Upload
marinatairovic1985
View
61
Download
13
Embed Size (px)
Citation preview
by voki
Džin Stevens
ANĐEOSKI OSMEH
by voki
Dan je za Karolinu Frenklin počeo obično, kao i svi ostali dani u
nedelji. Istuširala se i obukla svog sestrića, desetomesečnu bebu,
zatim ga je nahranila i odnela u stan gospođe Moubrej, koja ga je
čuvala dok je Keri bila na poslu. Zatim je ušla u gradski autobus i
odvezla se u Simpsonovu agenciju za prodaju automobila. Stigla je,
kao i uvek, pet minuta ranije i pristavila kafu pre nego što stigne
Gledis Kinkejd, koja je bila šef prodaje.
Simpson je stigao tačno u devet sati i otišao pravo u svoju
kancelariju. Dok je prolazio pored Keri i Gledis, samo je promrmljao
„dobro jutro" ne pogledavši ih.
Keri nije bila sigurna tačno kog trenutka je počela da se oseća
nelagodno. Gledis je bila neobično ćutljiva, jedva da je dizala pogled
sa svojih papira i računara. Simpson, koji je obično šećkao po njihovoj
kancelariji, sada se pojavio samo jednom kada je doneo neke račune
za Gledis. Nijedan od prodavaca ovoga jutra nije došao da proćaska s
njima ili da ispriča neku novu šalu.
Do pauze za ručak, Keri je shvatila da nešto nije u redu. Osetila je
napetost u vazduhu i nije mogla da odagna neko predosećanje
predstojeće nezgode. Razmišljala je o tome šta bi moglo da joj se
desi, ali, osim zdravlja malog Majka, mislila je da ništa ne bi moglo biti
katastrofalno. A on je na sigurnom mestu kod gospođe Moubrej, i da
nešto nije u redu, ona bi joj već javila telefonom. Protresla je glavom
kao da hoće da odagna zle slutnje i odlučila da izađe i kupi
hamburger.
- Hoćeš li da ti donesem nešto? – upitala je svoju koleginicu,
koja je još uvek bila zadubljena u dokumenta.
- Molim? O, ne, hvala, ponela sam sendvič.
Keri je obukla jaknu i krenula. Nije stigla ni do izlaza, kada su se
otvorila Simpsonova vrata i on je promolio glavu.
by voki
- Keri, hoćete li da dođete u moju kancelariju na nekoliko
minuta?
- Naravno, gospodine Simpsone - odgovorila je i ušla u njegovu
kancelariju.
- Molim vas sedite - zatvorio je vrata i seo za svoj sto.
Keri ga je gledala upitno. Simpson, dobro držeći pedesetogodišnjak,
bio je izuzetno ljubazan prema njoj. Imala je utisak da on potpuno
shvata njenu tešku situaciju, jer nije bilo lako jednoj
dvadesetogodišnjoj devojci da sasvim sama uzgaja bebu. Kada je
donela Majka iz bolnice, on joj je odobrio nekoliko dana odsustva da bi
sve sredila za dete. On je shvatio da je Keri jedina koja može da se
brine o detetu, sada, kada je njegova majka umrla. Znao je da će ona
i dalje svoj posao obavljati savesno.
Način na koji ju je sada gledao učinio je da se Keri oseća još
nelagodnije. Počeo je da sređuje neke papire na svom stolu, kao daje
zaboravio razlog njenog dolaska ili kao da mu je potrebno vreme da
se sabere.
Zatim je odgurnuo dokumenta i pogledao ju je pravo u oči, duboko
uzdahnuvši. - Keri, ovo je najgora stvar koju sam ikada u životu morao
da učinim. Prinuđen sam da vas otpustim.
Keri ga je pogledala zapanjeno, kao da ne razume reči koje je
upravo izgovorio. Ipak, shvatila ga je i suviše dobro. Sada joj je bio
jasan i onaj osećaj zle slutnje i neobično ponašanje ostalih. Sa njenog
lica nestalo je boje. - Ja... ja ne razumem, gospodine Simpsone.
Nikada mi niste prigovorili da ne obavljam svoj posao kako treba...
- Oh, ne, ne... - prekinuo ju je - o tome nema ni govora. Na vaš
rad nemam nijednu primedbu. Gledis mi je mnogo puta govorila
koliko ste joj pomagali. Ipak, trebalo bi da shvatite da poslednjih
meseci posao ne ide onako kako bi trebalo i siguran sam da se ništa
neće popraviti preko zime.
- Shvatam - promrmljala je, želeći da sve ovo nije istina, da
sanja i da će se svakog trenutka probuditi. - Kada treba da odem?
- Danas - rekao je posle duže pauze. - Znam da je to trebalo da
vam kažem ranije, ali, svakog dana sam očekivao da se dogodi neko
čudo i da to ne moram da učinim. Gledis i ja smo cele prošle nedelje
by voki
svodili račune i na sve moguće načine pokušavali da vas zadržimo. Na
žalost, za to ne postoji nijedna mogućnost.
Nastala je neprijatna tišina. On je ćutao pognute glave. Nije mogao
da je pogleda u oči.
- Imate nedelju dana godišnjeg odmora i dve nedelje plaćenog
odsustva.
Gledis će vam ispisati ček - gledao je u svoje ruke, kao da će u
njima naći rešenje. - Žao mi je, Keri. Slobodno koristite moje ime kao
preporuku za novi posao. A ako ne nađete ništa do leta, javite se. Ovo
mesto će vas čekati čim posao ponovo krene.
- Hvala vam, gospodine Simpsone - rekla je i oprostila se od
njega.
Na putu do svoje kancelarije pokuša- la je da se sabere i hrabro
podnese nesreću koja joj se dogodila. Gledis je podigla pogled sa stola
dok je Keri zakopčavala svoju torbu.
- Pretpostavljam da je najzad skupio dovoljno hrabrosti da ti
kaže - kazala je.
- Da, rekao mi je da ćeš mi ispisati ček.
Gledis je otvorila fioku. - Već sam to uradila. Žao mi je, Keri. Ti si
najbolja od svih koje su do sada radile ovde. Ne znam kako ću bez
tebe.
Keri je uzela ček i naterala sebe da se nasmeši. - Bilo mi je
zadovoljstvo da radim s tobom, Gledis. Nedostajaćeš mi. Pozdravi
prodavce u moje ime.
Napustila je zgradu i kročila u hladni novembarski dan. Požurila je
ulicama Boiza prema autobuskoj stanici. Pre nego što je stigla tamo,
ugledalaje kafe i setila se da još nije ručala. Ušlaje i sela za
najudaljeniji i najizolovaniji sto u potrazi za samoćom. Poručila je topli
sendvič sa sirom i kafu, ali, kada je konobar doneo jelo osetila je da
uopšte nije gladna. Sendvič se polako hladio dok je ona sedela i
posmatrala prolaznike kroz prozor, a očajnička panika ju je sve više
obuzimala.
„Ako ne nađete ništa do leta, javite se" - tako je rekao Simpson.
Jedva je zadržala histeričan smeh. Do sada je
by voki
jpdva izlazila na kraj od plate do plate, a šta sada da radi bez
posla? Nikakvu ii'ileđevinu nije imala, a u ovo vreme tnlo je malo
šanse da dobije posao. Mali Majk ne može da čeka leto da bi jeo.
Zatvorila je oči u očajanju. Šta da radi? Od kako su ona i njena sestra
došle u Boiz ništa nije kako treba. Odrasle su u selu, a odgajala ih je
tetka, pošto su nn roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći. Tetka Liz je
činila ono što je smatrala svojom dužnošću, ali, proklinjala i svaki cent
koji je davala za njihovu hranu i oblačenje. Obe devojčice su živele za
taj dan kada će biti dovoljno stare da se otisnu u novi život i ostave
ovaj učmali gradić za sobom.
Čim je Meg napunila osamnaest godina, a Keri devetnaest, došle su
u Boiz. Očekivale su da će se njihov san o velikom gradu napokon
ostvariti. Obe su se zaposlile u kancelariji jedne kompa- nije, koja je
bila deo ogromne organizacije Revel. Bile su zaposlene tek dve
nedelje kada je jednoga dana u njihovu kancelariju ušao Deni Revel,
obavljajući svoj redovni obilazak. To je bio deo njegovog posla, kao
pomoćnika svog starijeg brata, Džošue Revela.
Deni Revel bio je taj koji je zauvek promenio dotada miran život
sestrama Frenklin. Tog dana kada su se sreli, Deni ih je obe pozvao na
večeru. Prihvatile su poziv vrlo rado, jer u Boizu su poznavale malo
ljudi, a bile su mlade i željne društva. Još od tog prvog izlaska, Keri je
primetila koliko je Deni razmažen i uobražen, što je veoma dobro
prikrivao svojim izuzetnim šarmom. Ali njena sestra to nije shvatala.
Nije prošla ni nedelja dana, a onaje već bila do ušiju zaljubljena. Njih
dvoje su počeli redovno da se viđaju kadgod bi Deni bio u gradu.
Nekoliko puta je Keri pokušavala da upozori svoju mlađu sestru da ne
bi trebalo da ozbiljno shvati tu vezu. On je bio iz veoma bogate
porodice i sigurno da je hteo samo da se zabavi sa mladom i naivnom
Meg. Ali, Megje tada bila i suviše zaljubljena da bi mogla to da shvati.
Tada je došla ta užasna noć, kada ju je Meg probudila usred noći,
drhteći kao prut. Kada je uspela da se malo smiri, priznalaje danosi
Denijevo dete, koje on neće da prihvati, jer misli da nije njegovo.
Vikao je na nju da nikada ne bi bio takav budala da se oženi sa
devojkom kao što je ona i da više nikada neće da je vidi.
by voki
Sledećeg dana je Keri otišla kod Denija, nadajući se da će moći s
njim da razgovara razumno. Taj dan neće zaboraviti dok je živa.
„Zar ti očekuješ da se oženim s tom seljankom?" vikao je. ,,I nemoj
misliti da ću vas izdržavati. To dete nije moje!"
Keri je ustuknula od mržnje koju je videla u njegovim očima. Ipak,
primetila je daje on u emocionalnoj krizi. Stisnula je pesnice. ,,Ti
sasvim dobro znaš daje to dete tvoje!"
„Dokaži to!" procedio je kroz zube. ,,A sada me slušaj. Ako ti i tvoja
sestra budete o ovome širile priče, loše ćete se provesti. Upozoravam
vas. A sada se gubi odavde i da vas više nisam video!"
Srećom, njena sestra nije znala za ovu posetu, pa je mogla bar
malo da je poštedi. Meg danima nije izlazila iz stana. Nije čak ni na
posao išla, plašeći se da će ga sresti. Sledeće nedelje Keri je saznala
da je Deni Revel otišao u Afriku da preuzme neki posao. Za sve je to
bilo čudno i neočekivano, osim za Keri koja je znala da on beži od
optužbi i odgovornosti.
Mesec dana posle toga stigla je vest da je Deni poginuo u
saobraćajnoj nesreći, pošto je izgubio kontrolu nad automobilom.
Meg se vratila na posao i nastavila da radi sve dok svoju trudnoću
nije mogla da sakrije. Tada je postala histerična i stalno je molila Keri
da ne govori ništa tetki Liz, koja je želela da one ostanu s njom i
plaćaju joj stan i hranu. Govorila je da bi radije umrla od gladi nego da
se vrati u onaj odvratan gradić. Keri je morala mnogo truda da uloži
da bi je uverila da neće gladovati i da im nije potrebna tetka Liz.
Odlučile su da obe daju otkaz i da Keri potraži drugi posao.
Već idućeg dana počele su da ostvaruju svoje planove. Keri se
ubrzo zaposlila u Simpsonovoj agenciji za prodaju automobila. Meg je
ostala kod kuće da se brine o stanu i da kuva. Bilo im je teško, ali,
ipak nisu podlegle nesreći koja ih je zadesila, već su se i dalje borile s
teškoćama.
A onda je iskrsnuo još jedan problem, koji je bio daleko teži od
nemaštine. Meg je pala u tešku depresiju iz koje više nije izlazila, a u
međuvremenu su joj oboleli bubrezi. Njeno stanje je bilo sve gore i
gore, bez obzira na terapiju i lekove koje je uzimala. Porodila se jedne
hladne januarske noći i nepunih dvadeset i četiri sata nakon toga, od
by voki
komplikacija izazvanih njenom bolešću, umrlaje. Svoje dete nije ni
videla. U poslednjim svesnim trenucima molila je Keri da joj obeća da
će brinuti o njenom detetu. Kasnije je Keri shvatila da je Meg bila
sigurna da će umreti, što je verovatno i želela.
Više nije bilo mogućnosti da se od tetke Liz krije istina. Keri joj je
sve ispričala i tetka je obećala da će snositi troškove sahrane, ali, da
se od nje ne očekuje da brine o detetu, jer za to ni fizički ni finansijski
nije sposobna.
Odmah posle sahrane Keri je uzela dete i odvela ga u stan koji je
dotada delila sa sestrom. Prvih nedelju dana je mislila da neće uspeti.
Odgovornost je bila i suviše velika, a ona potpuno neiskusna. Ipak,
Majk je bio zdrava i vesela beba, što joj je vraćalo volju za život.
Onda je jednoga dana na ulici srela svoju školsku drugaricu, Dženis
Vinton. I ona je kao i Keri došla u Boiz privučena bleštavim svetlima
velegrada i uzbuđenjima koja je on pružao.
Keri se jako obradovala tom susretu i pre nego što je shvatila šta
radi, već je sedela u restoranu i jadala se svojoj prijateljici. Dženi ju je
pažljivo slušala i na kraju predložila nešto što je Keri i Majka izvuklo iz
bezizlazne situacije. Pozvala je da se preseli kod nje i da dele stan i
sve troškove. Čak bi mogla da se pobrine da jedna divna starija
udovica čuva Majka dok su one na poslu.
Posle toga su stvari krenule nabolje. Troškovi su bili manji, gospođa
Moubrej se vrlo rado prihvatila da čuva Majka, a Keri više nije bila
tužna i sama. Dženi ju je čak ponekad izvodila među svoje prijatelje.
Sada su se sve njene nade u bolji život rasprsnule kao mehurići od
sapunice. Nesreća koja je prati otkada je došla u Boiz, ponovo se
vratila...
*
Keri je premestila Majka na levu ruku, a desnom je otključavala
vrata stana. Dete je bilo pospano, jer je bilo vre njegovo popodnevno
spavanje. Naslonio je glavu na njeno rame i jednu ftiku opustio niz
njena leđa. Kada je ušla spavaću sobu privila je dete na svoje grudi i
osetila njegovu toplotu. Suze su joj krenule niz lice. U poslednjih deset
meseci najlepše trenutke je doživljavala s tim detetom. Kako je samo
by voki
volela te plave loknice i nevine plave oči. Nežno ga je spustila na
krevet i poljubila u i rumeni obraz. Majk se promeškoljio ali nije
otvorio oči. Keri je obrisala suze. Uspećemo Majk, uspećemo,
pomislila je.
Kada je Dženi stigla, zatekla je Keri kako sedi u mraku na kauču u
dnevnoj sobi.
- Zašto ne upališ svetlo? - upitala je, skidajući jaknu i izuvajući
se.
- Gde je Majk?
- Još uvek spava.
- Kako to da si se vratila tako rano? Ja obično dolazim pre tebe.
- Danas sam otišla ranije.
Dženi ju je pogledala svojim krupnim zelenim očima. - Ne osećaš se
dobro? Nije ni čudo počeo je da vlada grip.
Kerije spustila glavu na kolena, koja je obgrlila rukama.
- Ne... - rekla je jedva čujno.
Dženi je brzo prišla kauču i sklonila kosu sa Kerinog lica. Dodirnula
joj je čelo dlanovima. - jako si bleda. Idi lezi, a ja ću skuvati supu. -
Keri nije odgovarala, i ona je sela pored nje. - Da ti donesem aspirin i
čaj?
Keri je podigla glavu, a njena prijateljica se trgla kada je ugledala
bol u njenim očima. - Keri, šta se dogodilo? Zašto si plakala?
Dženi, ja nemam grip, nisam prehlađena. Ako izgledam kao da sam
bo lesna, to je zbog toga što sam očajna. Danas sam izgubila posao.
Dženi nekoliko trenutaka nije mogla da dođe do reči, ali se brzo
pribrala i zagrlila svoju prijateljicu. - Nisi se valjda posvađala sa
šefom?
- Ne, ni slučajno - govorila je Keri tužnim glasom. - Naprotiv on
je bio veoma zadovoljan mojim radom. Ali, posao loše ide i neko je
morao da ode. A pošto sam ja zaposlena tek pre godinu dana, izbor
je pao na mene. Celo popodne sam pozivala biroe za zapošljavanje,
ali, ovog trenutka niko ne traži sekretaricu. Svi su mi rekli da se
javim posle Nove godine.
Dženi je ustala i počela da šeta po sobi.
by voki
- Keri, žao mi je što te je to tako pogodilo. Ali, nemoj da
očajavaš, nešto će već iskrsnuti. Čak i kada bi morala da čekaš do
kraja godine, to ne bi bio kraj sveta.
- U nekoliko agencija traže večernje službenike za robne kuće,
dok traju novogodišnje kupovine. Radno vreme je od pet po podne do
deset uveče. To mi ne odgovara, ali, pošto platim gospođu Moubrej za
čuvanje Majka, mislim da mi ništa drugo ne preostaje.
Dženi je smirenim pokretom sklonila svoju riđu kosu sa čela. - Ako
budeš prihvatila taj privremeni posao, ja ću moći da se brinem o
Majku cele večeri.
- Dženi, ti si pravo srce, ali, ne mogu od tebe da tražim da
preuzmeš moju odgovornost za Majka. To što sam ja izgubila posao,
nije razlog da robuješ svake večeri.
- Preživećemo nekako - rekla je Dženi odlučno.
Keri je uzdahnula duboko i bolno. - Vreme je da odvedem Majka na
kontrolu kod pedijatra, ali, to mogu da odložim za nekoliko nedelja.
Moram da mu kupim nove cipele, ove su mu već i suviše tesne. Oh,
Dženi, on zaslužuje mnogo više nego što ja mogu da mu pružim.
- Šta to govoriš? - rekla je Dženi ljutito. - Niko ne bi mogao bolje
da se brine o Majku. Deci novac nije važan, njima su potrebne pažnja i
ljubav. Neću više da čujem da tako govoriš. - Pošto Keri nije
odgovorila, Dženi je nastavila. - Ovo ćemo zajedno da prevaziđemo.
Veruj mi. Nešto ću već izmisliti. - Za trenutak je zaćutala i oslušnula. -
Čujem da se Majk budi. Idi i uzmi ga, a ja ću skuvati supu.
Nekoliko minuta kasnije Majk je sedeo u svojoj visokoj stolici za
stolom, a Keri ga je hranila. Zatim mu je dala keks u ruku da se
zabavlja dok ona večera.
- Nešto sam razmišljala - rekla je Dženi - da je Deni Revel živ
morao bi da nam pomogne. A pošto nije, mislim da bi trebalo da
razgovaraš sa njegovim bratom i zahtevaš finansijsku pomoć.
Keri je spustila kašiku i zagledala se u svoju prijateljicu. Prebledela
je. - Džošua Revel je poslednji na svetu kome bih se obratila za
pomoć.
Keri je samo jednom videla Denijevog starijeg brata, kada im se
pridružio na večeri. Ali, njegov izgled joj se duboko urezao u pamćenje
by voki
i pomalo izazivao strah. Kao vođa Revel kompanije imao je veliku
moć, što se ocrtavalo na njegovom licu. Bio je visok i vitak, u
elegantnom odelu, imao je gustu smeđu kosu i smeđe oči koje su
iskrile i imale zlatan odsjaj. Jednom rečju, on je bio čovek od čije
pojave zastaje dah, ali, kome se ne može otvoreno diviti zbog
nadmenosti kojom zrači njegovo telo.
Dženi ju je gledala nestrpljivo. - Ali, Majkov otac je jedan iz porodice
Revel i Džošua bi možda hteo da ti pomogne kada bi znao u kakvoj se
situaciji nalaziš. On je zapanjujuće bogat i novac sigurno ne bi bio
problem.
Međutim, Keri nije mogla da zamisli sebe kako odlazi kod njega i
govori mu o svojim problemima oko uzgajanja vanbračnog sina
njegovogbrata. Kako da mu kaže da je Meg umrla zbog svega što joj
je Deni učinio?
- Ne - rekla je nervozno - moramo smisliti nešto drugo. I molim
te, nemoj mi to više nikada spominjati.
- Izvini dušo, nisam htela toliko da te uznemirim. Ali, za novac
nemoj brinuti. Prepusti to meni.
- Naravno da ti neću to dopustiti. Samo, neću da idem kod
Džošue i to je moja konačna odluka.
- Evo, više to ne tražim od tebe. U redu?
Keri je klimnula glavom i napokon nastavila da jede. Bila je zauzeta
svojim brigama i nije primetila čudan izraz lica svoje prijateljice. Ona
je imala nešto na umu.
*
Sledećih nekoliko dana Keri je obilazila sve firme za koje je znala da
im je potrebna sekretarica, ali, nije imala sreće. Ili su već našli nekoga
ili su čekali da prođe Nova godina. Jedini svetli trenuci tih dana bili su
što je mnogo više vremena mogla da provodi sa Majkom.
U subotu ujutru ustala je rano da bi nahranila Majka i spremila stan.
Kada se Dženi probudila, prepustilajoj je čuvanje deteta a ona je otišla
da obavi nedeljnu kupovinu. Uz put je zastala pred jednom dečjom
prodavnicom i kupila na rasprodaji Majku cipelice. Svuda je bila velika
by voki
gužva i kada je napokon stigla kući već je prošao jedan sat. Dženi je
stavila Majka da spava.
- Ja ću ove stvari odneti u kuhinju – rekla joj je – a zatim ću otići
u apoteku. A ti idi u dnevnu sobu. Tu je neko ko bi hteo da te vidi.
- Keri je okačila svoj kaput na vešalicu, namestila kosu pred
ogledalom i zatim ušla u dnevnu sobu.
- Ugledala je jednu visoku figuru koja je stojala pored prozora
njoj okrenut leđima. Imao je široka ramena, koja su se ocrtala ispod
zelene sportske jakne, a ruke je držao u džepovima do farmerki.
- Hteli ste da me vidite?- upitala je ljubazno, očekujući dase ovaj
stranac okrene. Kada ga je prepoznala srce je počelo da joj lupa kao
poludelo, i morala je da se uhvati za naslon stolice, jer je odjednom
osetila slabost.
- Hteo? Ne, gospođice Frenklin - odgovorio je Džošua Revel - pre
bi se moglo reći da sam primoran.
Keri i je jedva došla do daha. - Šta... šta vi radite ovde? - zamucala
je.
Podigao je obrve. - došao sam na poziv vaše prijateljice dženi
Vinton. Kao što znate, ona me je pozvala u četvrtak.
Keri se iznemoglo spustila na stolicu za koju se pridržavala. Osetila
je Džošuin hladan pogled na sebi.
- Dženi nije imala pravo da vas pozove - rekla je tiho. – došli ste
ovamo i posmatrate me kao da sam…kao…
- Kao da ste varalica koja planira kako da se domogne novca
Revelovih - promrmljao je i pogledao je pravo u oči svojim hladnim
optužujućim pogledom.
- Znala sam da ćete to pomisliti! - Keri mu je hrabro uzvratila
pogled. - Zbog toga sam i rekla Dženi da vam ništa ne spominje. Da
sam znala kakve su joj namere, sigurno bih je sprečila.
On je i dalje posmatrao njeno bledo lice, na kome su se sada još
više isticale tamne obrve i dugačke trepavice. Pitala se kako to da ne
mrzi ovog čoveka čiji je brat uništio život njene sestre, a njoj osim
bola za izgubljenom sestrom doneo i jednu brigu, problem koji nije
mogla da reši sama.
by voki
- Osećate se tako nadmenim, zar ne? - uzviknula je. - Hoćete da
se osećam tako nisko i beznačajno. Okrutni ste i bezobzirni isto kao i
vaš brat!
Za trenutak je primetila kako su mu zaigrali mišići na licu. Polako joj
je prišao i nadneo se nad nju, tako da se ona povukla još dublje u
stolicu i skupila ramena.
- Nisam došao ovamo da slušam ničije uvrede - rekao je opasno
mirno - niti da čujem uvrede za moga brata. Deni nije ovde da bi
mogao da se brani, ali, ja jesam. Tu sam, podsećam vas, na zahtev
vaše prijateljice. Ako je, ponavljam, ako je ovo dete koje vi odgajate,
dete moga brata, on nije sam kriv što je ono siroče. Ne bih hteo ružno
da govorim o mrtvima, ali za to što se dogodilo je i vaša sestra isto
tako kriva, gospođice Frenklin.
Keri ga je gledala zapanjeno, nesposobna da progovori. On misli da
je njena sestra bila laka devojka, za zabavu, koja bi pristala da spava
sa svakim ko bi je hteo. A ako to misli o Meg, onda nema sumnje da
smatra da je i ona takva dćvojka.
- Mislim da nemamo više šta da kažemo jedno drugom - rekla je
gorko.
Njegovo lice se malo opustilo i nonšalantno je seo na kauč. - O,
imamo - rekao je drsko - došao sam ovde zbog svoje savesti. Hoću da
vidim koliko su opravdane vaše optužbe, a to ću i učiniti.
- Ja nikoga ne optužujem! Rekla sam vam već da nisam znala da
vas je moja prijateljica pozvala i neću sedeti ovde i slušati da me neko
naziva lažljivicom ili nečim još gorim.
- Poštedite me histerije, molim vas - rekao je nimalo uznemiren
njenim rečima. - Ja samo hoću odgovor na moje pi- tanje.
- Ko... koje pitanje?
- Zašto ste sigurni da je ovaj dečak sin moga brata?
- Vama to naravno ne pada na pamet, jer mislite da svako od
vas samo želi da izvuče novac - odgovorila je sarkastično - ali, ja sam
poznavala svoju sestru. Ona je imala samo osamnaest godina kada je
srela vašeg brata. Pre toga nijedan muškarac nije postojao u njenom
životu i zato nema ni najmanje mogućnosti da Deni nije Majkov otac.
- Da li je Denijevo ime na Majkovoj krštenici?
by voki
- Jeste, iako se Majk preziva po mojoj sestri, Frenklin. Vaš brat
joj je jasno dao do znanja da neće ni da čuje za dete.
Pogledao ju je sumnjičavo. - Zašto bi to uradio ako je bio siguran da
je dete njegovo?
- Pa, sada da ja vama postavim jedno pitanje: Zašto je Deni
tako iznenada napustio zemlju?
Slegao je ramenima. - Ja ne bih rekao daje to bilo iznenada. Bio
nam je potreban neko da nadgleda poslove u severnoj Africi. Deni se
prijavio da bi dokazao da je samostalan i odgovoran.
- Kako ste samo sigurni! Taj posao mu je pružio šansu da
pobegne od devojke koja nosi njegovo dete. Plašio se da bi Meg
mogla da pokrene postupak za dokazivanje očinstva.
Prekinuo ju je jednim pokretom ruke.
- Pošto je Deni umro, nikada nećemo saznati da li ste u pravu,
zar ne? - zatim je skrenuo temu. - Da li znate dečakovu krvnu grupu?
- Znam. A, Rh faktor pozitivan. Ali, ne vidim...
Oči su mu naglo potamnele. - Ista kao i Denijeva. Ali, to može biti
slučajnost, tako da to ne dokazuje ništa.
Keri je stisnula naslon stolice, toliko snažno da su joj prsti pobeleli. -
Ja ništa neću da dokažem vama! Kako se usuđujete...
Naglo ju je prekinuo. - Voleo bih da vidim dečaka.
- Spava.
- Gde? Ovde? - ustao je. - Neću ga probuditi.
Pre nego što je Keri stigla da protestuje, Džošua je ušao u spavaću
sobu. Prošlo je nekoliko minuta pre nego što se vratio. Polako je prišao
kauču i seo.
- Ima istu boju kose kao i Deni - promrmljao je sebi u bradu.
- Ipak, još uvek nisam uveren da vi govorite istinu- rekao je posle
duže pauze.
- Naravno - konstatovala je gorko - izgleda da imate veoma loše
mišljenje o mojoj sestri i meni, pa zašto biste mi onda verovali? Isti
ste kao i vaš brat, gospodine Revele. On je rekao da nikada neće
priznati da je to dete njegovo,a ako ga neko na to bude prisiljavao,
postaraće se da nas dve više nikada ne kročimo u Boiz. Vaša porodica
je baš šarmantna.
by voki
Džošuine oči su zaiskrile upozoravajuće.- moram da vam skrenem
pažnju da prestanete da blatite ime moga brata. I još nešto, ako
ikada saznam da ste mi bilo šta lagali..
- Ja ne lažem!- Keri je bila toliko ljuta i bespomoćna da je bila na
ivici suza. Njena reakcija kao da ga je uverila da ne laže.
- Ja ću i dalje istraživati, gospođice Frenklin. – Ustao je i
arogantno krenuo prema izlazu. – Još ću vam se javiti.- Zatvorio je
vrata za sobom, pre nego što je Keri stigla da potrči za njim i kaže
mu da ne želi više nikada da ga vidi. Stajala je u predsoblju i drhtala.
Kako je Džošua Revel samo usudio da dođe i tako razgovara s njom?
Samo dok se Dženi vrati, pokazaće joj!
Nije morala dugo da čeka na to. dženi je iz apoteke preko puta
vedela kada je Džošua otišao i odmah se vratila kući.
- Nadam se da se ne ljutiš na mene što sam ga pozvala, ali…
- Da, ljutim se! Rekla sam ti jasno da ne želim s tim čovekom
ništa da imam.
- Dušo- rekla je Dženi umiljato- tebi je potrebna njegova pomoć.
Majk zaskužuje neke povlastice kada je već jedan od Revelovih. –
- Ne reci- procedila je Keri kroz zube- to ime više nikada preda
mnom.
*
Sledećih nekoliko dana Keri je provela u strahu da će čuti
Džošuin glas svakog puta kada bi podigla slušalicu do kraja nedelje je
već posumnjala u to da će on ikada više stupiti u kontakt s njom i
počela je da se opušta.
Dženi je za taj vikend planirala da ode na skijanje sa prijateljima
koji su radili u istoj banci kao i ona. Rekla je Keri da će u petak doći
ranije s posla. Zbog toga je Keri, kada je čula zvono na vratima,
pomislila da je njena prijateljica zaboravila ključ i potrčala je da otvori,
pre nego što zvono probudi Majka. Kada je otvorila vrata, ustuknulaje
kao gromom pogođena. Bio je to Džošua Revel.
- Da li je dobro što sam došao, ili... - govorio je prolazeći pored
nje i ulazeći u stan. Keri je pošla za njim u dnevnu sobu.
by voki
- Nije dobro što ste došli. Nemam više šta da vam kažem i hoću
da odmah odete odavde.
Okrenuo se da je pogleda i kosa mu je od tog pogleda pala preko
čela. Izgledao je veoma opušteno i mladoliko u farmerkama i svetloj
jakni, bez onog strogog odela i kravate kakvog ga je viđala dokje
radila.
- Malo sam istraživao život vas i vaše sestre, gospođice Frenklin
- rekao je mirno i pogledao ju je u oči.
- Šta? - uzviknula je Keri, osećajući da počinje da bledi. - Uzeli
ste privatnog detektiva? Šta vi mislite, ko ste? S kakvim pravom ste
istraživali naš život?
- Morao sam - odgovorio je hladno - znati nešto više o vašem
karakteru pre nego što odlučim da li da verujem u vašu priču ili ne.
- Gubite se odavde! - prosiktala je i pokazala rukom prema
vratima.
- Ne - odgovorio je mirno i seo na kauč. - Izgleda da je vaša
sestra bila pristojna devojka, kao što vi tvrdite.
Nije se viđala ni sa kim drugim osim sa Denijem, otkako ste stigle
u Boiz. Od dolaska u grad, vas dve ste živele primernim životom. -
Keri je pokušala da protestuje, ali ju je Džošua kratkim potezom ruke
prekinuo. - Mnogo sam razmišljao o ovoj situaciji u proteklih nedelju
dana. Ako je Majk Denijev sin, neću dozvoliti da raste u ovakvim...
okolnostima. - Pogledom je prešao preko jednostavnog nameštaja u
dnevnoj sobi.
- Nećete dozvoliti! - uzviknula je Keri crvena u licu. - Vi nećete
dozvoliti! Gospodine Revele, vas niko ništa nije ni pitao u vezi s ovom
situacijom.
Pre nego što je i shvatila da on ustaje, već je bio ispred nje i čvrsto
ju je uhvatio za ramena.
- Boli me - rekla je tiho, bez daha.
- Ja se dobro brinem o Majku, još od njegovog rođenja. Ovaj stan
moždanije onakav u kakvom ste vi odrasli, ali, Majk ima sve što mu je
potrebno. Pored svega, ja ga volim, a to ne možete poreći. On ovde
oseća ljubav, mnogo veću nego što bi je osetio kod vas.
- Tako. - Njegov stisak je popustio.
by voki
- To je vaša velika prednost.
Keri se nasmejala gorko. Zar bi to trebalo da bude uteha? Možda bi
mi vaše mišljenje pod drugačijim okolnostima i značilo nešto, ali,
ovako mi uopšte nije stalo do njega. Isto kao i do vašeg novca. Posle
svega što ste mi priredili, ne bih od vas uzela ni cent, ni da me molite.
Džošua se odmakao od nje. Stavio je ruke u džepove i počeo da
šeta po sobi.
- Ako sam dobro shvatio vašu prijateljicu, vi ste izgubili posao, a
nemate ni ušteđevine da biste živeli dok ne nađete drugo zaposlenje.
Šta nameravate da učinite?
- Ja... još ne znam. Ali, nešto ću smisliti, sigurna sam.
Pogledao ju je zamišljeno. - Ja sam spreman da priznam Majka za
člana porodice Revel. Ma koliko nam se to oboma baš ne sviđa,
osećam neku odgovornost prema njemu.
- Već sam vam rekla, ne treba mi vaš novac.
- Nisam ni hteo da vam ponudim novac.
- Zašto ste onda došli? Da se naslađujete mojim mukama?
Njegove tanke obrve opasno su se skupile i pogled mu je otvrdnuo.
- Moj brat nije živ i ne može da preuzme svoju dužnost, ali, njegovo
dete mora nositi ime Revel.
Kerino srce je lupalo. - Kako to mislite?
Slegao je ramenima, ali zategnute crte lica su pokazivale da on nije
toliko opušten kao što bi želeo da izgleda. - Hteo bih da usvojim
Majka, gospođice Frenklin. Mogu mu ponuditi dom, najbolje
školovanje...
- Sve što se može kupiti novcem! - dodala je gorko. - Možete se
tu zaustaviti. Nemam nameru da vam dam Majka. Ja sam mu jedina
majka za koju zna. Ja sam čitav njegov svet. Shvatate li da se to
imenom ne može zameniti? Pobogu, kako ste samo arogantni!
Njegove oči su zaiskrile kadaje sreo njen pogled. - Otrovni ste,
gospođice Frenklin, kao zvečarka. Ali, neću da gubim vreme u svađi
sa vama. Mislim da vam je jasno da bi svaki sud procenio da ja imam
mnogo bolje uslove za Majkov život nego vi.
Ne možete mi to učiniti! Ja ću se odseliti odavde. Odvešću Majka
tako daleko da ga nikada nećete pronaći.
by voki
Ne budite tako naivni. Dovoljno je unajmiti dobre detektive i oni bi
vas uskoro pronašli. A ja imam dovoljno novca za to. Za trenutak je
zaćutao i posmatrao njeno očajno lice. - Ali, postoji i druga mogućnost
izbora.
Podigla je glavu i pogledala ga očima punim suza.
- Možete se udati za mene – rekao je mirno. - U ponedeljak
možemo dobiti dozvolu i već se u sredu možemo venčati.
Keri je ostala bez reči. Bila je zapanjena. Iznenada je njeno telo
počelo da drhti i histerično se nasmejala. - Da se udam? Za vas? Zar
mislite da bih se tek tako udala za nekog potpuno nepoznatog? I to
još za nekoga ko ima tako loše mišljenje o meni? Radije bih umrla.
- Da li ste uvek tako melodramatični? - upitao ju je hladno. -
Oprostite što sam vas razočarao, ali, niste me uopšte dirnuli. Ja sam
odlučio. Čini mi se da je naš brak najbolji izlaz iz ove situacije.
- Ne mogu da verujem da ste ozbiljni.
- Ipak jesam! Veoma sam ozbiljan!
- Razbolim se svaki put kada pomislim šta je vaš brat učinio
mojoj sestri - rekla je ljutito - i prezirem vas, jer ste došli s takvim
optužbama. Možda jesam u bezizlaznoj situaciji, ali, ostalo mi je još
ponosa.
Džošua je stavio ruku na njene usne da bi sprečio ovaj histerični
ispad. - Slušajte me! Bez obzira na to šta mislite o mom bratu, njegov
sin ima pravo da nosi očevo ime i sve ostalo što ide uz to. Dečak će
odrasti kao Revel na jedan ili drugi način. Da li sam dovoljno jasan,
gospođice Frenklin? - Ruka mu je nemarno pala na njeno rame. Nju je
taj dodir pekao kroz tanku košulju od velura. Za trenutak joj se učinilo
daje ugledala tračak ljudskosti u njegovim očima, ali, to je nestalo
brzo. Njegovo lice je ponovo postalo bezosećajna maska.
- Smirite se i pokušajte da razmišljate razumno. Čak i ako
preživite dok ne nađete posao, ne biste dobili parnicu na sudu. I,
mislite na dete. Želite li da uzgajate vanbračno dete? Razmislite kako
će to uticati na njega kada poraste dovoljno da shvati?
Keri je zadrhtala i zagnjurila glavu u šake. Pokušala je da razmišlja
trezveno. Pred očima joj je igrao Džošuin lik. Sigurno bi se divila tom
čoveku da nije ono što jeste. Ali, u njegovim vena- ma teče ista krv
by voki
kao i u čoveka koji je uništio život njene sestre. Keri ga je mrzela zbog
toga.
- Ne bih mogla da živim u lažnom braku, ne bih mogla da se
pretvaram - rekla je - zar ne razumete da mrzim ime Revel?
Džošua joj je nežno podigao glavu. - Pošto budem legalno usvojio
Majka i on bude dovoljno star da me smatra svojim ocem, ako još
uvek budete imali ista osećanja, možete dobiti razvod i materijalnu
sigurnost da do kraja života živite u mnogo boljim uslovima nego
sada.
- Ja... ja moram malo da razmislim. Ta ideja je sasvim
izopačena, ali ipak...
- Ipak, nemate druge realne mogućnosti - dovršio je on umesto
nje misao.
- Vi ćete pristati na ovo, jer je to najbolje rešenje.
- Hoćemo li Majk i ja živeti u vašoj kući?
- Naravno. Insistiram na tome. Kuća je dovoljno velika da ćete
moći da me izbegavate kad god je to moguće. Ali, za Majkovo dobro u
očima drugih ljudi mi moramo biti normalan bračni par.
Sve u Keri se bunilo protiv ovoga, ali, iz dubine duše je izbijalo
saznanje da Džošua Revel neće biti tolerantan prema njoj. Nije od
njega mogla da očekuje da će popustiti. A ona nije mogla da dozvoli
da izgubi Majka.
- Pre nego što donesete konačnu odluku, moram da vas
upozorim na dve stvari. - Njegov pogled bio je prikovan za njene oči,
toliko snažno da ona nije imala snage da skrene pogled. - Prvo, da
niko osim nas dvoje ne sme da sazna da je Majk Denijev sin.
- A Dženi...
- Siguran sam da će ona ćutati. - Nasmešio se podrugljivo. - Ona
je razumna i praktična mlada žena, što vi svakako niste. Druga stvar
je ta, da ako odlučite da odete, Majk ostaje sa mnom.
Keri je osetila izvesnu nelagodnost. Čudno je to što je imala osećaj
da Džošua već smatra Majka članom porodice Revel. Ipak, nema
sumnje da on sve ovo čini za njegovo dobro. Ma koliko ona mrzela tu
činjenicu, ali, Majk je ipak jedan od Revelovih.
by voki
Iznenada su svi njeni argumenti protiv njegovog plana postali
besmisleni. Bespomoćno je slegnula ramenima. - U redu. Pristajem na
vaše uslove. Nadam se da će to venčanje proći tiho i nezapaženo.
- Potpuno se slažem - rekao je podrugljivo - poznajem jednog
matičara koji će nam sve srediti. Osim svedoka, niko drugi nam nije
potreban. Sa moje strane će to biti jedan veoma dobar prijatelj a vi
biste mogli da zamolite gospođicu Vinton.
Klimnula je glavom.
- Ja ću se za sve pobrinuti i pozvaću vas u ponedeljak.
- Dobro, gospodine Revele - složila se bezvoljno.
- Sada kada smo zaručeni - rekao je suvo - bolje se navikavaj da
me zoveš Džoš. Kako tebe zovu prijatelji, Karolina?
- Keri!
- Do viđenja, Keri. Do ponedeljka - rekao je i izašao.
Keri je iznenada osetila slabost i spustila se na kauč.
Nekoliko minuta kasnije, Dženi je ušla u stan. - Moram da žurim.
Mogu li da uzmem tvoju jaknu? Hej, Keri dušo, šta se dogodilo?
Izgledaš kao da si videla duha.
Keri je podigla pogled. Njene zelene oči bile su zagonetne.
- Udaću se za Džošuu Revela!
*
U hotelu u kome je Džoš stanovao, čekao ih je postavljen sto za
dvoje. Nalazili su se u dnevnoj sobi njegovog privatnog apartmana.
Na stolu su bili cveće, boca šampanjca i upaljene sveće.
Keri je primetila pogled mlade konobarice koja je primala
porudžbinu. Nema sumnje da je Džošua Revel ovde bio veoma drag
gost, ali, onaje bila i suviše ljubazna. Sigurno bi ta devojka dala sve
na svetu da se nade na Kerinom mestu. Gotovo je nemoguće da ona
nije primetila da u njihovim odnosima nešto nije u redu. Venčali su se
pre jedan sat, ali, uopšte nisu izgledali kao srećni mladenci. Nisu se
držali za ruke i gledali zaljubljeno. Leva ruka joj je bila na stolu i na
njoj je blistao prsten od platine sa četiri bleštava dijamanta. Šokirala
ju je cena tog prstena, koji joj je Džoš kupio prethodnog dana. On se
by voki
ironično nasmejao kada je juvelir rekao da tako predivna devojka kao
Keri, zaslužuje dijamante. Njen izbor je bio običan zlatan prsten.
,, Ipak gospođice’’ rekao je juvelir ,, samo se jednom udaje.’’
,, Zar ste baš toliko sigurni?’’ upitala je Keri i zbunila starog čoveka.
,, Naravno da jesam . Po vama se odmah vidi koliko ste zaljubljeni.’’
,, Nemoj ga zadirkivati, draga’’ umešao se Džoš. ,, On ima dovoljno
iskustva da može da proceni ovakve situacije.’’
Kada su kasnije izašli, Keri je upitala Džoša da li je ova predstava
zaista bila potrebna. ,, Da, bila je . Sutra se udaješ i moraš naučiti da
svoju ulogu igraš malo uverljivije’’ rekao je sa nedokučivim izrazom
lica.
,, To neće biti lako’’ odgovorila je sumorno. ,, Nikada nisam ni
pomišljala da ću se udati bez ljubavi. Isto tako ne verujem da si ti
očekivao da će tvoj brak biti obmana, čim si toliko dugo izbegavao da
se oženiš.’’
,, Naš brak neće biti obmana. Kada izađemo od matičara, mi ćemo
legalno biti muž i žena.’’
,, Nisam to… znaš šta sam mislila.’’
,, Da, Keri, mislim da znam.’’ Pogledao je iskosa i od tog pogleda je
osetila nelagodnost.. ,, I, još si izvela jedan pogrešan zaključak. Ovo
nije moj prvi brak.’’
Keri je podigla pogled, veoma iznenađena. Naravno, bila je
radoznala i htela je da sazna više o tome. Da li se razveo, ili je
udovac? Ako ima dece iz tog braka, to je trebalo da joj kaže. Ipak
kada je ugledala njegov smrknuti profil nije više imala hrabrosti da
postavlja pitanja.
Od samog početka je osetila daje on porodičan čovek, ali na prvi
pogled se može primetiti i njegov veoma veliki poslovni uspeh. Sa
svojih trideset i pet godina, bio je na vrhuncu karijere, ali i porodičnog
života.
- Jesi li razveden? - upitala ga je iznenada.
Iznenađeno je podigao pogled. Keri je sve vreme ćutala do tada a
ni ranije nije postavljala pitanja o njegovom privatnom životu. Ipak,
oni su sada muž i žena i normalno je da zna nešto o njegovom
ranijem životu.
by voki
- Ne, moja žena je umrla pre pet godina. Bili smo samo tri
godine u braku.
- Izvini.
- Zbog čega! To nema nikakve veze s tobom. - Pognuo je glavu i
posmatrao čašu šampanjca u svojoj ruci.
- Znam, ali ne mogu da ne mislim na tebe. Znam kakve sam ja
imala predstave o braku, a tebi je sigurno ovo užasno, pošto si već
jednom bio srećno oženjen.
- Uveravam te, Keri, da ja imam neke predstave o braku.
Keri je morala mnogo truda da uloži da bi povela prijateljski
razgovor sa Džošom, ali, ova njegova primedba potpuno ju je
ohladila.
- Pa, ja ne mogu da kažem da sam imala neke iluzije, već snove
ali, tebi to ništa ne govori. Nije te briga što je jedan Revel uništio moju
sestru, a o sebi i da ne govorim.
- Keri, ako se ti osećaš uništenom, veruj mi da uopšte tako ne
izgledaš. - Njegov pogled bio je pomalo podrugljiv, dok je posmatrao
njene guste kovrdže na kosi i njeno nežno lice. - Divno izgledaš.
- Zahvaljujući tvom novcu, kojim si kupio sve što je sada na
meni. - Pre venčanja on joj je dao ček na iznos koji ona ni za nekoliko
meseci ne bi zaradila, i naložio joj je da sav taj novac potroši na
garderobu. - Ali, ja naravno shvatam da treba da izgledam mnogo
bolje nego pre, jer sada sam supruga jednog Revela.
Džoš se pravio da nije primetio ironiju u njenom glasu. - Dobar smo
par zar ne? Okretali su se za nama svuda gde smo se pojavili. - Neki
čudan sjaj u njegovim očima naterao je Keri da zamisli sebe u
njegovom naručju. Istog trenutka se uplašila svojih misli i kao da ih je
on pročitao, pocrvenela je. Ipak, nije se mogla osloboditi te slike i kad
god bi joj se vratila u misli, blago bi zadrhtala.
Ovaj čovek koji sedi prekoputa nje za stolom, od danas je njen muž.
Burme koje su nosili i obećanje koje su dali pred matičarem,
obavezivali su ih na obostrana prava i dužnosti. Ali, ovo je bio brak
samo na papiru, oboje su to znali. Ništa drugo nisu ni spominjali. Ipak,
posmatrajući ga sada pred sobom, iznenada je postala svesna snage
by voki
njegove volje. Nije li je on prisilio na ovaj brak? Možda i jeste, ali, na
njeno telo nikada neće steći pravo.
- Kada sam rekao da si divna, nisam mislio na tvoju odeću -
promrmljao je. - Imaš anđeosko lice, iako tvoj oštar jezik pomalo kvari
tu sliku.
- Jesi li onda bar zadovoljan što žena sa kojom si morao da se
oženiš protiv svoje volje, a i njene, neće svojim izgledom narušiti tvoj
ugled? Bilo bi zaista užasno da j e tetka tvog bratanca ružna. - Njen
ton je bio hladan, kao i njene oči, ali u mislima se sećala njegovih
toplih usana i poljupca pred matičarom.
Nežno se nasmešio. - Ne dozvoljavam sebi da se nađem u
neprijatnim situaci- jama, ako je moguće izbeći ih. Niti sam na bilo koji
način bio prisiljen. Obično radim samo ono što želim, Keri.
Tog trenutka je stigao njihov ručak, i ona je bila pošteđena da
odgovori na ovu zagonetnu primedbu.
- Nisi još popila šampanjac - rekao je Džoš tiho - a danas imamo
razlog da slavimo.
Keri je podigla svoju čašu i prinelaje usnama.
- Nazdravimo bračnom paru Revel - rekao je Džoš dižući svoju
čašu. Ona je ćutala. - Šta, zar nećeš da piješ u to ime?
- Ja nisam neosetljiva tako kao ti. Ili je ovo samo tvoj pokušaj da
me povrediš?
- Hajde draga, nemoj mi reći da moja supruga nema smisla za
humor.
- Čini mi se da u našoj situaciji nema nimalo humora, Džoše, i
molim te, nemoj me zvati draga, sada nas niko ne može čuti.
- Snizi ton - rekao je prijatnim glasom, ali u njegovim očima se
moglo pročitati upozorenje - ne bih voleo da svi u hotelu čuju da se
svađamo prvog dana našeg braka.
- Nije me briga! I odbijam da i dalje budem ovde s tobom. Hoću
da vidim Majka. Gde ga je odvela ona žena?
Džoš se odjednom naljutio i nestalo jr iuiog prijateljskog izraza sa
njegovog Iica. - Kvariš naš prvi zajednički ručak. Avion nam poleće za
sat vremena. A ta žena koja je odvela Majka je hotelska negovateljica
i sada ga hrani. Za nckoliko minuta će ga dovesti ovamo. A sada jedi!
by voki
Da, gospodaru - rekla je sarkastično. - Jesi li se tako ponašao i
prema svojoj prvoj ženi? Pa, ja neću dozvoliti ila mi se naređuje na taj
način. Iako Majk sada nosi to plemenito prezime Revel, ja ga mogu
uzeti i ostaviti te u r.vako vreme.
- Nemoj ići tako daleko, moja prekrasna ženice. Nećeš me
napustiti, Keri, osim ako ti ja to dozvolim. Ako ipak pokušaš, pronaći
ću te i vratiti.
- Oh, prestani da me mučiš! - Skrenula je pogled sa njegovog
lica i zagledala se u pod. Kako će izdržati da živi s ovim čovekom?
Džoš je ćutao nekoliko trenutaka i niirno dovršavao svoj ručak.
- Za nekoliko minuta moramo da krenemo - rekao je kada je
završio sa jelom. Dodirnuo je nežno njenu ruku preko stola. - Trebalo
bi ipak malo da jedeš.
- Ne jede mi se - odgovorila je i odgurnula svoj tanjir.
- Keri, ovi tvoji detinjasti ispadi su sasvim besmisleni. Zar ne
misliš da je vreme da počneš da misliš na Majka i njegovo dobro,
umesto što stalno sažaljevaš samu sebe? Pristala si da se udaš za
mene, pa onda pokušaj da to Imde najbolje što može.
- Baš zato što sam mislila na Majka kada se nalazim ovde, ali,
ne možeš očekivati od mene dabudem zadovoljna zbog toga. Ti se
vraćaš u svoj dom, a i Majka ćeš ubrzo pridobiti. Meni će sve to biti
užasno.
- Ne mora da bude baš tako - rekao je nestrpljivo. - Nema
razloga da ovaj brak ne bude uspešan za tebe. Imaćeš dobar dom i
položaj u društvu. Imaćeš novca za sve što poželiš. Ti nisi zatvorenik.
Keri je zadrhtala. - Ali, ipak jesam, Džoše. I suviše volim Majka da
bih mogla da se odvojim od njega, a ti si sasvim jasno rekao da on
ostaje s tobom. Zar je tada čudno što ću tvoju kuću smatrati
zatvorom?
- Preteruješ, draga - rekao je zaje- dljivo - svako sam sebi od
doma pravi zatvor. Moraš misliti na prednost toga što si moja žena.
- Gospođa Revel - rekla je hladno.
Džoš se nasmešio. - Naviknućeš se na to ime pre nego što i sama
budeš svesna toga. - Uzeo je račun sa stola. - Ja sam završio. Možemo
uzeti Majka i krenuti.
by voki
*
Kod aerodromske kontrole su se zadržali samo nekoliko minuta.
Džoš je predao prtljag i držeći Majka u jednoj ruci, drugom je držao
Keri za ruku i poveo ih prema ulazu.
Kada su se smestili na svoja sedišta, Majk je zadovoljno nešto
mrmljao na Džošovom krilu. Ispitivao je njegov džep i na kraju izvukao
svežanj ključeva i ispitivao ih jedan po jedan.
Keri je pokušala da odagna neprijatno osećanje koje ju je obuzimalo
dok je posmatrala dečaka u njegovom naručju. - Živiš li sam? - upitala
je posle nekoliko trenutaka.
- Ne, sa majkom. Ona je bolešljiva i poluinvalid je, tako da
uglavnom provodi vreme u svom apartmanu. Nadam se da ćete se
vas dve sprijateljiti. Ona voli društvo, ali, iako je japosećujem skoro
svakog dana, to joj nije dovoljno. Veoma bih cenio kada bi ti provodila
više vremena s njom.
Informacija da se Džoš stara o svojoj majci nije je iznenadila. To što
je insi- stirao da uzme Majka, govori koliko on drži do porodice. - Tvoj
otac je umro, zar ne?
Klimnuo je glavom. - Pre deset godina. Poginuo je u avionskoj
nesreći. Od tada ja vodim kompaniju. Njegova smrt je bila tako
iznenadna da nisam bio sasvim pripremljen da ga zamenim.
- Sigurna sam da si se veoma brzo snašao - promrmljala je. - Ti
si tip čoveka koji se bez teškoća suočava sa svim životnim
problemima.
- Nema sumnje da veoma dobro procenjuješ ljude - rekao je
kroz smeh.
- Ne baš - odgovorila mu je hladno. Mirno je izdržala njegov
pogled. - Ali, mislim da mogu da prepoznam upornost i bezobzirnost.
- Smatraš da su to moji istaknuti kvaliteti? - podigao je jednu
obrvu. - U stvari, prve dve godine sam radio danju i noću, pre nego
što sam sve savladao. Posle očeve smrti bio sam potpuno ne-
spreman da preuzmem posao. - Odjednom je postao veoma
zamišljen. - Znam da se nisu ostvarili tvoji mladalački snovi, ali, zaista
by voki
nema potrebe da patiš, kao što si to činila otkako se Majk rodio. Ne
mogu da shvatim zbog čega nisi ranije tražila moju pomoć?
- To mi nikada nije palo na pamet - rekla je iznenađeno. - Tvoj
brat je bio okrutan, a kada je on umro, bila sam sigurna da mi nećeš
verovati da je Majk njegov sin. Pored toga, ja sam te videla samo
jednom u životu, pre dve godine, i tada je bilo očigledno da nemaš
visoko mišljenje o meni.
- Zašto to govoriš? - Oprezan izraz njegovih očiju upozorio je
Keri. - To... to je zbog načina kako si me gledao, kao da ne zaslužujem
tvoju pažnju.
Džoš ju je iznenada uhvatio za ruku. - Imaš veoma bujnu maštu,
Keri. Koliko se sećam, celog tog dana sam bio na nekim sastancima,
tako da sam uveče bio izuzetno umoran. - Njegovi prsti su pritisnuli
Kerin venčani prsten i ona je osetila bol. Trglaje ruku i njegov stisak je
popustio, kao daje togtrenutka postao svestan šta čini.
- Mojoj majci nećeš spominjati Denija i tvoju sestru - rekao je
naglo - ona ne sme da zna da je njen sin odbio da prizna svoje dete, a
ni to da si ga ti krila od njegove porodice. Plašim se da bi te okrivila
zbog toga, tako da se nikada ne biste sprijateljile.
- Mene da optuži? Kada biste ti i tvoja majka znali bar jedan deo
onoga što je Meg preživela...
Namrštio se. - Znam da je tvoja sestra patila. Ali, ne mogu da
opravdam tvoje ponašanje posle njene smrti. Nisi nam pružila šansu
da ti pomognemo. Shvatam da si celu našu porodicu procenila po
mom bratu. Deni je bio tvrdoglav i razmažen. On je imao samo
petnaest godina kada je otac umro i od tada se samo majka brinula o
njemu, jer sam ja morao da preuzmem posao. Na žalost, vrlo brzo je
naučio kako da izbegava svoje dužnosti. Ipak, kad je počeo da radi u
kompaniji, mislio sam da će se smiriti i konačno odrasti.
Majk je zaspao i Džoš ga je nežno položio u krilo. Keri je pognula
glavu i zamislila se.
- O čemu razmišljaš? - upitao ju je Džoš.
- Razmišljam o tome kako si popustljiv kada je tvoj brat u pitanju –
odgovorila e, podižući glavu.
by voki
- Moja majka je obožavala Denija, nisam mogao da joj uništim
iluzije. Nikada nemoj reći nijednu ružnu reč o njemu pred njom. Jasno?
- Da - prošaputala je.
- Dobro - promrmljao je i naslonio glavu na naslon sedišta i
zatvorio oči.
Keri je bila obuzeta odbojnošću prema ovom čoveku, koji je sada
bio njen muž. Prezirala je sebe što tako mirno podnosi njegove
grubosti. Zatvorila je oči, osećajući očajanje. Kako to da joj je život za
tako kratko vreme postao toliko komplikovan? Kako će ga živeti u
Džošovoj kući i gledati njegovoj majci u oči, pretvarajući se da je
odana supruga? Njeni finansijski problemi su sada rešeni, ali je počela
da shvata da su problemi koji nailaze još mnogo veći.
Njih dvoje više nisu razgovarali, sve dok avion nije sleteo. - Hoće li
nas neko čekati? - upitala je. Džoš je odmahnuo glavom. - Moja kola
su parkirana na aerodromu. Ne idemo daleko.
Bilo je kasno popodne, dani su bili kraći i Keri je ugledala tamne
obrise planina koje su okruživale ovu dolinu. Mogla ih je već zamisliti
pod snegom, kako će izgledati kroz nekoliko nedelja.
Uskoro je grad ostao za njima. Džoš ih je vozio prema planini.
Majkje ležao na sedištu između njih dvoje i uplast- nim očima
posmatrao nepoznatu srodi nu u kojoj se našao.
- Moja kuća je desetak kilometara iz van grada. Nadam se da ti
neće smetati što nemamo susede.
- Nije važno - promrmljala je umornim glasom.
- Srediću da dobiješ kola, tako da ćeš moći da izađeš iz kuće kad
god zaželiš.
Naravno, jer i ne mogu stići daleko, pomislilaje Keri gorko. Ali, nije
mu ništa odgovorila. Nije htela više da se raspravlja s njim. Sada joj je
bilo malo lakše kada je saznala da će imati kola na raspolaganju i
lakše će podneti ovo neprijatno mesto u kome će živeti sa strancima.
- Šta si pričao majci o meni?
- Samo to da se već neko vreme poznajemo, što je i tačno, na
neki način. Rekao sam joj i to da odgajaš sestrino dete koje ću ja
usvojiti. Moja majka je veoma taktična i sumnjam da će te ispitivati za
Majkovog oca. Ako ipak bude radoznala, nadam se da ćeš izmisliti
by voki
nešto ubedljivo. Kada sam s njom razgovarao telefonom, bila je
veoma sre- ćna što će postati baka.
Tada su baš prolazili kroz divnu kapiju sa kamenim stubovima i
približavali se prekrasnoj kući, takođe od kamena. Park je bio ukrašen
statuama, a sama kuća je bila razdvojena na dva krila. Keri je bila
svesna da je Džoš veoma bogat, ali, ipak nije bila pripremljena na
ovako nešto.
- Divna je - prošaputala je, dok je Džoš parkirao automobil u
garažu.
- Ovo je dobro mesto za decu - rekao je Džoš sa zadovoljnim
osmehom na usnama. Uzeo je Majka i ušli su u kuću kroz garažu.
Verovatno je osetio njenu nervozu i nežno joj je prebacio ruku preko
ramena i poveo je prema dnevnoj sobi u kojoj je pucketala vatra u ka-
minu.
Visoka, sedokosa žena je sedela u naslonjači ispred vatre, sa
pletivom u ruci. Kada su ušli u sobu, ona je podigla glavu i nasmešila
se. Džoš se sagnuo i poljubio njen bledi obraz, a ona ga je uhvatila za
ruku. - Džoše - rekla je nežno - ovo je moj najduži dan u živo- tu.
Mislila sam da nikada nećete stići! - Tada je skrenula pogled sa svoga
sina i nasmešila se Keri.
- Majko, ovo je moja žena Keri - rekao je još uvek je držeći za
ruku - a ovaj mali lepotan je Majk.
Keri je prišla i prihvatila mršavu ruku koju je starica ponudila. -
Kako ste, gospođo Revel?
- Čemu formalnosti? - upitala je Džošova majka. - Moje ime je
Etel, ali bih zaista volela da me zoveš majko. Dobrodošla u našu kuću,
Keri, u tvoj novi dom. - Zatim je pogledala Majka, koji je stidljivo
zagnjurio glavu u Džošovo rame. - Ti takođe, Majk. Oh, Keri, prekrasan
je.
Keri se nasmešila toplo. - Hvala, majko.
Etel Revel je uzela pletivo i stavila ga u torbu. - Sedi, draga, znam
da si umorna posle putovanja.
Keri je zahvalno sela na divan i Džoš je stavio Majka pored nje.
Dečak se odmah privio uz nju i ona je pomislila da je pomalo uplašen
od ove nepoznate sredine u kojoj se tako naglo našao.
by voki
- Pretpostavljam da ste ručali pre nego što ste krenuli - rekla je
Etel - ali, ipak sam kazala Beti da napravi čaj i sendviče. Džoše, hoćeš
li molim te po- tražiti Beti i reći joj da donese čaj i sendviče?
Dok je Džoš bio odsutan, njegova majka je ispitivala Keri o njenoj
porodici. Pokazalaje veliko sažaljenje prema tragičnoj smrti njene
sestre i istovremeno se divila Keri što je preuzela brigu oko svog
sestrića. Keri se plašila ovog razgovora, ali je sve bilo mnogo bolje
nego što se nadala. Etel nije spominjala Majkovog oca. Bila bi
šokirana da zna da je to Deni, i možda je baš zbog toga, nesvesno
izbegavala razgovor na tu temu.
Pošto su popili čaj, starica se izvini- la i otišla u svoju sobu,
ostavljajući Keri i Majka da se odmore. Verovatno je htela da
mladence ostavi same.
- Dođi, pokazaću ti tvoju i Majkovu sobu - rekao je Džoš kada je
njegova majka otišla. Adam Karnej je već odneo vaše stvari. - Podigao
je dečaka i pošao uz stepenice. Zaustavio se na drugom spratu i
otvorio prva vrata. Spavaća soba je bila velika, na zidovima su bile
tapete sa plavim cvetovima na beloj podlozi. Tepih je bio takođe plav,
a nameštaj beo, sa zlatnim ivicama. Dugačke zavese od belog satena
prekrivale su ceo zid, a posteljina je bila zlatne boje.
Džoš je prošao kroz sobu i otvorio vrata kupatila, pokazujući joj da
priđe i pogleda. Ovako luksuzno kupatilo Keri nikada u životu nije
videla. - Kako ti se dopada?
Keri je odjednom postala i suviše svesna njegove blizine i okrenula
se da izađe. - Ovo je mnogo bolje nego što sam ikada sanjala da ću
imati. Ovako elegantna i luksuzna okolina čini me napetom.
- Naviknućeš se - rekao je Džoš otvarajući još jedna vrata od
male sobe koja je bila namenjena Majku. Tu je već bilo mnogo
igračaka.
- Pa, Majk - rekao je Džoš stavljajući dečaka na visoku stolicu. -
Tedi te čeka. - Pružio mu je malog, čupavog medveda kojeg je Majk
zgrabio s obe ruke. Srećnoje gunđao.
Džoš se nasmejao i okrenuo prema Keri. - Mislim da će se brzo
prilagoditi.
by voki
Vratili su se u spavaću sobu i Džoš je prišao vratima prekoputa
kupatila. - Ovde je moja soba - stavio je ruku na bravu, ali nije otvorio
vrata.
- Ima... ima li tu ključ? Podrugljivo ju je pogledao. - Ova vrata se
nikada neće zaključavati, Keri. Nećemo dozvoliti da posluga dobije
pogrešan utisak, zar ne?
- Hoćeš da kažeš, pravi utisak? - rekla je Keri hladno. Iz Majkove
sobe dopiralo je radosno cičanje. On je sigurno otkrivao i druge
igračke. Keri se okrenula i počela da skida jaknu. Iako nije čula korake,
osetila je Džošovu blizinu. Stojao je samo jedan korak od nje. Snažno
ju je uhvatio za ramena.
- Da li time hoćeš da kažeš da će naš odnos biti platonski?
Srce joj je zatreperilo kada je ugledala opasan sjaj u njegovim
očima. - Ti znaš... da smo se tako dogovorili.
Njegov pogled je lutao preko njenog lica i kose. - Ja se ne sećam
takvog do- govora, Keri. Ne sećam se da smo to uopšte spominjali.
- Ali... ne misliš valjda... mi se jedva poznajemo.
- Zar postoji bolji način da se upoznamo, lepa moja ženice? -
Iznenada se našla u njegovom zagrljaju i pre nego što je shvatila šta
se događa, njegove usne su već bile na njenim, tople i izazovne. Bio
je to dug, strastan poljubac, od kojeg je izgubila dah.
Keri je osetila da je njegovo telo pripijeno uz njeno, da su im usne
postale jedno. Obuzela ju je čudna slabost, kao da je prestala da diše i
kao da je srce prestalo dajoj kuca.
Tada je Džoš podigao glavu i ne ispuštajući je iz zagrljaja
promrmljao. - Ti si moja žena, Keri i mi smo jedno biće, htela ti to ili
ne.
- Udala sam se za tebe samo zato što si me prisilio, i ti to dobro
znaš - odgovorila mu je tihim, čudno slabašnim glasom.
- To nije važno. I pored toga možemo da uživamo u novonastaloj
situaciji.
Pokušala je da se izvuče iz njegovog zagrljaja, ali je stisak bio i
suviše jak. - Da uživam! - uzviknula je. - Zar misliš da mogu da
uživam u dodiru jednog Revela?
by voki
Zagledao se u njene oči dok su mu usne lagano podrhtavale. -
Obećavam ti da ću te naučiti da uživaš u tome.
- Mrzim te! - rekla je kroz zube. - Prisilio si me da dođem ovamo
i ako nešto budeš dobio od mene, to će biti samo na silu. - Tada je
naglo zastala, prekinuta opasnim iskrama u njegovim očima.
- To ćemo još videti - promrmljao je.- Zar zaista misliš da ćeš
moći da živiš kao kaluđerica, dok te samo ne- zaključana vrata dele
od muža? - Naglo ju je odgurnuo i krenuo prema svojoj sobi. Nije se
okrenuo dok je zatvarao vrata za sobom.
*
Keri je šetala po svom apartmanu ispitujući svaki njegov kutak.
Džošovo neočekivano ponašanje, pokvarilo je njeno divljenje. Sadaje
prstima prelazila preko nežnih satenskih prekrivača i ogromnog
starinskog ogledala.
Ovo je sigurno biia soba njegove prve žene. Da li on uvek misli na
nju kada se nađe ovde? Da li je ličila na nju? Ove misli su je šokirale.
Prvi put sada razmišlja o svojoj prethodnici, kakva je bila i kako je
izgledala. Postalo joj je jasno dabi njena sličnost sa Džošovom prvom
ženom mogla opravdati njegov predlog da se venčaju. U tom slučaju,
ne bi samo sin njegovog brata bio razlog za njegovu ženidbu s njom.
Ako je tako, onda je to veliki promašaj za njega. Keri nije bila žena
koja se mogla zaljubiti u Džoša Revela, iako on nije bio uvek toliko
arogantan i bezobziran.
Otvorila je vrata garderobe, očekujući da u njoj ugleda haljine
njegove prve žene. Ali, orman je bio potpuno prazan. Odahnuvši, ona
je stavila kofere na krevet i počela da raspoređuje stvari. Kada je sve
složila, uzela je Majkove stvari i ponela ih u njegovu sobu. Dečak je
držao mecu u naručju, a kada mu je prišla, ispružio je ruke prema njoj.
- Mama! - progovorio je.
Kada je presvukla dečaka, odnela ga je na svoj krevet, s namerom
da se i ona malo odmori. Dok je posmatrala njegovu plavu kovrdžavu
kosu na jastuku pored sebe, upitala se da li je dobro uradila što ga je
by voki
dovela ovamo. Sve je tako drugačije, da njegova mala glava to ne
može da shvati. Ipak ona je još uvek s njim i jedini mu je oslonac u
ovoj nepo- znatoj sredini, koja ga verovatno pomalo i plaši. Nikada
neće dozvoliti da se razdvoji od deteta, bez obzira na to što se
događa između nje i Džoša. S tim mislima je utonula u san.
Kada se probudila, soba je već skoro bila mračna. Kad je sasvim
otvorila oči, skočila je iz kreveta i prigušeno kriknula. Dečak više nije
bio kraj nje. Za svaki slučaj je pogledala pored kreveta mis- leći da je
dečak pao, ali, tada bi plakao i ona bi se probudila. Otvorila je vrata
njegove sobe, ali, tamo su bile samo njegove igračke. Tada je odlučila
da po- gleda u Džošov apartman. Lagano je otvorila vrata. Ni tamo
nije bilo nikoga. Možda je on odveo Majka dole? Tog trenutka je
ugledala papirić na noćnom stočiću, na kome je pisalo:
„Keri, otišao sam u kancelariju da pregledam poštu. Ti i
Majk ste tako mirno spavali. Neću se dugo zadržati. Džoš."
Znači, on je bio u njenoj sobi dok su ona i Majk spavali. Pogledala je
svoju prozirnu spavaćicu i pocrvenela, pomislivši da je Džoš stojao
kraj njenog kreveta i posmatrao je.
Obukla je farmerke i džemper i potrčala niz stepenice. Sada bar zna
da Majk nije sa Džošom. Pitala se ko ga je uzeo, jer, on sam nije
mogao da siđe niz stepenice, a da je pao, to bi se orila cela kuća.
Odahnula je čim je stigla u prizemlje. Začulaje dečakov prigušeni
smeh. Krenula je u tom pravcu, ali, sada više nije žurila. Bilo ko da je s
njim, Majk je očigledno zadovoljan. Dečakov glas ju je doveo do
kuhinje. Otvorila je vrata i zastala. On je sedeo u visokoj stolici za
okruglim stolom, a ispred njega se nalazio plastični poslužavnik sa
hranom.
S druge strane sedeo je neki sedokosi čovek i pravio grimase, koje
su tako zabavljale dečaka.
Kada je Keri ušla, malo društvo se okrenulo prema njoj. Bile su tu
jedna starija žena i mlada devojka od oko osamnaest godina i svi su
bili zauzeti zabavljanjem Majka. Čovek i žena su ustali. - Gospođo
by voki
Revel - rekla je žena smešeći se nesigurno - verovatno ste se brinuli
za dečaka.
- Ne, zaista nisam brinula - odgovorila je Keri. - Samo sam se
pitala ko ga je uzeo? - Prišla je visokoj stolici i kada je ugledala
Majkovo hranom i mlekom umazano lice, nasmejala se. - Vidim da mu
je sasvim dobro. Vi mora da ste Beti i Adam Karnej. - Okrenula se
prema njima. - Džoš mi je rekao za vas.
- Jesmo, a ovo je moja nećaka Gracia Hermstrom - rekla je Beti.
- Ona dolazi iz grada da nam pomaže.
Gracia se stidljivo nasmešila. - Dobar dan, gospođo Revel - Njen
pogled bio je prikovan za Kerino lice otkako je ušla u kuhinju.
Očigledno, bila je veoma zainteresovana za suprugu Džoša Revela.
- Sedite, molim vas. Nisam imala nameru da vas uznemiravam
za večerom.
Kada su seli, Adam je nastavio da se igra sa Majkom, pretvarajući
se da hoće da mu uzme šolju iz ruke. Dečak je bio oduševljen.
- Upravo smo završili večeru - rekla je Beti i krenula prema
sudoperu, noseći prljavo posuđe. - Čula sam Majka kada sam prolazila
pored vaše sobe. Pokucala sam, ali, niko nije odgovorio, pa sam
odlučila da uđem i vidim da li je sa dečakom sve u redu. Vi ste tako
čvrsto spavali da mi je bilo žao da vas probudim, pa sam uzela dete.
Nadam
se da ne mislite da je to bilo drsko sa moje strane?
- Naravno da ne mislim - uveravala ju je Keri. - Zahvalna sam
vam što ste nahranili Majka. Izgleda da je on u tome uživao.
Beti se smešila posmatrajući dečaka. Očigledno da ih je sve
osvojio. - Ima veoma dobar apetit. Primetila sam da u vašoj sobi nema
flašice sa cuclom, pa sam mu dala da pije mleko iz čaše. Veoma dobro
se snašao.
- Da, sada mu to ide od ruke. Ali, trebalo je da ga vidite pre dva
meseca kada sam ga odvikavala od flašice. Uvek je bio sav mokar. Ja
nisam imala nikakvog iskustva sa bebama, tako da sam bila
nespretna.
by voki
- Ipak, uspeli ste da ga odviknete - rekao je Adam. - Majk je vaš
sestrić, tako kaže Džoš. - On nije mogao da savlada radoznalost, koja
mu se osećala u glasu.
- Da, moja sestra je umrla odmah po njegovom rođenju.
Posle kratke tišine, Adam je shvatio da ona o tome neće govoriti
ništa više. Bio je pomalo razočaran. - Hoćete li da večerate, gospođo
Revel?
- Ne - odgovorila je brzo - jeli smo sendviče kada smo stigli, ali
bih vrlo rado popila šolju kafe, ako je ostalo.
- Hoćete li da vam je odnesem u dnevnu sobu? Tamo je
prijatnije. Odne- ću i dečaka, ako hoćete.
- Ne, nije potrebno. Popiću je ovde. - Već se smestila za sto i tek
tada je primetila da je ostalima nelagodno. - Opostite ako sam vas
omela u porodičnom razgovoru.
- Ne, niste - odgovorio je Adam naglo i Keri ga je pogledala
iznenađeno.
- To je zbog toga - umešala se njegova žena - što nismo
navikli...
- Ona hoće da kaže - prekinula ju je Gracia - da ostali nikada ne
ulaze u ku- hinju.
Adam i Beti su je pogledali ljutito. - Ali... - zamucala je ona - sami
ste mi rekli da je Helen Revel uvek postavljala poslugu na svoje
mesto.
Adam je ustao sa stolice. - Devojko, vreme je da ideš kući. Hajde, ja
ću te odvesti.
Tek tada je shvatila da je rekla nešto što nije smela i pocrvenelaje
od ljutnje. Krenula je za Adamom bez reči.
- Nemojte obraćati pažnju na Graciu - reklaje Beti. - Ona je
dobra devoj- ka, ali, kada otvori usta, nikada se ne zna šta će reći.
- Helen Revel je bila Džošova prva žena, zar ne?
Na licu ove starije žene se ogledala nelagodnost. - Pa da. Sigurna
sam da vam je gospodin Revel pričao o njoj.
-U stvari nije. Nikada nismo razgovarali o njoj. Da lije onaizgledala
kao ja?
by voki
Beti ju je pogledala zapanjeno. - Kao vi? Pobogu, ne! Ona je bila
plavuša i veoma visoka, kao manekenka. Nije baš bila lepotica, ali je
bila atraktivna, privlačila je pažnju, posebno... Oh, sigurna sam da ne
želite o tome da slušate.
Keri je bila veoma radoznala i svakako je htela da što više sazna o
Helen, ali, nije znala na koji način da ispita Beti, a da to ne bude
sumnjivo. Ipak, odlučila je da je ispita, bez obzira na to šta će žena
misliti, ali, tada je čula neku buku iza svojih leđa.
- To je gospodin Revel - reklaje Beti - izvinite, moram da odem
da vidim da li mu još nešto treba.
Keri se ponovo posvetila Majku. Kada se Beti vratila, zatekla je
dečaka kako zadovoljno gunda u njenom naručju. - Odneću čaj
gospodinu Revelu - Zaustavila se i s osmehom na usnama pogledala
Majka. - Kako je samo sladak. Stara gospođa Revel je zamolila, ako vi i
dečak možete da odete do nje. Plašim se daje i suviše često sama.
- Naravno, otići ćemo - rekla je Keri i ustala, držeći Majka u
naručju. - Gospođo Karnej, hvala vam na kafi i što ste nahranili Majka.
- Zovite me Beti, kao i svi ostali. A što se tiče malog Majka, bilo
mi je pravo uživanje. Zovite me kadgod bude trebalo. Uvek ću ga rado
pričuvati.
- Hvala, Beti - rekla je Keri toplo. - To je vrlo lepo od vas.
Dokje odlazila, čulaje Betin glas. - Drago mi je što ste ovde.
Gospodin Džoš je i suviše dugo bio bez žene.
Keri je prisilila sebe da se nasmeši, ali, nije odgovorila. Ova
dobroćudna žena ne bi mogla da shvati u kakvoj se ona situaciji
nalazila. Ni Etel Revel to ne bi razumela.
Jednom slobodnom rukom pokucala je na vrata svoje svekrve. Kada
ju je ova pozvala, našla se u maloj dnevnoj sobi, mnogo elegantnijoj
nego onoj u kojoj je upoznala Etel. Nameštaj je bio u antičkom stilu, a
persijski tepih je pokrivao većinu poda.
Etel je sedela ispred police sa knjigama u mekoj, baršunastoj
haljini. Na- smešila se kada su Majk i Keri ušli.
- Hvala ti što si došla, draga. Sedi, molim te.
Keri je namestila dečaka u udobnu naslonjaču, gde je izgledao
sasvim zadovoljan, široko otvorenih očiju posmatrajući okolinu.
by voki
- Oh, stiže Beti sa mojim čajem. - Kada je domaćica izašla, Etel
je ponudila Keri sa čajem.
- Ne, hvala, upravo sam popila kafu u kuhinji.
Etel je nasula sebi čaj, sipala šećer i udobno se zavalila u
naslonjaču. - Žao mi je što je Džoš baš danas morao da izađe zbog
posla. Nadam se da se nisi osećala zapostavljenom, dušo. Ja zaista
mislim da on nije morao da ode, a to sam mu i rekla. Ali, verovatno si
primetila i sama da se na njegove odluke teško može uticati.
- Da, primetila sam to - potvrdila je Keri i toplo se nasmešila -
Ali, ne ose- ćam se zapostavljenom. Pre nego što sam se udala za
Džoša, znala sam da on vodi veliku kompaniju i da je veoma zauzet.
- Neobično je da jedna tako mlada osoba ima toliko
razumevanja - rekla je starica srčući čaj. - Majk, gledaj šta imam za
tebe - obratila se dečaku vadeći iz džepa gumenog patka. Dečak je
zgrabio igračku i odmah je počeo da je žvaće na šta su se obe žene
nasmejale. - To će ga zabaviti nekoliko minuta. Nameravam da uvek
ovde držim nekoliko igračaka, tako da uživa u posetama meni. Ah -
pogledala je Keri nežno - ništa nije tako lepo kao imati dete u kući. Ali,
deca tako brzo rastu.
- To mi svi kažu - složila se Keri - a i sama kada se osvrnem tih
prošlih deset meseci, čini mi se da su proleteli. Moram priznati da
sam prvih nekoliko nedelja mislila da nikada neće proći.
- O, da, to je period kada dete zahteva potpunu pažnju i tada je
najteže. Ali, ipak će sve to proći, a vredi. Čak ako kasnije izgubiš
dete... Ja... verovatno ti je Džoš rekao... da je moj mlađi sin poginuo
pre godinu dana.
- Da, rekao mi je.
- Još uvek mi užasno nedostaje - nastavila je Etel - uvek je bio
tako pun života. Oh, bio je svojeglav, dok nije odrastao, ali, on me je
izvukao iz očajanja, kada mi je poginuo muž. Džoš je naravno bio
toliko zauzet poslom da sam ga retko viđala.
Keri je bila veoma uznemirena ovim tokom razgovora. - Džoš mi je
pričao o tome. Ne znam da li je vama rekao, i ja sam neko vreme
radila u vašoj kompaniji.
- Da, rekao mi je. Tako ste se i upoznali.
by voki
Keri je nešto promrmljala, nerazumljivo. Nije znala šta je Džoš
pričao svojoj majci i sada se plašila da će reći nešto pogrešno.
- Da li si možda upoznala i Denija?
- Ja... ja sam ga samo jednom videla, čini mi se. Ali, nikada se
nismo upoznali - Keri je mrzela ove laži, ali, nije imala izbora. Na njeno
veliko olakšanje, Etel nije imala nameru da nastavi razgovor o toj
temi. - Keri, hoću da znaš da sam se veoma obradovala kada mi je
Džoš javio da će se ponovo oženiti. Bio je tako usamljen otkako je
Helen tragično poginula u hotelskom požaru.
- Požaru?
- Da, zar ti Džoš nije rekao? Helen je otputovala u Toronto na
nekohko dana. Uhotelu u komje odsela, izbio je požar. Džoš ti sigurno
nije pričao o tome, jer je sve to veoma bolno za njega. Ni meni nije
više pričao o Helen. I suviše je povučen u sebe i trebalo bi da ga
nateraš da malo više priča o svojim osećanjima.
- Hm! - promrmljala je Keri, misleći kako će se on njoj još manje
poveravati nego svojoj majci. Etel je, očigledno mnogo očekivala od
ovoga braka. Keri se rastužila, pomislivši kako bi se ova žena, koja je
počela da joj se dopada, da zna istinu razočarala. Pre nego što je
mogla da postavi još neko pitanje o Helen, Beti je pokucala na vrata. -
Ovde je gospođa Toro, došla je da vas poseti.
- Džesi? - rekla je Etel radosno. - Reci joj da uđe. Džesika Torp je
- dodala je okrećući se prema Keri - naša draga porodična prijateljica.
Njen otac i moj muž su odrasli zajedno.
Žena koja je tog trenutka ušla, bila je visoka, crnokosa, klasično
lepa. Oko nje se širio miris francuskog parfema. Prišla je i poljubila
Etel u oba obraza.
- Divno izgledate, draga.
- Dobro se osećam, hvala ti, Džesi. Dobro je što si došla. Hoću
da upoznaš Džošovu novu suprugu i sina, Keri i Majka.
Džesika je radoznalo pogledala oboje. - Zdravo, Keri. Htela sam da
budem među prvima koji će ti poželeti dobrodošlicu.
- Hvala - odgovorila je Keri i podigla Majka, koji je postao
nemiran.
by voki
Džesikin taman pogled skrenuo je na dečaka. - Kako slatko dete -
rekla je bez imalo nežnosti. Njen osmeh bio je izveštačen. - Ipak ne
mogu da zamislim Džoša u ulozi oca.
Tada ćeš se veoma izaenaditi – rekla je Etel. - Džoš se odlično slaže
sa Majkom, čak toliko dobro da se plašim da će ga razmaziti.
-Nemoguće! - izjavila je Džesika, skidajući kaput. Sela je u fotelju
pored Etel. - A gde je tatica sada?
Etel je pogledala Keri, dajući joj do znanja da ona treba da odgovori
na ovo pitanje. - Otišao je u kancelariju da pre- gleda poštu.
Džesika podiže obrve. - Zaista? Kako romantičan prvi bračni dan -
Njen podrugljiv ton izazvao je Keri i ona bez razmišljanja odgovori. -
Sva sreća, noć je dovoljno duga.
Kakva sam ja lažljivica, pomislilaje, ali, kada se setila Džošovog
poljupca, shvatila je da to i nije potpuna laž.
- Naravno - rekla je Džesika sa samouverenim osmehom.
Pogledomje odmeravala Kerinu figuru i ona požali što nije obukla
nešto prikladnije od farmerki. Odahnula je kada se Džesika obratila
Etel.
- Biće dobro za vas da imate još je- dnu ženu u kući. Znam da
Džoš nije u mogućnosti da vam posveti mnogo vre- mena. To je cena
njegovog uspeha.
- Sasvim si u pravu - složila se Etel - ali se nadam da će on
mnogo više vremena provoditi u kući sada kada su tu Keri i Majk.
- Znajući Džoša - rekla je Džesika suvo - ne bih previše računala
na to.
Keri nije mogla da shvati zašto je ova žena toliko zajedljiva i morala
je da uloži mnogo napora da se ne bi spustila na njen nivo i
odgovorila joj istom merom.
- Možda ćemo Majk i ja praviti njemu društvo na poslu -
promrmljala je.
- O, da - rekla je Etel - sigurno će želeti da ti pokaže šta radi, bar
onu zanimljivu stranu. Helen to nikada nije interesovalo.
- Mislim da Džoš neće imati vremena da izigrava vodiča -
dobacila je Džesika.
by voki
- Nadam se da svoju suprugu i sina neće tretirati kao obične
turiste - Keri se jedva uzdržala da ne bude oštrija.
Džesika ju je još nekoliko miiiuta posmatrala mračnim pogledom, a
zatim se okrenula prema Etel. - Vidim da je stigao onaj sat od ružinog
drveta.
- Da, pre nekoliko dana. Divno se slaže uz nameštaj, zar ne? Ne
mogu da pronađem reči da ti se zahvalim što si ga pronašla za nas.
- Čim sam ga ugledala, shvatila sam da je stvoren za vas.
- Tvoj ukus je nepogrešiv, kao i uvek.
- Voliš li antikvitete? - okrenula se Džesika prema Keri.
- Da, volim. U stvari ne znam baš mnogo o njima, ali, ovaj sat je
predivan.
- Džesi je mnogo strasniji sakupljač od mene - rekla je Etel -
moraš videti njenu kolekciju.
- Biće mi drago da me posetiš - brzo je rekla Džesika, ali, Keri se
ipak upi- tala koliko je iskren njen poziv.
- Imam mnogo posla oko Majka, ali ipak, hvala ti. Možda ćemo
za nekoliko nedelja navratiti zajedno.
Keri se iskreno nadala da će Džesika za nekoliko nedelja zaboraviti na
ovaj poziv, jer nije želela da ovu uobraženu ženu sretne na njenom
terenu.
Posle ovoga, Etel i Džesika su počele da govore o pripremama za
godišnju dobrotvornu priredbu. Majk je počeo da se dosađuje i ona ga
je spustila na pod, ali mu nije dozvolila da otpuzi daleko od nje.
Iz razgovora dve žene bilo je očigledno da se veoma dobro poznaju
i da se izvrsno slažu. Džesika je veoma često dolazila u posete i Keri
se nadala da će ubuduće uspevati da izbegne njeno prisustvo, pod
izgovorom da nešto treba da uradi za Majka.
Konačno, Džesika se spremila da pođe i još jednom je podsetila Keri
da je može pozvati ili posetiti kadgod bude imala vremena.
- Ona je tako puna razumevanja - rekla je Etel. -I pored svih
svojih oba- veza nađe vremena da navrati kod mene, bar jedanput
nedeljno. - Zastala je za trenutak - moram ti reći pre nego što saznaš
od nekog drugog, svi su očekivali da će se Džoš i Džesika venčati.
by voki
- Čudim se da tako divna žena nije već udata - odgovorila je Keri
naizgled hladnokrvno.
- Oh, bilaje. Muž joj je umro pre nekoliko godina. Ostavio joj je
veliko nasledstvo, tako da je sada zbrinuta do kraja života. Slobodno
vreme provodi u organizovanju dobrotvornih priredbi, kao što će biti
ova o kojoj smo govorile.
- Etel - promrmljala je Keri.
- Mislila sam da ćeš me zvati majko.
- Oprostite, naviknuću se. Majko, sada bih htela da okupam
Majka i da ga stavim da spava.
- Naravno - složila se Etel - jadni naš dečak, imao je veoma
uzbudljiv dan.
Keri je podigla dečaka. - Uživala sam u ovoj poseti.
- Volela bih da vas dvoje često dola- zite. Dobrodošli ste u svako
doba. - Toplo se nasmešila. - Mislim da ćeš ti biti veoma dobra
supruga mome sinu.
Dok se penjala uz stepenice, Keri je pomislila da je Etel od one
vrste žena koje veruju u ono što hoće. Za nju je sve crno ili belo. Džoš
i Keri su se venčali, znači da se vole. Svaki drugi razlog za njihov brak
za nju je neprihvatljiv. Iako se čak spremala da joj Džesika bude
snaha, spremna je da prihvati Džošov izbor.
*
Majk je nerado otišao u krevet. Iako je bio umoran, želeo je i dalje
da se igra. Ipak, naporan dan je vrlo brzo učinio svoje i uskoro je Majk
spavao spokojnim snom.
Keri se tiho iskrala iz sobe i otišla da se istušira. Posle toga je
otvorila onnan i u njemu ugledala prozirnu svilenu spavaćicu, koju je
kao poklon za venčanje dobila od Dženi. Dodirnula je nežnu tkaninu i
kroz misli su joj prošle slike otvaranja poklona pre nego što ju je Dženi
odvezla na venčanje.
„Dženi, nije trebalo to da radiš!" pro- testovala je Keri, kada je
ugledala ovaj divni poklon. Znala je da košta mnogo više nego što bi
njena prijateljica mogla da odvoji.
by voki
„Svaka nevesta za prvu bračnu noć mora imati nešto izazovno"
odgovorila joj je Dženi.
Keri je poželela da može da se poveri svojoj prijateljici i da joj
prizna da će prvu bračnu noć provesti sama u krevetu, ali, nije imala
srca da uništi iluzije koje je Dženi imala. Dženi je od prvog trenutka
kada je saznala za njeno venčanje sa Džošom, smatrala to veoma
romantičnom vezom, ljubavlju na prvi pogled.
Keri je sada posmatrala tu spavaćicu sa tužnim osmehom na licu.
Lagano ju je navukla preko glave i stala pred ogle- dalo u uglu sobe.
Spavaćica je vrlo malo skrivala i Keri je pomislila da bi isto ta- ko
izgledala i da je naga.
Ipak, iako niko nije mogao da je vidi, odlučila je da ne skida tu
spavaćicu. Upalila je noćnu lampu i legla u krevet. Prelistavalaje
časopis koji je kupilana aerodromu.
Uspela je da pročita samo dva kratka članka, kada joj je nešto
drugo privuklo pažnju. Čula je zvuke iz Džošovog apartmana. Brzo je
ugasila svetlo i odlučila da se pretvara da spava, ako Džoš kojim
slučajem zaviri u njenu sobu. Ipak, kroz nekoliko minuta u susednoj
sobi je zavladala tišina i ona je pomislila da je on legao. Pošto joj se
nije spavalo, Keri je ponovo upalila lampu i uzela časopis.
Iznenada su se otvorila vrata koja su razdvajalate dve sobe. Pojavio
se Džoš, držeći u ruci dve čaše vina. Na sebi je imao kimono, vezan u
struku i Keri je shvatila da ispod kimona nema ništa.
Časopis joj je iskliznuo iz ruke i ona uhvati pokrivač i navuče ga do
brade. - Šta hoćeš? - upitala je prestrašeno.
Prilazio joj je lagano i Keri je opazila vatru u njegovim očima. -
Kakvo provokativno pitanje! Zar zaista to moraš da pitaš? - seo je na
ivicu kreveta i pogledom prelazio preko njenog lica.
- Već sam skoro zaspala - lagala je Keri, navlačeći pokrivač sve
više.
- Mene ne možeš prevariti. Video sam svetlo ispod vrata i
časopis koji si čitala.
Zadrhtala je, gledajući njegovo lepo lice i poželela da može da ga
prisili da ne ulazi tek tako u njenu sobu, kao da su pravi bračni par.
by voki
- Voleo bih da moja žena popije sa mnom čašu vina pre
spavanja.
- Ne treba mi nikakvo vino - odgovorila je odbojno, nadajući se da
će on ipak odustati.
- Molim te, Keri. Tako malo tražim od tebe - rekao je tiho i
nežno, kao da je osetio njenu zbunjenost.
- Malo tražiš? Već si uzeo moju slobodu i Majka, a sada hoćeš... -
usne su joj zadrhtale i nije mogla da dovrši rečenicu.
- Prestani da se ponašaš kao nevaspitana odrasla žena -
podigao je glas i stavio joj je čašu u ruku. - Popij ovo pre nego što me
ozbiljno naljutiš.
Keri je prihvatila čašu i primakla je usnama. Posmatrala gaje preko
ivice čaše.
Džoš se izgleda opustio i sam počeo da pije. - Ovo je jedno od
najboljih francuskih vina. Dopada li ti se?
- Da... da, sasvim je u redu. Ja se tako malo razumem u vina -
promrmljala je.
- A u druge stvari? - upitao je čudnim glasom. Oči su mu
zaiskrile. - Ti slabo poznaješ muškarce, zar ne?
- Bez obzira da li ih poznajem ili ne - dobacila je - nemam
nameru o tome da razgovaram s tobom.
- Pa dobro, i ne moraš mi reći. Odabrala si belu spavaćicu za
prvu bračnu noć. Potpuno se slažem s tvojim izborom. Izazovnost i
čednost istovreineno, dobra kombinacija.
- Ti... ti, veoma si neprijatan! - skoro je vikala. - Ako baš hoćeš
da znaš, ova spavaćica je poklon od Dženi.
Slegao je ramenima. - Ipak, ti si iza- brala da je obučeš večeras.
- Bila je na vrhu, nisarn htela da preturam po stvarima.
Uostalom, nisam očekivala da će je neko videti. - Odložila je čašu na
noćni stočić pored kreve- ta. - Molim te, idi. Rekla sam ti već da te
nikada neću prihvatiti za muža u pravom smislu.
- Budi razumna, Keri. Ne možeš očekivati od mene da se
ponašam kao da sam ti brat. Tačno je da je Majk razlog, za naše
venčanje, jer sam hteo da mu pružim ono na šta ima pravo, ali, i
pored toga nisam morao da se oženini s tobom. Mogao sam ga dobiti i
by voki
na drugi na čin, ali, nisam toliko okrutan da bih mogao da vas
razdvojim. I suviše ga voliš da bih mogao da ti učinim tako nešto.
- I, sada nas imaš oboje - rekla je Keri - ali, to ti nije dovoljno.
Slegao je ramenima. - Ja sam ljudsko biće i normalno je što želim
svoju ženu. Kada bi mogla da zaboraviš prošlost i prepustiš se
sadašnjosti, otkrila bi da uvek dobijaš onoliko koliko daješ. A ljubav je
za ženu blagotvorna, daje joj posebnu vrstu lepote.
- Ljubav! -reklaje zapanjeno. - Pa, ti si neverovatan.
- Ja sam muškarac - tiho je odvratio Džoš.
Keri se ugrizla za usnu i odvratila pogled od njegovih očiju.
- A ti si žena - nastavio je nežno i to veoma privlačna žena.
- Ali, ne takva kako ti misliš.
- Zar nisi, draga? - tiho se nasmejao zabacivši glavu. Zatim se
nagnim i utisnuo joj poljubac na usplamteli ob raz. - Kako si samo
neiskusna! Ali, biće mi zadovoljstvo da te podučavam.
Džoš je svukao pokrivač sa njenih ramena i nežno ju je zagrlio.
Keri je pokušala da se oslobodi njegovog zagrljaja. - Hladno mi je.
Ali, on se nije obazirao na njene reči. Nastavio je daje lagano miluje
po ramenimia. Keri je osetila nagli talas toplote, nervozno i zbunjeno
se naslonila na jastuk, kako bi izbegla taj nežni dodir njegove ruke.
Podigao je glavu i pogledao u njene širom otvorene oči, prodorno,
kao da hoće da je hipnotiše. Jednim pokretom je strgnuo pokrivač sa
nje, otkrivajući njeno telo.
Keri je tek tada primetila da mu je kosa vlažna, kao da je tog
trenutka izašao ispod tuša, a miris losiona posle brijanja postao je
omamljujući.
Ležala je mirno, osećajući ubrzane ot- kucaje svoga srca, pod
njegovim pogledom koji je odmeravao njeno otkriveno telo. Ruke su
mu bile tople i nežne.
- Ja sam tvoj muž - rekao je tiho - i imam pravo da te gledam.
Celu.
- Ja... htela bih da se pokrijem. - Po- kušala je ponovo da navuče
pokrivač, ali je istog trenutka shvatila da se ne može istrgnuti iz
njegovog snažnog zagrljaja. Samo je bespomoćno uzda- hnula kada je
osetila njegov dah na svom vratu.
by voki
- Imaš li pojma - promrmljao je - koliko si lepa i privlačna? Ti si
moja žena, i ja te želim.
- Ne - rekla je neubedljivo.
- Da - prošaputao je Džoš, pomerajući usne sve više i više, dok
se kona- čno nisu smirile na njenima. Zadrhtala je i osetila toplotu,
kojajuje svu preplavila. Nikada u životu nije osetila ništa slično, toliku
bespomoćnost i toliku paniku. Poljubac je postajao sve snažniji i
strasniji. Osećajući daje poneta nekom čudnom moći, još jednom je
pokušala da se oslobodi. Džoš joj je dozvolio da odvoji usne, ali je nije
puštao iz zagrljaja.
- Usne su ti tako meke i nežne. One nikada ne bi trebalo da
budu hladne i
odbojne, jer nisu stvorene za to. One su stvorene za poljupce. -
Ponovo je prislonio svoje usne na njene i ona je po- novo zadrhtala. -
Vidiš, to nije tako loše, zar ne? Ne želiš da me zaustaviš. To ti se
dopada, čim tako drhtiš.
- Drhtim zbog toga što se plaširn.
- O, ne - mrmljao je, nastavljajući svoju igru usnama. - Opusti
se, Keri, prestani da se boriš. Ja sam tvoj muž i ne možeš me odbijati
uvek. Pre ili ka- snije, popustićeš.
Taj slatkasti miris njegovog losiona, odjednom joj se učinio poznat.
Tog trenutka se setila kada ga je osetila. Bio je to miris Džesike Torp.
0, ne, pomislila je. On dolazi od nje, a onaje bila toliko slaba da bi mu
popustila! Uložila je svu svoju snagu da bi se oslobodila njegovog
zagrljaja.
- Džoše, ako me dobiješ, to će biti na silu - rekla je ledenim
glasom.
- Zar tako misliš, Keri? Zar nije tako malo falilo da se prepustiš?
Zar nisi osetila da si žena?
Pogledala ga je ravnodušno. - Nisam osetila ništa. Ništa osim
odbojnosti. Da li zaista želiš ženu koja to oseća prema tebi?
- Ti, mala ludo!
- Da sam znala šta ću morati da trpim, nikada ne bih došla
ovamo. Odvela bih Majka na kraj sveta, samo da se ne udam za tebe.
- Izgleda da sam dobio najhladniju i najuobraženiju ženu.
by voki
- Mrzim te! - uzviknula je i okrenula glavu. -I, mrzeću te do kraja
života.
- Idi do đavola! - procedio je kroz zube. - Gde li je nestala ta
tvoja privlačnost? Kakva šteta za tako divnu spavaćicu! - Naglo je
ustao sa kreveta. -
Ostavljam ti tvoju devičansku postelju i dobro došla u nju. - Zatim
je nestao u svom apartmanu, zalupivši vrata za sobom.
Keri je još nekoliko trenutaka ostala da leži u istom položaju. Kada
je konačno došla k sebi, pokrila se. Nikada još nije videla toliko
gorčine na nečijem licu, toliko prezira u nečijem glasu. Shvatila je da
je njen dolazak u ovu kuću bio nepopravljiva greška. Ipak, neće
dozvoliti da postane Džošova igračka, boriće se do poslednjeg daha.
Konačno je zaspala, ali, bilaje srećna kada su sunčevi zraci prekinuli
njen košmar. I Majk je počeo da se budi. Ustala je i otišla po njega.
Dečak je stojao u krevecu i držao se za drvene šipke. Keri je pomislila
kako će on uskoro prohodati.
Iz Džošovog apartmana nije stizao nikakav zvuk. Pošto je već prošlo
osam sati, pomislila je da je on otišao u kan- celariju. Opustila se, jer
ga do večeri neće ponovo sresti.
Kada je ušla u kuhinju noseći Majka u naručju, zatekla je Beti kako
briše pod. Nasmešila se kada ih je ugledala. - Pitala sam se kada ćete
vas dvoje sići na doručak. Sve je spremljeno, a jaja će biti gotova za
nekoliko minuta.
Keri je smestila Majka u njegovu visoku stolicu i otišla do štednjaka
da uspe sebi kafu. - Da li su ostali već doručkovali? - upitala je
sedajući za sto.
- O da! - odgovorila je veselo. - Gospodin Džoš uvek doručkuje u
sedam sati radnim danom, a gospođi Revel sam odnela doručak u
sobu, pre pola sata. - Razbila je jaja u tiganju i stavila ga na štednjak.
- Gospodin Džoš uvek doručkuje u trpezariji. Pitam se da li biste vi i
Majk možda želeli isto, ili da vam odnesem doručak u sobu?
- Ne bih htela da vam pravim previše posla- odgovorilaje Keri.
- Ja sam zbog toga ovde.
by voki
- Ako vam je svejedno, onda ćemo Majk i ja doručkovati ovde, u
kuhinji. U stvari, Majk bi mogao stalno tu da jede. Još uvek je
nespretan i ne bih htela da razbacuje hranu po tepihu.
Beti je sklonila tiganj i usula njegovu sadržinu u dva tanjirića. -
Kako želite - rekla je noseći tanjire prema stolu.
- Nisam navikla da se ljudi suviše trude oko mene - rekla je Keri
iskreno.
- A pored toga, ne bi mi se dopalo da sama doručkujem u
trpezariji.
Beti ju je posmatrala nekoliko trenutaka. - Nisam očekivala da ste
takvi.
Keri se nasmešila. - A šta ste očekivali?
- Nekog starijeg i...
- I izveštačenog - dodala je Keri. - O, Beti, nemojte se pretvarati.
Ja dobro znam šta ste očekivali. Ali, ja sam sasvim obična devojka iz
malog zabačenog grada, koja je živela od jedne do druge plate, sve
do sada.
- Nije greh zarađivati za život.
- Ne, nije. Morate mi dati malo vremena da se naviknem na stil
života Revelovih.
Beti se nasmešila toplo. - Nadam se da se nećete suviše promeniti.
Ako smem to da kažem.
- Mogu li ostaviti Majka ovde na kratko? Htela bih da odem do
gospođe Revel.
- Naravno, samo idite - odgovorilaje Beti spremno.
Etel je zateklaza pisaćim stolom. Pi-sala je pismo. Kadaje ušla,
onaje ostavila pismo i premestila se u fotelju. - Drago mi je što si
došla.
- Ne bih htela da vas prekidam u poslu.
Etel je pokazala na stolicu. - Samo ti sedi. Pismo mogu da napišem
i kasnije. Hoću i na taj način da se zahvalim Džesiki što mi je pronašla
sat. - Džoš je danas vrlo rano izašao, zar ne?
Keri umalo nije kazala da o tome nema pojma, ali je na vreme
shvatila kako bi to zvučalo. - Da, oko sedam. Nisam potpuno sigurna,
jer me je Majk tek kasnije probudio.
by voki
- Džoš mnogo radi. Nadam se da ćeš upotrebiti sav svoj šarm da
ga zadržiš u kući što više.
Kerini obrazi su se zažarili i ona je odvratila pogled od svoje
svekrve, kako bi prikrila nelagodnost koju je osećala.
- Džoš veoma liči na svog oca, draga moja. Ima snažan karakter
i dominantan je ako mu se to dozvoli. Ali, voljena žena lako može naći
pravi put do svog čoveka - rekla je Etel, posle kraće pauze.
- Džoš je bio van događaja, dok je boravio u Boizu, ali se nadam
da će za nekoliko dana nadoknaditi sav posao koji je propustio. - Keri
je najzad uspela da pronađe neke umirujuće reči.
- Nadam se da si u pravu - složila se Etel. - Hoćeš li šoljicu kafe?
- Da, hvala - Keri je prihvatila sa zadovoljstvom, voljna da učini
bilo šta da bi promenila temu razgovora.
- Htela sam nešto drugo da se dogovorim s tobom - govorilaje
Etel, sipajući joj kafu - planirala sam malu zabavu za subotu, kako bih
te predstavila najbližim prijateljima.
- Jeste li sigurni da možete izdržati taj napor? - upitala je
nezadovoljnim
glasom. Nimalo joj se nije svidelaideja da celo veče mora da
izigrava divnu ženicu.
Etel se nasmejala. - Moj jedini posao dok ne stignu gosti, je
sastavljanje jelovnika. O svemu ostalom pobrinuće se Beti.
Dalje su njih dve razgovarale o ve- čeri, o jelima koja će se
pripremiti, i, naravno o gostima koje će pozvati. Biće to samo najbliži
prijatelji: Loren i Kristina Meklo, Kevin Hamilton, neženja, direktor
jedne fabrike, Robert Marlou, fizičar i njegova supruga, i naravno,
Džesika Torp.
*
Tog popodneva, dok je Majk spavao, Keri je razgledala kuću i vrt.
Karnejevi su stanovali u apartmanu u jednospratnom krilu zgrade, dok
je Etelin apartman zauzimao skoro celo drugo krilo. U sredini kuće
nalazio se dvospratni deo gde su bile spavaće sobe, dnevne sobe,
by voki
trpezarije i kuhinja. Na spratu preko puta njenog i Džošovog apart-
mana, nalazile su se četiri nekorišćene spavaće sobe svaka sa svojim
kupatilom. Ovo je sigurno, pomislilaje, planirano za Džošovu decu,
koju će on imati jednog dana. Sada će sve, osim jedne u koju će se
kasnije useliti Majk, ostati prazne, osim ako se Džoš ne urazumi i
dozvoli joj da se razvedu i da povede Majka sa sobom. Tada bi on
mogao ponovo da se oženi.
Kada je izašla u vrt, setila se Džošovih reči da je ovo mesto idealno
za decu. Bio je u pravu. Onato Majku nikada ne bi mogla da pruži. Od
ove pomisli navrle su joj suze na oči i ona se veoma tužna vratila u
kuću.
Nahranila je Majka u kuhinji, a ona je prihvatila Etelin poziv da
večera s njom u njenom apartmanu.
Dok su njih dve večerale, zazvonio je tejefon. Bio je to Džoš.
- Žao mi je što nisam stigao na večeru - rekao je Keri. Glas mu
je zvučao strano i jako, jako daleko. - Imam nekih problema sa
poslom, celo popodne sam proveo pokraj telefona da pogledam
današnju poštu. Plašim se da ću veoma kasno doći kući.
- Jasno.
- Sumnjam da ti je jasno, ali, pokušaj da objasniš situaciju mojoj
majci. Ona se sinoć naljutila, a danas će biti verovatno još gore.
- Dobro, pokušaću. - Spustilaje slušalicu, veoma razdražena
time što Džoš očekuje da se ona izvinjava umesto njega. Zar nije on
bio taj koji je predložio da se pretvaraju da su srećan bračni par? Za
Majkovo dobro, rekao je. Ali, sada nije bio zabrinut za Majka, nije čak
ni pitao za njega.
Keri nije mogla da ne misli na to da bi Džoš stigao na večeru samo
da je hteo. Možda je planirao, pomislilaje gorko, da večera sa
Džesikom. Mračnog lica vratila se za sto i razgovarala s Etel, što je
mogla mirnije.
Posle večere se igrala sa Majkom, dok on nije zaspao i oko devet
sati i ona je legla. Džoš još nije stigao, što je potvrdilo njene sumnje
da je izašao sa Džesikom Torp.
by voki
*
Sledećeg jutra probudili su je duboki smeh i Majkovo gundanje.
Vrata od Majkove sobe bila su otvorena, Džoš se igrao s njim. Keri je
ustala i otišla u kupatilo da se istušira i očešlja. Zadrža-
la se duže nego što je bilo potrebno, na- dajući se da će Džoš za to
vreme otići na doručak. Ali, kad se vratila u svoju sobu, njih dvojica su
sedeli na njenom krevetu.
- Trebalo bi da presvučem Majka - promrmljala je.
- Ja sam to već uradio - Džoš ju je gledao s osmehom na
usnama. - Što si tako iznenađena? Pa, to uopšte nije teško.
- Ne mogu da te zamislim da to radiš.
- Zašto da ne? Ja imam veoma razvijen osećaj očinstva. Kada
smo već kod toga, razgovarao sam sa svojim advokatom, u vezi s
usvajanjem. On će sve srediti i javiti nam kada treba da odemo da
potpišemo.
- Mi? Zašto ja treba da potpisujem?
- Zato što on nigde nije pronašao ne- ki dokument da si ti
zvanično usvojila Majka.
Keri je bila zapanjena. - Oh, zaista nisam. Mislila sam da to i nije
potrebno.
Slegao je ramenima. -I ne bi bilo, da ja nisam saznao ko je njegov
otac.
- Ne moraš da me podsećaš na to!
- Sada je veoma pametno da ispunimo sve te formalnosti oko
usvajanja, jer smo muž i žena. Tako se kasnije ne mogu javiti nikakvi
problemi.
- Dobro - složila se konačno. Nije volela da se podseća na
probleme, koji su iskrsli, pošto je Džoš saznao za Majka, a s druge
strane, želela je da Majk legalno bude njen sin.
- Tvoja majka je bila veoma nezadovoljna što si sinoć tako
kasno stigao - promenilaje temu.
Džoš ju je pogledao ledeno. - Siguran sam da će mi ona sve to reći,
kada navratim do nje kasnije. Ne dopada mi se da me žena poziva na
odgovornost.
by voki
- To mi ne pada na pamet. Uopšte mi nije stalo do toga da znam
kako ti pro- vodiš svoje vreme. Nadam se samo da ćeš prisustvovati
zabavi u subotu uveče, zbog majke, ako ni zbog čega drugog.
- Oh, ne, zar tako brzo? Zašto si to prihvatila?
- Znaš, meni je do toga stalo mnogo manje nego tebi, ali, nisam
želela da se raspravljam sa tvojom majkom. Ona želi da me predstavi
tvojim prijateljima i nisam mogla da se protivim tome, osim da sam
joj rekla istinu o našem, nazovimo ga tako, braku.
Zatim se okrenula prema ogledalu i počela da četka svoju gustu
kosu, što je bilo sasvim nepotrebno. Nije želela da sretne njegov
ciničan pogled.
- Majci nećeš govoriti o tome.
Spustila je četku. - Treba da izigravam zaljubljenu ženu u subotu,
zar ne?
- Tačno. Ta uloga je sasvim suprotna tvojim pravim osećanjima.
- Ništa manje nego tvojim - odgovorila je jetko.
Džoš je ustao i stao iza nje. Uhvatio je njen pogled u ogledalu.
Stavio joj je ruke na ramena i nežno joj je milovao kosu. Kerino srce je
zakucalo brže i ona je poželela da odgurne njegove ruke i pobegne iz
ove sobe. Ali, znalaje dabi to bilo besmisleno.
- Voleo bih da u subotu izgledaš najlepše što možeš - rekao je
tiho. - Ako ti je potrebno nešto, ja imam otvoren račun u nekim
prodavnicama. Slobodno idi i kupi sve što želiš.
- Ne, hvala - odgovorila je - tvoji prijatelji će morati da me
prihvate ili ne prihvate, ovakvu kakva sam.
- Siguran sam da ćeš i tako izgledati divno - promrmljao je.
Nekoliko dugih trenutaka posmatrali su se u ogledalu. Njegovi prsti
su je i dalje milovali, sve dok on naglo nije povukao ruku, kao da je
tek tada shvatio šta radi.
- Uz put, tvoj auto treba da stigne danas. Ovde baš nije veliki
izbor, ali sam pomislio da je bolje da kupim ono što ima, nego da
mesecima čekaš na porudžbinu. Ako se ne budeš složila s mojim
izborom, vratićemo ga.
- Nema potrebe. Sigurna sam da će mi se dopasti.
by voki
- Dobro - složio se Džoš i otišao u svoj apartman. Keri je ostala
da sedi, osećajući čudnu slabost, kao posle napornog fizičkog rada.
Njen auto, crvena „korveta" stigla je poslepodne. Keri je morala da
prizna da ni ona ne bi odabrala bolji. Osetila je čudno uzbuđenje,
posmatrajući automo- bil i poželela je odmah da se provoza. Javila se
Etel i ostavila Majka kod Beti i, pošto je proverila komande, polakoje
krenula prema gradu.
Zaustavila se pred jednom prodavni- com i odlučila da uđe. Na
vratima ju je dočekala vlasnica, Julija Frimont, tridesetogodišnja
plavuša. - Oh, ti si Keri, zar ne? Umirala sam od želje da te upoznam.
Keri je bila veoma iznenađena ovom toplom dobrodošlicom i uskoro
su njih dve ćaskale kao stare prijateljice. Julija ju je nagovorila da
pomaže u organizovanju novogodišnjeg bazara. Keri je to prihvatila,
znajući da se od supruge Džoša Revela to očekuje.
Posle sat vremena, dok se vraćala kući, Keri je razmišljala o ovoj
prijatnoj ženi. Ona je, kao i Etel, zaključila da je njen brak srećan i pun
ljubavi. Hoće li takav utisak imati i gosti na subotnjoj zabavi, upitala
se gorko, parkirajući auto u garažu.
*
Keri je posmatrala svoj odraz u ogledalu. Mnogo je truda uložila da
izg- leda dobro i bila je zadovoljna. Obukla je dugačku ljubičastu
haljinu. Biserna ogrlicaje bilajedini nakit koji je stavila, osim venčanog
prstena. Kosu je očešljala da u bogatim valovima pada na ramena.
Diskretno se našminkala. Nasmešila se. Izgledala je veoma mladoliko i
privlačno. Još uvek se smešila kada je Gracia ušla u sobu.
- Gospodin Džoš je poručio da siđete, jer su već neki gosti stigli
- rekla je devojka.
- Kako izgledam?
- Oh, izgledate divno! - odgovorila je iskreno.
- Hvala, Gracia. Drago mi je da se bar nekome u kući dopadam.
- 0, nisam to samo ja. Primetila sam kako vas gospodin Džoš
gleda. Kao da bi hteo da vas zgrabi i poljubi pred svima.
by voki
Keri se nasmešila tužno. Pitala se koliko posluga zna o njihovim
odnosima? Svi su znali da spavaju odvojeno. Keri je jednom objasnila
Beti da je to zbog Majka koji se često budi noću.
Uzela je parfem i nanela ga iznad šake i na vrat, iza ušiju. - Kako je
Majk? - upitala je devojku.
- On je jako dobar. Tetka Beti ga je već nahranila, a sada se
Adam igra s njim.
Keri je ustala i krenula dole. Polako je silazila niz stepenice,
pridržavajući suknju, da se ne saplete. Džoš je stojao u dnu stepenica.
Držao je čašu u ruci.
- Hajde, hoću da te predstavim gostima - rekao je grubo,
odmeravajući je hladnim pogledom. Uhvatio ju je pod ruku i poveo
prema dnevnoj sobi, gde su gosti stojali u grupicama i razgovarali.
Namestila je osmeh i krenula da upozna Džošove prijatelje.
Loren Mekoj, sredovečni čovek, srednje visine, svetle kose i svetlih
očiju, izgledao je kao uspešan poslovni čovek. Govorio je tiho i lagano,
za razliku od svoje supruge Kristine.
Doktor Robert Marlou i njegova žena Džejn, bili su malo stariji od
ostalih i veoma su ličili jedno na drugo. Oboje su bih visoki, imali su
plave oči i svetlu, ravnu kosu. Džejn je bila mirna i povučena osoba,
obično je njen muž govorio i u njeno ime.
Džesika Torp je stajala u uglu sa ča- šom u ruci i razgovarala sa
visokim, privlačnim čovekom koji je imao oko trideset godina.
Izgledala je divno u crnoj večernjoj haljini. Kosa joj je bila podignuta u
punđu na potiljku, a u uši- ma su joj blistali dijamanti.
Prišli su ovom paru i Džoš joj je predstavio Kevina Hamiltona, koji
joj se nasmešio toplo.
Kada je upoznavanje okončano, Džoš ju je grubo upitao šta bi htela
da popije.
- Šeri, molim - odgovorila je i okrenula se prema Kevinu da nastavi
s njim razgovor o Majku.
Bila je razočarana. Sasvim detinjasto je bilo od nje što se nadala da
će od Džoša dobiti kompliment za svoj izgled. Sada, dok je stajala
pored elegantne Džesike, shvatila je da se obukla i suviše
jednostavno.
by voki
- Sto je divno postavljen - rekla je kada je Džoš pratio njen
pogled.
- Mojn majka je veoma sposobna domaćica. Moraš učiti od nje,
jer ćeš jednoga dana ti preuzeti tu ulogu.
Keri je htela da mu odgovori kako se njena uloga svakim danom
sve više proširuje, ali nije htela da ostali primete ironiju u njenom
glasu.
- Toliko toga ne znam - rekla je konačno.
- Istina - rekao je Džoš podrugljivo - ali, ti si mlada i imaš mnogo
vremena pred sobom.
Džesika je tog trenutka krenula prema Etel koja se nalazila u
drugom kraju sobe i Keri se okrenula prema Kevinu. Započela je
razgovor o njegovom poslu i na kraju mu je predložila dajoj pokaže
plantaže.
- Naravno - prihvatio je - uvek ću naći vremena za gazdinu
suprugu - rekao je galantno.
Džoš se naglo okrenuo od njih i krenuo da ostavi praznu čašu na
sto. Keri je osetila da je ljut, ali, nije imala pojma zbog čega. On
očigledno nije imao nameru da je upozna sa porodičnim poslom i nije
bilo ničeg lošeg u tome što je zamolila Kevina. Odmahnula je glavom i
nas- tavila prijatan razgovor, sve dok Etel nije oglasila da je vreme za
večeru.
Kevin ju je poveo prema stolu i seo sa njene desne strane. Sa leve
je bio Mekoj. Etel je sedela na čelu stola, a Džoš i Džesika s njene
desne strane, preko puta Keri.
Primetila je kako se Džoš saginje da bi čuo nešto što je Džesika
šaputala i ona se setila onoga jutra kada joj je on milovao kosu dok je
sedela pred ogledalom.
Počelaje večerai Beti je donela prvo jelo. Kadgod bi Džoš
progovorio svi su se okretali prema njemu i slušali ga pažljivo, s
mnogo poštovanja. Onaje govorila malo, delovala je odsutno i
zamišljeno. Ako bi neko hteo da je upita nešto, morao bi dva puta da
ponovi pitanje. Nije se uplitala u poslovni razgovor koji su vodili njeni
susedi za stolom.
by voki
Kako je večera odmicala, Keri se sve više i više opuštala. Bilo je to
zbog do- brog jela i vina koje je pila. Uskoro je ćaskala sa Kevinom,
kao da su bliski prijatelji koji se poznaju godinama.
Pre nego što su svi ustali od stola, doktor Merlou je zamolio za reč,
ustao i podigao čašu.
- Najsrdačnije čestitke Džošu i Keri. Neka im je srećan zajednički
život.
- Živeli! - prihvatili su svi.
Keri je stisnula čašu u svojoj ruci, posmatrajući Džoša kroz
spuštene trepavice. I on je posmatrao nju nekoliko trenutaka, a zatim
se okrenuo prema Džesiki i rekao joj je nešto. Keri je otvorila oči i
proučavala. njegov izgled, široka ramena, talasastu kosu. Odjednom
je okrenuo glavu i uhvatio njen pogled. Podigao je jednu obrvu i gorko
se nasmešio. Keri se zbunjeno okrenula i upitala nešto Kevina.
Konačno su počeli da ustaju od stola i da se vraćaju u dnevnu sobu.
Keri je sela na sofu pored Etel i primetila da se Džoš izgubio.
Razgledala je i dalje po sobi i shvatila da nema ni Džesike. Pocrvenela
je od ljutine i poniženja. Nije očekivala od njega da je poštuje, ali,
kako samo može da bude tako netaktičan pred svojom majkom? Da bi
skrenula njenu pažnju počela je da razgovara s njom i Kristinom.
Nekoliko minuta kasnije, Džoš i Džesika ušli su u sobu a majka je
podigla pogled i nasmešila im se.
Nije prošlo ni pola sata, iako je Keri mislila da tu sedi već satima, a
gosti su počeli da se razilaze. Uskoro su ona i Džoš sa Etel ostali sami.
Etel se nasmešila sinu i snahi i uz izvinjenje da je umorna, htela je
da se povuče u svoju sobu.
Keri je uhvatila staru ženu za ruku.
- I ja sam umorna, majko. Otpratiću vas do vašeg apartmana.
Džoš nije prokomentarisao njihov odlazak i Keri je pomislila da je
samo na to čekao, kako bi bio slobodan da otprati Džesiku.
Kada je stigla u svoju sobu, prvo je proverila da li je Majk dobro. On
je spavao mirno. Zatim je otišla u kupatilo i istuširala se. Obukla je
jednostavnu žutu spavaćicu.
Sedela je pred ogledalom i češljala se, kada su se vrata naglo
otvorila i Džoš je ušao unutra.
by voki
- Zar ti nikada ne pada na pamet da bi trebalo da kucaš pre
nego što ulaziš? - upitala je, okrećući se prema njemu.
- Na vrata svoje žene? - odgovorio je hladno.
- Pa, i suviše sam umorna da bih se sada raspravljala s tobom.
Hoću da legnem.
- Ne još. Hoću da mi objasniš svoje ponašanje večeras.
- Moje ponašanje?
- Da, tvoje ponašanje prema Kevinu Hamiltonu - rekao je ljutito
stisnuvši usne.
- Ja sam bila ljubazna domaćica - odgovorila je ravnodušno.
- Flertovala si s njim. To su svi primetili. Bilo je i suviše
očigledno.
Svojim hladnim pogledom prelazio je preko njene figure.
- S kojim pravom rne kritikuješ? - upitalaje oštro. - Ali, ako već
lioćeš takav razgovor, onda mi objasiii šta ste ti i Džesika radili kada
ste se izgubili posle večere?
Iznenađeno je podigao pogled. - Htela je da čuje moj savet u vezi s
nekom njenom investicijom.
- Zar? Nisam imala pojma da si ti i savetnik - ironično se
nasmešila. - Pobogu, Džoše, kakvom me ti budalom smatraš? Ja u to
ne verujem, a ni ostali.
- Ti si ljubomorna - rekao je s ču- dnim izrazom na licu.
- O, ne, nisam - prisilila je sebe da to kaže ravnodušno.
- Jesi - odgovorio je i uhvatio ju je za ruke. Pokušala je da ih
istrgne, ali uzalud. Odjednom ju je zagrlio pripijajući njeno telo uz
svoje. Grubo ju je poljubio. Keri je osetila toplotu njegovog tela i srce
joj je zaigralo. Kada je konačno podigao glavu Keri je negodovala. On
se suvo nasmejao.
- Ne možeš dobiti Kevina, Keri. Moraćeš da se zadovoljiš sa
svojim mužem.
Ona je nekoliko trenutaka stajala širom otvorenih očiju, bez glasa.
Bila je šokirana. Tada je očiju punih suza podigla ruku i pre nego što je
shvatila šta se događa, ošamarilaje Džoša.
On ju je naglo uhvatio za ramena i prodrmao. - Keri, ti...
by voki
- Ja... nisam to htela - pokrila je rukama lice - tako si me
naljutio.
Polako je izraz gneva nestajao s njegovog lica. Ona se pomerila
nazad dok su joj suze blistale u očima.
- Jesam li te uvredio? - upitao je tiho? - Keri, ja...
- Da prekinula ga je. Govorila je tiho, skupljenih obrva. - Od kako
sam došla ovamo, samo to i činiš.
Prebledeo je, samo su tragovi od njenih prstiju na obrazu bili
jarkocrveni. Bez ijedne reči obišao je oko nje i izašao. Čula ga je dok je
silazio niz stepenice, a zatim kako izlazi iz kuće i ne trudeći se da to
uradi tiho.
*
Sledeće nedelje viđala ga je veoma malo. Dva puta ujutru došao je
u njenu sobu, da bi se igrao sa Majkom. Na nju je obraćao manje
pažnje nego da je deo nameštaja. U tom periodu, dok je odnos sa
njenim mužem bivao sve gori, Keri je postajala sve bliskija sa
njegovom majkom. Svakog dana bi je posećivala u njenom
apartmanu. Ti sati provedeni sa svekrvom i sati provedeni sa Majkom
bili su jedini kojima se radovala.
Dve žene su razgovarale otvoreno o mnogim stvarima, o raznim
temama, osim kada je Etel započinjala razgovor o Džošu. „Moraš ga
prisiliti da provodi više vremena kod kuće" rekla je nekoliko puta.
Jednoga dana, Etel ju je pogledala oštro i upitala: - Keri, da li se
nešto loše dogodilo između tebe i moga sina?
- Ne, sve je u redu kao i prvog dana kada smo se venčali -
odgovorila je.
Ali, Etel očigledno nije bila zadovoljna ovim odgovorom. Ipak, bila
je veoima taktična i nije više postavljala pitanja. Samo je ponekad
prodorno posmatrala Keri.
Keri je pre praznika, kada će biti održan i bazar, provodila nekoliko
popodneva u kuhinji sa Beti, praveći kolače za Juliju Frimont. Tih
danaje osetila pravo praznično raspoloženje i nestrpljivo je očekivala
bazar. U petak ujutru je otišla u grad i odnela kolače na dogovoreno
by voki
mesto. Julijaje razvrstavala druga jela, a kada je ugledala Keri, toplo
joj se nasmešila.
- Jesu li ovi voćni kolači po Betinom receptu? - upitala je posle
pozdrava, a Keri je potvrdila. - Kada treba da budem ovde? -
interesovala se.
- U jedan sat.
- Odlično! Imam još dovoljno vremena za kupovinu.
Tokom sledećih nekoliko sati, Keri je kupovala poklone za svoje
ukućane. Plišanog majmuna za Majka, keramički držač za olovke za
Etel i niklovani čajnik za Beti. Pošto joj je ostalo još dva sata
slobodnog vremena, setila se Kevinovog obećanja da će joj pokazati
plantaže. Pogledala je u svoj zeleni vuneni kostim i vunenu jaknu boje
šampanjca, koje je imala na sebi i zaključila da izgleda dovoljno dobro
da se pojavi pred Revelovim radnicima.
Sela je u automobil i odvezla se van grada, gde se Revelov
kompeks nalazio na nekoliko jutara zemlje. Od vratara je saznala gde
se nalazi Kevinova kancelarija, a kada se našla tamo, dala je svoje
ime njegovoj sekretarici. Taman je sela da sačeka, kada su se vrata
otvorila i Kevin joj je pošao u susret.
- Ovo je prijatno iznenađenje Keri.
- Neću se zadržavati ako si zauzet.
- Nemam baš mnogo posla. Hajde, obezbediću ti obilazak kakav
zaslužuju samo najbogatiji posetioci.
Keri se smejala dok su izlazili iz zgrade, a Keri ju je držao pod ruku.
- Bila sam u gradu i pošto mi je ostalo još vremena pre mojih
obaveza u vezi sa bazarom, odlučila sam da te posetim. Lepo je od
tebe što si odmah pristao da mi pokažeš sve što me interesuje, iako
znam kako je vama vreme dragoceno.
Njegov pogled je počivao na njenom lepom licu. - Kao što sam ti
već rekao, za tebe ću uvek naći vremena. Čudim se samo da ti Džoš
nije još ranije pokazao naše komplekse.
- On je zauzet - rekla je kratko - i volela bih da ne gledaš na
mene sve vreme kao na gazdinu ženu.
- A kao prijatelja?
- To je već mnogo bolje.
by voki
- Rekla si to kao da ti je zaista potreban prijatelj.
Izbegla je njegov pogled, plašeći se da će iz njenih očiju pročitati
mnogo više nego što bi ona htela. - Prijatelja nikada nije previše.
Kada su završili obilazak bilo je već podne.
- Ako se ne žuriš, dođi sa mnom u kancelariju na ručak - pozvao
ju je Kevin. - Imam tamo mali hladnjak i u svako doba mogu da
napravim dobre sendviče.
- Hvala, to mi se dopada. Tek u jedan sat moram da se javim
Juliji.
- Odlično! - rekao je Kevin, uhvatio ju je za ruku i poveo u
zgradu.
- Jesu li ono Džošove kancelarije? - upitala je, pokazujući zgradu
preko puta.
- Da - rekao je Kevin iznenađeno. - Zar nisi bila tamo?
Pokajala se zbog tog nepromišljenog pitanja, ali, bilo je kasno.
- Ne, nisam još. Zbog Majka uglavnom provodim vreme kod
kuće - odgovorila je pognute glave.
Ručali su sendviče sa šunkom, a zatim popili kafu.
- Sendviči su bili jako dobri – pohvalila ga je.
- Da, ali moje kulinarske veštine se završavaju samo na
sendvičima. Uglavnom jedem u restoranu.
- Etel mi je rekla da ima nekoliko devojaka koje bi se veoma
rado prihvatile da se brinu o tome. Da li si razmišljao o takvoj
mogućnosti?
- Nisam još spreman za ženidbu, ako si mislila na to. Ovog
trenutka mi je karijera mnogo važnija.
- Ovde ti je sasvim dobro - rekla je Keri razgledajući luksuzno
nameštenu kancelariju.
On sleže ramenima. - Mesto Džošovog pomoćnika je još uvek
slobodno - rekao je oprezno - iako je njegov brat poginuo još pre
godinu dana.
- Jesi li mu spomenuo da te to mesto interesuje?
Nasmejao se kratko. - Nije to problem. Naime, ja nisam jedini.
Uskoro su promenili temu i završili ručak, kad je signalno svetlo
najavilo posetioca, i, pojavio se Džoš.
by voki
- Izvini što dolazim nenajavljen, ali, tvoja sekretarica je izašla... -
naglo je ućutao kada je ugledao Keri.
- Pokazao sam tvojoj ženi plantaže - rekao je Kevin - i navratili
smo na kafu. Hoćeš li i ti da nam se pridružiš?
- Ne - odgovorio je kratko, ne skidajući pogled sa Kerinog hca.
Obrazi su joj bili zažareni dok je uzimala svoju jaknu. - Moram da
idem. Julija me čeka - rekla je žurno. - Hvala ti, Kevine. Džoše,
videćemo se kod kuće.
Iznenada, Džoš ju je uhvatio za ruku.
- Ja ću te otpratiti. - Kada su izašli,on ju je pogledao prodorno. -
Šta ti radiš ovde? - upitao ju je grubo.
- Kevin ti je rekao - odgovorila je, trgnuvši ruku. - Imala sam
malo slobodnog vremena. A sada moram da idem, Džoše, obećala
sam Juliji.
- I meni si nešto obećala na venčanju - procedio je kroz zube. -
Ili si možda zaboravila?
- Teško da bih mogla da zaboravim te najgore trenutke u mom
životu - uzvratila mu je i otvorila vrata od automobila.
- Nismo još završili - rekao je Džoš napeto - videćemo se
večeras. - Zalupio je vrata, a zatim je brzim koracima otišao u zgradu.
Keri je otišla u grad, ali je potpuno izgubila dobro raspoloženje.
Ipak, sve je proteklo u redu. Upoznala je mnogo ljudi, koji su svi bili
veoma prijatni prema njoj. S nekima je razgovarala kao da se već
dugo poznaju.
- Hej, ti si postala ljubimica ovde - rekla joj je Julija.
- Kako to misliš?
- Svi te vole. Veoma si jednostavna i ljubazna, ove obične ljude
ne smatraš nižima od sebe.
Nasmejala se. - Zašto bih to radila? Pa, i ja sam bila tako obična
kao i oni.
- Ne znam kako te je Džoš pronašao, ali, to je nešto najbolje što
je u životu uradio. Sećam se kako je imao proble- ma sa Helen... -
Iznenada je prekinula, shvativši da to nije tema o kojoj bi trebalo da
govori Keri. Okrenula se i usula kafu. - Kada ću upoznati Majka?
by voki
Keri je obećala da će ga dovesti u njenu radnju, a zatim se duboko
zamislila. Kakve je to probleme Džoš imao sa Helen? Julija joj to
sigurno ne bi rekla, a ni Etel. Znači, jedino Džoš može da odgovori na
to pitanje, ali, izgleda da neće imati pogodnu priliku da to pitanje
postavi.
Te večeri, Džoš je došao izuzetno na večeru. To se događalo retko u
poslednje vreme. Beti je Majka hranila u kuhinji, dok su ostali jeli u
trpezariji. Džoš je uglavnom ćutao, osim kada bi ga majka nešto
upitala. Bilo je očigle- dno da se zbog nečega ljuti na svoju ženu. Čim
je završila večeru, Etel je otišla u svoju sobu.
Kada su ostali sami, Džoš je pogledao Keri, tvrdog izraza lica.
Znajući da je on samo čekao priliku da je ponovo napadne zbog
posete Kevinu, Keri se izvinila i brzo otišla u svoju sobu. Beti je trebalo
da donese Majka svakog trenutka i ona je bila sigurna da zbog toga
Džoš neće krenuti za njom. Prevarila se. Tek je uspela da se presvuče i
spremi za tuširanje, kada je on ušao.
- Neću više da čujem nijednu tvoju besmislenu optužbu - rekla
mu je čim gaje ugledala. Ipak, osetila je slabost i morala je da sedne u
fotelju. - Uskoro će Beti doneti Majka.
- Neće, dok joj jato ne kažem - rekao je i otišao do prozora.
Keri se osećala kao mušica koja je uhvaćena u paukovu mrežu.
- Onda reci šta imaš da mi kažeš.
- Hoću da se držiš podalje od Kevina Hamiltona. I da se više ne
viđate nasamo. - Izgledao je ljut kao nikad do tada. - Neću da trpim
ogovaranja oko moje žene i nekog drugog muškarca.
- Nemaš pravo da to tražiš od mene. Mislim da ću ovde poludeti
ako ne budem mogla čak ni prijatelje da imam.
- Nisam mislio da te interesuje moja kompanija, Keri.
- Ja i nisam... - pretpostavljala je da je on u pravu što sumnja u
njeno prijateljstvo sa drugim muškarcem, ali, sada je bila na ivici
živaca. - Džoše, za mene nije dovoljno samo društvo desetomesečne
bebe. I neću ti dozvoliti da mi ti određuješ prijatelje.
Posmatrao ju je nekoliko dugih trenutaka, držeći ruke iza leđa. -
Kada si to već sama pomenula, reći ću ti šta- sam planirao. Našao
by voki
sam negovateljicu za Majka. To je jedna pedijatrijska sestra, koja ima
mnogo iskustva sa decom. Sledeće nedelje će biti ovde.
Keri je skočila sa stolice. - Znam šta pokušavaš! Hoćeš da se Majk
emotivno veže za nekog drugog!
- To je daleko od istine, Keri. Nekoliko puta godišnje ja moram
da odlazim iz grada, a želim da ti uvek ideš sa mnom.
Ona je pokrila lice rukama. - Pobogu, zašto?
- Ti si moja žena. - rekao je isto tako hladnim glasom - i hoću da
budeš domaćica mojim poslovnim partnerima.
Podigla je glavu i pogledala ga ljutito. - Da li je to pravi razlog što si
se oženio sa mnom? Da bi dobio domaćicu za svoje poslovne
partnere. Zar ne bi Džesika Torp bolje odgovarala toj ulozi?
On se namrštio i u dva koraka prešao rastojanje koje ih je
razdvajalo. Za nekoliko trenutaka već je sedeo pored nje i divlje je
ljubio.
- Da li je to tvoj odgovor na sve? - upitala je kada je konačno
uspela da se oslobodi njegovog zagrljaja.
Položio ju je na krevet i pritisnuo svojim telom. - Nećemo više
govoriti - promrmljao je, nastavljajući daje ljubi.
Keri nije čak ni pokušala da se bori, znala je da bi to bilo uzalud.
Lagano je podigla ruke i savila ih oko njegovog vrata, osećajući
njegove snažne mišice pod prstima i mekoću njegove kose.
Iznenađeno je podigao glavu. Keri je primetila da je tog trenutka
nestalo ljutnje iz njegovih očiju. Za trenutak je zažmurila i tada je
shvatila da je kasno za borbu, ako je to nameravala. Njegove usne su
već ponovo bile na njenom licu, ali, poljupci su sada bili nežni, a usne
tople. Osetila je njegove ruke na svome telu i izgubila je volju da se
protivi kada je počeo da je svlači. Potpuno se prepustila njegovim
zagrljajima, svesna da joj to uopšte nije mrsko. Pripila je svoje telo uz
njegovo, osećajući zadovoljstvo koje nikada do tada nije osetila.
*
by voki
Kada je sve prošlo, Keri je ležala na krevetu potpuno zbunjena. Nije
volela Džoša, nije joj se čak ni dopadao, ali, zbog čega je onda bila
toliko slaba prema njemu? Zbog čega je imao toliku moć nad njom?
Nije mogla daprikrije gorčinu koju je osetila i suze su počele da joj
se skupljaju u očima. Pokrila je oči rukama, ali, suze više nije mogla
da zadrži.
- Keri, šta nije u redu? - čula je njegov grub glas.
- Ništa nije u redu - promrmljala je, puna sažaljenja prema sebi.
- Nemoj biti luda! Prvi put od kako smo venčani, sve je u redu.
Keri više nije mogla ni reč da kaže, samo je okrenula glavu na
drugu stranu.
Zar je zaista toliko luda? Hoće li Džoš sada otići kod Džesike, ili ko
zna kod koje druge? Da li on zaista misli da će ovo izgladiti
nesporazume među njima?
- Keri - rekao je nestrpljivo - nemoj sve shvatati tako tragično.
Prestani da se ponašaš kao dete. Reci mi zašto si iznenada počela da
plačeš?
Otvorila je oči i okrenula glavu prema njemu. Zamućenim
pogledom je posmatrala njegovo ljutito lice. - Ne bi mogao da se
smiriš dok mi sve ne uzmeš, zar ne? Prvo sam morala da se udam za
tebe i dovedem Majka ovamo. Ne mogu čak sama ni prijatelje da
biram. Dovodiš negovateljicu da bi Majka odvojio od mene, a sada si
dobio i moje telo...
- Hej, Keri, šta ti je? - upitao je ljutito. - Ja ne bih uzeo tvoje telo
da ti to nisi htela. Zašto sada govoriš drugačije? Ti čak i veruješ u to.
Imao sam obzira prema tebi i prvo sam čekao da se venčamo, pa tek
onda da spavamo zajedno.
- O, da! - odgovorila je gorko. - Ti si toliko obziran prema meni
da mi uzimaš sve što mi je drago i još očekuješ da mi se to dopada.
- Zašto lažeš samu sebe? Brak ne bi smeo da bude bojno polje.
- Ne znam kako bi trebalo da izgleda brak, nikada još nisam bila
udata - odgovorila je. Pokušavajući da sačuva bar malo ponosa,
okrenula se na drugu stranu i skupila kolena. Džoš je bez reči ustao iz
kreveta i obukao se. Tiho je izašao i otišao u svoju sobu.
by voki
Keri je odlučila da se istušira i siđe u kuhinju. Život mora da teče
dalje, a ona će se truditi da odsada više vremena provodi sa Majkom,
jer će uskoro doći negovateljica i za to neće imati mnogo prilike.
*
Jedan dan pre praznika, stigla je i negovateljica. Majk je spavao, a
Keri je sa Etel pila čaj. Džoš je doveo sitnu ženu u uniformi. Žena je
izgledala kao ptica. - Majko, Keri, upoznajte se sa Emili Hastings. Ona
je došla da preuzme brigu oko Majka.
Posle kratkog razgovora u kome Keri nije učestvovala, Džoš je
poveo Emili u sobu koja je za nju određena, a bila je spojena vratima
sa jednom istom takvom, koja će ubuduće biti Majkova. Keri se
pobunila da u njenom apartmanu ima dosta mesta i za dečaka i
njegove stvari, ali, Džošje odgovorio daMajk mora imati sopstvenu
sobu, da se ne bi razmazio kao Deni. Na njeno veliko razočaranje,
Majk se nije bunio što su ga premestili. Cak je izgleda i uživao u
istraživanju nove sobe, a napravio je i nekoliko samostalnih koraka.
Majku je bilo dozvoljeno da za praznični ručak sedi s ostalima za
stolom u trpezariji. Kao da je osetio neko posebno raspoloženje dečak
je bio veseo i nasmejan, dok je negovateljica trčkarala oko njega,
pazeći da nešto ne baci na tepih. Vrhunac za Keri bio je to kada je
Džoš ponudio dečaku još krompir pirea, a ovaj je podigao svoje plave
oči i rekao: - Tata!
Keri je ustala od stola i otišla u dnevnu sobu gde je gorela vatra u
kaminu. Uskoroje Etel došla zanjom. -Džošje otišao u šetnju - rekla je.
Keri je ćutala. Etel joj je prišla i sela na kauč pored nje. - Keri, ne bih
htela da se mešam u tvoj privatni život, ali, molim te, reci mi da li
mogu da ti pomognem da se između tebe i Džoša sve sredi?
- Šta da se sredi?
- Draga moja, ja nisam slepa. Nešto između vas dvoje nije u
redu. Šta je on to uradio da te je tako naljutio?
Keri je osetila ogromnu želju da ovoj ženi ispriča celu istinu. Da joj
kaže da je njen sin sebičan i bezosećajan čovek, koji uvek sprovodi
svoju volju, bez obzira da li će nekoga zbog toga povrediti. Htela je da
by voki
joj kaže da bi već odavno otišla odavde da nije Majka. Ipak, kada je
ugledala njeno ljubazno lice, puno razumevanja, nije mogla da joj
nanese bol. - Mislim da Majku nije potrebna negovateljica - rekla je.
Etel je tužno klimnula glavom. - Mislila sam daje to u pitanju. Draga
moja, ja sam ganuta tvojom brigom i pažnjom za dečaka. Znam koliki
je to bio napor . za tebe, koliko si samo morala da se odričeš zbog
njega. Očigledno, od njego-og oca nisi mogla da očekuješ pomoć.
- O tome ne bih htela da govorimo - prekinulaju je naglo.
- Naravno, i ne moramo - odgovorila je toplo. - Ja bih samo htela
da ti pomognem da sagledaš situaciju iz Džošovog ugla. I on je, isto
tako kao i ja, shvatio kako ti je bilo teško. Sada, kada si njegova žena,
dozvoli mu da te bar malo rastereti.
- Majko, ja nikada nisam pomislila da mi je Majk teret.
- Da, znam, pogrešno sam se izrazila - izvinjavala se Etel. - Ja
razumem Džoša, jer iz ličnog iskustva znam koliko majka može
emotivno da se veže za dete. I tada, bez obzira na svu ljubav i dobre
namere, može stvoriti situaciju koja za dete neće biti dobra. Mislim da
se Džoš toga plaši. On se protivio mom načinu vaspitanja Denija i bio
je potpuno u pravu. Deni je postao samovoljan, neposlušan, pravi
buntovnik. Mislim da inače ne bi insistirao da ga Džoš pošalje u Afriku.
Keri je osetila veliko sažaljenje prema ovoj ženi. - Svako mora da
odgovara zbog svojih dela i vi ne treba da osećate krivicu. Bilo šta da
je Deni učinio, učinio je on sam, a ne vi.
- Znam. Zaista to znam. Samo hoću da objasnim Džošova
osećanja. Majk mu veoma mnogo znači i mogu da ga razumem. Kada
je Helen poginula, on nije izgubio samo zenu već i dete.
- Dete? - ponovi Keri kao da je nije dobro čula.
- Kao što sam i mislila, to ti nije rekao. On je prilično zatvoren,
ali, to su stvari koje ne bi smeo da prećuti. Naime, Helen je bila u
drugom stanju kada je izgorela u požaru.
- To nisam znala - odmahnula je Keri glavom. - Nikada mi to nije
spomenuo.
- Ako sazna da si to čula od mene, verovatno će se naljutiti, ali,
ja zaista hoću da vam pomognem. Vaš brak mora uspeti.
by voki
- Hvala, majko. I ne brinite, Džoš neće saznati da ste mi bilo šta
govorili o tome.
- Uvek ću ti sve reći ako budeš smatrala da će to popraviti vaše
odnose. U dobrom braku ne bi smelo da bude nikakvih tajni.
*
Kasnije, kada je bila sama u sobi, Keri se setila tog razgovora. Prvi
put je shvatila zašto je Majk toliko važan Džošu. Ipak, nešto je još
uvek bilo nerazjašnjeno. Zašto je Helen sama putovala u Toronto? Da
tamo ima rodbine, ne bi odsela u hotelu, a da je otišla na odmor, zbog
čega i Džoš nije bio s njom? Ipak, julija Frimont je rekla da su imali
nekih problema. Možda je Helen otišla sama da bi mogla o tome da
razmisli. Bez obzira šta se dogodilo između nje i Džoša, Keri gaje
sažaljevala. Sigurno je mnogo patio kad je Helen poginula. Kada je
izgubio ženu i dete, možda i više nego što je ona patila kada je umrla
Meg. Njoj je ipak ostao Majk, dok Džoš nije imao nikoga. Sa takvim
mislima sišla je sutradan u kuhinju da bi doručkovala sa Majkom.
- Oh, došli ste da se pridružite gospodinu Džošu, zar ne? - rekla
je Beti. - Baš lepo. Idem da postavim i za vas.
Pre nego što je stigla da se pobuni, Beti je već izašla u trpezariju.
- Zar Beti još nije donela Majka? - upitala je Adama.
- Ne, on će doručkovati gore sa negovateljicom.
Keri je htela da i ona s njima doručkuje, ali, sada više nije imala
izbora. Teško bi mogla objasniti zašto ne želi da doručkuje sa svojim
mužem.
Džoš ju je dočekao sa širokim osmehom na licu. - Beti misli da je
veoma lepo od tebe što si ustala ranije da bi doručkovala sa mnom.
Nisam hteo da je razočaram i kažem joj pravi razlog tvog dolaska. To
je Majk, zar ne?
Keri je sela na svoje mesto. - Tačno, ali, njega već hrani
negovateljica.
- Možeš otići tamo kadgod zaželiš.
- Zar da mi se ta Emili mota po sobi dok se igram s njim?
by voki
- Oh, Keri, zašto joj ne pružiš šansu? Ona je veoma dobra prema
Majku i sigurno bi ti se dopala. Nisi mi još oprostila što sam je doveo,
zar ne? To je očigledno, ali da li me optužuješ i zbog drugih stvari?
Keri nije odgovorila. Ćutala je nekoliko trenutaka, sećajući se
njegovog zagrljaja. Zatim je odmahnula glavom kao da želi da istisne
takve misli. - Od danas počinje rasprodaja u gradu - promenila je
temu - možda bih mogla da kupim poklone za novogodišnje praznike.
Nasmešio se. - Baš dirljivo što želiš da uštediš svaki cent, Keri, ali,
za to nema potrebe. Izgleda da si zaboravila da više ne živiš od svoje
male plate. Nisi čak nijednu haljinu kupila otkako smo se venčali.
- Nemam potrebu da razbacujem novac čak i ako ga ima
previše. Ne zaboravi da si se oženio sa devojkom koja je uvek bila
pažljiva u trošenju novca i ne možeš očekivati od mene da tako lako
izgubim tu naviku. Oprosti što moja garderoba nije sasvim po tvom
ukusu, ali, ja sam takva, kakva sam.
- Ne moraš da se braniš - rekao je hladno. - Ja se ne žalim.
- Džoše, imaš li neku ideju šta da kupim tvojoj majci? Znam da
voli stare stvari, ali, ja se u to slabo razumem.
- Mogao bih nju da ispitam šta bi volela, ali tako da ne
posumnja. Inače, za takve savete se uvek možeš obratiti Džesiki, ona
je pravi stručnjak.
Keri je ućutala. Od Džesike sigurno nikad neće tražiti savet.
Kada je kasnije Džoš otišao na posao, ona je poslala Emili da popije
kafu i otišla da se igra sa Majkom. Posle toga je odlučila da ode u
grad.
Izlozi su bili ukrašeni lampionima i šarenim trakama i Keri je uživala
u višečasovnoj kupovini. Za Majka je odabrala novo odelce i konjića za
ljuljanje, neki nakit za Graciu, divan šal za Beti i par vunenih rukavica
za Adama. Za Džoša je bilo malo teže odabrati poklon. Naposletku se
ipak odlučila za novčanik ručne izrade i svilenu košulju. I jedno i drugo
je odnela da se utisnu njegovi inicijali. Jedino za Etel nije mogla ništa
da kupi. Ipak, do praznika ima dosta vremena.
O tome je razmišljala kada je ulazila u mali kafe na ručak. Kasno je
primetila Džesiku koja je sedela sama za stolom. Pre nego što je
by voki
mogla da je izbegne, Džesika je podigla glavu i primetila je. - Hajde,
dođi za moj sto - pozvala ju je.
Keri je bezvoljno prišla i sela.
- Džoš mi je kazao da imate negovateljicu za Majka.
Keri je klimnula glavom.
- Ne dopada ti se?
- Niti mi se dopada, niti ne dopada. Ne poznajem je dovoljno.
- Onda ti se sama ta ideja da Majk ima negovateljicu na dopada.
- Mislim da je to nepotrebno. Čini mi se da ti je Džoš ipak
ispričao šta ja mislim o tome.
- Samo mi je spomenuo. Videla sam ga nekoliko puta, ali, tada
smo govorili o drugim stvarima.
Keri je bila sigurna da je ovo bilo rečeno namerno, da bi ona bila
ljubomorna, ali, ništa nije pokazala. Kada je stigao ručak, posvetila je
toine pažnju i samo je kratko odgovarala na Džesi- kina pitanja.
- Vidim da si prezauzeta - konačno je rekla Džesika ironično. - I
ovako sam htela uskoro da odem. Imam još mnogo posla, a očekujem
da dođe Džoš
kada izađe iz kancelarije. - Naglo je ućutala kao da je rekla nešto
što nije trebalo. - Zbog posla, naravno. Nadam se da mi nećeš
zameriti što ću ga malo zadržati i neće stići na večeru kući.
- Nikada se ne mešani u njegov posao - odgovorila je Keri
kratko.
Kada je Džesika konačno otišla, Keri je osetila da joj svaki nerv
treperi. Ne bi mogla podneti više ni jednu njenu reč.
Ostavila je nepojeden ručak i izašla.
*
Uveče Džoš nije došao na večeru. Kasnije se pojavio u njenoj sobi i
saopštio joj je da će otputovati u Boiz na nekoliko dana.
- Hoćeš li da pođeš sa mnom? - pitao je.
Keri je sedela u fotelji i čitala neki časopis. - Ne, hvala- odgovorila
je. - Ne bih mogla da ostavim Majka.
by voki
- Majk je u dobrim rukama. Zbog toga sam i uzeo negovateljicu
da bi ti bila slobodna da me pratiš na. poslovnim putovanjima.
- Ovo je i suviše brzo. Majk se još nije navikao na Emili.
Uostalom, čini mi se daje prehlađen.
- On je sasvim zdrav, Keri, i ti uzalud izmišljaš opravdanja. Voleo
bih da pođeš sa mnom.
Njene oči su ljutito zaiskrile. - Ali, ja to ne želim. I ne možeš me
naterati, osim ako me vežeš i odneseš do aviona.
Džoš je bez reči napustio sobu. Kad je izašao, Keri je ispustila
časopis iz ruku. Osećala je da drhti. Hoće li Džesika otputovati s njim,
pitala se i otkrila kako joj je ta ideja silno mrska.
Dve večeri kasnije, Keri je sedela u restoranu sa Kevinom
Hamiltonom, za stolom obasjanim svećama.
- Ovde je lepo - rekla je. - Bilo mi je potrebno da izađem iz kuće.
- Mislim da se ovo neće dopasti Džošu.
- Ja sama sebi biram prijatelje, Kevine.
Keri je bila iznenađena kada ju je Kevin tog popodneva pozvao na
večeru. Prihvatila je poziv bez razmišljanja, a i Etel se odmah složila s
njom.
Dok je sedela kraj njega, pomislilaje da Džoš nikada ne bi inorao da
sazna za ovo, ali, ako i sazna, ona nije brinula zbog toga.
Kevin se nasmešio. - Izgledaš veoma lepo u plavom. Dobro ti stoji
ta boja.
Ona je pogledom prešla preko njegovog savršeno odabranog odela
i onda mu uzvratila osmeh. - Pošto je ovo kompliment od tebe, veoma
sam polaskana.
- Kako to misliš?
- Ti imaš izvanredan ukus za oblačenje. Uvek izgledaš kao da si
sišao sa naslovne strane nekog modnog časopisa.
Kevin je zaista tako izgledao i ona nije mogla da ga ne poredi sa
Džošom. Džoš, iako je bio elegantan, izgledao je kao danije svestan
štaje obukao. Oblačenje je za njega bio nevažan, ali neophodan deo
života.
by voki
Tog trenutka u salu je ušla Džesika Torp sajoš jednom ženom, i od
tada Kevin više nije mogao tako mirno i prijateljski da razgovara.
Očigledno, bio je veoma uznemiren.
- Šta nije u redu? - nije izdržala Keri da ga ne upita. - Da li te
brine to što nas je Džesika videla zajedno?
- Ne, zašto bi me to brinulo?
- Ne znaš kako će moj muž reagovati i sigurno te to brine. Ja
imam manje razloga za zabrinutost, a on je ipak tvoj poslodavac.
Uostalom, u tome što nas dvoje večeramo zajedno nema ničeg lo-
šeg! - razuveravala ga je Keri.
Ipak, veče se nije završilo tako prijatno kao što je počelo i Keri je
bila srećna kada je napokon mogla da se vrati kući. Bila je malo
uznemirena Džesikinom pojavom u restoranu, ali je mnogo jače bilo
olakšanje što ona nije otišla sa Džošom u Boiz.
*
Nekoliko dana nakon Džošovog povratka, Keri je svakog trenutka
očekivala njegove prekore, pa čak i svađu, zbog izlaska sa Kevinom.
Ipak, to se nije dogodilo. Čudila se kako to da je Džesika propustila
tako izuzetnu priliku da poljulja njegovo poverenje u svoju ženu.
Decembar se bližio kraju i počeo je da veje sneg. Keri je bila skoro
izolovana u kući, jer se nije usuđivala da vozi po zavejanom putu.
Džoš je na to navikao i redovno je odlazio na posao. Ona je dane
provodila sa Etel ili u igri sa Majkom. Emili se tom prilikom uvek
povlačila. Nikada se nije protivila nijednom planu koji je Keri napravila
za dečaka. Daje bila uboljim odnosima sa mužem, priznala bi mu da je
bio u pravu što je doveo negovateljicu. Ali, ona ga je tako malo viđala.
I dalje je kasno do- lazio s posla, ili je bar tako govorio. Keri je bila
sigurna da neke od tih večeri provodi sa Džesikom. Nekoliko dana pre
novogodišnjih praznika, Džoš ju je obavestio da će ići na igranku u
seoski klub. Obradovala se i odlučila da ode u grad i kupi
odgovarajuću garderobu.
by voki
*
Ujutru se probudila s osećanjem mučnine i bolovima u stomaku.
Ipak je ustala, toplo se obukla i sišla. Za doručak je silom pojela parče
tosta i popila čaj, a zatim je obavestila Etel da izlazi.
Kada se našla u kolima počela je da se oseća bolje. Čaj je izgleda
uticao na njen stomak i mučnina je prestala, tako da se bez problema
odvezla u grad. Obilazila je prodavnice, ali u malom gradu nije mogla
da pronađe ništa prikladno. Već je mislila da odustane, kada je u
poslednjoj prodavnici u koju je ušla, ugledala predivnu haljinu, koja je
u bogatim naborima padala preko kolena i presijavala se. Kada joj je
prodavačica donela i cipele iste boje, sa visokim potpeticama, bez
razmišljanja je potpisala ček. Nasmešila se zadovoljno kada je još
jednom pogledala svoj lik u ogledalu.
Džoš nije video haljinu sve do večeri kada je trebalo da pođu na
igranku. Sedeo je u dnevnoj sobi i čekao da Keri siđe. Okrenuo se
kada je začuo nežno šuškanje njene haljine. Ustao je i ostao da stoji
bez daha.
- Pa? - upitala je Keri zadovoljno.
- Bićeš najlepša žena večeras.
- Hvala - rekla je nežno. - Znači, do- pada ti se moja haljina?
- Kada bih rekao da mi se dopada, to bi bilo i suviše blago za
ono što osećam, draga.
- Idem po kaput - promrmljala je zbunjeno.
- Sačekaj -rekao je Džoš i pružio joj je jedan paket. Otvori prvo ovo.
- Stavio joj je paket u ruke i ona je sela na kauč da bi ga otvorila. Kada
je slinula poklopac, ugledala je skupocenu večernju jaknu. Bila je
zapanjena. Nežno je prešla prstima preko divinog krzna, nesposobna
da izgovori i reč.
Džoš joj je prišao i izvadio jaknu iz kutije. - Da vidimo da li sam
pogodio tvoju veličinu.
Dopustila muje dajoj prebaci jaknu preko ramena i podigne toplu
kragnu. Kada se pogledala u ogledalo, nije mogla da veruje da je ta
elegantna dama zaista ona. - Prekrasna je! - rekla je bez daha. - Ne
by voki
mogu da pronađem odgovarajuću reč, Džoše. Zaista je veličanstvena.
Hvala ti.
Prišao joj je i za trenutak su im se pogledi sreli u ogledalu.
Očekivalaje da će je dodirnuti i bila je gotovo malo razočarana kada je
to izostalo. - Hajdemo - rekao je samo.
Kada su ulazili u klub, Keri je osetila veliko samopouzdanje, stojeći
pored Džoša. Stolovi su bili postavljeni za večeru, a i mnogo gostiju je
već stiglo. Jedan od prvih parova koje je Keri ugledala bili su Džesika
Torp i neki plavokosi muškarac koji ju je gledao sa divljenjem.
- Emet Trevis - rekao je Džoš pošto je pratio njen pogled. - On je bio
veoma dobar prijatelj Džesikinog muža.
Iako je bio sigurno dvadeset godina stariji od nje, još uvek je bio
zgodan i očigledno veoma bogat.
Džoš ju je uhvatio pod ruku i poveo između stolova. Zaustavili su se
kod bračnog para Mekloj i Kevina Hamiltona. Pošto su se pozdravili,
Kristina se okrenula prema Keri. - Veoma si lepa, draga. Ova haljina je
pravi pogodak. Savršeno ti stoji.
- Hvala - odgovorila je Keri s osmehom na usnama. Ali, njeno
raspoloženje nije dugo potrajalo. Uskoro je ugledala Džesiku i njenog
prijatelja kako im se približavaju. Imalaje srebrnastu, pripijenu haljinu
koja je blistala pri svakom njenom koraku. Hladno se pozdravila sa
svima, samo joj je osmeh bio topliji kada se obratila Džošu. - Dragi,
moram da razgovaram s tobom.
Džoš se nasmešio i pridržao joj je stolicu da sedne pored njega. Keri
je uhvatila Kristinin sažaljiv pogled, koji kao da joj je govorio da nema
šansi pored Džesike. Osetilaje veliku želju da joj pokaže da nije u
pravu, ali je brzo potisnula to osećanje.
- Razgovaraćemo kasnije, Džesi - rekao je Džoš i pogledao u
Keri. Emet Trevis je seo sa Džesikine desne strane, i izgledalo je da je
ona sada prvi put zapazila daje i Keri tu. Gledalaje njenu haljinu sa
podrugljivim izrazom na licu.
- Džoše dragi, trebalo bi da pošalješ ženu u Sietl, ili makar u
Boiz da kupuje garderobu - rekla je. - Ova haljina je stajala u Reninoj
prodavnici barem šest meseci.
by voki
Keri je uputilajedan očajnički pogled prema Džošu, ali, on ovoga
puta nije pomogao. Umesto toga, samo se lenjo nasmešio i podigao
obrvu.
- A gde si ti pronašla svoju haljinu, Džesika? - upitala je Keri
izveštačeno ljubaznim glasom.
- U Sietlu, u jednom butiku. Njegova vlasnica pažljivo bira
mušterije, ali, ako te ja preporučim, prihvatiće te.
- Nije potrebno - odvratila je Keri.
- Ja ionako ne volim da izgledam provokativno.
Trevis je posmatrao čas jednu, čas drugu ženu, a zatim je pročistio
grlo.
- Džesika zna kako se može dobro obući, najbolje u okolini.
- To je lepo - rekla je Keri hladno, izdržavši Džesikin hladan
pogled.
- Izgleda da je ovde došlo do nesporazuma - umešao se sada i
Džoš.
- O, ne - prekinula ga je Keri. - Džesika i ja se razumemo
odlično.
Trevis je spustio ruku na Džesikino rame. - Hoćeš li da ti poručim
koktel, dušo?
Napetost je tog trenutka popustila i Trevis je pozvao konobara a
zatim se okrenuo prema Keri.Započeoje razgovor o Majku, a uskoro je
počela da stiže i večera. Za vreme večere, Džesika se trudila da
pokaže koliko joj je dosadan razgovor s ostalima. Sve vreme je nešto
šaputala Džošu. Keri je silno želela da joj prospe bokal vode u lice i
teško se od toga uzdržavala.
Posle večere, orkestar je počeo da svira i Trevis je odmali odveo
Džesiku na podijum. Sledio ih je bračni par Mekoj, a Keri je pogledala
svoga muža koji je lagano pio, sa nedokučivim izrazom na licu. Pošto
je zaključila da ne može da mu pročita misli, okrenula se prema
Kevinu da bi mu odgovorila na neko pitanje, i Džoš je naglo ustao i
pozvao ju je da igraju. Verovatno je pomislio da će to učiniti Kevin, pa
je hteo da ga preduhitri.
Keri je klimnula glavom osećajući da joj se mučnina vraća.
Potisnula je bol u stomaku i dozvolila svom mužu da je povede ka
by voki
podijumu. Kada se našla u njegovom zagrljaju, upitala se zbog čega
joj je toliko važno kako se on i Džesika ponašaju. Stisnula je usne i
odlučila da ne progovori prva. Uradio je to Džoš ali posle duge tišine. -
Tvoje prvo pojavljivanje u javnosti kao moja žena, baš i nije najbolje
počelo.
Podigla je glavu i pogledala ga hladno. - Pretpostavljam da misliš
da je to moja greška.
- U svakom slučaju nisi se trudila da je izbegneš.
- Šta je trebalo da uradim? Da mirno sedim i slušam kako mi se
Džesika ruga?
- Ti ne poznaješ Džesiku. Ona je samo htela da ti pomogne da
se prilagodiš.
Keri je zadrhtala od besa. - Htela je da me predstavi manje
vrednom od ostalih. To neću podnositi. Ja se ne stidim svog porekla
niti bilo čega drugog. Ja imam drugog posla nego da po ceo dan jurim
po sastancima i da zbog garderobe putujem u Sietl.
- Zaista? - promrmljao je. - Neću da se raspravljam s tobom. Kao
što sam ti već ranije rekao, izgledaš divno večeras. Nemaš razloga da
zavidiš Džesiki.
- Da zavidim? Ne osećam nimalo zavisti prema ženi koja zavodi
tuđe muževe! - Okrenula je glavu ljutito i gledala preko njegovog
ramena, ali je još uvek osećala njegov pogled na sebi. Odahnula je
kada se ples završio tako da su mogli da se vrate na svoja mesta. U
isto vreme su se vratili i Džesika i Emet i kada ju je Kevin zamolio za
ples, prihvatilaje bez razmišljanja. Dok je igrala sa Kevinom osetila je
opuštenost koju nije doživela otkako je ušla u ovaj klub. Vodili su
spontan i prijatan razgovor, ali, to nije potrajalo dugo, jer je ugledala
Džoša koji je igrao sa Džesikom. Na kraju igre, Kevin ju je odveo do
stola, ali Džoš i Džesika se nisu vratili. Posle nekoliko minula igrala je
sa Emetom. Nervoznoje razgledala po sali, ali, njenog muža nije bilo.
A nisu bili ni za stolom kada su se posle plesa vratili. Njih dvoje su se
pojavili kada je prošlo već nekoliko plesova i Džesika joj je dobacila
jedan izveštačeni osmeli pre nego što je otišla da igra sa Kevinom.
Veče je potpuno propalo. Plesala je i dalje, čak i sa Džošom, ali, više
nije mogla ni sa kim prirodno da razgovara, niti se više smešila. Kada
by voki
su najzad iza šli iz kluba, osećala se kao uljez, koji nikada neće biti
prihvaćen u društvu u kojem se Džoš kreće.
Za vreme vožnje do kuće, Džoš je naj zad odlučio da progovori.
- Nadam se da si uživala u ovoj večeri provedenoj sa Kevinom
Hamiltonom.
Pogledala ga je iskosa, a njegove usne su bile razvučene u ciničan
osmeh. Setila se njegovog zagrljaja dok su ple sali, kada ju je držao
kao neku potpuno stranu ženu. Poželela je da je tada zagrli čvrsto.
Ova njegova nepoštena pri medba samo ju je još više povredila, ali je
odlučila da mu to nikako ne pokaže.
- Jedino zadovoljstvo ove večeri bilo je što me nisu svi smatrali
neprikladno obučenom i dosadnom - odgovorila mu je jetko.
- Meni nije važno kako se oblačiš, ali, u tvom ponašanju je bilo
nečeg što mi je smetalo. A to je Kevin! Zatražio sani od tebe da se
više ne vidaš s njim a i i me nisi poslušala. Ne samo da si mnogo
plesala s njim večeras, već si izašla na večeru s njim dok sam bio u
Boizu.
Kerina ljutnja se još više povećala. On je sve vreme znao za tu
večeru, samo je oekao povoljan trenutak dajoj to prebaci. - Džoše,
ponašaš se kao general koji naređuje vojnicima. Ali, ovo nije vojska i
ako nastaviš i dalje da mi nareduješ, ja ću i dalje to da ignorišem.
Zbog čega hoćeš da se ovaj lažni brak nastavi? Zar ti je toliko stalo
da budeš oženjen ženom koja ne mari za tebe?
- Još uvek nisam uveren da naš brak ne može biti uspešan. Tek
smo šest meseci zajedno. Jednom sam se zarekao da će moj brak ako
se ponovo oženim biti dobar.
- To je bilo tada kada si planirao da se oženiš sa Džesikom. Nisi
mogao znati da ćeš biti prisiljen da uzmeš drugu ženu i ako smo već
napravili takvu glupost, nema smisla da se ona i dalje nastavlja. Zar
ne bi bilo pametnije da mi daš razvod i da povedem Majka? Ti bi
mogao i dalje da ga izdržavaš ako ti je toliko stalo.
Podrugljivo se nasmešio. - Neću još da se predam. I nećemo više da
govorimo o razvodu. Ja sam porodičan čovek, Keri.
Tog trenutka su stigli kući i Džoš je parkirao automobil.
by voki
- Jeste, ti si porodičan čovek - rekla je ljutito dok su ulazili u
kuću - ali, onda to budi do kraja.
Šta to treba da znači? - zastao je i upitao ju je.
- Hoćeš da me zadržiš kao melem za tvoj ponos, atakođe hoćeš
danas taviš svoj odnos sa Džesikom.
Nasmešio se jetko. - Kako ti imaš bujnu maštu!
- Naravno, kada je ti podstičeš. I ja nisam uobrazila da si na pola
sata večeras nestao s njom.
Džoš ju je naglo uhvatio za ruku. - Snizi glas, probudićeš majku.
- Ne brini - uspela je da kontroliše svoj glas - tvoja majka je
jedina razumna osoba u ovoj kući i puna je razumevanja. Ne bih
volela da sazna kakvo je čudovište njen sin. - Povukla je naglo ruku i
pojurila uz stepenice. Bila je toliko ljuta da nije mogla da pazi na svoje
korake, zapela je za haljinu i pala na kolena.
- Keri! - začula je njegov glas i već sledećeg trenutka bio je kraj
nje i pomogao joj je da ustane. - Jesi li dobro?
Podigla je pogled prema njemu, začuđena iznenadnom brigom u
njegovom glasu, a zatim je pokušala da ga odgurne. Uzalud, on ju je
podigao i na rukama odneo u njenu sobu i spustio je na krevet. Oči su
mu ljutito svetlucale. - Ti, mala ludo! Dokle ćeš ratovati sa mnom?
Mogla si ozbiljno da se povrediš.
- Ostavi me na miru, Džoše. Ne mogu sve ovo više da
podnosim. Hajde, idi kod Džesike, ona te verovatno čeka.
- Jesi li završila?
- Ne još. - Skinula je jaknu i bacila je na njega. - Ponesi i ovo, ne
želim nikakav poklon od tebe!
Lagano se sagnuo i podigao jaknu ne skidajući pogled s nje.
Duboko je uzdahnuo da bi mogao da se kontroliše. - Ti si
najtvrdoglavija žena koju sam ikada sreo. Uživaš da izigravaš
mučenicu. Dao sam ti svoj dom, svoje ime, i jedino što ti radiš to je
što sediš tu i sažaljevaš sebe.
Keri je ućutala, jer je to bilo i suviše blizu istine. Ipak, na njoj se nije
primetilo koliko ju je to pogodilo. - Ako nemaš ništa protiv, htela bih
da legnem.
by voki
Džoš je provukao ruku kroz kosu. - Ta haljina ti divno stoji. Imaš
odličan ukus, i potpuno si u pravu. Haljine koje Džesika nosi
narušavale bi tvoju prirodnu lepotu.
Ona je bez reči sedela i posmatrala ga, zapanjena njegovom
promenom.
- Nikada mi nije palo na pamet da te ostavim i odem s njom -
nastavio je nesvestan koliko ju je zbunio promenom raspoloženja. -
Ovogtrenutka ne želim da budem nigde osim s tobom - prišao je
krevetu i kleknuo, obgrlivši joj kolena. - Keri...
- Ne! - odgurnula je njegove ruke, ali, pre nego što je postala
svesna osetila je prijatnu toplinu koja ju je već jednom savladala.
Tišina koja je tada nastala dok su bili toliko blizu jedno drugom, bila je
puna neizgovorenih osećanja. - Hoćeš li se uvek tako boriti protiv
mene, Keri? - upitao je konačno. - Zar je to život koji želiš?
-Volela bih... da te nikada nisam srela.
- Ali, ipak si me srela. I mi smo u braku. Hoću s tobom da delim
postelju kao što bi i trebalo.
- Nemoj mi samo govoriti o svojim pravima- odgovorila je
udaljavajući se od njega. - Volela bih da odeš.
- Umoran sam već od toga, Keri. Uostalom, nisam uveren da si
toliko ravnodušna prema meni, kao što se pretvaraš.
- To nije istina! - uzviknula je brzo.
- Videćemo! - rekao je tiho i iznena- da je zagrlio. Grubo je
pritisnuo svoje usne na njene i Keri je pomislila da je pijan. Ipak,
zadrhtala je kada su njegove usne dodirnule njen vrat. Ponovo je u
njegovom zagrljaju osetila slabost i čežnju. Nije se branila kada je
njegova ruka krenula da otkopča haljinu koja se za nekoliko trenutaka
našla na podu. Džoš je podigao glavu i pogledao ju je u oči. - Jesam li
ti dokazao da nisi ravnodušna prema meni?
- Džoše, želja nije dovoljna za dobar brak.
- Oh, znači priznaješ da me želiš? - nežno se nasmešio i dalje je
milujući. - Tačno dato nije dovoljno, ali to je divno za početak.
-Nije...
- Jeste - Nasmejao se ponovo i počeo daje ljubi. Uskoro je njeno
telo gorelo u vatri. Još je toliko bila svesna da je pomislila da će sebe
by voki
prezirati ujutru, ali, sada nije imala ni snage ni volje da se odupre.
Shvatila je da ovo priželjkuje od one večeri kada je prvi put postala
njegova.
*
Kasnije, kada je Keri potpuno došla k sebi, Džoš je mirno spavao
kraj nje. Bila je ozlojeđena kao nikada do tada. Ustala je, obukla se i
uzela ćebe. Odlučila je da ostatak noći provede u fotelji. Dugo nije
mogla da zaspi, jednim delom zbog neudobnog položaja, ali, više
zbog misli koje su je opsedale. Kako je samo vešto manipulisao
njenim životom, a ona nikada nije mogla da se odupre njegovoj volji.
Tada joj je iz podsvesti izronila jedna ideja koja ju je skoro prepala. Zar
je moguće da se zaljubila u njega? Zadrhtala je pomislivši kakve bi to
posledice imalo i odmah je odbacila tu pomisao. Nikada ne bi mogla
biti zaljubljena u čoveka koji je toliko nadmoćan i koji toliko
omalovažava. Tada je utonula u nemiran san, ali se vrlo brzo
probudila. Primetila je da je Džoš nestao i s velikim olakšanjem se
premestila u krevet, gde je mirno odspavala nekoliko sati.
Ujutru je probudila bleda, zimska svetlost sunca, koja se probijala
kroz zavese. U drugačijim okolnostima, si- gumo bi uživala u lepom
danu, ali, sada je bila veoma neraspoložena. Sela je i zagnjurila glavu
u ruke.
- Gospođo Revel, donela sam vam doručak. Mogu li da uđem? -
pitala je Gracia.
- Uđi - pozvala je devojku.
- Već je prošlo deset - govorila je Gracia, stavljajući poslužavnik
na stočić pored kreveta. - Sigurno ste dugo ostali sinoć. Ali, to
gospodinu Džošu uopšte nije smetalo. Izašao je još pre tri sata.
- Ostavi to Gracia. Divno izgleda, ali se ne osećam dobro. Ješću
kada budem mogla.
- Hoćete li da vam donesem aspirin? Ili da pozovem lekara?
Keri podiže glavu i otvori oči. - Ne livala. Biće mi dobro.
Kada je osetila miris hrane, uhvatila ju je silna mučnina. Kada je
devojka napokon izašla, usula je kafu i popila gutljaj. Pošto seod toga
nije osećala lošije, odlučila je da pokuša i sa tostom. Tog trenutka se
by voki
setila kako je tost smirivao Meginu jutarnju mučninu,dok je bila u
drugom stanju, Da li je moguće da je i ona u drugom stanju?
Odmahnula je glavom tako snažno da se poslužavnik zatresao. Ne, to
se ne sme dogoditi. Još jedno dete. Džošovo dete, samo bi je još više
uhvatilo u zamku iz koje tada ne bi mogla da pobegne. Što je još gore,
bila je sigurna da se to njemu ne bi nimalo dopalo. Već je dovoljno to
što je bio primoran da se oženi s njom i usvoji Majka, a dete od žene
koju ne voli sigurno ne bi voleo, ni želeo. Polako je pojela jedan deo
doručka i tada se osećala dovoljno dobro da se obuče i siđe.
Džoš je došao na večeru. Ponašao se normalno kao da se ništa nije
dogodilo, samo je bio malo više zamišljen nego obično. Kada je posle
večere Emili donela Majka, potpuno se promenio. Seo je na pod i igrao
se sa Majkom, veseo i ozaren od sreće. Keri ih je posmatrala ne
znajući šta da misli o njemu. Očigledno da je dečak potpuno prihvatio
Džoša kao oca i kad god bi ga video pružao je ruke prema njemu. A
što se Džoša tiče, neizmerno je voleo to dete i u njegovom društvu je
bio potpuno srećan. Pre nekoliko dana su potpisani svi dokumenti za
usvajanje. Nije mogla da ne pomisli hoće li Džoš sada hteti da se
razvede? Hoće li joj uzeti Majka? Verovatno će se oženiti sa Džesikom,
pomislila je gorko. Zar da ona bude dečakova majka? Ne, to nije
mogla da za- misli niti će dozvoliti da se to dogodi. Majk je deo njenog
života koji ona nije mogla da zamisli bez njega.
*
Do novogodišnjih praznika Džoš je redovno dolazio na večeru, a
posle toga provodio sat-dva sa Majkom. Prema Keri je bio hladan i
rezervisan. Ona je ubeđivala sebe da je tako najbolje, ali ipak noćima
nije mogla da spava. Satima je mislila na Džoša i njegove poljupce,
njegove zagrljaje i toplinu njegovog tela. Dan uoči Nove godine Džoš
je proveo kod kuće i to u dobrom, svečanom raspoloženju. Odmah
posle doručka odveo je Majka u dnevnu sobu i otpakovao mu poklone
koji su bili ispod okićene jelke. Dečak se radovao poklonima, iako nije
mogao da shvati povod za njih. Tada je došao trenutak da i ostali
by voki
razmene poklone. Keri je pored svilene košulje i novčanika Džošu
kupila i divnu svilenu pižamu i tek sada je shvatila štaje učinila.
Kadaje otvorio poklon podigao je glavu i podrugljivo juje pogledao.
Osetilaje kako su joj obrazi buknuli, iako on nije rekao ni reč. Pošto je
već dobilajaknu od Džoša, nije očekivala više poklona, zato se veoma
iznenadila kada je ugledala svoje ime na paketu. Otvorila je i ugledala
skupoceni francuski parfem i kutiju za nakit od srebra i slonove kosti.
Bila je zapanjenanjenom lepotom. Cena je sigurno bila takva kakvu
ona nije mogla ni da zamisli. Bila je zbunjena i uspela je da kaže samo
jedno kratko hvala i poljubila ga je u obraz. Ostali su bili zauzeti
otvaranjem svojih poklona i niko nije primetio njenu zbunjenost.
Uveče su imali svečanu večeru kojoj je i Majk prisustvovao i
uveseljavao ih. Pili su šampanjac i slušali muziku sve dok se Džoš nije
izvinio i otišao u svoju sobu. Uskoro su i Etel i Keri poželele jedna
drugoj laku noć i svaka otišla u svoj apartman. Kada je ušla u sobu,
sela je na krevet i osluškivala zvuke iz Džošovog apartmana. Setila se
da nije dovoljno izrazila svoju zahvalnost za poklone koje joj je kupio i
odlučila je da ispravi tu grešku. Duboko je udahnula vazduh i pokucala
na njegova vrata. Džoš je sedeo za pisaćim stoiom sa hrpom papira
ispred sebe. - Oprosti. Smetam li ti u poslu?
- Da, ali nije važno. - Ostavio je olovku koju je držao u ruci. - Šta
hoćeš?
- Nisam ti se dovoljno zahvalila na poklonima - zamucala je.
Slegao je ramenima, kao da se to njega ne tiče. - Drago mi je što ti
se dopadaju. Jednom sam ti rekao da se moraš naviknuti da budeš
član porodice Revel.
- Ako misliš da ću ostati u braku sa- mo zbog materijalnih
mogućnosti, onda si se jako prevario.
- Oho, znači da imaš i drugi razlog.
- Ja... nemam... ovaj, mislim... - odjednom je zaćutala shvativši
da ne može da nađe odgovarajuće reči. - Drago mi je što ti pižama
odgovara - rekla je posle kratke pauze. - Znaš, razmišljala sam - rekla
je hrabro izdržavši njegov prodoran pogled - o tome da bih volela da
se više upoznam sa porodičnim poslom, ako bi ti hteo da me uputiš.
- Zar te je Kevin odbio?
by voki
- Ne! - uzviknula je iznervirana njegovom mirnoćom - nisam ga
ni pitala.
- Nadam se da je to istina, Keri. Rekao sam ti šta mislim o tvom
odnosu prema njemu, i to sam i mislio.
- Ako ti kažem da mi se Kevin uopšte ne dopada, da li bi bio
zadovoljan?
- Teško bih u to poverovao, jer sam te dovoljno upoznao. Znam
da se ispod tvoje hladne maske krije duboka senzualnost. Kada se
ona probudi, teško bi mogla da živiš bez ljubavi. Reci mi, Keri -
nastavio je posle kraće pauze - da li je to pravi razlog tvog dolaska
ovamo?
- Došla sam da ti zahvalim na poklonima i to je sve - rekla je
neuverljivo.
- Veoma loše lažeš, draga. Duboko u svojoj zbunjenoj glavi, Keri je
osetila želju daje on uzme u naručje da oseti njegovo telo uz svoje, ali
bez prezira u njemu. Kao da je pročitao njene misli, Džoš je ustao sa
stolice i povukao ju je na krevet. - Zar si ti od onih vrsta žena koje
uživaju u ljubavi samo ako je iznuđena od njih? - Zatim ju je poljubio
toliko grubo daje osetila fizički bol. Kada se oslobodila njegovih usana,
on je podigao glavu i posmatrao je njeno telo sa neskrivenom
požudom. - Zašto si tako iznenađena? - upitao je. - Pa, zbog toga si i
došla, zar ne? Ali ne brini, ovoga puta neću iskoristiti tvoju slabost. -
Ove njegove reči i gladan pogled uvredili su je više nego što je mislila.
Pokrilaje lice rukama i zaplakala.
- Ti si tako sebičan i okrutan. U tebi nema nimalo ljudskih osećanja.
- Cula je njegovo disanje koje je postalo dublje i sklonila je ruke sa
lica. Ugledala je njegovo ljutito lice. Obuzeo juje talas straha, kada je
naglo uhvatio njene ruke i stisnuo ih. Ipak, vrlo brzo je ponovo vladao
sobom i odgurnuo ju je od sebe.
-I ovog puta nemoj pokušavati da mi baciš parfem u lice kao što si
uradila sa krznom. Neću više trpeti tvoje ispade.
Iznenađena gorčinom u njegovom glasu, nije imala snage da se
raspravlja s njim. Nestala je sva ljutnja i ponovo je osetila mučninu
kao i jutros. Tog trenutka je, sa hladnom izvesnošću koja je prevazišla
nesigurnost i racionalnost, shvatila da nosi Džošovo dete. Počela je da
by voki
drhti. - Laku noć, Džoše - rekla je brzo. Već je stigla do vrata kada je
čula njegov glas iza sebe.
- Kada budeš htela pošteno da priznaš svoja osećanja, Keri,
onda dođi ponovo.
Pre nego što je sledećeg jutra sišla na doručak, obukla je stari
džemper i farmerke. Nije spavala dobro i kosa joj je bila raščupana.
Bilo je već skoro osam sati kada je ušla u trpezariju i bila je veoma
iznenađena kada je tamo zatekla Džoša, koji je upravo počeo da
doručkuje. Nije uopšte želela da se suoči s njim u ovakvom
raspoloženju, ali, bilo je kasno da se povuče, jer ju je već primetio.
- Dobro jutro, Keri. - Rekao je to kao da se zabavlja time što joj
je neprijatno. Celo njeno biće se pobunilo zbog toga. On ne mora da
oseća nikakvu toplinu prema njoj, aii, oni su u braku i ovo je njen dom
isto kao i njegov. Neće dozvoliti da se oseća kao stranac u svojoj kući.
- Nadam se da si dobro spavala - rekao je dok je sedala.
- Sasvim dobro, hvala ti.
Kada je Beti donela doručak i izašla, Džoš je pogledom prešao
preko cele njene figure. - Ne izgledaš mi kao neko ko je mirno proveo
noć.
- Nisam se još našminkala - branila se Keri.
- Izgleda da se završio medeni mesec - rekao je ironično.
- Medeni mesec? Zar ti tako nazivaš ovih poslednjih nekoliko
nedelja? Čudno, ja bih to nazvala malomanje romantično.
Lice mu se smračilo, dokje uzimao salvetu i brisao usta. Izgledao je
veoma privlačno i Keri je požalila zbog svojih reči. Htela je da mu se
izvini i načini prvi korak kaprijateljstvu. Ali, tvrdoća njegovih usana
sprečila ju je u tome.
- Da li se ti to žališ na nedostatak romantike? Ako je to ono što
želiš, Keri, znaj da to ne možeš doživeti sa svojim mužem kojeg
smatraš dostojnim prezira, jer posle nekoliko trenutaka ljubavi više
voliš da spavaš u fotelji nego da s njim podeliš postelju.
- To nije... ja nisam... - zastalaje, ljuta zbog toga što mu je
uspelo da je zbuni. - Sva sreća, ti se zbog toga nisi uvredio. Sigurna
sam da je Džesika mnogo spremnija da udovolji tvojim željama,
tvojim... potrebama.
by voki
- Ta tvoja ljubomorna sumnjičenja počinju da me nerviraju. Ali,
kada si već pomenula Džesiku...
- Samo bih volela da je više nikada ne vidimo - prekinula ga je.
- Nemam nameru da izigravam budalu i izbegavam staru
prijateljicu, jer to moja žena zahteva. Zar zaista misliš da je to
moguće?
- Ne - odgovorila je ledeno - imaš suviše pogodnosti od tog
„starog prijateljstva" da bi mogao da izbegavaš Džesiku, zar ne?
Naglo je odgurnuo stolicu i ustao. - Ako hoćeš da se svađaš sa
mnom, Keri, onda to uradi na nekom drugom mestu gde nas niko ne
može čuti. A o Džesiki više nećemo govoriti. - Okrenuo se i izašao iz
kuće.
*
Početkom januara Džoš je proveo nekoliko dana u Vašingtonu na
službenom putovanju. Nije pozvao Keri da ga prati i ona je
istovremeno bila zadovoljna i nesrećna zbog toga. Bilo joj je krivo što
je on i dalje ravnOdušan. Dan nakon njegovog povratka slavili su
Majkov prvi rođendan. Džoš je bio izvanredno raspoložen. Čak je
doneo fotografski aparat i fotografisao porodicu za vreme ručka, a
posebno Majka sa svim poklonima, igračkama i tortom. Bio je veoma
nežan prema njemu, ali i strog. On je veoma dobar otac, pomislila je
Keri, a istovremeno i vrlo loš muž.
Jednoga jutra Džoš ju je iznenadio kada je ušao u njenu sobu pre
nego što je krenuo na posao. - Ovaj dan će biti odličan da ti pokažem
nešto od našeg posla, ako te to još uvek interesuje. - Prvi put je sada
pokazao zanimanje da je upozna sa poslom, otkako mu je ona to
pomenula. Već je pomislila da je na to zaboravio.
- Hoće li ti odgovarati da dođem u deset sati?
- U redu, videćemo se - rekao je i izašao. Onaje ostala da sedi u
krevetu, pitajući se po stoti put šta se to dešava sanjenim mužem?
Kadaje došlo vreme da krene, toplo se obukla i shvatila da se raduje
ovoj poseti. Odvezla se u grad. Bez problema je pronašla Džošove
kancelarije, jer ju je vratar uputio. Očigledno, Džoš je već najavio
njenu posetu, pošto ju je vratar prepoznao. Ušla je u prostranu,
by voki
luksuzno nameštenu prijemnu kancelariju gde ju je dočekala izuzetno
lepa devojka koja joj se nasmešila.
- Ja sam gospođa Revel, moj muž me očekuje - predstavila se.
Devojka je ustala i obišavši sto, prišla joj. - Tako mi je drago
gospođo Revel što sam vas upoznala. Ja sam sekretarica vašeg muža,
Šarlota Minson. Rekao mi je da mu javim kad stignete, hoćete li da
sednete za trenutak, a ja ću ući da mu javim da ste tu. – Sekretarica
se vratila za nekoliko trenutaka, a za njom je išao Džoš. - Hajde sa
mnom u kancelariju, Keri, na jedan minut.
Keri je na sebi osetila devojčin pogled dok su ulazili u kancelariju
koja je veoma ličila na Kevinovu, samo što je bila. veča. U uglu se
nalazio bar. - Obično ovde ručam - objasnio joj je Džoš.
- Da li ti Šarlota kuva?
Nasmejao se. - O, ne, ne bih reskirao da izgubim dobru sekretaricu.
Radim to sam.
Keri je bila iznenađena. - A šta imaš za danas?
- Salatu od piletine, francuske kifle i kolače sa sirom iz obližnje
poslastičarnice. Nadao sam se da ćeš mi se pridružiti.
Dakle, on namerava da provede nekoliko sati s njom i Keri se
prijatno iznenadila njegovoj volji da je upozna sa poslom. - Zvuči
veoma dobro.
- Možemo krenuti - rekao je. - Jesi li raspoložena? - Trebalo im je
više od tri sata da obiđu sve plantaže i pogone, ali, Keri je uživala u
pravom smislu. Džoš je bio izvanredan vodič i sa mnogo strpljenja joj
je objašnjavao stvari koje ona nije razumela. Ovako odvojen od svog
privatnog života, on je bio drugi čovek. Keri od početka njihovog
braka nije osetila toliku bliskost prema njemu. Kada su se vratili u
kancelariju, Džoš je insistirao da sam pripremi ručak. Za to nije bilo
potrebno neko posebno umeće, ali, ipak je Keri uživala posmatrajući
svoga muža u toj ulozi. Do sada ga je znala samo kao čoveka koji
izdaje naređenja. Hrana je bila izvrsna i Keri je sada prvi put u
njegovom društvu bila potpuno opuštena.
- Džoše, lepo je od tebe što si odvojio toliko vremena za mene
samo da bi udovoljio mojoj radoznalosti - rekla mu je za vreme ručka.
by voki
- Uživao sam u tome. Veoma sam zadovoljan što se moja žena
interesuje za posao. Moram ti priznati da sam očekivao da ćeš samo
odglumiti zainteresovanost, ali, sada sam siguran da je to bilo
iskreno.
- Zbog čega si tako teško u to poverovao?
- Obično su žene zainteresovane samo za svoju udobnost -
odgovorio je gorko.
- Jednom mi je Etel kazala da je i tvoja prva žena bila takva.
Iznenada su mu zaigrali mišići na licu. - Šta ti je još rekla?
- Samo to da je Helen bila u drugom stanju kada je poginula u
Torontu - odgovorila je zbunjena njegovom naglom promenom
raspoloženja.
- Ona nema prava da se meša u moj privatni život - procedio je i
ustao sa stolice. Pokupio je papirne tanjire i bacio ih u korpu za
otpatke, a zatim se okrenuo prema Keri držeći ruke u džepovima.
- Sigurna sam da Etel nije mislila ništa loše - rekla je, kajući se
što je to uopšte i spominjala. - Ona te veoma voli i ponosna je na
tebe. Samo je htela... da mi pomogne da te bar malo razumem.
- Nisam znao da si to htela. Oprosti, u pravu si. Eteline namere
su uvek dobre. No, ne bih hteo da s tobom govorim o Helen, u redu?
- Naravno. Hvala ti mnogo na svemu. Moram sada da idem.
Majk voli da ga ja smestim na spavanje.
Dugo je gledao u njene oči i Keri je pomislila da će je zamoliti da
ostane još malo. Ali, pre nego što je uspeo nešto da kaže, čulo se
kucanje na vratima i Kevin Hamilton je ušao u kancelariju. - Džoše,
oprosti što ovako upadam, ali, tvoja sekretarica je otišla na ručak.
- Uđi Kevine, upravo smo završili ručak - pozvao ga je. Tek tada
je Kevin primetio da je Keri tu. - Oh, zdravo! Nisam znao da si ti tu,
inače vam ne bih smetao.
- Nije važno, i ovako sam već krenula.
- Džoše, moram da odem do grada po neka dokumenta - obratio
se Kevin - a svoj automobil sam ostavio kod mehaničara.
- Ja sam upravo krenula u grad - rekla je Keri ne razmišljajući -
mogu te odvesti i kasnije vratiti ovamo. - Tada je osetila Džošov
by voki
pogled na sebi. Kevin ih je posmatrao u nedoumici. - Ne bih hteo da te
gnjavim, mislio sam da će mi Džoš pozajmiti svoj auto.
- Siguran sam da će Keri uživati u tvom društvu - rekao je Džoš
ledenim glasom. Ona je htela da nađe neko objašnjenje i otkaže
Kevinu, ali se predomislila. Njen muž je bio i suviše nerazuman,
ocenjujući njeno prijateljstvo sa Kevinom i zato nije rekla ništa.
-
*
Kada se vratila kući Majk je već spavao. Nije imala nikakva posla i
otišla je kod Etel. Pile su čaj i razgovarale o njenoj poseti fabrici. - Bilo
je veoma zanimljivo - rekla je Keri - volela bih o svemu da saznam čak
i da odem u južnu Afriku - zastala je primetivši bol u Etelinim očima -
oprostite, majko. Nije trebalo da vas podsećam na Denija.
- Sve je u redu – razuverila ju je Etel. -Normalno je što si toliko
zainteresovana. Trebalo bi da zamoliš Džoša da te povede kada bude
išao sledeći put. Sigurna sam da će on biti veoma srećan zbogtoga. -
Kao i uvek, Etel je o njihovom braku govorila sa puno optimizma, a
Keri nije htela da je razočara. - Helen nije bila zainteresovana, zar ne?
- upitala je posle kraće pauze, jer nije mogla da savlada radoznalost.
- Pa da, mislim dajoj je to bila jedina mana ako je to uopšte mana –
odgovorila je Etel. - Džošu je to smetalo. Inače su oni bili divan par,
ona je bila tako živahna. Ipak, čini mi se da nisam upoznala i njenu
drugu stranu, koja nije bila tako dobra.
Keri je odjednom osetila mučninu i prebledela. - Hej, Keri, šta je s
tobom? - primetila je Etel. - Jesam li te uznemirila što govorim o
Helen?
- O ne, samo sam umorna. Moram da odem da malo legnem i biće
mi bolje. Kada se našla u svojoj sobi nije mogla da leži. Šetala je po
sobi osećajući mučninu kao nikada do sada. Na večeru nije sišla, a
kasnije je Džoš došao daje poseti. Nije kucao kao ni do tada. - Majka
kaže da se ne osećaš dobro.
- Tvoja preterana briga me zamara - rekla je svadljivo,
primetivši hladnoću u njegovom glasu.
by voki
- Sama si kriva. Pred svojim mužem voziš drugog čoveka.
Dvostruki život je izgleda pretežak za tebe.
- Trebalo bi ti da mi daješ časove kako da ga olakšam.
Džoš se okrenuo i otišao u svoju sobu, a Keri je legla pokušavajući
da zaspi. Ali, san joj nikako nije dolazio na oči. Pokušala je da čita, ali
misli su joj lutale. Na kraju je ipak uvidela da nema drugog izlaza, već
da ode i izvini se Džošu. Tiho je otvorila vrata. Gorelo je prigušeno
svetlo. On je ležao na leđima držeći jednu ruku ispod glave. Prišla mu
je bliže i videla da su mu oči otvorene. - Došla sam da te zamolim za
oproštaj. Kada se naljutim ne biram reči i kažem često i ono što ne
mislim.
- Zaista? - upitao je ravnodušno.
- Oh, veruj mi, Džoše, znam da sam pogrešila, nije trebalo da
ponudim Kevinu da ga odvezem. Žao mi je.
- U redu! Onda ćemo to zaboraviti - odgovorio je hladno.
- Tako sam usamljena - rekla je Keri posle kraće pauze. - Hladno
mi je. - Podigla je pokrivač i legla u krevet pored njega. On se
nasmešio, stavio joj je ruku pod glavu i privukao je na svoje rame.
Nekoliko trenutaka je ležala opušteno, bez reči, a zatim je on počeo
da je svlači. Nije se bunila nijednom rečju, nijednim pokretom. Lagano
je zadrhtala od zadovoljstva i sklopila oči.
- Imaš divno telo - prošaputao je nežno, ljubeći je. Zatim su se
prepustili zadovoljstvu. Kada je zanos prošao, Keri je ležala na
njegovom ramenu, srećna kao nikada do tada. - Džoše - šapnula je.
On nije odgovorio već je zaspao. Osećajući vehko razočaranje Keri je
ustala iz kreveta. Htela je sve da mu kaže, za dete koje će imati, za
njenu ljubav koju je upravo otkrila. A, on je zaspao.
*
Sledećeg jutra Džoš je došao u njenu sobu pre nego što je otišao na
posao. - Nedostajala si mi sinoć. - Rekao je to tonom kakvim je obično
vodio poslovne razgovore. Keri se veoma uvredila.
- Zaspao si i nisam imala razloga da ostanem.
by voki
- Nemoj mi reći da je to povredilo tvoja osećanja?
- Naravno da jeste, ja nisam samo telo. Htela sam da
razgovaramo.
- Da razgovaramo? - nasmejao se podrugljivo. - Žene samo
pričaju.
Okrenula je glavu od njega. - Nikada me nećeš razumeti.
Uhvatio ju je za ruku i prisilio je da se okrene prema njemu. - Šta
još hoćeš od mene, Keri? Pružio sam ti stvari koje nikad nisi...
- Stvari! - prekinula ga je.
- Ista si kao i sve ostale žene. Hoćeš da saznaš sve tajne moga
srca, da bi posle mogla da me ucenjuješ! Ne činim istu grešku dva
puta.
- U redu, Džoše - rekla je ledeno - vidim da sam bila i suviše
naivna što sam očekivala malo toplih osećanja od jednog... jedne
mašine. Ja sam ponovila istu grešku, ali je neću ponavljati do kraja
života.
- Je li to sve? - upitao je sevajući očima.
- Da - odgovorila je. Okrenuo se i izašao. Keri je prebledela.
Osetilaje glavobolju i mučninu. Pritisnula je ruku na stomak u kojem
raste njegovo dete. Ono će je načiniti još većim zatvorenikom.
Sledećih dana je svaki put kada bi videla svoga muža doživela
ponovno razočarenje. Bio je toliko ravnodušan prema njoj kao da i ne
postoji. Ako su se i našli u istoj prostoriji, imala je osećaj da je on
kilometrima udaljen od nje.
*
U februaru je zima dostigla svoj vrhunac. Sneg je padao bez
prestanka, a temperatura je retko kada bila iznad nule. Tih dana je
veoma retko viđala Džoša. Ostajao je u gradu do kasno u noć. Ujutru
je odlazio mnogo pre nego što je ona ustajala. Jednog popodneva dok
je sedela sa Etel u njenoj sobi, ušla je Džesika. Pahuljice snega su
blistale na njenoj crnoj kosi. - Dugo vas nisam videla - poljubila je Etel
u obraz - ovo vreme je grozno. Džoš mi stalno govori da ste dobro, ali,
ipak sam morala sama da se uverim u to - brbljala je Džesika.
by voki
Za tako nešto je bio dovoljan i telefonski poziv, pomislila je Keri.
Etel je bila veoma radosna zbog ove posete i njih dve su veselo
ćaskale. Keri nije učestvovala u razgovoru, nije čak ni pažljivo slušala.
Njenu pažnju privuklo je Džošovo ime. - Džoš je veoma zabrinut. Bio
je juče kod mene. Većina radnika je na bolovanju, a dve mašine su se
pokvarile - govorilaje Džesika, gledajući u Keri.
A njoj je Džoš rekao da je te večeri bio u kancelariji. Bučno je
spustila šoljicu, promrmljala nekoliko reči izvinjenja i izašla. Kada je
stigla u sobu, prišla je prozoru i zamislila se. Jedna odluka je sazrela u
njoj. Ona mora što pre da ode odavde i odvede Majka. Samo, to mora
dobro da isplanira da je niko ne bi sprečio.
*
Prilika joj se pružila pre nego što je i mogla da zamisli. Tri dan posle
toga, Adam se spremao da ode u grad po namirnice. Objašnjenje je
našla u tome što ju je Julija Frimont pozvala kod nje da bi videla
Majka. Niko nije ništa sumnjao. Otišla je u svoju sobu, spakovala
najpotrebnije stvari u ručnu torbu, rezervisala kartu za Boiz i pozvala
Dženi. Njena prijateljica je bila prij.it no iznc nađena i obradovana što
će oni don u posetu. Dalje je sve išlo glatko i za nekoliko sati se našla
u stanu svoje prijateljice. Tada je tek shvatila da jr prekršila obećanje
koje je dala Džošu, da ako nekada odluči da ode, dečak će ostati s
njim. No, ona to nije mogla da učini. Pošto je bila Džošova žena, znala
je da posle razvoda neće imati finansijskih problema, ali sada je to
ostavila po strani. Pitala se da li će i kada moći njega da preboli.
Svojoj prijateljici je morala da prizna da je napustila muža i Dženi joj
je ponudila gostoprimstvo, dok se malc ne snađe. Tako su dani počeli
da teku monotono, ni blizu tako kao što su tekli pre nego što je srela
Džoša. Pre podne je spremala stan i kuvala za njih troje, a popodneva
je provodila u igri sa Majkom i razgovoru sa Dženi. Ipak, nije bila
spokojna. Znala je da treba da potraži advokata da bi pokrenula
brakorazvodnu parnicu, ali, ipak nije imala snage za to. Očajnički je
by voki
želela da se pojavi Džoš i vrati ih kući. Osluškivala je korake na
stepeništu i sa puno nade podizala slušalicu kad god bi telefon
zazvonio. Ali, od Džoša nije bilo ni glasa.
*
Prošlo je desetak dana i Keri se već pomirila sa sudbinom. Nije se
više nadala da će je čovek koji je ne voli, moliti da se vrati nazad.
Jednoga dana, rano popodne, dok je Majk spavao, začula je dobro
poznate korake. Zaustavila je dah, želeći da se ipak prevarila. No, za
nekoliko trenutaka neko je snažno pokucao na vrata. Zaustavila je
dah. Sada više nije sumnjala, bio je to Džoš. Pomislila je da ne otvori,
da ćuti kao da nije kod kuće, ali, znala je da se on ne bi smirio dok ih
ne pronađe. Nije imala izbora, lagano je krenula i otključala vrata.
-Kako... kako si nas pronašao? - zamucala je.
- To uopšte nije bilo teško. Od prvog dana sam znao da ste
ovde. Znam da nemaš gde da odeš - govorio je mirno, držeći ruke u
džepovima.
- Zašto si došao?
Nije odgovorio odmah. Umesto toga je ušao unutra i pošao pravo u
Majkovu sobu. Zatim se vratio do nje. - Došao sam da povedem tebe i
Majka kući. - Zastao je za trenutak. - Sada tek shvatam kako to zvuči
pompezno. Ne mogu te naterati da živiš tamo gde ne želiš, zar ne?
- Znam koliko voliš Majka - rekla je tiho - ali, jednostavno ga
nisam mogla ostaviti. I ja ga i suviše volim.
- Da, volim Majka i želim ga nazad, ali to može pričekati. Sada
hoću da razgovaramo o tebi i meni, Keri. Trebalo je to odavno da
uradimo. Pre nego što si otišla, odlučio sam da neke stvari raščistimo,
ali, tada si ti već nestala. Bez ikakve poruke.
- Žao mi je zbog toga, Džoše. Trebalo je da se javim, ali, nisam
znala šta bih rekla. Mislila sam da je jednostavnije da samo odem i da
zatražim razvod. Znam da ti to želiš i...
- Čekaj malo - prekinuo ju je - ti misliš da ja hoću razvod?
by voki
- Da. - promrmljala je, posmatrajući svoje ruke - bilo je tako
očigledno da si nesrećan.
- Uostalom, to je tačno - rekao je tiho.
Keri je uzdahnula duboko. - Kada sam videla da sve više vremena
provodiš sa Džesikom, shvatila sam dati samo smetam.
- Hej, odakle ti ideja da vreme provodim sa Džesikom?
Podigla je glavu i srela njegov iznenađeni pogled. - Džesika mi je
rekla. Jednom je došla da poseti tvoju majku. Rekla je da si bio kod nje
jedne večeri i uopšte moglo se zaključiti da se često viđate.
- Tako znači. Dobro, priznajem da sam pogrešno ocenio Džesiku.
Otišao sam tada kod nje, jer me je ona pozvala telefonom i dugo mi je
trebalo da shvatim da su ti saveti u stvari samo izgovor da bi me
videla. Jednostavno, nisam mogao daverujem daje takva. Poznajem
je godinama. Kada si ti otišla, njeni pozivi su postali svakodnevni, čak
je dolazila i kod mene u kancelariju da bi me zvala na večeru, i tako
sam napokon shvatio njeno pravo interesovanje.
- Ali, to je bilo tako očigledno.
- Da, ti si mi skrenula pažnju ali nisam verovao da si to ozbiljno
mislila. - Napravio je kratku pauzu. - Keri, ne znam koliko će ti sada
značiti, ali, ja nikada nisam voleo Džesiku, niti bih mogao. Znam da te
je ona navodila da misliš suprotno, ali...
- O, još kako jeste - prekinula ga je ozlojeđeno. - Onoga dana je
došla samo zbog toga da mi kaže da si bio kod nje. Zbog toga sam
morala da odem, nisam znala šta da radim.
- Zar si zbog toga otišla? - upitao je ne verujući. Klimnula je
glavom. - Zašto nisi došla kod mene i pitala me za istinu?
- Nisam se usudila. Uvek si tako dugo ostajao u kancelariji, tako da
uopšte nisam sumnjala da si s njom. Ja sam ti te svoje sumnje i rekla,
a zašto mi ti nisi rekao istinu?
- Oh, Keri, sve je od samog početka bilo pogrešno!
- Samo da si hteo iskreno da razgovaramo, bilo bi sve drugačije.
Ja sam se trudila da te shvatim, znam koliko voliš Majka, jer mi je Etel
rekla da si sa Helen izgubio dete.
- Helen nije nosila moje dete.
by voki
- Ali... tvoja majkaje rekla da je ona bila u drugom stanju - bila
je zbunjena Keri. Gledao ju je nekoliko trenutaka, a zatim je otišao do
kauča i seo.
- Keri, ovo je trenutak za iskren razgovor. Sada tek shvatam da
je trebalo sve dati ispričam ranije. Helen je bila u drugom stanju kada
je umrla, ali, to nije bilo moje dete. Ona je nekoliko meseci pre svoje
smrti održavala vezu sajednim mladim lekarom. Kada je saznala da je
u drugom stanju, njih dvoje su otišli u Toronto i da nisu poginuli
sigurno bi ostali zajedno.
Sada je tek Keri shvatila sve. - Znači, tvoja majka nije znala da dete
nije tvoje?
Nasmešio se ironično. - Mislim da je ona jedina u gradu koja ne zna
istinu. Mislila je da je Helen otišla na odmor i da će se vratiti.
- Džoše, znam koliko ti je teško što mi ovo govoriš. Sigurno si je
mnogo voleo.
- Nisam više ni sam siguran. U početku jesam, ali, poslednjih
godinu dana našeg braka bili su pravi pakao.
Kada je ona umrla, zakleo sam se da nikada više neću biti tako
lakoveran.
- Shvatam. Zato si odlučio da se oženiš sa mnom, jer nisi morao
da se pretvaraš da me voliš.
- Majk je bio jedan od razloga, ali, s tobom sam se oženio zbog
toga što sam te želeo, od prvog trenutka kada sam te video.
Keri je zatvorila oči, osećajući kako srce počinje divlje dajoj udara.
- Ti si najpoželjnija žena koju sam ikada video. Keri, ne mogu ti
dozvoliti da odeš.
- Kako to misliš? - upitala je iznenađeno. Lagano je ustao i
prišao joj. - Znaš li šta sam hteo da ti kažem?
- Ne, ne znam - prošaputala je. - Reci mi.
Nežno ju je uhvatio za ramena. Ona je podigla glavu i pogledala ga
u oči. Osetila je nesvesticu od onoga što je pročitala u njima. Zagrlila
ga je i naslonila glavu na njegova ramena. Posle nekoliko trenutaka on
ju je uhvatio za bradu. - Keri, pogledaj me. Volim te! Hteo sam to
ranije da ti kažem, ali, nisam se usudio.
- Oh, Džoše...
by voki
- Od samog početka sam pokušavao da ubedim sebe da sam se
oženio s tobom samo zbog Majka. Posle sam se ubeđivao da je to
zbog tvoje fizičke privlačnosti, ali ne, ja sam se zaljubio u tebe od
prvog trenutka.
Kerije obrisala suze koje su joj od sreće krenule niz obraze.
- Džoše, i ja tebe volim i srećna sam što je naše dete začeto iz
ljubavi.
- Naše dete? - uzviknuo je zapanjeno, odvojivši je malo od sebe
da bi mogao da joj vidi lice. - Da dragi, ja sam u drugom stanju. Nije ti
krivo, zar ne?
- Krivo? Pa, to se desilo tako brzo... - njegove usne su je
prekinule. - Odvešćemo Majka kući - rekao je kasnije - a zatim ćemo
nas dvoje otputovati u planinu sami.
- Zar ne misliš da ne bi bilo u redu da se skijam u ovakvom
stanju? - upitala je osinehujući se.
- Nećeš se ni skijati - odgovorio je smejući se. - Imaćemo
važnijih stvari da radimo.
još uvek su se smejali kada ju je Džoš podigao i odneo u spavaću
sobu. - Šta misliš, hoće li se Dženi ljutiti ako pozajmimo njenu
spavaću sobu? - šapnuo joj je na uvo.
- Ne, uopšte! - promrmljala je, podigla glavu da bi primila još
jedan poljubac.
KRAJ
scan i obrada voki
by voki
Naslov originala Jeane Stephens WONDER AND WILD DESIRE