sustava oporezivanja prometa imanentna je nastojanju da se ustanovi „europsko tržište“ u smislu zajedničkog tržišta koje obuhvaća teritoriju više država, a po svojim karakteristikama nalikuje unutarnjem tržištu. Budući da se iznos indirektnog poreza na promet neposredno odražava na cijenu proizvoda, značajna odstupanja država članica u visini poreza i/ili obuhvatu oporezivanja onemogućila bi zdravu tržišnu utakmicu privrednih subjekata na zajedničkom tržištu.

Komisija je 1960. godine osnovala Fiskalni i financijski komitet (Fiscal and Financial Committee) sa zadatkom da ispita u kojoj mjeri postojeći sustavi poreza na promet država članica kolidiraju s uspostavljanjem zajedničkog tržišta. Predsjedavajući Komiteta bio je njemački profesor Fric Nojmark (Fritz Neumark). Izvještaj Komiteta iz 1962. godine, poznat pod nazivom „Nojmarkov izvještaj“, predložio je ukidanje kumulativnog poreza na promet u državama članicama i uvođenje poreza na dodanu vrijednost (do tada primijenjenog jedino u Francuskoj).

1.1. Prva i Druga direktivaPrva direktiva od 11. travnja/aprila 1967.

postavila je temelje zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji. U članu 2. predviđena je primjena općeg, svefaznog, indirektnog, ekonomski neutralnog poreza na potrošnju s indirektnom metodom utvrđivanja porezne osnovice. Države članice obvezane su na njegovu implementaciju do 1. siječnja/januara 1970. godine. Ona je dopunjena Drugom direktivom, koja regulira osnovne elemente poreznog činjeničnog stanja (predmet oporezivanja, poreznog obveznika, poreznu osnovicu, porezne stope i olakšice). Međutim, Druga direktiva ostavila je na dispoziciju državama članicama da samostalno utvrde bitna pitanja, poput broja i visine poreznih stopa, slučajeva koji su izuzeti od oporezivanja, obuhvata oporezivanja (samo su određene usluge obvezno bile predmet oporezivanja), tretmana odbitka ulaznog poreza po osnovu nabavke opreme i objekata za vršenje djelatnosti i sl.

1.2. Šesta direktivaOdlukom Vijeća ministara od 21.

travnja / aprila 1970. godine predviđeno je da se od 1975. godine napusti sustav financiranja institucija Europske unije putem doprinosa država članica i da se pređe na financiranje vlastitim sredstvima, među kojima su i prihodi od poreza na dodanu vrijednost. Kako bi svaka država članica participirala u europskom proračunu proporcionalno svome poreznom potencijalu, predviđena je primjena jedinstvene porezne stope u visini od maksimalnih 1%, koja se primjenjuje na jedinstvenu osnovicu poreza na dodanu vrijednost propisanu komunitarnim zakonodavstvom. Pravična distribucija poreznog tereta među državama članicama nije bila moguća na osnovu, do tada, postignutog stupnja usuglašenosti nacionalnih zakonodavstava. Stoga je dalja harmonizacija porezne osnovice bila direktan povod za usvajanje Direktive 77/388/EEC (Šeste direktive) 17. svibnja / maja 1977. godine, koja predstavlja prekretnicu u procesu harmonizacije poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji. Šestom direktivom na jedinstven način regulirana su sva značajnija pitanja iz oblasti oporezivanja porezom na dodanu vrijednost, te se tek od njenog donošenja može govoriti o stvarnoj harmonizaciji pozitivnog zakonodavstva država članica.

1.3. Prelazak na „definitivan režim oporezivanja“

Ideal kojem su kreatori zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost od samog početka bili posvećeni je oporezivanje prema principu porijekla prometa (eng. origin).158 Porez na dodanu vrijednost u okvirima zajedničkog tržišta treba da funkcionira podjednako kao i u uvjetima unutarnjeg tržišta. Intra-komunitarne transakcije moraju imati jednak porezni tretman kao i domaće, tako da obveznici budu suočeni samo sa dvije situacije: kada transakcija uključuje treću zemlju (koja nije članica Europske unije) i kada se transakcija obavlja unutar Europske unije. Direktiva 77/388/EEC je intra-komunitarne transakcije inicijalno tretirala kao obične vanjskotrgovinske transakcije. Izvoz je bio oslobođen od oporezivanja sa pravom na odbitak ulaznog poreza, dok se pri uvozu porez odmah (na granici) obračunavao i plaćao. Generalno je, dakle, oporezivanje vršeno u skladu sa principom odredišta

158 Ovaj cilj je proklamiran èlanom 4. Direktive 67/227/EEC, i do danas se od njega nije odustalo; vidi èlan 402. Direktive 2006/112/EC.



(eng. destination principle), i to kako u odnosu na B2B (business to business), tako i B2C (business to customer) transakcije. Kako je strateški cilj Zajednice bio ustanovljavanje jedinstvenog unutarnjeg tržišta do kraja 1992. godine,159 Komisija je lipnja / juna 1985. godine objavila tzv. „Bijelu knjigu“ (White Paper), u kojoj se zalaže za oporezivanje prema porijeklu prometa sa preraspodjelom ostvarenog poreznog prihoda unutar Zajednice (mehanizam kliringa).160

Međutim, ideja o klirinškom mehanizmu nije mogla da ponudi adekvatna jamstva da će postojeće razlike u visini poreza, u odsustvu granica između država članica, otvoriti prostor evaziji velikih razmjera i pružiti snažan poticaj stanovništvu da nabavke vrši u državama nižeg poreznog opterećenja. Problem bi bio sa malim poduzetnicima van sustava poreza na dodanu vrijednost koji sasvim legitimno mogu da kupuju u zemljama u kojima je porez nizak Tako bi i krajnji potrošači masovno koristili prednosti različitog poreznog opterećenja između država članica tako što bi svoje nabavke vršili u zemljama niskog poreznog opterećenja. Zbog toga je za prelazak na oporezivanje prema principu porijekla prometa, pored uspostavljanja mehanizma kliringa, bilo neophodno učiniti daljne napore u pravcu usaglašavanja broja i visine poreznih stopa, kao i unifikacije porezne osnovice (prije svega, ukidanjem odstupanja koje dopušta Šesta direktiva).

Na temelju strategije naznačene u „Bijeloj knjizi“, Komisija je kolovoza / augusta 1987. godine dala nekoliko konkretnih prijedloga koji su se ticali otklanjanja poreznih barijera između država članica. Učinjeni su prijedlozi u pravcu usaglašavanja broja, visine i obuhvata poreznih stopa (predložena je primjena standardne i najviše dvije snižene stope u rasponu između 14% i 20%, odnosno 4% i 9%, pri

159 Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act, OJ L 169 of 29 June 1987) u članu 13. određen je 31. prosinac / decembar 1992. godine kao krajnji rok za ukidanje granica između država članica. 160 Porez na dodanu vrijednost kvalificira se kao porez na potrošnju, èlan 2 Direktive 67/227/EEC. Stoga je država èlanica krajnje potrošnje ona koja treba da prihoduje u visini poreza na ukupnu vrijednost transakcije. Oporezivanje prema principu porijekla prometa moguæe je samo u kombinaciji sa mehanizmom kliringa, putem koga bi porez naplaæen u državi prometa bio transferiran državi krajnje potrošnje. U ekonomskom smislu, konaèni rezultat oporezivanja prema principu porijekla jednak je onom koji nastaje pri oporezivanju shodno principu destinacije. Komisija je u „Bijeloj knjizi“ izašla sa prvom varijantom prijedloga klirinškog mehanizma.

čemu je oporezivanje sniženom stopom ograničeno na prehrambene proizvode, osvjetljenje i grijanje, vodu za piće, lijekove, knjige, novine i putnički saobraćaj), prelaska na oporezivanje prema principu porijekla, uz primjenu novog klirinškog mehanizma (pojednostavljenog u odnosu na prijedlog iz 1985. godine) i promjene mjesta prometa usluga.

I ovi prijedlozi Komisije odbačeni su kao suviše radikalni. Zato je Komisija svibnja/maja 1989. godine iznijela nove, manje ambiciozne prijedloge. Međutim, ni oni nisu dobili potrebnu podršku Vijeća. Vijeće je, naime, zastupao gledište da bi modifikacija postojećeg sustava oporezivanja do kraja 1992. godine, bazirana na stavovima Komisije, predstavljala pretenciozan pothvat i založilo se za oporezivanje prema principu odredišta, u svojstvu „prelaznog režima“, do definitivnog prelaska na sustav oporezivanja prema porijeklu prometa.

U Direktivi 77/388/EEC mjestom pružanja usluge načelno se smatra mjesto u kojem pružalac usluge ima svoje stalno sjedište iz kojeg vrši usluge. Neke su usluge, međutim, vezane za zemlju u kojoj se nalazi korisnik usluge, pa se tada naplaćuje porez te države. Prijedlog Komisije sastojao se u tome da se intra-komunitarne usluge tretiraju na isti način kao i isporuke dobara. Smatralo se da nema više razloga da se neke usluge vezuju za zemlju u kojoj se nalazi korisnik usluge, jer će, u skladu sa klirinškim sustavom, porez plaćen u zemlji pružaoca usluge biti odbijen od poreza koji u svojoj zemlji obračunava korisnik usluge na svoje daljne isporuke. Direktiva 2008/8/EC unosi radikalne izmjene u do tada važeću regulativu mjesta prometa usluga. Potpuno suprotno prijedlogu iz 1987. godine, mjesto prometa usluga načelno se kod B2B transakcija određuje prema mjestu u kojem se nalazi primalac usluge, dok je mjesto pružaoca usluge ostalo (uz brojne izuzetke) relevantno u odnosu na B2C transakcije.

1.4. Važeći „prelazni režim oporezivanja“

Vijeće je 1991. godine usvojio Direktivu 91/680/EEC, kojom je implementiran tzv. prelazni režim oporezivanja, čije je napuštanje prvobitno planirano do kraja 1996. godine. Direktiva 91/680/EEC zadržala je koncept oporezivanja intra-komunitarnih transakcija prema principu odredišta u domenu B2B transakcija. Vršilac prometa i dalje je oslobođen od oporezivanja s pravom na odbitak ulaznog poreza. Međutim, uslijed odsustva granica od 1. siječnja/januara 1993. godine, prijava i naplata poreza nije se mogla vršiti neposredno pri uvozu,



već je odložena do isteka poreznog perioda (deffered payment system, postponed accounting system). Umjesto termina „izvoz“ i „uvoz“ uvode se termini „intra-komunitarna isporuka“ (intracommunity supply) i „intra-komunitarna nabavka“ (intra-community acquisition).

Sa druge strane, B2C transakcije načelno se oporezuju prema principu porijekla prometa. Kako bi se eliminirala opasnost od masovne zloupotrebe neujednačenog poreznog opterećenja u okvirima zajedničkog tržišta, oporezivanje prema principu zemlje odredišta važi bez izuzetka kod nabavke novih automobila i drugih saobraćajnih sredstava (čl. 2 (1) (b) (ii), u vezi sa članom 2 (2) Direktive 2006/112/EC), kao i kod trgovine pouzećem, pod određenim uvjetima (čl. 33. i 34. Direktive 2006/112/EC). Europska komisija je srpnja / jula 1996. godine izašla sa još jednim prijedlogom za ustanovljavanje definitivnog režima oporezivanja, čija je realizacija planirana u više etapa. Međutim, ni ovaj prijedlog nije sproveden u djelo, te je prelazni režim oporezivanja i dalje opstao.

Komisija ozbiljno kritizira „prelazni režim oporezivanja“ koji ima nepovoljnih efekta:

− po obveznika (koji moraju da poznaju pozitivno pravo različitih država članica, što diskriminira intra-komunitarne transakcije u usporedbi sa domaćim, povlači veće troškove i do pet puta u odnosu na domaće transakcije i izaziva pravnu nesigurnost),

− po potrošače (koji ne uživaju sve prednosti jedinstvenog tržišta) i

− po poreznu administraciju (gubitak suvereniteta kada je riječ o kontroli, mogućnost evazije, neizvjesnost u pogledu ostvarivanja prihoda i sl.).

Zanimljivo da su države članice pristale da se u okviru „prelaznog režima“ u daleko više izraženoj mjeri izlože „evaziji velikih razmjera i opasnostima od masovnog talasa nabavki za potrebe krajnje potrošnje u državama nižeg poreznog opterećenja“. Naime, budući da su isporuke oslobođene od oporezivanja, „prelazni režim“ stvara još snažniji poticaj za nabavke u drugim državama članicama koje bi potom „nestale“ iz knjigovodstva obveznika. Pored toga, u okviru B2C transakcija, „prelazni režim“ načelno predviđa primjenu oporezivanja prema porijeklu prometa. Stoga, nije odbojnost prema definitivnom režimu oporezivanja stvorio „strah od evazije“. Države članice prosto nisu bile spremne da se odreknu svog poreznog suvereniteta kada je u pitanju visina poreznih stopa. Isto tako,

nisu željele da ubiranje značajnog dijela svoga poreznog prihoda povjere drugim državama članicama (između ostalog, iz straha da država prometa neće imati poticaj da bude dosljedna u naplati poreza na intra-komunitarne isporuke, a u korist države nabavke). Zbog toga je „prelazni režim oporezivanja“ i dalje na snazi. U međuvremenu se radilo na njegovom stalnom poboljšanju, iako se zvanično nikada nije odustalo od prelaska na oporezivanje prema porijeklu prometa (član 402. Direktive 2006/112/EC).

1.4.1. Problemi prijelaznog rješenjaa) Prodaja na daljinuPropisi o prodaji na daljinu su jako složeni,

te se u vezi sa tim prilikom ulaska države u EU poslovni subjekti suočavaju sa velikim teškoćama. Mjesto isporuke kod prodaje na daljinu je država odredišta. Kod prekogranične isporuke malim poslovnim subjektima, koji se nalaze oko praga stjecanja („egzoti“), čiji promet dobara ne podliježe oporezivanju na domaćem tržištu, oporezivanje se vrši u državi porijekla. Stjecanje unutar Zajednice od strane malih poduzetnika koji nisu porezni obveznici te poljoprivrednika koji koriste paušalnu naknadu, koji nemaju pravo odbitka ulaznog poreza, ne oporezuje se ako u tekućoj i prethodnoj godini nije prijeđen prag koji su države članice odredile do maksimalnog iznosa od 10.000 eura u tekućoj godini.

Premještanje mjesta isporuke u druge države članice ima za posljedicu da poslovni subjekti, koji obavljaju isporuke dobara u većim iznosima u drugim državama članicama EU, u tim državama ostvaruju promet dobara koji je i u tim državama oporeziv. To zahtijeva prijavljivanje prometa dobara u tim državama članicama EU. Npr. poslovni subjekti u državama članicama EU koji u Austriji prema austrijskim propisima spadaju u kategoriju poslovnih subjekata koji se bave prodajom na daljinu, moraju prijaviti promet dobara u Austriji.

Na otpremljene isporuke stjecateljima koji nisu prešli prag stjecanja u svojoj državi, ali koji imaju pravo izbora na oporezivanje po tom sustavu (ne uključujući isporuke dobara koje podliježu posebnom porezu na potrošnju) primjenjuje se poseban postupak oporezivanja prodaje na daljinu. Kod isporuke dobara pri prodaji na daljinu koja se obavlja za stjecatelja, koji se nalaze oko praga stjecanja, potrebno je pratiti kada se prekoračuju pragovi stjecanja i isporuke. Učinkovito rješenje moguće je samo ako se isporučitelji i stjecatelji



međusobno informiraju o svojim pragovima te da li su ih prešli.

To znači da domaći isporučitelj može prepoznati prekoračenje praga stjecanja od strane inozemnog stjecatelja samo ako je isporučitelj sam u tekućoj i prethodnoj godini obavljao isporuke dobara većih vrijednosti tom inozemnom preuzimatelju dobara. U svim drugim slučajevima, da bi prepoznao prekoračenje praga stjecanja, mora se osloniti na podatke koje mu daje preuzimatelj dobara. Domaći isporučitelj mora tražiti podatke od preuzimatelja svojih dobara o tome da li je prešao prag stjecanja ili je izvan sustava oporezivanja stjecanja. Ako inozemni preuzimatelj naručuje dobra kod domaćeg isporučitelja bez navođenja identifikacijskog poreznog broja, domaćem isporučitelju preostaje da pretpostavlja da inozemni stjecatelj nije prešao određeni prag stjecanja.

Odredbe o prodaji dobara na daljinu najčešće se primjenjuju kada domaći isporučitelj prekorači prag isporuke koji je utvrđen u državi odredišta. Na temelju različitih pragova isporuke te na temelju činjenice da poslovni subjekt u svakoj državi članici EU, u koju isporučuje, tokom tekuće kalendarske godine mora neprestano kontrolirati je li tamo prešao prag, ako se nije odrekao tog postupka oporezivanja, za dotične poslovne subjekte preuzimatelje dobara i dotične porezne uprave nastaju problemi. U ovom slučaju poslovni subjekt tokom kalendarske godine mora preći od oporezivanja u državi porijekla na oporezivanje u državi odredišta kada tamo prijeđe prag. Pragovi isporuke se ne primjenjuju na izvršene isporuke dobara koje podliježu posebnom porezu na potrošnju. Domaći isporučitelj ima pravo odreći se primjene propisa oporezivanja prema pragu isporuke. On o tome mora u pisanom obliku obavijestiti nadležnu poreznu ispostavu, a što ga onda obvezuje najmanje dvije godine. Ukoliko se isporučitelj odrekao primjene oporezivanja prema pragu, mjesto isporuke je neovisno o pragu isporuke uvijek u državi odredišta, gdje se isporuke dobara oporezuju poreznom stopom koja vrijedi u državi odredišta. Poslovni subjekt se može odreći praga u jednoj, više ili svim državama članicama EU. Pisanu izjavu domaći isporučitelj mora predati svojoj nadležnoj poreznoj ispostavi, a time država gubi pravo oporezivanja. Nije propisano, iako bi bilo poželjno da se o tome razmjenjuju podaci između država članica EU. Za poslovne subjekte primjena postupka prema pragu isporuke stvara dodatne financijske izdatke, posebno ako oni u maloj mjeri vrše isporuku unutar Zajednice, osobito dobara koja podliježu posebnom porezu na potrošnju i koja je

oporeziva u državi odredišta. Osim toga odredbe o Zbirnoj prijavi ne odnose se na prodaju na daljinu.

Zbog toga država odredišta nema mogućnost kontrolirati da li poslovni subjekti koji prekorače prag isporuke u skladu s odredbama o registraciji u državi odredišta promet dobara prijavljuju i oporezuju. Primjenu praga isporuke, pored ostalog, moguće je izbjeći na temelju raspodjele djelatnosti na nekoliko povezanih firmi, što u prodaji dobara na daljinu prouzrokuje sve veći gubitak prihoda od PDV-a.

b) Nabavka novog vozila unutar Zajednice od strane krajnjeg potrošača

Stjecanje novih vozila od strane poreznih obveznika ili drugih osoba oporezuju se u zemlji odredišta. Fizička osoba koja vrši nabavka novog vozila unutar Zajednice, prema prijelaznom rješenju, smatra se poduzetnikom. Ovim se želi izbjeći narušavanje tržišne utakmice i gubitak prihoda od poreza.

Fizičke osobe su dužne pri nabavci novih vozila pridržavati se sljedećih odredbi:

− oslobađanju PDV-a na isporuke unutar Zajednice,

− odbitku poreza,− izdavanju fakture,− obveznoj dokumentaciji i − obveznom podnošenju prijave.Zbog uključivanja su obvezne to stjecanje

prijaviti nadležnoj poreznoj ispostavi.

c) Premještanje imovine unutar poduzeća

Premještanje imovine unutar poslovnog subjekta kao isporuke trećima zbog obveze prijavljivanja u zbirnoj prijavi predstavlja za poslovne subjekte dodatne financijske izdatke. Pored toga stoji obveza dokumentiranja i nadziranja privremenog premještanja imovine. Ispostavilo se da promet koji ne podliježe oporezivanju, zbog toga što se ostvaruje između pojedinih dijelova jednog poslovnog subjekta, postaje fiktivna isporuka, odnosno stjecanje unutar Zajednice. Poslovni subjekt mora obratiti posebnu pažnju na to da se ne radi o premještanju imovine unutar poslovnog subjekta kada se imovina premješta u drugu državu članicu EU, samo za privremeno korištenje. Poslovni subjekt ima obvezu voditi posebnu evidenciju samo kada se radi o premještanju imovine unutar poslovnog subjekta u svrhu privremenog korištenja. Ako se radi



o premještanju imovine unutar poslovnog subjekta koje se poistovjećuje s isporukama unutar Zajednice, nema obvezu za to voditi posebnu evidenciju već se prijavljuje u zbirnoj prijavi. Ovdje u praksi dolazi do problema razlikovanja tih situacija.

d) Poslovi u nizu unutar ZajedniceMnogi poslovni subjekti do 20% svog

prometa unutar Zajednice ostvaruje poslovima u nizu. Do kraja 1992. godine za ostvarene promete po poslovima u nizu nisu bili jedinstveni propisi na razini EU, jer se porez naplaćivao u državi članici odredišta, neovisno o međusobnim pravnim odnosima poslovnih subjekata.

Poslije ukidanja carinskog nadzora 1. 1. 1993. godine na unutarnjim graničnim prijelazima u EU, bilo je potrebno donijeti nova pravila za uređenje poslova u nizu unutar Zajednice. Na temelju Smjernice o mjerama pojednostavljenja postupaka vezanih za PDV 92/111/EEZ, doneseni su propisi za dio poslova u nizu sa trima poslovnim subjektima iz triju različitih država članica – trostrani poslovi. Do sada nisu doneseni drugi propisi za poslove u nizu. Ako u poslovima u nizu učestvuju više od tri poslovna subjekta ili u kojima učestvuju poslovni subjekti iz manje ili više od triju različitih država članica dolazi do vrlo složene situacije.

e) Dobra koja podliježu posebnom porezu na potrošnju

Isporuke, odnosno stjecanje dobara koja podliježu posebnom porezu na potrošnju poslovnih subjekata sa pravom na odbitak ulaznog poreza prema Smjernici o unutarnjem tržištu tretiraju se kao isporuke, odnosno stjecanja dobara, znači kao isporuke prodavatelja oslobođene poreza, tj. kao stjecanje dobara koja su predmet oporezivanja stjecatelja.

Međutim, ako je preuzimatelj dobara koja podliježu posebnom porezu na potrošnju (naftni derivati, alkohol, alkoholna pića i duhanske prerađevine) mali poduzetnik, tj. stjecatelj koji nije prešao prag stjecanja ili fizička osoba i ako se dobra prevoze i otpremaju, drugačija je situacija.

Oporezivanje dobara koja podliježu posebnom porezu na potrošnju može se prikazati na sljedeći način:

− ako dobra koja podliježu posebnom porezu na potrošnju stječe poduzetnik koji ima pravo odbitka ulaznog poreza, tj. mali poduzetnik koji je prešao prag stjecanja, na

kojeg se primjenjuje oporezivanje stjecanja,− ako dobra koja podliježu posebnom porezu

na potrošnju stječe mali poduzetnik na koga se primjenjuje oporezivanje stjecanja i koji nije prešao prag stjecanja i na njega se također primjenjuje oporezivanje stjecanja,

− ako dobra koja podliježu posebnom porezu na potrošnju stječe fizička osoba, tj. nepoduzetnik koji dobra ne podiže kod isporučitelja u dotičnoj državi članici, to znači da isporučitelj prevozi, tj. otprema dobra koja podliježu posebnom porezu na potrošnju privatnom preuzimatelju, a zatim isporučitelj obavlja isporuku koja je predmet oporezivanja u državi članici u kojoj privatni preuzimatelj dobra ima svoje sjedište, neovisno o tome da li je prekoračen prag isporuke.

Primjer:

Trgovac rakijom iz Austrije prodaje nekoliko litara rakije njemačkom nepoduzetniku; ova isporuka rakije je oporeziva u Njemačkoj, pa austrijski trgovac ima obvezu prijaviti isporuku u Njemačkoj, na fakturi iskazati njemački porez i platiti ga.

Tako je moguće da se u prometu dobara između država članica EU, ovisno o vrsti isporučenih dobara, primjenjuju različiti postupci oporezivanja:

− oporezivanje isporuke u državi porijekla,− oporezivanje isporuke u državi odredišta i− oslobođenje od poreza u državi porijekla, a

oporezivanje stjecanja u državi odredišta.

f) Porezno oslobođenje isporuka unutar Zajednice

Do kraja 1992. godine za oporezivanje nultom stopom izvozne isporuke dobara bilo je potrebno da je dobro prešlo granicu. Za taj dokaz bila je dovoljna potvrda carinske službe. Ukidanjem graničnog nadzora od 1. 1. 1993. godine nije bilo više takvog dokaza. U takvim okolnostima potvrdu da je dobro došlo u drugu državu članicu EU nije se moglo dobiti, već je isključivi dokaz bila faktura. Zbog toga su porezne uprave kao dokaz o činjeničnom stanju za isporuku unutar zajednice oslobođenu oporezivanja tražile potvrdu identifikacijskog poreznog funkcija činjeničnog stanja – korištenje IPB-a može doći do premještanja mjesta oporezivanja isporuke npr. kod stjecanja unutar Zajednice, kod prijevoza unutar Zajednice, kod posredničkih usluga unutar Zajednice i funkcija



identifikacije – omogućavanje funkcionalnosti sustava nadzora broja (IPB). Dokazivanje statusa poslovnog subjekta, a time i oporezivanje stjecanja u državi odredišta u perspektivi bit će moguće isključivo pokazivanjem IPB od strane primatelja isporuke. Nestankom nadzora na granici porezne uprave su dobile zadatak da pojačano vrše nadzor poslovnih subjekata kako bi se umanjile zloupotrebe IPB. Poslovni subjekti moraju voditi opsežnu dokumentaciju ako žele obavljati isporuke dobara unutar Zajednice uz porezno oslobađanje.

Prema modelu oporezivanja u državi porijekla, aktualne odredbe o mjestu isporuke / usluga i dalje bi se primjenjivale te bi se višegodišnje iskustvo na tom području moglo i dalje koristiti. Ukidanjem poreznog oslobađanja za isporuke unutar Zajednice poslovni subjekti ne bi bili obvezni provjeravati valjanost IPB primatelja dobara.

g) Postupak potvrđivanja IPB-aPorezno oslobađanje isporuka unutar

Zajednice ovisi pored ostalog i o tome da li preuzimatelj isporučenih dobara ima obvezu u državi članici odredišta prijaviti stjecanje unutar Zajednice. Ovdje IPB ima svrhu osigurati pravilnu primjenu prijelaznog rješenja.

IPB ima sljedeće funkcije:− funkcija dokaza – mogućnost isporučitelja

da isporučuje preuzimatelju isporuku koja je oslobođena poreza,

− funkcija činjeničnog stanja – korištenje IPB-a može doći do premještanja mjesta oporezivanja isporuke npr. kod stjecanja unutar Zajednice, kod prijevoza unutar Zajednice, kod posredničkih usluga unutar Zajednice i

− funkcija identifikacije – omogućavanje funkcionalnosti sustava nadzora unutar Zajednice.

Navođenjem IPB-a ne mora biti osigurano porezno oslobađanje isporuka unutar Zajednice, pogotovo ako isporučitelj ne poznaje svog kupca, jer ne može biti siguran da je navedeni IPB stvarno njegov. Poseban problem se javlja kada kupac, koji isporučitelju nije poznat, dolazi sam po dobra, pokazuje svoj IPB kako bi bio oslobođen poreza u državi isporučitelja. Kako bi se isporučitelj osigurao, on može da traži potvrdu o ispravnosti IPB-a kupca od Ureda za vezu u Ministarstvu financija, što dovodi do dodatnih financijskih izdataka i gubitka vremena. Otežavajuća je okolnost što konstrukcija IPB-a u državama članicama EU nije jedinstvena.

Prema planiranom modelu države porijekla IPB dobiva novu funkciju – dokaz statusa poslovnog subjekta.

h) Oporezivanje stjecanja Poslovni subjekt je obvezan porez na

stjecanje unutar Zajednice sam obračunati i prijaviti nadležnoj poreznoj ispostavi. Ponekad je poslovnom subjektu teško prepoznati da li su ispunjeni uvjeti za stjecanje unutar Zajednice, jer u nekim državama članicama EU nije obvezno na fakturi navesti naznaku da se radi o isporuci unutar Zajednice koja je oslobođena poreza. Ovim je za poslovnog subjekta, preuzimatelja dobara otežano prepoznati da li je potrebno prijaviti porez na stjecanje.

i) Zbirna prijavaNa temelju podataka u zbirnoj prijavi

država članica odredišta provjerava stjecanje unutar Zajednice. Država članica odredišta provjerava da li su stjecanja unutar Zajednice koja je prijavio poslovni subjekt isporučitelj u drugoj državi članici. Pravilno popunjavanje zbirne prijave je odlučujuće za funkcioniranje Sustava razmjene informacija o PDV-u u okviru Zajednice. Usklađenost podataka moguće je postići samo onda ako poslovni subjekt isporučitelj i poslovni subjekt stjecatelj svoje promete prijavljuju u istom obračunskom razdoblju i ako su porezne osnovice jednake. Na temelju različitih tečajeva pri preračunavanju moguće su razlike u poreznim osnovicama za isporuke unutar Zajednice i stjecanja unutar Zajednice, a time i odstupanja podataka stjecatelja u svojim redovnim prijavama PDV-a od podataka isporučitelja. Kako se identičnost podataka isporučitelja i preuzimatelja rijetko može postići, zbog toga je na temelju zbirne prijave otežan nadzor.

j) Standardizirana prijava PDV-aKomisija je 23. 10. 2013. predložila

uvođenje nove standardizirane prijave PDV-a kojom bi se troškovi poduzeća u EU-u mogli smanjiti i za 15 milijardi EUR godišnje. Cilj je inicijative smanjiti birokraciju za poduzeća, olakšati poreznu disciplinu i porezne uprave diljem Unije učiniti djelotvornijima. Ovim prijedlogom predviđaju se standardizirani zahtjevi za poduzeća pri ispunjavanju prijava PDV-a, neovisno o državi članici u kojoj to čine. Standardiziranom prijavom PDV-a, koja će zamijeniti nacionalne prijave, osigurat će se da se od poduzeća u cijelom EU-u zahtijevaju iste osnovne informacije u istim



rokovima. Uzimajući u obzir činjenicu da je jednostavnije postupke lakše poštovati i provoditi, ovim bi prijedlogom trebalo poboljšati ispunjavanje obveza povezanih s PDV-om i povećati javne prihode.

Svake godine porezni obveznici u EU nacionalnim poreznim upravama podnose 150 milijuna prijava PDV-a. Informacije koje se zahtijevaju, format nacionalnih obrazaca i rokovi za prijavu znatno se razlikuju ovisno o državi članici. Stoga je prijava PDV-a za prekogranična poduzeća složen, skup i zamršen postupak. Poduzeća koja posluju u više država članica izrazila su nezadovoljstvo jer im je zbog složenosti postupka otežano ispunjavanje obveza povezanih sa PDV-om

Predloženom standardiziranom prijavom PDV-a informacije koje će poduzeća morati dostavljati poreznim upravama znatno su jednostavnije. Porezni obveznici morat će u prijavi ispuniti samo pet obveznih polja. Države članice dobit će mogućnost zatražiti dodatna standardizirana polja za unos informacija, i to najviše njih 26. To je velik napredak u usporedbi sa stanjem gdje su neke države članice zahtijevale i do 100 polja.

Poduzeća će prijave morati podnositi svakog mjeseca, dok će mikropoduzeća to morati činiti svaka tri mjeseca. Ukida se obveza podnošenja zbirne godišnje prijave PDV-a koje su zahtijevale neke države članice. Prijedlogom se podupire elektronički način prijave jer će se standardizacijom prijave to sada moći činiti u cijeloj Uniji. Pojednostavljenje postupka prijave PDV-a dio je šireg opsega obveza koje je Komisija preuzela u pogledu smanjenja administrativnog tereta i prepreka poslovanju na jedinstvenom tržištu.

Ovim se pridonosi i stvaranju djelotvornijeg sustava PDV-a koji je otporniji na prijevare, kao što je određeno u strategiji Komisije o reformi PDV-a. PDV predstavlja oko 21% prihoda država članica, međutim u 2011. godini države su propustile prikupiti 193 milijarde eura. Stvaranjem jednostavnijeg sustava za porezne obveznike i uprave, standardizirana prijava PDV-a može dovesti do poboljšanja porezne discipline i smanjenja razlika u PDV-u, te dati važan doprinos fiskalnoj konsolidaciji zemljama EU povećanjem javnih prihoda.

k) Ocjena prijelaznog rješenjaKomisija provedbu prijelaznog rješenja

ocjenjuje pozitivnom i pored niza teškoća u primjeni. Učinkovitost prijelaznog rješenja u mnogome ovisi o uskoj suradnji poreznih uprava država članica. Pojavile su se lančane prijevare na koje još nema adekvatnog odgovora. Teškoće proizlaze iz složenosti imovinsko-pravnih propisa i propisa o upravnim postupcima i visokim troškovima posebno kod poslovnih subjekata koji učestvuju u prometu dobara i usluga unutar Zajednice.

Prema istraživanju o razlici u PDV-u u državama članicama, zbog nepridržavanja propisa ili neubiranja poreza u 2011. godini izgubljeno je oko 193 milijarde eura (1,5% BDP-a). Razlika u PDV-a znači razliku između očekivanog prihoda od PDV-a i prihoda koji nacionalna nadležna tijela stvarno ostvare. Iako je nepridržavanje propisa sigurno važan razlog ovog manjka prihoda, razlika u PDV-u nije samo posljedica prijevara. Neplaćeni PDV posljedica je, između ostalog, i stečaja, insolventnosti, statističkih pogrešaka, zakašnjelih plaćanja i nepoštivanja propisa. Za učinkovito rješavanje razlike u PDV-u potreban je višedimenzionalni pristup.

Najvažnije su odlučne mjere protiv utaje i njihovo strože provođenje na nacionalnoj razini. U okviru reforme PDV-a pokrenute u prosincu 2011. već su razvijeni važni alati za poboljšanje zaštite od prijevare u području PDV-a, kao što je mehanizam brze reakcije, donesen u srpnju 2013., koji će omogućiti državama članicama bržu i učinkovitiju reakciju na iznenadne velike slučajeve prijevare u području PDV-a. Što je sustav jednostavniji, to je poreznim obveznicima lakše poštovati pravila. Stoga je Komisija usredotočila svoje napore na pojednostavljenje sustava PDV-a za poduzeća diljem Europe. Početkom 2013. godine na snagu su stupile nove mjere kojima se olakšava elektroničko izdavanje računa i posebne odredbe za male poduzetnike, a u nadolazećim tjednima bit će predstavljen standardni obrazac za prijavu PDV-a za cijelu Europu. Od 1. siječnja 2015. uveden je jedinstveni sustav za poduzeća koja se bave pružanjem elektroničkih, telekomunikacijskih usluga i usluga radio i TV emitera, što će znatno pojednostaviti postupke u području PDV-a za ta poduzeća i omogućiti im jedinstvenu prijavu PDV-a za sve aktivnosti na području EU-a te na taj način potaknuti pridržavanje propisa.



Države članice trebaju provesti reformu nacionalnih sustava oporezivanja kako bi se potaknulo pridržavanje propisa, spriječile prijevare i utaje te poboljšala učinkovitost pri prikupljanju poreza. Komisija je sa tim u vezi dala jasne smjernice u svojim preporukama državama članicama. Komisija je zaključila da složeni porezni sustavi sa velikim brojem poreznih stopa mogu pridonijeti nepridržavanju propisa. Komisija poziva države članice da prošire nacionalne porezne osnovice i ograniče porezna izuzeća ili smanjenja poreza. Na taj bi se način pojednostavili porezni sustavi, ali i državama članicama omogućilo izbjegavanje porasta standardnih poreznih stopa.

1.5. Direktiva 2006/112/ECVijeće je 28. studenog/novembra 2006.

godine usvojilo Direktivu 2006/112/EC kojom se ukidaju i zamjenjuju Direktiva 77/388/EEC (Šesta direktiva) i Direktiva 67/227/EEC (Prva direktiva). Direktiva 2006/112/EC stupila je na snagu 1. siječnja/januara 2007. godine i sada predstavlja najznačajniji komunitarni propis u oblasti europskog sustava poreza na dodanu vrijednost.

Direktivom 2006/112/EC obuhvaćene su sve izmjene i dopune Šeste direktive. Ona, također, obuhvaća relevantne odredbe ranije sadržane u drugim pravnim aktima i isključuje one kojima je mjesto u drugim aktima.

Državama članicama ostavljeno je vrijeme da do 1. siječnja/januara 2008. godine svoje pozitivno zakonodavstvo usklade sa novim odredbama Direktive 2006/112/EC, tačnije s čl. 2 (3), 44, 59 (1), 399 i tač. 18 aneksa III (član 412 Direktive 2006/112/EC).

Direktiva 2006/112/EC dopunjavana je i mijenjana više puta.

1.6. Aktualni razvoj sustava PDV-aKako se prvobitno zamišljeno načelo

porijekla nije moglo ostvariti, moralo se izvršiti prilagođavanje postojećeg rješenja i usvojiti prijelazno rješenje. Prijelazno rješenje na području prometa dobara i dalje ostaje na snazi, a na području prometa usluga potrebno je vršiti daljnje prilagođavanje. Posebno su za poslovne subjekte u poslovanju preko granice složeni postupci povrata PDV-a i postupci registracije u drugim državama članicama u kojima nemaju stalnu poslovnu jedinicu koja je prijavljena u registar PDV obveznika. Dešava se da zbog složenosti postupka povrata PDV-a

poslovni subjekti odustaju od povrata i od obavljanja oporezivih prometa dobara i usluga u drugoj državi članici.

Ciljevi prijelaznog rješenja su:− određivanje jedinstvenog ureda koji će biti

nadležan za sve porezne obveznike bez sjedišta u zemlji,

− određivanje jedinstvenog ureda radi efikasnijeg povrata PDV-a,

− usklađivanje vrste dobara i usluga za koja se u državama članicama ima pravo odbitka ulaznog poreza,

− izmjene propisa za male poduzetnike,− pojednostavljenje postupaka za prodaju na

daljinu,− određivanje mjesta ostalih usluga, pri čemu

bi se trebalo primijeniti pravilo premještanja mjesta oporezivanja u državu preuzimatelja posebno kod usluga između poslovnih subjekata.

1.7. Predložene mjere za pojednostavljenje prijelaznog rješenja

a) Proširenje sustava prijenosa porezne obveze

Svrha proširenja sustava prijenosa porezne obveze je da se poslovni subjekt, koji obavlja usluge u nekoj državi članici u kojoj nema sjedište, oslobodi obveze plaćanja PDV-a u toj državi, a obveza prenese na primatelja usluge ako je primatelj registrirani porezni obveznik.

b) Uvođenje „one-stop-shopa“ - jedinstvenog mjesta oporezivanja

Svrha jedinstvenog mjesta oporezivanja je smanjenje administrativnih troškova poslovnih subjekata koji obavljaju poslovanje u više država članica. Poslovnim subjektima treba omogućiti da sa jednim IPB-om mogu obavljati isporuke/usluge poduzetnicima (B2B) i nepoduzetnicima (B2C) u svim državama članicama i da svoju poreznu prijavu mogu predati nadležnoj poreznoj ispostavi u svojoj državi. To bi bilo učinkovito posebno kod prodaje na daljinu poslovnog subjekta nepoduzetnicima (B2C) u slučaju kad se dobra otpremaju. Kod prodaje na daljinu primjenjuju se pragovi isporuke. Kod prekoračenja praga isporuke mjesto oporezivanja se premješta u državu odredišta. U sadašnjoj situaciji poslovni subjekti koji nemaju stalnu poslovnu jedinicu u drugim državama članicama, a obavljaju poslovanje u njima, moraju ispuniti obveze u vezi sa



PDV-om u svim državama članicama.

Primjer:

Njemački poslovni subjekt koji se bavi prodajom na daljinu otprema dobra u Italiju i za godinu dana ostvaruje promet 30.000 eura. S ovom isporukom prekoračuje prag isporuke u Italiji i sve sljedeće isporuke su oporezive u Italiji. Njemački poslovni subjekt mora angažirati u Italiji poreznog savjetnika i pridržavati se talijanskih poreznih propisa.

Uvođenje „one-stop-shopa“ je prednost i za poreznu upravu, jer ima bolju mogućnost nadzora i lakšu provjeru tačnosti podataka jer bi poslovni subjekt prijavljivao sve svoje promete koje ostvaruje isporukama nepoduzetnicima (B2C) na jedinstvenom obrascu u državi u kojoj ima sjedište.

Poslovni subjekt bi svoje zahtjeve za povrat poreza predavao „one-stop-shopu“, čime bi bilo izbjegnuto podnošenje zahtjeva u državi u kojoj je ispostavljena faktura. Planirano je i obračunavanje kamata za neblagovremeni povrat poreza.

Kako je veoma složen sustav pragova isporuke za poslovne subjekte, pored ostalog zbog povećanih administrativnih troškova i postojanja različitih pragova isporuke, ti bi se problemi riješili uvođenjem one-stop-shopa .

Planira se uvođenje jedinstvenog praga isporuke u svim članicama EU. Znači, kada poslovni subjekt koji obavlja isporuke krajnjim potrošačima, bez obzira u koju državu otprema dobra, na isporuke s kojom je prekoračio jedinstveni prag te na svaku sljedeću isporuku mora platiti PDV u državi potrošača.

c) Promjena mjesta usluge oporezivanja poduzetnika nepoduzetnicima (B2C)

Promijenjeno je mjesto oporezivanja od 1. 1. 2015. godine određenih usluga koje poduzetnici obavljaju nepoduzetnicima. Na internet usluge se plaćao PDV u državi članici u kojoj poslovni subjekt ima sjedište. To je odgovaralo načelu države porijekla za kojim se teži, ali obavljanje usluga preko granice u suvremenim uvjetima na temelju različitih poreznih stopa šteti mjesnim malim poslovnim subjektima i umanjuje porezne prihode.

Npr. skidanje muzike s interneta oporezivalo se u prema mjestu davatelja usluge, koji u glavnom imaju sjedište u državama sa niskom poreznom stopom (npr. Luksemburg 17%). Promjenom mjesta usluge oporezivanje se vrši u državi prema mjestu

potrošača.

Isto tako, izvršena je promjena oporezivanja mjesta usluge za elektroničke usluge, telekomunikacijske usluge, usluge radija i televizije, tako da se oporezuju u državi prema mjestu potrošača, čime bi različite porezne stope u državama članicama u manjoj mjeri utjecale na krajnjeg potrošača i gdje ne bi izbor mjesta oporezivanja poslovnog subjekta utjecao na ostvarenje poreznih prihoda.

d) Promjene vezane za usluge poduzetnika poduzetnicima (B2B)

Promijenjeno je mjesto oporezivanja od 1. 1. 2011. godine za usluge poduzetnika poduzetnicima (B2B), tako da se osnovno načelo za usluge poduzetnika poduzetnicima (B2B), gdje se oporezivanje vrši u državi u kojoj davatelj usluga ima sjedište, premjestilo na mjesto oporezivanja u državu u kojoj primatelj usluge ima sjedište. Promijenjeno je mjesto oporezivanja za sljedeće usluge poduzetnika poduzetnicima:

− mjesto oporezivanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, obrazovnim, znanstvenim, sportskim, zabavno-estradnim i sličnim događajima, uključujući i usluge pristupa sajmovima i izložbama, kao pomoćne usluge koje se odnose na pristup događajima, a koje se pružaju oporezivim osobama jeste mjesto gdje su se događaji stvarno održali;

− mjesto oporezivanja osnovnih i sporednih usluga organiziranja događaja, koje se odnose na kulturne, umjetničke, obrazovne, znanstvene, sportske, zabavno-estradne i slične aktivnosti, kao što su izložbe i sajmovi, a koje se pružaju oporezivim osobama jeste mjesto primatelja usluge;

− mjesto oporezivanja sporednih usluga transporta, kao što su usluge utovara, istovara, rukovanja i sličnih aktivnosti, te usluga procjene vrijednosti pokretne imovine ili usluga rada na takvoj imovini, ukoliko su te usluge pružene oporezivoj osobi, je mjesto primatelja usluge;

Primjer:U Beču se organizira kulturna manifestacija,

ulaznice se oporezuju u mjestu obavljanja djelatnosti u Beču – Austrija. Ali ako umjetnici nastupaju po nalogu organizatora iz Berlina, mjesto oporezivanja je sjedište organizatora (mjesto primatelja) Berlin – Njemačka. Ovo može dovesti do različitih mjesta oporezivanja usluga ako je organizator iz



neke druge države članice. Premještanje mjesta oporezivanja usluga zahtijeva i pojačan nadzor, tako da je potrebno pored isporuka unutar Zajednice u sustav razmjene podataka uključiti i podatke o svim ostalim uslugama unutar Zajednice.

2. Karakteristike poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji

U članu 1 (2) Direktive 2006/112/EC postavljeno je (fundamentalno) načelo zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji. Ono podrazumijeva primjenu na dobra i usluge općeg poreza na potrošnju koji je tačno proporcionalan cijeni dobara i usluga, bez obzira na broj transakcija koje se odvijaju u procesu proizvodnje i distribucije prije faze u kojoj se porez naplaćuje. Na svaku transakciju, porez obračunat na cijenu dobara ili usluga po stopi koja se primjenjuje na takva dobra ili usluge, naplaćuje se po odbitku poreza koji je obračunat na pojedine troškovne komponente. Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost primjenjuje se sve do faze maloprodaje, uključujući i tu fazu. Iz citirane definicije proizlazi nekoliko osnovnih karakteristika ovog poreznog oblika:

− porez na dodanu vrijednost je opći porez,− porez na dodanu vrijednost je porez na

potrošnju,− porez na dodanu vrijednost je indirektan

(posredni) porez,− oporezivanje prema principu odredišta

(destinacije),− oporezivanje prema principu porijekla,− porez na dodanu vrijednost je svefazni

porez,− porez na dodanu vrijednost je direktno

proporcionalan iskazanoj vrijednosti prometa,

− porez na dodanu vrijednost zasnovan je na principu fakturirane realizacije,

− porez na dodanu vrijednost je ekonomski neutralan.

a) Porez na dodanu vrijednost je opći porez

Porezom na dodanu vrijednost oporezuje se promet svih, odnosno širokog kruga dobara i usluga. Riječ je o sintetičkom porezu, za razliku od akciza / trošarina koje su analitičkog karaktera i kojima se tradicionalno opterećuje promet pojedinačnih dobara.

b) Porez na dodanu vrijednost je porez na potrošnju

Potrošni oblik poreza na dodanu vrijednost omogućava da porezni obveznik prilikom izračunavanja dodane vrijednosti od vrijednosti prodaje oduzme sve troškove, kako za repromaterijal, tako i za kapitalna ulaganja, tj. za nabavu građevinskih objekata i opreme. Na taj način dopušta se oduzimanje cjelokupne vrijednosti kapitalnih izdataka od vrijednosti prodaje, te je tako spriječeno dvostruko oporezivanje kapitala: jednom pri njegovoj kupnji, a drugi put na output koji je njime proizveden. Tako je postignuta neutralnost u pogledu upotrebe različitih metoda proizvodnje, pa supstitucija rada kapitalom (i obrnuto) ne utječe na ukupne poreze poduzeća.

c) Porez na dodanu vrijednost je indirektan (posredni) porez

Trošak poreza prevaljuje se kroz cijenu proizvoda na kupca, pri čemu konačno porezno opterećenje treba da snosi krajnji potrošač. Prevaljivanje poreznog tereta na sljedbenika u poreznom ciklusu predstavlja zapravo mehanizam kojim se de facto obezbjeđuje oporezivanje rashoda, odnosno krajnje potrošnje. U praksi se prevaljivanje poreznog tereta vrši obračunom i iskazivanjem iznosa dugovanog poreza u računu koji se ispostavlja kupcu.

d) Oporezivanje prema principu odredišta (destinacije)

Indirektna priroda poreza na dodanu vrijednost u međunarodnim transakcijama ostaje očuvana zahvaljujući principu odredišta. Ovaj princip podrazumijeva oporezivanje ukupne vrijednosti ostvarenog proeta prema propisima pozitivnog zakonodavstava zemlje krajnje potrošnje, koja je ujedno i vlasnik ukupnog poreznog prihoda. U praksi se ovaj princip realizira oslobađanjem izvoza od poreza, uz istovremeno pravo na povrat ulaznog poreza, dok se uvoz oporezuje prema odredbama domaćeg zakonodavstva. Oporezivanje prema principu odredišta pogoduje uvozno orijentiranim državama, jer se prihod od poreza na dodanu vrijednost, iako djelimično generiran u zemlji izvoznici, u potpunosti „prelijeva“ u proračun države uvoza. Njegova mana je u tome što iziskuje dodatne mjere kontrole na strani porezne administracije, jer „prekid“ lanca oporezivih transakcija (break in the VAT chain) otvara vrata evazijskom postupanju.



e) Oporezivanje prema principu porijekla

Oporezivanje međunarodnih transakcija alternativno se može vršiti shodno principu porijekla prometa. Porez koji je plaćen u zemlji porijekla, u skladu sa njenim pozitivnim zakonodavstvom, tada se ne može vratiti pri izvozu i ostaje trajni prihod njenog proračuna. Suprotno principu odredišta, primjena principa porijekla pogoduje izvozno orijentiranim zemljama, budući da se dio ukupnog prihoda zadržava u njihovom proračunu. U zemlji odredišta oporezuje se isključivo vrijednost generirana u fazama prometnog ciklusa koje su izvršene na njenoj teritoriji, tako da raspodjela ukupnog poreznog tereta neposredno zavisi od kombinacije poreznih stopa zemlje porijekla i zemlje odredišta.

Ako se ne želi narušiti ekonomski neutralan karakter poreza na dodanu vrijednost, priznanje punog iznosa ulaznog poreza u zemlji odredišta čini se neizbježnim. Ovdje nastaje komplikacija u praktičnoj primjeni principa porijekla koje proizlaze iz različitih poreznih stopa u pojedinim državama.

Jedino, dakle, pri primjeni jedinstvene porezne stope zemlja odredišta ostvarila bi prihod na koji polaže pravo prema pozitivnom zakonodavstvu, dok bi porez na dodanu vrijednost očuvao svoj ekonomski neutralan karakter. Navedeni problem može se prevazići povratom ulaznog poreza u zemlji odredišta do iznosa koji bi primjenom njenog propisa bio obračunat na cijenu izvoznika. Ukupno porezno opterećenje varirat će tada u zavisnosti od odnosa poreznih stopa država u pitanju. Ono može biti više (ukoliko je stopa u zemlji porijekla viša od stope u zemlji odredišta), niže (ukoliko je stopa u zemlji porijekla niža od stope u zemlji odredišta), ili jednako (ukoliko je stopa u zemlji porijekla ista kao i stopa u zemlji odredišta) poreznom opterećenju koje bi se primjenom propisa zemlje odredišta obračunalo na ukupnu vrijednost prometa. Ovakav pristup, međutim, ugrozio bi ekonomski neutralan karakter poreza na dodanu vrijednost i odrazio bi se na konkurentnost obveznika na tržištu zemlje odredišta.

Probleme je, stoga, jedino moguće prevazići potpunom harmonizacijom stopa ili njihovim ujednačavanjem, uz neznatna odstupanja. U literaturi se zato navodi da je oporezivanje prema principu porijekla jedino pogodno između država s identičnim ili bliskim poreznim sustavima i stopama. Upravo nespremnost država članica da se u potpunosti odreknu svog suvereniteta pri

određivanju visine poreznih stopa je jedan od glavnih razloga što oporezivanje prometa prema principu porijekla nikada nije doživjelo primjenu na razini Europske unije.

Sa teorijskog aspekta, zanimljivo je razmatranje u kojoj je mjeri primjena principa porijekla kompatibilna sa pravnom prirodom poreza na dodanu vrijednost, budući da se radi o porezu na potrošnju. Logično je da prihod ostvaren porezom čiji je cilj oporezivanje potrošnje u potpunosti pripadne državi krajnje potrošnje, što omogućuje princip odredišta, ali ne i princip porijekla.

f) Porez na dodanu vrijednost je svefazni porez

U Europskoj uniji, porez na dodanu vrijednost se obračunava i naplaćuje u svim fazama prometnog ciklusa, uključujući i fazu maloprodaje. Međutim, ovaj porezni oblik može biti koncipiran i kao višefazni ili, čak, jednofazni porez na promet. Fric Nojmark u svom izvještaju iz 1962. godine zalagao se za koncept višefaznog poreza na dodanu vrijednost, insistirajući na isključenju maloprodaje iz obuhvata oporezivanja. Smatralo se da subjekti u maloprodaji nisu sposobni da valjano ispune formalne obveze po osnovu poreza na dodanu vrijednost. Pored toga, manji broj potencijalnih obveznika (izuzimanjem subjekata maloprodaje) vodio bi značajnim administrativnim uštedama pri naplati poreza. Primjeri jednofaznog poreza na dodanu vrijednost rijetki su u praksi. Primjera radi, u Bangladešu je porez na dodanu vrijednost ograničen na fazu proizvodnje.

g) Porez na dodanu vrijednost je direktno proporcionalan iskazanoj vrijednosti prometa

Stope poreza na dodanu vrijednost su proporcionalne. Direktiva 2006/112/EC dopušta primjenu jedne standardne (opće) stope, koja ne može biti niža od 15% i jedne ili dvije snižene (posebne) stope, koje ne smiju biti niže od 5%.161

Odredbama člana 1 (2) Direktive 2006/112/EC, propisano je da je porez „tačno proporcionalan cijeni dobara i usluga“, čime je utvrđeno stvarno porezno opterećenje generirano u ranijim fazama prometnog ciklusa, kako bi vršenjem odbitka porez zaista mogao biti ekonomski neutralan.

161 Èl. 97, 98 (1) i 99 (1) Direktive 2006/112/EC.



h) Porez na dodanu vrijednost zasnovan je na principu fakturirane realizacije

Direktiva 2006/112/EC nastanak porezne obveze generalno vezuje za izvršenje prometa dobara i usluga.162 Isti trenutak relevantan je i za nastanak prava na odbitak ulaznog poreza.163 Obveznik je redovno dužan da izda račun povodom izvršene transakcije.164 Ukoliko to ipak ne učini, i dalje će dugovati porez.

Zbog toga je uobičajeno da se račun izdaje istovremeno s izvršenjem prometa, kako porez ne bi morao da bude „predfinanciran“. Račun predstavlja osnovu za naplatu transakcije. Pored toga, kupac neće pristati da izmiri cijenu bez pripadajućeg računa budući da mu je isti neophodan za realizaciju odbitka ulaznog poreza,165 Direktivom je ostavljena mogućnost državama članicama da (pod određenim uvjetima) nastanak porezne obveze u odnosu na domaće transakcije vežu za trenutak izdavanja računa.166

Račun ima trojaku ulogu: − pruža informaciju o primijenjenom

poreznom tretmanu, − omogućava poreznoj administraciji da

izvrši kontrolu i − predstavlja conditio sine qua non za vršenje

odbitka ulaznog poreza

i) Porez na dodanu vrijednost je ekonomski neutralan

Porez na dodanu vrijednost u okviru B2B transakcija (tj. u fazama prometnog ciklusa koje prethode krajnjoj potrošnji) mora biti ekonomski neutralan. Ovaj princip proklamiran je u članu 1 (2) Direktive 2006/112/EC, koji predviđa da se „na svaku transakciju, porez obračunat na cijenu dobara ili usluga po stopi koja se primjenjuje na takvu robu ili usluge, naplaćuje po odbitku poreza koji je obračunat na pojedine troškovne komponente“. Zahvaljujući institutu ulaznog poreza, porez koji je plaćen u ranijoj fazi prometnog ciklusa za obveznika ne predstavlja trošak, tj. po njega je ekonomski neutralan.

Na ovaj način realizira se indirektna metoda utvrđivanja dodane vrijednosti (invoice-credit method), koja se još naziva metodom fakture 162 Èlan 63. Direktive 2006/112/EC.163 Èlan 167. Direktive 2006/112/EC.164 Èlan 220. Direktive 2006/112/EC.165 Èlan 178. Direktive 2006/112/EC.166 Èlan 66. (a) Direktive 2006/112/EC.

ili metodom poreznog kredita. Primjenjujući indirektnu metodu, porezni obveznik zapravo i ne utvrđuje koliko iznosi njegova dodana vrijednost, nego do nje dolazi indirektno, tako što od poreza koji duguje na isporuke dobara i pružanje usluga odbije porez plaćen prilikom nabavke dobara i usluga, dok u proračun uplaćuje razliku između ukupnog iznosa porezne obveze i iznosa ulaznog poreza. Porez se naplaćuje „frakciono“ (fractioned payment system), „u kriškama“ (in slices), tačno proporcionalno dodanoj vrijednosti u odnosnoj fazi prometnog ciklusa (otuda i naziv: „porez na dodanu vrijednost“).

Prema ustaljenoj praksi Europskog suda pravde, pravo na odbitak ulaznog poreza je integralni dio sustava poreza na dodanu vrijednost koje, u principu, ne smije biti ograničeno. Najznačajnija ograničenja prava na odbitak ulaznog poreza predviđena Direktivom 2006/112/EC su oslobođenja bez prava na odbitak ulaznog poreza (čl. 132-137) i izuzimanja od odbitka ulaznog poreza na nabavke dobara i usluga čiju je upotrebu teško nadzirati (član 176).

Odbitak ulaznog poreza (koji je postao naplativ po osnovu ulaznih transakcija) mora se vršiti odmah (tj. u prvoj poreznoj prijavi po isteku poreznog perioda u kom je pravo na odbitak nastalo).167

U skladu sa principom ekonomske neutralnosti je i pravo obveznika da odbije porez obračunat pri nabavci opreme i objekata za vršenje djelatnosti odmah i u punom iznosu, jer se radi o „potrošnom tipu“ poreza na dodanu vrijednost (consumption-type).

2.1. Porez na dodanu vrijednost ne smije se odražavati na konkurentnost obveznika

a) Odsustvo kumulativnog efekta

Zahvaljujući institutu ulaznog poreza, porez na dodanu vrijednost ne podliježe nedostacima svojstvenim višefaznom kumulativnom porezu na promet (eng. turnover tax). Kumulativni (kaskadni) efekt je rezultat obračuna i naplate poreza na ukupnu cijenu dobra (a ne samo na dodanu vrijednost) pri svakoj isporuci u prometnom lancu. Pri tome, porezni obveznik ne može vratiti porez plaćen kroz prodajnu cijenu prethodnika u prometnom ciklusu, te njegov iznos uključuje u svoju prodajnu cijenu (kako bi izbjegao trošak). Obračun poreza na cijenu

167 Èlan 179. Direktive 2006/112/EC.



uvećanu za iznos prethodno plaćenog poreza vodi plaćanju „poreza na porez“.

Kumulativni efekt je izraženiji što je veći broj faza prometnog ciklusa, zatim ukoliko je viša porezna stopa i ako je u ranijim fazama prometnog ciklusa dodana veća vrijednost. Na taj način, porez direktno utječe na ekonomske odluke privrednih subjekata i djeluje distorzivno.

Višefazni kumulativni porez ne daje odgovor zahtjevima koje pred njega postavlja oporezivanje prema principu odredišta, stvarajući na taj način ozbiljne teškoće u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Faktura kojom raspolaže izvoznik ne pokazuje ukupan iznos poreznog opterećenja akumuliranog u fazama prometnog ciklusa koje prethode fazi izvoza.

Države u kojima je korišten kumulativni višefazni porez bile su prinuđene da povrat određuju paušalno, čime je stvaran prostor da određena dobra dobiju olakšicu veću nego što bi trebalo da im pripadne, a neka manju čime su pojedini izvoznici bili favorizirani u odnosu na druge. Pri uvozu se morao uvesti „porez na izravnavanje“, koji je također arbitraran, jer se ne može tačno utvrditi koliko iznosi porezno opterećenje kod istih dobara domaćeg porijekla u fazama koje prethode onoj u kojoj se primjenjuje „porez na izravnavanje“. Ako je taj porez previsoko odmjeren radilo bi se o prikrivenoj carini, u suprotnom, uvezena dobra bi bila favorizirana na račun domaćih.

S obzirom na distorzije koje kumulativni porez na promet izaziva u okvirima domaćeg i međunarodnog poslovanja, „Nojmarkovim izvještajem“ iz 1962. godine predviđeno je njegovo ukidanje u državama članicama kao prvi korak harmonizacije poreza na promet u Zajednici.

b) Obezbjeđenje jednakog poreznog tretmana

Iz principa ekonomske neutralnosti proistječe zahtjev da se promet sličnih dobara (koja su konkurentna jedna drugima) za potrebe oporezivanja porezom na dodanu vrijednost tretira na jednak način. U svakoj državi članici slična dobra treba da nose jednak porezni teret, nezavisno od dužine proizvodnog i distributivnog lanca. Mehanizam poreznog odbitka namijenjen je potpunom poreznom rasterećenju obveznika od poreza koji je plaćen ili treba da bude plaćen u okviru vršenja svih njegovih ekonomskih aktivnosti. Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost otuda osigurava da se sve ekonomske aktivnosti, nezavisno

od njihove svrhe ili rezultata, pod uvjetom da su i same izložene oporezivanju, oporezuju na potpuno neutralan način. Učesnici prometa koji vrše iste transakcije ne bi trebali imati različit tretman s aspekta ubiranja poreza na dodanu vrijednost.

2.2. Zabrana dvostrukog oporezivanjaIz principa ekonomske neutralnosti izvodi

se i princip zabrane dvostrukog oporezivanja. Oporezivanje prometa (usluga) u državi članici (primaoca usluge) koji je prvobitno, u skladu sa zakonom, podvrgnut oporezivanju u zemlji pružaoca usluge vodi dvostrukom oporezivanju, koje je protivno principu ekonomske neutralnosti. Isto tako, ako obveznik nabavi dobro od lica koje nije porezni obveznik za poslovne svrhe, pa ga potom koristi u privatne svrhe, neće se vršiti oporezivanje vlastite potrošnje, jer se ulazni porez (uslijed nabavke od lica koje nije porezni obveznik) nije mogao odbiti. I kada se za privatne svrhe upotrebljavaju dobra u odnosu na koja je samim zakonom isključen odbitak ulaznog poreza važi isto pravilo.

2.3. Brojna odstupanja od vladajućeg režima oporezivanja

Kao najznačajnija odstupanja od redovnog režima oporezivanja možemo navesti primjenu posebnih poreznih stopa168 i oslobađanja od oporezivanja.169

3. Porez na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini i njegova obilježja

Porez na dodanu vrijednost u BiH je u primjeni od 1. 1. 2006. godine, a ima sljedeće karakteristike:

− opći porez. Predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost su sve isporuke dobara i usluga koje porezni obveznik u okviru obavljanja djelatnosti izvrši u zemlji uz naknadu, kao i uvoz dobara u zemlju.

− porez na potrošnju. − indirektan (posredni) porez. Normativno

uređenje ove karakteristike poreza na dodanu vrijednost izraženo je obvezom obveznika da iznos dugovanog poreza obračuna i iskaže u računu koji ispostavlja kupcu,

− svefazni porez. Porez na dodanu vrijednost je porez „koji se obračunava i plaća na isporuku dobara i pružanje usluga, u svim

168 Èl. 98-105. Direktive 2006/112/EC.169 Èl. 131-166. Direktive 2006/112/EC.



fazama proizvodnje i prometa dobara i usluga, kao i na uvoz dobara, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano“. Najznačajnija odstupanja od režima svefaznosti čine porezna oslobođenja kod prometa dobara i usluga sa ili bez prava na odbitak ulaznog poreza, kao i porezna oslobođenja kod uvoza dobara. U literaturi se oslobođenje sa pravom na odbitak ulaznog poreza poistovjećuje s oporezivanjem „nultom stopom“, na šta upućuje i izraz koji se na ovom mjestu primjenjuje u angloameričkoj terminologiji „zero-rating“. Oslobođenje bez prava na odbitak ulaznog poreza (exemption) predstavlja odstupanje od generalno neutralnog karaktera poreza na dodanu vrijednost i može izazvati tržišne distorzije. Nepovratan porez naplaćen u prethodnoj fazi prometnog ciklusa može utjecati na odluke privrednih subjekata. U tome se sastoji paradoks ovog poreznog oblika, prema kome je „oslobođen zapravo oporezovan“, dok je „oporezovan zapravo oslobođen“, ekonomski neutralan porez. Porez koji obračuna na vlastite izlaze obveznik će umanjiti za iznos poreza koji mu je obračunat u ulaznoj fazi prometnog ciklusa, odnosno koji je plaćen pri uvozu dobara. Zahvaljujući opisanom mehanizmu, porez plaćen u ulaznoj fazi prometnog ciklusa obvezniku ne predstavlja trošak, pod pretpostavkom da dobra nabavljena u zemlji ili iz uvoza, odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga (a ne za krajnju potrošnju) koji podliježe oporezivanju; koji je oslobođen poreza sa pravom na odbitak ulaznog poreza; koji je izvršen u inozemstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u zemlji. Za ostvarivanje prava na odbitak ulaznog poreza neophodno je ispuniti samo jedan formalan uvjet - posjedovati račun izdat od strane drugog obveznika, odnosno dokument o izvršenom uvozu dobara, u kojem je iskazan ulazni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik iskazani porez platio prilikom uvoza. Obveznik koji ispunjava navedene uvjete može odbiti ulazni porez od dugovanog, odnosno tražiti njegov povrat, ako je iznos ulaznog poreza veći od iznosa porezne obveze. Nije neophodno da je prethodnik do tog momenta izvršio promet dobara i usluga, niti da je izvršeni

promet plaćen− zasnovan na principu fakturirane realizacije.

Porezna obveza redovno nastaje danom kada je izvršen promet dobara, odnosno danom kada je pružena usluga. Obveznik je dužan da izda račun za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.

− direktno proporcionalan iskazanoj vrijednosti prometa. Stope poreza na dodanu vrijednost su proporcionalne,

− baziran na velikom broju odstupanja od vladajućeg režima oporezivanja. Najznačajnija odstupanja od redovnog režima oporezivanja ogledaju se u oslobođenjima od oporezivanja i posebnim postupcima oporezivanja.

3.1. Podudarnost bh. rješenja sa komunitarnim zakonodavstvom

Bh. model poreza na dodanu vrijednost u svim ključnim segmentima podudara se s europskim jer je u oba slučaja porez na dodanu vrijednost koncipiran kao:

− opći;− svefazni;− indirektni porez na potrošnju;− direktno proporcionalan iskazanoj

vrijednosti prometa;− s indirektnom metodom utvrđivanja

porezne osnovice;− potrošnog tipa (po pitanju poreznog

tretmana stalnih sredstava);− zasnovan na fakturiranoj realizaciji;− baziran na velikom broju odstupanja od

vladajućeg režima oporezivanja;− sa poreznim tretmanom međunarodnih

transakcija prema načelu odredišta.



Literatura: − Dinka Antić, Nova pravila oporezivanja

usluga u EU od 1. 1. 2011., Računovodstvo i poslovne finansije 4/11, FEB, Sarajevo

− Direktiva 2006/112/EC− Ljubica Javor, Pravna stečevina Europske

unije o porezu na dodanu vrijednost, Financije i porezi broj 1/07, TEB, Zagreb

− Ljubica Javor, Stope PDV-a u zemljama Europske unije s osvrtom na stope u Hrvatskoj, Suvremeno poduzetništvo, broj 2/04, TEB, Zagreb

− Nikola Mijatović, Stope poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji, Računovodstvo, revizija i financije, broj 6/06, RRiF plus, Zagreb,

− Jozo Piljić, Evazija poreza na dodanu vrijednost, OFF-SET, Tuzla, 2016.

− Smjernica o približavanju poreznih stopa, od 19. 10. 1992.

− Smjernica o unutarnjem tržištu 91/680/EEZ od 16. 12. 1993.

− VAT Rates Applied in the Member States of the European Community, situation at 1st January 2007.

− Wakounig dr Marian-Raimund i drugi, PDV u pristupu unutarnjem tržištu EU, Računovodstvo, revizija i financije, broj 11/06, 3/07 i 4/07, RRiF plus, Zagreb.

− Zakon o porezu na dodanu vrijednost, „Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17.

− www.ec.europa.eu



mr. Anes Muslimović

(Središnji ured UIO, Banja Luka)

Ispravka odbitka ulaznog PDV-a

Sažetak: Ispravka odbitka ulaznog PDV-a jedna je od čestih dilema poreskih obveznika koja rezultira velikim brojem pitanja, pogotovo prilikom promjene namjene korištenja nabavljenih objekata i opreme. Promjena namjene korištenja nabavljenih sredstava je rezultat promjena u djelatnostima koje obavlja poreski obveznik jer se u turbulentnom tržišnom okruženju donedavne profitabilne niše gase, a nove se pojavljuju, ili odluci da se izvrši update postojeće opreme. Kod opreme i objekata koji podliježu obračunu amortizacije uspostavlja se razdoblje za ispravku koje se uspostavlja samo za poresku svrhu, tj. u colju praćenja upotrebe dobara u poslovnu svrhu koja podliježe oporezivanju.

Ključne riječi: razdoblje za ispravku, oprema, nekretnine, promjena namjene, naknadno ulaganje

Razdoblje za ispravkuRazdoblje za ispravku opreme se

uspostavlja, shodno članu 36. stav (2) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) za vremenski period od pet godina, a za nekretnine je duži i traje deset godina. Ovo praktično znači da prilikom nabavke stalnih sredstava treba imati u vidu i dužinu trajanja korištenja nabavljenih sredstava za poslovne svrhe koje podliježu oporezivanju. U Zakonu je predviđeno da se ispravka odbitka ulaznog PDV-a vrši samo za objekte i opremu čija je nabavna cijena iznad 10.000 KM, tako da se slobodno može reći da se radi o značajnim ulaganjima i da je svakako prvobitna namjera kompanija dugoročna eksploatacija ekonomskih koristi ovih sredstava.

Naknadna promjena upotrebe kapitalnih dobara

Šta znači naknadna promjena upotrebe kapitalnih dobara iz člana 36. stav (1) Zakona?

Indikator promjene namjene kapitalnih dobara čija je posljedica ispravka prvobitnog odbitka ulaznog PDV-a je pravo poreskog obveznika da odbije viši ili niži iznos PDV-a. To prvenstveno i u najvećem broju slučajeva znači da o ispravci PDV-a obveznik treba razmišljati kada se mijenja namjera

da nabavljeno sredstvo koje je koristio za promete koji podliježu oporezivanju počne koristiti za promete koji su oslobođeni plaćanja PDV-a. Onda je posljedica toga pravo da odbije manji iznos PDV-a nego što je prvobitno urađeno.

Druga situacija je da sredstva koja je nabavio za obavljanje prometa koji su oslobođeni plaćanja PDV-a, usljed promjene djelatnosti koju obavlja, počne koristiti za promete koji podliježu plaćanju PDV-a. Posljedica ove situacije je pravo da odbije viši iznos PDV-a nego što je to prvobitno uradio.

Isto tako se u praksi može pojaviti situacija da sredstvo koje se koristilo samo za vršenje oporezivih prometa, a promjenom namjene se počne koristiti i za oporezive i oslobođene promete te se iznos odbitka na koji obveznik ima pravo određuje metodom srazmjernog odbitka, te je obveznik ponovo u obavezi da izvrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a jer sad ima pravo da odbije niži iznos PDV-a nego što je imao prilikom nabavke.

Slučajevi kad ne treba vršiti ispravkuSvaka promjena namjere korištenja stalnih

sredstava ne rezultira obavezom ispravke odbitka ulaznog PDV-a.



Obveznik može doći u situaciju da oprema koju je nabavio ili objekat više ne odgovaraju poslovnim zahtjevima te iste namjerava prodati. Ukoliko promet podliježe oporezivanju PDV-om, obveznik nije u obavezi raditi ispravku odbitka ulaznog PDV-a, shodno članu 76. stav (4) tačka c) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10). Međutim, kod objekata je vrlo česta situacija da su već jednom prometovani, a ako nisu onda su upotrebljavani i u tom slučaju u daljnjem prometu su oslobođeni plaćanja PDV-a, tako da je obveznik obavezan izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a za preostali period razdoblja za ispravku. Promet opreme uvijek podliježe oporezivanju. Jedina su iznimka putnički automobili za koje ne postoji pravo odbitka ulaznog PDV-a, osim ako se isključivo ne koriste za obavljanje poslovne djelatnosti. Međutim i u ovom slučaju je potrebno voditi računa o razdoblju za ispravku jer se može desiti promjena namjene tako da se automobil počne koristiti isključivo u poslovne svrhe.

Interesantan je slučaj kada se oprema nabavljena u poslovne svrhe za obavljanje oporezivih prometa proda u inostranstvo. Tada se obveznik nađe u dilemi da li ovakva vrsta prometa predstavlja promjenu upotrebe kapitalnih dobara i da li je u obavezi izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a. Međutim, iako je prvobitna namjena nabavljene opreme bila da kao stalno materijalno sredstvo služi za obavljanje djelatnosti preduzeća, a ne za daljnju prodaju, ovakav promet predstvalja izvoz koji je oporezovan nultom stopom. Izvoz je jedan od prometa za koje postoji pravo odbitka u skladu sa članom 32. ZPDV, te se smatra da će se oprema koristiti za oporezive svrhe do kraja perioda za ispravku i obveznik nije u obavezi da vrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a.

Dakle, ukoliko se vrši prodaja opreme ili nekretnine i taj promet neće biti oporeziv, praktično, to znači da će se kapitalna dobra upotrebljavati za neoporezive svrhe do kraja perioda za ispravku, te ukoliko je odbitak izvršen ispravka će se vršiti u poreskom periodu u kojem je promet izvršen u iznosu koji odgovara dijelu odbitka koji se odnosi na preostalo razdoblje za ispravku.

Nezgode su svakodnevna pojava u poslovanju kompanija. Teretna vozila koja dožive saobraćajne nesreće i pri tome bivaju potpuno uništena predstavljaju finansijski gubitak za kompanije. Isto je s ostalom opremom koja je uništena u nesretnim slučajevima (poplava, požar, kvarovi koje se ne isplati popravljati). U skladu sa članom 76. stav (5) Pravilnika, u ovim slučajevima kada razdoblje za ispravku odbitka nije isteklo, a da su objekti ili oprema uništeni do te mjere da su postali neupotrebljivi, ne postoji obaveza ispravke odbitka ulaznog PDV-a.

Naknadno ulaganjeKod naknadnih ulaganja na opremi i

objektima treba razlikovati:a) Investiciono ulaganje ib) Investiciono održavanje.

Da bismo pravilno utvrdili u skladu sa MRS 16 da li se radi o investicionom ulaganju potrebno je izvršiti provjeru da li je ispunjen jedan od četiri sljedeća uslova:

a) da li se povećava instalisani kapacitet,

b) da li se produžava vijek korištenja opreme,

c) da li se proizvodi novi proizvod id) da li se poboljšava kvalitet starog

proizvoda i smanjuju troškovi proizvodnje.

oslobođene promete te se iznos odbitka na koji obveznik ima pravo određuje metodom srazmjernog odbitka, te je obveznik ponovo u obavezi da izvrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a jer sad ima pravo da odbije niži iznos PDV-a nego što je imao prilikom nabavke.

Slučajevi kad ne treba vršiti ispravku

Svaka promjena namjere korištenja stalnih sredstava ne rezultira obavezom ispravke odbitka ulaznog PDV-a.

Obveznik može doći u situaciju da oprema koju je nabavio ili objekat više ne odgovaraju poslovnim zahtjevima te iste namjerava prodati. Ukoliko promet podliježe oporezivanju PDV-om, obveznik nije u obavezi raditi ispravku odbitka ulaznog PDV-a, shodno članu 76. stav (4) tačka c) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08 i 65/10). Međutim, kod objekata je vrlo česta situacija da su već jednom prometovani, a ako nisu onda su upotrebljavani i u tom slučaju u daljnjem prometu su oslobođeni plaćanja PDV-a, tako da je obveznik obavezan izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a za preostali period razdoblja za ispravku. Promet opreme uvijek podliježe oporezivanju. Jedina su iznimka putnički automobili za koje ne postoji pravo odbitka ulaznog PDV-a, osim ako se isključivo ne koriste za obavljanje poslovne djelatnosti. Međutim i u ovom slučaju je potrebno voditi računa o razdoblju za ispravku jer se može desiti promjena namjene tako da se automobil počne koristiti isključivo u poslovne svrhe.

Interesantan je slučaj kada se oprema nabavljena u poslovne svrhe za obavljanje oporezivih prometa proda u inostranstvo. Tada se obveznik nađe u dilemi da li ovakva vrsta prometa predstavlja promjenu upotrebe kapitalnih dobara i da li je u obavezi izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a. Međutim, iako je prvobitna namjena nabavljene opreme bila da kao stalno materijalno sredstvo služi za obavljanje djelatnosti preduzeća, a ne za daljnju prodaju, ovakav promet predstvalja izvoz koji je oporezovan nultom stopom. Izvoz je jedan od prometa za koje postoji pravo odbitka u skladu sa članom 32. ZPDV, te se smatra da će se oprema koristiti za oporezive svrhe do kraja perioda za ispravku i obveznik nije u obavezi da vrši ispravku odbitka ulaznog PDV-a.

mašina Izvoz 0%-oporezivo

BiH Austrija

Član 32. (5) tačka 2. ZPDV ima pravo odbitka

Član 76. (4) pod a) Pravilnika o ZPDV - nema obaveze ispravke

Dakle, ukoliko se vrši prodaja opreme ili nekretnine i taj promet neće biti oporeziv, praktično, to znači da će se kapitalna dobra upotrebljavati za neoporezive svrhe do kraja perioda za ispravku, te ukoliko je odbitak izvršen ispravka će se vršiti u poreskom periodu u kojem je promet izvršen u iznosu koji odgovara dijelu odbitka koji se odnosi na preostalo razdoblje za ispravku.



Ako je odgovor na jedno od četiri postavljena pitanja DA u tom slučaju se radi o investicionom ulaganju. Ukoliko ovakvo ulaganje u značajnoj mjeri mijenja vijek upotrebe opreme i objekata u skladu sa Pravilnikom o primjeni ZPDV treba utvrditi novi (zasebni) period razdoblja za ispravku. I u slučaju kada se opremi ili nekretnini doda novi zasebni dio kao što je aneks već postojećeg objekta i za takvo ulaganje se uspostavlja novi period razdoblja za ispravku. Ukoliko takvo naknadno ulaganje ne mijenja u značajnoj mjeri vijek upotrebe objekta ili opreme, ispravka ulaznog poreza za to ulaganje se vrši u već uspostavljenom razdoblju za ispravku ulaznog PDV-a za tu opremu i objekte.

Bitne činjenice koje je neophodno znati prilikom utvrđivanja iznosa ispravke odbitka ulaznog PDV-aKada kompanija zbog promjene namjene

korištenja opreme i objekata dođe u situaciju da mora izvršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a potrebno je radi praktičnog utvrđivanja ovog iznosa znati određene činjenice:

- kao godina početka upotrebe opreme i objekata smatra se godina početka upotrebe opreme,

- period za ispravku je pet kalendarskih godina za opremu, odnosno deset kalendarskih godina za nekretnine, uključujući godinu početka upotrebe opreme i nekretnina,

- ispravka PDV-a se vrši na godišnjem nivou i to na 1/10 za nepokretnu imovinu i 1/5

za opremu (ovo se primjenjuje ukoliko se kapitalna dobra ne prodaju već se namjena, upotreba mijenja unutar kompanije),

- ispravka se vrši na osnovu promjena u pravu na odbitak u narednim godinama u odnosu na pravo na odbitak u godini kada su kapitalna dobra stečena,

- nije potrebno vršiti ispravku odbitka ulaznog PDV-a ukoliko se pravo na odbitak u narednim godinama u odnosu na pravo na odbitak u godini kad su kapitalna dobra stečena promijenilo za manje od 5%,

- ukoliko se radi o prometu kapitalnih dobara koji podliježe oporezivanju i ukoliko poreski obveznik nije imao pravo da prilikom nabavke kapitalnih dobara u potpunosti izvrši odbitak ulaznog PDV-a, ispravka za preostali period za ispravku se može izvršiti u poreskom periodu u toku kog je došlo do prometa, ali ne smije prelaziti 17% prodajne cijene, bez PDV-a,

- ukoliko se radi o prometu kapitalnih dobara koji ne podliježe oporezivanju, tj. koji je oslobođen i ukoliko je poreski obveznik imao pravo da u potpunosti ili djelimično odbije ulazni porez, ispravka se za preostalo razdoblje za ispravku vrši u poreskom periodu u kome je došlo do prometa kapitalnim dobrima.

- ispravke za svaku godinu vrše se najkasnije u PDV prijavi za mart sljedeće godine za godinu za koju je ispravka izvršena.



Momir Stefanović, dipl. oec

Oblik angažovanja i porezni tretman primanja prokuriste

Sažetak: Punomoć - prokura i osoba po punomoći - prokurist su institut Zakona o privrednim društvima. Pored zakonskih zastupnika (direktor i članovi uprave) društvo može zastupati i prokurista. Postoji više oblika angažovanja prokuriste, a u praksi su najzastupljeniji ugovor o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme) i ugovor o djelu. Od forme angažovanja zavisi i porezni tretman primanja koja prokurist ostvari za svoj rad, kao i različitih troškova koje mu društvo za tu svrhu isplaćuje

Ključne riječi: prokura, prokurist, oporezivanje primanja (porez na dohodak, porez po odbitku, PDV)

Oblik angažovanja prokuristePrema Zakonu o privrednim društvima

(„Službene novine Federacije BiH“, broj 81/15), prokura je pisano ovlaštenje za poduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za račun društva. Takvo pravo ne odnosi se na prenos i opterećenje nekretnina, izuzev ako ovlaštenje za to nije posebno i izričito navedeno. Drugim riječima, punomoćnik društva ne može nekretninu bez posebnog ovlaštenja otuđiti ili opteretiti (dati pod hipoteku).

Prokura se može odnositi na društvo u cjelini i sve njegove podružnice (poslovne jedinice), a može samo na podružnice. Ukoliko se punomoć odnosi samo na podružnice, prokurist je dužan da upozna treće lice da zastupanje vrši samo u ime podružnice.

Zakonom je izričito propisano da je društvo obavezno da davanje i prestanak prokure prijavi za upis u sudski registar. Da bi upis u registar bio valjan potrebno je da prokurista svoj potpis deponuje kod registarskog suda.

Prokura prestaje opozivom od društva i otkazom od prokuriste.

Nosilac prokure je prokurista, koji je zastupnik privrednog društva, s obavezom da poštuje sva ovlaštenja i ograničenja koja su mu data odlukom nadležnog organa društva, statutom ili osnivačkim aktom.

Prokurista je obavezan potpisivati društvo na taj način da ispod naziva društva potpiše svoje ime, sa naznakom da se radi o prokuri (pp = per procura).

Prokurist može biti samo fizička osoba, domaća ili strana, koja je punoljetna i koja posjeduje potpunu poslovnu sposobnost, bez obzira na dužnost i poslove koje obavlja, izuzev ako drugačije nije predviđeno aktom o osnivanju društva, odnosno statutom društva.

Obavljanje poslova prokuriste se pokazuje pogodnim za penzionere koji i dalje žele ostati u određenom svojstvu u društvu (za koje je dragocijeno njihovo iskustvo).

Prokura se može dati jednoj ili više fizičkih osoba, te se stoga razlikuju pojedinačna (individualna) ili zajednička (skupna) prokura, gdje kriterij razlikovanja nije samo broj prokurista, nego i njihova samostalnost u vršenju ovlaštenja iz prokure.

Izjave volje ili pravne radnje koje učine zajednički prokuristi proizvode pravne posljedice samo ako ih učine svi zajednički prokuristi zajedno, sa tim da su valjane i izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od zajedničkih prokurista samo uz izričitu prethodnu saglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih zajedničkih prokurista.



Moguće je da jedna osoba bude prokurist istovremeno u dva društva, jer ni Zakon o privrednim društvima ni Zakon o upravnom postupku ne zabranjuju takvu mogućnost, sa tim što se davanje prokure mora upisati i u registar tog drugog društva kod suda, a sam prokurist mora deponovati svoj potpis kod suda i za to drugo društvo.

Nerijetko, domaće firme angažuju prokuri-stu iz matične inofirme. Ukoliko takva fizička osoba ne posjeduje boravišnu i radnu dozvolu (što je najčešće slučaj), najpogodniji oblik njegovog angažovanja je ugovor o djelu (uz pretpostavku da njegovo angažovanje ne bi bilo na duži period vremena). U suprotnom, ako bi njegov rad bio trajnijeg karaktera, on bi morao obezbijediti boravišnu i radnu dozvolu i sa njim bi se morao zaključiti ugovor o radu.

Poslovi i odgovornost prokuriste naročito se ispoljavaju u sljedećem:

- potpisivanje ugovora i drugih pravnih akata u ime društva,

- zastupanje društva pred sudovima i drugim državnim organima,

- pregovori sa poslovnim partnerima,- iniciranje prodajnih i marketinških

aktivnosti,- upravljanje svim odjeljenjima kroz redovnu

komunikaciju sa menadžerima.

Imajući u vidu raznovrsnost i složenost problematike koja je predmet njegovog rada prokurista bi trebao da posjeduje sljedeće vještine i osobine:

- organizacione sposobnosti,- analitičke sposobnosti,- pregovaračke i interpersonalne vještine,- sposobnost samostalnog donošenja odluka,- znanja iz oblasti prava, finansija i ekonomije.

Što se tiče pravnog oblika regulisanja odnosa između davaoca prokure i prokuriste, u praksi postoji više rješenja, kao što su: ugovor o radu (na neodređeno ili određeno vrijeme), ugovor o djelu, mandatni ugovor, punomoćstvo i sl. Najčešći oblik je, ipak, ugovor o radu i ugovor o djelu. Koji će oblik angažovanja prokuriste doći u obzir zavisi od vremenskog trajanja i načina njegovog angažovanja. Ukoliko bi angažovanje prokuriste bilo vremenski ograničeno i povremeno, najpogodniji oblik angažovanja bio bi ugovor o djelu. U suprotnom, tj. ukoliko bi njegov rad bio trajniji, s njim bi trebalo zaključiti ugovor o radu na neodređeno ili na određeno vrijeme.

Porezni aspekt primanja i naknada koje se isplaćuju prokuristi

Prokurist radi uz naknadu koja se reguliše ugovorom, čiji se porezni tretman razlikuje zavisno od vrste ugovora. Ukoliko je oblik angažmana prokuriste ugovor o djelu, ugovorom se može regulisati i način snošenja troškova koji su vezani za rad prokuriste (troškovi službenih putovanja, troškovi telefonskih razgovora, upotreba vlastitog automobila i dr.).

1. Prokurista u radnom odnosu Ukoliko je prokurista u statusu zaposlenika

(podloga za radno angažovanje je ugovor o radu), primanja koja ostvari (plaća i drugo), odnosno troškovi koje napravi u obavljanju svog posla, imaju isti porezni i računovodstveni tretman kao i kod ostalih zaposlenika. To znači da se na njegova primanja obračunava i plaća porez na dohodak i puni doprinosi.

Sa stanovište poreznog bilansa (poreza na dobit), troškovi na ime plaća koji uključuju neto isplate, porez na dohodak od nesamostalne djelatnosti, te pripadajuće obavezne doprinose (doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos na osiguranje od nezaposlenosti) koje poslodavac obračunava u skladu sa propisima u Bosni i Hercegovini, predstavljaju porezno priznate rashode

Takođe, naknade koje poslodavac isplaćuje prokuristi koji je u radnom odnosu, a koje su oslobođene plaćanja poreza na dohodak, predstavljaju porezno priznat rashod.

Ako bi se, eventualno, radilo o licu koje je u prijevremenoj penziji, njegova mirovina, u skladu s odredbama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, za vrijeme dok traje radni odnos „miruje“, tj. nema pravo da je prima.

Obrnuto, ukoliko se radi o prokuristi koji je u „punoj“ penziji, on ima pravo da, pored plaće (na koju se obračunavaju i uplaćuju puni doprinosi), dobija i penziju.

2. Prokurista koji je angažovan na osnovu ugovora o djelu

U slučaju kada je sa prokuristom - domaćom osobom zaključen ugovor o djelu, na ugovorenu naknadu bi se obračunavao i plaćao porez na dohodak (10%), uz umanjenje osnovice za priznate troškove od 20% (koje umanjenje izostaje ukoliko je određene troškove snosio poslodavac) i doprinosi



na bruto osnovicu i to 4% za zdravstveno osiguranje (iz primanja) i 6% za PIO (na teret isplatioca). Pored toga, privredno društvo bi kao isplatilac bilo obavezno platiti na svoj teret i po 0,5% naknade za nesreće i opću vodnu naknadu na neto iznos isplate.

Ovakav način oporezivanja utvrđen je propisima o porezu na dohodak i doprinosima, sa tim da se u sklopu već najavljenih izmjena ovih propisa mogu očekivati promjene i u ovom segmentu.

Kad se radi o troškovima službenog putovanja, treba imati u vidu odredbe Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak u vezi s isplatama fizičkim licima koja nisu u radnom odnosu kod određenog poslodavca. Prema članu 14. stav 1. tačka a) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH“, br. 67/08 do 45/14), ako se troškovi službenog puta isplate licu koje kod isplatioca nema status zaposlenika, smatrat će se prihodima primaoca naknade po osnovu drugih samostalnih djelatnosti, odnosno sastavnim dijelom naknade isplaćene po osnovu ugovora o djelu. Ove isplate se, dakle, tretiraju kao sastavni dio primanja po osnovu ugovora o djelu, što znači da se i takve isplate oporezuju porezom na dohodak (10%), uz obavezu i za „male“ doprinose (4% iz osnovice za zdravstveno osiguranje i 6% na osnovicu za PIO), kao i po 0,5% za nesreće i vode, s tim što se u ovom slučaju (a s obzirom na to da firma snosi troškove) osnovica za oporezivanje ne može umanjiti za priznate troškove (20%). Sve se ovo odnosi na situaciju kada se vrši isplata „na ruke“, što znači da na iznose koji bi bili direktno plaćeni hotelu ili prevozniku ne bi trebalo biti nijedne od navedenih obaveza, polazeći od toga da se oporezivanje ovih primanja, prema odredbama Pravilnika, vezuje za isplati fizičkom licu. Međutim, porezni organi često insistiraju da se i takvo plaćanje oporezuje, jer je to, kako smatraju, suštinski dohodak tog fizičkog lica.

Dakle, dnevnice i naknade drugih putnih troškova koji se isplaćuju prokuristi se u cjelini tretiraju kao sastavni dio njegove ukupne naknade i oporezuju se na isti način kao i kad se radi o isplatama po ugovoru o djelu. Isti tretman imaju i troškovi telefona i upotrebe privatnog automobila.

Ovi troškovi, imajući u vidu da se vrše u poslovne svrhe, priznaju se kao dopustiv rashod u poreznom bilansu.

Sam prokurista, u svim navedenim situacijama, ne bi imao posebnih (tj. dodatnih)

obaveza, osim što je ta svoja primanja (po svim navedenim osnovama) dužan prijaviti kroz svoju godišnju prijavu poreza na dohodak, pri čemu se (ukoliko je isplatilac ispoštovao sve naprijed navedeno) smatra da on po toj godišnjoj prijavi neće ni imati dodatnih poreznih obaveza.

U vezi s isplatom naknade po ugovoru o djelu, Poreznoj upravi se podnosi obrazac AUG-1031 – Akontacija poreza po odbitku za povremene samostalne djelatnosti.

Porezne obaveze su nešto drugačije u slučaju angažovanja prokuriste iz inostranstva. Tada se na primanje po ugovoru o djelu plaća porez na dohodak od 10% (bez prava na priznavanje troškova koje važi za rezidente i bez obaveze obračuna i uplate doprinosa, kao i naknada za nesreće i opće vodne naknade od po 0,5% na neto iznos na teret isplatioca).

Kad se radi o snošenju troškova vezanih za prokuristu koji se upućuje iz matične inofirme moguća je solucija: a) da troškove njegovog smještaja, prevoza i dnevnica snosi matična firma, pa ih fakturiše firmi - kćerki u BiH i b) da firma - kćerka izravno snosi te troškove.

Sa tim u vezi postavlja se i pitanje PDV tretmana fakturisanja troškova (odnosno usluga) od strane inomatice, poreza na dobit (porez po odbitku), odraza ovih troškova na porezni bilans, kao i oporezivanja isplata prokuristi sa stanovišta poreza na dohodak.

U pogledu PDV tretmana usluga u vezi s upućivanjem prokuriste iz inofirme - matice domaćoj firmi – kćerki, potrebno je imati u vidu član 13. stav 1. tačka 3. Zakona o PDV koji tretira situaciju kad domaći PDV obveznik primi fakturu od inolica na kojoj nije iskazan PDV, jer se takve usluge oporezuju prema mjestu primaoca usluge. U kategoriju usluga koje se u međunarodnim relacijama oporezuju u BiH, prema članu 15. Zakona o PDV, odnosno članu 21. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, pored ostalih, svrstane su usluge ustupanja osoblja. U vezi s ovim uslugama Uprava za indirektno oporezivanje BiH izdala je posebnu instrukciju prema kojoj se po primljenoj inofakturi ne vrši plaćanje PDV-a, nego se, najjednostavnije rečeno, kroz PDV prijavu „provoza“ izlazni i ulazni PDV. Ovo je specifična situacija u sistemu PDV-a koja odudara od standardne procedure u vezi s obračunom i plaćanjem PDV-a i korištenjem ulaznog PDV-a.

Kad je u pitanju snošenje troškova proku-riste kojeg matična inofirma ustupa firmi - kćerki



s aspekta poreza po odbitku, postoje dva načina da se to učini. Jedan je „prevaljivanje“ troškova na osnovu validnog dokumenta (ugovor ili odluka), što se ne bi tretiralo kao klasična usluga, a drugi je da se to tretira kao usluga „ustupanja osoblja“ (koji termin koriste porezni propisi), koja se kao takva fakturiše.

U prvom slučaju, pošto bi se smatralo da se ne radi o pružanju određene usluge nego o „prevaljivanju“ troškova, ne bi postojala obaveza plaćanja poreza po odbitku. Poreza po odbitku ne bi bilo ni u slučaju da se odnos između dvije firme tretira kao pružanje usluga, pod uslovom da se firma koja fakturiše uslugu nalazi u zemlji sa kojom BiH ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (što je najčešće slučaj), prema kojem se oporezivanje tzv. standardnih usluga („dobit od poslovanja“) vrši u zemlji pružaoca usluga. Naime, propisima o porezu na dobit je regulisano da se oporezivanje prihoda od usluga za koje nije ugovorom propisan poseban način oporezivanja koje se uživaju na teritoriji Federacije BiH, a pružene su od lica iz zemlje sa kojom BiH ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, vrši u skladu s odredbama tih ugovora koje uređuju način oporezivanja dobiti od poslovanja. Svi ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sadrže klauzulu da se dobit od poslovanja oporezuje isključivo u zemlji rezidentnosti. To znači da, iako je ta usluga po našem zakonu oporeziva porezom po odbitku (jer je usluga obavljena u BiH), rezident nije obveznik plaćanja poreza, nego će nerezident - pružalac usluge platiti porez na dobit na osnovicu koju utvrdi u svom poreznom bilansu u svojoj zemlji rezidentnosti.

Da bi se takva usluga oporezovala u zemlji rezidentnosti pružalac usluge mora dostaviti primaocu usluge potvrdu o rezidentnosti i izjavu da je on krajnji korisnik prihoda od te usluge, koje dokumente primalac usluge odlaže u svoju arhivu, a Poreznoj upravi predaje samo izjavu (prethodno potpisanu od nerezidenta).

U varijanti po kojoj bi firma direktno snosila troškove prokuriste, takvi troškovi bi, sa stanovišta propisa o porezu na dobit, bili porezno dopustiv rashod, jer se smatra da bi bili učinjeni u svrhu ostvarivanja dobiti i pod uslovom da su dokumentovani i da su pravilno iskazani u finansijskom izvještaju.

Ovo se ne bi odnosilo na troškove reprezentacije, jer se rashodi na ime reprezentacije po propisima o porezu na dobit smatraju porezno nepriznatim rashodom, ukoliko su nastali u odnosu sa povezanim licem, kao i na naknade na koje nisu obračunati porezi i pripadajući doprinosi.

Po istom principu bi i PDV iskazan na fakturama organizatora smještaja trebao biti priznat kao ulazni PDV (uz napomenu da ima i stavova Uprave za indirektno oporezivanje BiH da se taj odbitak ne priznaje). Ako je prevoz avionom, po fakturi avioprevoznika ni inače ne bi bilo odbitka PDV-a iz razloga što su usluge međunarodnog prevoza u dijelu puta u inostranstvo oslobođene plaćanja PDV-a.

Porezni aspekt isplata na ime troškova dnevnica i prevoza prokuriste sa stanovišta propisa o porezu na dohodak prethodno je objašnjen. Ponovo naglašavamo da u pogledu poreznog tretmana ovih troškova, kad se radi o prokuristi koji nije u radnom odnosu, situacija nije do kraja čista. Naime, kad se strogo formalno čita propis, na iznose koji bi se direktno platili hotelu i prevozniku ne bi bilo obaveze plaćanja poreza na dohodak, jer se oporezuje isplata fizičkom licu (koje isplate u ovom slučaju nema). Međutim, stav poreznih organa po ovom pitanju je drugačiji, odnosno njihovo stanovište je da se suštinski radi o prihodu (dohotku) osobe koja nije zaposlenik i kad se ona ne pojavljuje kao direktni primalac tih sredstava i da bi i takvo plaćanje bilo oporezivo na isti način na koji se oporezuju prihodi od druge samostalne djelatnosti, tj. kao primanja po osnovu ugovora o djelu i sl.



Dr. sc. Mirna Pajević

Obveznice – pojam, podjela i model vrednovanja

Sažetak: Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo, odnosno određeno pravo u obligacionom odnosu. Pod vrijednosnim papirima se smatraju dionice dioničkih društava, industrijske i državne obveznice, investicijski certifikati o sudjelovanju u investicijama, te drugi vrijednosni papiri sa kojima se posluje na berzi. Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na berzanskom tržištu, a berze i državne ustanove prate njihovu vrijednost i valjanost, radi očuvanja poslovnog ugleda i sigurnosti kupaca. Na berzama se ne mogu ili se ne bi smjeli pojaviti vrijednosni papiri kompanija koje za njih nemaju pokriće. Vrijednosni papiri se kupuju da bi se zaradilo na temelju dividende i kamate ili na temelju njihove prodaje, tj. razlike u cijeni. Obveznica je vrijednosni papir koji određeni iznos kamate plaća investitoru, iz razdoblja u razdoblje, sve dok je ne povuče kompanija koja ju je emitovala. Imaoci obveznice ne učestvuju u odlučivanju i raspodjeli dobiti, već je njihov glavni interes ugovorena kamata. Pored kamata koje se isplaćuju periodično (godišnje, polugodišnje, kvartalno), vlasnici obveznice imaju pravo na povrat uložene glavnice nakon isteka roka dospijeća.

Ključne riječi: obveznice, nominalna vrijednost, kupon, dospijeće, prinos, amortizacija, revalorizacija

Pojam obvezniceObveznice su dugoročni vrijednosni papiri

koji se najčešće izdaju sa rokom dospijeća dužim od deset godina, ali se mogu izdavati i na kraće rokove.

Obveznice se mogu definisati sa pravnog, korporacijskog i investitorskog aspekta.

Definicija obveznica sa pravnog aspekta uređuje se zakonskim propisima, te se zakonom utvrđuje sadržaj obveznica. Obveznica se legalno definiše kao pisana isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznačenom u obveznici, iznose novčanih sredstava naznačenih na obveznici. Vlasništvo je naznačeno na obveznici, te vlasnik može biti pravna ili fizička osoba ili donositelj obveznice. Obaveza vraćanja može se utvrditi u jednom momentu ili kao višekratna obaveza.

Obveznice se sastoje iz dva dijela: plašta obveznice i talona.

Plašt obveznice definiše se kao finansijski odnos između izdavaoca (emitenta) i vlasnika obveznice. U plaštu su sadržana sva bitna obilježja tog odnosa.

Talon obveznice se sastoji od kamatnih ili anuitetskih kupona, temeljem kojih se ostvaruje periodična naplata kamata ili anuiteta (dijela glavnice i pripadajućih kamata).

Sa korporacijskog aspekta, obveznice predstavljaju instrument pomoću kojeg dioničko društvo ili neka druga pravna osoba prikuplja novac potreban za finansiranje svog poslovanja.

Iako obveznice mogu izdavati sva preduzeća koja su pravne osobe, njihovo je korištenje ipak karakteristično prvenstveno za velika dionička društva.

S aspekta investitora, obveznice su potpuno prenosivi vrijednosni papiri. Prema tome, one glase po naredbi vlasnika bez obzira da li su označene na ime ili donosioca. Obveznice se mogu kupovati na primarnom tržištu u vrijeme emisije i mogu se kupovati ili prodavati na sekundarnom tržištu (trgovina već emitovanim obveznicama). Obveznice su, po pravilu, vrijednosni papiri koji svojim vlasnicima nose fiksne prinose – kamate, zbog toga su pogodna investicija za investitora, orijentisane prema novčanom dohotku, pogotovo zato što imaju



unaprijed određeno dospijeće.

Obveznice su ujedno i relativno sigurni vrijednosni papiri, pogodni za investitore sa visokom averzijom prema riziku.

Obveznice su prenosivi vrijednosni papiri, što znači da glase po naredbi vlasnika. Kako mogu glasiti na ime i donosioca, obveznice na ime se prenose indosamentom, a obveznica na donosioca, slično novčanicama, njihovom predajom. Zbog takve transferabilnosti, obveznica se može pojaviti i kao novčani surogat koji može u potpunosti zamijeniti novac u platnom prometu uz pristanak korisnika plaćanja, te one predstavljaju fakultativni novac.

U nastavku su objašnjeni pojmovi vezani za tumačenje obveznica:

Nominalna vrijednost

Nominalna vrijednost obveznice pokazuje iznos novca koji će vlasnik obveznice dobiti u trenutku dospijeća obveznice.

Kupon

Nominalna (kuponska) kamatna stopa je stopa po kojoj se obračunava i isplaćuje kamata prema dinamici navedenoj u obveznici.

Kupon je kamatna stopa prema kojoj se računa prihod od obveznice, jer se nekada većina obveznica izdavala na donosioca, a svaki certifikat je nosio seriju kupona koju bi investitor odrezao kako bi svaki od njih dospijevao na naplatu. Kupon bi se tada slao posredniku (banci) koja se brinula za emitentovo plaćanje. Danas je mnogo obveznica registrovano, te se zna njihovo vlasništvo. Kupon predstavlja monetarni transfer koji se šalje direktno odgovarajućem investitoru.

Kamata na obveznicu je najčešće fiksna, ali se u novije vrijeme javljaju obveznice čija je kamata vezana za određene referentne kamatne stope.

Vrijeme dospijeća

Datum dospijeća obveznice je datum na koji izdavatelj obveznice mora isplatiti glavnicu vlasnicima obveznica. Budući da su obveznice najčešće instrument dugoročnog finansiranja, datum dospijeća je obično između dvije i trideset godina nakon dana izdavanja obveznica.

Amortizacija obveznica

Sistem amortizacije obveznice je način na koji se izvršava isplata glavnice i kamata koje pripadaju vlasniku obveznice.

Dva osnovna sistema amortizacije obveznica su:

− Jednokratni (za tzv. klasične ili obične obveznice) - vlasniku obveznice kamate se isplaćuju periodično u jednakim iznosima (najčešće polugodišnje), a glavnica se isplaćuje odjednom o dospijeću.

− Višekratni ili serijski (za tzv. anuitetske obveznice) - vlasniku obveznice se isplaćuju jednaki anuiteti (najčešće polugodišnji) od kamata i dijela glavnice.

− Amortizacija premije i diskonta se vrši pomoću jedne od dvije metode:

− Linearne metode amortizacije – smanjenje (u slučaju premije) ili povećanje (u slučaju diskonta) kamata bit će jednako u toku cijelog vijeka obveznica,

− Metode efektivnih kamata – diskontnom stopom kojom se izjednačava kupovna cijena (trošak stjecanja obveznica) sa dva buduća novčana toka (novčanim tokom od kamata i novčanim tokom od nominalne vrijednosti obveznica) koji se očekuju od ulaganja.

Revalorizacija obveznica

Revalorizacija obveznica predstavlja postupak ponovne procjene karakteristika obveznica. Revalorizirati se može glavnica ili kamatna stopa, odnosno i glavnica i kamatna stopa.

Revalorizaciji se pribjegava u uslovima inflacije. Njome se u uslovima inflacije štite interesi vlasnika obveznica. Obveznice se mogu revalorizirati bez obzira na to da li je revalorizacija bila predviđena po ugovoru u njihovoj emisiji.

Podjela obveznicaObveznice se dijele prema dva kriterija:

kriterij finansijske strukture i kriterij tržišta na kojem su emitovane.

Finansijska struktura obveznice zavisi od prirode njenog kupona, rokova dospijeća i cijene, te se razlikuju:

− Obična (zamjenljiva) obveznica koja nosi fiksnu kamatu sa poznatom nominalnom vrijednošću i poznatim rokom dospijeća koji se ne može mijenjati.

− Vječne (neiskupive) obveznice koje nemaju roka dospijeća i dospijevaju prema želji emitenta.



− Obveznice bez kupona koje ne donose prihod u obliku kupona, ali se prodaju po diskontu u odnosu na njihovu nominalnu vrijednost. Povrat od ove vrste obveznica ostvaruje se u vidu kapitalnog dobitka po dospijeću obveznice.

− Konvertibilne obveznice koje kupac može zamijeniti za drugu vrstu vrijednosnih papira (za drugu obveznicu ili dionicu istog emitenta) prema određenim uslovima.

− Obveznice sa varantom koje imaju certifikat koji njihovom vlasniku daje pravo kupovine nekog drugog vrijednosnog papira u budućnosti po fiksnoj cijeni.

− Obveznice vezane za indeks čija vrijednost o dospijeću zavisi od kretanja određenog indeksa, npr. cijena dospijeća vezana za indeks cijena dionica.

− Obveznice denominirane u dvije valute čiji su kuponi i cijena dospijeća iskazani u različitim valutama, npr. kupon se može isplaćivati u eurima, a cijena dospijeća u američkim dolarima.

Prema tržištima na kojima su emitovane, obveznice se dijele na domaće i međunarodne. Domaće obveznice emituju državne, korporacijske i lokalne vlasti na domaćem tržištu. Svjetska banka nema svoje domaće tržište, tako da su obveznice koje ona emituje uvijek međunarodne.

Emitenti inozemnih obveznica koriste tržišta drugih zemalja za njihovu prodaju. Emitenti ovih obveznica trebaju poštovati zahtjeve i pravne propise koji vrijede u zemljama gdje se obveznice emituju. Euroobveznice su obveznice koje se emituju i kojima se trguje na više finansijskih tržišta istovremeno. Središte emitenata i posrednika euroobveznica je u Londonu, te je njihovo tržište međunarodno šaltersko tržište, a poslovi se zaključuju telefonski.

Tržišne karakteristike i cijena obveznice

Tržišne karakteristike obveznica razlikuju se od njihovih nominalnih obilježja. Nominalna obilježja su polazna osnovica u procijeni njihovih tržišnih karakteristika. Tržišna cijena obveznica jeste ona cijena koja je ostvarena njihovom kupoprodajom na tržištu. Ona se često utvrđuje ex-post na temelju ostvarenih pojedinačnih cijena u određenom razdoblju, a koje su dostupne investitorima iz dnevnih publikacija s organiziranih tržišta kapitala.

Primjer jedne takve publikacije dat je u narednoj tabeli:

Bonds Cur.Yld Vol. High Low Close Net.Chg

1 2 3 4 5 6 7Chryslr 13s97 10,9 7 119 119 119 ...

ChryF 93/887 9,3 9 101 101 101 + ½

ChryF 93/490 9,4 125 104 1/4 104 1/4

104 1/4

- 1/8

CirclK 81/405 cv 20 133 132 1/2

132 1/2

- ½

Značenja kolona:1. Skraćeni naziv korporacije, kuponska

kamatna stopa i godina dospijeća,2. Tekući prinos, određen dijeljenjem

godišnjih kamata sa tekućom cijenom obveznice. Oznaka cv u koloni ukazuje da je obveznica konvertibilna za određeni broj dionica,

3. Broj obveznica kojima se trgovalo tokom dana,

4. Najviša cijena plaćena za obveznicu tokom dana,

5. Najniža cijena plaćena za obveznicu tokom dana,

6. Cijena plaćena u zadnjoj transakciji za taj dan,

7. Razlika između cijene plaćene za zadnju obveznicu danas i cijene plaćene za zadnju obveznicu prethodnog dana.

Tržišna cijena obveznicePrilikom kupovine obveznica, osim

nominalne vrijednosti i ugovorne kamatne stope, investitor treba voditi računa o tržišnoj cijeni obveznice i stopi prinosa. Cijena obveznica iskazuje se u relativnom iznosu, tj. u postotku od nominalne vrijednosti koja predstavlja bazu i iznosi sto posto. Kako se obveznicama trguje na berzama, njihova cijena oscilira oko baze zavisno o ponudi i potražnji. Ponuda obveznica ovisi od zahtjeva emitenta za neto finansiranjem.

Potražnja za obveznicama zavisi od brojnih faktora:

- Promjene kreditnog statusa ili kvalitete emitenta obveznice,

- Preostalog vremena do roka dospijeća,- Očekivanja investitora u pogledu stope

inflacije,- Promjene kamatnih stopa.



Promjena kreditnog statusa ili kvalitete emitenta obveznice može imati značajan utjecaj na tržišnu cijenu određenih obveznica. Svaka sumnja u mogućnost emitenta obveznica da će plaćati kamate ili dospjele obveznice, odvraćat će potencijalne kupce od tih obveznica, zbog čega će njihova cijena padati.

Preostalo vrijeme do roka dospijeća utječe na povećanje cijene neke emisije kada se tržišna cijena približava cijeni dospijeća. Ako će obveznica dospjeti po punoj nominalnoj vrijednosti i u kratkom vremenskom razdoblju, svaki pad tržišne cijene će privlačiti kupce.

Ako se očekuje porast inflacije tada će vrijednosni papiri sa fiksnom kamatom koji će dospjeti po nominalnoj vrijednosti biti manje privlačni od drugih vidova imovine koji su zaštićeni od rasta cijena.

Kamatne stope su veoma važan faktor pri određivanju cijena vrijednosnih papira sa fiksnom kamatnom stopom. Ako je kamatna stopa stabilna, tada se može očekivati da i prosječan povrat od različitih vrsta obveznica bude približno na nivou koji je povezan sa tom kamatnom stopom. Međutim, ako kamatna stopa počne rasti tada će porast na postojeće obveznice biti manje privlačan.

Model vrednovanja obveznicaPolaznu osnovu za vrednovanje obveznica

predstavljaju: - Nominalna vrijednost, - Nominalna kamatna stopa, - Dospijeće, - Sistem amortizacije.

Cijena obveznica ovisi o odnosu nominalne kamatne stope na obveznice i tržišne kamatne stope za ulaganja istog stepena rizika. Ako je nominalna kamatna stopa na obveznice jednaka tržišnoj kamatnoj stopi, obveznice će se prodavati po nominalnoj vrijednosti – al pari. Ako je nominalna kamatna stopa na obveznice veća od tržišne kamatne stope, obveznice će se prodavati uz premiju (po cijeni koja je veća od nominalne vrijednosti obveznica – super pari), a ako je nominalna kamatna stopa manja od tržišne kamatne stope, obveznice će se prodavati uz diskont (po cijeni koja je manja od nominalne vrijednosti – sub pari).

Model vrednovanja razrađen prema sistemu amortizacije obveznica razlikuje tri karakteristična tipa obveznica:

- Obveznice koje daju vječnu rentu,

- Obveznice sa kuponom,- Obveznice bez kupona.

Obveznice koje daju vječnu rentuNajlakši način za određivanje vrijednosti

obveznica je jedinstvena klasa obveznica koja nikada ne dospijeva, tj. obveznice koje daju vječnu rentu. One su vrlo rijetke u praksi.

Sadašnja vrijednost obveznice koja daje vječnu rentu je jednaka kapitaliziranoj vrijednosti beskonačnog toka isplate kamata.

Ako obveznica zauvijek osigurava fiksnu godišnju isplatu I, njena sadašnja vrijednost V po zahtijevanoj stopi prinosa od investitora za emisiju duga kd je jednaka:

V = I / kd

Obveznice sa kuponomAko obveznica ima konačno dospijeće,

pri procjeni vrijednosti obveznice potrebno je razmatrati ne samo tok kamate već i konačnu vrijednost ili vrijednost na dan dospijeća.

Vrijednost kuponske obveznice jednaka je:

V = I ∙ IVtkd + MV ∙ IItkd, gdje je

V = MV∙ IItkd, gdje je

V – Vrijednost (cijena) obvezniceI – Godišnja kuponska isplataMV – Nominalna vrijednost obvezniceII – Druga finansijska tablicaIV – Četvrta finansijska tablicat – Dospijeće obveznicekd – Kamatna stopa (stopa prinosa)

Vrijednost obveznice ovisi o odnosu nominalne i tržišne kamatne stope. Kada bi te dvije stope bile iste, vrijednost obveznice bi bila jednaka nominalnoj vrijednosti.

Obveznice bez kuponaObveznica bez kupona je obveznica s

jednokratnim dospijećem koja ne nosi kamate. Prinos se ostvaruje po dospijeću u visini njene nominalne vrijednosti. Diskontiranjem tog prinosa uz stopu tržišne kapitalizacije dobije se sljedeći izraz za izračunavanje vrijednosti obveznice bez kupona:



V = I ∙ IVtkd + MV ∙ IItkd, gdje je

V = MV∙ IItkd, gdje je

V = MV∙ IIt , gdje jeV – Vrijednost (cijena) obvezniceMV – Nominalna vrijednost obvezniceII – Druga finansijska tablicat – Dospijeće obveznicekd – Kamatna stopa (stopa prinosa)

Kamatna stopa na obvezniceKamatna stopa na obveznice trebala bi

ovisiti o formiranoj kamatnoj stopi na tržištu kapitala, za isti stepen rizika ulaganja. U slučaju kamatnih stopa na dugoročna ulaganja, veličina rizika je gotovo beznačajna (misli se na bezrizične kamatne stope na državne obveznice i bankarske kamate na dugoročne štedne račune). Ulaganje u obveznice različitih korporacija ima veći stepen rizika, te se mora ponuditi i viša kamatna stopa od one koju nose državne obveznice i time učiniti ulaganje u obveznice atraktivnijim i privlačnijim investitorima.

Rizik je prvenstveno određen rizičnošću poslovanja i strukturom kapitala samog preduzeća koje emitira obveznice. Faktori o kojima ovisi rizik i privlačnost obveznica su sljedeći:

- Vrijeme amortizacije obveznica,- Sistem amortizacije obveznica,- Način osiguranja interesa vlasnika

obveznica,- Formiranje fonda za amortizaciju

obveznica,- Mogućnosti konverzije obveznica u

druge vrijednosne papire i druge opcije, - Mogućnosti revalorizacije obveznica u

uvjetima inflacije.

Vrijeme amortizacije obveznicaŠto je rok na koji se emitiraju obveznice duži,

veći je i rizik za njihove ulagače. Rizik se sastoji u tome da li će se sredstva vratiti u cijelosti i planiranom dinamikom. Dakle, što je duže vrijeme amortizacije obveznica, veći je rizik promjene njihove tržišne vrijednosti. Taj je rizik dvojak. S jedne strane postoji opasnost od pada tržišne vrijednosti kompanije, a sa druge strane od promjene kamatne stope na tržištu, odnosno od gubitka u slučaju porasta kamatne stope – tzv. rizik kamatne stope (interest rate risk).

Sistem amortizacije obveznicaOčito je da je rizik povrata uloženih sredstava

veći kod jednokratnog sistema, jer vlasnik ne može pratiti solventnost emitenta u mjeri u kojoj je to u stanju činiti kod anuitetskog sistema. Kod obveznica koje ne nose kamate, a kupuju se uz znatan diskont javlja se i rizik ugroženosti očekivanih kamata, odnosno diskonta.

Stepen osiguranja obvezniceŠto je veći stepen osiguranja obveznica,

manji je rizik ulaganja u njih. Obveznice osigurane realnom imovinom nose najmanji rizik, pogotovo ako su nadređene ostalim dugovima. Najrizičnije su neosigurane obveznice i to one koje su podređene isplati interesa ostalih neosiguranih dugova.

Formiranje fonda za amortizaciju obveznica

Fond za amortizaciju obveznica se formira u svrhu smanjenja rizika vlasnika obveznica. U taj fond emitent povremeno uplaćuje novac za amortizaciju obveznica, te se protekom vremena smanjuje veličina ugroženog uloga vlasnika.

Mogućnost konverzije obveznica u druge vrijednosne papire

Vlasnik obveznice ima pravo da konvertuje svoje obveznice u druge vrijednosne papire emitenta, prvenstveno njegove obične dionice. Pravo konverzije omogućava postizanje većih efekata na uložena sredstva nego što bi se ostvarili samom obveznicom. Takve obveznice nose i manje kamatne stope i manje su rizične.

Mogućnost prijevremenog otkupaObveznice mogu nositi i pravo otkupa prije

isteka njihovog dospijeća. Ova mogućnost vlasniku obveznice obezbjeđuje smanjenje rizika ulaganja, jer štiti vlasnika obveznice od pada tržišne vrijednosti njegove investicije.

Visina kamatne stope je određena zahtijevanim prinosom na nerizična ulaganja uvećanim za premiju rizika. Za ocjenu veličine rizika ulaganja u obveznice na razvijenim finansijskim tržištima veliku ulogu ima kreditni rejting.

Rejting obveznicaPodlogu o kvaliteti vrijednosnih papira

osiguravaju razne organizacije koje se bave rejtingom vrijednosnih papira, odnosno obveznica. Obveznice



se svrstavaju u rang/listu uključujući prosudbu o riziku ulaganja u potencijalne obveznice.

Takve rejting liste uključuju očekivanja, ali se zasnivaju na faktorima kao što su:

- Stepen korištenja finansijske poluge, odnosno stepen zaduženosti,

- Profitabilnost poslovanja, - Varijabilnost dobiti u prošlosti, - Veličina kompanije, - Korištenje podređenih dugova

kompanije čije se obveznice nalaze na organizovanim tržištima vrijednosnih papira.

Sve obveznice se svrstavaju u određene skupine prema riziku ulaganja, najčešće prema abecednom redu. Tako su najkvalitetnije obveznice rangirane sa A, odnosno sa trostrukim A, dok sve ostale obveznice imaju veći stepen rizika ulaganja i manji rang.

U nastavku je prikazana tabela načina rangiranja korporacijskih obveznica:

Rangiranje korporacijskih obveznica Moody’s Standard &

Poors

Visoka kvaliteta AaaAa

AAAAA

Investicijski razred ABaa

ABBB

Nedovoljna kvaliteta BaB

BBB

Špekulativno CaaC

CCCD

Ako se određena kompanija nalazi u razredu „visoka kvaliteta“, to znači da postoji veća šansa opstanka u nepovoljnijim ekonomskim uslovima nego da se nalazi u razredu „nedovoljna kvaliteta“, te da se na dug te kompanije mogu zaračunati niže kamatne stope za razliku od one koja se nalazi u razredu „nedovoljne kvalitete“. Najčešće se ocjenjivanje vrijednosnih papira (obveznica) obavlja godišnje ili polugodišnje. Sa druge strane, ocjene sadrže određenu dozu subjektivnosti, tako da one ne jamče stopostotnu sigurnost i stabilnost.

Rejting obveznica korporacija je od izuzetne važnosti za procjenjivanje njihove vrijednosti. Što je niži rejting nekih obveznica, na tržištu će se zahtijevati viša stopa prinosa do dospijeća na takva ulaganja i obrnuto.

Prinosi na obvezniceZa obveznice su karakteristična dva

temeljna prinosa:- Tekući prinos i- Prinos do dospijeća.Za opozive obveznice je prinos do dospijeća

razvijen u prinos do opoziva.

Tekući prinosTekući prinos na obveznice (current yield)

tipičan je prinos razvijen za kuponske obveznice, koji predstavlja odnos godišnjih kuponskih kamata i tržišne vrijednosti obveznice. Radi se o godišnjoj profitabilnosti prinosa od kamata na kuponske obveznice mjerenoj njihovom tržišnom vrijednošću.

Kupci putem ovog prinosa imaju mogućnost da saznaju kolika će biti njihova potencijalna dobit koja će biti stavljena na raspolaganje. Tekući prinos se može računati prema sljedećoj formuli:

yd = , gdje je

yd – Tekući prinos na obveznice

I – Godišnje isplaćena kamata

V – Vrijednost (cijena) obveznice

Isplata kamata ima sličnosti sa kuponskom obveznicom, tj. ona je fiksna do dospijeća. Tekući prinos ovisi o kretanju tržišne cijene obveznice, koja ovisi o kretanjima zahtijevane stope prinosa na tržištu. Sa padom tržišne vrijednosti obveznice tekući se prinos povećava i obratno.

Prinos do dospijeća

Diskontna stopa koja svodi prinose od obveznice (kamate i nominalnu vrijednost) do trenutka njenog dospijeća na tekuću tržišnu vrijednost obveznice naziva se prinos do dospijeća (yield to maturity). To je interna stopa prinosa (rentabilnosti, odnosno profitabilnosti) obračunata na tržišnu vrijednost obveznice.

Prinos do dospijeća predstavlja mjeru profitabilnosti obveznice koja uzima u obzir veličinu i dinamiku svih novčanih primitaka od obveznice u vremenu do dospijeća prema njenoj tržišnoj vrijednosti.

Što se tiče izračunavanja ovog prinosa on je najsloženiji kod kuponskih obveznica, tj. obveznica koje nose kupon (obveznice koje imaju fiksnu kamatu do dospijeća).

Prinos do dospijeća kuponske obveznice se može izračunati:

- Metodom interne stope, - Aproksimacijom, - Očitavanjem iz tablica prinosa.

Metoda interne stope primjenjuje se kada je poznata tekuća tržišna cijena, na način da se od svih stopa diskontovanja odabere ona koja je jednaka njenoj tekućoj tržišnoj vrijednosti.

Kod anuitetske obveznice prinos do dospijeća moguće je računati metodom interne stope. Pri tome se postupak izračunavanja može pojednostaviti korištenjem finansijskih tablica. Vrijednost četvrtih tablica jednaka je tržišnoj cijeni obveznice podijeljenoj s konstantnim godišnjim anuitetom.

Prinos do opoziva

Prinos do opoziva je izveden iz prinosa do dospijeća za kuponske obveznice koje nose klauzulu opoziva. Klauzula opoziva daje pravo emitentu da takve kuponske obveznice opozove i otkupi prije dospijeća po cijeni opoziva. Ako obveznice nose klauzulu opoziva postoji vjerovatnoća da se neće držati do dospijeća, jer će ih emitent opozvati i otkupiti kada tržišna cijena obveznica bude viša od cijene opoziva. Prinos do opoziva je potrebno mjeriti

I

V

yd – Tekući prinos na obvezniceI – Godišnje isplaćena kamataV – Vrijednost (cijena) obveznice

Isplata kamata ima sličnosti sa kuponskom obveznicom, tj. ona je fiksna do dospijeća. Tekući prinos ovisi o kretanju tržišne cijene obveznice, koja ovisi o kretanjima zahtijevane stope prinosa na tržištu. Sa padom tržišne vrijednosti obveznice tekući se prinos povećava i obratno.

Prinos do dospijećaDiskontna stopa koja svodi prinose od

obveznice (kamate i nominalnu vrijednost) do trenutka njenog dospijeća na tekuću tržišnu vrijednost obveznice naziva se prinos do dospijeća (yield to maturity). To je interna stopa prinosa (rentabilnosti, odnosno profitabilnosti) obračunata na tržišnu vrijednost obveznice.

Prinos do dospijeća predstavlja mjeru profitabilnosti obveznice koja uzima u obzir veličinu i dinamiku svih novčanih primitaka od obveznice u vremenu do dospijeća prema njenoj tržišnoj vrijednosti.

Što se tiče izračunavanja ovog prinosa on je najsloženiji kod kuponskih obveznica, tj. obveznica



koje nose kupon (obveznice koje imaju fiksnu kamatu do dospijeća).

Prinos do dospijeća kuponske obveznice se može izračunati:

- Metodom interne stope,- Aproksimacijom,- Očitavanjem iz tablica prinosa.

Metoda interne stope primjenjuje se kada je poznata tekuća tržišna cijena, na način da se od svih stopa diskontovanja odabere ona koja je jednaka njenoj tekućoj tržišnoj vrijednosti.

Kod anuitetske obveznice prinos do dospijeća moguće je računati metodom interne stope. Pri tome se postupak izračunavanja može pojednostaviti korištenjem finansijskih tablica. Vrijednost četvrtih tablica jednaka je tržišnoj cijeni obveznice podijeljenoj s konstantnim godišnjim anuitetom.

Prinos do opozivaPrinos do opoziva je izveden iz prinosa do

dospijeća za kuponske obveznice koje nose klauzulu opoziva. Klauzula opoziva daje pravo emitentu da takve kuponske obveznice opozove i otkupi prije dospijeća po cijeni opoziva. Ako obveznice nose klauzulu opoziva postoji vjerovatnoća da se neće držati do dospijeća, jer će ih emitent opozvati i otkupiti kada tržišna cijena obveznica bude viša od cijene opoziva. Prinos do opoziva je potrebno mjeriti kao prinos koji će investitor ostvariti od kamata i cijene opoziva ako drži obveznicu do njenog najranijeg mogućeg opoziva.

U nastavku je dat primjer izračuna ukupne cijene obveznice na sekundarnom tržištu:

Primjer izračuna ukupne cijene obveznica u trgovanju na sekundarnom tržištu

1. Vrijednosni papir Simbol: xxx

2. Kamatna stopa 5,13%

3. Datum trgovanja 13. septembar 2016.

4. Datum namire 18. septembar 2016.

5. Datum zadnjeg dospijeća kupona 17. maj 2012.

6. Cijena obveznice na berzi (čista cijena) 101,75% (nominalna vrijednost obveznice)

7. Broj obveznica 10.000.000

8. Ukupna čista cijena 10.175.000,00 (8.=7.x 6.)

9. Broj dana od zadnjeg dospijeća kupona do dana namire 124 (9.=4.-5.)

10. Stečena kamata po danu po obveznici 0,000140027 (iz tabele stečena kamata)

11. Stečena kamata po obveznici 0,017363388 (11.=9.x10.)

12. Stečena kamata po obveznici (%) 1,74%

13. Stečena kamata 173.633,88 (13.=7.x 11.)

14. Ukupna cijena (čista cijena + stečena kamata) 103,49% (14.=6.+12.)

15. Ukupno (čista cijena + stečena kamata) 10.348.633,88 (15.=8.+13.)



Primjer knjiženja kupovine obveznica

Preduzeće je kupilo obveznice 1. 1. 2015. godine sa dospijećem 1. 1. 2020. godine. Vrijednost ulaganja 1. 1. 2015. godine iznosila je 100.000 KM, čija će vrijednost 1. 1. 2020. godine iznositi 161.051 KM. Amortizacioni period diskontovanja je pet godina sa kamatnom stopom od 10%.

Knjiženje:

R. br. OPIS KontoIznos

Duguje Potražuje

1. Ulaganje u obveznice 066 100.000

Žiroračun 200 100.000

Kupovina obveznica

2. Ulaganje u obveznice 066 1.000

Kamata od obveznica 661 1.000

Dospjela kamata od obveznica

Kada je kupljena obveznica knjiži se tako da duguje konto ulaganja u obveznice, a potražuje žiroračun za iznos od 100.000 KM.

Svake godine se adekvatan iznos kamate po principu vremenskog prihoda dodaje na uložena sredstva i obračunava kao prihod tekućeg perioda. Tako će se prve godine od 100.000 KM već 1. 1. 2016. godine valorizovati kao 110.000 KM, jer je 10% priznata kamata na godišnjem nivou.

ZaključakOno po čemu se obveznice razlikuju od drugih vrsta zajmova je to što su one prenosive ili

negocijabilne, odnosno njima se trguje i na sekundarnom tržištu. Prvobitni kupac obveznica je u mogućnosti pretvoriti je u likvidna sredstva i nije vezan za vijek obveznice, te je iz tog razloga veoma važno poznavati termine kao što su cijena i prinos obveznice.

S obzirom da su prenosive, obveznice nude prednost dugoročnog zaduživanja za emitenta i u isto vrijeme zadržavanje razumnog stepena likvidnosti za investitora u obveznice, uz pretpostavku postojanja sekundarnog tržišta koje valjano obavlja svoju funkciju. Sa druge strane bilo je slučajeva kada su sekundarna tržišta postala neaktivna, te su investitori bili suočeni sa teškoćama prilikom prodaje, ili su naišli na ekstremno visoke margine (raspone) prilikom prodaje.



Bernard Iljazović, univ. bacc. admin. public

Utjecaj interne kontrole na sprečavanje nepravilnosti u financijskom izvještavanju

Sažetak: S obzirom na sve intenzivnije financijske malverzacije i „friziranje“ financijskih izvještaja u uvjetima nestabilne ekonomske klime, odgovorne osobe u tvrtkama trebale bi više pažnje posvetiti nadzoru poslovnih aktivnosti, a posebice financijskih izvještaja. Za otkrivanje i sprečavanje takvih situacija potrebno je uspostaviti cjelokupan sustav internog nadzora, koji će se sastojati od nekoliko segmenata, a jedan od njih je i interna kontrola. Stoga je u tekstu naglasak stavljen na način funkcioniranja interne kontrole i njezinu ulozu u sprečavanju nepravilnosti u financijskim izvještajima, sa kratkim osvrtom na razinu primjene interne kontrole u tvrtkama u BiH

Ključne riječi: interna kontrola, nepravilnosti, financijsko izvještavanje

Uvod

Na dinamičnom poslovnom tržištu, uslijed povećane globalne konkurencije, manjka investicijskih sredstava, u tvrtkama sve više do izražaja dolaze prijevare i različiti oblici zlonamjernih radnji. U cilju njihovog otkrivanja i sprečavanja, nužno je uspostaviti efikasan sustav interne kontrole i upravljanja rizikom, kao dio cjelokupnog sustava internog nadzora. Zadatak uspostavljanja i provođenja interne kontrole u nadležnosti je menadžmenta, koji će na taj način osigurati uvjete za opstanak i razvoj tvrtke u skladu sa definiranim poslovnim ciljevima, a sa druge strane potencijalnim investitorima pružiti pouzdane i točne informacije o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja tvrtke.

Pojam i funkcioniranje sustava interne kontrole

U financijskoj literaturi postoje brojne definicije interne kontrole, od kojih je najraširenije prihvaćena definicija interne kontrole koju je dao Committe of Sponsoring Organizations of the Treadway Commission (COSO).

Prema COSO (1992) interna kontrola

definirana je kao proces kojeg oblikuju uprava, menadžment i ostali djelatnici kako bi se osiguralo razumno uvjerenje o ostvarenju ciljeva u sljedećim područjima: učinkovito i uspješno poslovanje, pouzdano financijsko izvještavanje, usklađenost sa zakonima i propisima.

Svrha uvođenja internih kontrola ogleda se u unapređenju poslovnih procesa, financijskog upravljanja i odlučivanja, te postizanju generalnih ciljeva, kao naprimjer:

- osiguranje ekonomičnog i efikasnog poslovanja,

- usklađenost poslovanja sa poslovnim planovima, programima rada, zakonima, propisima, etičkim normama,

- zaštita imovine i drugih resursa od financijskih gubitaka, nepravilnosti, prijevara,

- pravodobno financijsko izvještavanje i praćenje rezultata poslovanja.

No, osim menadžmenta interna kontrola bi u određenoj mjeri trebala zapravo biti odgovornost svih zaposlenih u kompaniji. Tako je naprimjer uloga računovođe značajna prilikom dizajniranja



internih kontrolnih postupaka koji osiguravaju primjenu propisa i ostvarivanje ciljeva tvrtke, uloga internih revizora je značajna u procjeni učinkovitosti internih kontrola.

Ovisno o područjima u kojima se provode, interne kontrole možemo podijeliti na:

- administrativne ili izvršne kontrole vezane uz temeljne poslovne funkcije,

- računovodstvene kontrole vezane uz računovodstveni proces, odnosno usmjerene prema prevenciji sprečavanja nezakonitih, nepravilnih postupaka,

- upravljačke kontrole vezane uz upravljačke funkcije.

Učinkovitost sustava interne kontrole može biti narušena:

- pogreškama zaposlenika zbog nestručnosti, krivog tumačenja uputa, nezainteresiranosti,

- tajnim sporazumima npr. između menadžmenta i zaposlenika, zaposlenika i trećih osoba, zaposlenika i članova interne revizije

- kršenjem članova uprave.

Zbog teškog otkrivanja zlouporaba interne kontrole od članova uprave i tajnih sporazuma u srednjim i velikim tvrtkama najčešće dolazi do različitih oblika prijevara.

Sustav internih kontrolaU međunarodnoj praksi razvijeno

je nekoliko modela interne kontrole. Među najznačajnijim je COSO model internih kontrola koji je postao svjetski priznat okvir za utvrđivanje i upoznavanje sistema internih kontrola. COSO okvir se sastoji od pet međusobno povezanih komponenti, a koje uključuju kontrolno okruženje, procjenu rizika, kontrolne aktivnosti, informacije, komunikacije i monitoring (nadzor).

Kontrolno okruženjeSukladno COSO okviru, polazna točka

za provođenje kontrolnih aktivnosti u tvrtki je kontrolno okruženje, odnosno uvjeti u kojima se kontrola provodi. Ova komponenta osigurava uvjete za učinkovito djelovanje internih kontrola i posebno je značajna jer se na njoj temelje sve ostale komponente interne kontrole. Postoji mnogo faktora koji utječu na uvjete u kojima se provodi kontrola kao što su: poštenje i etičke vrijednosti, stručnost menadžmenta i svih ostalih zaposlenika, filozofija i stil upravljanja menadžmenta, upravljanje ljudskim potencijalima,

način dodjeljivanja ovlasti i odgovornosti, itd. Pri formiranju kontrolnog okruženja posebno je važan integritet i etičke vrijednosti menadžmenta. Potrebno je usvojiti interne kodekse ponašanja i procedure za cjelokupnu organizacijsku strukturu, o tome obavijestiti sve zaposlenike i konstantno jačati njihovu implementaciju, kako bi se spriječili pokušaji zaposlenika da se uključe u nezakonite, nepoštene, neetičke radnje.

Menadžment treba upostaviti i nadzirati sustav interne kontrole tako što će osigurati:

- neovisnost u odnosu na menadžment,- ustroj koji omogućuje primjerene uvjete

planiranja, provedbe kontrole i nadzora poslovanja,

- prijenos ovlaštenja i odgovornosti,- razdvajanje dužnosti u pogledu ovlasti za

pripremu, obradu, evidentiranje, plaćanje i kontrolu,

- sustav dvostrukog potpisa,- pravila zaštite imovine i informacija,- postupke pravilna, potpuna, točnog i

ažurnog evidentiranja svih poslovnih transakcija,

- postupke praćenja financijskog upravljanja i kontrola,

- postupke upravljanja ljudskim potencijalima,

- kadrovsku politiku koja će pri zapošljavanju novih djelatnika primijeniti visoke standarde stručnosti, prednost dati obrazovanijim osobama sa radnim iskustvom i dokazima o poštenju i etičkom ponašanju (velik broj pogrešaka prema istraživanjima proizlazi iz kadrovskih problema, nedovoljnog računovodstvenog znanja i pogrešaka u prosuđivanju).

Pri uspostavi sustava interne kontrole, nužno je voditi računa i o troškovima, odnosno sustav treba omogućiti ostvarenje definiranih ciljeva, a da pri tome troškovi ne budu veći od očekivane koristi.

Procjena rizikaNakon definiranja poslovnih ciljeva i

uspostavljanja odgovarajućeg kontrolnog okruženja potrebno je identificirati i analizirati relevantne unutarnje i vanjske rizike kojima je tvrtka izložena, te poduzeti odgovarajuće mjere za učinkovito upravljanje rizicima. Sukladno COSO okviru, upravljanje rizicima na razini tvrtke je proces izvršavan od menadžmenta i drugih zaposlenika



primijenjen u postavljanju strategije i kroz tvrtku, dizajniran kako bi identificirao potencijalne događaje koji mogu utjecati na tvrtku kako bi upravljao rizicima koji trebaju ostati na prihvatljivoj razini, te kako bi se pružilo razumno uvjerenje u postizanju poslovnih ciljeva tvrtke. Procjena rizika financijskog izvještavanja uključuje određivanje, analizu i upravljanje različitim faktorima koji su relevantni za pripremu objektivnih financijskih izvještaja sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima.

Rizici kojima su tvrtke izložene su veći kada posluju u uvjetima stalnih promjena zakonskih normi, čestih promjena zaposlenika, pri uvođenju novih informacijskih tehnologija, proširivanja inozemnog poslovanja, korporativnog restrukturiranja...

Nedostaci u funkcioniranju internih kontrola češći su u tvrtkama koja su manja, manje profitabilne, imaju složenija poslovanja, koja ubrzano rastu ili su u fazi restrukturiranja, imaju veći računovodstveni rizik, više ostavki revizora te manje resursa za internu kontrolu.

Zadatak menadžmenta je procijeniti rizike pri oblikovanju odgovarajućih sustava internih kontrola, kako bi se mogućnost pogrešaka i prijevara reducirala na minimalnu mjeru.

Sukladno Međunarodnim revizorskim standardima, prijevara može obuhvatiti manipuliranje, falsificiranje ili preinaku knjiženja ili isprave, pogrešan prikaz ili namjerno izostavljanje događaja, transakcija ili drugih značajnih informacija iz financijskih izvještaja, namjerno pogrešno primjenjivanje računovodstvenih načela i sl.

Kontrolne aktivnostiKontrolne aktivnosti – aktivnosti kontrole

podrazumijevaju politike i postupke kojima se osigurava da sve potrebne radnje u vezi s upravljanjem rizicima budu poduzete za ostvarivanje ciljeva tvrtke. Kontrolne aktivnosti usmjeruju se na:

- provjeru računovodstvenih sustava;- kontrolu informacijskih sustava;- fizičku kontrolu;- kontrolu podjele dužnosti.

Provjera računovodstvenih sustava obuhvaća kontrolne postupke: obavljanje neovisne provjere rada pojedinaca ili djelovanje postupaka u sustavu poput analitičke provjere povezanosti informacija o poslovanju i financijama, istraživanje

neočekivanih razlika itd.

Kontrole informacijskih sustava obuhvaćaju opću kontrolu i kontrolu računalnih programa.

Opća se kontrola odnosi na sveobuhvatne uvjete obrade podataka (središnju obradu, nabavu i održavanje programa), dok se kontrola softvera odnosi na pojedinačne programe koji osiguravaju potpunost i točnost obrade poslovnih događaja.

Fizička kontrola provjerava primjerenost fizičke zaštite objekata, odobrenja pristupa programima i bazama podataka, uz povremenu inventuru imovine i usporedbu sa kontrolnom evidencijom.

Kontrola podjela dužnosti mora biti izvršena na način da se razdvoji odgovornost za odobravanje poslovnih događaja i njihovo računovodstveno praćenje kako bi se spriječilo da jedna osoba učini i prikrije različite nepravilne i nezakonite radnje.

Informiranje i komuniciranjeSukladno COSO okviru, informacije su

neophodne za učinkovito i uspješno poslovanje, pripremu pouzdanih financijskih izvještaja, te za postizanje usklađenosti sa zakonima i propisima. Stoga je potrebno prikupiti sve relevantne informacije koje se koriste na svim razinama u tvrtki i pravodobno ih distribuirati u obliku koji podržava ciljeve financijskog izvještavanja i omogućuje zaposlenicima obavljanje njihovih zaduženja.

Monitoring (nadzor)Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva

interne kontrole, menadžment treba provjeravati njezin rad stalnim nadzorom ugrađenim u svakodnevno poslovanje tvrtke (upravljačke ili kontrolne aktivnosti) ili pojedinačnim procjenama koju obavljaju interni revizori ili drugi zaposlenici u sustavu nadzora interne kontrole. Opseg i učestalost nadzora ovisit će o efikasnosti postojećeg sustava internih kontrola i ocjeni rizika koji proizlazi iz promijenjenih okolnosti poslovanja.

Pisani kodeks ponašanja donijet će više benefita velikim tvrtkama, s obzirom da je u većim sustavima teško naglašavati principe etičkog ponašanja usmenim putem. U manjim tvrtkama, gdje je vlasnik često i menadžer, smanjuje se rizik zbog njegove konstantne uključenosti u nadzor poslovanja, dok je u većim organizirana interna revizija kojoj je zadatak nadziranje i ocjena sustava internih kontrola.



No, bez obzira na veličinu tvrtke, zadatak interne kontrole je osigurati ostvarenje ciljeva tvrtke, te je zaštititi od svih potencijalnih rizika kako bi se pravodobno izbjegli problemi u poslovanju.

Prema COSO-ovom izvještaju, tvrtke su uložile velika financijska sredstva za poboljšanje kvalitete sustava internih kontrola. Posebno se ističu dva razloga: interna kontrola pomaže tvrtkama u ostvarivanju operativnih, financijskih i ciljeva usklađenosti, te je većina tvrtki obvezna izvještavati o kvaliteti interne kontrole nad financijskim izvještavanjem.

Odgovornost menadžmenta za interne kontrole

Menadžment je odgovoran za održavanje sustava internih kontrola nad financijskim izvještavanjem (Internal Controls over Financial Reporting - ICFR) koji omogućuje razumno uvjeravanje o vjerodostojnosti financijskog izvještavanja i pripreme financijskih izvještaja za svrhe izvan tvrtke u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima. Komisija za vrijednosne papire Securities Exchange Commission (SEC) SAD je 2003. godine usvojila pravila za interne kontrole nad financijskim izvještavanjem radi implementiranja članka 404. Sarbanes-Oxley zakona, koji zahtijeva da menadžment obavlja godišnju procjenu da li su interne kontrole efikasne u pružanju razumnog uvjeravanja o vjerodostojnosti financijskih izvještaja, te da svoju ocjenu objavi investitorima. Interne kontrole nad financijskim izvještavanjem (ICFR) ne mogu pružiti apsolutnu sigurnost zbog svojih inherentnih ograničenja. To je proces koji uključuje ljudsku marljivost i usklađenost te podliježe pogrešnim odlukama i prosudbama koje proizlaze iz ljudskih neuspjeha. Također, ICFR se može zaobići ako su zaposlenici u tajnom dosluhu ili nema odgovarajućeg stava menadžmenta. Zbog takvih ograničenja, ICFR ne može spriječiti ili otkriti sve pogrešno prikazane podatke, nenamjerne greške ili prijevare.

Interna kontrola kao prva linija obraneStručnjaci različitih profila (interni revizori,

stručnjaci za upravljanje rizikom, istražitelji prijevara...) sve više kroz timski rad koordiniraju svoje aktivnosti kako bi pomogli svojim tvrtkama u upravljanju rizikom.

U cilju ostvarivanja jednostavne i efikasne komunikacije o pitanjima rizika i kontrole uvodi se tzv. model „tri linije obrane“ (IIA, 2013) koji

obrazlaže ključne uloge i zadatke pojedinih grupa u organizaciji. Ovim modelom je kreiran novi pogled na poslovanje, koji podržava kontinuiranu uspješnu inicijativu za upravljanje rizikom, a može se prilagoditi svakoj tvrtki, bez obzira na njezinu veličinu i složenost poslovanja. Uvođenjem modela „tri linije obrane“ pitanja rizika i kontrole se mogu učiniti jasnijim te pomoći unapređenju efikasnosti sustava upravljanja rizikom čak i u tvrtkama gdje okvir za upravljanje rizikom nije formalno uspostavljen.

Prema modelu „tri linije obrane“ (IIR, 2013) možemo razlikovati tri stupnja (linije) kroz koje se postiže efektivno upravljanje rizikom. Na prvom mjestu to su tzv. „vlasnici rizika“ koji operativno provode upravljanje rizikom, na drugom stupnju to su funkcije pomoću kojih se obavlja nadzor rizika (kontroling, revizijski odbor) i, kao treći stupanj, funkcije koje pružaju nezavisno mišljenje (interna revizija).

Kao prva linija obrane operativni menadžment odgovoran je za uspostavljanje efikasnog sustava internih kontrola i funkcioniranje utvrđenih postupaka za kontrolu rizika na dnevnoj bazi. Također, operativni menadžment identificira, procjenjuje, upravlja i ublažava rizik, kroz razvijanje i primjenu internih politika i procedura koje će osigurati održivost aktivnosti iz svoje nadležnosti sa postavljenim zadacima i ciljevima. Sa druge strane, na srednjoj razini odgovornosti menadžment osmišljava i uvodi detaljne procedure za kontrolu i nadzor nad postupcima koje izvršavaju zaposlenici. Stoga, kontrole se uspostavljaju sa ciljem da nadgledaju usklađenost i osiguraju uvid u slabosti definiranih kontrola, neprihvatljivost procesa i nastanak neočekivanih događaja.

Svaki računovodstveni sustav treba da uspostavi i energično provodi efikasne interne kontrole osnovne, dodatne oblike i procedure, i više od onoga što je obavezno da bi se poslovanje obavljalo bez ikakvih smetnji. Dodatni postupci služe da spriječe i otkriju greške (nenamjerne) i sve oblike (namjerne) neiskrenosti zaposlenih, klijenata, dobavljača, pa čak i samih menadžera.

Analiza implementacije sustava interne kontrole u tvrtkama u BiH

Istraživanjem implementacije interne kontrole u tvrtkama sa ciljem sprečavanja nepravilnosti u financijskom izvještavanju, utvrđeno je da većina tvrtki ima definiran i uspostavljen sustav



interne kontrole. 170

Veći stupanj implementacije zastupljen je u dioničarskim društvima, dok je slabije zastupljen u društvima s ograničenom odgovornošću i javnim poduzećima u kojima država ima značajnu ulogu kao većinski vlasnik.

S obzirom na veličinu tvrtke, jači stupanj implementacije imaju velike i srednje tvrtke, a slabiji stupanj manje tvrtke.

ZaključakIz provedenog istraživanja o implementaciji

interne kontrole u tvrtkama može se zaključiti da iako većina tvrtki ima uspostavljene sustave interne kontrole, njihova primjena nije na odgovarajućoj razini, pogotovo u javnim poduzećima uz postojanje interne revizije kao zakonske obveze.

Stoga, poslovni subjekti više pažnje trebaju pridavati efektivnoj provedbi sustava interne kontrole, koja ima ključnu ulogu u osiguranju točnijeg i pouzdanijeg financijskog izvještavanja. Vjerodostojni financijski izvještaji omogućit će pravovremeno donošenje važnih poslovnih odluka, a potencijalnim investitorima, ulagačima pružiti potpuniju i realniju sliku o financijskom poslovanju.

170 Nataša Simeunović,Goranka Knežević, Interna kontrola kao mjera prevencije prevara u finansijskom izvještavanju, Univerzitet Bijeljina, razdoblje istraživanja 2014/2015 g.



Postupanje u slučaju kada je TD objavljena samo na stranici e-portala, a ponudu podnese ponuđač koji istu nije preuzeo sa portala

PITANJE: U situaciji kada je TD objavljena samo na stranici e-portala, a ponudu podnese ponuđač koji TD nije preuzeo sa portala, šta raditi? Da li se smije otvarati takva ponuda na otvaranju ponuda ili se ista vraća neotvorena?

ODGOVOR: Budući da je Agencija za javne nabavke izdala saopštenje vezano za dostavljanje ponuda od strane ponuđača koji nisu preuzeli tendersku dokumentaciju na portalu nabavki (a tenderska dokumentacija je bila objavljena na portalu nabavki), u nastavku prenosimo stav Agencije u cijelosti:

„Poštovani,

U posljednje vrijeme je primijećeno da pojedini ponuđači koji su registrovani u sistemu „E-nabavke“, bez namjere da učestvuju u postupku javne nabavke, vrše preuzimanje tenderske dokumentacije sa Portala javnih nabavki koju šalju svojim klijentima (drugim ponuđačima) na različite načine (poštom, faksom, mailom, uputom na određeni link, i sl.), pružajući im na taj način svoju uslugu. Ističemo da ponuđač koji na takav način dođe u posjed tenderske

dokumentacije, odnosno koji lično ne preuzme tendersku dokumentaciju sa Portala, ne može biti učesnik u datom postupku javne nabavke, jer se radi o načinu koji nije predviđen članom 55. Zakona o javnim nabavkama (u daljnem tekstu: Zakon).

Naime, član 55. Zakona u stavu (1) definiše moguće načine preuzimanja tenderske dokumentacije, i to:a) lično preuzimanje u prostorijama ugovornog

organa;b) na pismeni zahtjev kandidata / ponuđača;c) zajedno sa pozivom za dostavu ponuda;d) objavljivanjem tenderske dokumentacije

na portalu javnih nabavki na što će ukazati u obavještenju o nabavci, u skladu sa podzakonskim aktom koji donosi Agencija.

U skladu sa tačkom d) navedene odredbe Zakona, Uputstvo o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu „E-nabavke“ („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 53/15), između ostalog, reguliše i pitanje objave i preuzimanja tenderske dokumentacije, te u vezi sa tim, i pojašnjenje tenderske dokumentacije.Član 9. stav (4) navedenog uputstva izričito navodi da ako ugovorni organ objavi tendersku dokumentaciju u sistemu „E-nabavke“, tenderska

SAVJETODAVNI SERVISJAVNE NABAVKE



dokumentacija se ne može dostavljati na druge načine predviđene članom 55. stav (1) tač. a)-c) Zakona.

Također, član 10. stav (1) Uputstva omogućava preuzimanje tenderske dokumentacije isključivo nakon završenog postupka registracije. Ističemo da je sam postupak registracije vrlo jednostavan, kratko traje i prije svega je besplatan. Postupak registracije i nakon toga preuzimanje tenderske dokumentacije je neophodan iz više razloga, ali prije svega zbog same identifikacije ponuđača za dati postupak javne nabavke, momenta preuzimanja tenderske dokumentacija zbog računanja roka za žalbu, omogućavanja pojašnjenja tenderske dokumentacije, prijema naknadnih eventualnih izmjena i/ili dopuna tenderske dokumentacije, a u skorijoj budućnosti i učešća ponuđača u e-aukciji, a nakon toga i u potpunim elektronskim nabavkama.Naime, Agencija za javne nabavke će u skoroj budućnosti u operativnu primjenu pustiti i modul sistema koji omogućava e-aukciju. Preduslov za provođenje e-aukcije je da ugovorni organ mora objaviti tendersku dokumentaciju na Portalu, dok je učešće ponuđačima u e-aukciji omogućeno samo za registrovane ponuđače koji su preuzeli tendersku dokumentaciju na Portalu. One ponuđače koji ne preuzmu tendersku dokumentaciju na Portalu ugovorni organ ne može „pozvati“ na učešće u e-aukciji prilikom zakazivanja iste, jer ih sistem „ne prepoznaje“.

Također, sistem „E-nabavke“ je i razvijen u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima, te u skladu sa tim postoje određene validacije. Naime, u situaciji kada je tenderska dokumentacija objavljena na Portalu javnih nabavki i kada ugovorni organ objavljuje obavještenja o dodjeli ugovora, odnosno dostavlja izvještaje, tada sistem omogućava odabir samo onih ponuđača koje je sam sistem evidentirao kao ponuđače koji su preuzeli tenderske dokumentacije na Portalu.

Također smatramo za bitnim istaći da sistem „E-nabavke“ operateru, odnosno članovima komisije za nabavke na datom postupku šalje sistemsku i e-mail notifikaciju prilikom preuzimanja tenderske dokumentacije od strane ponuđača. Pored toga, sistem „E-nabavke“ omogućava kreiranje izvještaja o preuzimanju tenderske dokumentacije, što ugovorni organ treba i učiniti u procesu analize i ocjene ponuda. Stoga, u procesu evaluacije ponuda, ponuda ponuđača koji nije direktno preuzeo tendersku dokumentaciju na Portalu

javnih nabavki ne može biti predmetom ocjene.Sa druge strane, kada ponuđač preuzme tendersku dokumentaciju, aktiviraju se dvije dodatne opcije u profilu ponuđača. Naime, „klikom“ na dugme na kojem se preuzima tenderska dokumentacija pojavlju se dva nova dugmeta, i to: dugme „Izvještaj TD“ koje omogućava ponuđaču da kreira izvještaj o preuzimanju tenderske dokumentacije kao dokaz da je istu preuzeo, te dugme „Pitanja i odgovori“ koje služi za pojašnjenja tenderske dokumentacije. Dakle, sve dok se ne preuzme tenderska dokumentacija sa Portala, dva navedena dugmeta ne postoje, što je sasvim logično, jer se izvještaj kreira po preuzimanju tenderske dokumentacije, a i pojašnjenja iste se mogu tražiti isključivo po njenom preuzimanju.Dakle, da bi učestvovao u postupku javne nabavke za koji je tenderska dokumentacija objavljena na Portalu javnih nabavki, nije dovoljno da ponuđač bude registrovan i aktiviran, već i da direktno preuzme tendersku dokumentaciju za konkretni postupak. Onog momenta kada ponuđač preuzme tendersku dokumentaciju, ima mogućnost, kao što je već i navedeno, da zahtijeva pojašnjenje tenderske dokumentacije, da sam kreira izvještaj o preuzimanju iste kao dokaz preuzimanja i kao dokaz blagovremenosti evenutalnih korištenja pravnih lijekova.“

Mišljenje Agencije dostupno je i na link adresi: https://www.javnenabavke.gov.ba/index.php?id=03vij&vij=118&jezik=bs. Ovo obavještenje je objavljeno i na portalu nabavki 25. 7. 2016. godine.Kao što je u mišljenju Agencije navedno (podebljani dio), ponuda ponuđača koji tendersku dokumentaciju nije preuzeo na portalu nabavki (ukoliko je TD bila objavljena na poratlu nabavki) se ne može evaluirati. Ova ponuda se odbija kao neprihvatljiva, u skladu sa članom 68. stav (4) tačka j) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), uz obavezno navođenje razloga i obrazloženja (slijedom zakonskih odredbi navedenih u Obavještenju Agencije). Kada je u pitanju otvaranje ponuda, napominjemo da je prema članu 63. stav (1) ZJN, predviđeno da se otvaraju sve blagovremeno zaprimljene ponude. Tim više što ugovorni organ na osnovu naziva ponuđača na koverti ne zna da li se radi o grupi ponuđača, da li je naveden tačan naziv ponuđača, itd. Prije početka ili tokom ocjene i evaluacije ponuda ugovorni organ će izvršiti poređenje ponuđača koji su dostavili ponude sa izvještajem o preuzimanju tenderske dokumentacije, te tada isključiti ponuđače koji nisu preuzeli TD. Iz grupe ponuđača, dovoljno je da je jedan ponuđač preuzeo TD na portalu.



Pravila preuzimanja TD sa e-portala

PITANJE: Moraju li svi članovi grupe ponuđača preuzeti TD sa e-portala da bi mogli učestvovati u ponudi (kada se TD dostavlja isključivo putem portala)?

ODGOVOR: Ukoliko je tendersku dokumnetaciju preuzeo makar jedan ponuđač iz grupe ponuđača koji su dostavili ponudu, ugovorni organ može ocjenjivati datu ponudu, jer:

- Je ponuđač primio sva obavještenja o eventualnim izmjenama / pojašnjenjima,

- Zna se trenutak kada je ponuđač preuzeo TD, i od kada teku žalbeni rokovi,

- Ugovorni organ može u kasnijim fazama postupka izvršiti unos izvještaja, eventualnu e-aukciju, jer u sistemu ima evidentiran ponuđač koji je preuzeo TD (sve izvještaje će vezati za ovog ponuđača).

Prethodno navedeno proističe i iz napomene koja je data u Kratkom uputstvu o načinu korištenja informacionog sistema E-nabavke: „Napomena: Samo ponuđači koji su preuzeli tendersku dokumentaciju sa Portala javnih nabavki mogu učestvovati u e-aukciji. U slučaju grupe ponuđača minimalno jedan ponuđač iz grupe mora preuzeti tendersku dokumentaciju sa Portala javnih nabavki i samo nosilac grupe ponuđača može učestvovati u e-aukciji.“Citirana napomena data je na strani 12, a Uputstvo je dostupno na web-stranici https://www.ejn.gov.ba/content/manual/Pomoc%20e-Nabavke_bs.pdf

Posljedice nedostavljanja izjave o ispunjavanju uslova iz tenderske dokumentacije

PITANJE: Ukoliko je tenderskom dokumentacijom propisano da ponuđač mora dostaviti „izjavu o ispunjavanju uslova iz tenderske dokumentacije“, a isti dostavi ponudu koja ispunjava sve uslove, i dostavi sve tražene dokaze a ne dostavi pomenutu izjavu, da li je navedeno valjan osnov za odbacivanje ponude?

ODGOVOR: Ukoliko se radi o izjavi koja se dostavlja kao dokaz ispunjenosti kvalifikacionih uslova iz čl. 45-51. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) tada podsjećamo da Zakon predviđa obavezno dostavljanje ovih izjava (član 45. stav 4. ZJN kaže da je ponuđač, kao dokaz o ispunjavanju uslova iz ovog člana, obavezan u ponudi dostaviti izjavu ovjerenu kod

nadležnog organa...; član 47. stav 4. ZJN zahtijeva da se dokumenti dostavljeni iz stava 1. ovog člana dostavljaju kao obične kopije zajedno s izjavom koju ovjerava ponuđač...; itd.). Zakon predviđa da dokaze, dokumente izdati od strane nadležnih institucija, u originalu ili ovjerenoj kopiji dostavlja izabrani ponuđač, nakon što primi obavještenje o rezultatima postupka nabavke. Nijedna zakonska odredba ne oslobađa ponuđača koji dostavi dokaze direktno u ponudi od obaveze dostavljanja izjava; odnosno ukoliko ponuđač pored izjava dostavi i dokaze direktno u ponudi time je ispunio jednu eventualnu narednu obavezu iz postupka (što nije bio obavezan u fazi dostavljanja ponuda), ali prema zakonskim rješenjima, izjave se obavezno moraju dostaviti u ponudi.

Budući da je ZJN naveo da ponuđači u ponudi obavezno dostavljaju izjave, te da nijednom odredbom nije navedeno da ponuđači, ukoliko u ponudi dostave dokaze, nisu u obavezi dostavljati i izjave, mišljenja smo da se ponude u kojima nedostaju izjave, u skladu sa članom 69. stav 4. tačka i) ZJN, odbijaju kao neprihvatljive (ponuda nije potpuna i ne ispunjava zahtjeve iz tenderske dokumentacije).

Obaveza (ne)dostavljanja izvještaja o provedenom postupku javne nabavke za direktni sporazum za nabavke do 1.000 KM PITANJE: Prilikom dostavljanja izvještaja o provedenom postupku javne nabavke za direktni sporazum - da li se to odnosi i na nabavke do 1.000 KM? Ako nije obavezno dostavljanje izvještaja za nabavke do 1.000 KM da li je i u tom slučaju potrebno da se podnosi zahtjev za pokretanje postupka javne nabavke, odnosno da se donose odluka o pokretanju postupka javne nabavke posebno kada su u pitanju nabavke u hitnim situacijama?

ODGOVOR: Članom 75. stav (1) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) propisano je da je ugovorni organ obavezan da Agenciji za javne nabavke dostavlja izvještaje za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak sa ili bez objave obavještenja, konkures za izradu idejnog rješenja, takmičarski dijalog, konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda i direktni sporazum. Dodatno, članom 9. stav (3) Uputstva o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu „e-nabavke“ („Službeni glasnik BiH“, br.



90/14 i 53/15) propisano je da je za postupke javne nabavke za koje nije propisana obaveza objavljivanja obavještenja o dodjeli ugovora ugovorni organ dužan unijeti izvještaj u sistem „E-nabavke“ u roku od 30 dana od dana okončanja postupka javne nabavke, nakon čega aplikacija omogućuje generisanje izvještaja o postupku javne nabavke koji sadrži podatke iz stava (2) ovog člana.

Dalje je članom 7. Pravilnika o postupku direktnog sporazuma („Službeni glasnik BiH“, broj 90/14) propisano da se direktni sporazum smatra zaključenim: a) Kod nabavki čija vrijednost iznosi do 1.000

KM, prilaganjem računa ili druge odgovarajuće dokumentacije;

b) Kod nabavki čija vrijednost je viša od 1.000 KM, ugovorni organ je dužan zaključiti ugovor.

Iz svega navedenog proističe da se kod direktnog sporazuma za nabavke do 1.000 KM razlika pravi jedino u obavezi sklapanja ugovora, to jest na osnovu člana 7. tačka a) Pravilnika o direktnom sporazumu, ugovor se smatra zaključenim prilaganjem računa ili druge odgovarajuće dokumentacije. Unos izvještaja u sistem, a opet prema citiranim propisima, obavezan je za svaki provedeni postupak direktnog sporazuma, bez obzira da li je ugovor posebno sklopljen ili se račun / faktura smatraju ugovorom. Ukoliko se račun / faktura smatra ugovorom, tada se u sistem, prilikom unosa, datum sklapanja ugovora smatra datumom izdavanja računa. Na osnovu navedenog, unos izvještaja u sistem, u slučaju u kom se račun / faktura smatraju sklopljenim ugovorom, vrši se u roku od 30 dana od dana izdavanja računa / fakture koja je prihvaćena kao uredna.

Kada je u pitanju donošenje odluke o pokretanju postupka, članom 4. stav (3) Pravilnika o postupku direktnog sporazuma propisano je da postupak direktnog sporazuma započinje donošenjem odluke ili rješenja u pisanom obliku koje sadrži sve elemente iz člana 18. stav (1) ZJN. Za male i kontiunirane nabavke u toku godine (npr. usluge pranja vozila ukoliko iste potpadaju pod direktni sporazum, usluge parkinga, itd.) ugovorni organ može na početku godine da donese jednu „zbirnu“ odluku o pokretanju postupka nabavke, pri čemu će odluka sadržavati sve elemente iz člana 18. stav (1) ZJN. U tom slučaju u dijelu predmeta nabavke može se navesti da se radi o uslugama pranja vozila u 2017. godini, i da će se postupak nabavke provoditi kroz više direktnih sporazuma. Ukoliko se dogodi da ugovorni organ iz objektivnih razloga nije bio u mogućnosti da donese odluku

o pokretanju postupka nabavke (npr. ugovorni organ ne koristi usluge taksi-službe, ali je neko od zaposlenih zbog nepredviđenih okolnosti koristio ove usluge koje se refundiraju iz sredstava ugovornog organa, a ugovorni organ nije stigao donijeti odluku o pokretanju postupka nabavke), svakako savjetujemo da bar kroz zabilješku navede da odluka nije donesena iz objektivnih razloga; te da se račun obavezno unese u sistem nabavki (izvještaj o provedenom postupku).

Vraćanje postupka na ponovnu ocjenu i podnošenje žalbe na takav zaključak

PITANJE: U postupku JN sudjelovali smo kao ponuđač, te smo nakon odluke o izboru ocijenjeni kao prihvatljivi, ali drugorangirani, zatražili smo uvid u ponude i ustanovili da izabrani ponuđač nije popunio sve jedinične cijene u obrascu za cijenu ponude, nakon čega ulažemo žalbu u kojoj tražimo da se ponuda izabranog ponuđača odbaci kao neprihvatljiva, jer nisu ispunjeni svi uvjeti iz tenderske dokumentacije te tražimo žalbom da se odluka o izboru ponuđača poništi i donese odluka u kojoj je mi kao drugorangirani izaberemo kao najpovoljniji ponuđač. Ugovorni organ žalbu usvaja djelomično, uz navode da se ista greška kod izabranog ponuđača ne može smatrati bitnom, te poništava odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, kao i zapisnik o ocjeni ponuda i vraća postupak na ponovni pregled i ocjenu ponuda. Zanima nas je li ugovorni organ pravilno postupio time što vraća postupak na ponovnu ocjenu, jer je odlučio izvan okvira žalbe, može li se greška izabranog ponuđača smatrati nebitnom (ako nisu popunjene sve stavke u obrascu za cijenu ponude)? Je li bolje žalbu uložiti na ovaj zaključak u kojem se žalba djelomično usvaja ili sačekati da se izvrši ponovni pregled i ocjena ponuda? I ima li osnova da ugovorni organ poništi postupak predmetne JN?

ODGOVOR: Članom 100. stav (3) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) propisano je da, ako je žalba blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlaštenog lica, ugovorni organ, razmatrajući žalbu, može utvrditi da je ona djelimično ili u cijelosti osnovana i svojim rješenjem ispraviti radnju, preduzeti činjenje ili može postojeću odluku ili rješenje staviti van snage i zamijeniti je drugom odlukom ili rješenjem, ili poništiti postupak javne nabavke, te o tome obavijestiti učesnike u postupku javne nabavke na način određen ovim zakonom, u roku od pet dana od dana prijema žalbe. Stavom (4) istog člana predviđeno je da se



protiv rješenja ugovornog organa iz stava (3) ovog člana može izjaviti žalba KRŽ-u, putem ugovornog organa, u roku od pet dana od dana prijema rješenja.Iz prethodno navedenog proističe da, ukoliko je ponuđač nezadovoljan rješenjem kojim ugovorni organ usvaja u cijelosti ili djelimično navode izjavljene žalbe, na isto može izjaviti žalbu u roku od pet dana od dana prijema ovog rješenja, a sve prema članu 100. stav (4) ZJN. Takođe, ovaj rok treba razlikovati od žalbenog roka koji se obavezno navodi u svakoj odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača, odnosno roku koji je definisan članom 101. stav (1) tačka d) ZJN (žalba se može izjaviti najkasnije 10 dana po prijemu odluke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabvake u odnosu na postupak pregleda i ocjene sposobnosti, te postupak pregleda, ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača), ili rok iz člana 101. stav (5) ZJN (u postupcima nabavke male vrijednosti iz člana 88. stav (1) tačka a) ovog zakona žalba se izjavljuje u roku od pet dana od dana prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača). Ukoliko u bilo kojoj odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača, pa i onoj koja se donosi po žalbi ponuđača, ugovorni organ ne ostavi žalbeni rok, ili da pogrešno uputstvo o pravnom lijeku, tada se primjenjuju odredbe člana 201. st. (4) i (5) Zakona o upravnom postupku BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 29/02, 12/4, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16), kojim je propisano da kada je u rješenju dato pogrešno uputstvo, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu ne može zbog toga imati štetnih posljedica. Dalje, ukoliko u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rješenja.

Dakle, ukoliko u konkretnom slučaju, prema mišljenju žalioca, rješenjem o djelimičnom prihvatanju žalbe i dalje nisu ispravljene nepravilnosti u primjeni zakonskih propisa, žalilac, u skladu sa članom 100. stav (4) ZJN, izjavljuje žalbu u roku od pet dana od dana prijema ovog rješenja.Da bi postupajući po žalbi ugovorni organ poništio postupak u cijelosti, moraju biti ispunjene pretpostavke iz člana 69. st. (2) ili (3) ZJN.Kada je u pitanju iskazivanje jediničnih cijena u ponudama, mišljenja smo da je isto obavezno. Naime, članom 5. stav (4) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 20/15) predviđeno je da

prilikom ispunjavanja obrasca za cijenu ponude ponuđač ukupnu cijenu stavke izračunava kao:a) proizvod količine stavke i cijene stavke, ilib) proizvod zbirnog procijenjenog udjela više

objedinjenih stavki i zbirne cijene više stavki na koje se taj zbirni procijenjeni udio odnosi.

Iz citirane odredbe proističe da je nuđenje jedinične cijene obavezno, te da se ukupna cijena jedne ili više srodnih stavki može računati samo množenjem količine stavke i jedinične cijene stavke. Obrnuta mogućnost, da se jedinična cijena dobija dijeljnjem ukupne cijene stavke količinom stavke, nije predviđena.

Dalje je članom 17. stav (2) Uputstva predviđeno da se eventualne matematičke greške u ponudi ispravljaju prema metodologiji definisanoj u članu 5. ovog uputstva. Stavom (5) člana 17. Uputstva propisano je da se jedinična cijena stavke ne smatra računskom greškom, odnosno ne može se ispravljati.I samim obrascem za cijenu ponude, propisanim Uputstvom, u okviru tačke 1, navedeno je da se za svaku stavku u ponudi mora navesti cijena, i da sve cijene moraju biti izražene u KM. Dalje, tačke 3. i 4. propisanog obrasca glase, kako slijedi:3. U slučaju razlika između jediničnih cijena i ukupnog iznosa, ispravka će se izvršiti u skladu sa jediničnim cijenama.4. Jedinična cijena stavke se ne smatra računskom greškom, odnosno ne može se ispravljati.

Pretpostavka je da je ovaj tekst preuzet i u predmetnu tendersku dokumentaciju.

S obzirom na sve navedeno, proističe da se za svaku stavku mora navesti i jedinična cijena (pa makar ona bila i 0,00 KM), jer se sva metodologija izračunavanja cijena ponuda, kao i provjera matematičke ispravnosti ponuda, bazira na jediničnim cijenama. Naknadno ispravljanje, pa samim tim i ispunjavanje, jediničnih cijena je zabranjeno. Takođe, imajući u vidu sve navedeno, smatramo da se ovakva ponuda, u skladu sa članom 68. stav (4) tačka i) Zakona o javnim nabavkama, odbija kao neprihvatljiva, jer ponuda nije potpuna i ne ispunjava zahtjeve iz tenderske dokumentacije.

Ispravka pogrešno navedenog iznosa u odluci o pokretanju postupka nabavke

PITANJE: Šta uraditi u situaciji kada UO pokrene nabavku, ali napravi propust na način da je u odluci o pokretanju postupka nabavke jedna procijenjena vrijednost, a u planu nabavke, TD i obavještenju



druga, a propust je uočen tek na otvaranju ponuda? Naime, u odluci je procijenjena vrijednost 16.000 KM, a u planu, TD i obavještenju 17.000 KM.

ODGOVOR: Odluka o pokretanju postupka nabavke je interni akt ugovornog organa. U ovom slučaju, ugovorni organ vrši ispravku odluke (donosi odluku o ispravci odluke br. __________ od dana __________ godine), u kojoj pogrešno ispravlja pogrešno naveden iznos (otklanja tehničku grešku). Osnov za donošenje odluke o izmjeni odluke ostaje nepromijenjen (nadležni zakoni i interni akti koji su navedeni u preambuli prvobitno donesene odluke o pokretanju postupka nabavke).

Mogućnost vođenja dva odvojena postupka javnih nabavki

PITANJE: Da li možemo voditi dva odvojena postupka javnih nabavki - konkurentski zahtjev za dostavljanje ponuda, do iznosa razreda za konkurentski, kako bi ovlaštena osoba mogla potpisati ugovor u skladu sa svojim ovlastima? Nabavka iznosi oko 40.000 KM, a ovlasti direktora su do 20.000 KM.

ODGOVOR: Postupci nabavki otpočinju se sa ciljem zaključenja ugovora, prema procijenjenim potrebama ugovornih organa i raspoloživim finansijskim sredstvima. Vođenje paralelnih postupaka za isti predmet nabavke nije u skladu sa pravilima propisanim odredbama Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), i pripadajućim podzakonskim aktima. Takođe, kada su u pitanju količine koje će biti ugovorene u toku započetog postupka, napominjemo da je članom 72. stav 5. ZJN propisano da prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji, ne mogu se mijenjati. To praktično znači da količine koje će biti ugovorene kroz započeti postupak nabavke ne mogu biti ni manje ni veće u odnosu na količine koje su predviđene predmetnom tenderskom dokumentacijom.

Dalje, postupak nabavke, da bi bio započet, mora da bude predviđen i u planu nabavki. Finansijski limiti u planu nabavki dati su na osnovu stavki budžeta / finansijskog plana. Članom 6. Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 102/13, 9/14, 13/14, 8/15, 91/15 i 102/15) propisano je da budžetski korisnici mogu preuzeti obaveze na teret budžeta tekuće godine samo za namjene i do visine utvrđene u posebnom

dijelu budžeta ako su za to ispunjeni svi zakonom i drugim propisima utvrđeni uslovi. Članom 57. istog zakona je propisano da budžetski korisnici ne smiju stvarati obveze iznad iznosa odobrenog operativnog budžeta kroz operativne planove za tog budžetskog korisnika.

S obzirom na sve navedeno, a pod pretpostavkom da je ugovorni organ postupkom nabavke koji je u toku već obuhvatio stvarno potrebne količine predmeta nabavke, na osnovu stvarnih potreba i raspoloživog budžeta, podsjećamo da je vođenje paralelnih postupaka nabavke u kojima bi se ugovarale nove količine, koje nisu rezultat realno povećanih potreba ugovornog organa i, shodno tome, povećanog budžeta za finansiranje dodatnih stavki, protivno odredbama ZJN.

(Ne)mogućnost uvida u fazu potpisivanja ugovora i nakon potpisivanja ugovora, te mogućnost žalbe

PITANJE: Ugovorni organ je propisao tenderskom dokumentacijom da su podugovarači obavezni dostaviti dokumentaciju iz člana 45. uvjerenja o izmirenim obavezama pravovremeno prije potpisivanja ugovora. Kako smo se mi žalili na odluku o izboru, te istu žalbu povukli, dan kasnije je već potpisan ugovor o isporuci, vjerovatno bez dostavljanja dokumentacije podugovarača jer za isto nije bilo vremena od pregleda dokumentacije, podnošenja žalbe, njenog povlačenja do potpisivanja ugovora (ovo je pretpostavka). Zanima me šta u ovoj situaciji mogu uraditi: tražiti uvid u dokumentaciju, te da se na osnovu istog žalimo ili na drugi način? Kako uopšte tražiti uvid u dokumentaciju temeljem ZJN ili Zakona o slobodi pristupa informacija? Nismo zaprimili obavještenje o dodjeli ugovora.

ODGOVOR: Budući da se podugovori, prema članu 73. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), mogu potpisivati i u toku realizacije osnovnog ugovora, te da se eventualna kvalifikaciona dokumentacija koju ugovorni organ traži dostavlja prije potpisivanja podugovora, ovdje bismo zamolili samo za još jednu provjeru, da li se dokumentacija iz člana 45. trebala dostaviti prije potpisivanja osnovnog ugovora ili podugovora.ZJN se ne bavi mogućnostima uvida u fazu potpisivanja ugovora / nakon potpisivanja ugovora, već samo uvida u ponude, i to prema članu 11. ovog zakona. Zahtjev za uvid u kasnije faze postupka se može tražiti isključivo prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama.



Kada je u pitanju pravna zaštita, članom 101. ZJN dat je iscrpan spisak rokova i situacija u odnosu na koje ponuđači mogu zatražiti zaštitu od Kancelarije za razmatranje žalbi.

Pored KRŽ-a, ponuđači zaštitu mogu zatražiti i od Agencije za javne nabavke, u skladu s odredbama Pravilnika o praćenju postupaka javnih nabavki („Službeni glasnik BiH“, broj 72/16). Članom 3. stav 1. ovog pravilnika propisano je da su izvor praćenja primjene zakonskih propisa od strane AJN i zahtjevi ugovornih organa i ponuđača upućeni Agenciji sa zahtjevom za provođenje praćenja. Sadržaj zahtjeva za praćenje propisan je članom 8. stav 4. Pravilnika.

Dodjela ugovora drugoplasiranom ponuđaču zbog nedostavljanja tražene dokumentacija od strane prvoplasiranog

PITANJE: U postupku po konkurentskom zahtjevu smo donijeli odluku o izboru ponuđača za nabavku tonera. Međutim, u predviđenom roku izabrani ponuđač nije dostavio originale ili ovjerene kopije dokumentacije iz člana 45. koje smo tražili.

U skladu sa članom 72. stav (3) pod a), dostavljamo prijedlog ugovora onom ponuđaču čija je ponuda po rang-listi odmah iza ponude najuspješnijeg ponuđača. Da li sačinjavamo novu odluku o izboru u skladu sa novonastalom situacijom i obavještavamo sve ponuđače ponovno ili samo ugovor nudimo drugorangiranom ponuđaču uz obavezu da dostavi i on dokumentaciju iz člana 45?

ODGOVOR: Prilikom izbora najpovoljnijeg ponuđača, ugovorni organ donosi odluku o izboru koja, u skladu sa članom 70. stav (3) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), obavezno sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum donošenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka nabavke, broj zaprimljenih ponuda, naziv i podatke o izabranom ponuđaču, detaljno obrazloženje razloga za izbor, pouku o pravnom lijeku, potpis ovlašćenog lica i pečat ugovornog organa. Za postavljeno pitanje, ključni elementi su podaci o izabranom ponuđaču, detaljno obrazloženje razloga za izbor i datum donošenja odluke. Naime, ugovorni organ ima odluku o izboru najpovoljnijeg, prvorangiranog, ponuđača, s obrazloženjem i datumom koji odgovaraju toj situaciji. Ukoliko nastane bilo koja situacija iz člana 72. stav (3) tačke a) do f) ZJN, to jest ukoliko su ispunjene pretpostavke da ugovorni organ dodijeli ugovor drugoplasiranom ponuđaču,

direktnom dodjelom ugovora drugoplasiranom ponuđaču nijednim pravnim aktom se važeća odluka o dodjeli ugovora prvoplasiranom ponuđaču ne stavlja van snage, dok se ugovor potpisuje i realizuje sa drugim ponuđačem u odnosu na važeću odluku o izboru. Takođe, svaka odluka o izboru treba da ima odgovarajući datum i obrazloženje za donošenje iste, te da svi elementi te odluke odgovaraju i činjeničnom stanju.

Kada je u pitanju dio odluke o izboru koji se odnosi na navođenje pravnog lijeka, dodjela ugovora drugoplasiranom ili bilo kom nižeplasiranom ponuđaču bitna je i s aspekta aktivne legitimacije iz člana 97. ZJN. Činjenica je da dodjelom ugovora drugorangiranom ponuđaču, pod uslovima iz člana 72. stav (3) ZJN, nije došlo do bilo kakvih promjena u odlukama o pojedinačnim pravima učesnika tendera, u smislu da je ugovorni organ ponovo odlučivao o (ne)prihvatljivosti ponuda, ili da je vršio ponovno rangiranje ponuda prema zadatim kriterijima, zbog čega bi došlo do promjena u odnosu na prvobitno donesenu odluku. Međutim, član 11. stav (5) ZJN ponuđačima ostavlja mogućnost vršenja uvida u svaku ponudu i kvalifikacionu dokumentaciju izabranog ponuđača, koja se, opet, prema članu 72. stav (3) tačka a) ZJN, dostavlja nakon donošenja odluke o izboru, u roku koji ostavi ugovorni organ, i tiče se ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača.

Budući da drugorangirani ponuđač nije bio obavezan da dostavlja kvalifikacione dokaze do momenta dok ne postane prvorangirani, niko pa ni po novoj rang-listi drugorangirani ponuđač nije mogao da izvrši uvid u ovu dokumentaciju.

Budući da (novo)izabrani ponuđač ima određen rok da dostavi kvalifikacionu dokumentaciju, da ponuđači imaju pravo uvida u dokumentaciju, te da drugorangirani (ranije trećeplasirani) ponuđač može da istakne pravo žalbe u smislu aktivne legitimacije definisane članom 97. ZJN na dostavljenu kvalifikacionu dokumentaciju (novo)izabranog ponuđača, preporučujemo da ugovorni organ ostavi žalbeni rok i na novodonesenu odluku.Takođe, sam postupak dodjele ugovora drugorangiranom ponuđaču predmet je velikih rasprava, te tako postoje stavovi da nije potrebno ponovo ostavljati žalbeni rok, jer su ponuđači upoznati sa rang-listom ponuđača u okviru prethodno donesene odluke o izboru. Međutim, imajući u vidu da svaka odluka o izboru, u skladu sa članom 70. stav (3) ZJN obavezno sadrži i pouku o pravnom lijeku, te da predmet žalbenih navoda nije



samo rang-lista i dokumentacija koju su ponuđači dostavili u ponudama, već žalba može da se odnosi i na kvalifikacionu dokumentaciju koju je izabrani ponuđač dostavio ili nije dostavio, zastupamo stav i preporučujemo da se žalbeni rok predvidi i u novodonesenoj odluci o izboru prvorangiranog ponuđača.

(Ne)mogućnost automatskog produžavanja ugovora, kao ni sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme u postupcima javnih nabavki

PITANJE: Ugovorni organ vrši nabavku usluge fizičke i elektronske zaštite objekata. Ista nije planirana planom javnih nabavki. Nabavka je podijeljena na više dobavljača (ista usluga, različiti objekti), ugovori su zaključeni na 12 mjeseci s automatskim produženjem istih, neki su zaključeni na neodređeno vrijeme. Molimo pojašnjenje za ugovore i članove Zakona o JN koji su ovakvim postupkom prekršeni.

ODGOVOR: Članom 4. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) i Pravilnikom sa popisom ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 21/15) propisane su kategorije ugovornih organa koji su obavezni postupke nabavki provoditi prema odredbama propisa kojim je uređena oblast javnih nabavki. To praktično znači da za ugovorne organe, obveznike primjene ZJN, svako trošenje javnih sredstava treba biti po procedurama i pravilima propisa iz oblasti javnih nabavki.

Što se tiče samog otpočinjanja postupaka nabavki, članom 17. stav (1) ZJN propisano je da ugovorni organ može započeti postupak javne nabavke ako je nabavka predviđena u planu nabavki ili kada ugovorni organ donese posebnu odluku o pokretanju postupka javne nabavke. Stavom (2) istog člana definisano je da ugovorni organ objavljuje plan nabavki za one nabavke čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđenih u članu 14. stav (1) ovog zakona na svojoj web-stranici, najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja budžeta, odnosno finansijskog plana. Vrijednosti definisane u članu 14. stav (1) ZJN iznose:

- 50.000,00 KM u slučaju roba i usluga,- 80.000,00 KM u slučaju radova.

Navedeni iznosi su bez PDV-a.Dakle, prema zakonskim odredbama, svaka nabavka mora biti ili dio plana nabavki, ili kroz posebnu odluku o pokretanju postupka uključena u isti.

Razlika je jedino da li predmetna nabavka treba da bude dio plana nabavki koji se obavezno objavljuje (u slučaju usluga, procijenjena vrijednost ugovora preko 50.000 KM bez PDV-a) ili potpada pod dio plana nabavke koji nije obavezan za objavu na web-stranici ugovornog organa (ali se obavezno donosi).Stavom (3) člana 17. ZJN propisano je da, ako se ugovor dodjeljuje na period duži od jedne godine, obaveze koje dospijevaju u narednim godinama moraju biti ugovorene u iznosima predviđenim propisima kojima se uređuje izvršenje budžeta ili finansijskog plana za svaku godinu posebno.

Iz pomenutog člana proističe da se svaki ugovor koji se sklapa, sklapa se na određen vremenski period, s tim da je posebno postavljen uslov da ukoliko se ugovor dodjeljuje na period duži od jedne godine, obaveze koje dospijevaju u narednim godinama moraju biti ugovorene u iznosima predviđenim propisima kojima se uređuje izvršenje budžeta ili finansijskog plana za svaku godinu posebno. Upravo iz tog razloga se, u skladu sa članom 3. stav (2) tačka b) alineja 9) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 20/15), u tenderskoj dokumentaciji obavezno navodi rok za isporuku robe, izvršenje usluga ili izvođenje radova (rok realizacije / trajanja ugovora). Ovaj rok kasnije postaje obavezno dio ugovora.

U konkretnom slučaju, usluge fizičke zaštite objekata obuhvaćene su kategorijom 7. Aneksa II dio B Zakona o javnim nabavkama, što znači da se ove usluge ugovoraju prema odredbama člana 8. st. 1. i 2. ZJN, i odredbama Pravilnika o postupku dodjele ugovora o uslugama iz Aneksa II dio B Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 66/16). I članom 7. stav (4) tačka h) ovog pravilnika definisano je da ugovorni organ već u pozivu za dostavljanje ponuda mora da naznači da li se ugovor za usluge zaključuje za jednokratno izvršenje predmetih usluga ili se ugovor dodjeljuje na period, koji ne može biti duži od četiri godine. Pravilo za sklapanje višegodišnjih ugovora, definisano u članu 17. stav (3) ZJN važi i u ovom slučaju. Dakle, i ugovori koji se dodjeljuju za ove usluge moraju imati definisan rok realizacije. Za obezbjeđenje novog ugovora, potrebno je provesti odgovarajući postupak nabavke.

Članom 101. stav (2) ZJN ponuđačima ili potencijalnim ponuđačima koji bi mogli konkurisati u postupku dodjele ugovora, ostavljena je mogućnost da izjave žalbu najkasnije u roku od 30 dana po saznanju da je ugovor zaključen bez provedenog



postupka javne nabavke, a najkasnije u roku od jedne godine od dana zaključenja ugovora. Članom 111. stav (2) tačka d) ZJN, propisano je da će Kancelarija za razmatranje žalbi poništiti ugovor o javnoj nabavci ili okvirni sporazum ako je ugovorni organ zaključio ugovor ili okvirni sporazum bez primjene postupka javne nabavke, osim u slučajevima kada to ovaj zakon dopušta. Članom 116. stav (2) tačka a) ZJN propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500 do 15.000 KM prekršajno kazniti ugovorni organ, između ostalog, ako nabavi robu, radove ili usluge bez sprovođenja postupaka javne nabavke propisanih ovim zakonom osim u slučajevima kada to zakon dopušta. Članom 10. ZJN definisani su ugovori za koje ugovorni organi nisu u obavezi provoditi postupke nabavki. U skladu sa članom 116. stav (3) ZJN, novčanom kaznom od 300 do 3.000 KM za prekršaje iz stava (2) kažnjava se i odgovorno lice u ugovornom organu.Dakle, Zakon o javim nabavkama ne ostavlja mogućnost automatskog produžavanja ugovora, kao ni sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, već podrazumijeva da se po isteku postojećih ugovora, novi ugovori obezbjeđuju kroz nove postupke nabavki. Da bi se obezbijedio kontinuitet usluga, Zakon insistira na planiranju nabavki i otpočinjanju postupaka na vrijeme. U svakom drugom slučaju, pored gore navednih odredbi, nisu ispoštovani ni osnovni principi javnih nabavki: transparentnost, jednak tretman, nediskriminacija, aktivna i pravedna konkurencija, a sve sa ciljem najefikasnijeg trošenja javnih sredstava (član 3. Zakona). Takođe, nakon provedenih postupaka nabavki, ugovorni organi su u obavezi dostaviti izvještaj Agenciji za javne nabavke, objaviti osnovne elemente ugovora na svojoj web-stranici i druge obaveze, ZJN i podzakonskim propisima utvrđene.

Mogućnost promjene odluke o dodjeli ugovora ili poništenja i pokretanja novog postupka

PITANJE: U postupku javne nabavke otvoreni postupak – ponuđač je nakon uvida konstatovao da izabrani ponuđači nisu dostavili „rješenje o upisu u sudski registar“ ovjerenu kopiju, samo su dostavili aktuelni izvod iz sudskog registra, a TD su tražena oba dokumenta. Ponuđač nadalje ističe da je TD traženo da „ponuđači koji preuzmu tendersku dokumentaciju, a ne obavijeste pismeno ugovorni organ da su istu preuzeli, smatrat će se da nisu ni preuzeli tendersku dokumentaciju i njihova ponuda će se odbaciti kao neosnovana“.

Napominjemo da smo od Agencije za javne nabavke putem e-maila blagovremeno obaviješteni o preuzimanju TD od strane ponuđača. Ponuđač koji se žalio osporava donesenu odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača te da se odluka izmijeni te da se ugovor o nabavci dodijeli njima – žaliocu s obzirom da je dostavio svu dokumentaciju.

Da li moramo promijeniti odluku o dodjeli ugovora ili postoji mogućnost da se ista poništi i pokrene novi postupak?

ODGOVOR: Postupak javne nabavke se može otkazati / poništiti samo iz razloga navedenih u članu 69. st. (2) i (3) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14). Tako je članom 69. stav (2) propisano da je ugovorni organ obavezan poništiti postupak javne nabavke u slučaju da:

a) nije dostavljena nijedna ponuda u određenom krajnjem roku;

b) nije dostavljen nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku, u pregovaračkom postupku sa ili bez objave obavještenja ili u takmičarskom dijalogu;

c) nije dostavljen broj ponuda određen u članu 32. stav (4) ovog zakona, ako je bilo predviđeno zaključenje okvirnog sporazuma;

d) nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva;

e) cijene svih prihvatljivih ponuda znatno su veće od osiguranih sredstava za predmetnu nabavku.

Stavom (3) člana 69. ZJN propisano je da ugovorni organ može otkazati postupak javne nabavke samo zbog dokazanih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke. Dodatno objašnjenje i situacije u kojima ugovorni organ može otkazati započeti postupak nabavke Agencija za javne nabavke dala je u Izvještaju o monitoringu postupaka javnih nabavki za 2015. godinu, i isto glasi:„... Nadalje, stav (3) navedenog člana Zakona propisuje da ugovorni organ može otkazati postupak javne nabavke samo zbog dokazanih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke. Opća ‘klauzula egzoneracije’ za otkazivanje nalazi se u ovoj odredbi, za događaje koji se nisu mogli predv-idjeti, koji su izvan kontrole ugovornog organa, koji nisu u vezi sa provođenjem postupka dodjele ugovora.



Drugi dokazivi razlozi mogu prisiliti ugovorni organ da otkaže postupak dodjele ugovora prije nego što se zaključi bilo kakav ugovor ili okvirni sporazum. Bilo koji razlog za takvo otkazivanje mora biti: 1) Dokaziv (što znači da se javnosti može dati

uvjerljivo objašnjenje), 2) Izvan kontrole ugovornog organa, i 3) Da ga ugovorni organ nije mogao predvidjeti u

vrijeme pokretanja postupka dodjele.

Sljedeće situacije koje nisu direktno istaknute u ovoj tački su primjeri opravdanja za otkazivanje postupka, npr. kao: 1) Prirodne katastrofe, zbog kojih izvršenje ugovora

postaje beskorisno ili se značajno mijenjaju uslovi projekta;

2) Slučajevi u kojima se ugovorni organ, greškom ili zabludom, suočava sa situacijom koja ugrožava svrhu javne nabavke;

3) Situacije u kojima se ugovorni organ tokom provođenja postupka susretne sa značajnim promjenama tržišnih uslova, pojavom novih inovativnih tehnologija, itd.“

Izvještaj o monitoringu postupaka javnih nabavki za 2015. godinu dostupan je na web-stranici https://www.javnenabavke.gov.ba/index.php?id=11izv&izv=33&jezik=bs, a preuzeti tekst se nalazi na stranicama 41. i 42.

Dakle, ukoliko nije ispunjen jedan od uslova iz člana 69. stav (2) ZJN, to jest ukoliko ugovorni organ razmatrajući žalbene ne navode ne nađe da:

- nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva (član 69. stav 2. tačka d) ZJN),

- su cijene svih prihvatljivih ponuda znatno veće od obezbijeđenih sredstava za predmetnu nabavku (član 69. stav 2. tačka e) ZJN), ili

- se nije dogodila situacija van kontrole ugovornog organa, dokaziva, i nepredvidiva, zbog koje bi postupak nabavke morao biti okončan, u smislu člana 69. stav (2) tačka d) ZJN, tada nisu ispunjene zakonske prepostavke za poništavanje započetog postupka nabavke, te se postupak nabavke okončava dodjelom ugovora.

U svakom slučaju, ugovorni organ je po zaprimljenoj žalbi obavezan istu razmotriti te donijeti odgovarajući zaključak (ukoliko je žalba neblagovremena, nedopuštena ili izjavljena od strane neovlašćenog lica), rješenje kojim će se žalba uvažiti djelimično ili u cijelosti (ukoliko žalbu uvažava djelimično ili u cijelosti), odnosno izjašnjenje o neosnovanosti

žalbenih navoda (ukoliko žalbu odbija kao neosnovanu), koje se uz kompletnu dokumentaciju predmetnog postupka, dostavlja Kancelariji za razmatranje žalbi. Postupanje ugovornog organa po zaprimljenoj žalbi detaljno je propisano članom 100. ZJN.

Dakle, ugovorni organ prvenstveno treba da razmotri žalbu, te u skladu s ocjenom žalbenih navoda, donese odgovarajući akt, a sve prema odredbama člana 100. ZJN. Ukoliko, razmatrajući žalbene navode ugovorni organ ustanovi da su ispunjene pretpostavke iz člana 69. stav (2) tačke d) i e) ZJN, ili člana 69. stav (3) ZJN – na osnovu kog se postupak može otkazati u bilo kojoj fazi postupka, a ne samo u okviru postupanja po žalbi, jedino tada ugovorni organ može poništiti započeti postupak nabavke. U svakom drugom slučaju, ugovorni organ će dodijeliti ugovor ponuđaču koji, po razmatranju žalbenih navoda, bude prvorangirani.



Pravo na otpremninu u slučaju prestanka ugovora o radu prema članu 178. Zakona o radu

PITANJE: Da li radnik u slučaju prestanka radnog odnosa po članu 178. Zakona o radu ima pravo na otpremninu?

ODGOVOR: I u slučaju prestanka radnog odnosa po članu 178. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) radnik, prema našem mišljenju, ima pravo na otpremninu, pod uslovima propisanim u članu 111. Zakona o radu.

Unos promjene podataka u matičnu evidenciju radnika

PITANJE: Prilikom vođenja matične evidencije po novim knjigama, ukoliko kod jednog radnika dođe do promjene određenih podataka (np. radnik je imao socijalni dijalog unesen – disciplinsku mjeru, i za vrijeme trajanja iste dobije još jednu i sl.), da li tog radnika zaključujemo pod trenutnim brojem i unosimo pod novi broj u matičnoj knjizi sa tim novim podacima? Ovo nas interesuje kod bilo kakve promjene u matičnim podacima, tj, na koji način istu evidentirati u matičnoj knjizi kod radnika?

ODGOVOR: Sve promjene u matičnoj evidenciji radnika upisuju se, redom kako nastanu, u matičnu

knjigu, odnosno odgovarajuću rubriku. Ukoliko nemate mjesta, onda možete otvoriti novi broj i povezati ga sa prethodnim brojem pod kojim se vodi taj radnik, tako da su sve rubrike koje se ne mijenjaju popunjene pod prvim brojem, a promjene unosite u rubrike pod novim rednim brojem. (npr. broj 5. i broj 5a).

Podaci o broju i datumu zaključenog ugovora i danu početka rada u matičnoj evidenciji zaposlenih

PITANJE: Imamo pitanje u vezi sa matičnom evidencijom zaposlenih. Konkretno, zanimaju nas rubrike 9 i 10 (broj i datum zaključenog ugovora o radu i dan početka rada). Naime, da li se u rubrici 9 (broj i datum zaključenog ugovora o radu) upisuje broj i datum prvog ili zadnjeg ugovora o radu (npr. kod radnika kojima se često obnavlja ugovor o radu na određeno vrijeme)? U svezi s istom rubrikom, zanima nas i koji se ugovor o radu upisuje kada imamo slučaj radnika sa dugim radnim stažom u našoj firmi, kojima se radni odnos nikada nije prekidao, ali imaju „rupu“ tijekom rata? Da li se u tom slučaju upisuju podaci iz njihovog prvog ugovora o radu ili se upisuju podaci iz ugovora o radu nakon rata? Slična pitanja su i za rubriku 10 (dan početka rada). Da li ćemo dan početka rada vezati za prve ili zadnje ugovore radnika?

SAVJETODAVNI SERVISRADNI ODNOSI U FBiH



ODGOVOR: U skladu sa članom 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i drugim licima angažovanim na radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 92/16), ova evidencija sadrži i podatke o broju i datumu zaključenog ugovora o radu, odnosno rješenja o postavljenju, kao i danu početka rada radnika.

Za radnike koji su zatečeni na radu kod poslodavca upisuju se, odnosno prepisuju iz dosadašnje matične knjige, podaci koji se odnose na zadnji zaključeni ugovor o radu, bilo da se radi od ugovorima o radu zaključenim na neodređeno ili na određeno vrijeme, a isto se odnosi i na datum početka rada.

Kod radnika kojima se obnavljaju ugovori o radu na određeno vrijeme, u istu rubriku, ako imate prostora,upisjete i svaki novi ugovor o radu i datum, a ako nemate, onda nove ugovore o radu upisujete pod prvim slijedećm rednim brojem u matičnoj knjizi.

Pravilnik nije propisao kako ćete se odnositi prema podacima za radnike koji su prestali raditi ili čiji je ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prestao, pa će poslodavac sam odrediti način (npr. kao po dosadašnjim propisima), na način da se odmah vidi da je konkretni ugovor o radu prestao.Za radnike sa dugim radnim stažom u firmi, kojima se radni odnos nikada nije prekidao, ali imaju „rupu“ tijekom rata, nije jasno o kakvoj se „rupi“ radi.

Prekid radnog odnosa može biti zato što su bili učesnici u odbrani pa imaju poseban staž u dvostrukom trajanju ili što su bili na okupiranoj teritoriji pa nisu mogli dolaziti na posao, što je po zakonu iz tog perioda neplaćeno odsustvo. Zbog svega , mišljenja sam da se upisuju prvi ugovori.Dan početka rada veže za datum kada je radnik prvobitno zasnovano radni odnos kod poslodavca, bez obzira na to da li se radi o ugovoru o radu na određeno ili neodređeno vrijeme.

Otkaz ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze

PITANJE: U slučaju teže povrede radne obaveze, možemo li mi odmah ići s otkazom ugovora o radu ili smo trebali prije donijeti pismenu opomenu zbog teže povrede radne obveze? Da li se u ovom slučaju može dati otkaz bez otkaznog roka, te da li je u redu ako mi radnici uručimo rješenje 01.06.2017., a ugovor se otkazuje s 15.06.2017. bez otkaznog roka? Također, kako možemo postupiti u ovom slučaju

vezano za godišnji odmor za 2017. s tim da se u našem društvu godišnji odmor za 2017. može početi koristiti od 01.06.2017.? Trebamo li mi njoj sada dati godišnji odmor do otkaza tj. do 15.06.2017. (barem ovaj prvi dio od 12 dana)?

ODGOVOR: Rješenje trebate dostaviti odmah, jer od prijema rješenja teče rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava (prigovor). Ovo rješenje (otkaz) treba teći od dana kad radnici bude dostavljano konačno rješenje (rješenje po njenom prigovoru), a ne od 15.6. Obrazloženje trebate dopuniti u čemu se sastoji njena konkretna povreda i njeno izjašnjenje. Ako imate mogućnosti , u periodu do drugostepene odluke omogućite joj korištenje godišnjeg odmora.

Obaveze nakon razrješenje direktora prije isteka mandata

PITANJE: U menadžerskom ugovoru stoji da direktor po isteku mandata, ukoliko ponovo ne bude imenovan za direktora, ili u slučaju razrješenja prije isteka mandata, osim ako je razrješenje nastalo kao posljedica činjenja krivičnog djela ili povreda radnih obaveza za koje se obavezno izriče mjera prestanka radnog odnosa, zaključuje ugovor o radu u privrednom društvu za poslove i radne zadatke u okviru svoje stručne spreme koju je posjedovao u vrijeme imenovanja za direktora. Da li na osnovu ove odredbe menadžerskog ugovora, direktor kojem je istekao mandat ili koji je razrješen prije isteka mandata, ima pravo na zaključenje ugovora o radu u privrednom društvu za poslove i radne zadatke u okviru svoje stručne spreme koju je posjedovao u vrijeme imenovanja za direktora, a da je na poziciju direktora došao putem javnog konkursa i da nije ranije bio zaposlen u tom privrednom društvu gdje je bio direktor?

ODGOVOR: Ukoliko je razrješenje nastalo kao posljedica činjenja krivičnog djela ili povreda radnih obaveza za koje se obavezno izriče mjera prestanka radnog odnosa, nemate obavezu da s njim zaključite ugovor o radu na drugim poslovima, jer ste to tako ugovorili u menadžerskom ugovoru.

Pravni lijek protiv odluke o imenovanju kandidata po raspisanom konkursu

PITANJE: U našem privrednom društvu je raspisan konkurs za direktora - predsjednika uprave i izvršnog direktora za oblast prava - član uprave i izvršnog direktora za oblast ekonomije - član uprave. Komisija je izvršila pregled prijava i provela



intervju sa kandidatima. Za svaku od pozicija bio je prijavljen po jedan kandidat. Komisija je uputila prijedlog prema nadzornom odboru koji je samo izvršio imenovanje direktora - predsjednika uprave, te odbio imenovanje za izvršnog direktora za oblast prava i ekonomije. U obavijesti ne stoje razlozi za odbijanje imenovanja niti ima bilo kakvo obrazloženje, a pogotovo da se može uložiti određeni pravni lijek protiv takve obavijesti. Da li nadzorni odbor na osnovu ovakvih odluka može donijeti odluku o poništenju konkursa, odnosno da li kandidati koji su odbijeni mogu svoja prava ostvarivati kod nadležnog suda? Napominjem da je na poziciju izvršnog direktora za oblast prava konkurisao jedan kandidat, a isto tako i na poziciju izvršnog direktora za oblast ekonomije. Prijave kandidata su bile uredne, te u obavijesti nisu dobili konkretne razloge zbog čega nije izvršeno imenovanje, odnosno zbog čega je nadzorni odbor to odbio, te samo izvršio imenovanje direktora - predsjednika uprave.

ODGOVOR: Protiv odluke o imenovanju kandidat može tražiti sudsku zaštitu. Konkurs se ne može naknadno poništiti, ali se može raspisati ponovni konkurs za radno mjesto koje nije popunjeno. Nadzorni odbor je napravio propust kad nije obrazložio razloge odbijanja imenovanja kandidata, pa će to morati obrazlagati na sudu u slučaju podnesene tužbe.

Sticanje prava na godišnji odmor kod rada na određeno vrijeme

PITANJE: Zaposlenik je putem programa poticaja za zapošljavanje sklopio ugovor na određeno vrijeme na period od 18 mjeseci u našoj firmi. Ugovor je zaključen 03.03.2017.godine, te se taj datum smatra početkom rada. S obzirom na to da je radniku neophodno potrebno korištenja godišnjeg odmora zbog neodložnih privatnih obaveza, na koji način mu možemo omogućiti korištenje godišnjeg odmora, kako ne bismo kršili članu 46. Zakona o radu, odnosno da li će preduzeće snositi sankcije u ovom slučaju ako mu se omogući korištenje odmora?

ODGOVOR: Pravo na korištenje godišnjeg odmora stiče se nakon šest mjeseci neprekidnog rada, odnosno, ako je ugovor o radu zaključen na kraći period, nakon svakog navršenog mjeseca rada najmanje jedan dan, u skladu sa članom 48. Zakona radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16).U situaciji kada je radniku neophodno potrebno korištenja godišnjeg odmora zbog neodložnih

privatnih obaveza prije sticanja prava po navedenim odredbama, poslodavac sam odlučuje da li će mu to odobriti ili ne. Zakonom o radu nije propisano da poslodavac čini prekršaj ako radniku odobri korištenje godišnjeg odmora u ovom slučaju, a to što je radnik zaposlen putem poticaja za zapošljavanje nije smetnja da poslodavac odobri, ali samo ako to želi, da radnik ranije koristi godišnji odmor.

Procedura i obaveze poslodavca u slučaju kada radnik ponese zahtjev za sporazumni prekid radnog odnosa

PITANJE: Radnik je podnio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa u kojem nije naveo razloge zbog kojih uopšte traži takav raskid. Radni odnos želi da prekine dan poslije podnošenja zahtjeva, bez poštivanja otkaznog roka. Poslodavac ima neslužbenu informaciju da radnik želi raskinuti radni odnos zbog odlaska u inostranstvo. Poslodavac nema interesa za sporazumni raskid radnog odnosa zbog toga što mu je isti potreban u proizvodnom procesu kao i zbog obaveze isplate otpremnine. Na koji način sa ovakvim radnikom raskinuti radni odnos ?

Ako u konkretnom slučaju radnik prestane dolaziti na posao i poslodavac sprovede disciplinski postupak i na taj način zbog teže povrede radne obaveze raskine ugovor o radu, zbog poštovanja rokova i davanja mogućnosti da radnik iznese svoju odbranu, poslodavac nije u mogućnosti istog kod Porezne uprave odjaviti sa poslednjim danom rada, te se postavlja pitanje i do kojeg roka je poslodavac obavezan uplaćivati doprinose za radnika koji ne radi ?

ODGOVOR: Sporazumni raskid radnog odnosa podrazumijeva dogovor radnika i poslodavca. Naime, odredbama člana 95. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) propisano je da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi, a njme se utvrđuju rok u kojem radni odnos prestaje, te sva ostala međusobna prava i obaveze koje iz prekida radnog odnosa proizilaze.

Također, radniku pripada otpremnina samo u slučaju da mu je poslodavac otkazao ugovor o radu, u skladu sa članom 111. Zakona o radu, a ne u slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa (osim ako se ne dogovore poslodavac i radnik ) niti u slučaju kad radnik otkazuje ugovor o radu.



Kako dogovora nema, odnosno kako nije sačinjen sporazum o prestanku ugovora o radu, a kažete da je radnik prestao raditi, njegov zahtjev može se smatrati njegovim otkazom ugovora o radu. Radnika odjavljujete od prvog dana kad je prestao raditi.

Dokaz o dostavljanju fotokopije prijave na obavezno osiguranje radniku

PITANJE: Članom 28. Zakona o radu („Sl. novine Federacije BiH, 26/16) propisano je, da poslodavac radniku dužan uz pisani dokaz dostaviti fotokopiju prijave na obavezno osiguranje u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora o radu. Navedenim članom nije propisano da pisani dokaz mora biti u personalnom dosijeu radnika. Izvršena je prijava radnika u skladu sa zakonom, obrazac JS 3100 original se nalazi u dosijeu, fotokopija obrasca je uručena radniku, ali je izostao potpis radnika o prijemu, odnosno ne nalazi se u personalnom dosijeu. Radi li se o prekršaju, s obzirom na to da navedeni član ZOR ne propisuje da se mora kopija nalaziti u dosijeu radnika?

ODGOVOR: U slučaju da nemate dokaz da ste radniku dostavili fotokopiju prijave na obavezno osiguranje u skladu sa članom 28. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) jednako je kao da i niste dostavili, a nedostavljanje je prekršaj za koji se, u skladu sa članom 171. Zakona o radu, može izreći poslodavcu novčana kazna od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM, a u ponovljenom prekršaju novčana kazna od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM , a odgovornom licu kod poslodavca novčana kazna od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM.

Na pitanja odgovorila: Ljiljana Ćehajić, dipl. iur.

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor i naknada za regres

PITANJE: Imamo situaciju: radniku prestaje ugovor o radu 30.06.2017. Za 2017. ima 29 dana godišnjeg i do sada je koristio samo 2 dana. Radnik nam je potreban i ne možemo ga poslati na godišnji u preostalom periodu u kojem radi za nas. Da li ćemo imati obavezu da mu isplatimo godišnji koji nije mogao iskoristiti kod nas? Nadalje, početkom maja 2017. donesena je odluka o regresu za 2017. gdje se navodi da svim radnicima koji su stekli pravo na korištenje godišnjeg odmora u 2017. će biti isplaćen regres. Da li i ovaj radnik ima pravo na regres ili mora korisitit godišnji kako bi stekao pravo?

ODGOVOR: Prema članu 52. stav (4) Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16), u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca. U članu 94. stav 1. pod tačkom g) ZOR, kao jedan od načina prestanka ugovora o radu, navodi se istek ugovora o radu na određeno vrijeme. Dakle, u konkretnom slučaju, ukoliko radnik krivicom poslodavca ne iskoristi godišnji odmor, a ugovor o radu mu prestaje zbog isteka vremena njegovog trajanja, poslodavac je dužan radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom iznosu.

Kada je u pitanju pravo na regres, u članu 14. stav (2) Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 48/16 i 62/16) je uređeno da se granskim kolektivnim ugovorima, pored drugih pitanja određenih ovim kolektivnim ugovorom, mogu regulisati i uslovi i visina naknade regresa za godišnji odmor, pod uslovom da poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom. Prema tome, pitanje prava radnika na regres bi trebalo biti uređeno granskim kolektivnim ugovorima, a ukoliko nije, ili poslodavac nije obveznik primjene granskog kolektivnog ugovora, u tom slučaju sve uslove i visinu naknade za regres za godišnji odmor uređuje u svom pravilniku o radu, a na osnovu toga donosi i odluku o isplati regresa. Prema navedenoj formulaciji iz vaše odluke o regresu za 2017. godinu proizlazi da svi radnici, uključujući i konkretnog radnika koji zbog specifičnih okolnosti nije iskoristio cijeli, ali jeste dio svog godišnjeg odmora, ali je svakako na njega stekao pravo, ima pravo na regres.

Sticanja prava na godišnji odmor

PITANJE: Nakon provedene procedure javnog konkursa o prijemu radnika u radni odnos, prije tri mjeseca smo izvršili prijem radnika u radni odnos na neodređeno vrijeme. Radnik je prije zasnivanja radnog odnosa u našem preduzeću radio na više radnih mjesta i ima preko 15 godina radnog staža. Kod nas je u radni odnos primljen sa biroa za zapošljavanje na kojem se nalazio više od dvije godine. Kako se tretira ovaj radnik po pitanju godišnjeg odmora? Da li stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada u našem preduzeću, a da do tada za svaki navršeni



mjesec rada ima pravo na 1 dan godišnjeg ili mu odmah dajemo rješenje na puni godišnji odmor od 20 dana uvećan za godine radnog staža?

ODGOVOR: Prema članu 48. stav 1. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 15/16), radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Nadalje, u stavu 2. istog člana je propisano da ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava 1. ovog člana, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Pri tome, odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, materinstva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada iz stava 1. ovog člana (stav 3.).

U vašem slučaju, s obzirom na to da je riječ o radniku koji je imao prekid između dva radna odnosa duži od 15 dana, a da nije riječ o prekidu u smislu stava 3. člana 48. Zakona o radu, on pravo na „puni“ godišnji odmor (najmanje 20 radnih dana) stiče nakon šest mjeseci neprekidnog rada u vašem preduzeću, s tim da ima pravo na jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada.

Korištenje jednog dana godišnjeg odmora po zahtjevu radnika

PITANJE: Plan godišnjih odmora za tekuću 2017. godinu je donesen i usklađen sa željama radnika. Kolegica je planirala prvi dio odmora koristiti u drugoj polovini avgusta, a u međuvremenu donosi zahtjev kojim traži tri dana starog godišnjeg odmora kojim mora iskoristiti do kraja juna i jedan dan novog odmora za 2017. godinu.

Mišljenja smo da ne možemo napraviti rješenje za jedan dan godišnjeg, jer član 50. (stav) 2. Zakona o radu definiše da se prvi dio koristi u prekidu od najmanje 12 radnih dana. Jesmo li u pravu? Kolegica se poziva na član 50. stav (4) Zakona gdje se kaže da radnik ima pravo koristiti jedan dan kad on to želi. U tom slučaju, desila bi se situacija da bi imala dva rješenja za prvi dio odmora, jedno na jedan dan, a drugo na 12 radnih dana.

ODGOVOR: Prema članu 50. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16), godišnji odmor se može koristiti u dva dijela, sa tim što se trećim dijelom može smatrati upravo jedan dan od godišnjeg odmora koji

je poslodavac dužan odobriti radniku kad on to želi, uz obavezu da radnik o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.

Prema tome, radniku je data mogućnost da, nevezeno za plan korištenja godišnjeg odmora u dva dijela, traži da koristi jedan dan godišnjeg odmora kada on to želi, a takav dan godišnjeg odmora se ne smatra prvim dijelom godišnjeg odmora koji se koristi u trajanju od 12 radnih dana bez prekida, već de facto nekim „trećim dijelom“ godišnjeg odmora na koji u skladu sa članom 50. stav (4) Zakona o radu, radnik ima pravo.

Prekid radnog odnosa nakon navršenih 40 godina radnog staža

PITANJE: Uvidom u Uvjerenje o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Kantonalne administrativne službe PIO/MIO u dijelu istog koji se odnosi na podatke o osiguranju (prijava//odjava) utvrđeno je da naša radnica ima na dan 01.08.2015. godine 40 godina radnog staža (dakle, u ovom momentu, skoro 42 godine radnog staža u kontinuitetu, dok u dijelu uvjerenja koje se odnosi na podatke o plaći, stažu osiguranja i naknadama stoji da imenovana ima na dan 05.06.2017. godine 36 godina, 11 mjeseci i 25 dana uplaćenog staža.

Interesuje nas da li radnica ispunjava uslove za starosnu penziju u skladu sa odredbama člana 30. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, s obzirom na to da ima preko 40 godina radnog staža, odnosno da li istoj možemo raskinuti radni odnos u skladu sa odredbama iz člana 94. stav 1. tačka d. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, broj 26/16), kojim je propisano da Ugovor o radu prestaje: „kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore“?

ODGOVOR: U članu 30. Zakona o penzijskom invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacija Bosne i Hercegovine”, br. 29/98, 49/00 ,32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) je propisano sljedeće:„Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmjanje 20 godina penzijskog staža. Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života.“



Dakle, uslov za sticanje prava na starosnu penziju je 65 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža ili 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života. Međutim, u svakom slučaju se radi o ostvarenom penzijskom, a ne radnom stažu koji mogu, ali i ne moraju biti jednaki. Naime, period penzijskog staža se vezuje za vrijeme za koje su radniku uplaćeni doprinosi (član 82. stav 5. Zakona o PIO/MIO), dok se radni staž vezuje za dužinu radnog angažmana radnika bez obzira na to da li su u ukupnom periodu trajanja radnog odnosa radniku uplaćivani doprinosi ili ne. Prema tome, zaposlenica koja ima 40 godina radnog staža, a 36 godina 11 mjeseci i 25 dana uplaćenog staža ne ostvaruje pravo na starosnu penziju.

S druge strane, u članu 94. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16), kao načini prestanka ugovora o radu, između ostalog, navode se i:„c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore“.

Dakle, varijanta pod d. daje mogućnost da radni odnos prestaje kada se utvrdi da radnik ima 40 godina radnog odnosa, osim ukoliko se ne postigne drugačiji dogovor. Međutim, ova odredba Zakona o radu nije u skladu sa navedenim članom 30. Zakon o penzijskom invalidskom osiguranju, te se ovo planira „ispraviti“ kroz izmjene i dopune Zakona o radu koje su u tekstu Nacrta usvojene krajem maja i čija se objava uskoro očekuje, a u kojim će biti izmijenjeno i to da se umjesto radnog odnosa kao uslova za prestanak ugovora o radu navodi period staža osiguranja.

Otkazivanje ugovora o radu na određeno vrijeme pripravniku po povratku sa bolovanja

PITANJE: Zaključen je ugovor o radu na određeno vrijeme u 10. mjesecu 2016.god. sa pripravnikom (VSS), međutim radnik je stupio na bolovanja na kojem se i danas nalazi. Da li poslodavac može po povratku pripravnika odmah otkazati Ugovor, te da li će pripravniku to uticati za dalja prijavljivanja po istom osnovu, odnosno da li će taj otkaz od strane poslodavca uticati da pripravnik može sklapati ugovore po navedenom osnovu sa nekim drugim poslodavcem, a sve u cilju obavljanja pripravničkog staža za VSS?

ODGOVOR: Nema smetnje da se pripravniku otkaže ugovor o radu na određeno vrijeme prije isteka njegovog trajanja pod istim uslovima koji su propisani za otkaz ugovora o radu za druge kategorije radnika, tj. ukoliko su ispunjeni uslovi za otkazivanje ugovora o rada, pri čemu, napominjemo, bolest ne može biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, u skladu sa članom 98. tačka a) Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16). Isto tako, napominjemo da se, prema članu 71. Zakona o radu, i ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme, pa i za vrijeme trajanja pripravničkog staža, ne može otkazati radniku koji je doživio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, odnosno dok nadležni organ ne utvrdi da je sposoban za rad ili mu utvrdi smanjenu radnu sposobnost, odnosno nesposobnost za rad.

Kada je u pitanju obavljanje pripravničkog staža, u članu 33. Zakona o radu je propisano da nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, ako je to zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu propisano. Prema tome, ukoliko bi otkazivanje ugovora o radu sa pripravnikom izvršili prije isteka ugovora, tj. prije obavljenog pripravničkog staža u propisanom trajanju, u tom slučaju pripravnik ne bi mogao polagati stručni ispit, ukoliko je to obavezan.

Isto tako, treba imati u vidu odredbu člana 32. stav (2) Zakona o radu prema kojoj se pripravnikom smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

Dakle, ova zakonska odredba bi se mogla tumačiti da pripravnik može biti samo neko ko prvi put zasniva radni odnos u određenom zanimanju, pa bi se za ono lice koje već bilo angažovano po osnovu ugovora o pripravničkom stažu, bez obzira na to što nije odradilo pripravnički staž do kraja, moglo smatrati da ne može biti angažovano kao pripravnik kod drugog poslodavca. Međutim, to sve zavisi od uslova koji se postavljaju u konkursu za određeno radno mjesto, pa činjenica da pripravnički angažman nije prvi radni angažan može, ali i ne mora, imati uticaja na mogućnost novog pripravničkog angažmana za isto zanimanje.



Stručni ispit kao posebni uslov za neko radno mjesto

PITANJE: Našim aktima o sistematizaciji i unutrašnjoj organizaciji ustanove (osnivač je skupština kantona) predvidjeli smo za neka radna mjesta (rukovodioci/šefovi odjeljenja-unutrašnjih organizacionih jedinica) u posebnim uslovima i uslov “ Stručni upravni ispit ili ispit općeg znanja“, analogno zakonskim rješenjima za državne službenike i namještenike. Naši uposlenici nemaju status državnih službenika, niti smo mi budžetski korisnik. U toku je rad na pripremi novog akta o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u našoj ustanovi pa smo u dilemi da li je protivno važećoj zakonskoj regulativi i praksi da taj posebni uslov za neka radna mjesta (rukovodioci odjeljenja/biroa) i dalje ostavimo kao neophodan za raspored/prijem uposlenika na određena radna mjesta. Kod izrade internih akata se inače rukovodimo praksom, ako neka problematika vezano za radno pravne odnose nije regulisana Zakonom o radu, primjenjujemo rješenja iz Zakona o državnoj službi u FBIH/kantonu i podzakonskih akata koja proizilaze iz zakona koji tretiraju predmetnu problematiku. Da li je sporno to što smo u svoj akt o sistematizaciji ugradili pomenuti poseban uslov (Stručni upravni ispit ili ispit općeg znanja) i što rješenja za oblasti koje nisu regulisane zakonima koje redovno primjenjujemo u radu, tražimo analogiju u propisima koji važe za državnu službu.

Napominjemo da rukovodioci odjeljenja/biroa provode upravni postupak i donose razne vrste rješenja, te smo se s tim rukovodili u postojećim aktima kada smo kod tih radnih mjesta, pored nabrajanih ostalih uslova koje uposlenik mora ispunjavati, navodili i ovaj na koji se pitanje odnosi: položen ispit općeg znanja (pri državnoj/federalnoj agenciji za državnu službu) ili stručni upravni ispit.

ODGOVOR: Članom 118. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16) propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Pravilnik o radu je autonomni akt poslodavca, čiji je način donošenja i obavezna sadržina propisana zakonom, a pomenuti posebni uslovi za zasnivanje radnog mjesta mogu biti: stručna sprema, radno iskustvo, dužina radnog

iskustva i druga lična znanja, sposobnosti i vještine sa kojima radnik raspolaže, pa i položen određeni stručni ispit.

Prema tome, imajući u vidu da je pravilnik o radu (čija je sistematizacija radnih mjesta sastavni dio) autonomni akt poslodavca, mišljenja smo da nije sporno to što ste u svoj akt o sistematizaciji ugradili poseban uslov (stručni upravni ispit ili ispit općeg znanja), kao ni to što za rješenja onih oblasti koje nisu regulisane zakonima koje redovno primjenjujete u svom radu, tražite analogiju u propisima koji važe za državnu službu, pod uslovom da takva rješenja ugrađujete u svoj pravilnik o radu kao i da takva rješenja nisu u suprotnosti sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom.

Novčano kompenziranje za neiskorištene slobodne dane za religijske praznike

PITANJE: Da li je moguće kompenzirati (platiti naknadu) radniku ukoliko ne iskoristi pravo na religijske slobodne plaćene dane u toku kalendarske godine u oba slučaja uz : saglasnost radnika ili da poslodavac jednostavno ne može organizovati smjene, prilikom čega bi radnici radili na svoj religijski slobodan dan? Ukoliko postoji način da se kompenzira, molim vas da navedete procentalni iznos.

ODGOVOR: Prema članu 54. stav (3) Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16), poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo. Dake, izričito je propisana obaveza poslodavca da radniku omogući korištenje slobodnih dana na ime religijskih potreba. Zavisno od zahtjeva radnika za korištenjem ova četiri dana, odnosno vremena kada se pojavi potreba za korištenjem slobodnih dana radi zadovoljavanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, to može biti u toku cijele kalendarske godine.

Pri tome, u članu 76. Zakona o radu je propisano da radniku pripada pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Dakle, predviđen je slučaj rada na dane koji su određeni kao neradni (što uključuje i vjerske praznike) uz pravo



na uvećanu satnicu koja bi trebala biti propisana vašim pravilnikom o radu, s obzirom na to da je u članu 11. Općeg kolektivnog ugovora propisano uvećanje satnice za 40% samo za slučaj državnih, a ne i vjerskih praznika. U principu, to je jedino zakonski propisano kompenziranje neiskorištenih plaćenih dana na ime zadovoljenja religijskih potreba, s tim da nije predviđeno plaćanje neke dodatne naknade ukoliko radnik u toku kalendarske godine ne stigne iskoristiti pravo na slobodne dane. S druge strane, primjenom principa povoljnijeg prava, nema ni smetnje da vi svojm pravilnikom o radu propišete visinu ovakve naknade (npr. u visini plaće koju bi radnik primio na taj dan kada ne bi radio).

Ugovor o radu sa stranim državljaninom

PITANJE: Imamo jednog radnika, hrvatski je državljanin i ima boravak u BIH na temelju zaključenog braka s državljankom BIH. Kod nas je u radnom odnosu već tri godine, svake godine mu produžujemo ugovor o radu na određeno vrijeme. Međutim sada bi s njim zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Možemo li s njim zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer on još nema stalni boravak, imat će tek za dvije godine (2019. godine će mu bit 5 godina braka s državljankom BiH). On svake godine od službe za poslove sa strancima dobiva produženje boravka na godinu dana. Treba li svake godine donositi - produžavati i radnu dozvolu? Možemo li ovog radnika odjaviti pa ga ponovno prijaviti nakon 60 dana i s njim nakon 60 dana zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme.

ODGOVOR: Prema članu 16. stav (1) tačka t) Zakona o zapošljavanju stranaca („Službene novine FBiH“, broj 111/12), stranac sa kojim je državljanin Bosne i Hercegovine u braku ili izvanbračnoj zajednici, ili je dijete državljanina Bosne i Hercegovine, ako ima odobren boravak u Bosni i Hercegovini ne mora imati radnu dozvolu za rad u FBiH. Dodatno, članom 36. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu izmijenjen je član 85. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu (Službeni glasnik BiH broj 36/08 i 87/12) kojim je također propisan izuzetak od obaveze posjedovanja radne dozvole po osnovu odobrenog privremenog boravka po osnovu braka ili vanbračne zajednice sa državljaninom BiH.

Stalni boravak, prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca (član 59.), odobarava se strancu na osnovu odobrenja privremenog boravka neprekidno

boravi na teritoriji BiH najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka.Dakle, s obzirom na to da radnik u slučaju iz upita još uvijek nema stalni boravak u BiH, sa istim se i ne može zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obzira na odredbu člana 22. stav (3) Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16) prema kojoj se ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.

S obzirom na to se radi o stranom državljaninu koji ima privremeni boravak u BiH, te da se prema Zakonu o zapošljavanju stranca zaposlenjem smatra zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme na osnovu ugovora o radu (kao i radno angažiranje na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova), vi sa istim, iz tih razloga, i ne možete zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme, pa se odredba člana 22. stav (4) Zakona o radu o “prerastanju” ugovora o radu sa određenog na neodređeno vrijeme (nakon tri godine neprekidnog trajanja) u ovom slučaju i ne primjenjuje. Prema tome, nema potrebe da radnika odjavljujete pa ponovo prijavljujete, tj. da pravite prekid između dva ugovora duži od 60 dana.

Promjena radnog mjesta za radnika II kategorije invalidnosti

PITANJE: Šta uraditi u slučaju da radnik posjeduje rješenje o II kategoriji invalidnosti i ponuđeno mu je rješenje o promjeni radnog mjesta (sa VSS na SSS), što je isti odbio potpisati? Napominjemo da dotični ne posjeduje višu stručnu spremu, već je samo radio na radnom mjestu za koju je predviđena VSS.

ODGOVOR: Prema informacijama iz upita ne može se zaključiti da li se, u konkretnom slučaju, radi o radniku koji posjeduje rješenje o II kategoriji invalidnosti, međutim, kojem nije promjenjena radna sposobnost, ili je riječ o radniku kojem je nadležna ustanova za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ocijenila da postoji promijenjena radna sposobnost.

Napominjemo da je potrebno razlikovati invaliditet i invalidnost. Invaliditet se utvrđuje trajnim (nepromjenjivim) umanjenjem neke funkcije, recimo zbog gubitka dijela tijela, a invalidnost se utvrđuje na osnovu sposobnosti radnika da obavlja neku grupu poslova, što samo po sebi ne mora značiti da je tom radniku došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti. Zbog toga je radnika koji je proglašen invalidom II kategorije potrebno poslati



na invalidsku komisiju da mu se utvrdi i procenat invalidnosti, koji se može kretati od 0 do 100%.

Ukoliko se utvrdi da radnik nema umanjenu opću životnu sposobnost, tj. da je ta umanjena opšta sposobnost 0% onda se isti mora ponovno slati, nakon godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja o invalidu II kategorije, jer je ova invalidnost mogla nastati, recimo, zbog uklještenja u leđima ili privremenog stanja tog radnika, a nikako što mu je trajno umanjena opšta životna sposobnost.

Dakle, razlikuju se dva postupka u ocijeni radne sposobnosti radnika i to jedan postupak koji je vezan za obavljanje neke grupe poslova (invalidnosti) i ovo utvrđuje komisija PIO/MIO i drugi postupak je utvrđivanje invaliditeta koju utvrđuje druga ljekarska komisija i na temelju toga se radniku određuje postotak smanjenja opće životne funkcije.Ukoliko je, u konkretnom slučaju, riječ o radniku kod kojeg postoji i promijenjena radna sposobnost, poslodavac mu je dužan, shodno članu 73. Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, broj 26/16), u pisanoj formi ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, ako takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.

Međutim, Zakon ne propisuje obavezu da novi ponuđeni ugovor bude isti kao prethodni u pogledu uslova pod kojim je radni odnos zasnovan, odnosno ne propisuje da novi ugovor ne smije biti nepovoljniji u pogledu uslova pod kojima su ranije bili uređeni radni odnosi radnika i poslodavca, već samo navodi da se radniku ponudi novo radno mjesto koje obuhvata poslove koje je taj radnik u mogućnosti da obavlja ili da se uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju radnik rasporedi na druge poslove.

Ukoliko poslodavac iscrpi sve mogućnosti, te ne uspije osigurati radniku odgovarajuće radno mjesto, može mu otkazati ugovor o radu, uz saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno sindikata, a u skladu sa članom 74. Zakona o radu. Saglasnost vijeća uposlenika, odnosno sindikata mogla bi se pribaviti ako poslodavac dokaže da je preduzeo sve mjere da ostavi tog radnika u radnom odnosu.

Međutim, u konkretnom slučaju, vi ste dotičnom radniku ponudili novo radno mjesto koje je isti odbio, i u tom slučaju riječ je o otkazu ugovora o radu, s obzirom na to da ste mu prethodno trebali ponuditi otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o

radu, u skladu sa članom 107. Zakona o radu.

Naime, postupak je da poslodavac otkazuje radniku (odluka/rješenje o otkazu) dosadašnji ugovor o radu i istovremeno mu ponudi novi ugovor o radu. Da li će te otkaz dostaviti u formi rješenja (uz dostavu novog ugovora) zavisi od toga da li ste svojim pravilnikom o radu propisali da se o pravima i obavezama radnika odlučuje rješenjem. Ukoliko jeste, onda se i otkaz ugovora o radu sa ponudom novog pod izmijenjenim okolnostima daje u formi rješenja i uz dostavu novog ugovora, sa propisanim rokom za očitovanje, u skladu sa članom 107. Zakona o radu.Međutim, ukoliko dotičnom radniku nije promjenjena radna sposobnost, prema informacijama iz upita nije jasno zašto je dotičnom licu ponuđen novi (nepovoljniji) ugovor, te nam je za konkretniji odgovor, u ovom slučaju, potrebno više informacija.

Nespojivost funkcija

PITANJE: Društvo je u 100% državnom vlasništvu i isto ima upravu koju čine direktor i šest izvršnih direktora. Jedan od izvršnih direktora istovremeno je član upravnog odbora Općinskog doma zdravlja (javna ustanova ). Članom 252. stav 2. Zakona o privrednim društvima („Sl. novine F BiH“, broj 81/15), u relevantnom dijelu propisano je da član upravnog odbora društva sa učešćem državnog kapitala (sistemskim tumačenjem može se zaključiti da se misli na upravu, jer sam Zakon o privrednim društvima kao jednog od organa privredenih društva definira upravu, a ne upravni odbor kao i Zakon o javnim preduzećima u Federaciji BiH) ne može istovremeno biti član upravnog odbora druge institucije.

Dakle, može se zaključiti da je propisana zabrana nespojivosti funkcija člana uprave društva sa učešćem državnog kapitala i člana upravnog odbora institucije.

Nadalje, iz člana 252. stava (1) istog zakona može se zaključiti da je data definicija institucije (fond, agencija, komisije i dr. pravna lica osnovana od strane Vlade Federacije ili Parlamenta FBiH) po principu zatvorenog broja odnosno numerus clasus. Iz naprijed navedenog prvo, možemo zaključiti da se Općinski dom zdravlja ne navodi pod pojmom definicija, a ako bi i zaključili da se u širem kontekstu radi o instituciji, onda dolazimo do drugog problem, a to je da se radi o organu koji uopšte nije organ na nivou FBiH, odnosno postavlja se pitanje da li se



u tom kontekstu u smislu stava (1) člana 252. radi isključivo o institucijama na Federalnom nivou što bi opet bilo preusko tumačenje, jer bi se onda moglo reći da se cijeli ZPD odnosi samo na Federalni nivo. Dakle, da zaključno pitanje je da li se Općinski dom zdravlja može smatrati institucijom i da li izvršni direktor u ovom Društvu istovremeno može obavljati i funkciju člana upravnog odbora Općinskog Doma zdravlja?

ODGOVOR: Kao što ste u upitu i naveli, članom 252. stav 1. Zakona o privrednim društvima („Sl. novine FBiH“, broj 81/15), propisano je da dioničar sa 50% i više dionica, direktor i član uprave bilo kojeg dioničkog društva kao i vlasnik sa 50% i više vlasništva, direktor i član uprave bilo kojeg društva sa ograničenom odgovornošću ne može biti predsjednik i član nadzornog ili upravnog odbora imenovan ispred državnog kapitala u društvima sa učešćem državnog kapitala ili fondovima, agencijama, komisijama i drugim pravnim licima osnovanim od Vlade Federacije ili Parlamenta Federacije (institucije).

Stavom 2. istog člana Zakona je navedeno da predsjednik ili član nadzornog ili upravnog odbora društva sa učešćem državnog kapitala ili institucije ne može istovremeno biti predsjednik ili član nadzornog ili upravnog odbora drugog društva ili institucije.

U konkretnom slučaju jedan od članova Uprave vašeg društva (100% državno vlasništvo) je član Upravnog odbora javne ustavnove, tj. Doma zdravlja čije je osnivač Općina.

Osnivanje i organiziranje, kao i upravljanje, rukovođenje i nadzor nad zdravstvenim ustanovama, kao i stručna tijela zdravstvenih ustanova je uređeno Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (“Službene novine FBiH”, broj 46/10 i 75/13) i propisima o ustanovama.Dom zdravlja je zdravstvena ustanova za pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu određenog područja u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite (član 83. Zakona o zdravstvenoj zaštiti).

Shodno članu 46. Uredbe sa zakonskom snagom o ustanovama („Službeni glasnik BiH“, br. 6/92, 8/93, 13/94), ustanova se upisuje u sudski registar ustanova i upisom akta o osnivaju u sudski registar ustanova stiče svojstvo pravnog lice.Prema tome, dom zdravlja je ustanova, a ne institucija, i smatramo da se ni u kom konteksu

ista ne može podvesti pod definiciju „institucije“, što znači da navedene odredbe člana 252. Zakona o privrednim društvima se ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Drugim riječima, mišljenja smo da, u ovom smislu, nema zakonskih prepreka da dotični član Uprave vašeg društva ujedno obavlja i funkciju člana upravnog odbora Doma zdravlja.

Razlika između ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima

PITANJE: Koja je razlika između ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima, te koji ugovor je povoljniji za poslodavca (po pitanju uplate doprinosa i trajanju ugovora), a koji je povoljniji za radnika? Vremensko trajanje prije prekida ugovora o djelu traje 60 dana, a ovog drugog malo duže? Šta biste preporučili poslodavcu, koji ugovor da sklopi sa radnikom kada je u pitanju rad za 2-3-4 mjeseca (za vozače, pomoćne radnike i slično)?

ODGOVOR: Zaključivanje ugovora o djelu uređeno je Zakonom o obligacijama (čl. 600 do 629.) Ugovorom o djelu zaposlenik (izvođač radova) se obavezuje da obavi određeni (konkretan) posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Fizičko lice angažovano po ugovoru o djelu nije zaposlenik pravnog lica. Poslovi po ugovoru o djelu se ne bi mogli zaključivati za obavljanje poslova u redovnom radnom vremenu, u službi i pod nadzorom poslodavca. Ugovor o djelu je jednokratni posao, koji traje dok se ne izvrši ugovoreno djelo. Dakle, period trajanja ugovora nije propisan, nego se zaključuje ovisno od vremena koji je potreban da se izvrši ugovoreno djelo.

Sve isplate po tom ugovoru podliježu obavezama za porez na dohodak (10%) i „malih“ doprinosa (4% iz osnovice za zdravstvo i 6% na osnovicu za PIO), kao i po 0,5% na ime naknade za nesreće i opće vodne naknade (na teret isplatioca), s tim da se prilikom obračuna poreza i doprinosa, u slučaju ugovora o djelu, priznaje 20% rashoda.

Ugovor o privremenim i povremenim poslovima je regulisan Zakonom o radu („Službene novine FBiH“, broj 26/16). U skladu sa članom 166. Zakona, takav ugovor se može zaključiti pod slijedećim uslovima:

a) da su privremeni i povremeni poslovi uređeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu i



b) da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme i da ne traje duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

Dakle, poslovi za koji se može zaključiti ugovor o privremenim i povremenim poslovima ne samo da moraju imati privremen i povremen karakter, odnosno da se za njihovo obavljanje ne zahtjeva kontinuitet, (jer bi takav kontinuitet zahtijevao zaključivanje ugovora o radu na određeno ili neodređeno vrijeme), nego se istovremeno mora raditi o poslovima koji, s obzirom na djelatnost poslodavca, nisu takvi da bi se, za tu djelatnost i za takve poslove zahtjevali ugovori o radu.

Angažovano lice po takvom ugovoru nema pravo na odbitak troškova pri utvrđivanju obaveza za porez na dohodak (10%) i doprinosa (4% iz osnovice za zdravstvo i 6% na osnovicu za PIO), tj. te obaveze se u tom slučaju obračunavaju na ukupan iznos, ugovorene i isplaćene naknade.

Također, u skladu s Odlukom o visini doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za lica osigurana u određenim okolnostima („Sl. novine FBiH“, broj 26/14), mjesečno se plaća dodatnih 60 KM.

Napominjemo da ne postoji određeni „popis“ poslova za koje se zaključuje, odnosno ne zaključuje ugovor o radu, ugovor o djelu ili ugovor o privremenim i povremenim poslovima, nego isto zavisi isključivo od karaktera djelatnosti poslodavca i prirode svakog konkretnog posla koji se obavlja, odnosno od toga da li određeni angažman zadovoljava uvjete da bude zaključen ugovor o radu ili ugovor o privremenim i povremenim poslovima.

Prema informacijama iz upita, zaključujemo da se, u konkretnom slučaju, radi o poslovima koji ne zadovoljavaju prethodno navedene uslove da

se za iste može zaključiti ugovor o djelu ili, pak, ugovor o privremenim i povremenim poslovima (kontinuirani rad, trajanje duže od 60 dana), te stoga smatramo da se za iste mogu zaključiti samo ugovori o radu na određeno vrijeme (2-3-4 mjeseca, zavisno od potreba poslodavca).

Povećanja plaće – aneks ugovora ili promjena ugovora o radu?

PITANJE: Ukoliko se radniku povećava plaća, a svi ostali elementi ugovora ostaju nepromjenjeni, da li možemo navedenu izmjenu izvršiti aneksom ugovora o radu?

ODGOVOR: Uvijek kad se mijenjaju elementi ugovora o radu primjenjuje se član 107. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16), jer ovaj zakon ne poznaje aneks kao formu izmjene ugovora o radu.

Shodno navedenom, i u konkretnom slučaju, prilikom promjene visine plaće dotičnog lica primjenjivat će se institut otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, u skladu sa članom 107. Zakona o radu.

Postupak je da poslodavac otkazuje radniku (odluka/rješenje o otkazu) dosadašnji ugovor o radu i istovremeno mu ponudi novi ugovor o radu. Da li će te otkaz dostaviti u formi rješenja (uz dostavu novog ugovora) zavisi od toga da li ste svojim pravilnikom o radu propisali da se o pravima i obavezama radnika odlučuje rješenjem. Ukoliko jeste, onda se i otkaz ugovora o radu sa ponudom novog pod izmijenjenim okolnostima daje u formi rješenja i uz dostavu novog ugovora, sa propisanim rokom za očitovanje, u skladu sa članom 107. Zakona o radu Radnik je dužan, u roku koji odredi poslodavac, ali ne kraćem od osam dana, odgovoriti na ponudu poslodavca.



22.6.2017. god, Sarajevo VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE MINISTARSTVO ZA RAD I SOCIJALNU POLITIKU FBiH e-mail: [email protected]

Poštovani,

obraćamo Vam se sa jednim pitanjem u vezi primjene Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima i drugim licima angažovanim na radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 92/16).

PITANJE: Da li je neophodno posjedovati Knjigu evidencije o drugim licima angažovanim na radu, ukoliko takvih lica nemamo u obavljanju svoje djelatnosti? Konstatacija inspekcije je bila da takve evidencije trebamo inspekciji predočiti iako su prazne, odnosno nepopunjene, jer u suprotnom ne znaju da li imamo takvih lica koja su angažovana na radu? Mišljenja smo da prazna evidencija takođe nije nikakav dokaz inspekciji da li subjekt nadzora ima drugih lica angažovanih na radu. Prilikom jednog seminara, rečeno je da takve evidencije Poslodavci trebaju voditi ukoliko imaju angažovana lica, a sve dok se ne pojavi potreba nije neophodno imati evidencije te vrste. Odgovor nam možete proslijediti na email: [email protected]

Ugodan Vam dan!

Dr. sc. Fadil Šero Direktor REC





Mogućnost donošenja pravilnika o unutrašnjoj organizicaji i sistematizaciji radnih mjesta za svaki sektor

PITANJE: Pored pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, može li poslodavac donijeti pravilnike za svaki sektor (npr. mašinski, elektro, laboratorija i sl.), sa precizno opisanim radnim zadacima, normom za njihovo izvršavanje i obavezama radnika i vezu s istim? ODGOVOR: Poslodavac koji ima u radnom odnosu više od 15 radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme dužan je da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donese i na odgovarajući način objavi pravilnik kojim se bliže uređuje unutrašnja organizacija i sistematizacija poslova i radnih zadataka, saglasno članu 270. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/16). Dakle, poslodavac mora donijeti pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Pored toga, zakonskim odredbama se ne dira u pravo poslodavca da donosi druge opšte akte, pa i akte kojim se po sektorima, odnosno organizacionim jedinicama detaljnije razrađuju opisi radnih zadataka, norme i obaveze radnika sa tim u vezi.

Vođenje šihtarice za nastavnike

PITANJE: Pravilnik o vođenju (elektronski) prisustva radnika u prosvjeti je potpuno neprimjenjiv, iz razloga što nastavnici imaju specifično radno vrijeme: npr. drže dva časa, zatim odu iz škole jer imaju pauzu pa se vrate da bi održali još tri časa, pripreme za nastavu pišu kod kuće, roditeljske sastanke drže uveče... Dakle, njihovo radno vrijeme nije jednokratno. Iz tih razloga sekretarima koji su u školi zaduženi za vođenje šihtarice, a pri tom imaju radno vrijeme od 7.00 do 15.00, nemoguće je ispoštovati propisani obrazac.

Postoji li mogućnost da knjiga dežurstva, koja se u školi vodi i u kojoj se takođe evidentira prisustvo / odsustvo nastavnika, priznaje kao šihtarica, a da se obrazac propisan Pravilnikom vodi samo za vannastavno osoblje?

Napominjem da škole takođe vode elektronski evidenciju prisustva radnika u programu EDUIS P.O. ODGOVOR: Pravilnikom o vođenju evidencija o prisustvu radnika na radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 40/16) propisan je sadržaj i način vođenja evidencije o prisustvu radnika na

SAVJETODAVNI SERVISRADNI ODNOSI U REPUBLICI SRPSKOJ



radu i odsustvima. Članom 2. Pravilnika propisano je da se evidencija o prisustvu radnika na radu i odsustvima vodi u materijalnom obliku ili u elektronskom obliku, uz mogućnost automatizacije korišćenjem odgovarajućih kartica za prijavljivanje i odjavljivanje dolaska na rad i odlaska sa rada. Shodno tome, škole bi trebalo da uvedu kartice za prijavljivanje i odjavljivanje dolaska na rad i odlaska sa rada za nastavno osoblje.

U tom smislu, knjiga dežurstava koja se koristi u smislu člana 22. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije i evidencije i obrascima javnih isprava u osnovnoj školi („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 66/13) se ne može smatrati šihtericom, odnosno evidencijom u smislu vođenja evidencija prisustva radnika na radu.

Rješenje može biti da se obrazac evidencije za nastavno osoblje prilagodi poslodavcu na način da se ne upisuje početak i kraj radnog vremena, nego samo da se popunjavaju ostale rubrike vrijeme provedeno na radu (časova) i vrijeme odsutnosti sa rada (časova). Pored toga, uputno je priložiti raspored prema kojem radi nastavnik. Takvo rješenje je zasnovano na članu 4. stav 1. Pravilnika kojim je propisano da poslodavac može obrazac evidencije iz člana 3. stav 2. tog pravilnika prilagoditi svojoj unutrašnjoj organizaciji i voditi druge evidencije prisustva i odsustva radnika sa rada, s tim da ta evidencija mora da sadrži sve podatke propisane članom 3. stav 1. ovog pravilnika za svakog radnika. Stavom 2. istog člana propisano je da poslodavac kod kojeg rad nije organizovan noću, odnosno nema radnike koji obavljaju terenski rad ili nema predviđena dežurstva i pripravnosti nije dužan da u svojim evidencijama o prisustvu radnika ima predviđene te rubrike.

Isplata pomoći u slučaju smrti člana uže porodice

PITANJE: Koja zakonska odredba reguliše isplatu pomoći u slučaju smrti roditelja radnika i na koje se odredbe pozvati, a radi se o komunalnom preduzeću? Posebni kolektivni ugovor za komunalnu djelatnost još nije donešen, a Odluka o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja i visine pomoći radniku nije propisala isplatu pomoći u ovom slučaju.

ODGOVOR: Članom 133. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) propisano je da radniku, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, pripada pomoć u slučaju smrti člana porodice. Pored toga članom 89. stav 6.

ZOR propisan je krug lica koji se smatraju članom porodice, u smislu stava 1. tog člana. Opšti kolektivni ugovor nije potpisan, kao ni poseban kolektivni ugovor za oblast komunalnih djelatnosti.Tačkom IV alineja 2. Odluke o utvrđivanju uvećanja plate, visine primanja po osnovu rada i visine pomoći radniku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/16) propisano je da radniku ili njegovoj porodici poslodavac isplaćuje pomoć u slučaju smrti člana porodice, i to: bračnog i vanbračnog supružnika, djece (bračne, vanbračne ili usvojene), pastorčadi, djece uzete pod starateljstvo i druge djece bez roditelja uzete na izdržavanje – najmanje dvije prosječne plate u Republici Srpskoj.

Shodno tome, ukoliko drugačije nije propisano opštim aktom (kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili pravilnikom o radu), poslodavac nije u obavezi da radniku isplati ovu pomoć. Sa druge strane, poslodavac može istu isplatiti primjenom povoljnijeg prava u korist radnika, shodnom primjenom navedenih propisa.

Obaveza donošenja rješenja o korištenju godišnjeg odmora za državne službenike

PITANJE:

1) Zakonom o državnim službenicima nije regulisano da se rješenja o korišćenju godišnjeg odmora moraju donijeti u prvoj polovini godine, tj. do 30.06.2017. godine. Da li su organi uprave dužni da primjene odredbe Zakona o radu, tj. da donesu rješenja?

2) Ako je zaposleni u planu korišćenja godišnjih odmora izrazio želju da koristi godišnji odmor u septembru, sa čim je saglasan i neposredni rukovodilac zaposlenog, a 15.08. puni 24 godine staža i time stiče pravo na 6 dodatnih dana na osnovnih 20 dana (ukupno 26 radnih dana). Ako mu donesemo rješenje 15.06. za korišćenje godišnjeg odmora za tekuću godinu, na koliko dana ima pravo, s obzirom na to da tog dana nije napunio 24 godine staža?

ODGOVOR:

1) Tačno je da Zakonom o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08, 117/11, 37/12, 57/16) nije detaljnije propisan način i postupak donošenja rješenja o godišnjim odmorima. Međutim članom 9. tog Zakona propisano je da se na prava i dužnosti državnih



službenika koja nisu uređena tim zakonom primjenjuju opšti propisi o radu i kolektivni ugovor. Pored toga, članom 96. tog Zakona propisano je da o pravima i dužnostima državnog službenika odlučuje rukovodilac organa, rješenjem ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, poslodavac je u obavezi da primjeni član 85. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) i da sačini raspored korištenja godišnjih odmora do 30.06.2017. godine, pisanim putem obavijesti radnike o istom, te donese rješenje o korištenju godišnjeg odmora.

2) Godišnji odmor za kalendarsku godinu se određuje na osnovu staža kojeg će taj radnik ostvariti u toj godine (nebitno da li prije ili poslije planiranog I dijela godišnjeg odmora). U vašem slučaju radnik će svakako steći pravo na 6 dodatnih dana, a vi ste dužni samo sačiniti raspored do 30.06.2017. godine. Rješenje o godišnjem odmoru je potrebno sačiniti i dostaviti radniku 15 dana prije planiranog korištenja godišnjeg odmora. U situaciji kad radnik 15.08.2017. navršava 24 godine staža a planira koristiti odmor u septembru onda poslodavac treba da rješenje dostavi 15 dana prije planiranog početka odmora.

Plaćeno odsustvo za vrijeme vjerskih i tradicijskih potreba prema Zakonu o praznicima i Zakonu o radu RS - „lex specialis derogat lex generali“

PITANJE: Zakon o praznicima RS je materijalni propis, međutim i Zakon o radu je materijalan propis, pa zašto su različita zakonska rješenja kada je u pitanju plaćeno odsustvo za vrijeme vjerskih, tradicionalnih potreba?

ODGOVOR: Zakon o praznicima RS je, kao i Zakon o radu je materijalni propis. Međutim on je lex specialis i uvijek se primjenjuje prema pravilu „lex specialis derogat lex generali“, dakle isključuje primjenu opšteg – Zakona o radu. To je propisano članom 92. stav 1. ZOR: Poslodavac je dužan da radniku, na njegov zahtjev, odobri odsustvo s rada do tri dana u toku kalendarske godine radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno nacionalno-tradicijskih potreba, bez prava na naknadu plate, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.

A posebnim zakonom – Zakonom o praznicima

(„Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/07) u članu 8. stav 3. i 4. propisano je da vjernici pravoslavne, katoličke i islamske vjeroispovijesti imaju pravo na plaćeni izostanak s radnog mjesta u dane vjerskih praznika (Božić, Uskrs, Bajram), a da građani imaju pravo na plaćeno odsustvo s posla, po vlastitom izboru, do dva dana u toku kalendarske godine, na dane svojih ostalih vjerskih praznika.

Sporazumni prekid radnog odnosa

PITANJE: Da li u slučaju sporazumnog prekida radnog odnosa važi da nezakonitost nema svoju retroaktivnost? Kada je ugovor o radu, kao obligacioni odnos, nezakonit, znamo da posljedice koje kao takve nastanu, poništavaju se od momenta, kada je nastupila nezakonitost.

ODGOVOR: Kod sporazumnog prekida radnog odnosa isključeno je pobijanje, odnosno utvrđivanje nezakonitosti. Samim tim nije moguće izvršiti povrat u pređašnje stanje odnosno u radni odnos. Što se tiče obligacionih ugovora oni mogu biti ništavi (protivan utvrđenim načelima društenog uređenja, prinudnim propisima i moralu) i rušljivi (ograničeno poslovno sposobno lice, mane volje i u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom o obligacionim odnosima).

Prema članu 177. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) radni odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i radnika, dok je stavom 3. istog člana propisano da sporazum proizvodi pravno dejstvo od dana ovjere potpisa radnika na sporazumu od strane nadležnog organa lokalne samouprave. Dakle, sad je isključena mogućnost pritisaka od strane poslodavca da radnik potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa.

Računanje petodnevne radne sedmice kod utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora

PITANJE: Da li se petodnevna radna sedmica računa od ponedjeljka do petka i za radnike koji rade subotama?

ODGOVOR: Članom 67. stav 1. ZOR propisano je da radna sedmica, po pravilu, traje pet radnih dana, dok poslodavac može da organizuje radnu sedmicu i raspored radnog vremena na drugi način ako se rad obavlja u smjenama, noću ili kada priroda posla i organizacija rada to zahtijeva. To znači da radna sedmica može da bude i šestodnevna ali se rad



svakako organizuje da ne prelazi 40 sati sedmino. Član 83. stav 1. ZOR propisuje dodatno pravilo pri određivanju godišnjeg odmora - da se radna sedmica računa kao pet radnih dana.U tom smislu možemo reći da radna sedmica ima dvojak karakter:

1. u vrijeme rada može biti petodnevna i šestodnevna;

2. u vrijeme godišnjeg odmora može biti samo petodnevna.

Za radnike koji rade subotom radna sedmica je šestodnevna, ali pri određivanju perioda godišnjeg odmora ona se računa kao petodnevna.

Pojam člana porodice prema članu 89. stav 6. ZOR

PITANJE: Šta se podrazumijeva pod pojmom „članom porodice“ prema članu 89. stav 6 Zakona o radu?

ODGOVOR: Radnik ima pravo da uz naknadu plate odsustvuje s posla u sljedećim slučajevima: stupanja u brak, rođenja djeteta, dobrovoljnog davanja krvi, teže bolesti ili smrti člana porodice i u drugim slučajevima određenim opštim aktom i ugovorom o radu, saglasno članu 89. stav 1. ZOR.Stavom 6. istog člana propisano je da se u smislu ovog stava članom porodice smatraju:

- bračni i vanbračni supružnici, - njihova djeca (bračna, vanbračna i

usvojena), pastorčad, djeca uzeta pod starateljstvo i druga djeca bez roditelja uzeta na izdržavanje,

- majka, otac, očuh, maćeha, usvojilac, a - djed i baba po majci i po ocu, braća i sestre,

ako žive u zajedničkom domaćinstvu.Srodstvo ovih lica se dokazuje ispravama – najčešće izvodom iz matične knjige, ali mogu i druge isprave poslužiti za utvrđivanje srodstva.

Obračun plate za vrijeme odsustvovanja radnika sa rada

PITANJE: Da li se za vrijeme odsustvovanja sa rada plate isplaćuju „prema projektu u određenom periodu“, ili po pravilu „kao da je radnik radio“?

ODGOVOR: Radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja s rada u slučajevima predviđenim ovim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, prema članu 129. ZOR.

Visina naknade plate određena je prvenstveno članom 131. ZOR. Saglasno stavu 1. tog člana naknada plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, praznika po zakonu, privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, kao i za vrijeme prekida rada zbog propusta poslodavca da preduzme odgovarajuće mjere zaštite na radu, iznosi u visini od 100% prosječne plate koju je radnik ostvario u odgovarajućem prethodnom periodu ili od plate koju bi ostvario da je bio na radu.

A stavom 2. istog člana propisano je da se propisima o zdravstvenom osiguranju bliže uređuju uslovi za ostvarivanje prava na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i povreda, trajanje prava na naknadu, kao i visina i način ostvarivanja prava na naknadu plate.

Dakle naknada se određuje prema prosječnoj plati koju je radnik ostvario u odgovarajućem prethodnom periodu, a ako nije radio nego koristio naknadu plate onda seračuna prema plati koju bi ostvario da je bio na radu.

Na pitanja odgovorila: Danijela Radonić, dipl. iur.

Licenca za obavljanje poslova zaštite na radu

PITANJE: Da li lice bez licence može da obavlja poslove zaštite na radu?

ODGOVOR: Shodno odredbama člana 48. Zakona o zaštiti na radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/16), za obavljanje poslova za zaštitu i zdravlje na radu i poslova odgovornog lica polaže se stručni ispit. Stručni ispit polaže se pred stručnom komisijom koju imenuje ministar. Program, način i visinu troškova polaganja stručnog ispita propisuje ministar. Visina troškova polaganja stručnog ispita ne može preći visinu iznosa najniže plate u Republici Srpskoj po kandidatu. Sredstva ostvarena od naplaćenih troškova za polaganje stručnog ispita prihod su budžeta Republike Srpske. Za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu poslodavac može da odredi jednog ili više od svojih radnika (radnik za zaštitu i zdravlje na radu) ili da angažuje ovlašćene organizacije koje imaju licencu. Poslove zaštite i zdravlja na radu može da obavlja radnik koji ima odgovarajuću stručnu spremu i položen stručni ispit u skladu s ovim zakonom. Poslodavac odlučuje o načinu organizovanja poslova za zaštitu i zdravlje na radu u zavisnosti od tehnološkog procesa organizacije, prirode i obima procesa rada, broja radnika koja učestvuju u procesu rad, broja



radnih smjena, procijenjenih rizika, broja lokacija odvojenih jedinica i vrsta djelatnosti.

Rješenje za godišnji odmor

PITANJE: Da li je poslodavac u obavezi da pravi svako rješenje za godišnji odmor kada radnik koristi godišnji odmor?

ODGOVOR: Prema odredbama člana 85. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/16), raspored korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz obavezu da radnika blagovremeno, a najkasnije do 30. juna, pismenim putem obavijesti o istom, s tim da radnik može tražiti korišćenje godišnjeg odmora bez prekida ili u dva ili više dijelova, a prvi dio mora iznositi najmanje dvije sedmice (10 dana). Raspored korišćenja odmora je isključivo stvar poslodavca i njegove odluke, ali poslodavac može uzeti u obzir i opravdane želje ili zahtjeve radnika. Na osnovu odluke, poslodavac utvrđuje plan - raspored korišćenja godišnjeg odmora. Plan treba da sadrži: podatke o radniku (njegovo ime i prezime, podatke o pripadajućoj dužini godišnjeg odmora, vrijeme korišćenja godišnjeg odmora, te da li se godišnji odmor koristi u jednom, dva ili više dijelova). Na osnovu ovoga plana poslodavac je dužan da blagovremeno, a najkasnije do 30. juna, pismenim putem obavijesti radnike o rasporedu korišćenja godišnjeg odmora, tj. poslodavac je dužan da na osnovu plana, izradi i dostavi radniku rješenje o korišćenju godišnjeg odmora. Rok za dostavljanje rješenja nije propisan, ali bilo bi poželjno da se radnicima isto dostavi u razumnom roku prije korišćenja godišnjeg odmora (razuman bi rok bio 15 dana, kako bi se radnici spremili za korišćenje godišnjeg odmora). Kroz evidenciju o dnevnoj prisutnosti radnika na radu, koju je poslodavac dužan da vodi, evidentiraće se i korišćenje godišnjeg odmora za svakog radnika pojedinačno, a jedan primjerak evidencije poslodavac je dužan da uruči radniku koji ima pravo prigovora na istu u roku osam dana. Poslodavac je i na obračunskom listu dužan da prikaže da li je radnik koristio godišnji odmor, plaćeno, neplaćeno odsustvo i sl., pa iz svega navedenog nema potrebe da se radniku izdaje više rješenja o korišćenju godišnjeg odmora već jedno kojim se utvrđuje pravo na godišnji odmor, dužina trajanja godišnjeg odmora i periodi korišćenja istog.

Plaćanje naknade radniku za otežane uslove rada

PITANJE: Šta se smatra otežanim uslovima rada koja potpadaju pod plaćanje naknade? ODGOVOR: Shodno odredbama člana 40. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, 1/16), ugovor o radu može se zaključiti za poslove za koje su propisani posebni uslovi rada samo ako radnik ispunjava uslove za rad na tim poslovima. Radnik može da radi na poslovima samo po osnovu prethodno utvrđene zdravstvene sposobnosti za rad na tim poslovima, koju utvrđuje nadležni zdravstveni organ. Poslovi za koje su propisani posebni uslovi rada odnose se na naročito teške fizičke poslove, poslove koji se obavljaju u rudnicima, pod vodom, skelama, platformama, pri visokim i niskim temperaturama na poslovima izloženim jonizujućim zrakama, kao i drugi poslovi utvrđeni zakonom ili opštim aktom, zavisno od prirode posla i djelatnosti koju obavlja poslodavac. Na poslovima sa posebnim uslovima rada radnici obično rade sa skraćenim radnim vremenom. Skraćenje radnog vremena vrši se u cilju očuvanja zdravlja radnika koji rade na radnim mjestima i poslovima na kojima, i pored primjene odgovarajućih mjera i sredstava zaštite na radu, postoji povećano štetno dejstvo uslova rada na zdravlje radnika. Zato u tome učestvuju i stručnjaci za medicinu rada, a radno vrijeme se može skratiti najviše deset časova nedjeljno (član 59. stav 1. ZORRS). Zaposleni koji rade sa skraćenim radnim vremenom ostvaruju prava iz radnog odnosa kao da rade sa punim radnim vremenom (član 59. stav 3. ZORRS). Shodno odredbama posebnih kolektivnih ugovora, radnicima se osnovna plata uvećava prema uslovima rada pa je tako npr. u članu 16. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 72/16) propisano da se osnovna plata zaposlenenih uvećava prema uslovima rada, pa se ista uvećava u procentima 5%, 12% i 15%.

Pravni osnov za alkotestiranja radnika

PITANJE: Kojim aktima je propisano vršenje alkotestiranja (ranije je to bio zakon o ZNR)? ODGOVOR: Poslodavac može radnika uputiti na odgovarajući pregled u ovlašćenu zdravstvenu ustanovu koju odredi poslodavac o svom trošku, radi utvrđivanja okolnosti dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima uticaja



ili može imati na obavljanje poslova. Poslodavac može da primijeni direktno odredbe Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 1/16), a može i svojim aktom propisati postupak provjere, ali postupak mora biti u skladu s odredbama ZORRS. Poslodavac može da postupi u skladu sa članom 179. stav 4. ZORRS i otkazati radniku ugovor o radu radniku, a pravni osnov za otkaz ugovora o radu je zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima uticaja ili može imati na obavljanje poslova. Odbijanje radnika da se odazove pozivu poslodavca da izvrši analizu smatra se nepoštovanjem radne discipline u smislu člana 179. stav 3. ZORRS. Postoje dvije zabrane, dolazak na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, odnosno upotreba alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima ili može da ima uticaj na obavljanje posla, što predstavlja povredu radne obaveze.

Obaveza isplate naknade radniku za rad na mjestima sa povećnim rizikom

PITANJE: Da li radnici koji rade na mjestima sa povećanim rizikom moraju imati naknadu za rad na tim mjestima?

ODGOVOR: Pojedini posebni kolektivni ugovori propisuju da se osnovna plata uvećava po osnovu poslova pod otežanim uslovima, odnosno rada na radnom mjestu sa povećanim rizikom, odnosno rada na radnom mjestu sa povećanim rizikom koje je utvrđeno aktom o procjeni rizika (npr. u članu 2. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u javnim službama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 69/16), osnovna plata po tom osnovu uvećava se 15%), a u članu 5. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u organima uprave („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 67/16) osnovna plata zaposlenih uvećava se po osnovu rada na radnom mjestu sa povećanom rizikom - 15%). Radno mjesto sa povećanim rizikom je radno mjesto utvrđeno aktom o procjeni rizika na kome, i koje pored potpuno ili djelimično primijenjenih mjera u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, postoje okolnosti koje mogu da ugroze zaštitu i zdravlje zaposlenog. Akt o procjeni rizika je akt koji sadrži opis procesa rada sa procjenom rizika od povrede i/ili oštećenje zdravlja na radnom mjestu u radnoj sredini ili mjere za otklanjanje ili smanjenje rizika radi poboljšanja zaštite ili zdravlja na radu. Radnici koji rade na radnim mjestima sa

povećanim rizikom imaju obavezu prethodnih i periodičnih ljekarskih pregleda, što je propisano u Pravilniku o prethodnim i periodičnim ljekarskim pregledima radnika koji rade na radnim mjestima sa povećanim rizikom („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/08).

Klasifikacija povreda na radu – vrijeme vršenja

PITANJE: Kada će se izvršiti klasifikacija povreda na radu? ODGOVOR: Povrede na radu su prvi negativni pojavni oblici nepovoljnih uslova rada, koji se odražavaju na živote i zdravlje učesnika u procesu rada. Vođenje evidencije o povredi na radu je usmjereno prvenstveno na upoznavanje uzroka povrede na radu.

U tom smislu, važna obilježja smatraju se mjesto dešavanja, vrijeme dešavanja, pol, dob života, dužina radnog staža i težina povrede. Prema vremenu nastanka, povrede na radu se klasifikuju po časovima, danu u sedmici, godini, mjesecu, smjeni rada.

Prema težini povrede, možemo izvršiti klasifikaciju na lake, teške, sa smrtnim ishodom. Priroda povrede na radu podrazumijeva oblik na kome se javlja tjelesno oštećenje i uglavnom se poklapa sa pojmom zdravstvenog oštećenja u medicini.

Pod izvorom povrede treba podrazumijevati sredstva za rad, predmete, mjesto od kojih je proistekla povreda.

Kao uzrok povrede smatraju se uslovi rada, lične osobine i druge okolnosti pod čijim se uticajem povreda na radu dogodila.

Prevencija je vrlo važna jer je važno spriječiti, ako ne smanjiti broj povreda na radu. Prvi korak u prevenciji povreda na radnom mjestu sastoji se u sastavljanju kvalitetnih baza podataka o povredama na radu, koje zavise od tačno prikupljenih činjenica. Prvi stepen zaštite na radnom mjestu mora poći od samih radnika u vidu pridržavanja propisa, nošenja zaštitne opreme i profesionalnom ophođenju prema radnom mjestu.

Pravilnik o sadržaju i načinu izdavanja obrasca izvještaja o povredi na radu, profesionalnom oboljenju i oboljenju u vezi sa radom objavljen je u „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj



66/08. Ovim pravilnikom propisuje se sadržaj i način izdavanja obrasca izvještaja o povredi na radu, profesionalnom oboljenju i oboljenju u vezi sa radom koje se dogodi na radnom mjestu. U Pravilniku propisan je sadržaj izvještaja o povredi na radu. U članu 3. propisano je šta sadrži izvještaj o profesionalnom oboljenju, a u članu 4. izvještaj o oboljenju u vezi sa radom. Shodno odredbama člana 5. ovog pravilnika, izvještaj u sedam primjeraka popunjava poslodavac tako što odmah, a najkasnije u roku od 48 časova od saznanja da je došlo do povrede na radu, profesionalnog oboljenja ili oboljenja u vezi sa radom, neposredno upisuje sve potrebne podatke propisane ovim pravilnikom. Nakon što upiše sve potrebne propisane podatke, poslodavac bez odlaganja, a najkasnije u roku od 48 časova od upisa podataka, svih sedam primjeraka izvještaja dostavlja zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršen pregled povrijeđenog, utvrđeno profesionalno oboljenje ili oboljenje u vezi sa radom, radi unošenja u sadržinu izvještaja nalaz i mišljenje ljekara, odnosno zdravstvene ustanove. U roku od dva dana od njegovog prijema ljekar popunjeni izvještaj dostavlja poslodavcu. Nakon kompletno popunjenog izvještaja poslodavac je dužan izvještaj dostaviti inspekciji rada, radi unošenja mišljenja inspekcije rada o pitanjima povrede na radu, u slučajevima teške povrede na radu, kolektivne povrede i smrtnih slučajeva. Po članu 6. ovog pravilnika, izvještaj se dostavlja Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, a poslodavac jedan primjerak izvještaja zadržava za svoje potrebe, a po jedan primjerak izvještaja dostavlja: Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Institutu za zaštitu zdravlja Republike Srpske, Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske, ljekaru kod koga se oboljeli liječi i povrijeđenom, oboljelom od profesionalnog oboljenja i oboljenja u vezi sa radom.

Donošenja akta o procjeni rizika kod poljoprivrednih zadruga

PITANJE: Akt o procjeni rizika (i generalno zaštita na radu) – kako postupiti kod poljoprivrednih zadruga koje nemaju radnike (djelatnosti zadruge vrše zadrugari koji nisu u radnom odnosu)?

ODGOVOR: Shodno odredbama člana 3. Zakona o zaštiti na radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/08 i 13/10), zaštitu i zdravlje na radu obezbjeđuje i sprovodi svako pravno i fizičko lice koje zapošljava jednog ili više radnika uključujući i javne službe. Odredbe ovog zakona odnose se na lica

koja obavljaju djelatnost ličnim radom i na lica koja se na drugi način radno angažuju. Prava, obaveze i odgovornosti u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu uređuju se na direktan i indirektan način i propisima radnog zakonodavstva, penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, tehničkim i drugim propisima kojima se štiti zaštita i zdravlje lica na radu i drugih lica te kolektivnim ugovorima. Pravo na zaštitu zdravlja na radu u smislu ovog zakona imaju:

• Lica koja su u radnom odnosu kod poslodavca uključujući i javne službe,

• Lica koja su na stručnom osposobljavanju kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa,

• Učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci,

• Lica koja za vrijeme izdržavanja kazne, vaspitne mjere ili mjere bezbjednosti obavljaju naređene poslove,

• Lica na profesionalnoj rehabilitaciji,• Učesnici dobrovoljnih i javnih radova,• Lica koja obavljaju djelatnost ličnim radom, • Druga lica koja se po bilo kom osnovu

rada nalaze u prostorijama i prostorima poslodavca (npr. poslovni saradnici, radnici organa državne uprave, korisnici usluga lica na organizovanoj rekreaciji i druga lica).

Poslodavac je dužan da obezbijedi bezbjedan i zdrav rad svim navedenim licima, a akt o procjeni rizika poslodavac ima obavezu da donese, ako zapošljava jednog ili više radnika.

Kontrola rada licencirane organizacije ovlaštene za izradu akta o procjeni rizika

PITANJE: Ko i na koji način kontroliše rad organizacije (sa licencom) ovlaštene za izradu akta o procjeni rizika?

ODGOVOR: Ovlašćena organizacija za obavljanje poslova pregleda i ispituje sredstava za rad i sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu, ispitivanja uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti mikroklime, elektro- i gromobranskih instalacija i osvijetljenosti, pravno je lice kojem je ministar nadležan za rad izdao licencu u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/8 i 13/10). Radnik za zaštitu i zdravlje na radu je lice koje obavlja poslove zaštite na radu, ima položen stručni ispit o praktičnoj osposobljenosti i koje poslodavac pisanim aktom odredi za obavljanje tih poslova.Shodno odredbama člana 49. Zakona o zaštiti na



radu, ministar izdaje licencu: - fizičkom licu za obavljanje poslova zaštite

i zdravlja na radu sa završenom višom i visokom stručnom spremom tehničke struke,

- odgovornom licu u pravnom licu za obavljanje pregleda i ispitivanja opreme za rad i potpisivanje stručnih nalaza,

- odgovornom licu u pravnom licu za obavljanje poslova za ispitivanje uslova radne sredine i potpisivanje stručnih nalaza,

- pravnom licu za obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu pregleda i ispitivanje sredstava za rad i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu,

- pravnom licu za obavljanje poslova ispitivanja uslova radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti (osim jonizujućih zračenja) i mikroklime,

- ovlašćenoj organizaciji za obavljanje poslova iz člana 40. ovog zakona koji ima radnika sa visokom stručnom spremom odgovarajuće struke, položenim stručnim ispitom iz člana 48. zakona i najmanje tri godine radnog iskustva na tim poslovima.

Shodno odredbama člana 51. Zakona o zaštiti na radu, ministar može oduzeti licencu iz člana 49. ovog zakona rješenjem, ukoliko u postupku nadzora inspektor utvrdi da se poslovi obavljaju suprotno ovom zakonu. U slučaju oduzimanja licence, zahtjev

za ponovno dobijanje licence može se podnijeti po isteku dvije godine od dana njenog oduzimanja.

Shodno odredbama člana 72. Zakona o zaštiti na radu, novčanom kaznom od 2.500 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

• ne izda stručni nalaz o izvršenom pregledu i ispitivanju sredstava za rad, sredstava i opreme za ličnu zaštitu i ispitivanju uslova radne sredine (član 15. stav 3)

• obavlja poslove zaštite zdravlja na radu iz člana 40. ovog zakona, a nema odgovarajuću licencu,

• obavlja poslove pregleda i ispitivanja opreme za rad i ispitivanja uslova radne sredine, a nema odgovarajuću licencu,

Shodno odredbama člana 72. stav 2. ovog zakona, novčanom kaznom od 250 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u pravnom licu, kao i lice u pravnom licu koje bez odgovarajuće licence obavlja poslove odgovornog lica za koje je propisano posjedovanje licence. U „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 68/08, objavljen je Pravilnik o visini troškova za izdavanje licenci, a u „Službenom glasniku Republike Srpske“, br. 70/08 i 78/15 objavljen je Pravilnik o stručnom ispitu iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

Na pitanja odgovorila: Radmila Puzić, dipl. pravnik



PDV tretman povrata neispravne mašine u inostranstvo

PITANJE: Uvezli smo mašinu iz Grčke, koja nikada nije stavljena u funkciju zbog kvara, pa je ista vraćena dobavljaču. Mašina je vraćena dobavljaču po izvoznoj proceduri (Prijava EX A), na fakturi u excel-u (faktura nije evidentirana u poslovnim knjigama) je navedeno da se vraća dobavljaču zbog kvara, uz KO dobavljača koji je knjižen u našim poslovnim knjigama, a u PDV prijavi iz tog perioda nije registrovan izvoz. Također, na pomenutu mašinu smo platili PDV, pa smo kasnije iznos PDV-a koristili kao odbitni. Od istog dobavljača smo poslije uvezli novu mašinu (ista kao i ona koja je vraćena, samo ispravna) na koju smo također platili PDV.UINO je prilikom inspekcijskog nadzora donijela rješenje kojim nam je razrezana dodatna porezna obaveza, na iznos plaćenog PDV-a za mašinu koju smo prvu uvezli, jer smo isti iznos koristili kao odbitni PDV, a na što nismo imali pravo, jer smo vratili mašinu (povrat robe zbog kvara na glavnoj funkciji), kako je navedeno u njihovom rješenju. UINO dalje tvrdi da, mašina nije korištena u poslovne svrhe, te se zbog toga nemamo pravo da koristimo odbitni PDV.Mi tvrdimo da pogrešno knjiženje nije od uticaja za razrezivanje dodatne porezne obaveze, te da smo mašinu izvezli (privedena procedura izvoza, sve u

skladu sa uputstvom UINO o izvozu) jer mašina iz carinskog prostora BIH istupila po izvoznoj proceduri uz EX A prijavu.

Nakon što smo dobili rješenje rukovodioca sektora za velike porezne obveznike, podnijeli smo zahtjev za povrat uvoznih dažbina, s obzirom na to da se u navedenom rješenju tvrdi da se radi o povratu robe. Odsjek za carinske poslove je odbio naš zahtjev za povrat uvoznih dadžbina, jer je sporna mašina iz carinskog područja BIH istupila po izvoznoj proceduri, odnosno na osnovu prijave EX A. ODGOVOR: PDV tretman povrata robe u inostranstvo tretiran je Zakonom o carinskoj politici, ispravka PDV-a obračunatog i plaćenog prilikom uvoza regulisana je članom 20. Zakona o PDV-u kao i članom 69. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, a eventualni povrat PDV-a Zakonom o PDV-u i Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja. Pritom povrat robe, odnosno nabavljenih dobara od ino dobavljača ne treba poistovijetiti sa izvozom dobara, s obzirom na to da je carinska procedura izvoza i povrata nabavljene robe dobavljaču različita. Za evidentiranje povrata dobara ino dobavljaču potrebno je imati adekvatnu dokumentaciju da su mu dobra vraćena. Knjigovodstveno, potrebno je stornirati zalihe nabavljenih dobara i obaveza prema ino dobavljaču. Dobavljač, naravno, zbog

SAVJETODAVNI SERVISPOREZI I FINANSIJE



isporučene robe koja je neodgovarajućeg kvaliteta treba da prihvati (i prihvata) povrat robe po fakturnoj (nabavnoj) cijeni. Također, sve troškove koji su išli na vaš teret prilikom nabavke robe treba isknjižiti sa zaliha na rashode (troškovi koji su teretili nabavljenu robu, njenim povratom gube nosioca troška) prilikom povrata robe inodobavljaču.

Prema odredbama Zakona o PDV-u i carinskim propisima, moguće je izvršiti povrat plaćene carine i PDV-a na robu koja se vraća ino dobavljaču. Uprava za indirektno oporezivanje, ukoliko su ispunjeni uslovi, te na osnovu priložene dokumentacije o povratu robe dobavljaču, kao i zahtjeva za povrat plaćenih dadžbina, donosi rješenje o povratu plaćene carine i PDV-a, što znači da takav povrat robe ne treba evidentirati kroz PDV prijavu. Prema tome, u vašem slučaju, ukoliko su ispunjeni, te imate svu potrebnu dokumentaciju kao dokaz o povratu dobara dobavljaču, ne vidimo smetnju da vam se uvaži vaš zahtjev za povrat uvoznih dadžbina, a u periodu u kojem rješenje carine postane izvršno. Sve ovo pretpostavlja ispravku prijavljenog postupka izvoza kod carine, odnosno da carina utvrdi da se radi o postupku povrata dobara, a ne o „klasičnom“ izvozu. Napominjemo, ukoliko bi se radilo o konačnom izvozu dobara, a ne postupku povrata, ne bi bilo obaveze da se koriguje odbijeni ulazni PDV s obzirom na to da se izvoz smatra oporezivim (nultom stopom).

Plaćanje troškova smještaja za „treća lica“

PITANJE: Ukoliko potpisujemo ugovor sa ino consulting firmom, čiji bi ljudi povremeno dolazili na sastanke u FBiH, možemo li definisati u ugovoru da mi plaćamo troškove smještaja njihovih ljudi, kako bismo izbjegli situaciju da nam oni obračunavaju neki paušal za smještaj koji bi nas sigurno skuplje koštao nego da mi direktno platimo smještaj? Pitanje postavljamo i u pogledu poreskog tretmana, obzirom na to da pomenuti ljudi nisu naši uposlenici.

ODGOVOR: Po pitanju ugovaranja snošenja troškova smještaja dolaska konsultanta ino firme sa kojom potpisujete ugovor, nema nikakve smetnje da u ugovoru definišete da vi plaćate ovakve troškove, naravno ukoliko postoji saglasnost druge strane, jer u pitanju je obligacioni odnos gdje se prava i obaveza ugovornih strane regulišu samim ugovorom.

Kada je u pitanju porezni tretman snošenja troškova smještaja u ovakvim slučajevima, po ovom pitanju

treba biti oprezan iz razloga što je mogućnost neoporezivih isplata dnevnica i naknada troškova službenog puta, a koji uključuju i troškove smještaja, vezuje isključivo za fizička lica – zaposlenike, tj. samo za nesamostalni rad. S druge strane, u članu 14. tačka e) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. , br. 67/08 do 52/16) propisano je da ukoliko se naknada troškova službenog puta isplati fizičkom licu koje kod isplatioca naknade nema status zaposlenika, smatrat će se prihodima primaoca naknade po osnovu drugih samostalnih djelatnosti. U skladu s tim, u konkretnom slučaju, isplaćena naknada nerezidentnim fizičkim licima koji nisu vaši zaposlenici, već konsultanti ino firme sa kojom imate zaključen ugovor, bi podlijegala obavezi obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak (10%), bez obaveze za „male“ doprinose (jer se radi o nerezidentima). S druge strane, ukoliko se naknada troškova smještaja ne bi isplaćivala direktno fizičkim licima već bi se plaćao hotelski račun, ima osnova i za drugačije tumačenje po kojem se takva isplata ne bi smatrala oporezivim dohotkom, jer je u navedenom članu 14. Pravilnika naglasak na „isplati fizičkom licu“. Međutim, poznato nam je da se Porezna uprava prilikom kontrole baš i ne rukovodi ovim principom, tj. da se insistira na oporezivanju troškova smještaja za treća lica koja nisu zaposlenici bez obzira na formu isplate. Stoga, ukoliko biste ugovorili snošenje troškova smještaja, prevoza i drugih troškova za treća lica koja nisu vaši zaposlenici, dužni ste voditi računa o navedenim poreznim posljedicama.

Zastara plaćanja doprinosa i poreza na dohodak

PITANJE: Da li plaćanje doprinosa i poreza na dohodak može zastarjeti ili ne?

ODGOVOR: Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/02 do 91/15), čl. 73. do 75., propisani su rokovi i zastara poreznih obaveza. Po pravilu, zastara nastupa u roku od pet godina (stav 1.), s tim da se (prema stavu 2. istog člana) razrez može izvršiti u bilo koje vrijeme za onaj porez ili kaznu koja se odnosi na taj porez, ako je porezna prijava za taj porez lažna ili ako porezna prijava za taj porez nije podnesena. Prema tome, sve zavisi od konkretnih okolnosti, tj. da li je porezna prijava podnešena, kao i da li je prijavljena u stvarnom iznosu porezne obaveze, tj. ukoliko su zadovoljeni ovi uslovi, tada se primjenjuje rok zastare od pet godina, a u protivnom, razrez porezne obaveze, koja uključuje i porez na dohodak



i doprinose, može se izvršiti u bilo koje vrijeme.Također, pažnju treba obratiti dodatno i na član 74a. Zakona o Poreznoj upravi FBiH, u kojem je propisano da se zastarjevanje prava na razrez i prava na naplatu poreza, kamata, troškova prinudne naplate i novčanih kazni prekida svakom službenom radnjom nadležnog poreznog organa poduzetoj u cilju razreza i naplate poreza. Poslije svakog prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je prošlo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Porezni tretman isplate premije bivšem zaposleniku

PITANJE: Primili smo spisak za isplatu premija za uspjeh u 2016 godini. Na tom spisku se nalazi nas bivši zaposlenik koji je prestao sa radom u aprilu 2017, ali uprava nalaže da se i njemu isplati premija sa augustom 2017. Kakav je tretman ove isplate? Da li se obračunavaju puni doprinosi i da li se prikazuje kroz obrazac MIP?

ODGOVOR: Prema članu 10. stav (1) Zakona o porezu na dohodak (“Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13), prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protivuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona. U stavu (2) istog člana Zakona se dalje navodi da se oporezivim prihodima od nesamostalne djelatnosti smatraju se i:

1) dodatni prihodi po osnovu naknada, pomoći i sl., koje poslodavac isplati zaposlenicima iznad iznosa utvrđenih Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak;

2) plate koje umjesto poslodavca isplati drugo lice;

3) zaostale plaće odnosno razlike plaća koje se odnose na protekle porezne periode, a koje se zaposleniku ili bivšem zaposleniku isplaćuju u tekućem poreznom periodu na osnovu sudske presude osim iznosa zateznih kamata koje se u ovom slučaju ne smatraju oporezivim prihodom od nesamostalne djelatnosti,

4) svi drugi prihodi po osnovu i u vezi sa nesamostalnom djelatnošću.

Dakle, prihodom od nesamostalne djelatnosti se smatraju svi prihodi koji su ostvareni po osnovu i u vezi sa nesamostalnim radom. Prema tome, i premije

za uspjeh koje se isplaćuju bivšem zaposleniku imaju karakter primanja koje je direktno proizašlo iz nesamostalnog rada, pa ste na takve isplate dužni odbračunati porez na dohodak i „pune“ doprinose (kao na plaću), tj. bez ikakve razlike u tome da li se radi o trenutnim ili bivšim zaposlenicima. Također, ovakvu isplatu ste dužni prijaviti i Poreznoj upravi putem obrasca MIP-1023, zajedno sa prijavom dohotka ostalih zaposlenika.

Visina dnevnice u privatnom sektoru

PITANJE: Uredbom o naknadama troškova za službena putovanja uređena je oblast prava na dnevnice državnih službenika. Koji propisi u ovoj oblasti su obavezujući za pravna lica u privatnom sektoru, da li je tu propisana gornja granica ili je to samo određeno kao maksimum neoporezive naknade koje jedan radnik može primiti? Nadalje, da li mi svojim pravilnikom možemo propisati visinu naknade drugačiju nego je to utvrđeno Uredbom, odnosno da li možemo odrediti manji iznos dnevnice (npr. 90 KM za službeno putovanje u Italiji)? Smatramo da je Uredba obavezujuća samo za državne službenike, jer je ista donesena temeljem Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH.

ODGOVOR: Kao što ste i naveli u vašem upitu, Uredba o naknadama troškova službenog putovanja („Sl. novine FBiH“, br. 44/16 i 50/16) direktno se odnosi samo na državne službenike i namještenike u federalnim organima državne službe. Međutim, njena primjena se indirektno odnosi na sve obveznike poreza na dohodak, s obzirom na to da se kod definisanja neoporezivih naknada troškova službenih putovanja u članu 14. stav 1. tačka 1) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine Federacije BiH”, br. 67/08 do 52/16) poziva upravo na Uredbu o naknadama troškova za službena putovanja, i to onu na federalnom nivou, kao referentnu osnovu za isplatu neoporezivih dnevnica, troškova smještaja, prevoza i drugih troškova službenog putovanja. Stoga, iznos naknada troškova službenog putovanja koji su propisani u Uredbi su maksimalno neoporezivi iznosi ovih naknada i oni se odnose na sve obveznike poreza na dohodak.

S druge strane, kada je u pitanju minimalni iznos dnevnice i naknade drugih troškova službenog putovanja, treba imati, prije svega, u vidu odredbe kolektivnih ugovora.



Naime, u Općem kolektivnog ugovoru za teritoriju Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 48/16 i 62/16), u članu 14. stav 1. tačka d), propisano je da se način i visina naknada za službeno putovanje uređuje u granskim kolektivnih ugovorima. S druge strane, ako nisu regulisana granskim kolektivnim ugovorom ista će se regulisati pojedinačnim kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu za poslodavce koji po osnovu člana 118. Zakona o radu nisu obavezni donositi Pravilnik o radu (član 14. stav 3. OKU).

Prema tome, ukoliko niste obveznik primjene određenog granskog kolektivnog ugovora ili granskim kolektivnim ugovorom nije bliže uređeno pitanje naknada za službeno putovanje, u tom slučaju svojim internim aktom vi uređujete način utvrđivanja i visinu naknada za službeno putovanje. Tako npr. umjesto dnevnice koja je u propisana za Italiju u visini od 120 KM u Uredbi nema smetnje da utvrdite i drugi – manji ili veći iznos dnevnice, s tim da trebate voditi računa o tome da je iznos dnevnice (kao i drugih troškova službenog putovanja) koji je propisan u Uredbi taj koji je maksimalno neoporezivi iznos ove naknade.

Povezana lica u poreznim propisima

PITANJE: Preduzeće „NN“ d.o.o. u proteklom periodu bilo je kupac preduzeća „MM“ d.o.o., konkretno kupac poslovnih prostora u vlasništvu „MM“ u iznosu od 346.538,00 KM. Također preduzeće „NN“ d.o.o. je u proteklom periodu bilo i dobavljač preduzeća „MM“ d.o.o., te je „MM“ d.o.o. po osnovu nastalih obaveza platilo „NN“ d.o.o. iznos od 707.412,89 KM.

S obzirom na to da se preduzeće „NN“ d.o.o. u proteklom periodu nalazilo u funkciji i kupca i dobavljača, sa stanovišta pozitivnih zakonskih propisa, da li se preduzeće „NN“ d.o.o. smatra povezanim licem?

ODGOVOR: Iz navedenog u vašem upitu ne možemo zaključiti sa stanovišta kojih zakonskih propisa vas zanima odnos povezanih lica, pa ćemo odgovor dati sa aspekta propisa o PDV i propisa o porezu na dobit.

Naime, u članu 20. stav (8) Zakona o PDV („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17) propisano je da ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna

vrijednost dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a. Primjena ovog člana Zakona o PDV se odnosi na povezana lica, pod kojim se, u kontekstu propisa o PDV, smatraju ona lica čiji odnosi uključuju postojanje porodičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te odnosa upravljanja, vlasništva, članstva, finansijskih ili pravnih odnosa između dobavljača i kupca i to samo kada je ta veza ili odnos, a neki dokazivi komercijalni razlozi, dovela do vrijednosti niže od one tržišne. Pravni odnosi u ovom kontekstu obuhvataju odnos poslodavca i zaposlenog ili porodice zaposlenog, ili drugih blisko povezanih lica.

Dakle, u situaciji kada se prema povezanom licu u prethodno navedenom smislu nastupa na način da se neko dobro ili usluga njemu daje po cijeni koja je niža od tržišne, a razlog za takvo davanje nisu neki komercijalni, tržišni razlozi koje pravno lice može dokazati, već su razlozi lične prirode, u tom slučaju se mora voditi računa o tome da osnovica za obračun PDV-a ne bude niža od tržišne. Naime, ukoliko i se povezanom licu sa firmom nešto „dalo“ po cijeni nižoj od tržišne, ali se „davanje“ po istoj toj cijeni ne bi odnosilo samo na to „povezano“ lice već na sve kupce, generalno (znači: pod istim uslovima se nešto prodaje svim, u tom slučaju, osnovica za obračun PDV-a bi, za sve (dakle, bez izuzetka za povezana lica) bila prodajna (a ne tržišna) cijena datog dobra, odnosno usluge.

Prema tome, i u vašem slučaju, s obzirom na postojanje „finansijskih ili pravnih odnosa između dobavljača i kupca“, potrebno je voditi računa o osnovici za obračun PDV. Naime, ukoliko je neko dobro ili usluga fakturisano po cijeni nižoj od tržišne, a razlozi za to nisu dokazive komercijalne prirode, u tom slučaju, u skladu sa članom 20. stav (8) Zakona o PDV, dužni ste obračunati PDV na tržišnu vrijednost datog dobra, odnosno pružene usluge.

Sa spekta propisa o porezu na dobit, povezana lica su definisana u članu 44. stav (3) Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, broj 15/16) kao „bilo koja dva lica ukoliko jedno lice djeluje ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama drugog lica ili ukoliko oba djeluju ili će vjerojatno djelovati u skladu sa smjernicama, zahtjevima, prijedlozima ili željama trećeg lica, bez obzira na to da li su te smjernice, zahtjevi, prijedlozi ili želje saopćeni. Povezanim licima se smatraju posebno sljedeća lica:



a) bračni i vanbračni drug, potomci usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, djedovi i nane i njihovi potomci kao braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga;

b) pravno lice i svako fizičko lice koje posjeduje neposredno ili posredno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u tom pravnom licu;

c) dva ili više pravnih lica ukoliko jedno fizičko lice ili treće lice posjeduje direktno ili indirektno 25 ili više procenata vrijednosti ili broja dionica ili glasačkih prava u svakom pravnom licu.“

Dodatno, u članu 6. Pravilnika o transfernim cijenama („Sl. novine FBiH“, broj 67/16) dodatno je pojašnjena defnicija povezanih lica iz člana 44. stav (3) Zakona o porezu na dobit.

Dakle, u definiciji povezanih lica akcenat je na tome da jedno lice djeluje ili postoji vjerovatnoća da će djelovati u skladu sa smjernicima, prijedlozima ili željama drugog lica kroz odnosno povezanosti bilo porodičnim bilo vlasničkim vezama, te, ukoliko bi se u vašem slučaju utvrdio takav odnos povezanosti, pri čemu uvjeti kontrolisane transakcije nisu u skladu sa principom van dohvata ruke, bili biste dužni svoju oporeziva dobit povećati kroz povećanja prihoda ili smanjenja rashoda koji se mogu odbiti od porezne osnovice. Međutim, zasebna činjenica koju navodite u vašem upitu da je preduzeće „NN“ u proteklom periodu bilo u ulozi i kupca i dobavljača drugog preduzeća ne znači nužno odnos povezanosti u smislu trasfernih cijena.

Povezanost društava u smislu Zakona o privrednim društvima

PITANJE: Da li se dva društva smatraju povezanim, u smislu člana 51. Zakona o privrednim društvima, ako oba društva imaju istog osnivača?

ODGOVOR: Prema članu 51. Zakona o privrednim društvima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 81/15), povezana društva čine dva ili više društava u skladu sa ovim zakonom, koja se međusobno povezuju i to:

a) učešćem u osnovnom kapitalu ili udjelima (društva povezana kapitalom);

b) putem ugovora (društva povezana ugovorom);

c) putem kapitala i putem ugovora (mješovito povezana društva).

Obuhvataju jedno vladajuće i jedno ili više zavisnih društava, a organiziraju se kao koncern, holding, poslovno udruženje ili drugi oblik organiziranja u skladu sa ovim zakonom.

Dakle, naglasak u ovom članu Zakona o privrednim društvima je na međusobnoj povezanosti dva ili više društava preko kapitala i/ili ugovora. Prema tome, dva društva koja imaju istog osnivača, u ovom smislu, ne bi se smatrala povezanim društvima, jer nisu međusobno povezana učešćem u kapitalu ili putem ugovora, osim ako to, dodatno, nije slučaj.

Ukoliko vas povezanost dva društva koja imaju istog osnivača zanima sa nekog dodatnog aspekta (računovodstvenog i/ili poreznog aspekta), molimo vas da dopunite svoj upit sa dodatnim informacijama.

Knjiženje kupljenog zemljišta i stare zgrade koja se planira rušiti

PITANJE: Kupili smo zemljište na kome se nalazi stara zgrada. Objekat nam ne odgovara i želimo ga srušiti i graditi novu zgradu. Zbog toga nismo ni razdvajali cjelokupnu vrijednost (plaćenu po ugovoru) na vrijednost zemljišta i na vrijednost objekta. Ukupnu vrijednost iz ugovora za plaćenu nekretninu smo knjižili na zemljište u pripremi. Da li je ispravno cjelokupnu vrijednost koju smo platili za zemljište i zgradu knjižiti na vrijednost zemljišta? Vrijednost zemljišta bi u ovom slučaju bila veoma visoka.

Kako je ovdje najispravnije knjižiti s obzirom na to da će biti velika vrijednost zemljišta i da se isto neće amortizovati? Ali, isto tako, mi smo ovo zemljište kupili radi gradnje, a ne radi zgrade i dogovorena cijena je za nas tržišna i mjerodavnija nego neka procijenjena vrijednost. Šta u slučaju ako se rušenje zgrade ne desi u godini 2017, da li ipak moramo razdvojiti vrijednosti (procijenjena vrijednost od procjenjitelja) na zemljište i na objekte u pripremi?

ODGOVOR: S obzirom na to MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema zahtijeva u momentu sticanja odvojeno priznavanje svake stavke nekretnine, odnosno da su zemljište i zgrade odvojena imovina i obračunava se i iskazuje odvojeno, čak i ako se zajedno nabavljaju (paragraf 58), a da ste vi kupili zemljište na kojem se nalazi nekretnina (bez obzira na to što je stara zgrada u pitanju), potrebno je, prije uknjižavanja, procijeniti pojedinačnu vrijednost svakog sredstva. Ukoliko u ugovoru o kupovini nisu navedene pojedinačne vrijednosti zemljišta i



nekretnine, potrebno je naknadno izvršiti njihovu procjenu, angažovanjem sudskog vještaka ili formiranjem interne komisije. Nakon izvršene procjene vrijednosti pojedinačnih stavki kupljene imovine, vrši se i njihovo odvojeno knjigovodstveno evidentiranje.

Kako ste naveli da se planira rušenje kupljenih građevinskih objekata i gradnja novih, bilo bi uputno da vrijednost stare zgrade privremeno evidentirate u okviru posebnih analitičkih konta 025 – Nekretnine, postrojenja i oprema u pripremi, do donošenja konačne odluke i početka gradnje, kada bi, izvršili odgovarajuće preknjižavanje u zavisnosti od namjeravane upotrebe objekta koji ćete graditi (za vaše potrebe ili potrebe tržišta). Napominjemo da bi bilo bi nerealno da se cjelokupni iznos evidentira kao vrijednost zemljišta, jer se suštinski ne radi samo o kupovini zemljišta, bez obzira na to što planirate rušenje kupljenog građevinskog objekta, kao i bez obzira na to kada će se rušenje starog objekta vršiti (u toku 2017. ili kasnije).

Kada je u pitanju planirano rušenje stare zgrade, ukoliko planirati izgradnju zgrade za vlastite potrebe, treba imati u vidu da, u skladu sa paragrafom 16 MRS 16, trošak stavke nekretnine, postrojenja ili opreme obuhvata: „(b) sve troškove koji se direktno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje neophodno da bi se mogla upotrijebiti na način koji je utvrdila uprava“, kao i „(c) početno procijenjene troškove demontaže, uklanjanja imovine i obnavljanja mjesta na kojem je imovina smještena, pri čemu tu obavezu subjekt preuzima prilikom nabavke odnosne imovine, ili kao posljedica korištenja te imovine tokom određenog perioda u svrhe različite od proizvodnje zaliha“. Prema tome, troškove rušenja stare zgrade možete pripisati vrijednosti novosagrađenog građevinskog objekta. Pri tome, napominjemo da u momentu preknjižavanja možete (a na kraju izvještajnog perioda ste dužni) izvršiti test na umanjenje vrijednosti u skladu sa MRS 36, tj. procijeniti da li imate ikakvih indikacije da je vrijednost imovina umanjena.

S druge strane, ukoliko se radi o izgradnji zgrade za tržište, po početku gradnje novog građevinskog objekta za tržište, vrijednost sa konta 025 ćete preknjižiti na konto 110 – Proizvodnja u toku, a gradnja će se računovodstveno tretirati kao proizvodnja, prema MRS 2 – Zalihe. Prema paragrafu 10. MRS 2, nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha obuhvata sve troškove nabavke,

troškove konverzije (proizvodnje) i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Prema tome, izdaci nastali za nekretnine koje ćete srušiti ulaze u vrijednost novog građevinskog objekta. Pri tome napominjemo primjenu paragrafa 28 – 33, u smislu svođenja zaliha na neto prodajnu vrijednost, ukoliko budete procijenili da je knjigovodstvena vrijednost prozvodnje u toku veća od njene fer vrijednosti.

Isplata troškova vještačenja fizičkom licu

PITANJE: Pred općinskom Službom za imovinskopravne poslove, pokrenut je postupak nepotpune eksproprijacije u svrhu izgradnje određenog objekta, čiji smo investitor. Kako je u ovom postupku bilo neophodno provesti vještačenje, to nam je zaključkom naloženo da uplatimo troškove vještačenja direktno na račun vještaka kao fizičkog lica. Da li postoje smetnje da izvršimo ovakvu uplatu s obzirom da smo javno preduzeće?

ODGOVOR: U smislu propisa o javnim preduzećima u FBiH, mišljenja smo da nema zakonske smetnje za ovakvu isplatu. Međutim, u poreznom smislu trebate voditi računa da ovakva isplata fizičkom licu ima karakter isplate po osnovu ugovora o djelu, te po osnovu zaključka kojim je naložena uplata troškova vještačenja fizičkom licu, trebate izvršiti obračun i uplatu poreza na dohodak (10%) i „malih“ doprinosa (4% za zdravstveno osiguranje i 6 % za PIO), uz priznavanje 20% od bruto naknade na ime porezno dopustivih rashoda, a prijavu Poreznoj upravi ste dužni izvršiti putem obrasca AUG-1031. Dodatno, postoji obaveza plaćanja opće vodne naknade i naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća na isplaćeni iznos naknade (po 0,5%).

Izmjena dnevnog reda skupštine društva

PITANJE: Sukladno članu 336. st. 5. Zakona o gospodarskim društvima, član ili članovi društva čiji udjeli čine najmanje desetinu temeljnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda u roku 8 dana od dana prijema poziva za skupštinu. Da li predsjednik skupštine može, unatoč ovoj odredbi, dopustiti dopunu dnevnog reda na dan održavanja skupštine i dati na glasanje dopunjeni dnevni red? Da li postoji odredba koja se odnosi na direktora, tj. da li može direktor dopuniti dnevni red na dan održavanja skupštine? Pogotovo ukoliko se radi o hitnim odlukama za koje je saznao dan prije održavanja skupštine.



ODGOVOR: Kako ste i naveli u Vašem upitu, Zakonom o gospodarskim društvima („Sl. novine FBiH“, broj 81/15), u članu 336. je propisana procedura kod sazivanja skupštine društva i ko ima pravo, ali i obavezu da sazove skupštinu. U stavu 5. istog člana ZGP je propisano kada član ili članovi društva čiji udjeli čine najmanje desetinu osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda skupštine, te je dat rok od 8 dana od dana prijema poziva za skupštinu. Pri tome, nisu predviđeni nikakvi izuzeci od ovog pravila, pa bi svaka dopuna dnevnog reda skupštine koja bi se izvršila nakon isteka propisanog roka mogla biti predmetom osporavanja.

Porezni tretman plaćanja troškova školarine za radnika

PITANJE: Poduzeće ima potrebu za obrazovanjem - školovanjem radnika. U važećem pravilniku o radu propisano je da će poslodavac omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, opće školovanje, obrazovanje i dr., a da se uzajamna prava uređuju ugovorom sklopljenim između poslodavca i radnika. Da li poslodavac može nakon donošenja odluke o obrazovanju - doškolovavanju radnika i sklapanja ugovora između radnika i poslodavca izvršiti plaćanje troškova školovanja na tekući račun radnika, kao neoporezive stavke u skladu sa člankom 15. st. 1. točka 4. pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, uz naknadnu dostavu dokaza od strane radnika da je izvršio uplatu naknade za školovanj ili je obveza poduzeća da izvrši direktno uplatu školarine za radnika? Odgovor nas interesira, jer je cijena troškova školarine veća kad uplaćuje poduzeće za radnika u odnosu na cijenu koju plaća fizička osoba za školovanje.

ODGOVOR: U članu 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 do 52/16) kao prihodi od nesamostalne djelatnosti koji se ne smatraju korišću koje poslodavac daje zaposleniku, a koju su u interesu obavljanja djelatnosti, pod tačkom 4) navode se razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca i sl. Dakle, nije tačno precizirano koji su to oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja koji nemaju tretman koristi zaposlenika, već je samo kao uslov postavljeno da se radi o pretežnom poslovnom, a ne pretežnom ličnom interesu radnika.Prema tome, ukoliko je vaša firma procijenila da snošenje određenog troška obrazovanja (školarine) za njene radnike predstavlja pretežni poslovni interes

firme, jer je takvo obrazovanje u direktnoj vezi sa djelatnošću firme, pri čemu se uzajamna prava uređuju ugovorom između poslodavca i radnika, u tom slučaju bi se, uz odgovarajuću argumentaciju, moglo smatrati da se ne radi o koristi radnika koji bi bila predmet oporezivanja. Međutim, poznata su nam i drugačija mišljenja predstavnika Porezne uprave po kojim se snošenje ovakvih troškova (plaćanje školarine) prevenstveno, ipak, tretira kao izmirivanje ličnog troška radnika i njegova korist, a ne pretežni poslovni interes firme pogotovo u situacijama u kojima se npr. radniku finansira sticanje višeg stepena stručne spreme. Pri tome, sam način uplate troškova školarine – na tekući račun radnika ili direktno na račun školske ustanove - nije od značaja za porezni tretman snošenja ovakvih troškova od strane poslodavca, već je ključno to da se dokaže da se radi o pretežnom poslovnom interesu kako se plaćeni iznos školarine za radnika ne bi smatrao njegovim oporezivim primanjem.

Stoga, upućujemo vas da se po ovom pitanju, sa svim detaljima Vašeg konkretnog slučaja, obratite i Federalnom ministarstvu finansija, odnosno Poreznoj upravi FBiH, za njihovo zvanično tumačenje.

Postupak osnivanja preduzeća

PITANJE: Naše društvo je osnovalo novo društvo sa sjedištem u Sarajevu i dobili smo rješenje o upisu u sudski registar. Interesuju nas naredni koraci koji se moraju poduzeti u cilju dobijanja kompletne dokumentacije. Pošto će se novo društvo baviti telekomunikacijama, pretpostavljam da je prije početka rada potrebna dozvola od nadležne institucije za bavljenje tom djelatnosti.

Ukoliko ste mu mogućnosti molim vas navedite nam i spisak sve potrebne dokumentacije koju traže nadležne insutucije u postupcima izdavanja dokumentacije za pomenuto novo društvo.

ODGOVOR: U narednom tekstu ćemo u najkraćem ukazati na korake u postupku registracije društva, kao i nadležne organe i institucije kod kojih se realizuje određena aktivnost i na osnovu koje dokumentacije. Nakon dobijanja sudskog rješenja o registraciji aktivnosti koje treba poduzeti da bi društvo otpočelo sa radom su sljedeće:

1. Odobrenje za rad koje se na osnovu izjave o ispunjavanju minimalnih tehničkih uslova i popunjenog obrasca, uz priloženu kopiju sudskog rješenja i kopiju naloga o uplaćenoj



taksi dobija u nadležnom odjeljenju tržišne inspekcije.

2. Registracija u Poreznoj upravi FBiH (Kantonalni ured - Služba za registraciju poreznih obveznika) radi dobijanja ID broja. Za dobijanje ID broja potrebno je popuniti Obrazac PPL-1 uz koji se prilaže kopija sudskog rješenja.

3. Dodjeljivanje statističkog broja radi upisa u statistički registar na osnovu podnesenog zahtjeva nadležnoj jedinici Federalnog zavoda za statistiku, uz koji se prilaže kopija sudskog rješenja.

4. Registracija za PDV na osnovu zahtjeva za registraciju (Obrazac ZPDV) koji se podnosi mjesno nadležnom regionalnom centru Uprave za indirektno oporezivanje.

5. Dobijanje carinskog broja na osnovu zahtjeva koji se podnosi Upravi za indirektno oporezivanje - Službi za carinske poslove. Uz zahtjev se obavezno dostavljaju ovjerene kopije sudskog rješenja o registraciji, odobrenja za rad, ID broja sa statističkim razvrstavanjem, karton deponovanih potpisa i kopija lične karte.

6. Otvaranje žiro-računa u banci/bankama (vodeći računa o obavezi iz Zakona o unutrašnjem platnom prometu da se odredi glavni račun sa kojeg će se plaćati obaveze po osnovu javnih prihoda). Potrebna dokumentacija (koja je gotovo ista kod svake banke): ovjerena kopija sudskog rješenja, statut firme, kopija ID broja, kopija odobrenja za rad, kopija lične karte - CIPS prijava ovlaštenog lica i karton deponovanih potpisa.

7. Prijava firme i zaposlenika kod nadležne jedinice Porezne uprave u jedinstveni sistem doprinosa na propisanom obrascu, zajedno sa ovjerenom kopijom sudskog rješenja i kopijom akta o statističkom razvrstavanju.

8. Izrada pečata firme kod ovlaštenih pečatorezača na osnovu podatka o nazivu i sjedištu društva.

9. Fiskalizacija fiskalnog uređaja putem ovlaštenog servisera koji ostvaruje kontakt sa PU.

Napominjemo da izdavanje dozvola i odobrenja iz oblasti telekomunikacija, informacionih i komunikacionih tehnologija, praćenje i preduzimanje mjera za normalno funkcioniranje telekomunikacionih i poštanskih sistema u Federaciji BiH, kao i davanje saglasnosti na

investiciono-tehničku dokumentaciju prije puštanja u rad telekomunikacionih i informacionih sistema i dr. obavlja Federalno ministarstvo prometa i komunikacija, konkretnije, Sektor elektronskih komunikacija i pošta.

Da li je Pravilnik o finansijskom poslovanju obavezni interni akt?

PITANJE: Da li smo u obavezi da imamo Pravilnik o finansijskom poslovanju i kojim zakonom ili podzakonskim aktom je to uređeno?

ODGOVOR: Ne, niste. Naime, niti jednim propisom nije propisana obaveza donošenja internog Pravilnika o finansijskom poslovanju. Međutim, nema nikakvih zakonskih prepreka da ga donesete ukoliko smatrate da imate potrebe za istim.

Napominjemo da su pitanja vezana uz osnovna pravila finansijskog poslovanja, obaveze uprave i nadzornog odbora u vođenju poslova poduzetnika, kao i poduzimanje mjera na osiguranju likvidnosti, rizik u finansijskom poslovanju, rokovi izvršenja novčanih obaveza poduzetnika i subjekata javnog prava, pravne posljedice kašnjenja u izvršavanju novčanih obaveza, ništavnost pojedinih odredbi ugovora o poslovnim transakcijama, kao i obaveze poduzetnika kod nastanka nelikvidnosti, te nadzor poduzetnika i subjekata javnog prava uređena Zakonom o finansijskom poslovanju („Sl. novine FBiH“, broj 48/16) koji je u primjeni od 30.12.2016. godine.

Knjiga žalbe i knjiga utisaka

PITANJE: Možete li mi pojasniti osnovne odredbe vezano za knjigu žalbe i knjigu utisaka? Da li moraju biti ovjerene u općini i slično?

ODGOVOR: Obaveza posjedovanja knjige žalbi propisana je članom 11. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Sl. novine FBiH“, broj 32/09). Sadržaj i način vođenja knjige žalbi propisani su Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige žalbi (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10). Knjiga žalbi mora imati tvrde korice tamnoplave boje. Na prednjoj strani korice moraju biti zlatnom folijom otiskano „KNJIGA ŽALBI“ na službenim jezicima FBiH, te na eng., njem., talij. i franc. Jeziku. Iza odštampanog upustva stavlja se pečat pravnog, odnosno fizičkog lica koji pruža ugostiteljske usluge i potpis odgovornog lica. Na istaknutom mjestu mora se staviti i obavjest (na svim navedenim jezicima) da



se u objektu vodi knjiga žalbi i gdje se ona nalazi. Obavjest o vođenju knjige žalbi i o mjestu gdje se nalazi, mora se istaknuti i na cjenicima odnosno jelovnicima, kao i u „kućnom redu“. Ukoliko korisnik usluge upiše prigovor u Knjigu žalbi, pružatelj usluge – ugostitelj je dužan korisniku usluge dati odgovor na stavljeni prigovor odmah, a najkasnije u roku od 15 dana. Knjiga žalbi mora se čuvati najmanje godinu dana nakon popunjenja.Napominjemo da nije propisana obaveza ovjere knjige žalbe od strane nadležnog organa.

Za razliku od Republike Srpske, u Federaciji BiH, ne postoji formalno-pravna obaveza za vođenje knjige utisaka, pa samim tim nije propisan oblik, sadržaj i način vođenja navedene knjige. Naime, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti („Sl. novine FBiH“, broj 32/09) ne propisuje obavezu vođenja navedene knjige, već samo knjige gostiju i knjige žalbi.

Naravno, nema nikakvih zakonskih prepreka da vi imate i knjigu utisaka, ukoliko to želite.

Oblik, sadržaj i način vođenja knjige gostiju, koju su dužni voditi ugostitelji u ugostiteljskom objektu za smještaj, kao i oblik i sadržaj obrasca i način vođenja popisa gostiju koji su dužni voditi fizička lica koja pružaju ugostiteljsku uslugu smještaja u domaćinstvu, te članovi seljačkog domaćinstva koji pružaju ugostiteljske usluge smještaja u seljačkom domaćinstvu je propisan Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige gostiju i popisa gostiju (“Službene novine Federacije BiH”, broj 40/10).

Turistička agencija i rent-a-car usluge

PITANJE: Namjeravamo osnovati turističku agenciju koja bi se bavila i rent-a-carom, dakle iznajmljivala bi vlastita vozila. Da li postoji smetnja ili prepreka da se turistička agencija bavi i rent-a-carom? Koji su uslovi i kojom legislativom je propisan način registracije rent-a-car?

ODGOVOR: Prvenstveno napominjemo da nema nikakvih zakonskih prepreka da se turistička agencija bavi i pružanjem usluga rent-a-cara, pod uslovom da je ista registrovana za to.

Naime, prema odredbama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH („Službene novine FBIH”, br. 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14), prije započinjanja obavljanja određene djelatnosti, svi pravni subjekti su obavezni da se registruju, odnosno

dodatno registruju kod nadležnog registarskog suda.Naime, prema članu 10. navedenog Zakona, obavezni javni podaci koje nadležni registarski sud unosi u knjigu registra, između ostalog, su i podaci o djelatnosti subjekta sa šiframa odjeljaka djelatnosti predviđenim važećom klasifikacijom djelatnosti, te eventualne promjene istih.

Također, ukoliko se navedena djelatnost (rent-a-car), odnosno navedena usluga bude mogla obavljati iz sjedišta firme, niste dužni da otvarate poslovne jedinice isključivo radi obavljanja navedenih usluga. Dakle, nema zakonske obaveze, niti bilo kakvog ograničenja da vi navedene djelatnosti ne možete obavljati na jednom mjestu, te da za iste morate otvoriti poslovne jedinice.

Odredbama čl. 57 – 59. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 28/06 i 2/10) propisane su obaveze koje pravno lice koje pruža rent-a-car uslugu mora ispuniti.

Članom 57. Zakona, propisano je da prijevoz osoba iznajmljenim motornim vozilima (rentakar) je prijevoz koji se vrši za vlastite potrebe na osnovu ugovora zaključenog između korisnika i davaoca rentakar usluge po unaprijed utvrđenom cjenovniku. Pravno lice koje pruža rentakar uslugu uz iznajmljivanje vozila sa vozačem može takav vid usluge pružiti samo sa vozačima koji su sa njim uspostavili radni odnos u skladu sa Zakonom o radu. U motornom vozilu za vrijeme pružanja rentakar usluge mora se nalaziti primjerak zaključenog ugovora

Članom 58. navedeno Zakona propisano je da vozila za rent-a-car uslugu moraju ispunjavati uvjete predviđene pravilnikom iz člana 5. (tehničko-eksploatacioni uvjeti) i pravilnikom iz člana 8. (tehnički pregled) ovog Zakona.

Za pružanje rentakar usluge može se koristiti putničko vozilo sa brojem sjedišta od 1+4 do 1+7 (član 59.)

Napominjemo da je članom 9. Zakona o turističkoj djelatnosti („Sl. novine FBiH“, broj 32/09) propisano da putnička agencija može pružati i druge slične usluge: posredovanje u iznajmljivanju vozila (rent-a-car), letjelica, plovnih objekata, čuvanje i održavanje plovnih objekata.



Broj zaposlenika u slučaju obavljanja javnog prevoza u svojstvu samostalnog poduzetnika

PITANJE: Zanima nas tumačenje člana 33. Zakona o cestovnom prijevozu na području Srednjobosanskog kantona („Službene novine SBK“ 14/13): „Član 33 (Javni prijevoz tereta)

1. Javni prijevoz tereta mogu obavljati pravna i fizička lica registrovana za obavljanje te djelatnosti.

2. Fizičko lice može obavljati javni prijevoz tereta sa najviše dvama skupovima teretnih motornih vozila (dva vučna i dva priključna vozila). Ako fizičko lice posjeduje dva skupa teretnih motornih vozila, mora imati zaposlenog još jednog vozača koji ispunjava uvjete iz člana 9. Zakona o cestovnom prijevozu F BiH.

3. Izuzetno, javni prijevoz tereta može se obavljati dvama vučnim vozilima i sa više različitih priključnih vozila koja služe u obavljanju prijevoza, a koja su u vlasništvu prijevoznika.“

Da li u slučaju iz stava 3. fizičko lice registrovano za prijevoz tereta mora imati zaposlenog još jednog vozača?

ODGOVOR: Odredbama člana 33. Zakona o cestovnom prijevozu na području Srednjobosanskog kantona, propisano je da fizička lica mogu obavljati javni prijevoz tereta sa najviše dva vučna vozila, a stavom 3. navedenog člana Zakona data je mogućnost da fizičko lice može imati više od dva priključna vozila. Broj zaposlenih vozača zavisi od broja vučnih vozila, što znači da ukoliko dotično fizičko lice ima dva vučna vozila, bez obzira na broj priključnih vozila, isti je dužan imati zaposlenog još jednog vozača koji ispunjava uvjete iz člana 9. Zakona o cestovnom prijevozu Federacije BiH.

Napominjemo da fizičko lice ne može imati više od dva vučna vozila. Naime, ukoliko bi se ukazala potreba za više od dva vučna vozila isti bi se morao „preregistrovati“ u privredno društvo (pravno lice), odnosno isti bi morao da zatvori samostalnu djelatnost – obrt i osnuje privredno društvo.



PREGLED NEOPOREZIVIH PRIMANJA RADNIKA U FBIH• Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13 i 33/17)

• Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13, 45/14, 52/16, 59/16 i 38/17)

R.br. VRSTA ISPLATE PROPIS NEOPOREZIVI IZNOS1. Prihodi koji se ne smatraju dohotkom

• Prihodi po osnovu učešća u raspodjeli dobiti privrednih društava (dividende ili udjeli)

• Penzija rezidenta, bilo da je stečena u inostranstvu ili u Bosni i Hercegovini

• Pomoći i druga primanja ostvarena po osnovu posebnih propisa o pravima ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava rata, osim plate

• Socijalne pomoći, primanja odnosno donacije koje fizička lica ostvaruju po osnovu darovanja pravnih i fizičkih lica za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavka lijekova i ortopedskih pomagala), koja nisu plaćena osnovnim, dopunskim ili privatnim zdravstvenim osiguranjem

• Dječiji dodatak i novčana sredstava za opremu novorođenog djeteta

• Nasljedstva i pokloni, na koje se porez plaća po drugim federalnim ili kantonalnim propisima;

• Prihodi od prodaje imovine koja je korišćena u lične svrhe

• Nadoknada štete u slučaju elementarnih nepogoda; • Isplata osigurane sume ili druge naknade, štete

načinjene na imovini, u iznosu koji je upotrijebljen za zamjenu ili popravku oštećene imovine;

• Nagrade osvojene, odnosno dobijene za pokazano znanje u novcu, stvarima i/ili pravima osvojene na kvizovima i sličnim takmičenjima

• Prihodi zaposlenika po osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada, isplaćeni od poslodavca za jedan poreski period, najviše do iznosa utvrđenog posebnim propisom (Zakonom, uredbom, kolektivnim ugovorom i dr.)

• Nagrade za izuzetna dostignuća u oblasti obrazovanja, kulture, nauke i dr., koje dodjeljuju državni organi povodom obilježavanja značajnih datuma.

član 5. Zakona

Oslobođeno oporezivanja u punom iznosu



2. Prihodi na koje se ne plaća porez na dohodakPrihodi po osnovu naknada za vrijeme nezaposlenosti i spriječenosti za rad koji su isplaćeni na teret vanbudžetskog fonda

Član 6. Zakona


Prihodi invalidnih lica koja su zaposlena u privrednom društvu, ustanovi ili radionici za radno i profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju invalidaPrihodi po osnovu naknada za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i naknada za pretrpljene neimovinske štetePrihodi po osnovu naknada šteta zaposlenicima po osnovu posljedica nesreće na raduPrihodi po osnovu nagrada članovima Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i nagrada za tehničkotehnološke inovacijeNaknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja kazne u vaspitno-popravnim, odnosno kazneno-popravnim ustanovama

Mjesečni prihode po osnovu stipendija učenika i studenata na redovnom školovanju

najviše do iznosa od 75% prosječne neto plaće po zaposlenom u FBiH prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku

Prihode koje ostvare učenici i studenti preko učeničkih i studentskih zadruga u toku jedne kalendarske godine

do iznosa četiri mjesečne prosječne plate zaposlenih u FBiH, prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku

Nagrade učenicima i studentima osvojene na takmičenjima u okviru obrazovnog sistema i organizovanim školskim i visokoškolskim takmičenjima

do visine dvije prosječne neto plaće po zaposlenom u FBiH, prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku

Naknade plata isplaćene licima za vrijeme trajanja prekida posla za koji zaposlenik nije kriv


Prihode po osnovu kamate na štednju u bankama, štedionicama i štedno-kreditnim zadrugama, bankovnim računima (žiroračun, devizni računi i dr.) i kamate na državne obveznicePrihode po osnovu zateznih kamata na isplaćene plaće i razlike plaća po odlukama nadležnih sudovaPrihode fizičkih lica po osnovu isplaćenih premija životnog osiguranja koji imaju karakter štednje, kao i isplaćene prihode po osnovu dobrovoljnog penzijskog osiguranja, koje isplaćuju društva za osiguranje i reosiguranje koja imaju sjedište na teritoriji Federacije, a koji potiču od uplaćenih premija na koje su plaćeni obavezni doprinosi i porez na dohodakDobici ostvareni učešćem u nagradnim igrama koje organizuju privredna društva u propagandne svrhe, a koji se isključivo odnose na proizvod ili paket proizvoda iz vlastitog proizvodnog asortimana

maks. tržišna vrijednost takvog dobitka do 1.000 KM



3. Prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanjuPomoć za gubitke nastale kao posljedica elementarnih nepogoda i pomoći po osnovu povreda i bolesti koje isplaćuje poslodavac zaposleniku ili članu njegove porodice

Čl. 10. stav (4) Zakona

isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima

Hrana koju poslodavac obezbjeđuje zaposlenicima u svojim prostorijama

do vrijednosti naknade za topli obrok, koja je utvrđena posebnim propisima

Smještaj koji poslodavac obezbjeđuje zaposleniku na mjestu gdje se obavlja djelatnost ako je neophodno korišćenje smještaja za zaposlenika radi obavljanja radnog zadatka

do visine utvrđene posebnim propisima

Smještaj i plaćanje troškova smještaja osiguranog za javne funkcionere zaposlene u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inostranstvu i druge naknade

ukupna vrijednost najviše do 30% prosječne mjesečne neto plaće isplaćene u Federaciji prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku

Poklon(i) koje poslodavci daju zaposleniku jedanput ili više puta u toku poreznog perioda povodom državnih i/ili vjerskih praznika ili jubileja firme


Otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa članom 100. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) i OKU


4. Prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju

Naknade troškova službenog putovanja:

Član 14. stav 1.

tačka 1) pod a)

Pravilnika

do visine propisane Uredbom o naknadama troškova za službena putovanja („Sl. novine FBiH“, br. 44/16 i 50/16)

Dnevnica za službeno putovanje na području BiH 25 KM dnevnoDnevnice za službeno putovanje u inostranstvo:Bocvana, Estonija, Kambodža, DR Kongo, Laos, Lesoto, Makedonija, Malezija, Namibija, Nepal, Portoriko, Somalija, Tunis, Venecuela

90 KM dnevno

Afganistan, Alžir, Armenija, Benin, Bjelorusija, Bolivija, Bugarska, Burkina Faso, Burundi, Crna Gora, Egipat, Ekvador, Gabon, Gvajana, Gvatemala, Gvineja, Honduras, Indija, Irak, Iran, Jemen, Kipar / Cipar, Kolumbija, Kuba, Latvija, Libanon, Liberija, Libija, Mađarska, Madagaskar, Malavi, Mali, Malta, Maroko, Mauritanija, Meksiko, Mjanmar, Nikaragva, Pakistan, Panama, Papua Nova Gvineja, Paragvaj, Peru, Poljska, Rumunija / Rumunjska, El Salvador, Sao Tome i Prinsipe, Sijera Leone, Sirija, Sjeverna Koreja, Srbija, Surinam, Šri Lanka, Tanzanija, Uganda, Zambija, Zimbabve

100 KM dnevno

Albanija, Bahrein, Bangladeš, Centralnoafrička Republika, Češka, Čile, Dominikanska Republika, Džibuti, Etiopija, Filipini, Grčka, Hrvatska, Indonezija, Jordan, Kamerun, Katar, Kenija, Kostarika, Kuvajt, Litvanija, Mongolija, Niger, Oman, Portugal, Ruanda, Saudijska Arabija, Slovačka, Slovenija, Sudan, Tajland, Togo, Trinidad i Tobago, Turska, Ukrajina, Vijetnam

110 KM dnevno



Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Ekvatorijalna Gvineja, Finska, Francuska, Gana, Gvineja Bisao, Haiti, Italija, Kanada, Mozambik, Nigerija, Njemačka, Rusija, Španija / Španjolska, Ujedinjeni Arapski Emirati

120 KM dnevno

Čad, Irska, Izrael, Južna Koreja, Kina, Republika Kongo, Luksemburg, Nizozemska / Holandija, Norveška, Novi Zeland, Obala Slonovače, Sjedinjene Američke Države, Sejšeli, Singapur, Švedska, Tajvan,

130 KM dnevno

UrugvajAngola, Danska, Hong Kong, Velika Britanija i Sjeverna Irska 140 KM dnevno

Island, Japan, Švicarska 150 KM dnevnoSve druge države 90 KM dnevno

Naknada za smještaj (noćenje)u visini priloženog plaćenog hotelskog računa i to najviše do iznosa odobrenog nalogom za službeno putovanje*

Naknada troškova prijevoza

u visini stvarno plaćene karte uz priloženi račun za prijevoz sredstvom one vrste i razreda koji se mogu upotrebljavati na sl. putovanju prema odobrenom putnom nalogu

Naknada za korištenje privatnog automobila za potrebe službenog putovanja

u visini 15% cijene litre benzina BMB 95 na teritoriji BiH, po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji**

Naknade za rad na terenu (terenski dodatak):

Čl. 14. stav 1. tačka

1) pod b) Pravilnika

- ako su na terenu osigurani smještaj i ishrana od strane poslodavca

20% od iznosa propisane dnevnice

- ako je na terenu osigurana samo ishrana do 70% iznosa propisane dnevnice

- ako je na terenu zaposleniku osiguran samo smještaj do visine propisane dnevnice

Naknada troškova prevoza na posao i sa posla Čl. 14. stav

1. tačka 2) Pravilnika

- do visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prevoza

- u slučaju korišćenja vlastitog automobila: u visini od 15% od cijene litra benzina po pređenom kilometru na odobrenoj relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada, a najviše do iznosa cijene 1,5 mjesečne karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji

Naknada za ishranu u toku rada (topli obrok)

do 1% od prosječne neto plaće isplaćene u FBiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku

* Ako u mjestu službenog putovanja nema hotelskog smještaja ili ako se on ne koristi, pripadajuća dnevnica se uvećava za 70% i to samo u slučaju da državni službenik nema mjesto prebivališta ili boravišta udaljeno manje od 30 km od mjesta u koje je upućen na službeni put.** Uključuje: troškova za gorivo i amortizaciju automobila + zaposlenik ima pravo na dodatnu (neoporezivu) naknadu za cestarine, putarine, mostarine, naknade za korištenje tunela, parkinga i drugih troškova nastalih u vezi sa prijevozom na službenom putovanju.



Naknada za smještaj i troškove odvojenog života lica iz člana 11a. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, državnih službenika i namještenika pod uslovima iz člana 4. Uredbe o naknadama koje nemaju karakter plaće („Službene novine Federacija BiH“, br. 63/10, 22/11, 66/11 i 51/12)

Čl. 14. stav 1. tačka 2) Pravilnika

do 250,00 KM

Naknada za smještaj i odvojeni život članova Vlade Federacije i njihovih savjetnika pod uslovima iz čl. 2. i 3. Uredbe o naknadama koje pripadaju članovima Vlade FBiH i njihovim savjetnicima („Službene novine Federacija BiH“, br. 87/10, 22/11, 45/13 i 9/16)

članovi Vlade FBiH: naknada za odvojeni život 300 KM mjesečno + naknada troškova smještaja 599 KM, odnosno 299 KM (ukoliko je osiguran smještaj)savjetnici u Vladi FBiH: naknada za odvojen život 250 KM mjesečno + naknada na ime troškova smještaja 299 KM, odnosno149 KM mjesečno (ako je smještaj osiguran)

Regres za godišnji odmor u visini do 50% od prosječne neto plaće isplaćene u FBiH u posljednja tri mjeseca prije isplate

Otpremnina prilikom odlaska u penziju

do šest neto plata zaposlenika koje su mu isplaćene u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih neto plata u FBiH prema posljednjem statističkom podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika

Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu shodno članu 10. stav (4), tačka 6) Zakona

do 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca - isplatioca otpremnine

Naknade troškova liječenja teško oboljelih zaposlenika i izdržavanih članova njegove uže porodice

u visini stvarnih troškova prema dokumentaciji

Naknada troškova sahrane u slučaju smrti zaposlenika ili članova njegove uže porodice, kao i smrti penzionisanog zaposlenika

u visini stvarnih troškova sahrane, a najviše četiri prosječne mjesečne plaće isplaćene u FBiH za prethodna četiri mjeseca prije donošenja rješenja o isplati naknade

Jubilarne nagrade za navršeni određeni broj godina neprekidnog radnog staža zaposlenika kod istog poslodavca

* osnovica za utvrđivanje visine jubilarne nagrade je prosječna plata ostvarena u Federaciji BiH u prethodna tri mjeseca, u momentu isplate iste, a prema posljednjem statističkom podatku

0,5 prosječne mjesečne neto plate –5 godina1 prosječne mjesečne neto plate - 10 godina1,25 prosječne mjesečne neto plate – 15 godina1,50 prosječne mjesečne neto plate - 20 godina1,75 prosječne mjesečne neto plate 20 godina2 prosječne mjesečne neto plate – 30 godina2,50 prosječne mjesečne neto plate – 35 godina

Novčane pomoći zaposlenicima u slučaju:teške invalidnosti zaposlenika (najmanje 60% invaliditeta), teške bolesti zaposlenika ili članova njegove uže porodice i hirurških intervencija na zaposleniku izvršenih iz zdravstvenih razloga i po preporuci ljekara

Čl. 14. stav 1. tačka 3)

jednokratno u visini tri prosječne plate zaposlenika isplaćene u prethodna tri mjeseca ili u visini tri prosječne neto plate u FBiH prema posljednjem statističkom podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika



Pokloni, shodno članu 10. stav (4) tačka 5. Zakona, koje poslodavci daju zaposleniku u novcu stvarima, uslugama ili pravima, povodom državnih i vjerskih praznika i/ili jubileja firme i sl.

Čl. 14 stav 1. tačka 4)

ukupna vrijednost na godišnjem nivou do 30% prosječne mjesečne plaće koju objavljuje Federalni zavod za statistiku za mjesec kada se daje poklon

5. Prihodi od nesamostalne djelatnosti koji se ne smatraju koristima radnika, a koji su u interesu obavljanja djelatnosti• posebna radna odjeća sa znakom poslodavca, • posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih

propisa, sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve zaposlene,

• razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca i sl.

• premije kolektivnog osiguranja koje za svoje uposlenike uplaćuje poslodavac za slučajeve povreda na radnom mjestu i/ili pri dolasku i povratku sa posla.

Član 15. Pravilnika




LISTA UGOVORA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA KOJE JE RATIFIKOVALA ILI NA BAZI NOTIFIKACIJE PRIHVATILA BOSNA I HERCEGOVINA:

Država Broj službenog glasilaAlbanija "Sl. glasnik BiH", broj 5/12

Alžir "Sl. glasnik BiH", broj 12/10Austrija "Sl. glasnik BiH", broj 7/11

Azerbejdžan "Sl. glasnik BiH", broj 16/13Belgija "Sl. list SFRJ", broj 11/81

Crna Gora "Sl glasnik BiH", broj 5/05Češka Republika "Sl glasnik BiH", broj 4/10

Egipat "Sl. list SFRJ", broj 12/88Finska "Sl. list SFRJ", broj 8/87

Francuska "Sl. list SFRJ", broj 28/75Grčka "Sl glasnik BiH", broj 2/12

Holandija "Sl. list SFRJ", broj 12/82Hrvatska "Sl. glasnik BiH", broj 5/05

Iran "Sl. list BiH", broj 7/96Irska "Sl. glasnik BiH", broj 5/12Italija "Sl. list SFRJ", broj 2/83Jordan "Sl. glasnik BiH", broj 4/12Katar "Sl. glasnik BiH", broj 7/11Kina "Sl. list SFRJ", broj 16/89Kipar "Sl. list SFRJ", broj 2/86Kuvajt "Sl. glasnik BiH", broj 2/12

Mađarska "Sl. list SFRJ", broj 6/87Makedonija "Sl. glasnik BiH", broj 6/14

Malezija "Sl. glasnik BiH", broj 4/12Moldavija "Sl. glasnik BiH", broj 10/04Norveška "Sl. list SFRJ", broj 9/85Njemačka "Sl. list SFRJ", broj 12/88Pakistan "Sl. glasnik BiH", broj 12/05Poljska "Sl. glasnik BiH", broj 10/15

Rumunija "Sl. list SFRJ", broj 8/87Slovačka "Sl. list SFRJ", broj 12/82Slovenija "Sl. glasnik BiH", broj 13/06

Srbija "Sl. glasnik BiH", broj 5/05Španija "Sl. glasnik BiH", broj 11/10

Šri Lanka "Sl. list SFRJ", broj 4/86Švedska "Sl. list SFRJ", broj 7/81Turska "Sl. glasnik BiH", broj 8/08

Ujedinjeni Arapski Emirati "Sl. glasnik BiH", broj 10/07Velika Britanija i S. Irska "Sl. list SFRJ", broj 7/82



UPLATNI RAČUNI

• Pravilnik o načinu uplate javnih prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teri-toriji Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 33/16, 89/16, 9/17 i 33/17)

I RAČUN JAVNIH PRIHODA BUDŽETA FEDERACIJE

R.br. Naziv banke Broj uplatnog računa1. Union banka dd Sarajevo 102-050-00001066-98

II RAČUNI JAVNIH PRIHODA BUDŽETA KANTONA

R.br. Kantoni Naziv banke Broj uplatnog računa1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22100058-772. Posavski kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22104571-213. Tuzlanski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-100-02560000-804. Zeničko-dobojski kanton ASA Banka d.d. Sarajevo 134-010-00000016-725. Bosansko-podrinjski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-731-04102931-546. Srednjobosanski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-010-20125367-507. Hercegovačko-neretvanski kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22000059-538. Zapadno-hercegovački kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22000040-139. Kanton Sarajevo UniCredit Bank d.d 338-000-22100192-6310. Kanton 10 Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00335600-61

III DRUŠTVENI FONDOVI

1. Zavodi za zdravstveno osiguranje

R.br. Zavodi za zdravstveno osiguranje Naziv banke Broj uplatnog računa1. Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00000640-182. Kantonalni zavodi za zdravstveno osiguranje2.1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d 338-500-22751661-532.2. Posavski kanton Raiffeisen Bank d.d. BiH 161-080-00026400-202.3. Tuzlanski kanton UniCredit Bank d.d 338-440-22124691-662.4. Zeničko-dobojski kanton ASA Banka d.d. Sarajevo 134-010-00000021-57

2.5. Bosansko-podrinjski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-010-20152829-17

2.6. Srednjobosanski kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22100307-09

2.7. Hercegovačko-neretvanski kanton "NOVA BANKA“ AD Banja Luka 555-000-00048732-98

2.8. Zapadno-hercegovački kanton Addiko Bank d.d 306-003-00006482-682.9. Kanton Sarajevo UniCredit Bank d.d 338-000-22100085-93

2.10. Kanton 10 INTESA SANPAOLO BANKA DD BIH 154-921-20048246-10



2. Zavodi za zapošljavanje

R.br. Zavodi za zapošljavanje Naziv banke Broj uplatnog računa1. Federalni zavod za zapošljavanje Raiffeisen Bank d.d. BiH 161-000-00285700-032. Kantonalne službe za zapošljavanje2.1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22100129-582.2. Posavski kanton Addiko Bank d.d 306-042-00009586-972.3. Tuzlanski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-100-03110200-322.4. Zeničko-dobojski kanton ASA Banka d.d. Sarajevo 134-010-00001075-962.5. Bosansko-podrinjski kanton Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo 101-140-00004638-222.6. Srednjobosanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22100281-872.7. Hercegovačko-neretvanski kanton Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00138001-912.8. Zapadno-hercegovački kanton UniCredit Bank d.d 338-000-22000102-212.9. Kanton Sarajevo NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-010-20148801-732.10. Kanton 10 UniCredit Bank d.d 338-000-22000344-71

3. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje

R.br. Naziv banke Broj uplatnog računa1. UniCredit Bank d.d 338-000-22000077-962. Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00357000-753. INTESA SANPAOLO BANKA DD BiH 154-001-20003303-81

IV TURISTIČKE ZAJEDNICE

R.br. Turistička zajednica Naziv banke Broj uplatnog računa

1. Federalna turistička zajednica UniCredit Bank d.d.UniCredit Bank d.d

338-000-22100110-18338-000-22000512-52

2. Kantonalne turističke zajednice2.1. Turistička zajednica Unsko-sanskog kantona UniCredit Bank d.d 338-000-22000530-952.2. Turistička zajednica Posavskog kantona UniCredit Bank d.d 338-000-22000549-382.3. Turistička zajednica Tuzlanskog kantona Raiffeisen bank d.d. BiH 161-025-00025300-982.4. Turistička zajednica Zeničko-dobojskog kantona ASA Banka d.d. Sarajevo 134-010-00000243-702.5. Turistička zajednica Bosansko-podrinjskog kantona Union banka d.d. Sarajevo 102-007-00000214-082.6. Turistička zajednica Srednjobosanskog kantona UniCredit Bank d.d. 338-000-22100101-45

2.7. Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanskog kantona Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00047400-03

2.8. Turistička zajednica Zapadno-hercegovačkog kantona Addiko Bank d.d 306-024-00000193-58

2.9. Turistička zajednica Kantona Sarajevo INTESA SANPAOLO BANK DD BiH 154-180-20082810-42

2.10. Turistička zajednica Kantona 10 UniCredit Bank d.d. 338-0002-2000521-25



V OSTALI KORISNICI

1. Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine

R.br. Naziv računa Naziv banke Broj uplatnog računa1. Fond za zaštitu okoliša FBiH Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00000976-77

2. Depozitni račun Fonda za zaštitu okoliša FBiH za uplate naknade zagađivača zraka Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00000978-71

3. Depozitni račun Fonda za zaštitu okoliša FBiH - plaća se pri registraciji motornih vozila Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00000977-74

4.Depozitni račun za prikupljanje naknada za upravljanje otpadom od električnih i elektronskih proizvoda

Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00001003-93

5. Depozitni račun za prikupljanje naknade za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00001002-96

6. Fond za zaštitu okoliša FBiH – račun za uplatu naknade za plastične kese tregerice Union banka d.d. Sarajevo 102-050-00001070-86

2. Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

R.br. Naziv banke Broj uplatnog računa1. ASA Banka d.d. Sarajevo 134-470-10007538-372. UniCredit Bank d.d 338-690-22963585-21

3. Obrtničke komore

R.br. Obrtničke komore Naziv banke Broj uplatnog računa1. Obrtnička komora FBiH Raiffeisen Bank d.d. BiH 161-020-00483300-572. Kantonalne obrtničke komore2.1. Unsko-sanski kanton Union banka d.d. Sarajevo 102-022-00000536-532.2. Posavski kanton UniCredit Bank d.d. 338-330-22006839-152.3. Tuzlanski kanton NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla 132-1000309127-3682.4. Zeničko-dobojski kanton Vakufska banka d.d. Sarajevo 160-4200042487-1742.5. Bosansko-podrinjski kanton Union banka d.d. Sarajevo 102-0070000036-1522.6. Srednjobosanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-6702240187-4802.7. Hercegovačko-neretvanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-1002202633-4392.8. Kanton Sarajevo ProCredit Bank d.d. Sarajevo 194-1013100000-1072.9. Kanton 10 Addiko Bank d.d. 306-0050000417-116



PROSJEČNE PLAĆE (posljednji objavljeni podaci):

Mjesec/godinaMjesečni prosjek

Neto Bruto

BiH

XI/16 847 1.315XII/16 853 1.325

I/17 846 1.312II/17 838 1.299III/17 854 1.327IV/17 839 1.302

FBiH

XI/16 851 1.303XII/16 861 1.318

I/17 859 1.316II/17 834 1.277III/17 867 1.328 IV/17 847 1.297

RS

XI/16 839 1.345XII/16 835 1.343

I/17 815 1.304II/17 848 1.358III/17 828 1.326IV/17 821 1.317V/17 837 1.342

BD BiH

VIII/16 818,14 1.270,97IX/16 833,06 1.286,65X/16 819,39 1.569,88XI/16 831,10 1.291,08XII/16 838,36 1.303,00

I/17 833,37 1.295,51II/17 833,87 1.294,50

Periodični prosjekPeriod Neto Bruto

BiH (I-XII/16) 838 1.301

FBiH

(X-XII/16)(I-XII/16)

(XII/16 – I/17)(I-III/17)(II-IV/17)

850839857853849

-1.283

-

RS

(I-XI)(I-XII/16)(I-IV/17)(I-V/17)

836836 828830

1.3441.3441.3261.329

BD (I-XII/16) 829,70 1.3441.289,87



SADRŽAJ

UVOD

Prestanak ugovora o radu treba razlikovati od otkaza ugovora o radu.Opšte odredbe Pismena forma otkaza ugovora o raduUsmeni ili prećutni otkaz ugovora o raduOtkazni rokNeopravdani razlozi za otkazKad poslodavac ne može otkazati ugovor o raduOdluka o otkazuMišljenje vijeća zaposlenika ili/i sindikataZaštita individualnog prava radnikaPoslodavac kao drugostepeni organDogovor o mirnom rješavanju sporaOtpremnina prilikom otkaza ugovora o raduPrava radnika u slučaju nezakonitog otkazaOtkaz ugovora o radu - posebne odredbeRazlozi i otkaz ugovora o radu od strane radnikaRazlozi i otkaz ugovora o radu od strane poslodavca

POJEDINAČNI OTKAZI UGOVORA O RADUOtkaz ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razlogaOtkaz zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga najmanje petorici radnikaOtkaz ugovora o radu kada radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa

Otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o raduOtkaz zbog nezadovoljavajućeg probnog radaOtkaz maloljetniku zbog zabrane rada na određenim poslovimaOtkaz radniku koji ne može raditi noćuOtkaz radniku nakon šest mjeseci privremene spriječenosti za radOtkaz radniku sa promijenjenom radnom sposobnošću (invalidu II kategorije) Povećana otpremnina Otkaz zbog težeg prestupa ili teže povrede radnih obaveza od strane radnike Rok za otkaz Omogućavanje iznošenja odbrane radnika Teret dokazivanja Disciplinski postupak u javnim preduzećima Sadržaj akta o disciplinskoj odgovornosti Organ odlučivanja Način i lice nadležno za prijavljivanje protivpravnog ponašanja Otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku Saglasnost za otkaz sindikalnom povjereniku

OGLEDNI PRIMJERI POJEDINAČNIH PRAVNIH AKATA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA

Cijena – 20,00 KM s PDV-om i poštarinom

Otkaz ugovora o radu



Poštovane/i,

u cilju pružanja kontinuirane podrške u radu našim cijenjenim pretplatnicima, REC d.o.o. je razvio novu vrstu usluge: Portal RECko za koju vjerujemo da će biti od značajne pomoći u svakodnevnom poslovanju i rješavanju različitih dilema i pitanja naših pretplatnika – budućih korisnika RECka.Akcenat je na potpuno praktičnoj koristi našeg i Vašeg RECka, jer jednostavnim načinom pretraživanja željene oblasti (Javne nabavke, Radni odnosi), korisnik je u mogućnosti da pronađe traženi odgovor u bazi od preko 1000 pitanja i odgovora – po svakoj oblasti.Važno je napomenuti da se baza pitanja i odgovora kontinuirano ažurira i dopunjava što znači da se iz dana u dan korisnicima portala RECko unapređuje korisnost ovog jednostavnog alata.

Modeli akata!

Poseban dio RECka čine primjeri modeli akata iz javnih nabavki, kao i radnih odnosa kojima je moguće pristupiti u zavisnosti od toga na koji dio portala ste pretplaćeni: RECko „Javne nabavke“ i/ili RECko „Radni odnosi FBiH“.

RECko „Javne nabavke“

RECko „Javne nabavke“ je koncipiran po institutima Zakona o javnim nabavkama. Sastoji se od pitanja i odgovora iz oblasti javnih nabavki, primjera modela akata koji se susreću u javnim nabavkama kao i aktuelnih zakonskih propisa kojima je regulisana oblast javnih nabavki u BiH.RECko „Javne nabavke“ će najviše koristiti zaposlenicima kod ugovornih organa kao i ponuđača.

RECko „Radni odnosi FBiH“

RECko „Radni odnosi FBiH“ je koncipiran po instutima/oblastima radno-pravnog zakonodavstva. Sastoji se od pitanja i odgovora iz oblasti radnih odnosa u Federaciji BiH, te primjera modela akata po različitim radno-pravnim institutima (zasnivanje radnog odnosa, prestanak radnog odnosa, odmori i odsustva i dr.)RECko „Radni odnosi FBiH“ će najviše koristiti pravnicima i drugim stručnim licima koja se bave radno-pravnim zakonodavstvom, ali i vlasnicima, menadžerima i direktorima firmi koji žele da budu upućeni u regulisanje radnih odnosa na teritoriji FBiH.Portalu RECko možete pristupiti sa bilo kojeg uređaja (računar, mobitel, tablet).

Godišnja pretplata (za 2017. godinu)!

- RECko „Javne nabavke“ - 100,00KM (s PDV-om)

- RECko „Radni odnosi FBiH“ - 100,00KM (s PDV-om)

- RECko „Javne nabavke“ + RECko „Radni odnosi FBiH“ („paket pretplata“) - 180,00 KM (s PDV-om).

Pretplatite se Portal RECko i postanite korisnik vrijedne baze znanja!

Kontakt info:- tel/fax: + 387 33 40 87 78, + 387 33 40 87 79, +

387 33 21 45 82, + 387 33 21 45 82- mob: + 387 61 15 04 54- e-mail: [email protected]

PORTAL RECko„Znanje je proces nakupljanja činjenica; mudrost

je njihovo pojednostavljenje“Martin H. Fisher





Pravni i računovodstveni aspekt lizinga

FORENZIČNO RAČUNOVODSTVO

SADRŽAJ:

PRAVNI ASPEKT1. ZAKONSKI OKVIR ZA POSLOVANJE

LIZING DRUŠTAVA2. SUBJEKTI U POSLOVIMA LIZINGA3. PREDNOSTI I NEDOSTACI LIZINGA4. VRSTE LIZINGA5. UGOVOR O LIZINGU6. PRIJEVREMENI RASKID LIZING

UGOVORA

RAČUNOVODSTVENI ASPEKT LIZINGA

PRILOZI:PRILOG 1 – Zakon o lizinguPRILOG 2 – MRS 17 – Najmovi

SADRŽAJ KNJIGE:

1. ZNAČAJ RAČUNOVODSTVA I REVIZIJE

U DRUŠTVU2. RELEVANTNE KARAKTERISTIKE

FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA3. PREVARE U FINANSIJSKIM

IZVJEŠTAJIMA4. METODOLOGIJA FORENZIČNOG

RAČUNOVODSTVA5. POTREBA ZA FORENZIČNOM

RAČUNOVODSTVOM U BIH



