Ne prođe niti dan

Roman E. Lynn Harris

Posvećeno nježnoj uspomeni na Timothyja Bernarda Douglasa 31. 8. 1967. - 13. 3. 2000.

Hvala ti, slatki kraljeviću, na prijateljstvu, na ljubavi, na tome što si mojem životu dao značenje, sjećanja i draž. Gotovo je, Tim, uživaj u svojim nagradama. Uživaj u svojem počinku. Volimo te. Nedostajat ćeš nam. Ali, Bogu je trebala još jedna veličanstvena duša. A Bog zna najbolje.

U sjećanje A.C. Crater, Jr. Tony Printup Hugh P. Watson, Sr. Dr. Walter Shervington Stuart Matis Michael Richman

Autor zahvaljuje... Autor je zahvalan svojem osobnom spasitelju, Gospodinu Isusu Kristu, na svakodnevnom blagoslovu i spoznaji da pisac sâm to ne bi mogao učiniti. Autor zahvaljuje svojoj obitelji, svima njima, no posebice majci, Etti W. Harris, tetki, Jessie L. Phillips, i Rodricku L. Smithu što su mi oslonac i izvor nadahnuća. Autor zahvaljuje svojim prijateljima, i starima i novima... Lencoli Sullivan, Vanessi Gilmore, Robin Walters, Cindy Barnes, Debri Martin Chase, Troyu Danato, Dyanni Williams, Anthonyju Bellu, Bruceu Fulleru, Carltonu Brownu, Kevinu Edwardsu, Marthi K. Levin, Yolandi Starks, Sybil Wilkes, Brentu Zacheryju, Andersonu Phillipsu, Travisu Smileyu, Regini Daniels, Rose Crater Hamilton, Tracey i Davidu Huntley, Christopheru Martinu, Derricku Thompsonu, Deborah Crable i Brianu Chandleru. Autor zahvaljuje Doubledayu (koji ima najbolje poslovnjake u branši) što su tvrtka koja ne samo objavljuje sjajne knjige, nego i brine o ljudima koji ih pišu... Steveu Rubinu, Michaelu Palgonu, Jackie Everly, Mariu Pulice, Roberti Spivak, Suzanne Herz, Alison Rich i Billu Thomasu. Posebna hvala Eleanor Branch i Jenny Frost iz Random Housea. Autor zahvaljuje svojem timu podrške (menadžeru, agentima, odvjetnicima i knjigovođi)... Lauri Gilmore, Johnu Hawkinsu, Moses Cardona, Irvu Schwartzu, Amy Goldsend i Bobu Braunschweigu. Autor zahvaljuje svojim izdavačima, koji su ujedno nadareni pisci i divni prijatelji... Charlesu Flowersu, Dellanor Young i Rosalind Oliphant. Autor zahvaljuje svim prodavačima knjiga, kao i onima koji su ujedno i sjajni prijatelji... Blanche Richardson, Desiree Sanders, Garbo Hearne, Emmi Rodgers, Clari Villarosa, Michelle Lewis, Antoineu i Theresi Coffer i Sherry McGee. Autor zahvaljuje nekim posebnim ljudima i organizacijama koje ga uvijek prikažu u dobrom svjetlu... Jen Marshall, Shannon Jones, Tarus Sorrells, Janis Murray, Sherri Steinfield, Matthewu Jordan Smith, Lloydu Bostonu, časopisima Code i Essence Magazine, emisijama The Tom Joyner Morning Show, The Doug Banks Show, The Mod Squad, Franku Ski i njegovoj jutarnjoj ekipi, Ryanu Cameronu i njegovim suradnicima, NAACP-u, Delta Sigma Theta, Alpha Kappa Alpha, Zeta Phi Beta, The Links, The Donnie Simpson Show i SBC Magazine. Autor zahvaljuje osoblju Trump International Hotela jer su od njega učinili mjesto za pisanje iz snova. Hvala i koledžima i sveučilištima koja su mi uputila ljubazne pozive i srdačno me primila. Autor zahvaljuje Robertu Bassu, negdašnjem ragbijaškom velikanu sa Sveučilišta u Miamiju na prijateljstvu i informacijama iz prve ruke o agentima i ragbiju, čime je uvelike pomogao roman. Autor zahvaljuje ragbijaškoj momčadi Sveučilišta Arkansas na osvajanju 2000 Cotton Bowla (uz isprike svim navijačima Texas Longhorna), lakoatletskoj momčadi na osvajanju Nacionalnog

prvenstva... ponovno, i štencima, odnosno košarkaškoj momčadi Razorback na osvajanju turnira SEC. Gospodine Nolan Richardson, jedva čekam sljedeću godinu! Autor zahvaljuje svim svojim prijateljima spisateljima zbog kojih sam ponosan što sam i sâm pisac i onima koji su mi ponudili divne savjete i prijateljstvo... Iyanli Vanzant, Terryju McMillanu, R.M. Johnson, Yolandi Joe, Ericu Jerome Dickey, Bebe Moore Campbell, Nathanu McCallu, LaJoyce Warlick, Tini McElroy Ansa, Tananarive Due, Brianu Keithu Jacksonu i Walteru Mosleyu. Autor zahvaljuje i svakodnevno je zahvalan svojoj glavnoj urednici u Doubledayu, čudesnoj Janet Hill. I naposljetku, autor zahvaljuje i tebi, čitatelju, na trajnoj ljubavi i podršci.

Do sljedećeg puta... e. lynn harris... Chicago, Illinois

Ne prođe niti dan

Prvi dio

26. prosinca, 1999. - 11:19 h Basil je bio siguran. Nakon nekoliko besanih noći, bio je sigurniji nego ikad u životu. Nije mu preostajalo ništa drugo doli obavijestiti osobu koja će njegovom odlukom biti najpogođenija, svoju buduću mladenku, broadwaysku zvijezdu Yancey Harrington Braxton. Bila je posljednja nedjelja stoljeća. Savršen dan za zimsko vjenčanje. U gradu New Yorku bilo je hladno da se smrzneš, s novim slojem snijega. Zima je stigla svom svojom žestinom i grad je bio bijel, a činio se sivim. John Basil Henderson je pogledao telefon na masivnom radnom stolu presvučenom kožom u svom hotelskom apartmanu u središtu grada, a zatim zlatne kopče za manšete s inicijalima koje mu je Yancey darovala nakon proslave za zaruke. Zatim je očima svrnuo na široki zlatni prsten na svojoj desnoj ruci, dragocjenu uspomenu iz svojih ragbijaških dana. Bio je tek napola odjeven, u crnim hlačama, soknama i poput jajeta bijeloj svilenoj majici. Basil je napravio nekoliko koraka, duboko uzdahnuo i podigao slušalicu, pritisnuo gumb za operatera, i kad je cvrkutav ženski glas rekao "Kako vam mogu pomoći, gospodine Henderson?", Basil je kratko zastao, a zatim odgovorio: - Možete li mi, molim vas, nazvati 2619, apartman gospođice Braxton? - Drage volje - odgovorila je službenica. Prije nego što mu je spojila poziv, dodala je: - Čestitam, gospodine Henderson. Basil je na trenutak bio preneražen. - Čestitate? Na čemu? - Zar vi niste onaj gospodin Henderson koji se danas ženi? Vidjela sam vam ime na rasporedu korištenja dvorane. Prostorija izgleda božanstveno. Ukrašena je kao zimska zemlja bajki. - Da. Hvala vam. Nakon nekoliko računalnih tonova, Yancey se glasom punim radosti javila na telefon. - Yancey - rekao je Basil. - Dušo! Mislila sam da je Oscar. Znaš, tip koji mi treba urediti kosu, ili možda Sam, koji je zadužen za šminku. Jesi li spreman? Možeš li vjerovati da ćeš prije kraja današnje večeri biti oženjen čovjek? Toliko sam dugo čekala ovaj dan - blebetala je Yancey poigravajući se s kosom ispred velikog zrcala u svojem apartmanu prepunom cvijeća. Uslijedilo je nekoliko sekundi tišine prije nego što je Basil rekao: - Ne mogu to učiniti. - Što ne možeš učiniti? Basil, dušo... o čemu to govoriš? Što ne možeš učiniti? - Ne mogu se oženiti tobom - smireno je odgovorio. Glas mu je bio staložen i ravnodušan. - Molim! - vrisnula je. To nije moguće, govorila je samoj sebi Yancey pritiskajući ruku uz čelo. U satenskom bež kombineu, sjela je na krevet šokirana, a um joj se zatvarao, odbijajući shvatiti značenje Basilovih riječi. - Yancey, smiri se - savjetovao ju je Basil. - Smiri se, seronjo jedan, jesi li posve poludio? Naravno da jesi. Koja bi druga budala nekome ovo učinila? - upitala je Yancey ne uzimajući dah. - Yancey, ovakav razgovor neće ništa riješiti. Odlučio sam i to je to.

2

- To je to? To je sve što mi imaš reći? Svi moji gosti spremaju se doći na moje vjenčanje, vjenčanje koje moja majka planira otkad si me zaprosio, a ti meni sereš u stilu to je to? Mislim da neće moći! - rekla je Yancey i ustala s kreveta. Njezine tamnosmeđe oči preplavile su suze bijesa i poniženja. - Što je sa svim onim novinarima koji će doći? Smijat će mi se čitav New York - dodala je. - Yancey, reći ću ti još jednom, posljednji put, a zatim ću spustiti slušalicu. Ne mogu se oženiti tobom. - Ali, zašto? - tiho je upitala Yancey. Ton njezinoga glasa u nekoliko je sekundi od prodornog postao molećiv. - Yancey, znaš ti zašto - odlučno je odgovorio Basil. Brišući suze, negdje duboko u srcu Yancey je točno znala zašto se njezino vjenčanje iz snova ne može obistiniti.

Rujan 1999. Moj komad, Yancey, promijenila mi je život. Ponekad mislim da mi je spasila život. Ime mi je John Basil Henderson i pretpostavljam da sam ono što biste nazvali bivšim nestašnim momkom. Bio sam od onih tipova koji toliko švrljaju da sam kondome morao kupovati na kontejnere. Negdje prije dvije godine, sve to se promijenilo kad sam na Badnjak u Rockefellerovom centru, kližući s petogodišnjim nećakom, Cadeom, upoznao Yancey Harrington Braxton. Yancey nam je smjesta prišla i započela razgovor, očijukajući i s Cadeom i sa mnom. Svidjelo mi se njezino samopouzdanje. Obojicu nas je očarala već prvom riječi. Yancey je, kako bi to mladi dečki rekli, prekomad... savršena desetka. Kad sam upoznao Yancey nalazio sam se usred krize predsrednjih godina. Upravo sam napunio trideset i tri, i moj dječački san o profesionalnom igranju ragbija već je bio završen. Ništa mi nije išlo od ruke. Išao sam čak i psihijatru, u nastojanju da shvatim zašto toliko prezirem i žene i muškarce, iako me, ponekad, i jedni i drugi seksualno privlače. Potratio sam previše vremena nastojeći se osvetiti onom tipu, Raymondu Tyleru, koji nije ni znao jačinu mojih osjećaja prema njemu. Za mene je Raymond bio na tankoj liniji između ljubavi i mržnje. Mnoge su mi se stvari sviđale - ne, volio sam ih - na njemu, ali sam ujedno mrzio što to osjećam prema muškarcu. Jednostavno nije bilo u redu. Otišao sam liječniku kako bih se suočio sa svojom prošlošću - prošlošću koja je uključivala seksualno zlostavljanje od strane omiljenog strica. Napisao sam toj ništariji pismo u kojem mu kazujem kako mi je svojim bolesnim dupetom sjebao život, ali je seronja umro prije nego što sam mu ga uspio poslati. Iznenadilo me koliko mi je pomoglo zapisivanje tih sranja i glasno pričanje o osjećajima. No, dobri liječnik nije bio oduševljen mojom vezom s Yancey i kad se ja nisam složio s njime, pošli smo svatko na svoju stranu. Nije doslovce rekao, "Ako nastavite tu vezu, više vas ne mogu primati, gospodine Henderson". Ja sam jednostavno prestao odlaziti, a on nikad nije nazvao da provjeri jesam li dobro. Valjda mu nije trebao novac. U životu sam imao trenutaka toliko bolnih da nisam mislio kako bih ih mogao podijeliti s ijednim drugim živim bićem, ali onda ti netko uđe u život, i ti ne znaš bi li se uplašio ili osjetio olakšanje. Ne znaš bi li pobjegao ili ostao nepokretan. Tako sam se ja osjećao kad sam upoznao Yancey. Kad sam joj rekao kako me otac odgojio u uvjerenju da mi je majka mrtva, za što sam kasnije saznao da je totalna laž, Yancey me je čvrsto zagrlila i na svom golom ramenu sam osjetio njezine suze. Ponekad imam osjećaj da bih joj mogao sve reći, a onda se sjetim da je žena i da ne bi razumjela neke stvari koje sam proživio i učinio. I tako, unatoč svojoj dubokoj ljubavi prema Yancey, sačuvao sam neke tajne o sebi koje ona jednostavno ne bi shvatila. Ljubav prema Yancey gadno me pogodila. Tako valjda funkcionira prava ljubav. Volim to što se s njom osjećam kao da sam jedini muškarac u prostoriji s još tisuću ljudi. Volim način na koji nas drugi muškarci i žene promatraju kad s rukom u ruci uđemo u neki od njuorških najfinijih restorana i noćnih klubova, ili dok šećemo Central Parkom. Volim je promatrati dok nastupa na broadwayskim pozornicama i u kabareima, u kojima Yancey šarmira i vlasnike i posjetitelje. Volim slušati njezino pjevanje, ne samo na pozornici, nego i u kupaonici, dok sjedi za toaletnim ormarićem i češlja se. No, jedna od stvari koju kod Yancey najviše volim jest to što me podsjeća na mene samog. Vjerojatno smo oboje od svojih obitelji doživjeli toliko mnogo sranja da nismo previše skloni neznancima. Mi smo jedno drugome najbolji prijatelj. Za izvanjski svijet, mi smo diva i šmeker, ali ne i jedno drugome. Jednom sam je poveo u Athens, Georgia, na školsku ragbijašku utakmicu. Nakon utakmice, otišli smo u klupski kafić na pivo i pileća krilca. Crvenokosa konobarica s kolosalnim grudima bezočno mi se nabacivala. Kad nas je posluživala, ženska se nagnula tako nisko da sam osjetio miris njezinog dezodoransa. Yancey je to odmah zapazila. Zato je, kad se konobarica ponovno sagnula,

3

pogledala me ravno u oči i upitala, "Mogu li vas još čime poslužiti?", Yancey ustala i rekla, "Da, možeš te svoje umjetne sisurine maknuti s lica mog čovjeka." To je moja Yancey. Drugi je pak put, nedugo nakon što smo prohodali i ja sam još uvijek držao nekoliko komada sa strane, Yancey došla prenoćiti kod mene. Izišao sam nakon tuširanja očekujući da ću je vidjeti na svom krevetu u nekoj seksipilnoj krpici, ali ona je bila posve odjevena. Kad sam je upitao što ne valja, odgovorila mi je: - Ne spavam u krevetu u kojem mogu namirisati parfem ili pičku druge žene. - Shvatio sam poruku. Honorarno sam radio kao sportski komentator za jednu televizijsku mrežu i kad mi je dojadio način na koji su se odnosili prema meni, Yancey me uvjerila da mogu bolje od toga. Dok smo jedne večeri razgovarali uživajući u kasnoj večeri, shvatio sam da želim posao koji će spojiti moju ljubav prema športu i zaradu. Nekoliko tjedana kasnije, nazvao me jedan bivši suigrač tražeći dodatni kapital kojim bi proširio svoju malenu agenciju za športske talente. Brison Tucker nije mi se javio još od one noći kad smo izišli i dobro se uneredili nakon što su nas obojicu odabrali u prvoj rundi NFL * izvlačenja. Brison je nakon četiri godine u ligi bio ozbiljno ozlijeđen i nekoliko je godina proveo u Kanadi radeći kao skaut. Nekoliko dugih večera i mjeseci kasnije, više nisam bio glava koja na ESPN-u komentira drugorazredne školske utakmice, nego partner u XJI (X Jocks Inc.), jednoj od najperspektivnijih športskih agencija u državi, s uredima u New Yorku, Washingtonu, D.C. i Atlanti, i više od trideset zaposlenih. Agencija se nada da će priključiti još jednog partnera i otvoriti urede u Chicagu i Los Angelesu. Pridruživanje XJI-ju bio je pravi potez u pravo vrijeme. Zaradio sam pristojan novac s internet dionicama i tražio drugu investiciju. Umjesto da samo predam lovu, tvrtki sam se pridružio kao partner. Samo ove godine, XJI ima šest potencijalnih kandidata za prvo mjesto u nadolazećem NFL izvlačenju, kao i četiri vrhunska NBA * igrača. Osobno sam potpisao s trojicom igrača. Agencija ima i nekoliko NBA superzvijezda koje su napustile svoje bijele agente i potpisale s nama, kao i nekoliko WNBA * igračica i nekolicinu opakih atletičara. Volim svoj posao i sa svojim sam partnerima oživio neka stara prijateljstva, a s nekim od igrača koje zastupam izgradio nova. Osjećam određenu moć kad za svoje klijente uspijem dogovoriti milijunske poslove, posebice zato što novac dolazi od bogatih vlasnika koji na igrače gledaju kao na imovinu. Ako se ti bogati frajeri žele igrati s mojim dečkima, tad se ja potrudim da plate veliku pinku. A što se tiče mene samoga? Ide mi kao po loju! Nedavno sam kupio stan na vrhu jedne zgrade u Lafayette Streetu s osam metara visokim stropovima i kaminima na drva u dnevnom boravku i spavaćoj sobi. Imam pun ormar savršeno krojenih odijela i mjesecima bih mogao neodjenuti isti par čarapa ili gaća. Yancey i ja se odmaramo na mjestima kao što su Jamajka, Fisher Island i Pariz kad god nam New York postane previše jednoličan. Ide mi bolje nego što mi je ikad išlo dok sam profesionalno igrao ragbi. Ipak, najveća promjena u mojem životu način je na koji doživljavam žene. Uz ljubav moje sestre Cambell i Yancey, po prvi sam put počeo žene promatrati drukčijim očima. Do prije dvije godine, netom prije nego što sam upoznao Yancey, nisam ni znao da imam sestru. Izgleda da se moja mama preudala i na samrtnoj postelji rekla Campbell da ima brata. Campbell me pronašla i odjednom su mi se u životu našle dvije nove žene. Prije nijednoj ženi nisam dopustio da mi se toliko približi. U Campbell vidim ženu odlučnu da svom sinu, Cadeu, i svom suprugu, Hewittu, dâ ono najbolje što im može ponuditi. Ponekad volim jednostavno promatrati dok je s Cadeom, hrani ga pomfritom ili provjerava je li mu kaputić zakopčan prije nego što iziđe na hladnoću. Volim kako mu se nasmiješi i zagrli ga svaki put kad uđe u prostoriju, čak i kad je bio tek kratko vrijeme odsutan. U jednom razdoblju života osjećao sam golem bijes prema ženama. Dijelio sam ih u dvije kategorije: kurve i fifice. Jedina razlika bila je u tome što kurva daje seks jer želi nešto materijalno, dok fifica jednostavno voli seks. Bio sam s i s jednima i s drugima, ali nije mi se sviđala moć koju je pička imala nada mnom. Možda sam na žene bio bijesan jer sam odrastao bez majke, a možda jednostavno zato što nisam sreo pravu ženu. Sad ih, zahvaljujući Yancey i Cambell, više ne promatram kao utočište za svoju muškost, nego kao utočište za svoje srce. Nemojte me pogrešno shvatiti. Nisam ja poražen i nisam spreman za zborsku halju i aureolu. Jedina razlika između vremena otprije dvije godine i danas jest da shvaćam da mačoistički razmetljivac izgleda jednako glupo kao i zborska halja i aureola.

* NFL - Nacionalna ragbi liga * NBA - Nacionalno košarkaško udruženje * WNBA - Žensko nacionalno košarkaško udruženje

4

* Yancey Harrington Braxton bila je komplicirana koliko i lijepa. Žena iz Jacksona, Tennessee, koja nikad nije osjećala da pripada malom gradu, Yancey je s dvadeset i dvije godine došla u New York. Za manje od dvije godine, uspjela je stvoriti ime svojom trostrukom vještinom: u glumi, pjevanju i plesu s najboljim broadwayskim veteranskim divama. No, Yancey nije bila zadovoljna s glavnim ulogama u nekoliko broadwayskih predstava. Svoje je vještine usavršila privatnim satovima glume, plesa i pjevanja kod najboljih učitelja koje je New York mogao ponuditi. Kad nije bila na nekom od tih satova, bila je u teretani kako bi bila sigurna da će joj i tijelo ostati besprijekorno. Samo je pitanje vremena, mislila je Yancey, kad će svoj talent i tijelo preseliti u Hollywood, i nadmašiti čak i svoje najdivljije dječje snove. Bujnih metar sedamdeset i pet, s pedeset i dva kilograma i strukom od pedeset i pet centimetara, Yancey je koračala s otmjenošću ohole odbjegle manekenke. Zapravo, ona ne bi jednostavno ušla u prostoriju, ona bi dolunjala. Ravnih ramena, isturenih grudi, s osmijehom Miss Amerike. I uvijek bi, kao da se sprema nakloniti, brižno pogledala sve prisutne, procjenjujući dojam koji je njezina publika o njoj stekla. Yancey je zamišljala da je princeza, ali u očima ostalih ljudi bila je blistava bronca. Prije stotinu godina smatrali bi je upravo dovoljno smeđom za sluškinju, ali previše smeđom da bi mogla proći u društvu. Vidjelo se da je crnkinja. U toj kavi nije bilo vrhnja. Yancey je bila jedna od onih žena koje još uvijek vjeruju da žene s dugim pletenicama imaju prednost, tako da je nosila dugu kosu kojoj je dodala ekstenzije. Njezina bujna, kemijski tretirana i obojena kosa bila je zagasito kestenjaste boje i padala joj ispod ramena. Voljela je raznolikost frizura - konjske repove (obožavala ih je), francuske pundžice (kad je željela izgledati kraljevski), začešljanu podignutu kosu i kovrče. Yancey je voljela eksperimentirati s frizurama iz modnih časopisa. Jedna od njezinih najupečatljivijih karakteristika bile su njezine guste obrve, uvijek precizno, zavodnički izvijene. U srednjoj je školi bila od onih učenika koji pišu dugačke, pomno smišljene odlomke u godišnjake svojih razrednih kolega, ali im se ne sjećaju imena kad tjedan dana nakon toga na njih nalete u kakvom trgovačkom centru ili razredu. Umjesto da ode na desetu godišnjicu mature, Yancey je poslala paketiće s njezinim portretom u boji i porukom Najbolje želje načrčkanom ispod njezinog potpisa, brižno smišljenog potpisa koji je uvježbavala još od šeste godine kad je naučila pisati svoje ime. Yancey je živjela u Upper East Streetu u ekskluzivnoj obiteljskoj kući od osam stotina kvadrata, koja je sadržavala radnu sobu/biblioteku i služinske odaje. Taj je raskošni dom kupila sredstvima naslijeđenim od životne police osiguranja svoje bake, prodajom svoje kuće u Jacksonu, Tennesse, i neke zemlje koju je baka posjedovala u Mississippiju. Između dva posla znalo bi se dogoditi da Yancey jedva uspije platiti hipoteku, no nekako bi se uvijek izvukla. Uvijek kad bi situacija u lisnici postala napeta, Yancey bi dobila neku nacionalnu reklamnu kampanju ili gažu kao prateći vokal velikoj pop zvijezdi. Voljela je snimati u tonskim studijima, budući da tako nije samo zarađivala dodatnu gotovinu, nego i skupljala iskustvo za onaj dan kad netko njoj bude pjevao prateće vokale. Iako joj je financijska situacija ponekad znala biti grozna, Yancey je bila diva nad divama i odbijala je konobariti ili raditi honorarne poslove kao mnoge njezine broadwayske kolegice. Iznad svega, nije se mogla natjerati da se prijavi kao nezaposlena kad bi neka predstava ili posao završili. U usko povezanom svijetu zabave u New Yorku, Yancey je bila poznata kao kraljica alternacija. Uskočila je mnoge glavne uloge na Broadwayu kad bi etablirane glumice bile na praznicima ili se naglo razboljele. Yancey je glumila u Kralju lavova, Rentu, Chicagu, Smokey Joe's Café, a trenutačno je nastupala u Fosseu. Te predstave nisu samo gradile njezin bankovni račun, nego i njezinu reputaciju darovite glumice koja može glumiti djevičansku ljepoticu i istodobno otpjevati gospelsku melodiju kojom će te dirnuti u dušu. Ipak, Yancey nije bila zadovoljna. Mrzila je činjenicu da je telefonske pozive dobivala samo kako bi zamijenila neku obojenu glumicu, i pritiskala je ne samo svoju agenticu, nego i producente da je uzmu u obzir za uloge s netradicionalnom podjelom. Ako se to dogodilo Vanessi L. Williams i Audri MacDonald, tad se može dogoditi i njoj. Često bi pretraživala stranice Backstagea i Vanityja tražeći uloge koje ne odgovaraju nijednoj njezinoj osobini. Opterećeni strahom da će biti proglašeni rasistima, zbunjeni redatelji i producenti nisu imali drugog izbora doli dopustiti darovitoj ljepotici da barem iziđe na audiciju za te uloge. Jednom, kad je imala priliku zamijeniti jednu hispansku glumicu s ovećom ulogom u nekoj sapunici, Yancey je odustala prije nego što je potpisala ugovor, jer je smatrala da ne samo da je taj posao ispod njezine razine, nego je i naknada bila preniska za toliko posla. Jedino o čemu je Yancey stalno sanjarila bila je

5

glavna uloga ili na Broadwayu ili u nekom filmu, ili ugovor s nekom glazbenom izdavačkom kućom i ako Tony, Grammy, Emmy ili Oscar uslijede, no dobro, to bi bilo baš kako i treba biti. A sad je Yancey mislila da je, kad je riječ o muškarcima, izvukla jackpot. Kad je upoznala Basila, zaključila je da će u najmanjem slučaju biti dobar za valjuškanje među plahtama, posebice kad ga je vidjela kako se saginje kako bi nećaku pomogao na klizalištu u Rockefellerovom centru. Basil je bio zid mišića: muškarac snažnih ramena, s prsima poput bubnja, mišićavim trbuhom, a sve to je poput talijanske svile bilo rasprostrto preko metar i devedeset visokog tijela. Kad se okrenuo i nasmiješio, Yancey je pomislila da je tako savršeno zgodan s onim mačkolikim sivim očima, da ga je morala zamisliti posve nagog s ogromnim rukama ovijenim oko svojega tijela. Njegovo je tijelo željela vidjeti izbliza i osobno. A ipak, kad je otkrila da Basil ima i više od čudesnog tijela, natjerala ga je da na taj užitak pričeka šest mjeseci. Yancey je uvidjela da je on frajer sa skupim ukusom i novčanikom koji može poduprijeti njezinu želju za otmjenijim stvarima u životu. Otkrila je da je Basil osjećajan muškarac koji je preživio disfunkcionalno djetinjstvo ponešto slično njezinom. Yancey je odgojila baka, dok je njezina majka, Ava, putovala svijetom ganjajući karijeru zabavljačice. Oca nikad nije ni vidjela. Yancey je krenula majčinim stopama i, nakon što joj je umrla baka, majka i kćerka su skovale klimavo prijateljstvo koje je više nalikovalo konfliktnom odnosu dviju sestara, nego sponi između majke i kćerke. Ava nikad nije bila tu za Yancey kad joj je doista trebala njezina emotivna podrška i činilo se da, kad god Yancey ima problemčić koji bi trebala raspraviti s majkom, Ava ima jedan veći. Tako se Yancey naučila prihvatiti da je jedino što od majke može očekivati živahan, zabavan razgovor i povremena novčana pomoć u obliku preko noći poslanog čeka kad god je Yancey bila bez posla. Kad je Basil upitao Yancey smeta li je to, odgovorila je, s naznakom južnjačke raskoši koje se nastojala otarasiti iz glasa: - Jedino to i poznajem. - Uvijek je smatrala da joj žilavost koju je razvila u djetinjstvu koristi u njezinim nastojanjima u show businessu, jednako kao i njezino shvaćanje ljubavi i života. Kad je bila riječ o show businessu, Yancey je samoj sebi često govorila da traži nagrade, a ne prijatelje. Prije mnogo godina, kad je njezina prva zrela veza s Derrickom, njezinim školskim draganom, loše završila, samoj je sebi obećala da se više nikad neće tako duboko zaljubiti. Dakle, Yancey je voljela Basila na svoj način. Kad god bi se poljubili, rekla bi Basilu koliko ga mnogo voli, ali neki bi glasić u njezinoj glavi uvijek šapnuo da je u redu voljeti, ali nikad prejako ili previše.

Prvo poglavlje - Onda, kamo ćeš ovaj vikend? - upitao sam brišući kosu plišanim bijelim ručnikom. - Idem u Gainesville na tekmu između Floride i Tennesseeja. A ti? - upitao je Nico Benson brišući svoje visoko tijelo širokih ramena. Kao poslovni partneri, često smo jedan kod drugoga provjeravali čiji je raspored luđi. - Ja ću na Arkansas-Alabamu. Trebala bi biti sjajna utakmica - odgovorio sam. Posegnuo sam u svoj ormarić u teretani i izvukao novo crno donje rublje koje sam dan ranije kupio na Petoj aveniji. - Koje igrače gledaš? - upitao je Nico, navlačeći svjetlomodre pamučne bokserice. - Lucusa iz Arkansasa i Alexandera iz 'Bame - rekao sam. Bila je treća srijeda u rujnu. Jednom mjesečno, moji partneri i ja poveli bismo čitav ured na slobodan dan kako bi se riješili napetosti u natjecateljskom svijetu športskog menadžerstva. Ovaj mjesec smo se odlučili za dan u športskom centru Chelsea Piers. Jutro smo započeli doručkom, igrali košarku, a zatim otišli na pojedinačne tretmane lica ili masaže. Naš stariji partner i predsjednik, Brison Tucker, već se istuširao i krenuo u ured na posao. Brison, kronični radoholičar, nikako nije mogao u cijelosti shvatiti značenje slobodnoga dana. Nakon ručka, Nico i ja smo odigrali nekoliko partija skvoša. Nico, crni brat boje kikirikija, koji je govorio više idiotarija od konobarice sa žvakaćom gumom na stajalištu za kamione, brisao se nakon tuširanja dok sam ja odijevao prozirno seksi donje rublje. Nico je igrao košarku za Duke i nekoliko godina u NBA u Vancouveru i Houstonu. Imao je tek dvadeset i sedam godina i postao veliki dobitak za našu tvrtku jer je bio pametan i mogao se odnositi na osobnoj razini s mladim sportašima koje smo vrbovali. Po mnogo čemu Nico me je podsjećao na moje bivše ja. Izvlačio sam hlače iz ormarića kad su Nicove tamnosmeđe oči naglo poletjele u stranu. - Čovječe - šapnuo je, - poznaješ li onog tamo tipa? Zinuo je na tebe da ne vjeruješ. Okrenuo sam se u smjeru Nicovog pogleda i završio gledajući ravno u facu nekog kašastožutog, predebelog tipa isplaženog jezika i očiju iskolačenih u nevjerici. Nije mi to bio nikakav veliki šok. Bio sam naviknut da ljudi zure u mene duže nego što je društveno prihvatljivo. Posebice kad sam nag.

6

Dupe mi je savršeno, a mali i dugačak i debeo. Zbog njega su plakale i odrasle žene i odrasli muškarci. Nisam bahat, samo iskren. Čak i kad bi mi se samo napola dignuo, mali bi mi visio savršeno nepomičan. Uživao sam u toj pozornosti, ali ne u svlačionicama, i ne kad sam s gospodinom Ultra- Mačo kao što je Nico. Stoga sam strogo pogledao zdepastog tipa i upitao: - Poznajemo li se? Tup izraz prekrio mu je lice prije nego što je promumljao: - Ne. - Izgledao je kao da se zaledio od straha. - Koji kurac onda radiš u mojoj pečenjari, ili bih trebao reći u mojim gaćama? - upitao sam. Osjetio sam kako u meni raste bijes. Zašto me ti pederi ne stave na miru? Zar ne znaju da više ne igram za njihovu momčad? Nekon nekoliko nelagodnih sekundi, nespretno je upitao: - Pitao sam se gdje ste nabavili to donje rublje. - Spustio sam pogled na svoje usko svileno crno donje rublje koje je poput daha milovalo moju guzu, a zatim sam pogledao svog obožavatelja. - Ne brini, ne proizvode ga u tvojoj veličini, jebena pederčino. - Okrenuo sam se i pogledao Nica, koji se smiješio, i pozdravili smo se stisnutim šakama. - Čovječe, heteroseksualac nigdje nije siguran sa svim ovim pederčinama - rekao je Nico. - Istina... istina. Ali, ja im odmah jasno dam do znanja da sa mnom nema zajebancije - rekao sam grabeći gimnastičku torbu i zatvarajući ormarić.

* Kasnije te iste večeri, ubijao sam vrijeme pregledavajući snimke nekih od igrača koje sam se nadao privoliti da potpišu za tvrtku. Trebao sam se naći s Yancey u jednom restoranu u kazališnom okrugu nakon njezine predstave. Bio joj je to posljednji tjedan u Fosseu i imao sam osjećaj da me treba zbog moralne podrške. No, nakon što sam desetak puta odgledao predstavu, sljedeće najbolje što sam mogao učiniti bilo je naći se s njom nakon predstave. Otišao sam u kuhinju po pivo kad mi se u glavi pojavio onaj incident iz teretane. Pokušavam se ne ponašati ukočeno u društvu homoseksualaca, ali čini se da postaju izravniji nego ikad. Neki od njih će jednostavno prići i zatražiti te kurac. Budući da je Yancey u kazalištu, gdje je okružena homoseksualcima, uvijek sam na oprezu. Jednom je moja prošlost umalo izletjela na vidjelo. Kad se pridružila ekipi, producenti Fossea su Yancey pripremili zabavu. Yancey i ja smo bili u središtu prostorije i uživali u pozornosti, kad se pojavio upravo tip kojeg sam nekoć guzio, Monty Johnson. On je bio negdašnji R&B pjevač koji je sad pjevao prateće vokale i pokušavao se probiti na Broadway. Pogledi su nam se sreli i dok je Yancey prihvaćala pohvale svojih novih kolegica iz predstave, ja sam se otišao rukovati s Montyjem i vidjeti što ima novoga kod njega. Znao sam da moram doći do njega prije nego što on skokne do nas i obrati mi se pred Yancey. Nisu mi trebala njezina pitanja u stilu a otkud ga poznaješ? Ona nije bila kao one sestre koje nikad i ne pomisle da bi tipovi to mogli raditi međusobno. Znala je da prijetnja dolazi u obliku muškaraca i žena. Nakon što smo se pozdravili, shvatio sam da se Monty ponaša doista cool, zapravo i previše ravnodušno, kao da sam ja netko s kim razgovara u teretani ili u šetnji ulicom. Pretpostavljam da je zaboravio koliko mi je kurac dobar. Brzo me upoznao sa svojim prijateljem, visokim i vitkim tipom s probušenim jezikom i frizurom nalik zatvorskim pletenicama. Cerekali su se kao dvije šiparice pred vratima svog najdražeg muškog benda. Kad je tipus otišao Montyju po piće, Monty mi je rekao da je zaljubljen i da mu je žao zbog svih nesporazuma koje mi je naš posljednji susret prouzročio. Kad sam ja njemu rekao da sam zaljubljen i tko je ta sretnica, nasmiješio se i šapnuo: - Uvijek si više volio žene. No, po onome što sam ja čuo o gospođici Deluxe divi Yancey, možda si pronašao sebi ravnu. - Prije nego što sam ga uspio upitati što time misli, opazio sam da Yancey gleda u mom smjeru pa sam odvukao guzicu do nje. Monty je bio krivac zbog kojeg je završila moja posljednja ozbiljna veza sa ženom. Hodao sam s ženskom po imenu Yolanda, koja nas je uhvatila dok sam na dvosjedu guzio Montyja. Nakon tog fijaska i nekoliko drugih pogrešnih koraka, sastavio sam vlastiti popis pravila kako ne bih upadao u napast upucavanja. Zovem ih "Basilova pravila za držanje tupoglavaca podalje od obiteljskih dragulja". Neke od stvari koje treba i ne treba činiti su očite, kao, na primjer, ne odlaziti u gay barove, ne obilaziti parkove i ne smiješiti se stjuardima u zrakoplovima, ali one se ne odnose na mene budući da ja nikad nisam učinio ništa takvoga. Pravila su: izbjegavaj muškarce koji ti nastoje uhvatiti pogled ili muškarce koji to ne mogu jer ti zure u međunožje. Ne idi u teretanu u vrijeme prometne gužve, što znači rano ujutro ili

7

netom nakon posla. Ovog se pravila teško držati budući da su homići u teretani čim se otvore vrata, i kad se zatvore. Ne znam odakle naviru. Ponekad se čini da golih guzova padaju sa stropa, briju se, pišaju i nastoje započeti razgovor. Ne dopusti da te itko uoči dok podižeš utege, osim ako ih ne plaćaš da gledaju. Drži se podalje od muškaraca koji imaju komplete dizajnerske prtljage. Izbjegavaj tipove s kontaktnim lećama u boji, posebice žute dečke sa zelenim lećama i tamne tipove s nebesko modrim. Kloni se crkvi s velikim zborovima. Izbjegavaj tipove koji nose košulje nalik trudničkim haljinama i muškarce s rastegnutom glazbom na automatskim sekretaricama (obično Diana Ross ili Patti LaBelle); tipove koji nose pulovere ili jakne oko struka; muškarce koji, u razgovoru, koriste riječ "ljubavnik" kad govore o svojem značajnom drugom; muškarce s mačkama ili malim psima, posebice svih vrsta pahuljastih azijskih pasa; muškarce koji se mršte na pomisao na dvije mačkice koje vode ljubav i dopuštaju ti da ih promatraš; i naposljetku, sve žene, bez obzira koliko lijepe, koje imaju ruke veće od tvojih.

Drugo poglavlje Za Yancey je prestižnost stvari bila važnija od njezine vlastite sklonosti tim istim stvarima. Adresa njezine kuće s pročeljem od pješčenjaka u Upper East Sideu doista je bila lažna reklamirajući je kao zabavljačicu koja je dobro plaćena za svoju nadarenost. Pokućstvo i kućne sitnice koje je odabrala za svoje "imanje dive" (kako je voljela nazivati svoj prostrani životni prostor) bili su više od jednog koraka iznad budžeta broadwayske glumice. Bili su klokanski skok iznad njega. Prvo što bi posjetitelji zamijetili bio je mramorni pod u predvorju, blistavi svijećnjak na stropu i antikni stolić za kavu s mutnom srebrnom pločom naglašenom kineskom vazom skupocjenog izgleda. Ali, u obilascima s vodičem, Yancey bi svoje goste najprije povela u plesni studio, prostoriju koju je apsolutno najradije pokazivala. Taj studio i njezina spavaća soba bile su jedine dvije prostorije u kojima je otpustila dekoratera i dopustila da njihovo uređenje diktira njezina duša, a ne njezina želja da ostavi dojam. U studiju su se svjetla iznad glave odbijala o dva zida obložena zrcalima, zbog čega je prostorija izgledala veća nego što je bila. Svjetlucavi podovi od javorova drveta i baletna prečka uzdizali su sobu o kakvoj je Yancey maštala od prvog sata plesa u rodnom Jacksonu. Sati su se činili poput minuta dok je bila u toj sobi i pjevala i plesala na glazbu iz svoje vrhunske glazbene linije. Jednostavno je čarobno, mislila je Yancey. Ta je prostorija prethodnom vlasniku služila kao biblioteka. Kad je građevinski poduzetnik došao dati ponudu za rekonstrukciju, uvjerio je Yancey da zadrži barem jedan zid prekriven fantastično izrađenim policama za knjige. Pristala je tek kad je pomislila da će jednoga dana postojati knjige o njoj kojima će te police popuniti. Dotad, ispunjavala ju je njezina zbirka knjiga o glazbi i kazalištu. Yancey je policama dodala malo kvalitete sitnicama kao što je suho cvijeće s premijera i mirisne svjećice. U kutu sobe bio je steper StairMaster i dva utega od pet kilograma za one kišne dane kad Yancey nije izlazila iz kuće, čak ni u teretanu. Dnevni boravak je bio ukusno ukrašen odgovarajućim plišanim dvosjedima i stolićem za kavu prekrivenim Harper's Bazaarom, Essenceom i njezinim omiljenim časopisom, Vanity Fairom. Ograničila je količinu pokućstva u sobi kako bi stvorila topao i ugodan prostor. Što se ticalo Yancey, njezina spavaća soba bila je zabranjena svima osim Basilu. Ponosila se njezinom otmjenošću i uživala gledajući lica rijetkih posjetitelja kojima bi dopustila da uživaju u njezinoj ljepoti. Jednom je pozvala na čaj neke mlade djevojke koje je upoznala u plesnom centru Broadway. Osim što su je zamolile autograme i fotografije, zadivile su Yancey rekavši joj da su gledale sve predstave u kojima je nastupila. Jedna od tih mladih dama, nadarena balerina iz Bronxa, briznula je u plač kad je ušla u Yanceyinu spavaću sobu. - Ovo je spavaća soba koju vidim u snovima. - Raskošni antikviteti od trešnjeva drveta nekima bi se možda činili previše službenima, ali za Yancey je to bila prilika da ostvari jedan od svojih ja sam princeza snova. Kraljevski krevet dičio se s četiri visoka stupa. Otmjeni ormar, toaletni stolić i komoda bili su brižno raspoređeni, povećavajući raskoš prostorije. Budući da su boja i volumen pokućstva bili tako formalni, Yancey je odabrala nježne pastelne tkanine koje su sobi davale ravnotežu. Njezin prekrivač za krevet i zavjese bili su od damasta boje slonovače. Ormar za krevetninu ispunjavalo je tri stotine i pedeset čvrsto tkanih pamučnih plahti u ugodnim bojama lavande, breskve, metvice i nebeski modre. Četiri velika jastuka obrubljena čipkom bili su oslonac dvama malim jastucima presvučenim šarenim lanom po najnovijoj modi.

8

Noćni ormarići krasili su obje strane kreveta. Mirisne svjećice, kutije presvučene tkaninom i kristalne zdjele potpourrija nalazile su se na ormarićima. Ormarić uz stranu kreveta na kojoj je ona spavala imao je i telefon i Basilovu fotografiju u srebrnom okviru, na kojoj je izgledao zgodan kao i inače. Na zidu koji ju je svakoga jutra pozdravljao bila je oda Yancey. Brižno je rasporedila svoje fotografije iz raznih predstava i uokvirene naslovnice časopisa kao što su In Theater, Playbill, The Paper i Interview, kad je Yanceina fotografija krasila naslovnicu. Slobodan prostor nestrpljivo je čekao naslovnice Peoplea, Ebonyja i naravno, Vanity Faira. Sama prostorija bila je obojana nježnozlatnom bojom. U njoj je bio kukuruzno žuti kožni divan s nekoliko lutaka i plišanih životinja. Hodnik između spavaće sobe, dnevnog boravka i odaja za poslugu bio je more čokoladnih zidova prekrivenih programima broadwayskih predstava i lijepim slikama Deborah Roberts i Paula Goodnighta. Yanceyina ljubav prema urednosti, jednako kao i posjeti spremačice dvaput tjedno, osiguravali su da njezina domena blista jače od svake zvijezde na nebesima. Već duže od godinu dana Yancey je imala cimericu kako bi si olakšala troškove održavanja kuće i skupih navika. Objavila je oglas u Backstageu i New Yorku, ali su kandidatkinje bile jedino prekrasne dive u usponu i nekoliko homoseksualaca. Yancey nije željela pristati na to, tako da je bila sretna kad se u njezin život vratio netko koga je površno poznavala. Windsor Louisa Adams bila je krupna žena, visoka nekih metar šezdeset i pet i teška osamdeset kilograma, s crvenkastosmeđim dreadlocksima srednje dužine koji su uokvirivali neugledno lice lješnjak-smeđe boje. Windsor je upoznala Yancey kad se ova prebacila sa sveučilišta Vanderbilt na sveučilište Howard i uselila na isti kat spavaonice. Njih dvije nisu bile bliske prijateljice, jer Yancey drugim ženama nije dopuštala da joj se previše približe, ali nastupale su zajedno u nekoliko sveučilišnih kazališnih produkcija i jednom su organizirale božićnu proslavu za starački dom u blizini kampusa. Međutim, jedino što se činilo da im je zajedno bilo je to što su obje zakonski promijenile srednje ime. Yancey je svoje promijenila s Elizabeth u Harrington po omiljenom liku iz filma Sve o Evi. Windsor je tek neznatno promijenila ime koje je dobila pri rođenju, i umjesto Louise sad je Louisa. Windsor se prema većini kriterija nije mogla smatrati lijepom, ali vladala je harvardskim sveučilištem svojom hipnotizirajućom osobnošću. Bila je predsjednica spavaonice, igračica tenisa broj jedan, i Kraljica povratka prve godine. Zadnji put je Yancey vidjela Windsor na nekoj grčkoj predstavi nakon što se obvezala sestrinstvu Delta Sigma Theta. Pokušala je nagovoriti i Yancey da im se pridruži, ali Yancey je rekla da je ne zanima pridruživanje bilo kojem sestrinstvu zato što smatra da će sestrinska ljubav odletjeti ravno kroz prozor čim dečko neke od sestara bude duže od jedne minute gledao Yancey. Windsor nije znala da je Yancey odbijeno članstvo u drugom sestrinstvu, Alpha Kappa Alpha. Yancey je bila tako skrhana da se sa svojim dečkom, Derrickom, odselila iz kampusa. Kad ju je Windsor pozdravila na ulazu za osoblje dok je nastupala u Chicagu, Yancey je pretpostavila da je još jedna obožavateljica. Uplašila ju je kad je dotrčala do nje, zagrlila je i rekla: - Draga, pozornica je tvoja! Bila si najbolja, a ovo se ne može usporediti s nekom od naših sveučilišnih produkcija. Windsor se od studentskih dana još udebljala i više nije imala dugačku, stepenasto ošišanu kosu s pramenovima bolje lješnjaka. Shvatila je kako je se Yancey ne sjeća, pa ju je podsjetila na onu noć kad su na godišnjoj proljetnoj reviji nadarenih otpjevale duet. - Sjećaš se? Pjevale smo Enough Is Enough i totalno ih izmoždile! - Ti si iz Detroita, jel' tako? - upitala je Yancey, napokon se sjetivši pretjerano srdačne cimerice. - Da, tako je. Sjećaš se, majka mi je poštom slala pohanu piletinu i kolače od kokosa, a ja bih ih podijelila s čitavim katom? - Oh, da - odgovorila je Yancey odmjeravajući Windsor od glave do pete, misleći kako joj majka zacijelo još uvijek poštom šalje hranu. Nakon nekoliko minuta, Windsor je predložila da odu na kavu i popričaju o starim danima na Howardu. Kad je Yancey odbila, rekavši da se mora odmoriti, Windsor ju je jednostavno čvrsto uhvatila pod ruku, nasmiješila joj se od uha do uha i rekla: - Neću te dugo zadržati. Uz kavu i sendviče, ispričala je Yancey da se u New York doselila prije otprilike godinu dana iz Wilmingtona, Delaware, gdje je nakon diplome predavala u školi. - Zašto si se preselila u New York? - upitala je Yancey. Sjetila se da je Windsor imala snažna pluća i da je vodila većinu pjesama gospelskog zbora. Yancey je zaključila da je došla u New York kako bi se posvetila glazbenoj karijeri i potražila Yancey zbog savjeta. Yancey je bila spremna reći joj da se

9

oslobodi dreadlocksa i barem dvadeset kilograma, kad je Windsor objavila da je doselila u New York kako bi se udala, ali je brzo shvatila da bi time počinila najveću pogrešku u životu. - Dakle, ne udaješ se? - Ni sad, a vjerojatno niti ikad - rekla je Windsor. - Onda, još uvijek pjevaš? - upitala je Yancey. - Ponekad, no uglavnom pjevam Gospodinu u crkvenom zboru. - Što radiš kako bi sastavila kraj s krajem? New York je skup grad. - Predajem u krasnoj alternativnoj školi u Villageu, Harvey Milk School, i pomalo volontiram. - U kojem dijelu grada živiš? - Živim u Bronxu, u Riverdaleu, ali tražim nešto bliže poslu. Moj bivši dečko bio je dovoljno ljubazan da mi dopusti da zadržim stan koji smo zajedno odabrali, ali ga ja ne mogu plaćati bez dva ili tri posla istodobno. Dok je Windsor ispitivala Yancey o uzbudljivosti nastupanja na Broadwayu i na televiziji, Yancey je razmišljala koliko bi bezopasna Windsor mogla biti kao cimerica i koliko bi joj novac od najamnine mogao pomoći da sastavi kraj s krajem u vrijeme nezaposlenosti. - Mislim da bih ti ja mogla pomoći - rekla je Yancey. - Kako? - U kući imam sobe za poslugu. Dođi i pogledaj - rekla je Yancey izvlačeći račun iz crnog kožnog etuia i posežući u novčarku po kreditnu karticu. Pogledala je račun i vidjela da je ispod dvadeset dolara, pa je vratila karticu na mjesto i izvukla novčanicu od dvadeset dolara. - Oh, rado bih ih vidjela - odgovorila je Windsor. - Koliko sad plaćaš za najam? - upitala je Yancey. - Tisuću petsto. - Pa, ako ti se svide, ja bih ti ih mogla dati za tisuću - rekla je Yancey. - Zvuči super. Kad mogu svratiti? - Sutra. Ali, poslijepodne. Dugo spavam - rekla je Yancey. Napisala je svoju adresu na poleđinu računa. - Doći ću nakon posla. - Super. Tjedan dana kasnije, Windsor se uselila.

Treće poglavlje Yancey se trgnula iz sna na Basilov šapat: - Probudi se, dušo. Imam iznenađenje za tebe. - Molim? - upitala je Yancey glasom promuklim od spavanja. Protrljala je oči i usredotočila ih na Basila, koji je već bio odjeven. Bilo je jutro nakon Yanceyine posljednje izvedbe u Fosseu, nakon koje je uslijedio tulum s nekolicinom kolega glumaca i previše vina. Basil je znao da Yancey ponekad nakon svršetka nekog posla prolazi kroz razdoblje blage depresije, posebice kad je još ništa drugo već ne čeka, pa je stoga odlučio organizirati joj dan ispunjen onim što najviše voli. - Imam iznenađenje za tebe, ali najprije ti moram ovo staviti - rekao je Basil, otkrivajući crni satenski povez. - Što to smjeraš? Pa nije mi rođendan - zahihotala se Yancey. - Vjeruj mi - rekao je, nježno omatajući povez oko Yanceyinih očiju. Zatim je ustao, uhvatio Yancey za ruke i poveo je u dnevni boravak svog prostranog stana. Bila je bez grudnjaka, odjevena u Basilovu svilenu majicu i njegove bijele pamučne bokserice. Yancey je začula laganu jazz glazbu i osjetila miris doručka. - Jesi li spremna za iznenađenje? - šapnuo je Basil i poljubio je u zatiljak. - Jesam. Basil je maknuo povez s Yanceyinih očiju, a nju je dočekao dnevni boravak prepun ružičastih tulipana i stol prekriven crvenim ružinim laticama i porculanskim servisom za dvoje. Zrake jutarnjeg sunca ispunjavale su stan toplim svjetlom. Zgodan Hispanac odjeven u crni smoking, s izgledom šefa sale restorana s pet zvjezdica pozdravio ju je riječima: - Dobro jutro, gospođice Braxton, dobrodošli u dan osmišljen posebno za vas. - Preko lijeve ruke bio mu je prebačen bijeli laneni ubrus, a slobodnom je rukom odmaknuo stolac od stola i glavom kimnuo Yancey da sjedne. Yancey se nasmiješila i uzvratila naklonom glave, a zatim pogledala Basila. Njegovo nasmiješeno lice blistalo je zadovoljstvom. Basil je razrogačio oči ugledavši osmijeh na Yanceyinom licu, koji je istodobno bio zavodnički i iskren, i

10

oči koje su se orosile suzama. Uzela je laneni ubrus i otrla oči, a zatim zamijetila tanjurić ispunjen komadićima mandarina, kivija, i ružičastog grejpa orošenog šampanjcem. Basil je unajmio tvrtku za catering koju je njegova tvrtka često koristila, da za njega i Yancey pripremi kasni doručak od voća, jaja, vafla, i narezaka. Od jedne je cvjećarke naručio da stan ukrasi cvijećem koje Yancey voli. - Zašto si ovo učinio? - Zato što te volim - odgovorio je Basil. - Što sam učinila da sam zaslužila svu ovu ljubav? - upitala je Yancey. - Rodila si se - brzo je odgovorio Basil. U tom je trenutku Basilovo srce bilo ispunjeno tolikom ljubavlju prema Yancey da je mislio da će mu probiti svjetlozeleni pamučni rastezljivi pulover. - Prestani govoriti takve stvari! Rastulit ćeš me! - rekla je Yancey. - Znaš da te ne želim rasplakati, ovo je samo poseban način da proslavimo tvoj novi posao - rekao je Basil. - Ali, ja nemam novi posao. Ne sjećaš se? Sinoć je bio kraj. Nezaposlena sam. Ponovno - rekla je Yancey i namrštila se. Konobar joj se približio i upitao: - Mogu li vam ponuditi šampanjac s narančinim sokom ili šalicu kave? - Uzet ću oboje - odgovorila je Yancey upitno pogledavajući Basila, i ne pogledavši konobara. - Znam taj pogled - rekao je Basil. - Pitaš se zašto sam si dao ovoliko truda. Yancey je kimnula glavom i čekala njegovo objašnjenje. - Jednostavno želim da znaš da ne samo da te volim, nego i cijenim tvoj talent. Ne želim da provedeš današnji ili bilo koji drugi dan pitajući se kad će ti naići sljedeći posao. - Volim te - rekla je Yancey, cijeneći svaku Basilovu riječ. - A ja tebe volim više. I, sad jedi. Isplanirao sam čitav dan. - Reci mi kako - zatražila je Yancey s gorljivim osmijehom. Otmjeno je podigla vilicu i uzela malo jaja. - Čim završimo s doručkom, napunit ću ti kadu. I znaš što? - Što? - Okupat ću te odjeven. Ne želim da razmišljaš o erotskim užicima - nježno je odgovorio Basil. - Onda to neće biti kupka kakvu imam na umu - rekla je Yancey. - Zatim ćemo otići u teretanu i vježbati. Nakon toga, mislim da bismo trebali svratiti do one trgovine na uglu Pedeset i sedme i Pete avenije koju toliko voliš, i vidjeti imaju li nešto za moju posebnu damu. Yancey je oduševljeno pljesnula rukama i upitala: - Molim te reci mi da misliš na Tiffany? - Ako je na uglu Pedeset i sedme i Pete, onda da. Nakon toga, vratit ćemo se ovamo na večeru uz svijeće, a kupio sam i DVD nekolicine tvojih omiljenih filmova, uključujući i Sve o Evi. - Prestani. Ne mogu više izdržati. Dovršimo doručak da možemo krenuti. - Kako god ti kažeš, dušo. Današnji dan je samo za tebe.

* Yancey je umalo ispustila kristalnu zdjelicu za salatu kad sam joj na kraju njezinog dana postavio pitanje. Nakon dvije godine hodanja i nebrojenih razgovora koje smo vodili o svojim obiteljima, bilo je teško vjerovati da nikad nije iskrsnulo. To mi je pitanje jednostavno iskočilo iz usta dok sam je promatrao kako pere i razdvaja zelenu salatu dok smo pripremali moje omiljeno jelo od salate, odreska i pečenih krumpira. U uskim, crnim hlačama i puloveru od kašmira s V izrezom, Yancey je izgledala kao najglamuroznija kućanica na kugli zemaljskoj, posebice budući da je nosila svoj dar iz Tiffanyja, viseće dijamantske naušnice veličine lješnjaka. - Koliko djece želim? - upitala je. - Da, koliko djece želiš? - ponovio sam. - Koliko ih ti želiš? - Ja sam prvi pitao - zadirkivao sam je. Yancey je odložila zdjelu punu salate, krastavaca i rajčice na pult i prišla hladnjaku na koji sam se naslanjao. Smjestila mi se između nogu, položila svoje duge, otmjene ruke na moja ramena i upitala: - Što je izazvalo ovo pitanje? - Želiš imati djecu, zar ne? - Naravno da želim - odgovorila je, izričući malu nedužnu laž. - Ali, također želim karijeru i najprije se moram udati - odlučno je rekla. - Pa, naravno - odgovorio sam.

11

- Jednoga dana želim i obitelj, ali ne kao moju - dodala je. - I ja - uvjeravao sam je. - Mislim da se ono što ti i ja imamo ne može nazvati obitelji - rekla je Yancey. - Stvorit ćemo svoju posebnu obitelj - rekao sam. Nježno sam je poljubio u usta, a zatim u čelo. Uzvratila mi je poljubac i rekla: - I to tek kad budemo oboje spremni.

* Te noći nisam mogao spavati. Stalno sam razmišljao o djeci i pritom milovao Yanceyino lice dok je spavala. Djeci koju ćemo Yancey i ja imati. Znao sam da će biti prekrasna. Mislim, s Yanceyinim lijepim licem i mojim sivim očima, našoj će djeci svi roditelji zavidjeti. Kad razmišljam o tome da imam obitelj, shvaćam koliko želim da bude drukčija od one iz mojeg djetinjstva, i znam da Yancey želi isto. Oboje smo imali sjebana djetinjstva. Želim da se moji klinci svakoga jutra bude znajući da će oba njihova roditelja biti tu da ih pozdrave. I jednako tako i navečer, i u svemu u čemu budu sudjelovali. Mogu zamisliti dječačića s neobuzdanim ragbijaškim vještinama kao njegov ratoborni tata. Nadam se da ću jednoga dana biti odabran za Dvoranu slavnih profesionalnih ragbijaša. Neki dan sam shvatio da ću za nekoliko godina ispunjavati sve uvjete. Kad sanjam o proglašenju, uvijek zamišljam ženu i nekoliko klinaca u prvom redu. Možda bi me mogao uvesti moj sin, kao što je to učinio sin Waltera Paytona. Kad sam vidio Walterovog malog sina, Jarretta, kako uvodi svog oca, no, gotovo sam se rasplakao. A čovjeku koji nikad ne plače, to je teško učiniti. Znam da ako namjeravam zasnovati obitelj, to ujedno znači i brak. Prilično sam siguran da sam spreman. Financijska situacija mi je dobra, a Yancey sa svakim novim danom volim sve više. Znam da joj je karijera važna, ali mislim da će malo popustiti kako bi se udala za mene i rodila moju djecu - neka bude, našu djecu. Jedino pitanje koje mi postajkuje u mislima jest mogu li se jedna diva i frajer kao što sam ja ikad smiriti?

Četvrto poglavlje - Mislim da bi bio gubitak vremena da čitate za ovu ulogu - rekla je nenasmiješena casting agentica zapanjenoj Yancey. - Zašto to govorite? Bila bih savršena za ulogu - odgovorila je Yancey. Sjedila je na rubu kožnog stolca na okretanje u prostranoj, modernoj sobi za sastanke u središtu Manhattana. Tamnoputa, sitna, žilava ženica s punim usnama boje šljive podigla je fotografiju Yanceyine glave koja se nalazila na vrhu gomile drugih fotografija i rekla: - Uživo ste mnogo tamniji nego na ovoj fotografiji. Uloga zahtijeva crnkinju s bjelačkom krvi. Uloga je bila glavna u nadolazećoj miniseriji o životu Sally Hemings, navodnoj ljubavnici-robinji predsjednika Thomasa Jeffersona. Yancey za audiciju nije čula od svoje agentice Lois, nego dok je prisluškivala razgovor na backstageu između dvije ljepotice svjetlije kože tijekom audicije za neku broadwaysku radionicu. Yancey je smatrala da je ta uloga, bez obzira što je televizijska, upravo ono što joj treba u životopisu, tako da nije namjeravala dopustiti casting agentici da joj to osujeti. Ujedno je razmišljala o petnaest posto koje je mogla uštedjeti bez pohlepne agentice. Stoga je Yancey oslobodila čitav vodopad šarma, koji je mogla puštati i zaustavljati kao vodu iz tuša. - Čula sam da ste vi jedna od vrhunskih afroameričkih casting agentica u zemlji. Drago mi je vidjeti da pametne sestre preuzimaju nadzor u ovom poslu - rekla je Yancey. Žena nije odgovorila, proučavala je Yanceyinu fotografiju i okretala je kako bi pregledala Yanceyin životopis. Yancey je mislila koliko mrzi kad se crnci koji imaju neku moć ponašaju tako bahato i snishodljivo. Također je pretpostavila da je agentica zavidna svakoj svjetloputijoj ženi na koju naiđe. Posebice ako je lijepa. Prije više od godinu dana, Yancey je odbila audiciju za jedan film iz dva razloga. Kao prvo, njezina je agentica rekla da je riječ o ansambl komadu, a kao drugo, casting agentica je bila Afroamerikanka. Taj film, The Best Man, scenarista i redatelja Malcoma Leeja, postao je jedan od najvećih hitova te godine. Yancey se sjećala kako je kiptjela gledajući film i bila bi izišla da Basil u njemu nije toliko uživao. Zapravo, on je taj film gledao tri puta. Dvaput sâm. Ipak, jedino što je Yancey osjetila gledajući film bio je žalac ljubomore svaki put kad bi zapanjujuće lijepa Nia Long, s visokim jagodicama i savršeno kratkom kosom, ukrasila platno. Ja sam trebala igrati tu ulogu, uporno si je ponavljala Yancey. - Od koga ste to čuli? - upitala je casting agentica kad je naposljetku prestala gledati fotografiju. Glas joj je bio ravnodušan i bezizražajan.

12

- Priča se. Znate kako se brzo pročuje. - Yancey se automatski nasmiješila. - Istini za volju, ja jesam jedna od najboljih u ovom poslu. Točka. - Sigurna sam da jeste. - No, ipak, i nadalje ne mislim da ću vam dati da iziđete na audiciju jer imam desetak mladih dama koje su već obavile probno snimanje. - Baš vam je krasan ovaj pulover. Je li od kašmira? - upitala je Yancey. Nagnula se bliže, naizgled diveći se dolčevitki boje senfa. - Ne, mješavina je. A sad, gospođice Braxton, vratimo se ulozi. - Zovite me Yancey. - Yancey. Sigurna sam da si talentirana mlada dama, ali kao što sam rekla, nisi odgovarajući tip za ovu ulogu. Sally Hemings bila je mulatkinja. - Moj otac je bio bijelac - lagala je Yancey. - Da? - upitala je agentica podignuvši obrve. - Da. - Mogu vas povezati s agentom zaduženim za statiste. - Nisam zainteresirana za statiranje - odlučno je rekla Yancey. Poželjela je skinuti jednu od svojih cipela od antilopa s otvorenom petom i zavitlati je na ovu damu, koja je izgledala samozadovoljno svaki put kad bi dala Yancey neki razlog zašto ne odgovara za ulogu. Ipak, Yancey se podsjetila da medom može više postići nego octom, tako da je, nakon što je agentica spomenula zbijen raspored, ponudila kompromis. - Tko je izvršni producent? - upitala je Yancey. - Zašto? - Mislila sam da bi me možda mogao iskušati on dok vi provjeravate ostale djevojke. - Seriju producira CBS, a samostalni sastanak s producentom ne dolazi u obzir. Držat ću fotografiju vaše glave i vaš životopis u pismohrani. Nikad se ne zna kad ću tražiti glumicu za ulogu koja vam odgovara - rekla je ustajući s ledenim pogledom i ispružila Yancey ruku. Shvativši da je sastanak završen, Yancey se pokušala suzdržati, ali nije mogla, pa je rekla: - Vi se, ljudi, baš volite igrati Boga, zar ne? - Na to je izjurila iz prostorije.

Peto poglavlje Upravo sam se vratio kući s večere s jednim klijentom koji loče kao smuk u restoranu Lola's na Zapadnoj dvadeset i drugoj, kad je zazvonio telefon. Nadao sam se da me to zove Yancey kako bi mi rekla da svratim na kasnonoćnu kupku. Nije bila ona. - Frajeru! Pa, gdje si ti? - ponešto mekan muški glas koji se silom trudi biti grub. - Tko je to? - upitao sam. - Bradford. Sjećaš se, upoznali smo se prije nekoliko godina u onoj teretani na Šezdeset i šestoj? Blijedo sam se sjećao tog plesača boje karamela s doista čvrstim tijelom, koji bi ti ga popušio da umreš od užitka. Bradford je u grlo mogao zagurati pimpek kao gutač vatre u cirkusu. Kresnuli smo se nekoliko puta prije nego što sam upoznao Yancey i netom nakon što sam odustao od Raymonda. - O, da, što ima? Nismo se dugo čuli - rekao sam. - Znam. Dvije sam godine radio predstavu u Londonu. U grad sam se vratio tek prije nekoliko dana, i pali ste mi na pamet ti i tvoja kurčina - rekao je. Pomislio sam da sam trebao promijeniti sve brojeve nakon što sam upoznao Yancey, ali rekao sam: - Znaš, frajeru, žao mi je što moram razočarati tebe i tvoj čarobni jezik, ali više se ne furam tako. - Molim? - Da, upoznao sam jednu mladu damu i imam ozbiljnu vezu. - Stekao sam dojam da ti se sviđa što znam. Ja ne tražim vezu. Ne moraš me ni pogledati. Samo zatvori oči i zamisli da su moje slatke usne usne tvoje ženske. Znam da ona vjerojatno ne puši kao ja. Prije nego što otvoriš oči, ja ću nestati, a ti možeš na spavanje s osmijehom na licu - obećao je Bradford. Na trenutak sam počeo razmišljati o Bradfordovim savršeno izvijenim usnama, a budući da danas nisam odjenuo gaće, osjetio sam kako mi pimpek svoju nazočnost objavljuje stavom mirno i pritiskanjem uz hlače odijela na samo sjećanje na Bradfordov zadnji posjet. Pomislio sam da možda i ne bi bilo loše Bradfordu dati priliku, a budući da Yancey ionako vjerojatno spava, u tome neće biti nikakvog zla, ništa ružnoga. Stoga sam se malo iznenadio samome sebi kad sam rekao: - Ne možeš se

13

ti nadmetati s mojim komadom, pa mislim da ću preskočiti. Dobrodošao natrag kući - rekao sam i spustio slušalicu Nijemo sam stajao jednu minutu, otkopčao hlače i pustio da spadnu, ali pimpek mi nije slobodno mahao, nego je bio negdje na pola koplja. Pomislio sam da ga dovedem u stav mirno, a zatim nazovem Yancey, ali moje su se misli vratile onom telefonskom pozivu. Prije nekoliko godina, ne bih bio tako pristojan prema Bradfordu. Kad bi mi se muškarci tako izravno ponudili, razbjesnio bih se kao ris. Još uvijek se razbjesnim. Ponekad ih nazovem pederčinama i tetkama, a ponekad jednostavno pustim da me prođe. Prokletstvo, nadam se da ne postajem jedan od onih dobrih momaka kao što je Raymond.

Šesto poglavlje Yancey je nijemo stajala u svom plesnom studiju, gotovo praznoj prostoriji, gdje je često čitala scenarije naglas i ponekad vježbala plesne brojeve s pjevanjem ispred zida obloženog zrcalom, zbog kojeg je prostorija izgledala gotovo jednako velika kao pokusna dvorana. Odjenula je crni kombinezon s bež suknjicom i baletne papučice. I dok je Yancey pokušavala odlučiti želi li plesati ili pogledati neki od televizijskih scenarija koje joj je po dostavljaču poslala Lois, zazvonio je telefon. Yancey se nije obazirala na zvonjavu i otišla je u kuhinju po bočicu vode. Popila je već skoro pola kad je telefon ponovno zazvonio. Ponovno se nije javila. Nakon što je popila čitavu bočicu vode, Yancey je zaključila da joj se pleše i otišla u spavaću sobu po CD s klasičnim plesnim brojevima. Upravo kad je izvlačila CD iz linije u zidu, telefon je ponovno zazvonio. Yancey je pogledala automatsku sekretaricu i vidjela da onaj tko ju je ranije zvao nije ostavio poruku, pa je odlučila javiti se. Možda je Lois s nekim velikim vijestima koje ne želi ostaviti na sekretarici, pomislila je Yancey. Čim je Yancey podigla slušalicu i čula glas s druge strane, duboko je uzdahnula. - Gospođicu Yancey Braxton, molim. - Pri aparatu - rekla je Yancey sjedajući na krevet. - Ovdje Mimi Evans iz Diners Cluba - rekla je hitnim glasom svih naplaćivača dugova. - Što mogu učiniti za vas? - Gospođice Braxton, upravo smo od jednog prodajnog mjesta ponovno primili zaduženje za iznos od 9.800 dolara. Čini se da smo vam prošli mjesec odobrili kredit zato što nam je rečeno da je taj artikl vraćen. - Iz kojeg prodajnog mjesta? - upitala je Yancey, iako je dobro znala o kojoj je trgovini riječ. Bila je to D'Anita, ekskluzivna trgovina haljinama na Upper East Sideu. Yancey je kupila prekrasnu večernju haljinu kad se odlučila nepozvana uvući na tulum neke glazbene kompanije u nadi da će svoju demo snimku gurnuti Sylviji Rhone iz Elektra Recordsa. Pripijena prozirna crna haljina sa sićušnim dijamantima oko okovratnika i rukava i prorezom do bedra bila je pravi hit kod nekoliko muškaraca koji su došli na taj tulum, ali je nije dovela bliže od tri metra od glavne face jedne od vrhunskih etiketa u državi. Yancey je planirala ostati samo tridesetak minuta, vratiti se kući, izvući se iz haljine i sljedeći dan vratiti haljinu u trgovinu. Završilo je tako da je ostala tri sata, a ostavljanje etiketa sa cijenom na haljini nije moglo sakriti činjenicu da je haljina nošena u zadimljenoj prostoriji. - Trgovina je D'Anita u New York Cityju. - Poslala sam pomoćnicu da je vrati - objavila je Yancey. Zamolila je Windsor da putem ostavi haljinu, što je ova i učinila. No, nekoliko sati kasnije, haljina je po dostavljaču vraćena Yancey s porukom da je prljava ispod pazuha i da ne može biti vraćena. Haljina je još uvijek visila u zaštitnoj vrećici u njezinom ormaru. - Razgovarali smo s prodajnim mjestom i rečeno nam je da je haljina vraćena nakon što je bila nošena. - Nikad nisam odjenula tu haljinu. Osim toga, mislila sam da vi imate nekakav plan zaštite kupaca u kojem biste u ovakvom slučaju stali na moju stranu - rekla je Yancey. - Imamo, ali gledajući podatke koje ovdje imamo, mislim da vam ne možemo pomoći, gospođice Braxton. Stoga vas moramo zamoliti za trenutačno podmirenje cjelokupnog troška. Evo što je Yancey mrzila kod kreditnih kompanija kao što su American Express i Diners Club. Daju ti nebeski visoke kreditne limite, ali svaki mjesec očekuju svoj novac. Već je davno prekoračila limit na tri kartice Visa koje je imala, tako da je Diners Club bila jedina kartica koju je mogla koristiti. Znala je da mora platiti račun, iako nema novca. - Danas ću vam poslati ček - rekla je Yancey. Razmišljala je da pošalje nepotpisan ček, što bi joj dalo još nekoliko tjedana da nabavi lovu, ali se sjetila da je taj trik izvela prije nekoliko mjeseci.

14

- Hoćete li poslati ček na puni iznos? - Kako to mislite? - Pa, već je vrijeme da podmirite i ovomjesečni račun. Sa 9.800 dolara prošlomjesečnih i dodatnih 5.559,67 novih troškova... - Zastala je na trenutak i Yancey je zaključila da zbraja ta dva broja. Stoga je rekla: - Ne morate mi reći cjelokupan iznos. Znam zbrajati. - Možete li ikako poslati uplatu putem neke od noćnih dostavnih službi? Vaš račun je u opasnosti da kasni šezdeset dana nakon dospijeća. U tom slučaju, vaš će račun biti podložan reviziji i možda ćemo vam morati povući trenutno dopušteni limit. Na spomen dopuštenog limita, Yancey je uskiptjela. - Ne, ne mogu ga poslati preko noći! Poslat ću ga poštom kao i uvijek. Ako to nije dovoljno dobro, što se može! - Tresnula je slušalicu i počela razmišljati koga da nazove - Avu ili Basila?

* - Prokletstvo, curo, izgledaš sjajno - zavodnički je promrljao Basil kad je Yancey ušetala u njegovu spavaću sobu odjevena samo u kavijarsko crvene sandale s remenom oko gležnjeva. Basil je već bio ispod plahte i na sebi nije imao ništa osim osmijeha. Upravo su se vratili s premijere i tuluma Dance Theatre of Harlem i gledanje napetih tijela plesača natjeralo im je hormone u puni galop. Nije riječ o tome da su Basilu i Yancey bili potrebni ljudski stimulansi kao pomoć veoma aktivnom seksualnom životu. Basil je bio vrhunski ljubavnik koji ju je neužurbano vodio na mjesta na kojima nijedan muškarac ranije nio bio. Basil je volio činjenicu da se Yancey u krevetu ponašala sa seksualnim samopouzdanjem rap zvijezde Li'l Kim, a onoga trenutka kad bi joj stopala dotaknula pod, držanje bi poprimilo kraljevsku ljepotu Halle Berry. Jasan, melodiozan glas Briana McKnighta, jednog od njihovih omiljenih pjevača, razlijevao se prostorijom iz strateški postavljenih zvučnika. Podijelili su čašicu konjaka, a zatim satima vodili ljubav, mazeći se i ljubeći dok se i na njih i na sobu nije spustio duboki mir. Basil je uživao u mirisu Yanceyinog tijela pomiješanim sa zaostalim tragom parfema, a Yancey je voljela nježnost koju joj je iskazivao nakon vođenja ljubavi. Kad je Basil pomislio da je Yancey zaspala, nježno je odmaknuo njezinu glavu sa svojih grudi i otišao u kuhinju napuniti čašicu. Iznenadio se kad se vratio u spavaću sobu i zatekao Yancey posve budnu sa zabrinutim izrazom na licu. - Što se dogodilo, dušo? Predugo me nije bilo? Mislio sam da spavaš. - Sjeo je na rub kreveta. - Imam jedan problemčić. - Glas joj je podrhtavao, a oči zasuzile dok je spuštala svoje lice u obliku dijamanta. Basil je podigao njezino suzama umrljano lice i rekao: - Reci mi što te muči. - Danas sam primila poziv - rekla je Yancey. Glas joj je zvučao meko poput pijeska. - Od koga? - Od banke. Neki novac koji sam očekivala nije stigao, a ja sam ispisivala čekove, plaćala račune. Nazvala sam knjigovođu i on mi je rekao da je uveden neki novi sistem i da će isplate kasniti. Banka prijeti da će mi zatvoriti račun, a moram imati tekući račun. - To je sve? Koliko ti treba? Yancey je sa šokiranim izrazom lica pogledala Basila i prošaptala: - Petnaest tisuća. - Sutra će moj knjigovođa prebaciti taj iznos na tvoj račun. Vratit ćeš mi kad dobiješ novac. - Oh, dragi... hvala ti - rekla je Yancey i zacrvenjela se od zahvalnosti. - Nema problema. A sad spavaj. Ja se idem istuširati. Prije nego što je ustao, Yancey je privukla Basila k sebi i duboko ga poljubila dok je vršcima prstiju istraživala osjetljive pojedinosti vrha njegovog spolovila. Kad je Basil ustao, njegov je debeli, okrugli penis bio posve nepomičan. Yanceyino lice se ozarilo zadovoljstvom dok je očima poput lasera prelazila preko Basilovih leđa koja su se udaljavala prema kupaonici. Volio je kad ga Yancey promatra dok šeće nag. Kad je Basil zatvorio vrata, Yancey je pričekala dok nije začula mlaz vode, a zatim je brzo podigla slušalicu i nazvala Avu. - Halo. - Ava - šapnula je Yancey. - Da. Gdje si? - Kod Basila.

15

- Zašto šapćeš? - Ne mogu dugo razgovarati. Basil je u kupaonici. Moram te zamoliti jednu uslugu. Ne čekajući ni časa, Ava je upitala: - Koliko? - Petnaest tisuća. - Koliko? - Petnaest tisuća. Moram platiti jednu haljinu koju mi ne daju vratiti. Sjećaš se one haljine koju sam nosila kad sam pokušavala uvaliti svoj demo Sylviji Rhone? - Dušo, ti zacijelo misliš da bogati muževi rastu na drveću. Ovoga još nisam istrenirala onako kako bih željela. Još uvijek imamo odvojene račune. Osim toga, dovoljno si velika zvijezda da bi haljine i nakit trebala dobivati besplatno. Treba ti menadžer ili publicist koji će ti to omogućiti. Znam jednog divnog dizajnera u Dallasu koji je upravo božanstven. Ime mu je Mark Anthony Hankins. Moram ga nazvati i vidjeti možemo li ti nabaviti nekoliko besplatnih haljina - rekla je Ava. Yancey je duboko uzdahnula. Trebao joj je novac, a ne prodika. Stoga je rekla riječi koje je Ava željela čuti: - Apsolutno si u pravu. Možeš li razgovarati s njim za mene? - Naravno da hoću. Kupujem barem šest haljina godišnje od njega. - Dakle, posudit ćeš mi novac? - Posuditi? Yancey, znam da taj novac neću dobiti natrag. Moraš prestati tratiti vrijeme s tim bivšim sportašem i naći si bogataša. Postoji gomila internetskih čudaka koji bi se rado oženili nekim tako lijepim kao što si ti. Možda ne vode ljubav tako dobro kao Basil, ali nigdje ne piše da nekoga kao Basil ne možeš imati sa strane. - Ava, molim te. U kupaonici je telefon. - Dušo, muškarci uvijek imaju nekoga sa strane. Sutra ću ti poslati ček. - Možeš li telegrafirati? - Mogla bih, ali radije bih ga poslala noćnom poštom - rekla je Ava, smijući se samoj sebi. - Zašto se smiješ? - upitala je Yancey. - U mom kvartu dostavljač je jedan zgodan mladi Hispanac. Dečko je u redu i koketiram s njim. Svaki put kad pozvoni na moja vrata, sve manje sam odjevena. Dopusti mi onda da ti novac pošaljem po njemu. - Bolje budi oprezna. - Ja sam uvijek oprezna, ali moram vidjeti mogu li još uvijek zbariti mladog frajera - rekla je Ava. - Dobro, pošalji ga onda tako, ali molim te, učini to odmah sutra. - Hoću. - Hvala, Ava. Moram ići, upravo sam čula da je voda prestala teći. Yancey je spustila slušalicu i spremila se na dubok, miran san u Basilovom naručju.

Sedmo poglavlje Bio sam u dubokom snu kad me prenula druga linija mojeg telefona. U P.Y. (prije Yancey) danima, običavao sam je zvati vrućom linijom. I bila je. Privatna telefonska linija samo za čudake kao što je moj kompa Bradford. Ako nisam bio raspoložen za nešto nisko i prljavo, jednostavno bih telefon pustio da zvoni. Sad kad zazvoni ta linija, znam da je jedan od mojih klijenata ili moj sedmogodišnji nećak, Cade. Dao sam mu taj broj jer mi već govori da ću mu, kad postane profesionalni igrač, ja biti agent. Cade zove samo nakon nastave i subotom ujutro kako bi me podsjetio da gledam The X-Men, tako da sam, kad je u dva i trideset ujutro zazvonila vruća linija, zaključio da je posrijedi neka nevolja. - Da - promrljao sam podigavši slušalicu. - Imate poziv na vaš račun od nekog Cavella Clemmonsa. Poziv je iz kaznene ustanove - rekao je ženski glas. Smjesta sam se uspravio u krevetu i upalio svjetiljku pokraj telefona, a zatim rekao: - Da, prihvaćam poziv. - Nekoliko sekundi kasnije, začuo sam Cavellov uznemiren glas. - Hvala ti što si primio moj poziv, Basil. Čovječe, u govnima sam do grla. - Što ima, frajeru? Gdje si? - U zatvoru sam, Basile. Žena me je dala uhapsiti - rekao je Cavell. Cavell Clemmons bio je bivši klijent i netko za koga sam smatrao da rastura u ragbiju. Više od četiri godine igrao je za New Jersey Warriorse kao napadač. Tri godine od toga bio je vrhunski profi, no nakon niza ozljeda, Warriorsi su izbacili Cavella i otada doista nije kao prije. - Što se dogodilo?

16

- Duga je to priča, ali sad je potrebno da platiš jamčevinu za mene. Vratit ću ti, Basil. Treba mi stići neka lova iz ragbijaškog kampa u kojem sam radio. Samo moram izići odavde prije nego što mi se klinci ujutro probude. - Cavell, gdje da nabavim lovu za jamčevinu u ovo doba noći? Ne držim ja kod kuće kamion para. Učinit ću to odmah ujutro. Ali, moraš mi reći zašto te je žena dala uhapsiti - rekao sam. - Uhvaćen sam u prevari - rekao je Cavell. Glas mu je zvučao kao u dječačića kojeg su upravo uhvatili kako krade novac iz majčine novčarke. - Znam da te nisu pokupili zbog varanja. Sranje, da je tako, ne bi mogli sagraditi dovoljno zatvora - šalio sam se, nastojeći malo razvedriti ovaj telefonski razgovor. Cavell se nije nasmijao. - Čovječe, kučka je postavila nekakve špijunske telefone po kući i snimala sve moje razgovore s komadom kojeg jebem zadnjih šest mjeseci. Mislim, mjesecima mi već daje migove da zna više nego što ja mislim da zna. Bez okolišanja me upitala varam li je, a ja sam rekao da je ne varam. I onda je pritisnula daljinski i čuo sam se po čitavoj kući kako s onom malom pričam gadosti i planiram sudare. Bio sam bijesan kao ris, i jednostavno sam poludio i nekoliko puta je odalamio. Nazvala je policiju i već sljedećeg trenutka banuli su mi u kuću. - To mi zvuči kao neko sranje iz sapunice. Čovječe, gdje žene nauče takva sranja? Jebeni prisluškivači. - Vjerojatno iz sapunica ili nekog prokletog talk-showa. - Nisi je ozbiljno ozlijedio, zar ne? - Ne znam, čovječe. Jedino što znam je da su me uhapsili i da sam jednostavno puknuo. Ona govori da će mi uzeti klince i vratiti se u Macon. Rekla je da će uzeti ono malo love što mi je ostalo. - Imaš li odvjetnika? - Ne za ovakvo sranje. - Daj mi adresu i pokušat ću doći odmah ujutro - rekao sam. Dok mi je Cavell davao adresu zatvora, nisam mogao a da ne razmišljam o tome koliko se njegov život promijenio otkad je isključen iz lige. Slučajeve kao što je njegov vidio sam i češće nego što bih volio pamtiti. Kad sam prvi put potpisao s Cavellom kao igračem Sveučilišta Georgia, činilo se da je uzoran građanin. Gotovo svaki put kad bi razgovarao s njim, na svemu je zahvaljivao Gospodu. Čak je i diplomirao na vrijeme i stekao diplomu športskog menadžera. Ali, čim je zaigrao svoj prvi profesionalni kup, pridružio se škvadri s Biblijom u jednoj, a kurcem u drugoj ruci. Biblijska škola srijedom navečer, toples bar četvrtkom. Otkad je napustio NFL imao je gomilu poslova kao trener klinaca u ragbijaškim kampovima. Umalo sam predložio da ga agencija uposli kao skauta ili samostalnog agenta. Iznenada sam bio sretan što je to ostalo samo na pomisli. - Basil, neću ti to zaboraviti, čovječe. Obećajem da ću ti odmah vratiti lovu. - U redu, frajeru, pokušaj malo odspavati. - Očito je da nikad nisi bio u ćuzi. Večeras ne namjeravam sklopiti oči. Ovdje ima prilično krupnih tipova, a čuvar mi je rekao da nisu baš previše skloni muškarcima koji tuku žene i zlostavljačima djece. Zamisli, pomislio sam spuštajući slušalicu i gaseći svjetiljku.

Osmo poglavlje Yancey je zavitlala crnu kožnu torbu na dvosjed, uzela telefonsku slušalicu i nazvala Basilov ured. Kad je njegova pomoćnica odgovorila na poziv, Yancey je rekla: - Moram odmah razgovarati s gospodinom Hendersonom. - Mislim da razgovara sa sestrom. Može li vas nazvati kad završi razgovor? - upitala je. - Jesi li me čula? Moram odmah razgovarati s njim! Reci mu da je važno. Nekoliko minuta kasnije, Basil je bio na liniji. - Dušo, zašto toliko mučiš moju pomoćnicu? Nije li ti rekla da ću te nazvati? - Moram s tobom razgovarati odmah sad - visokim glasom odgovorila je Yancey. Znao je da je na rubu suza. - Jesi li dobro? Mislim, tjelesno? - Što želiš time reći? Naravno da sam tjelesno dobro, samo moram odmah razgovarati s tobom. - To si mi već rekla. No, ako nisi ni u kakvoj fizičkoj opasnosti, moram se vratiti svojem pozivu. - S kim razgovaraš? - oštro je upitala Yancey. - Razgovarao sam s Campbell o tome da bih neko vrijeme proveo s Cadeom. Što je s tobom?

17

- Ne slušaš me. Moram razgovarati s tobom. Jedna se casting agentica danas drznula otpustiti me i ne davši mi priliku da čitam ili plešem! - rekla je Yancey. - I zbog toga si toliko uzrujana? Dušo, uskoro ćeš dobiti novi posao. - Zar tebi nije nimalo stalo kako se ja osjećam? Mislila sam da shvaćaš kako mi je. Rekao si da ćeš mi uvijek biti podrška! - povikala je Yancey. - I hoću, ali moram se brinuti i za svoju obitelj. Dopusti da te nazovem, ili još bolje, doći ću po tebe i odvesti te na večeru nakon što svratim do Cadea - ponudio je Basil. - Ako ne možeš sa mnom razgovarati odmah sad, onda zaboravi na večeru. Ne treba mi tvoje sažaljenje. Idi i druži se sa svojim malim nećakom! - rekla je Yancey i tresnula slušalicu. Yancey je krenula prema spavaćoj sobi kako bi pričekala da je Basil nazove i kaže da mu je žao, kad je iz kuhinje izišla Windsor s krpicom za pranje u jednoj i velikom žlicom u drugoj ruci. Na sebi je imala blijedomodru bezobličnu haljinu koja je izgledala poput onih haljina koje je Yanceyina baka običavala odjenuti za sastanke s Yanceyinom učiteljicom. S ušiju su joj visjeli zlatni obruči. Čula je kako Yancey urla u telefonsku slušalicu i znala je da je u zraku turbulencija. - Yancey, jesi li dobro? - upitala je. - U redu sam - odgovorila je Yancey posegnuvši za torbom. - Jesi li gladna? Kuhala sam. Yancey je zaustila da kaže: - Ima li još što novoga? - Činilo se da svake večeri kad ne radi, Windsor kuha. No, Yancey je bila gladna i bijesna. - Što si skuhala? - upitala je. - Dođi u kuhinju i pomiriši - odgovorila je Windsor, pokazujući krpicom za pranje prema kuhinji. Yancey je ušla u kuhinju u kojoj ju je dočekao zagušljiv miris pohanog mesa. Windsor je pripremila pohanu piletinu, rižu i umak, mahune i domaća peciva. - Daj da ti složim tanjur pa mi ispričaj u čemu je problem. Yancey se smjestila za granitni kuhinjski pult i ispričala svojoj cimerici kako je otišla na audiciju za novi mjuzikl Georgea Wolfea. Rekla je Windsor da će to biti hit mjuzikl sezone, a glavna ženska uloga iznenada je napustila pokuse kako bi se udala. Windsor je pažljivo slušala istresajući šalicu šećera u vrč svježe iscijeđene limunade. - Bit će to sjajna uloga i neće je dobiti Audra ili Vanessa - rekla je Yancey prije nego što je otpila gutljaj limunade koju je pred nju stavila Windsor. - Kako znaš da nisi dobila ulogu? - upitala je Windsor slažući nekoliko komada zlatnosmeđe piletine na kobaltno modri tanjur, i izvukla žuti laneni ubrus iz obližnje ladice. - Čim sam otpjevala svoju pjesmu, znala sam da neću dobiti posao. Pjevala sam pjesmu koju na audicijama uvijek pjevam. Iz neke predstave koju sam jednom vidjela u Nashvilleu. Predstava se zvala Merrily We Roll Along, a pjesma je Not a Day Goes By *. Prekrasna pjesma Stephena Sondheima, a i moj glas bio je savršen. Moja mi je agentica rekla da pripremim dvije pjesme koje ću otpjevati. No, čim sam otpjevala prvu, casting agent je jednostavno rekao, "Hvala vam." Znam da ti ne znaš mnogo o kazalištu, ali to je poljubac smrti. Kao da kaže, "Poljubi me u guzicu, kravo. Nemaš talenta ni za lijek." - Daj, Yancey, znaš da to nije istina. Ti si jedna od najdarovitijih osoba koje sam ikad vidjela na pozornici. I pogledaj kako danas lijepo izgledaš. Yancey se spremala zagristi u komad piletine kad ju je Windsor naglo zgrabila za ruku i rekla: - Pomolimo se. Yancey ju je pogledala kao da je luda i rekla: - Samo ti daj. Windsor je zatvorila oči, a zatim pogledala prema stropu i počela moliti: - Gospodine, zahvaljujemo ti na hrani koju će naša tijela primiti. Zahvaljujemo ti na današnjem danu i blagoslovu života. Gospodine, molimo te da pomogneš Yancey da shvati da će iz razočaranja doći neko dobro. Da si ti Bog i da ti znaš što je za nas najbolje. Gospodine, najviše od svega ti zahvaljujemo što si to što jesi, što nas voliš i što si umro za naše grijehe. Amen. Kad je Windsor otvorila oči, Yancey je zapanjeno zurila u nju. - Curo, pa ti zvučiš kao propovjednik. Windsor se nije obazirala na Yanceyinu primjedbu, nego je upitala: - Jesi li tako odjevena išla na audiciju? - Da - odgovorila je Yancey. Zagrizla je vrelu piletinu. Windsor ju je zaprepašteno pogledala budući da nikad nije vidjela kako Yancey jede išta što iole izgleda kao da je bilo uronjeno u vrelo ulje.

* u prijevodu: ne prođe niti dan

18

Yancey je bila odjevena u blijedoružičastu usku svilenu suknju i crni kašmirski pulover s kratkim rukavima, nadopunjen tankom niskom bisera oko vrata. Kosa joj je bila začešljana, otkrivajući odgovarajuće biserne naušnice. Dok je Yancey jela, Windsor je iskrcala arsenal riječi podrške: - Sve će biti u redu. Onaj će se agent noćas probuditi i reći, "Što ja to radim? Upravo sam odbio najdarovitiju i najljepšu ženu u New Yorku." Vjeruj mi, veoma brzo će te nazvati, ako ne za taj posao, onda za nešto mnogo, mnogo bolje. - Možeš li baciti čini na njega? - šalila se Yancey. - Yancey, ti dobro znaš da ja ne vjerujem u taj demonski čiribu-čiriba. Stavi to u ruke Gospodnje - rekla je Windsor. - Dakle, ti misliš da je to bolje nego da bacim čini na njega ili otkrijem tko je dobio ulogu i isprašim joj guzicu? - upitala je Yancey. - Znam da jest - samouvjereno je rekla Windsor. - Onda, što si isplanirala za večeras? - Posudila sam film. Želiš li ga gledati sa mnom? - upitala je Windsor. - Što si uzela? - Savršeno umorstvo. - Mislim da sam ga već gledala. Je li to onaj s Michaelom Douglasom i Gwyneth Paltrow? - Mislim da jest.

- Da, gledala sam ga. Prilično je dobar, a nitko ne igra "bijelu djevojku" tako dobro kao Gwyneth Paltrow - rekla je Yancey prije nego što je zagrizla u zadnji komad piletine. Nakon što je Yancey progutala sve s tanjura, pogledala je Windsor i rekla: - Emotivno sam posve potrošena. Možeš li mi napuniti kadu vrućom vodom? - Naravno. Učinit ću ti to. Onda, jesi li uživala u večeri? - upitala je Windsor. Odnijela je crnu tavu punu masnoće do sudopera i izlila ulje. - Bila je dobra. Ali, ne smijem tako jesti svaki dan. Da jedem, trebalo bi mi i više od Gospoda da mi pomogne u karijeri. Bila bih debela kao neke od onih mama koje uvijek pjevaju prateće vokale - odgovorila je Yancey brišući usnice ubrusom i ispustila ubrus na prazan tanjur. - Kako si smršavila? - upitala je Windsor. - O čemu ti to govoriš? - odgovorila je Yancey. - Oh, vidjela sam te jednom kad si izlazila iz sveučilišne poliklinike i, među nama, izgledalo je kao da si se malo udebljala otkad sam te prvi put vidjela. Hoću reći, kad si doselila u našu spavaonicu, mi cure razgovarale smo o tome kako si divno građena. Mrzile smo te - nasmijala se Windsor. - Vjeruj mi kad ti kažem... nikad nisam bila debela i nikad neću ni biti - rekla je Yancey. Ustala je s barskog stolca i krenula prema svojoj spavaćoj sobi.

Deveto poglavlje - Pobijedila sam! - viknula je Campbell pljesnuvši rukama i pobjedonosno podižući ruke u zrak. - Mislim da si varala - rekao sam. - Ne moram varati, veliki braco. - Dopustio sam ti da pobijediš - zadirkivao sam je, izgubivši još jednu partiju Scrabblea od sestre. Odlučio sam provesti večer u njezinom stanu u Brooklynu, budući da sam znao da ću ubrzo često putovati ulagivajući se igračima nakon treninga i utakmica. Campbell je skuhala divnu večeru od škarpine s krumpirićima u tavi i pireom od špinata. Cade je želio pohane pileće filete, ali sam ga uvjerio da je riba sa špinatom odlična za snažne mišiće. Pokušavao sam provesti barem jednu večer tjedno sa sestrom i njezinom obitelji. U društvu s njima mogao sam skinuti sve svoje obrambene zidove. Nisam morao brinuti o tome što frajeri ili Yancey misle. Nalazili smo se naizmjence kod mene i kod njih. Ponekad bih ih ja pozvao u svoj stan i naručio pizzu, a ponekad bih popustio i sâm pripremio pravi obrok. Na svom George Foreman grilu znam pripremiti pokoju stvarčicu. Nakon večere uvijek smo kartali i igrali Scrabble, posebice kad bi nam se pridružili Hewitt i Yancey. Hewitt je zbog posla inspektora U.S. Airwaysa često bio na putu, a Yancey je uvijek imala neku predstavu. Kad bi Campbell kasnila zbog posla trgovkinje nekretninama u području Mount Vernona i White Plainsa, ja bih pokupio Cadea iz škole i nas dvojica bismo se družili dok me Cambell ne bi nazvala na mobitel. - Onda, koliko dugo te neće biti u gradu? - upitala je Campbell.

19

- Ovo je doba godine kad doista moram raditi. Od rujna do prosinca mogu računati da ću na putu provesti najmanje četiri noći tjedno, u mjestima kao što su Fayetteville, Arkansas, Tallahassee, Florida i College Station, Texas - rekao sam. - Znam da to Yancey baš ne odgovara - rekla je Campbell. - Ne, ne odgovara joj. U ovom trenutku nije presretna sa mnom zbog neke audicije koja nije dobro prošla, pa je željela da je oraspoložim. Rekao sam joj da idem posjetiti Cadea. - Vjeruj mi, ja je razumijem. Hewitt u zadnje vrijeme mnogo putuje. Sad je u Albanyju i ostat će nekoliko dana - rekla je Campbell. - Dakle, ti si na Yanceyinoj strani? Trebala bi biti na mojoj, sekice. Osim toga, Yancey mora shvatiti da nije jedina zvijezda u mojoj predstavi. - Sigurna sam da ona to ne želi čuti, a ti znaš da sam na tvojoj strani. - Nasmiješila se. Pogledao sam na sat i shvatio da je prošlo devet i da je vrijeme da se vratim na Manhattan i spakiram za put. Ali, nisam to mogao učiniti ne zaželjevši laku noć svojem najdražem malom muškarcu, tako da sam ga pozvao po imenu, a on je dotrčao kao pravi sveamerički branič. - Cade! Prestani trčati - rekla je Campbell. - Ujak ti je na odlasku. Zagrli ga. - Bio je u pidžami New York Yankeesa i još je imao čarape na nogama. - Cade, jesi li rekao ujaku što ćeš odjenuti za Noć vještica? Cade se nasmiješio i odmahnuo glavom, a zatim rekao: - Ne. - Pogledao sam najprije Campbell, pa Cadea, i upitao: - Što? Bit ćeš Stone Cold Steve Austin *? - To je iznenađenje - odgovorio je Cade. - U redu je. Možeš mu reći, budući da je Noć vještica već za nekoliko tjedana, a ujak Basil možda neće biti u gradu. Mora na put zbog posla. Cade je skočio, pokazao na mene i rekao: - Idem kao ti. Bit ću New Jersey Warrior. - Mogao sam se samo nasmiješiti kad sam ponovno pogledao Cadea i potom Campbell. - Na internetu smo pronašli stranicu na kojoj možemo kupiti dječji dres s tvojim brojem - rekla je Campbell. Cade je na licu imao zadovoljan osmijeh. - Ne budem li u gradu, Cade, hoćeš li napraviti nekoliko fotografija za mene? - Da! - I nedostajat ću ti dok me ne bude? - upitao sam Cadea. - Želim ići s tobom - rekao je Cade, a njegovo je dječje lice bilo puno nježnosti i ranjivosti. - Volio bih da te mogu povesti sa sobom, ali moraš u školu. - Mama bi mi mogla napisati ispričnicu i reći da ti pomažem u poslu - rekao je. - Tko će onda ostati ovdje sa mnom? - upitala je Campbell. - Tata će se brzo vratiti - odgovorio je. Sagnuo sam se kako bi mi oči bile u razini s Cadeovim, čije su sive oči bile gotovo jednake mojima. - Znaš da bih volio da te mogu povesti sa sobom, ali moraš biti muškarac i ostati ovdje brinuti se o mami, dobro? - nestašno sam ga pogladio po glavi. - Dobro - rekao je s tugaljivim izrazom lica koji je često koristio kako bi dobio što želi. - Zagrli me - rekao sam i nas dvojica smo se čvrsto grlili duže od jedne minute. Dok sam ga držao u naručju, razmišljao sam koliko volim ovog dječačića i o danu kad ću imati vlastitu djecu. Umalo sam se rasplakao kad je Cade šapnuo: - Jako te volim, ujače Basil. - Nije bilo važno koliko puta sam ga čuo da govori te riječi, uvijek bi mi dirnule srce na način kako ga ništa prije nije dirnulo. Nježno sam mu protrljao glavu i rekao: - I ja tebe jako volim.

Deseto poglavlje Bila je nedjelja navečer.Windsor je bila u crkvi, a Yancey se šćućurila na dvosjedu uz prženu rižu koju je jela štapićima i gledala omiljenu televizijsku emisiju, Seks i grad. Jednog trenutka se smijala, a sljedećeg je pomislila, Ove mršave bijele kučke trebaju crnu prijateljicu. Yancey je maknula nebeskomodru kašmirsku deku koja joj je pokrivala nage noge, odložila rižu i štapiće na stolić za kavu i uzela bežični telefon. Nakon što je nazvala broj, isključila je ton na televizoru i otpila gutljajčić sad već toplog bijelog vina. - Rezidencija Drew - javilo se malo dijete. - Je li Lois doma? - upitala je Yancey.

* Stone Cold Steve Austin - poznati američki hrvač

20

- Misliš moja mama? - Da, je li doma? Reci joj da je treba Yancey Braxton. Nekoliko trenutaka kasnije, Yancey je začula svoju agenticu, Lois Drew, na drugoj liniji. - Yancey, je li sve u redu? - Ne baš - hladnokrvno je odgovorila Yancey. Znala je kako Lois ne voli da je zovu doma i da joj je dala svoj privatni broj tek kad je Yancey to postavila uvjetom poslovanja. Lois joj je bila treća agentica u godinu dana. Yancey je nedavno napustila prestižnu Agenciju Williama Morrisa nakon što su potpisali s Nicole Springer, broadwayskom glumicom koju je Yancey smatrala svojom najvećom suparnicom. Yancey je toliko prezirala Nicole da joj je začinila kavu laksativom kad su zajedno nastupale u Dreamgirls. Bila je to klasična Sve o Evi drama. Yancey je još uvijek ponekad imala noćne more u kojima bi je Nicole ošamarila pred dvoranom punom ljudi, netom nakon što joj je pred nosom uzela nagradu Tony, dok je prekrasna djevojčica prstom pokazivala i smijala se Yanceyinom grimiznom licu. - Što se dogodilo? Baš sam se spremala pročitati kćerki priču prije spavanja. - Želim glumiti u Seksu i gradu - činjeničnim je glasom objavila Yancey. - Molim? Želiš glumiti u čemu? Yancey je odmaknula slušalicu od uha i pogledala je pogledom koji kao da je pitao što je ovoj kravetini?, a zatim je ponovno prislonila i rekla: - Želim glumiti u Seksu i gradu. Možeš li vjerovati da serija smještena u New Yorku nema i jednu bajnu crnu divu koja se također seksa? Znaš, i mi se seksamo. - Nikad nismo primili nijedan zahtjev producenata serije koji bi odgovarao tvojem profilu, Yancey. Sigurna sam da ti mogu osigurati statiranje u seriji koje bi, znaš, mogao dovesti do uloga s tekstom, kad se pojave. - Slušaj, Lois, sigurno te nisam dobro čula. Znaš da ja ne prihvaćam statiranja. - Znam, Yancey. I sama to nikad ne bih ni spomenula. No, ponekad trebaš pronaći drugi način da razbiješ orah. - Lois je baš pomislila da joj je potrebna tabela u koju će zapisivati što sve ova određena klijentica odbija. Odbija statiranja, odbija sapunice, odbija sve produkcije u kojima njezino ime nije nabrojano prije naslova, i tako dalje i tako dalje. Yancey je ponovno odmaknula slušalicu od uha i zabuljila se u nju. Kad ju ponovno stavila na uho, podigla je glas i rekla: - Slušaj, Lois, kad sam potpisala s tobom i tvojom agencijom, obećala si da ćeš me tretirati kao veliku zvijezdu. Ispravi me ako griješim, ali, da te je neka od tvojih malih plavih, modrookih netalentiranih klijentica nazvala i zatražila da joj osiguraš audiciju za neki posao, ne bi joj preporučila da pokuša statirati, zar ne? Lois je duboko uzdahnula i rekla: - Yancey, nećemo od ovoga napraviti rasni problem. Poznaješ me bolje od toga. - Znam jedino da želim glumiti u Seksu i gradu, i to ne kao statist. Budući da si ti moja agentica, tvoj je posao da to ostvariš. Kad sam bila kod Williama Morrisa, njima nikad nije bio problem da me pošalju na castinge koji nisu izričito tražili lijepu Afroamerikanku. Nazovi me kad mi središ audiciju. Ugodna ti večer. - S tim riječima, Yancey je pritisnula gumb za kraj razgovora.

* Tridesetak minuta kasnije, Yanceyin telefon je zazvonio. Pomislila je da bi to mogla biti Lois koja je zove da je smiri, ali na zaslonu s brojem pozivatelja bio je broj Basilovog mobitela. Yancey se nasmiješila samoj sebi, prisjetivši se borbe koja je uslijedila kad je zahtijevala da Basil ukloni zaštitu na svom kućnom broju i broju mobitela. Bilo je dovoljno da nekoliko dana ne podiže slušalicu. - Hej, maco - prela je u slušalicu Yancey. - Hej i tebi. Dakle, prošao te je diva trenutak? Jesam li ti nedostajao? - Naravno da si mi nedostajao. Gdje si? - Na prtljazi, čekam svoje kovčege. Upravo sam se vratio s Floride. Jesi li za društvo? - Ovisi tko je to društvo - zadirkivala je Yancey. - Ja i moj posebni prijatelj. - Basil se nasmijao. - Poznajem li ga? - O, da, i on te voli. - Onda pretpostavljam da ću napuniti kadu za vas obojicu - rekla je Yancey. - Gdje ti je cimerica?

21

- Dragi, nedjelja je, i znaš da je sestra Windsor u crkvi. - Bi li radije ti došla k meni? - Samo ti dođi ovamo. Već ćemo dobrano biti u kadi prije nego što se ona vrati. Osim toga, imam nešto specijalno uz kupku. Da ih pripremim? - Svakako. Usput, potpisao sam s još jednim nedvojbeno prvorazrednim igračem, i to bijelcem. - Basil se nasmijao. - Super! I ja imam velike novosti. - Koje? - upitao je Basil. - Trebala bih te prisiliti da čekaš, ali budući da si ti svoje velike novosti podijelio sa mnom, glumit ću u Seksu i gradu - rekla je Yancey. - Mala, pa to je jedna od tvojih najdražih serija. Tako sam ponosan na tebe - rekao je Basil. - Onda uzmi svoju prtljagu i dođi mi pokazati koliko si ponosan - rekla je Yancey pogledavši svoj nasmiješeni odraz u zrcalu.

* Sat vremena kasnije, zazvonilo je zvono na Yanceyinim vratima. Još jednom se pogledala u zrcalo, a zatim provirila kroz špijunku na vratima, kroz koju je ugledala Basilov zgodan profil i gledala ga kako namješta kravatu. Otrčala je uključiti glazbu, a zatim odjurila otvoriti vrata odjevena samo u prozirnu crnu bebidolku koja je pratila linije njezinih grudi i bokova. Nina Simone je u pozadini pjevala I Could Put a Spell on You... - Djevojko... djevojko... djevojko. Poželim voditi slatku, slatku ljubav s tobom odmah ovdje - rekao je Basil zgrabivši Yancey i čvrsto je zagrlivši. Ušao je u kuću, nogom zatvorio vrata i poljubio Yancey bacajući svoju putnu torbu na pod. Usne su joj bile meke i tople, a u dahu joj se osjećalo bijelo vino. - Jesam li ti nedostajao, curo? - šapnuo je Basil. - Dopusti da ti pokažem koliko si mi nedostajao - odgovorila je Yancey. Odmaknula se od Basila i skinula mu sako dok je on razvezivao kravatu i otkopčavao košulju. Za nekoliko sekundi, Basil je stajao pred njom s erekcijom koja je podsjećala na trideset centimetara dug hot dog. Duboko je udahnuo svjež miris Yanceyine kose i smjestio usne na pregib njezina vrata. Baš kad je Yancey pomislila da ne može izdržati ni trenutka duže, spustio je ruku na njezino međunožje. Nježno je stavio snažni kažiprst u nju i lagano ga okretao, milujući unutrašnjost njezina tijela i uživajući u njezinom odobravajućem stenjanju. Basil je podigao Yancey i odnio je iz predvorja u spavaću sobu. U spavaćoj sobi, nježno ju je položio na krevet. Počevši od glave, polizao joj je i izmasirao sve točke prekrasnog tijela. Ugnjezdio je glavu između njezinih nogu, sisao i grickao je do totalne ekstaze. Spuštajući se niz Yanceyino tijelo kao da je karta, otvorio je usta i usisao joj jedan po jedan nožni prst, posvećujući se svakom pojedinom kao da je posut šećerom sa cimetom. Yancey je već bila gotovo izgorjela, a prava vožnja još nije ni počela. Basil je podigao Yancey i stavio je na sebe. Polako je ušao u nju, a zatim se izmaknuo prije nego što je prodro u nju. Yancey je jahala na njegovoj muškosti kao da je kraljica rodea koja brani svoj naslov. Čitavo njegovo tijelo drhtalo je od strasti. Basil se znojio kao hladno pivo na vreli ljetni dan. Kretali su se u ritmu neke posve privatne glazbe. Brzo, polako, zatim ponovno brzo, ali orkestrirano, onako kako mogu svirati samo dvije osobe koje se međusobno veoma dobro poznaju. Njihova su tijela komunicirala na način za koji su oboje znali da kazuje da vode ljubav posve ozbiljno. Dok su jedno drugome šaputali njihove posebne sitne gadosti, pokreti su im postali još intenzivniji dok se, u jednoglasju, oboje nisu prepustili, ne mogavši više odolijevati snažnom, slatkom vrhuncu. Yancey i Basil su oboje bili iscrpljeni i opijeni užitkom. Nakon nekoliko minuta teškog disanja, Basil je pogledao Yancey i rekao: - Dakle, izgleda da sam ti doista nedostajao. - Yancey mu se samo nasmiješila seksipilnim osmijehom kojim mu je dala do znanja da je spremna za drugi čin.

Jedanaesto poglavlje Bio je ponedjeljak navečer i Yancey se upravo vratila sa sata u plesnom centru Broadway i unaprijed se radovala večeri koju će provesti s Basilom. Kad je razgovarala s njim netom prije sata plesa, Basil je predložio da uzme sushi i svrati na bocu finoga vina i kupku. Umjesto Basila, Yancey je pozdravila Windsor, čije su oči izgledale bistre i ozbiljne. Na licu je imala tek jedva zamijetnu šminku, a oko glave je nosila ljubičastu maramu.

22

- Tako mi je drago da si kod kuće - rekla je. - Koga si očekivala? - upitala je Yancey. - Oh, mislim, moram te zamoliti ogromnu uslugu - rekla je Windsor. - Kakvu? - upitala je Yancey. Spustila je torbu s plesnom opremom na pod uz rub dvosjeda. - Možeš li mi večeras pomoći u Hale Houseu? - upitala je Windsor. Hale House je bila jedna organizacija u Harlemu koja je zbrinjavala djecu zaraženu HIV-om i djecu ovisnike. Windsor je tamo volontirala nekoliko večeri tjedno i pomagala raspoređivati ostale dobrovoljce. - Treba ti ček? Naravno, to mogu učiniti - rekla je Yancey podižući poštu i pregledavajući je. Shvativši da su sve računi, vratila ih je na stolić uz dvosjed. - Ne tražim te ček, iako bi to bilo divno. Trebam te da dođeš sa mnom i držiš djecu. - Da držim djecu? O čemu ti pričaš? - Dvije moje dragovoljke su večeras bolesne, a treba mi netko tko će doći i jednostavno držati bebe. Ne moraš im čitati, niti išta sličnog. Samo ih drži. Vole kad ih držimo u naručju - rekla je Windsor sa širokim, toplim osmijehom. - Voljela bih da mogu, ali večeras imam dogovor s Basilom - rekla je Yancey. Krenula je prema baru po bocu mineralne vode. - Ne, nemaš - rekla je Windsor. Yancey se okrenula i upitala: - Što si to rekla? - Basil je nazvao i rekao da će doći strašno kasno jer je jedan njegov klijent neočekivano došao u grad i vodi ga na večeru. - Ne mogu vjerovati ovo sranje! Kako ti je palo na pamet da se javiš na moju privatnu liniju? - oštro je upitala Yancey. - Nisam. Nazvao me na moj broj. Rekao je da zna da si na satu. - Ma nemoj? - kratko je upitala Yancey. Proučavala je Windsorino lice pokušavajući odrediti postoji li išta samodopadno u načinu na koji je ova promatra. Ničeg takvog nije bilo. Osjetila je kako počinje crvenjeti. Jedva je čekala da kaže Basilu da nikad ne otkazuje njihove planove preko njezine cimerice. Slijedila mu je i još jedna lekcija o tome tko mu je prvi u životu - Yancey, a ne tri C... Cade, Campbell ili klijenti. - Onda, hoćeš li mi pomoći? Obećajem da nećeš zažaliti. Bebice su jednostavno prekrasne. Yancey je napravila nekoliko koraka i spustila se na dvosjed, a zatim uzela daljinski upravljač prije nego što je objavila: - Gledat ću Milijunaša i neću se baviti bebama. Niti one vole mene, niti ja njih! Iznenađena i razočarana Windsor se okrenula i izišla iz sobe.

* Sljedećeg jutra Windsor je ušla u kuhinju po čašu soka. Yancey je bila naslonjena na sudoper, posve uređena, sa zadovoljnim osmijehom na licu. Pila je kavu iz crno-žute šalice iz mjuzikla Mačke. - Dobro jutro. Kako si? - upitala je Yancey. - Blagoslovljeno i povlašteno - odgovorila je Windsor otvarajući hladnjak i izvlačeći plastični vrč sa sokom od brusnica. - Imam nešto za tebe - rekla je Yancey. Izvukla je omotnicu iz džepa i pružila je Windsor. - Što je to? - Otvori i pogledaj. Windsor je poderala svjetloružičastu omotnicu s Yanceyinim punim imenom i adresom otisnutim crnim slovima. U omotnici je bio ček naslovljen na Hale House na iznos od tisuću i petsto dolara. - Yancey, ovo je previše. Jesi li sigurna da to želiš učiniti? - Naravno. Žao mi je zbog onog sinoć i jednostavno sam željela nešto učiniti. - Yancey se nasmiješila. - Cijenimo tvoj čin, ali svejedno mislim da si trebala doći i držati djecu. Yancey si je natočila novu šalicu kave. Leđima je bila okrenuta Windsor kad je tiho rekla: - Rekla sam ti da nisam dobra s klincima. Možda će ovaj novac pomoći da pronađete nekoga tko će ih držati. - Ne plaćamo dragovoljce. Zar ti ne planiraš imati djecu kad se udaš? - S time ću se pozabaviti kad do toga dođe. Ne znam čak ni hoću li se ikad udati. U ovom trenutku jedino što želim jest usredotočiti se na karijeru. - Doista smo te pogrešno procijenile - rekla je Windsor. Otpila je gutljaj soka. - O čemu govoriš?

23

- Dok smo bile na Howardu. Neke od cura u spavaonici zaključile su da ćeš se udati i roditi gomilu djece onom tipu... Kako se ono zvao? - upitala je Windsor. - To je bilo u prošlosti, i neka tamo i ostane. Je li ovaj ček dovoljan? - Divan, Yancey, hvala ti. Ostavit ću ga kod Lorraine Hale danas odmah nakon posla - rekla je Windsor približivši se Yancey i prekrivši njezino vitko tijelo objema krupnim rukama, prošaptala: - Bebe ti zahvaljuju iz dna svojih srdaca.

Dvanaesto poglavlje Bio sam u uredu i spremao se nazvati Yancey kako bih joj se ispričao što sam otkazao dogovor, kad me moja pomoćnica, Kendra, obavijestila da ima Yancey na liniji. Nisam znao što očekivati budući da nije podigla slušalicu kad sam je nazvao, vrativši se kući. - Hej, dušo. Jesam li ti nedostajao sinoć? - upitao sam. - Nemoj ni pokušavati s tim dušo. Bijesna sam na tebe - rekla je Yancey. - Ali me još uvijek voliš, zar ne? - Samo ako učiniš nešto za mene. - Što imaš na pameti? - upitao sam svojim najboljim Barry White glasom. - Windsor radi s troje klinaca na nekom mjestu po imenu Hale House i tražila me prilog - rekla je Yancey. - Čuo sam za Hale House. Bio sam na nekoj gala večeri koju su priredili prije nekoliko godina - rekao sam. - Rade sjajan posao. - Da, to mi je i Windsor rekla. Jutros sam joj dala ček jer sam znala da ćeš htjeti dati. - Koliko sam dao? - upitao sam i nasmiješio se u sebi. Obožavam način na koji Yancey uvijek brine za druge. - Pet tisuća dolara - odgovorila je Yancey. - Dat ću ti ček kad se vidimo kasnije večeras. - To je super, i da, još uvijek te volim - šapnula je Yancey. Baš sam se spremao reći Yancey da je volim kad sam zamijetio da mi Brison kuca na vrata. - Volim te, dušo, ali moram ići - rekao sam. Spustio sam slušalicu i pokazao Brisonu da uđe. - Imaš minutu? - upitao je. - Naravno. Što ima? - Brison je još uvijek izgledao kao da može igrati u obrani bilo kojeg tima nacionalne lige. Imao je snažno lice i krupne ruke. Bio je malo viši od metar i devedeset, s kožom smeđom poput tosta i ćelave glave. On je bio jedini oženjeni muškarac u uredu i imao je troje djece i prekrasnu ženu, Sherrie, koja je voljela planirati zabave za tvrtku. Nico, njegov šogor, bio je neženja. Putovao je više od Brisona i mene jednostavno zato što je imao ženske u svim većim gradovima u zemlji. Kad god bismo imali igrača na kojeg se lako moglo utjecati brzim komadom, Nico je znao neku ženu koja je bila i više nego voljna ispuniti igračev zahtjev. Brison nije mislio da je to najbolji način poslovanja, ali, ponekad je lijepa žena s perverznim sklonostima bila ta koja je odlučivala hoće li neki igrač potpisati s nama ili s konkurentskom agencijom. Nico i ja smo više od svega mrzili gubiti. - Kad se vraćaš u područje Chicaga? - upitao je Brison sjedajući na moj prekrcani dvosjed. Ured mi je bio doista krasno skockan. Na zidovima sam imao živopisne slike, a na podu raskošan stol za sastanke od sekvoje i crne kožne stolce. Ploča radnoga stola bila je staklena s čvrstim mjedenim nogama. Imao sam i nekoliko antiknih stolića i svjetiljki koje su stvarale ugođaj otmjenog cigarskog bara. - Ne znam. Nisam planirao odlaziti u dogledno vrijeme - rekao sam. - Dakle, tamo je jedan tip kojeg bi volio da upoznaš. Mislim da bi bio sjajan kandidat za člana tvrtke, bilo kao zaposlenik našeg ureda u Chicagu, ili čak kao partner, ako ima onoliko love koliko mislim da ima. On mi je bivši suigrač iz Cougarsa. I uz to je doista omiljen u Chicagu - rekao je Brison. - Ima li ikakvog iskustva u zastupanju igrača? - Da, i to je jedna od super stvari kod njega. Trenutačno radi za jednu bijelu agenciju, ali nada se otići od njih. Već ima dvojicu igrača iz Northwesterna i onog tipa Bennija Wilsona iz Michigana. - Bennija Wilsona! Čovječe, on će zacijelo biti među najtraženijima. - Znaš, čovječe, kad bismo dobili Bennija za klijenta, mogli bismo završiti s osam od prvih deset najpoželjnijih igrača - rekao je Brison s ogromnim osmijehom na licu. - Bijeli dečki bi podivljali. - Dakle, misliš da je sad pravo vrijeme za proširenje? - Mislim da jest. Kad se Nico vrati s puta, trebali bismo podrobnije popričati o tome. Ali, mislim da je područje Velike desetorice previše primamljivo, a da u njemu ne bismo imali trajno zastupanje.

24

Mislim, Weinberg i društvo dobivaju sve igrače od Michigana do Pennsylvanije. Hoću reći, čvrsto su zaključali te škole. Mislim da je sad vrijeme za malo lokalnog kolorita. - Shvaćam - rekao sam. Pogledao sam kalendar na stolu. Do kraja sljedećeg tjedna nisam imao ništa utvrđeno. - Slušaj, Brisone, mogu otputovati na jedan dan u Chicago i naći se s tim tipom. - Jesi li siguran? Sam bih to učinio, ali obećao sam sinu da ću ponovno trenirati njegovu klinačku ekipu. Sljedeći tjedan imaju prvi trening. - Nema problema. Samo mi reci kamo da odem. - Angela će sve dogovoriti. Imam i neke pozadinske podatke koje možeš pogledati u zrakoplovu - rekao je Brison. - Super. Tko je taj tip? - Ime mu je Zurich Robinson.

Trinaesto poglavlje Yancey je upravo završila tjedne glasovne vježbe i svratila kući po odjeću za teretanu. Uletjela je u kuću u kojoj ju je dočekao telefon koji je zvonio. Yancey je krenula prema spavaćoj sobi u kojoj se nalazio pokazivač broja pozivatelja, no predomislila se i podigla slušalicu. - Halo. - Yancey? - Da. - Ženski je glas zvučao poznato, ali Yancey nije bila sigurna. - Molim vas pričekajte, spojit ću vam Lois - rekla je Debbie, osobna pomoćnica Yanceyine agentice. Nekoliko sekundi kasnije, na liniji se pojavila Lois. - Imam sjajne vijesti - rekla je. - Kakve? Jesi li mi sredila audiciju za Seks i grad? - Vidjela je da je Lois zbog nečega uzbuđena i pomislila da je to zacijelo zbog onoga što je Yancey tako silno željela. - Ne, ali radim na tome - odgovorila je Lois. - Onda što je? Nadam se da me ne zoveš zbog neke lokalne reklame ili nečeg takvog. - Ne, nije reklama. Upravo su me nazvali producenti Chicaga u Las Vegasu i žele da preuzmeš glavnu ulogu kad Jasmine Guy napusti predstavu. - Molim? Ja ne želim živjeti u Las Vegasu. Jesi li poludjela? - povikala je Yancey. - Želim biti prva koja igra glavnu ulogu! Ne želim neku ulogu koju su svi na svijetu igrali. - Čekaj malo, Yancey. Nisam još gotova. Riječ je o samo mjesec dana i oni obećavaju da se, ako prihvatiš ovu ponudu, možeš vratiti na Broadway ili otići u London. Mislim da je to sjajna prilika jer se ovom mjuziklu ne vidi kraj, a ti čak ne moraš na audiciju - rekla je Lois. - Audiciju? Znam da nisu tako glupi da me traže da učinim bilo što osim da se pojavim. Tu predstavu poznajem kao svoj džep, ali zašto misliš da bih to trebala učiniti? - Zato što gomila holivudskih teškaša, pri čemu mislim na producente i redatelje, stalno posjećuje Vegas. Poslat ću im obavijesti i to bi moglo dovesti do nekih filmskih uloga. Do Los Angelesa zrakoplovom možeš stići za manje od sat vremena. - Vidi što možeš učiniti. - Yancey je uvijek tjerala Lois da bude agresivnija. Da ima vremena, bila bi samoj sebi agentica, menadžerica i osoba za odnose s javnošću. Nitko nije mogao promovirati Yancey kao Yancey. - Odmah ću ih nazvati. Koliko dugo ćeš biti kod kuće? - Baš se spremam izjuriti. - Možeš li mi dati trideset minuta? - Dat ću ti petnaest - rekla je Yancey i spustila slušalicu. Nekoliko minuta kasnije, telefon je ponovno zazvonio dok je Yancey kuhala čaj. Prokletstvo, to je bilo brzo, pomislila je. Kad je podigla slušalicu, zadnje što je Yancey očekivala bio je glas iz njezine prošlosti. - Je li to Yancey Braxton? - upitao je poznati ženski glas. - Da, Yancey je. Tko zove? - Ovdje Charlesetta Lewis. Zar se ne sjećaš mog glasa? - Gospođa Lewis. Kakvo iznenađenje. Kako ste? Kako je Derrick? - Pitanje koje je Yancey više od svega željela postaviti majci svojeg bivšeg dugogodišnjeg dečka bilo je kako je došla do Yanceyinog broja koji nije bio u imeniku. - Dobro je. Čujem da ti ide doista dobro u tom tvojem show businessu.

25

- Da, sad kad ste nazvali, mislila sam da me zove agentica. Gospode, prošlo je više od pet godina otkad sam vas zadnji put čula - rekla je Yancey sjedajući na stolac pokraj stolića s telefonom. Slobodnu je ruku položila na potiljak i osjetila tanak sloj znoja. Srce joj je lupalo brže. - Pokušaj šest godina - nemilosrdno je rekla gospođa Lewis. Između ove dvije žene nije bilo izgubljene ljubavi. - Tako dugo? - upitala je Yancey, prigušujući zijevanje. - Yancey, neću okolišati. Ovo nije društveni poziv, posebice zato što se ti i ja nikad nismo družile. - Ali, rekli ste da je Derrick dobro. - Derrick Wayne Lewis bio je muškarac u kojega se Yancey luđački zaljubila na prvoj godini na sveučilištu Howard. Upoznali su se kad je ispred studentske referade Yancey nervozno ispustila prijavnice. Kad je kleknula kako bi ih pokupila, Derrickova snažna ruka ispružila joj je prijavnice uz vedar osmijeh. Bio je to slučaj ljubavi na prvi dodir. Dvije godine bila je to savršena ljubavna veza. Yancey se željela udati. Bila je voljna odustati i od karijere na natjecanjima ljepote i od svojih snova o Broadwayu kako bi stvorila obitelj koju nikad nije imala. Po prvi put u životu Yancey je osjećala ljubav. Derrick je volio Yancey, ali bio je na časničkoj obuci i želio odslužiti vojnu službu prije nego što se skrasi. Imao je velike snove o tome da će postati građevinski inženjer i sa Yancey proputovati svijet. Bio je prvi iz njegove obitelji koji je pohađao koledž, i njegova majka i starija sestra su se pobrinule da ostane usredotočen na školovanje. Kad je Derrick želio zaprositi Yancey, majka i sestre su ga uvjerile da je to velika pogreška. Yancey je bila shrvana. - Rekla sam da je u redu, ali moraš ga nazvati. - Što se dogodilo? - To neka ti on objasni. Znaš da ne voli da mu se petljam u posao. No, moraš ga brzo nazvati. - Nemam njegov broj. - Zato te i zovem. Kućni broj mu je 309-555-8888, a na poslu je isti pozivni pa 555-9282. - Zar Derrick ne očekuje moj poziv? - Ne, ali kao što sam rekla, moraš ga nazvati - odlučno je rekla gospođa Lewis. - Hoću - ravnodušno je objavila Yancey. - Uskoro. - Hoću. Moram ići - rekla je Yancey. Spustila je slušalicu ne pozdravivši se.

Četrnaesto poglavlje Znao sam da nešto nije u redu čim je Yancey otvorila vrata. U očima su joj bile suze i čak ni kad me je ugledala, tugaljiv izraz nije nestao s njezina lica. - Što se dogodilo? - upitao sam lagano je poljubivši u čelo. - Dobila sam ponudu za posao. Glavna uloga u Chicagu - rekla je Yancey. - To su sjajne novosti. - Ali, u Las Vegasu? - Las Vegasu? - Da, i to na mjesec dana - odgovorila je Yancey. - Zvuči kao izvanredna prilika. - Pokušao sam zvučati ohrabrujuće. - Basil, ne govorim o Philadelphiji ili D.C.-u. Las Vegas je u običnoj vukojebini - rekla je potištenim glasom. - Onda nemoj prihvatiti posao. Nešto će ti i ovdje iskrsnuti - savjetovao sam je. U ovakvim prilikama nisam znao što bih rekao svojim ženama. Neke stvari još uvijek nisam shvaćao. S jedne strane, želio sam joj biti podrška, a ipak, nisam želio da pomisli kako jedva čekam da je se riješim. Nježno sam je uhvatio za ruku i poveo prema dvosjedu. - Želiš li nešto popiti? - upitao sam kad smo sjeli. - Ne, nije mi ni do čega. - Dakle, to je uzrok tuge na licu. Sjajna prilika da se pokažeš u Vegasu - rekao sam i podigao Yanceyinu bradu prema sebi. - Možeš li poći sa mnom? - upitala je Yancey glasom djevojčice. - Dušo, znaš da ne mogu. Hoću reći, ne mogu ostati s tobom čitav mjesec. U ovo doba godine imam mnogo posla. Upravo sam pristao za nekoliko dana otputovati u Chicago umjesto Brisona. Razmišljamo o tome da tamo otvorimo ured.

26

- Znam da se ponašam kao dijete, ali ne znam je li ovo pravi potez - rekla je Yancey. - Što misli tvoja agentica? - Koga briga što ona misli? - Plaćaš joj da ti pomogne donijeti ovakve odluke - rekao sam. - Znam, a uloga je glavna. - I briljirat ćeš u njoj. - Dolazit ćeš me posjećivati barem jedanput tjedno, zar ne? - Dat ću sve od sebe - odgovorio sam. - Osim toga, uvijek mogu provjeriti tko s našeg popisa željenih potencijalnih klijenata igra u tom kraju. Možda mogu dolaziti jednom tjedno. - To bi bilo divno. Idem nazvati Lois i reći joj da prihvaćam posao. Tražili su hitan odgovor - rekla je Yancey s ponešto nesigurnosti u glasu. - A ja idem po kalifornijske rolice * i tempuru *. Kako ti to zvuči? - Dobro - rekla je Yancey. Oboje smo ustali držeći se za ruke. - Da donesem i za Windsor? - Kao prvo, ona vjerojatno i ne zna što je kalifornijska rolica, a kao drugo, mislim da nije doma. - Oh, evo ti ček koji sam obećao - rekao sam, izvukao omotnicu iz sakoa i pružio je Yancey. - Naslovio si ga na mene, zar ne? - upitala je Yancey, otvarajući omotnicu. - Ne, naslovio sam ga na Hale House - rekao sam. Yancey me pogledala i gadljivo odmahujući glavom rekla: - Već sam dala Windsor ček. Moraš napisati drugi i nasloviti ga na mene. Pobrinut ću se da priznanica bude na tvoje ime. - Nema problema. Učinit ću to kad se vratim - rekao sam. Zagrlio sam i poljubio Yancey, i spremio se iskoračiti u hladnoću jesenske noći u New Yorku.

Petnaesto poglavlje Osjetio sam laganu nelagodu kad je vozač zaustavio automobil ispred hotela Four Seasons u poslovnom središtu Chicaga. Zuricha Robinsona sreo sam nakratko nakon neke utakmice u New Jerseyu. Bio je pravi profesionalni branič, i uz to zapanjujuće zgodan muškarac s kožom boje Hersheyeve štangice. Izmijenili smo telefonske brojeve i iako se između nas u seksualnom smislu nikad ništa nije dogodilo, iz razgovora koje smo vodili bio sam siguran da naginje na obje strane. Danas sam se nadao kako griješim što sam mislio da je Zurich uživao u našim kasnonoćnim razgovorima o tome što nismo odjenuli za spavanje. Možda se Zurich nadao istom. Možda ne. Zuricha sam uočio čim sam prošao kroz vrata hotela i zakoračio u mramorom popločano predvorje. Pretpostavljam da se i on mene sjećao jer mi se nasmiješio od uha do uha, i prišao mi ispružene ruke. Nervozno sam mu uzvratio osmijeh. - Basil Henderson. Čovječe, koliko se nismo vidjeli! Kako si? - Super, čovječe. Drago mi je da te vidim - rekao sam rukujući se s njim i tapšajući ga po širokim leđima posve poslovno. - Kad mi je Brison rekao da ću se naći s nekim Johnom Basilom Hendersonom, pomislio sam, Ne može postojati više od jednog Johna Hendersona koji je igrao ragbi. Neko vrijeme si bio komentator, zar ne? - Da, bila mi je to dobra gaža. Često me dovodila u Chicago na tekme Northwesterna. Da odemo gore i potražimo restoran? Moja nam je pomoćnica rezervirala stol - rekao sam. - Naravno, povedi put - odgovorio je Zurich. Bio je odjeven u lijepo krojeno tamnosivo odijelo sa svijetlomodrom košuljom i kravatom boje kestena. Pronašli smo restoran na prvom katu hotela u kojem nas je jedna zgodna ženska odvela do stola uz solarij s biljkama, s gomilom svjetla i pogledom na Michigan Avenue. Pregledavao sam jelovnik kad me Zurich upitao kad namjeravamo otvoriti ured u Chicagu. - Još nismo odredili datum, ali definitivno moramo biti u ovom gradu - rekao sam. - Znam. Super je ovo grad. Kad sam se povukao iz ragbija, ili da kažem kad su me ozljede natjerale da se povučem, znao sam da je ovo jedino mjesto gdje bih želio živjeti - rekao je Zurich stavljajući bijeli laneni ubrus na krilo. - Koliko već dugo nisi u ligi? - upitao sam.

* Californian Roll - jelo nalik sushiju, s račićima, avokadom i krastavcima * tempura - japansko prženo jelo od povrća i račića, ili druge morske hrane

27

- Gotovo tri godine. Dvije sam godine proveo u Kelloggu, a zatim sam prešao u World Sport Associates. Dobro je, ali znam da kod njih nikad neću postati partner. - Kellogg? Je li to ona poslovna škola u Northwesternu? - Je, to je ona. Oduvijek sam želio diplomirati i doista pomaže kad nekog igrača moraš posavjetovati što da učini s novcem - iako većina njih ne želi ni čuti o štednji dok mami i djevojci ne kupe nove kuće i automobile. - Zurich se nasmijao. Iako ja nisam od onih koji frajerima gledaju osmijehe, morao sam priznati da ima lijep osmijeh, koji je otkrivao savršene šećernobijele zube. - Čuo sam - rekao sam. - Nemam ja ništa protiv toga da čovjek pomogne svojoj obitelji. I sâm sam baki sagradio kuću u Mississippiju, iako većinu vremena provodi ovdje sa mnom. Zaljubila se u Chicago jednako kao i ja. - Reci mi, kako si potpisao s Bennijem Wilsonom? I, ako se dogovorimo, hoće li on doći s tobom? - Bennie Wilson bio je jedan od najboljih igrača na koledžima u državi s kojim smo očajnički pokušavali potpisati. Mislim da smo mu se sviđali, ali kad je došlo vrijeme da se potpiše na iscrtkanu liniju, Bennie je prestao uzvraćati moje pozive. Zurich se nasmijao. - MamaCee je osvojila Bennija za mene. - MamaCee? - Moja baka. - Aha. Kako je to učinila? - Srela je Bennija na nekom crkvenom skupu prije dvije godine. MamiCee je bila dodijeljena cimerica i ispalo je da je riječ o Bennijevoj baki, koja je iz Louisiane. MamaCee se upoznala s Bennijem i kad je saznala da igra ragbi, rekla mu je da ga mora upoznati sa mnom. - Čudesna priča - rekao sam. - Dakle, Bennie nije jedan od onih Isusovih fanatika? - Ako time misliš, je li Bennie svoj život posvetio Kristu, tada je odgovor potvrdan. To je jedna od stvari koje su nam zajedničke, osim što su nas obojicu odgojile divne bake - povjerljivo je rekao Zurich. Nisam bio raspoložen zalaziti u to sa crkvom usred bijela dana. - Dakle, sad dosta putuješ? - upitao sam. - Donekle. Pokrivam Michigan, južni Illinois i većinu Wisconsina. Do većine škola mogu stići automobilom. Vi dečki znate da želim ostati u Chicagu, zar ne? - Da, znamo, ali mislim da ćeš na neko vrijeme morati doći u New York kako bi osjetio način na koji poslujemo, a baš sad svi obrađujemo Zapadnu obalu. Znaš, mjesta kao što su Seattle i Los Angeles. - Pitanje o putovanjima upitao sam kako bih saznao kakva mu je privatna situacija. Je li se Zurich oženio ili je odabrao stranu i sad živi s nekim tipom? Pogledao sam njegove ruke i zamijetio jedino prsten kakav igrači dobivaju za igranje u momčadima koje nastupaju na prvenstvima. Pretpostavio sam da je jedini način da saznam taj da ga izravno upitam. Stoga sam pojeo nekoliko zalogaja svog steaka New York strip i upitao: - Onda, Zurich, jesi li se oženio? Zurich je progutao zalogaj lososa, podigao obrve i rekao: - Baš sam nedavno prekinuo vezu. Želio sam saznati više. - Je li ti bilo teško? Znam kakve ženske znaju biti kad momak kaže da im je dosta. - Nisam bio oženjen tom osobom i još uvijek smo dobri prijatelji. Veoma dobri prijatelji i ostanimo kod toga - odlučno je rekao Zurich. Podigao je čašu čaja sa stola i otpio dugi gutljaj, a zatim zamišljeno pogledao kroz široki prozor.

Šesnaesto poglavlje Yancey je četkala kosu u ritmu pjesme All That Jazz iz mjuzikla Chicago kad je zazvonio telefon u njezinom hotelskom apartmanu. Upravo se otuširala hladnom vodom nakon osam sati napornog rada i unaprijed se radovala mirnom cjelonoćnom snu. Suho vrijeme u Vegasu i cjelodnevni pokusi iscrpili su Yancey. - Halo. - Draga, kako je u Las Vegasu? - Bila je to Ava, s kojom Yancey nije razgovarala već nekoliko dana. Zadnjih godinu-dvije, za Yancey i njezinu majku nije bilo ništa neobično da se tjednima ne čuju. Ava je bila zaposlena svojom kabaretskom karijerom u Europi i novim suprugom, suprugom koji joj je, kad ju je oženio, dao ne samo ogroman dijamantski prsten, nego i troje posinaka. Kao da ona zna kako je biti majka, pomislila je Yancey. - Hej, Ava, gdje si?

28

- U Palm Springsu. Došla sam početkom tjedna - rekla je. - Kako si znala u kojem sam hotelu odsjela? - Razgovarala sam s - kako se to dijete zove? - Wendy ili Wynonna? Uostalom, mogla sam samo pitati koji je najbolji hotel u Vegasu i sama zaključiti gdje si. Kakva majka, takva kći. - Windsor. Ime joj je Windsor - rekla je Yancey. - Kako je dobila takvo ime? - Navodno je njezinoj majci puknuo vodenjak u autobusu na povratku iz Windsora u Kanadi. - Dušo, crnkinjama nikad neće nedostajati imena za djecu - šalila se Ava. - Meni se to ime sviđa. - Kako god želiš, dušo. Što ti radiš u tom groznom gradu, Las Vegasu? Nije li to najkričaviji grad koji si ikad vidjela? Yancey je smatrala da određenim elementima Vegasa doista nedostaje otmjenosti, na primjer onim strojevima za igre na sreću u zrakoplovnoj luci, ali nije bila raspoložena stati na Avinu stranu. Zato joj je ispričala o svojoj novoj glavnoj ulozi i kako je Lois rekla da bi to moglo dovesti do posla na Zapadnoj obali. - Nisam znala da postavljaju taj mjuzikl u Vegasu. Kakva je podjela i, što je još važnije, kakva ti je zamjena? - Predstava je ovdje doista popularna. Znaš, sa svim turistima koji ovamo dolaze, mogla bi igrati vječno, ali ja bježim za nekoliko tjedana. Upoznala sam samo nekoliko glumaca. Možda ih odem provjeriti sutra navečer, ali sad sam mrtva umorna. Zaboravila sam kako naporna može biti ova predstava. - A tvoja zamjena? - ponovila je Ava. - Oh, nju sam upoznala, jedna doista neugledna djevojka po imenu Darla. Mala nije previše pametna. Mogla bih reći, da nije crnkinja, bila bi plavuša. Ima dobro tijelo i zna plesati, ali Ava, to siroče nema pojma o pjevanju, tako da nisam previše zabrinuta zbog nje. Njoj ne plaćaju dvadeset somova tjedno. - Yancey se zahihotala davši si pet tisuća povišice. - Čuvaj si leđa. Znaš da bijelcima ne smeta kad netko ne pjeva dobro. Neki od njih ne znaju da jedna nota ne čini pjesmu. Ne mogu ti reći u koliko sam predstava nastupila u kojima je glavna glumica pjesmu ispričala, a publika je to obožavala. Vidiš to uvijek kad filmske i televizijske zvijezde odluče da trebaju napraviti mjuzikl, ali pritom ne shvaćaju da za mjuzikl trebaš pjevati! Yancey je uzela prijenosni telefon s noćnog ormarića i prišla širokom prozoru koji je gledao na prostranstvo Vegasa. Ružičasto i narančasto sunce spuštalo se prema zapadu i grad je izgledao kao cirkuska arena. Producenti su za Yancey nabavili prostran apartman s otvorenim prostorom za ručavanje i boravkom s dvosjedom boje dinje te odgovarajućim naslonjačem. U spavaćoj sobi se nalazio kraljevski krevet od javorovog drveta, s baršunastim divanom boje kukuruza. - Kad ti je premijera? - Molim? - upitala je Yancey. Nekoliko sekundi provela je uživajući u pogledu dok je Ava naširoko razglabala o zabavama na koje će ići tijekom boravka u Palm Springsu. - Kad ti je premijera? Mogla bih doći na premijeru. Kad je? Već dugo nisam bila u Vegasu - rekla je Ava. - Daju mi tjedan dana da se spremim, iako ovu ulogu poznajem kao vlastiti dlan. I moja prva izvedba nije doista premijera. - Nazvat ću te za nekoliko dana i provjeriti red letenja - rekla je Ava. - Dobro - odgovorila je Yancey. Kao da ćeš se ti doista pojaviti, pomislila je u sebi. - Pogodi tko me je nazvao? - Tko? - Charlesetta. - Charlesetta? - zbunjeno je upitala Ava. - Da, Derrickova majka. - Što je htjela? - Rekla mi je da nazovem Derricka. Da je nešto važno - odgovorila je Yancey. Na liniji je nastala šutnja dugačka gotovo čitavu minutu prije nego što je Ava naposljetku rekla: - Nemoj to učiniti. Imaš krasnog mladića koji je lud za tobom. Ne izazivaj nevolju, Yancey, molim te. - Što ako je bolestan ili nešto slično? Uostalom, Basil nije pretjerano zabrinut zbog Derricka. Njegova je samouvjerenost jedna od stvari koje na njemu volim.

29

- To nije tvoj problem. A da Basil doista zna koliko ste Derrick i ti nekoć bili bliski, ta bi samouvjerenost odletjela kroz prozor. - Da, valjda si u pravu. - Znaš da sam u pravu. Znaš što? - Što? - Imam spoj - rekla je Ava. U glasu joj se naglo čulo uzbuđenje. - Spoj? Zar si zaboravila da si udana? - upitala je Yancey. - Nisam zaboravila, i samo idem u teretanu, a nakon toga na kavu. S onim mojim noćnim dostavljačem. Jednoga dana se pojavio s nekim paketom i rekla sam mu da sam ga sanjala, a ne znam mu čak ni ime. - Što je on rekao? - Samo se nasmiješio i rekao: Ime mi je Hector. Tako je lijep. Rekla sam mu da izgleda kao da mnogo vježba, a ja tražim novog trenera. Hector se tad ponudio da radi sa mnom dok nekoga ne pronađem. - Što si imala na sebi kad si mu to rekla? - Gaćice i grudnjak u boji lavande - zahihotala se Ava. - Misliš li da je to imalo neke veze s njegovom susretljivošću? - Nadam se - odgovorila je Ava. - Bolje se pripazi. - Hoću. Čuvaj se. - Ava je spustila slušalicu. Yancey je otišla do sofice pokraj kupaonice i odjenula jedan od mekanih bijelih hotelskih ogrtača. Uzela je telefon, nazvala dostavu u sobu i naručila čaj i salatu, bez prepečenca, i niskokaloričan preljev sa strane. Uzela je kožnu torbicu sa stola i potražila komadić gume za žvakanje, kad je zamijetila papirić s Derrickovim brojem. Yancey je kratko promatrala broj, razmišljajući o Avinom savjetu. Naposljetku si je rekla da Ava nema pojma o muškarcima. Posebice muškarcima u Yanceyinom životu. Ruka joj se tresla dok je podizala slušalicu i birala broj. Osjetila je žalac čežnje kad je na automatskoj sekretarici začula Derrickov glas, a zatim i oštru tjeskobu pomiješanu sa strahom. Što ako je bolestan? Što ako se oženio i ima djecu? Kad je poruka završila, Yancey je na trenutak oklijevala, a kad je zaustila ostaviti poruku, činilo se kao da joj je glas nestao. Nije mogla govoriti. Stoga je spustila slušalicu. Trenutak kasnije, promrmljala je samoj sebi: - Što ja to radim? - Yancey je bila zahvalna što još uvijek ima glas.

Sedamnaesto poglavlje Stojeći u kuhinjici pokraj sobe za sastanke u našem uredu, miješao sam vrhnje u drugoj šalici kave i razmišljao o Yancey. Pitao sam se kad će se iskotrljati iz kreveta prije nego što je nazovem. Zamislio sam je u prevelikoj sportskoj majici i svilenim tangama koje smo oboje voljeli. Mora da sam se doista zamislio jer nisam čuo kad je Brison ušao u skučeni prostor, više nalik ormaru nego pravoj kuhinji. Na licu je imao osmijeh, a u ruci limenku proteinskog napitka. - Što ima, frajeru? - upitao je. - Cool, sve je cool - odgovorio sam. - Kako je bilo u Chicagu? - Bilo je dobro. Nisam baš dugo ostao. Samo sam se našao sa Zurichom i uhvatio let natrag kući. - Nisi imao viška vremena za druženje s damama? - Znaš da to više ne radim. Zamijenio si me sa svojim drugim partnerom, Nicom - zadirkivao sam. - Valjda si u pravu. Ponekad ne znam kako taj mali obavi išta posla. Nisi li ti nekoć hodao s nekom ženskom odande? - Da, ali već neko vrijeme nisam razgovarao s njom i vjerojatno se već udala - rekao sam. Otvorio sam hladnjak i vratio vrhnje na gornju policu. - Onda? - upitao je Brison sa znatiželjnim izrazom lica. Limenku je bacio u koš za smeće, a krupne su mu ruke visile zataknute za pojas. Izgledalo je kao da misli da mu čitam misli ili nešto slično, i da znam odgovor na njegovo nepostavljeno pitanje. Jezik njegovog tijela izgledao je kao upitnik. - Onda što? - upitao sam. - Kako ti se čini Zurich Robinson?

30

- Oh, tip je O.K. Zapravo sam svojedobno igrao protiv njega i nekoliko puta razgovarao s njim nakon tekme - rekao sam. Nisam gledao Brisona u oči. Umjesto toga, ogledavao sam se po pultu kao da tražim sladilo za kavu. Zabrinuo bih se svaki put kad bih čuo njegovo ime. - Misliš li da je materijal za partnera? Duboko sam udahnuo. - Mogao bi biti - rekao sam, nastojeći zvučati pozitivno. - Sa svim crncima braničima koji izlaze iz koledža, zacijelo bi bilo lijepo imati jednog bivšeg u našem kampu - rekao je Brison. - Da, na to nisam mislio. Što misli Nico? - Srest će se s njim kasnije ovog tjedna. Onda sam pomislio da bismo ga trebali dovesti ovamo na svojevrsni završni razgovor i dati mu ponudu, ili nastaviti tražiti - rekao je Brison. - Financijsko stanje mu je super, a tip je doista sjajan. - Zvuči kao plan. Javi mi kad će to biti, samo nemoj da bude sljedeći ponedjeljak jer je tad Yanceyina prva predstava u Las Vegasu. Moram biti u dvorani u sredini prvog reda - rekao sam. - Nema problema. Čovječe, znaš li da ti oči doslovce zasjaje kad joj spomeneš ime? Kad vas dvoje namjeravate ozakoniti svoju vezu? - I prije nego što misliš, čovječe - odgovorio sam namignuvši Brisonu i krenuo natrag u ured. Kad sam se vratio u ured, zamolio sam Kendru da mi organizira put u Las Vegas. Netom prije nego što sam otvorio vrata svoje sobe, okrenuo sam se i rekao: - Kendra, saznaj tko je inspicijent i producent Chicaga u Las Vegasu. Također, nazovi Roberta, mojeg draguljara u Tiffanyju i reci mu da donese dobru robu.

Osamnaesto poglavlje Otupljujući strah preplavio je Yancey dok se kao tabloidima zaluđena ubojica Velma Kelly spremala istupiti i pokloniti na premijeri Chicaga. Nakon što je zbor, glavne uloge i njezinu partnericu pozdravila gromoglasnim ovacijama, publika je postala sablasno tiha. Ta se tišina činila čista kao duboki san. Yanceyine oči postale su okrugle kao božićne kugle. Amanda, visoka, mršava crvenokosa djevojka s maslinastozelenim očima, ohrabrivala ju je da iskorači. Yancey je spustila pogled prema rupi za orkestar i pogledala dirigenta, koji je, glupo se nasmijuljivši, izbjegao njezin pogled. Zašto je publika naglo zašutjela, pitala se Yancey. Nalazi li se ona usred neke neobične premijerne tradicije u Vegasu? Prestraviti zvijezdu? Ili je njezino pjevanje i ples bilo tako očaravajuće da je publiku hipnotiziralo u nijemu pokornost? Ili većina bijele publike nije naviknuta vidjeti prekrasnu crnkinju u ulozi koju su proslavile bijele glumice kao što je Gwen Verdon i Bebe Neuwirth? Zar je preskočila neke stihove pjesama ili možda nije plesala tako spektakularno kao Jasmine Guy večer prije? Iako Yancey namjerno nije gledala Jasmine prije nego što je uskočila u ulogu, svoj talent pjevačice i plesačice ne bi izjednačavala ni sa čijim. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što je Yancey naposljetku izišla. Čitavo joj je tijelo počelo treperiti dok je pogledavala najbliži izlaz s pozornice. Inspicijent je poput vihora doletio na pozornicu i donio joj premijerni buket od ružičastih ruža i običan poljubac u obraz, šapnuvši: - Bila si divna. - No, publika je i nadalje bila nijema. Zadnji put kad se Yancey nakon neke izvedbe osjećala ovako neprirodno bilo je u Memphisu, Tennessee, kad joj je srednjoškolska suparnica dovikivala prostote dok je Yancey nastupala u Dreamgirls. Trajna zabrana približavanja izbrisala je Yanceyin strah da će se Nicey ikad pojaviti u kazalištu u kojem Yancey nastupa. Dok se Yancey prisiljavala osmjehnuti najblistavijim osmijehom dive, iznenada je začula kako neki muški glas iz trećeg reda izvikuje njezino ime. - Yancey Harrington Braxton - zagrmio je glas. Yancey je odmah prepoznala Basilov bariton. Poželjela je kliknuti od sreće kad je čula kako izgovara njezino ime. Iznenada, svjetlo reflektora lebdjelo je iznad njega i obasjavalo njegovo tijelo nekim gotovo anđeoskim sjajem. Odjeven u crno odijelo, sa crnom košuljom i srebrnom svilenom kravatom, Basil je u ruci držao još ružičastih ruža i jednu akvamarinsko modru kutiju. - Basil - rekla je Yancey približivši se rubu pozornice, slobodnom rukom štiteći oči od oštre rasvjete na pozornici. - Jesi li to doista ti? - Nekoliko sati prije predstave, Basil je nazvao Yancey u garderobu s lošim vijestima. Propustio je let iz New Yorka i neće stići do Las Vegasa do sutra ujutro. Bit će to prva premijera koju će propustiti otkad su prohodali. Iako razočarana, Yancey je imala razumijevanja, i rekla mu da će sve biti u redu. Osjetila je olakšanje kad ju je nazvala i Ava te otkazala dolazak, jer ju

31

je njezin suprug, bolestan od simptoma gripe, želio uz sebe. Yancey je toliko bila naviknuta na Avino otkazivanje u posljednjem trenutku da se osjećala tjeskobno samo kad je Ava ne bi nazvala i kad bi se doista pojavila. U tim rijetkim prilikama, Ava bi provela čitavu večer prisjećajući se vlastitih premijera u Europi i Japanu, zasjenjujući Yanceyinih pet minuta. - Da, dušo, ja sam. Moram te nešto pitati - odgovorio je Basil. Odmaknuo se od sjedala i spustio niz prolaz između redova, sa svjetlima reflektora koja su ga pratila, dok nije došao nekoliko koraka iza rupe za orkestar i dirigenta koji se sad smiješio. Lice mu je blistalo jače od svjetla u gledalištu, a po načinu na koji je njegov glas odjekivao, Yancey je pretpostavila da ima mikrofon. - Hoćeš li mi ukazati čast i provesti ostatak života sa mnom? Hoćeš li se udati za mene? - upitao je. To je pitanje došlo prirodno, nježno se skotrljalo s njegovih usana. Basilovo zgodno lice izgledalo je otmjeno i smireno. Iz Yanceyinih očiju počele su kapati suze dok je šokirana i lagano zabavljena rukom prekrivala usta. Dok su joj suze i nadalje tekle, Yancey je kimala glavom izviknuvši svojim najboljim dramskim glasom: - Da, udat ću se za tebe! - Kad joj je Basil poslao poljubac i krenuo prema pozornici, u publici i među Yanceyinim novim kolegama glumcima prolomili su se uzvici odobravanja i svi su ustali, pozdravljajući je gromoglasnim ovacijama. Bio je to najglasniji i najslađi pljesak koji je Yancey ikad čula, za ulogu koju je čeznula igrati: gospođu Johna Basila Hendersona.

Devetnaesto poglavlje Yancey je stajala naga kao od majke rođena, uz iznimku platinastog prstena s dijamantom od tri karata koji sam joj večer ranije darovao. Dok sam promatrao njezino prekrasno tijelo, s dojkama nalik zrelim ljetnim breskvama, uskim strukom i guzom u obliku naopako okrenutog srca, znao sam da sam napravio pravi potez zaprosivši je. Stajala je uz radni stol, s telefonskom slušalicom u desnoj ruci, netom nakon što smo po treći put vodili ljubav. Prvi dio večeri proveli smo pijuckajući šampanjac, a ja sam pušio cigare, s nekoliko njezinih kolega glumaca u privatnoj prostoriji jednog kazina. Zatim smo se vratili u njezin hotelski apartman i vodili ljubav. Najprije u hodniku, zatim u dnevnom boravku i naposljetku, netom prije zore, došli smo i do spavaće sobe. - Želiš li malo voća na vafl, dušo? - upitala je gledajući me s ogromnim osmijehom, vrteći prstenjakom po zraku kao da je čarobni štapić. - Naravno, reci im da mi stave koju jagodu, s malo šlaga sa strane - rekao sam. Kad je naručila doručak, Yancey me pogledala seksi se osmjehujući i upitala: - Misliš li da imamo vremena za još jednu vožnju prije nego što nam donesu doručak? - Volim biti sa ženom koja u seksu uživa jednako kao i ja, i nadao sam se da se njezini seksualni apetiti neće promijeniti kad se vjenčamo. - Mislio sam da želiš slaninu - zadirkivao sam je. - Slaninu mogu uvijek dobiti - nasmiješila se. - I mene možeš uvijek dobiti, ali mislim da više nemam kondoma. No, možemo raditi neke druge stvari - rekao sam lagano jezikom prelazeći s jedne na drugu stranu donje usnice, dajući svojoj budućoj mladenki na znanje da mi je jezik spreman za posao. - Obožavam kad govoriš prostote, veliki tatice - rekla je Yancey. Skočila je na kraljevski krevet kao da je na tinejdžerskom pidžama tulumu. - Onda, kad ćemo to učiniti? - upitala je Yancey i položila glavu na moje grudi. - Odmah sad - odgovorio sam. Podigla je glavu, pogledala me i rekla: - Ne to, budalice. Kad ćemo se vjenčati? - Kad želiš? Mislim, možemo već danas. Nalazimo se u Gradu grijeha i siguran sam da možemo pronaći neku kapelicu u kojoj će nas vjenčati kao što su vjenčali Rodmana - zadirkivao sam je. - Ne, želim se udati u New Yorku, i želim to učiniti prije novog tisućljeća - odlučno je rekla Yancey. - Oduvijek sam sanjala o zimskom vjenčanju. A, ako se vjenčamo prije kraja godine, to će značiti da ću biti udana za tebe dva stoljeća. - Ali, to je već za mjesec i pol dana. Misliš da možeš organizirati vjenčanje u tako kratkom vremenu? - upitao sam. Uvijek sam pretpostavljao da će Yancey željeti veliko vjenčanje nalik kakvoj broadwayskoj produkciji, zajedno s plesnom točkom za gala otvorenje. - Želim maleno, intimno vjenčanje i uvijek mogu unajmiti nekoga da mi ga organizira. Windsor će mi pomoći, a i Ava. Samo se moram pobrinuti da Ava shvati da je to moj dan i spriječiti je da ga ne pretvori u veliku predstavu. Možda bismo se trebali vjenčati u nekom lijepom hotelu u središtu grada ili nekom otmjenom restoranu kao što je Tavern na Greenu, ili onaj u kojem je Puffy Combs imao

32

rođendansku proslavu. Ne mogu se sjetiti kako se zove, ali istrgnula sam stranicu iz Vanity Faira. Pobrinut ću se da se samo moramo pojaviti na vrijeme - rekla je Yancey navlačeći plahtu oko ramena. - Meni odgovara. Bit će to tvoj dan i želim da budeš sretna - rekao sam. Odmaknuo sam joj kosu s ramena i poljubio je u usta. - Jesi li siguran? Jer, to je i tvoj dan. Ja samo želim ući u novo stoljeće kao gospođa Johna Basila Hendersona - rekla je. Lagano me poljubila u obraze i usta. Počela mi je ljubiti vrat i grudi i baš se spuštala prema mojoj rastućoj muškosti kad je zazvonilo zvono na vratima. - Prokletstvo, draga - promrmljao sam. - Moraš li ih otvoriti? - Ne želiš da ti se hrana ohladi, zar ne? - upitala je Yancey sa senzualnim osmijehom. Prije nego što je iskočila iz kreveta i podigla kućni ogrtač s poda, nagnula se iznad mene i šapnula: - Ne brini, bit ću gladna i nakon doručka.

Dvadeseto poglavlje Kad je Yancey nazvala Avu kako bi joj objavila predstojeće vjenčanje, nije očekivala da će njezina majka skakati od sreće. Ava je nije razočarala. - Jesi li sigurna da to želiš učiniti? - upitala je Ava prije nego što joj je Yancey uspjela reći koliko je sretna. - Da, i to ćemo obaviti prije kraja ove godine - rekla je Yancey. - Zašto tako brzo? - Spremna sam. - A tvoja karijera? To što si nastupila u nekoliko broadwayskih predstava i snimila reklamu-dvije ne čini te zvijezdom, i dok se ti budeš igrala domaćice, bit će mnoštvo pripravničkih diva koje će zauzeti tvoje mjesto - oštro je savjetovala Ava. - A nećeš zauvijek biti mlada i lijepa. - To znam, ali ne kanim propustiti priliku. Basil podržava moju karijeru dvjesto posto. - Yancey je prišla prozoru. Hotel joj je bio uz zrakoplovnu luku Las Vegasa i dok je promatrala uzlijetanje i slijetanje zrakoplova, osjećala se usamljenom, posebice sad kad je razgovarala s majkom. - Takav je sad. Što ako se promijeni? Jesi li sigurna da ima sredstva kojima će te uzdržavati? - Kako to misliš? - Yancey, dušo, znam da sam te naučila bolje od toga. Zar nisi vidjela njegove financijske izvatke? - Nisam - rekla je Yancey prišavši stolu u blagovaonici i uzevši jagodu s tanjura s ostacima doručka. - Bit će ti bolje da to učiniš - i to doista brzo. - Kako da to učinim? - Ne brini. Poznajem sjajnog privatnog istražitelja u New Yorku. Moraš samo nabaviti njegov broj socijalnog osiguranja i datum rođenja, i saznat ćemo gdje se krije zlato. Ako ima zlata koje se može pronaći - samodopadno je rekla Ava. Yancey je znala da je njezina majka prava profesionalka kad je riječ o pronalaženju zlata. Njezin sadašnji suprug, Stanley D. Middlebrooks, nije izgledao niti se ponašao kao multimilijuner. Bivši računalni programer prodao je jedan softverski program koji je prepisao Microsoftu, i gotovo preko noći postao samostalno bogat. Prva osoba koju je upoznao na svom slavljeničkom putovanju bila je Ava, kad su njih dvoje sjedili jedno do drugoga u odjeljku prvog razreda na letu za Havaje. Kad je ispričao Avi o svojoj nedavnoj dobroj sreći, potrudila se da, kad su već stigli na otok, ne mora nijednom večerati sam. I, iako pedesetineštogodišnji mršavi muškarac iz Battle Creeka, Michigan, s naočalama na nosu, nije bio Avin tip, to je nije spriječilo da prihvati njegovu bračnu ponudu i sedamkaratni dijamant, koji je Ava sama odabrala - sedam dana kasnije. - Što bih trebala učiniti? Upitati ga broj? - upitala je Yancey. - Ne. Broj mu je vjerojatno na vozačkoj dozvoli. Samo provjeri njegovu novčarku kad provede noć kod tebe i bude u kupaonici. Ili čekaj da zaspe. Složi mu nekoliko pića i dobro ga poševi i bit će nokautiran. - Misliš da će to upaliti? - Trebalo bi, ali ako to ne upali, reci mu da ga, budući da ćete se vjenčati, želiš učiniti korisnikom svoje police životnog osiguranja i treba ti njegov broj socijalnog - uputila ju je Ava. - Mislim da ću svog tipa tražiti da mu provjeri i zdravstveno stanje. - Što će nam zdravstveno stanje? - Halo! Pa, čula si za AIDS, nisi li, dušo? Homići nisu jedini koji ga dobivaju, a kad je riječ o zdravlju, čovjek nikad ne može biti previše siguran - rekla je Ava.

33

- Basil je zdrav kao konj. Osim toga, on nije niti u jednoj od visokorizičnih skupina - samouvjereno je rekla Yancey. - Ovo ću ti reći još samo jednom: bolje spriječiti, nego liječiti. - Ava, pretjeruješ - rekla je Yancey. - A ti ćeš mi biti zahvalna kad me više ne bude. Novac koji namjeravam zaraditi s ovim mužem pobrinut će se za mene u starosti. Iako je to tek za nekoliko desetljeća - nasmijala se Ava. - Onda ću pokušati dobiti informaciju prije nego što ode - rekla je Yancey. - Je li sad tamo? - Da, ovdje je, ali trenutačno je u nekom wellness klubu... Prije nego što je dovršila rečenicu, Yancey se sjetila da je Basil otišao odjeven u majicu bez rukava i crne spandex hlače za trčanje. U tako priljubljenoj odjeći nije mogao sakriti novčarku. - Pričekaj jednu sekundu, Ava. Možda tu informaciju mogu dobiti odmah sad. Yancey je isključila zvuk na bežičnom telefonu, odjurila u garderobu i otvorila vrata ormara. U njemu je visio sako, modra košulja i neke smeđe hlače nalik trapericama. Yancey je opipala stražnje džepove hlača i provjerila unutrašnjost sakoa. Novčarke nije bilo. Okrenula se prema kupaonici i uočila Basilovu kožnu bež torbu u kojoj je držao sve toaletne potrepštine. Yancey je ušla u prostoriju obloženu zrcalim i u njoj, na vrhu torbe, bila je izlizana kožna novčarka. Otvorila ju je i ugledala pet kreditnih kartica različitih boja, iskaznicu nekog kluba zdravlja i iza crveno-bijele kartice vozačku dozvolu države Florida. Zašto još uvijek ima vozačku iz Floride?, pitala se Yancey pregledavajući podatke na dozvoli. Puno ime, datum rođenja i broj socijalnog osiguranja. Umjesto da se vrati u dnevni boravak, podigla je slušalicu telefona na zidu kupaonice. - Ava, imam podatke koji nam trebaju. - Daj mi ih. Yancey je upravo završila s polaganim, razgovjetnim čitanjem deveteroznamenkastog broja kad je začula kako se otvaraju ulazna vrata. - Moram ići - rekla je Yancey. Žurno je stavila dozvolu iza članske iskaznice kluba zdravlja. - Odmah ću se dati na posao - obećala je Ava prije nego što je Yancey spustila slušalicu.

Dvadeset i prvo poglavlje Kad sam se vratio iz Las Vegasa, prva osoba koju sam nazvao i obavijestio je o svojim planovima bila je moja prekrasna sestra, Campbell. Zahtijevala je da me odvede na ručak u novo preuređenu Rusku čajanu u Pedeset i sedmoj ulici kako bismo proslavili. - Imam nešto za tebe od tvojeg nećaka - rekla je Campbell. - Što? - Campbell je otvorila torbicu, izvukla hrpu fotografija i pružila mi ih. Fotografije su prikazivale Cadea u kostimu za Noć vještica, odjevenog u minijaturnu repliku mojeg dresa New Jersey Warriorsa. - Čovječe, sjajne su! Pogledaj ga - rekao sam promatrajući šest fotografija na kojima je Cadeov osmijeh postajao sve veći i veći. - Još uvijek me zapanjuje koliko ste slični - rekla je Campbell. Ponovno sam pogledao fotografije. Konobar je odložio bocu gazirane mineralne vode na stol i upitao jesmo li spremni naručiti. I ne pogledavši ga, rekao sam: - Dajte nam malo vremena. Dečko ima doista dobre gene - rekao sam. - Naravno da ima - složila se Campbell. - Dakle, mogu ih sve zadržati? - upitao sam pružajući fotografije natrag Campbell. - Sve su tvoje. Cade inzistira. Konobar se vratio pa smo počeli s podnevnim martinijem. Kad smo popili piće i pojeli salatu, Campbell je naručila bocu šampanjca koju smo popili uz piletinu na kijevski način. Uz sorbet od limuna Campbell je učinila nešto što me je doista ganulo. Na trenutak sam se ražalostio što od prvoga dana nije bila u mom životu. Campbell mi je dala kutiju divno zamotanu u srebrni papir s crnom mašnom. Rekla mi je da je to od nje i Cadea. Otvorio sam kutiju i ugledao dnevnik s kožnim koricama boje burgundca i zlatnom pločicom na kojoj je pisalo BASIL I YANCEY. - Ovo je divno - rekao sam, nemajući pojma što bih trebao učiniti s knjigom praznih stranica. Nisam ja tip za dnevnike. Valjda je Campbell shvatila da sam izgubljen jer mi se približila i šapnula: - Prvo što napišeš moraš napisati prije vjenčanja. Trebalo bi to biti pismo tvom prvorođenom djetetu u kojem ćeš njemu ili njoj reći zašto i koliko voliš Yancey. To je divan način da djeca znaju da su bila voljena i prije nego što su se rodila.

34

Dvadeset i drugo poglavlje Dok je Yancey odlučivala koga da pozove na vjenčanje, iznenada je osjetila tugu zbog nedostatka prijateljica u životu. Nikad nije imala nijednu pravu prijateljicu i nikad se nije osjećala sigurnom u ženskom društvu. Smatrala je da većina žena ne bi shvatila neke od njezinih odabira i da bi prije ili kasnije izdale njezino povjerenje. Jedino kad je bila na pozornici, pod svjetlima, osjećala se sigurnom i s nadzorom. Nije se trebala brinuti za kumu, budući da se Ava već stavila u tu ulogu. No, Ava je smatrala da treba pojačanje, tako da je Yancey trebala smisliti tri dame koje može provariti nekoliko dana. Odlučila se za Judith Moore, dugonogu brinetu s kojom se sprijateljila dok je igrala u Fosseu. Judith i Yancey su provele nekoliko dugih ručkova zajedno u dane kad su imale matineje i dijelile iste nazore o prevelikom broju suparnica u životu. Za drugu će pozvati Basilovu sestru Campbell. Njih dvije nisu bile baš bliske prijateljice, niti su se posebno voljele, ali mislila je da bi to usrećilo Basila. Zadnji odabir bio je najteži, budući da je jedina osoba koja joj je padala na pamet bila Windsor. Yancey je pretpostavljala da će Windsor biti oduševljena da bude dio njezinog posebnog dana - i bit će, ukoliko zadovolji nekoliko Yanceyinih zahtjeva. Yancey je nazvala Windsor da joj prenese velike novosti. Nakon što je telefon nekoliko puta zazvonio, Windsor je podigla slušalicu. Bilo joj je drago što ju Yancey nazvala i rekla joj je da je kod kuće sve sjajno. - Kako je u Las Vegasu? - upitala je Windsor. - Veoma vruće i veoma... veoma kričavo - rekla je Yancey. - Znam da si pravi hit u predstavi. - Da, jesam - rekla je Yancey sa samopouzdanjem na koje se Windsor već navikla. - Je li Basil dolazio? - Da, iznenadio me sa zaručničkim prstenom na premijeri. - To je divno. Kad je veliki dan? - Prije Nove godine. To je jedan od razloga zašto te zovem - rekla je Yancey. - Želiš da ti pomognem s pripremama? Doista sam dobra u tome. - Moja majka organizira većinu toga, ali sigurna sam da bi joj dobro došla pomoć. Zapravo sam željela znati bi li došla na vjenčanje. Želim da mi budeš djeveruša. - Šališ se... jel' da? Bit će mi čast da ti budem djeveruša. Ne mogu vjerovati... No, prije nego što je Windsor dovršila rečenicu, Yancey ju je prekinula. - Naravno, morat ćeš malo smršaviti. Želim da moje djeveruše izgledaju opako! Na drugoj strani žice nekoliko trenutaka je nastala tišina, a zatim je Windsor rekla: - Hvala ti, Yancey, ali ne mogu ti biti djeveruša ako želiš da smršavim. Ja sam veoma sretna sa svojim tijelom i ako se od mene zahtijeva da se promijenim... neću to učiniti. Yancey je bila zapanjena i sad je tišina nastupila na njezinoj strani žice. - Yancey, jesi li još tamo? Jesi li čula što sam rekla? - Čula sam te. Možda ipak možeš biti djeveruša. Ne moraš smršaviti. - Javit ću ti se - rekla je Windsor. - Možda bi bilo bolje da sam u pozadini. - Kako god hoćeš - rekla je Yancey i spustila slušalicu.

Dvadeset i treće poglavlje Nikad nisam shvatio zašto frajeri imaju potrebu čitavom svijetu pričati o sebi. Dopremili smo Zuricha u New York na službeni razgovor. Spremali smo se dečku ponuditi priliku da postane partner kad je rekao da misli da bismo nešto trebali znati. Mislio sam da će nam ispričati o svojoj čvrstoj povezanosti s vjerskom brijom, što je bilo prilično očito po načinu na koji je svoje rečenice začinjao s "Bogu hvala" i "Gospodin je to učinio za moj život". Brison se nasmiješio, nagnuo prema njemu i rekao: - Što to moramo znati? Nisi ubio bivšu ženu, zar ne? - Zaključio sam da pokušava malo oraspoložiti sobu za sastanke koju je iznenada prekrila napetost. - Ne, nikoga nisam ubio - nasmiješio se Zurich. - Što onda trebamo znati? - upitao sam. Glas mu je lagano puknuo kad je progovorio. - Prije dva mjeseca pristao sam jednom novinaru dati intervju za udarnu priču za Sports Today. Mislim da će za nekoliko tjedana ta priča biti na kioscima.

35

- To je super. Misliš da možeš doći do tog novinara i reći mu da dolaziš raditi za perspektivnu športsku agenciju u zemlji? - upitao je Nico. Zurich se okrenuo prema Nicu, ljubazno mu se nasmiješio i zatim rekao: - Možda ne biste željeli ime agencije u tom članku. - Zašto ne? - upitao sam, ne shvaćajući da samo što nisam nagazio na seksualnu nagaznu minu. - Priča je o profesionalnim sportašima koji su biseksualci ili homoseksualci - rekao je Zurich. U njegovom glasu je bilo nečeg sirovog. Brison, Nico i ja smo zanijemili, kao da nismo čuli što je Zurich rekao, ali ja sam ga čuo jasno i glasno. - Članak o sportašima homoseksualcima. Što će im to sranje, i zašto si ti u toj priči? Jesu li neki od klijenata koje dovodiš sa sobom homoseksualci? Jer, ako je tako, moramo popričati o tome - rekao je Nico. - Razlog iz kojeg sam ja u priči jest taj da sam ja homoseksualac - odlučno je rekao Zurich. Primjetio sam kako Brison pogledava Zuricha i suosjećajno kima glavom. Na Nicovom licu bilo je istinsko gađenje, dok sam ja imao osjećaj da želim izjuriti iz sobe za sastanke. Nico je ustao i rekao: - Moramo to raspraviti između sebe. - Pogledao je najprije mene, pa Brisona, posve zanemarujući Zuricha koji je sjedio na kraju stola za sastanke. - Razumijem. Ako smatrate da će moje istupanje u javnost prouzročiti agenciji probleme, spreman sam odustati od vaše poslovne ponude - mirno je rekao Zurich. - Čekaj malo - rekao je Brison Zurichu. - Nemojmo donositi nagle odluke, ali moramo popričati o tome. - Ja sam i nadalje šutio. Jednostavno sam promatrao sliku na zidu i pitao se što bih mogao reći, a da ne zvuči suosjećajno ili grubo. Nakon nekoliko sekundi, pogledao sam Zuricha i rekao: - Slažem se s Brisonom. Možemo li ti se javiti? - Naravno, nema problema. Vjerujte mi kad kažem da vas razumijem. Članak o kojem vam govorim veoma mi je važan, ali ne očekujem da će svi shvatiti zašto sam to učinio. - Zurich je ustao i uzeo svoju kožnu aktovku. - Zašto ne bih uzeo hotelsku sobu i nekoliko dana promuvao se gradom, u slučaju da vi dečki želite da ponovno dođem kako bismo popričali o vašim dilemama? Kimnuo sam dok mi je prilazio i čvrsto mi stisnuo ruku kao da dijelimo neku tajnu. Nisam ga gledao dok se rukovao s Brisonom i Nicom. Čuo sam da mu Brison zahvaljuje na dolasku, ali od Nica ni riječi. Kad su se vrata zatvorila, čuo sam Nicov glas. Grmio je. - Možete li vjerovati to sranje? Čovječe, samo što nismo doveli pedera u tvrtku. - Nico je držao prste kao da mjeri nekakav začin, poput šećera ili soli. - Svejedno mislim da je on sjajan kandidat - rekao je Brison. - Jesi li ti lud? Što misliš, s kakvim ćemo igračima potpisivati ako nam partner bude peder? Možda on neće uzimati proviziju. Možda mu samo moramo obećati neograničenu zalihu kuraca, jer to će on željeti. Je li to reputacija kakvu želimo za našu tvrtku? Prenaporno sam radio da bih dopustio da mi neki pederski kitopušač dođe i sve upropasti. Sljedećih trideset minuta Nico i Brison su raspravljali o svim za i protiv Zuricha kao partnera. Brison je naglasio njegove veze i klijente koje bi doveo. Nico je rekao da se ne bi osjećao ugodno s nekim tko ga možda šaca svaki put kad ode pišati ili se nagne po vodu iz slavine. Nico se okrenuo prema meni i rekao: - Basil, što ti misliš da bismo trebali učiniti? Očito je da je Brison još uvijek za da dovedemo pedera, a ti znaš da ja u tome ne želim sudjelovati. Izgleda da je tvoj glas odlučujući. Onda, kako će biti? Lupio sam šakom o stol, ustao i rekao: - Slažem se s tobom, Nico, u nekim točkama koje si spomenuo, čovječe. Ali, slažem se i s Brisonom da bi klijenti koje bi Zurich doveo sa sobom bili sjajni za tvrtku. - Što ako su i neki od tih igrača tetkice? Želimo li biti poznati kao tvrtka koja se brine za pedere? Ako je tako, u pogrešnom smo poslu. Moramo početi zastupati manekene i plesače - sarkastično je rekao Nico. - Moram prespavati prije odluke - rekao sam. - Zašto ne bismo pričekali dvadeset i četiri sata i onda se ponovno našli? Ovo je veoma važno. - Meni to zvuči kao dobar plan - složio se Brison uzimajući svoj blok i olovku sa stola. Nico je samo pogledao Brisona i mene, s gađenjem odmahnuo glavom i rekao: - Ne mogu vjerovati da se ovo sranje događa. I ja sam osjećao jednako.

Dvadeset i četvrto poglavlje

36

Ava je nazvala treći put u istom danu. Otkad je Yancey pristala dopustiti majci da isplanira vjenčanje, razgovarala je s njom češće nego ikad. - Pronašla sam sjajno mjesto za probnu večeru - rekla je. - Gdje? - To je jedan divni restoran po imenu Laura Belle's. Nalazi se na Zapadnoj četrdeset i trećoj, između Šeste i Sedme avenije. Bit će jednostavno savršeno. A za vjenčanje sam pronašla jedan hotel u europskom stilu s divnom plesnom dvoranom koju mogu urediti da izgleda kao kapelica - rekla je Ava. - Već sam rezervirala apartman za mladence za tu noć. Vi djeco na bračno putovanje možete krenuti drugi dan ujutro. - Znam Laura Belle's. Mjesto je ogromno. Bila sam tamo na nekoliko tuluma - rekla je Yancey. - Zar ne misliš da je preveliko? - Pretpostavljam da bismo trebali pozvati dvjestotinjak ljudi na probnu-kosa crta-zaručničku proslavu, a zatim samo njih stotinjak na vjenčanje. Morala sam platiti trostruko veću cijenu od uobičajene zato što su već imali nešto isplanirano. Bar mitzvah nekog klinca. Ali, ja sam upotrijebila svoj južnjački šarm i obećala podmazati voditelja rezervacija i prethodno dogovoren događaj naglo je nestao. - Ava se nasmijala. - Mislim da ne poznajem dvjesto ljudi u New Yorku - Yancey je rekla. - Kad ja budem gotova, poznavat ćeš. Angažirala sam jednu mladu damu za propagandu. Uvjerava me da će se pobrinuti da imaš goste kao iz tko je tko rubrike. Ljude kao Star Jones, Juanita Jordan, Linda Johnson Rice, Russell Simmons sa ženom - znaš, ljude s A popisa. A zatim želim pozvati i neke ljude koje poznajem u Beverly Hillsu i Palm Springsu. Plus, znaš da ćemo pozvati i nekoliko ljudi iz Jacksona, kao na primjer urednika društvene rubrike onih užasnih novina - rekla je Ava. - Ne znam želim li veliko vjenčanje - rekla je Yancey i zapitala se, Gdje je Ava bila kad sam željela imati proslavu za šesnaesti rođendan? - Nije to tako veliko vjenčanje. Osim toga, treba ti publicitet. Samo ti to sve prepusti meni. Brandi, PR-ica, već je razgovarala s Jamie Brown iz Sister 2 Sister i Georgeom Wayneom iz Vanity Faira. Također je spomenula i nekoga iz Ebonyja i Essencea. - Oduvijek sam željela fotografiju u Ebonyju i Jetu. - Uzdahnula je Yancey. - A tvoja majka će se pobrinuti da se to i dogodi. I neću se zadovoljiti s nekom sličicom na četvrtini stranice. Natjerat ću ih da naprave čitavu stranicu kao što bi napravili da se udaje Oprah Winfrey. - Zabavljaš se, zar ne? - Bolje nego godinama. - Hvala ti, Ava. - Nemoj mi još zahvaljivati, draga. Još imam gomilu posla - rekla je Ava i spustila slušalicu.

Dvadeset i peto poglavlje Kad sam se vratio iz teretane, shvatio sam da neću moću zaspati dok ne porazgovaram sa Zurichom. Stoga sam, nakon što sam se istuširao i popio pivo, pronašao njegov broj mobitela i ponadao se da ima telefon sa sobom. Prije nego što sam uspio razmisliti u što se uvaljujem, već sam stajao na semaforu na križanju Pedeset i šeste i Sedme avenije, dva stambena bloka dalje od Zurichovog hotela. Bio sam poprilično nervozan, pa sam si dopustio da me smiri hladni večernji zrak. Što ću reći muškarcu kojem sam se nekoć upucavao? Hoće li razumjeti zašto mu ne mogu dati svoj glas za partnera u XJI? Zurich se javio na mobitel kao da je očekivao moj poziv. Rekao sam mu da moram razgovarati s njim o našem poslijepodnevnom sastanku i predložio da dođe do mene. Zurich je rekao da i on želi razgovarati sa mnom, ali ne poznaje dobro New York. Mislio je da bi bilo bolje da ja dođem k njemu. Kad sam ušao u njegov hotel, predvorje je vrvjelo od poslovnih ljudi bijelaca i mladih crnaca koji su izgledali kao reperi ili hip-hoperi. Bio je to snažan kontrast, kao kad Wall Street sretne Beat Street. Podigao sam slušalicu internog hotelskog telefona i zamolio da me spoje sa sobom Zuricha Robinsona. Ponovno je smjesta odgovorio na poziv. - Halo. - Zurich, dolje sam. Da se nađemo u baru na piću? - Čovječe, to je bilo brzo. Ne pijem, i upravo sam izišao ispod tuša. Zašto ne dođeš do moje sobe pa ćemo odlučiti što ćemo. - Koji je broj tvoje sobe? - 3219.

37

- Super - rekao sam. Kad sam došao do Zurichove sobe, osjetio sam kako mi se na vratu skupljaju grašci znoja. Pozvonio sam na vrata. Zurich mi je otvorio odjeven u bijeli hotelski ogrtač s kilometarskim osmijehom na licu. Ušao sam u njegovu sobu, koja se činila zagušena kraljevskim krevetom, pisaćim stolom i malenim dvosjedom. - Sjedni - rekao je Zurich, pokazujući na dvosjed. Pitao sam se zašto je još uvijek u ogrtaču. - Samo da se odjenem - rekao je Zurich. Mislio sam da će se povući u kupaonicu, ali frajer je samo spustio ogrtač na rub kreveta. Učinio je to tako brzo da nisam mogao ne zuriti u njega. Imao je donje rublje od bijelog najlona koje je otkrivalo sve što je vjerojatno trebalo sakrivati. Preko glave je navukao pulover boje burgundca, a zatim odjenuo crne traperice. Pokušavao sam biti cool, ali znoj mi se sad spuštao niz kralješnicu. Da li me frajer pokušava vratiti u svoju ekipu? Nadao sam se da ne. No, prema onome što sam vidio, zaključio sam da je momak u formi, još uvijek spreman za Nacionalnu ligu. Nakon nekoliko nelagodnih sekundi, Zurich je sjeo na rub kreveta, pljesnuo dlanovima o traperice i upitao: - Onda, o čemu želiš razgovarati? - Zašto to radiš? - upitao sam. - Radim što? - upitao je Zurich. - Taj članak. Zašto svima govoriš sranja koja ne trebaju znati? - Misliš, zašto sad? - Da, mislim, čovječe, bili smo spremni uzeti te za partnera. Bio bi fenomenalan za našu tvrtku, ali mislim da će ti ovo označiti kraj karijere. Nisu svi tako ležerni kao ja. - Riječ je o dugoj priči. Koliko imaš vremena? Pogledao sam na sat. Bilo je 8:47. - Imam malo vremena. Pričaj. - Jesi li ikad čuo za mladića po imenu Milo Bolden? - Milo Bolden - ponovio sam, trljajući bradu, misleći kako mi to ime zvuči poznato. - Gdje sam čuo za njega? - Igrao je ragbi. Bio je sjajan igrač iz Chicago Statea. - Bio? - upitao sam. - Da, dopusti da ti ispričam čitavu priču. Mila sam upoznao u nekom ragbijaškom kampu i kasnije u crkvi. Sprijateljili smo se jer je igrao braniča i bio spašen jednako kao i ja. Milo je također bio i jedan od najboljih studenata i bio je siguran da će biti prvi na popisu. Razgovarali smo o tome da ga ja zastupam. Sljedećih sat vremena, Zurich mi je pričao bolnu priču o mladiću predodređenom za uspjeh koji se nije mogao nositi sa svojom homoseksualnošću. Kad je Milo povjerio svoje osjećaje Zurichu, Zurich mu je savjetovao da razgovara sa svećenikom, umjesto što će Zurichu pričati da je homoseksualac. Milo se obratio svećeniku koji mu je rekao da se neprekidno moli i smjesta oženi. Milo, dobar vjernik, zaprosio je mladu djevojku koju mu je svećenik predložio i činilo se da su se stvari vratile na pravi put. Na dan vjenčanja, s crkvom punom uzvanika, Milo si je u kupaonici stavio pištolj u usta nekoliko trenutaka prije nego što se trebao oženiti svojom mladenkom. Dok je Zurich pričao tu priču, mogao sam zamisliti tog mladića i na trenutak osjetiti bol s kojom se borio. I sam sam bio u toj situaciji. Ali, nikad nisam došao do točke u kojoj sam se poželio ubiti. Da sam ja mogao razgovarati s Milom, rekao bih mu: - Samo ti furaj, mladi brate... Postoji način na dobiješ kolač, i sladoled uz njega. - Iznevjerio sam ga. Mogao sam ga spasiti - polako je rekao Zurich. Svaka njegova riječ bila je nabijena osjećajima. Zaustio sam da mu kažem što mislim, ali sam se predomislio jer nisam imao pojma što bih rekao. Nisam znao kako utješiti muškarca u nevolji. U sobi je nastupila tišina, a u Zurichovim očima sam vidio kako se skupljaju suze. Naposljetku sam progovorio. - Čovječe, nisi mu ti stavio pištolj u usta. Nisi ti kriv. Zurich je trepnuo suzdržavajući suze, pogledao me i upitao: - Ako nisam ja, onda tko jest? Isto to su i meni učinili i trebao sam mu reći. - Tko ti je učinio što? - Crkva koju sam kratko posjećivao. Kad sam te upoznao, kad smo obojica igrali, bavio sam se pitanjima vlastite seksualnosti. Upoznao sam jednog tipa do kojeg mi je bilo silno stalo, ali kad smo se spetljali, imao sam osjećaj da to nije u redu. Stoga sam se okrenuo Gospodu, i imao sam osjećaj da me je On uputio u jednu crkvu u zapadnom Chicagu po imenu Promijeni svijet. Isprva je bilo super.

38

Toliko sam vremena provodio u crkvi i na terenu da nisam imao vremena pozabaviti se svojim problemima. Kad mi je velečasni Donald jednoga dana prišao i rekao mi da mu je Gospodin otkrio ženu koju želi da oženim, pristao sam. I nije mi nimalo smetalo što je Rachel svećenikova nećakinja. Oženio sam se i nekoliko mjeseci bio sam sretan. No, nakon još nekoliko mjeseci, stari su se osjećaji vratili i bio sam jadan - tužno je rekao Zurich. Uzdahnuo sam od očaja što ne znam što bih mu rekao. Zurich je to zamijetio pa je ponovno progovorio. - Dakle, shvaćaš zašto sam morao pristati na taj članak? Ako negdje postoji još neki Milo, nadajmo se da će vidjeti nekoga poput mene i da se neće osjećati bespomoćno i usamljeno. - Ali, to bi ti moglo upropastiti karijeru. - Možda će poslušati malo stvarnosti. - Moglo bi, ali imao sam divnu karijeru. Moji dani na terenu su završeni. Imam obrazovanje i integritet i to mi nitko ne može oduzeti. - Kako su te pronašli? -Tko? - Iz časopisa. Mislim, kako su znali da si homić? - Sjećaš se onog tipa kojeg sam ti spomenuo, koji mi se sviđao? - Da. - On je športski novinar. Bio je uz mene kad je moj brak završio i bio je uz mene kad sam se mučio s osjećajem krivnje zbog Mila. Jedne večeri smo neobavezno sjedili i on mi je rekao da ima plan kako bismo mogli pomoći ostalim Miloima na ovome svijetu. Pristao sam to učiniti samo ako ja ne budem jedini. Dobio je jednog igrača iz NBA, jednog bejzbolaša, olimpijskog trkača svjetske klase i mene. - Koga je dobio iz NBA? - upitao sam. Znao sam neke igrače iz nekoliko momčadi i pitao se hoću li morati potražiti sklonište zbog vlastite prošlosti. - Morat ćeš pričekati članak. Pročitao sam ga, Sean je obavio sjajan posao. Njegovi urednici razmišljaju da ga nominiraju za Pulitzera. - Čovječe, zvuči kao da će zaljuljati športski svijet - rekao sam odmahujući glavom. - Onda, što ima s tobom? - Zurich me je pogledao sa svojim zgodnim, okruglim licem i lijepo oblikovanim usnama. - Kako to misliš? - upitao sam praveći se glup. Po tonu njegovoga glasa i načinu na koji me je promatrao točno sam znao što misli. - Viđaš li se sa ženom ili s muškarcem? - odlučno je upitao. Skočio sam s naslonjača i rekao: - Čovječe, ja sam vjeran tip. Zapravo, krajem godine se ženim prekrasnom ženom. Nemam vremena za tvrdoglavce - rekao sam. Prišao sam prozoru i odmaknuo zastor. Iznenada sam se zapitao mjerka li mi Zurich dupe pa sam ispustio tanki zastor iz ruke i okrenuo se licem prema njemu. - Jesi li sretan? - Brate, doista sam sretan. Napokon sam pronašao pravu žensku - ponosno sam rekao. - Znaš da brak neće promijeniti situaciju. - Zurich, čovječe, slušaj, ženim se s Yancey zato što sam zaljubljen... ludo zaljubljen. Ni od čega ne bježim. Sad, ako ti misliš da ti je to potrebno da se osjećaš bolje, ja te podržavam. Ali možeš odjuriti natrag u onu crkvu kad ponovno sretneš - oprosti što sam realističan - jednog od sjebanih pedera - rekao sam. - Zašto si onda tako nervozan u mojoj blizini? Približio sam se Zurichu, šaljivo ga lupnuo po ramenu i rekao: - Čovječe, nisam nervozan. Znaš da nemam ništa protiv tvojih sklonosti i mislim da si super tip. Samo ne mislim da ćeš se uklopiti u našu tvrtku ukoliko budeš paradirao sa svojom homoseksualnošću. Znam da će Nico glasovati protiv tebe. Za Brisona ne znam. - A ti? Nadao sam se da ćeš me ti podržati kad shvatiš zbog čega to činim. - Zašto bi želio biti dio tvrtke u kojoj te neki ljudi ne žele? - Crnac sam. Uvijek će postojati mjesta na kojima me ljudi ne žele - odgovorio je Zurich. - Shvaćam te, ali još nisam odlučio kako ću glasovati - odgovorio sam. - Mislim da ste vi dečki zakotrljali dobar posao i volio bih u njemu sudjelovati. Ali, ako kažete ne, potražit ću drugdje, ili možda pokrenuti vlastitu tvrtku. Vi dečki ne želite da vam budem konkurencija - šaljivim tonom je rekao Zurich. - Znaju li tvoji klijenti za taj članak? - Da.

39

- I što kažu? - Nijedan nije rekao da odlazi. No, pretpostavljam da moram pričekati dok članak ne iziđe. - Zurich, shvaćam što osjećaš i dobro ću razmisliti. Ali, znam kakvi znaju biti sportaši, a svi nisu tako bez predrasuda kao tvoji klijenti. Na kraju ću morati učiniti što je najbolje za mene. Hoću reći, što je najbolje za tvrtku - zamucao sam. Zurich je kimnuo glavom kao da razumije i rekao: - Imam još jedno pitanje za tebe. - Slušam. - Hoćeš li me pozvati na vjenčanje? - Daj da razmislim pa ću ti se javiti - rekao sam i krenuo prema vratima.

Dvadeset i šesto poglavlje Prošlo je tjedan dana od Basilove posjete iznenađenja i Yancey je skidala šminku nakon predstave. Upravo se spremala umočiti ruku u modru staklenku hladne kreme kad je čula kucanje na vratima svoje garderobe. Yancey je pretpostavila da joj redatelj dolazi reći koliko je zadovoljan njezinom izvedbom, pa je čvrsto zavezala pojas kućnog ogrtača, brzo u zrcalu provjerila svoj izgled i rekla: - Slobodno. U garderobu je ušla Darla, njezina alternacija, s djevojčicom odjevenom u najbolju nedjeljnu odjeću, ružičasto-svjetlomodru haljinu od svilenog tafta s mašnicama oko okovratnika. Darla je i nadalje imala kostim iz predstave, crni triko. - Darla? - Na Yanceyinom se licu vidjela posvemašnja iznenađenost. - Bok, Yancey. Bila si sjajna večeras. Ovdje je netko tko te želi upoznati - rekla je Darla i gurnula djevojčicu prema Yancey. - A tko bi ovo mogao biti? - upitala je Yancey. Nagnula se i pružila djevojčici ruku. - Reci joj kako se zoveš, dušo - hrabrila je Darla naizgled sramežljivu djevojčicu sa sjajnim, tekućesmeđim očima. - Zovem se Mollie. Mogu li dobiti vaš autogram? - tiho je upitala pružajući Yancey knjižicu u žutim plastičnim koricama. - Naravno, Mollie. Rado ću ti se potpisati. - Yancey je uzela knjižicu i ogledala se po toaletnom ormariću u potrazi za zlatnim nalivperom kojim se voljela potpisivati. - Tražiš olovku? Mollie, nisam li ti rekla da se potrudiš ponijeti olovku? - upitala je Darla. - Nema razloga za zabrinutost. Imam ja svoju specijalnu olovku - rekla je Yancey, uočivši nalivpero pokraj ručnog zrcala od čistog srebra. Leđima okrenuta Darli i Mollie, Yancey je u zrcalu zamijetila koliko njih dvije nalikuju jedna drugoj. Možda je Mollie Darlina mlađa sestra. Yancey se okrenula prema njima i upitala Mollie želi li sjesti na njezin stolac dok joj se ona potpisuje u knjižicu. - Da, gospođo - tiho je odgovorila Mollie. - Sigurno nemaš ništa protiv? - upitala je Darla. - Naravno da nemam - rekla je Yancey, podigla Mollie i posjela je na stolac. - Hvala ti, Yancey. Mollie misli da si fenomenalna u predstavi - rekla je Darla. - To je tako slatko. Je li ti ona mlađa sestra? - O, ne. Mollie je moja kćerka - ponosno je rekla Darla. Yancey je podigla pogled s knjižice kako bi se uvjerila da je dobro čula. - Kćerka? - Da, ovo je moja bebica. Dok je Yancey črčkala svoje ime uz standardno voli te i pusa, kroz glavu joj je jurilo tisuću pitanja. Darla nije mogla imati više od dvadeset i neku, a Mollie je izgledala kao da ima najmanje šest godina. Pitala se tko čuva Mollie dok je Darla na turneji, kao većina zboristica. Gdje je pronašla hrabrost da nastavi s karijerom s djetetom na vratu? Baš kad se Yancey spremala dobiti odgovore na neka od svojih pitanja, ponovno se začulo kucanje na vratima. Sad je zacijelo redatelj, pomislila je Yancey. - Tko je? - Dostava cvijeća za gospođicu Braxton - rekao je snažan muški glas. Yancey se nasmiješila u sebi. Ovo je bio drugi buket koji joj je Basil poslao i bila je sretna što se udaje za tako besramno romantičnog muškarca. Kad je otvorila vrata, dočekala ju je ogromna vaza prepuna kala liljana visokih toliko da su prekrivali lice dostavljača. Kad joj je pružio buket, Yancey je ugledala lice muškarca kojeg nikad neće zaboraviti.

40

Yancey je duboko udahnula i pokušala opustiti sad napeta ramena, a zatim rekla: - Derrick. Što ti radiš ovdje? - Darla je odmah zamijetila tjeskobu u njezinom glasu i na njezinom licu, pa je brzo rekla Mollie da uzme svoju knjižicu kako bi njih dvije mogle otići. - Oprosti, nisam ti namjeravao prekinuti druženje - rekao je Derrick dok se troje odraslih ljudi i jedno dijete nastojalo provući jedni pokraj drugih u skučenoj garderobi. - Derrick, ovo je Darla Givens i njezina kćerka Mollie - rekla je Yancey. - Drago mi je što sam vas upoznao, moje dame - rekao je Derrick i pružio Mollie ruku. Ona je ljupko položila svoju ručicu u njegovu. - Hvala ti, Yancey. Vidimo se kasnije - rekla je Darla, položila ruke na Mollina ramena i polako je izgurala prema vratima. - Zahvali gospođici Yancey, Mollie - rekla je. - Hvala vam - tiho je rekla Mollie. - Nema na čemu. Nadam se da ćemo se ponovno vidjeti - rekla je Yancey. - I ja - odgovorila je Mollie širom otvorenih očiju i nježnim osmijehom. Kad su Darla i Mollie otišle, Yancey je zaključala vrata i okrenula se prema Derricku. Osjećaji su joj bili kao prekinuta niska bisera, iznenada slobodnih, koji se kotrljaju po tvrdom drvenom podu. Bila je uzbuđena što vidi Derricka, ali i ljuta. Kako se samo usuđuje pojaviti nenajavljen? Pitala se zašto nakon svih ovih godina razdvojenosti Derrick sad stoji tek nekoliko centimetara udaljen od nje? Yanceyine oči ispunile su se znatiželjom i brigom, dok se u Derrickovim čitalo samo zacakljeno uzbuđenje. U napetoj je tišini promatrala njegovo glatko izbrijano lice boje cimeta. Nakon nekoliko trenutaka, pokušala je progovoriti, ali glas ju je izdao kad je promrmljala: - Ne mogu vje... - Vjerovati da sam ovdje - dovršio je Derrick umjesto nje. - Kladim se da sam ja zadnja osoba na svijetu koju si večeras očekivala vidjeti. Došao sam u grad na neki sastanak i vidio tvoje ime na reklami. Ne mogu postojati dvije Yancey Braxton. - Derrick se tad približio Yancey tako da je njegov dah bio poput daška vjetra. I Yancey se onesvijestila.

Drugi dio

Dvadeset i sedmo poglavlje Yancey je panično otvorila oči. Isprva nije shvaćala gdje se nalazi, a zatim je prepoznala Derricka koji je sjedio na rubu kreveta s papirnatom čašom u ruci. Čitao je novine koje su ležale otvorene na krevetu. Noć prije, nakon što se Yancey onesvijestila, Derrick je predložio da smjesta ode liječniku. Derrick je čak zamolio inspicijenta, Talberta, da mu pomogne pronaći liječnika. Yancey je popila nekoliko čaša vode i sat vremena odmarala s hladnim ručnikom na glavi. Rekla je Derricku i Talbertu da će joj nakon cjelonoćnog sna biti dobro. Kad je Talbert otišao, Derrick je bio uporan da noć provede u Yanceyinom apartmanu kako bi bio siguran da joj je dobro. Yancey je bila iscrpljena i još uvijek u šoku pa mu je dopustila da ostane, no jasno mu je dala do znanja da će spavati na dvosjedu. - Kako se osjećaš? - upitao je ustavši. - Kladim se da izgledam grozno - rekla je Yancey. Rukama je popravila kosu i ogledala se po sobi tražeći zrcalo. Zatim je pomno promotrila Derricka. Izgledao je jednako kao što je izgledao kad joj je pomagao prenijeti stvari u unajmljeni kamion kad je iz studentskog doma selila u njihov prvi stan, kilometar i pol udaljen od howardskog kampusa. Derrick je bio visok, sa solidnim tijelom, poput trkača. Oštra smeđa kosa bila mu je vojnički kratko ošišana, a koža mu je bila boje zobenog brašna. Crte lica bile su mu previše neugledne da bi se smatrao zgodnim kao Basil, ali imao je prekrasne lješnjak-smeđe oči i neku dječačku ranjivost kojoj Yancey nije mogla odoljeti. - Misliš li ikad na Madison? - upitao je Derrick. - Madison? Tko je Madison? - upitala je Yancey. O čemu ovaj čovjek priča, pitala se Yancey dok je navlačila plahte i pokrivač do vrata kao da sakriva neku užasnu kožnu bolest. Potonula je natrag u ugodu spuštenih jastuka. - Ah, zaboravio sam. Nisi joj dala ime - rekao je Derrick. - Derrick, ti si nešto pobrkao. Koga nisam nazvala? Tko je Madison? U sobi je nastala napeta tišina dok je Derrick posezao za Yanceyinom rukom i nježno je protrljao, a zatim rekao: - Madison je naša kćerka. - Naša kćerka? - vrisnula je Yancey. - O čemu ti to govoriš? Mi smo svoje dijete dali na usvajanje! - Iznenada se Yancey sjetila dana kad je rekla Derricku da je trudna i kad je on odlučno objavio: -

41

Nisam spreman za dijete. Nisam spreman za ženidbu. Želim biti financijski neovisan prije nego što osnujem obitelj. - Ti si je dala - ispravio ju je Derrick. Yancey se nagnula prema Derricku. - Mi smo je dali - gdje si ti bio? Ali, reci mi o čemu govoriš. Ne poznajem nikakvu Madison - rekla je Yancey u nevjerici odmahujući glavom. Misli su joj odlutale u prošlost, u studentske dane u Washingtonu D.C. Otkrila je da je trudna mjesec dana nakon što se Derrick počeo kolebati oko njihove budućnosti. Yanceyina prva reakcija bila je otići na pobačaj. Ako ne može živjeti s Derrickom i njihovim djetetom, tad će se posvetiti karijeri i postati zvijezda. Kad je Derrick slučajno čuo kako Yancey govori Avi o pobačaju, preklinjao je Yancey da mu dopusti učiniti ono što je ispravno, unatoč protivljenju svoje obitelji. Nekoliko mjeseci nakon što je pristala udati se za Derricka, Yancey je zaključila da je Derrickova ponuda više iz osjećaja krivice, nego iz istinske ljubavi. Kad ga je suočila sa svojom pretpostavkom, Derrick je potvrdio njezine sumnje. Nije mogla započeti njihov zajednički život na takav način. No, bilo je prekasno za pobačaj, tako da je Yancey zaključila kako je za njezino nerođeno dijete najbolje da ga da na usvajanje te je razvrgnula zaruke nekoliko tjedana prije nego što se dijete rodilo. - Nisam je se mogao odreći. Moja je krv. Kad sam otišao odvjetniku potpisati dokumente, nešto me jednostavno obuzelo. Ne znam je li to bio osjećaj krivnje, i iako sam znao da nisam spreman biti roditelj, znao sam i da je ne mogu jednostavno pustiti u svijet, a da ne zna tko joj je otac. Stoga sam uredio da je posvoji moja sestra, Jennifer. Jen je doista silno željela dijete i kad mi je predložila... no, činilo se da je to ispravno. Sjajna je majka. - U čemu je onda problem? Zašto si došao? I zašto mi to govoriš? Derrickove oči su se naglo ispunile suzama i pet minuta je nekontrolirano plakao. Kad je prestao plakati i protrljao oči krupnim rukama, rekao je: - Jennifer umire. Više ne može biti Madisonina mama, a Jen kaže da Maddie treba majku kad ona umre. Sobu je ponovno preplavila tišina. Yancey se činilo da je ta tišina guši, kao da je netko uzeo jastuk i pokušava je ugušiti. Yancey je prišla prozoru, razgrnula zastore i pogledala magličasto jutarnje nebo, s oblacima koji su se trudili prekriti sunce. Zatim je zatvorila oči, prisiljavajući se da duboko diše kako bi se mogla probuditi iz ove noćne more na javi, ali i nadalje je čula Derrickov glas. - Moja sestra ima rak. Rak dojke, i to drugi put. Liječnik kaže da joj je preostalo još tri mjeseca života. Jennifer je predložila da te pronađem. Ispočetka mi se to nije činilo kao dobar plan. No, pomislio sam, što ako jednoga dana poželiš vidjeti svoju kćerku? Možda jednoga dana kad bude prekasno. Jennifer se nikad nije udavala, ali viđa se s jednim tipom koji je lud za njom. No, on nikad nije bio otac Madison. To je bio moj posao. Iako ja nju nikad nisam smatrao poslom. Pravi je užitak. Yancey je i nadalje šutjela. Derrick je naposljetku upitao: - Yancey, jesi li dobro? Razumiješ li što sam rekao? - Govorio je tihim, smirujućim glasom. Prišao je prizoru i obgrlio Yancey oko struka. Njegov dodir kao da je uklonio napetost u njezinom tijelu. Nakon nekoliko minuta, Yancey se istrgnula iz Derrickovog zagrljaja i okrenula prema njemu. - Molim te, reci mi da je ovo neka bolesna šala. Molim te... molim te. - Ne mogu to učiniti. Naša kćerka je uvelike dio mojeg života i moje obitelji. Došao sam vidjeti želiš li da bude dio tvojega. Jesi li spremna biti majka? - Jesi li ti poludio? Nikad nisam bila bliže sreći nego što sam sad! Udajem se! - viknula je Yancey i gurnula prstenjak Derricku pred lice. Glas joj je zvučao hirovito i neuravnoteženo. - Tko je sretnik? Yancey je poželjela ošamariti Derricka. - Je li me zato zvala tvoja majka? Zašto mi nije rekla za dijete? Kako si ono rekao da se zove? - Bio sam ljut na nju što te nazvala. Nije bilo na njoj da to učini. A dijete se zove Madison. Jennifer ju je nazvala Madison. I savršeno joj pristaje. Želiš li vidjeti njezinu fotografiju? - upitao je Derrick posežući u stražnji džep, i izvukao novčarku. - Ne! Ne čini to. Ne želim vidjeti fotografiju nekoga koga ne poznajem - rekla je Yancey. Dok je Derrick vraćao novčarku u džep, zamijetio je pogled progonjene tuge u njezinim očima i krupne, lake suze koje su joj se sad slijevale niz lice. Dolazio je do spoznaje od koje mu se stiskao želudac - veoma brzo, njegova će kćerka biti bez majke.

Dvadeset i osmo poglavlje

42

Probudio sam se usred noći tijela natopljenog znojem i pimpeka tvrdog kao kamen. I jedno i drugo duboko me uznemirilo. Probudio sam se iz sna - bolje rečeno, noćne more. Obično ne pamtim snove i ne mislim da imaju ikakvo značenje, no ovaj je bio drukčiji. Bio je to seksualni san sa Zurichom i sa mnom, i u njemu smo radili stvari koje zahtijevaju kršenje zakona sile teže. Zastrašujuće u tom snu bilo je da Zuricha nisam doista osjetio dok u sobu mojih snova nije zakoračila Yancey. Jedino čega se sjećam njezin je krik, "Skini se sa njega, seronjo", i odmahivanja glavom kao da je opsjednuta. Nije bilo jasno urla li na mene ili na Zuricha. Bilo je to čudno sranje. Možda mi je Zurich pokušavao reći što bi se moglo dogoditi glasujem li protiv njegovog partnerstva u tvrtki. Zaključio sam da je jedino što bi mi moglo odvući misli sa Zuricha i njegovog pimpeka veličine krastavca telefonski seks s mojom dragom. Podigao sam slušalicu i nazvao njezin broj, a pimpek mi je omlohavio kao mokar celer. Ali, znao sam da će, čim joj čujem glas, ponovno skočiti u stavu mirno. Nakon što je telefon nekoliko puta zazvonio, zamolio sam hotelskog operatera da me spoji sa sobom Yancey Braxton, i posegnuo do noćnog ormarića iz kojeg sam izvukao omiljeni lubrikator. Dok je telefon i nadalje zvonio, stavio sam malo masne tvari na dlan ruke i spremio se dovesti maloga do ekstaze. Jedino što mi je bilo potrebno bio je seksi, sladak glas mojega anđela, ali umjesto njega dobio sam hotelsku snimku koja me obaviještavala da gost nije dostupan i da ostavim poruku. Pomislio sam da spustim slušalicu, ali sam umjesto toga svojim najboljim zavodničkim glasom prošaptao: - Hej, slatkice. Ovdje tvoj čovjek. Držao sam se za nešto čemu silno nedostaješ. Što ću sad? Gdje si? Nazovi me. - Spustio sam slušalicu i uzeo stvari u svoje ruke, doslovce. Zamislio sam Yancey na krevetu bijelih ružinih latica u pripijenoj spavaćici boje kože. Kosa joj je bila savršena i poput svilene marame uokvirivala njezino prekrasno lice, a u ustima je držala prst i nježno ga sisala kao da je neka egzotična delicija. Čak i s tom slikom u glavi, pimpek mi je ostao posve ravnodušan, i na trenutak su mi misli odvrludale onom snu sa Zurichom, zbog čega sam osjetio još veću nelagodu. Završio sam s tim sranjima u životu. Sljedećeg jutra iskočio sam iz kreveta i upravo krenuo prema kupaonici kad mi je na pamet pala fenomenalna ideja. Vratio sam se u spavaću sobu, uzeo telefonsku slušalicu i nazvao svoju putničku agenticu. Rekao sam joj da me ubaci na prvi let za Las Vegas. Upitala me je stižem li na let za četiri sata. Rekao sam da dolazim. Bilo mi je očito da mi je potrebno nešto više od telefonskog seksa prije nego što se uvalim u neku nevolju o kojoj nisam htio ni razmišljati. * Baš sam bio na izlasku, s putnom torbom u ruci, kad sam čuo zvonjavu telefona. Moja prva pomisao bila je da me mi to Yancey uzvraća poziv, no displej s brojem pozivatelja pokazivao je broj mojeg ureda. Dakle, zvali su me ili Nico ili Brison. - Halo. - B, što ima? - upitao je Nico. - Baš sam na izlasku, čovječe. Idem si vidjeti žensku na par dana. - Zar se nisi upravo vratio iz Vegasa? - Jesam. - Nemoj mi reći da ovdje u gradu nemaš ništa spremljeno sa strane za vremena kao što su ova - šalio se Nico. - Znaš da su moji igrački dani završeni, pa igranje prepuštam tebi. I znam da me nisi nazvao kako bismo razgovarali o mojem ljubavnom životu. - Nisam, čovječe. Slušaj, trebam te na svojoj strani. Imam dojam da će naš dobričina Brison glasovati da se pederu dopusti partnerstvo u firmi. A, B., ti znaš da će nam to naškoditi. Čovječe, svi u poslu će pričati o nama i smijati nam se kad iziđe onaj prokleti članak, ako ga dovedemo u tvrtku. To sranje me stvarno ljuti - rekao je Nico. - Shvaćam te, čovječe. Ali, zašto si tako siguran da će Brison glasovati za? - Vjeruj mi, poznajem ga. On mi je rod i volim ga, ali ne mislim da razmišlja ispravno. Hoću reći, stalno govori o poslu koji će nam taj tip donijeti sa sobom, ali ja mislim da nas trojica možemo dobiti njegove klijente, i više. - Zašto to misliš? - B, kladim se s tobom u gotovinu da njegovi slavni klijenti nemaju pojma da posluju s religioznim pederom. Mislim da on blefira. Znam da bi, kad bismo razgovarali s njegovim klijentima i izložili im što možemo učiniti za njih... oni bi s nama potpisali brže nego ovisnička kurva.

43

Pogledao sam na sat i shvatio da moram krenuti u zrakoplovnu luku. Pomislio sam da ispričam Nicu o svom razgovoru sa Zurichom i kako ne mislim da bi nam se pridružio ukoliko odluka nije jednoglasna, ali tad sam zaključio da ne želim pitanja o tome zašto sam razgovarao s njim u četiri oka. - Možda će zatražiti da prestanemo razmišljati o njemu - predložio sam. - Kamo drugdje će otići? Kladim se da su mu bijeli momci već pokazali vrata. Gdje će drugdje pronaći svježe pimpeke ukoliko ne bude patrolirao svlačionicama po čitavoj zemlji s iskaznicom s imenom naše tvrtke? Ponovno sam pomislio da kažem nešto u Zurichovu obranu. O njemu nisam mnogo znao, ali znao sam da nije od onih koji miješaju posao i zadovoljstvo. To bi bilo sličnije Nicu i mojem bivšem ja. - Čovječe, kao što sam rekao, shvaćam te, ali, može li to pričekati dok se ne vratim iz Vegasa? Ništa se neće dogoditi dok ne glasujemo, a tko zna, možda se Brison predomisli. Možda shvati da nam ne treba još jedan partner. - Nadam se da si u pravu, stari. Ali, ako baš moramo imati homoseksualca u tvrtki, dovedimo neku pičkolizačku lezbu. S takvom kujom bi možda imali prilike gledati - šalio se Nico. Barem je zvučalo kao da se šali. S Nicom nisi nikad mogao biti siguran. - Čovječe, auto me čeka ispred kuće. Moram juriti - rekao sam. - Samo ti idi, stari, i daj je jednom i za mene. - Izribat ću te kad se vratim, Nico.

Dvadeset i deveto poglavlje Derrick je uhvatio Yancey za ruke i veoma blago rekao: - Znam da je sve ovo previše. I znam da smo se promijenili od onda kakvi smo bili na Howardu. Kajem se zbog nekih odluka u životu. Izgleda kao da ti imaš karijeru koju si oduvijek željela i kažeš mi da si sretna. Ali, želim da o ovome veoma ozbiljno razmisliš. Mislim da nam može uspjeti. Lošu situaciju možemo preokrenuti u nešto pozitivno. Bila je sredina poslijepodneva i njih dvoje su sjedili na dvosjedu u dnevnom boravku Yanceyinog hotelskog apartmana. Noć su proveli u Yanceyinom krevetu, u čvrstom zagrljaju, kao što su to učinili toliko mnogo puta u njihovom stanu u blizini Howarda, s Derrickovom bradom lagano položenom na vrh Yanceyine glave. U tim bi danima glazba Sade i Luthera Vandrossa svirala u pozadini kad bi vodili ljubav. No, sinoć nije bilo nikakve glazbe, niti vođenja ljubavi, nego samo dvoje ljudi koji se međusobno tješe zagrljajem. Yancey je razmišljala koliko će joj dijete koje ne poznaje drastično promijeniti život i budućnost. Stalno se pitala može li ikad biti dobra majka kad joj je Ava dala tako bijedan primjer. Ne bi li bilo bolje da Madison nema nikakvu majku, nego da ima nekog slabo osposobljenog da joj pruži ljubav koju dijete zaslužuje? Što će biti s njezinom vezom s Basilom, i može li ponovno voljeti Derricka tako jako? Jutro ih je zateklo u zajedničkom doručku prepečenog peciva s pekmezom od grožđa i crnom kavom. Nakon doručka, Yancey i Derrick su otišli na u teretanu, uglavnom u mukloj tišini, tišini koja se činila čista kao zrak. Kao da nisu primijetili nekoliko klijenata koji su se vrzmali oko utega, čak ni jednog pretilog bijelca koji je zakoračio na pokretnu vrpcu pokraj Yancey i pokušao zapodjenuti razgovor. Kad god bi Derrick pokušao spomenuti Madison, Yancey je prosvjedovala, strijeljajući ga pogledom. Derrick joj je kimnuo glavom u svečanoj suglasnosti da o svom problemu rasprave kasnije. Kad su se vratili u hotelski apartman, tišina se još nekoliko minuta nastavila dok Derrick nije glasno pozvao: - Yancey? - Kad se ona naglo okrenula prema njemu, Derrick je zastao i napućio svoje pune, sočne usne kao da želi nešto šapnuti. Odmaknuo se od visokih prozora u spavaćoj sobi i sjeo na dvosjed. Yancey je još uvijek šutjela i gledala Derrickove oči kao da je u nekom transu. Nakon nekoliko minuta, on je ponovno progovorio: - Valjda želim reći da... možda bismo trebali razmisliti o tome da se oženimo. Što ti misliš? - Što ti to govoriš? - Glas joj je bio tanak i kolebljiv. - Ja se već udajem. Misliš da ovaj prsten nosim zbog zdravlja? - upitala je Yancey, zamahnuvši mu prstenjakom ispred nosa. Glavom joj je zabljesnulo sjećanje na Basila na koljenima u kazalištu dok je podizala glas u bijesu i tuzi. - Voliš li ga? - upitao je Derrick. - Voliš li ti mene? Derrick je neko vrijeme šutio, a zatim dodao: - Nekoć sam te silno volio. Madison volim do smrti. Ti si dio nje i mislim da bih mogao naučiti ponovno te voljeti. - Naučiti ponovno me voljeti? Sad si doista zabrljao. Mislim da je vrijeme da odeš - rekla je Yancey. - Taj sam film već gledala i znam kako završava.

44

Derrick je ustao s dvosjeda, uhvatio Yancey za ruke i rekao: - Molim te, razmisli. Nazvat ću te sutra prije nego što odem. - Nagnuo se i nježno je poljubio u obraz. Derrick je zgrabio svoju bež kožnu putnu torbu i krenuo prema izlazu iz apartmana, kad je Yancey povikala: - Čekaj! Derrick se okrenuo i upitao: - Što da čekam? Yancey mu se približila i rekla: - Budući da sinoć nisi vidio predstavu, želiš li doći večeras? - Možda će ako me vidi na pozornici, pomislila je Yancey, shvatiti što traži od mene da odbacim. - Naravno, rado bih došao. Ionako ovdje više nemam posla. - Ostavit ću ti ulaznicu na blagajni. Nakon predstave dođi u moju garderobu. Možda možemo još malo popričati. - Super - rekao je Derrick još se približivši Yancey, i poljubio je u čelo. Usnice su mu na trenutak oklijevale, a zatim je otvorio vrata i izišao u hodnik. Nekoliko minuta nakon što je Derrick otišao, Yancey je iznenada postalo hladno, kao da je zaključana u prostoriji koju čak ni sunce ne može zagrijati.

Trideseto poglavlje Očekivao sam da će Yancey biti iznenađena kad sam pokucao na vrata njezine garderobe. Ali, ja sam bio taj koji se iznenadio. Čim sam prišao vratima, čuo sam glasove. Bila je to Yancey i neki muški glas, i iako su im glasovi bili prigušeni, čuo sam kako Yancey pita ima li još iznenađenja, a muški glas sa snažnim basom odgovara, "Nema". Zatim je uslijedila duga tišina pa sam pokucao na vrata. - Slobodno - rekla je Yancey. Otvorio sam vrata, koja su bila nezaključana. I eto je, za toaletnim je stolićem u kućnom ogrtaču, a neki frajer prekriženih nogu sjedi na obližnjem dvosjedu. Kad sam ušao s buketom od desetak ružičastih ruža, ona se nasmiješila i čvršće ovila ogrtač oko tijela, a zatim ustala, mlako me zagrlila i brzo poljubila. - Što ti radiš ovdje? Hoću reći, nisi mi rekao da dolaziš. Ali, kako si me divno iznenadio - rekla je. Odmjerio sam frajera na dvosjedu i upitao: - Prekidam li vas u nečemu? Yancey ga je pogledala i oslobodila navalu riječi. - Danas mi je dan za iznenađenja. Ovo je Derrick. Derrick Lewis. Sjećaš se da sam ga spominjala? Derrick iz D.C.-a, koji sad živi u Kaliforniji... koja je blizu Vegasa. Došao je poslovno u grad i iznenadio me netom prije predstave, pola sata prije nego što se zastor podigao, pa sam ga pozvala na predstavu i kasnije iza pozornice. Pomislio sam, Ne bi li trebao čekati ispred kazališta, a ne u tvojoj garderobi? Derrick je ustao, ispružio ruku i rekao: - Kako si? Yancey mi je puno pričala o tebi? Odgovorio sam: - Također - ali sam se pitao, Kad mu je pričala o meni? Tijekom stanke, ili je s mojom ženskom razgovarao i prije večeras? Sačuvao sam hladnokrvnost. Čvrsto sam obgrlio Yancey oko struka promatrajući frajera. Pogledao sam njezin toaletni ormarić i zamijetio da još uvijek ima moju fotografiju, na kojoj izgledam sjajno bez košulje, u kupaćim gaćicama u kojima mi se vidi pimpek. No, zamijetio sam i vazu sa cvijećem koje nisam ja poslao. - Nije li to jednostavno divno? - rekla je Yancey s nekom nelagodom u glasu. Zvučala je kao da se nečega srami. Znao sam da to nije moguće. Frajer je pristojno izgledao, ali nije se mogao mjeriti sa mnom. Odmaknula je moju ruku sa svojega struka i rekla: - Idem se na brzinu istuširati. Derrick i ja smo namjeravali otići nešto pojesti. Kako ti to zvuči, dragi? Prije nego što sam uspio išta reći, oglasio se Derrick. - Yancey, možemo i drugi put. Ne želim vam držati svijeću. - Onda dobro. Baš mi je drago da smo se vidjeli - rekla je Yancey i pružila Derricku ruku. - Pozdravi svoju majku od mene, a tvoju sestru ću staviti na sam vrh popisa za molitvu. - Nasmiješila se. Popisa za molitvu? Nisam ni znao da Yancey moli. U njezinom sam osmijehu primijetio neku nervozu zbog koje je izgledao lažno, kao kad se neka kraljica ljepote osmjehuje drugoplasiranoj, misleći, Nisi li silno sretna zbog mene? - Hoću - rekao je Derrick glupavo zagrlivši Yancey, a zatim otišao kao ranjeno štene. Imao sam osjećaj da sam pokvario neke velike planove. Kad je Derrick otišao, Yancey me ponovno zagrlila i pošteno poljubila, što nisam doista osjetio. Ona je to zamijetila, pogledala me i upitala: - Basil, jesi li dobro? - Super sam. Onda, što je ovaj tip radio u gradu? - Došao je na neki sastanak. Radi kao inženjer za Hughes Aircraft u predgrađu Los Angelesa. Došao mi je reći da mu sestra boluje od raka. Derrick je doista izbediran zbog toga - rekla je Yancey.

45

Zaustio sam da je upitam je li to bilo iznenađenje i zar joj to nije mogao reći telefonski, kad je Yancey zamijetila hotelsku karticu na dvosjedu i rekla: - Oh, Derrick je ostavio ključ. Moram ga uhvatiti. - Kanio sam joj ponuditi da ga sam dostignem, ali ona je iznenada izjurila iz prostorije, još uvijek u kućnom ogrtaču, i trčala kao da bježi iz zatvora. U dvije godine koliko je poznajem, Yancey mi se nikad nije činila ovako nervozna, niti se kretala ovako brzo. Nešto se događalo i imao sam osjećaj da mi se neće svidjeti.

Trideset i prvo poglavlje Kad su Derrick i Basil otišli iz Las Vegasa, Yancey se osjećala osamljeno i nemoćno. Patila je od emotivne iscrpljenosti i srce joj je bilo ispunjeno mješavinom sreće i straha. Osjećala je radost što joj je muškarac s kojim je nekoć sanjala provesti život predložio upravo to. Unatoč snažnim osjećajima prema Basilu, nije mogla ne proživjeti ponovno sjećanje na ljubav prema Derricku. Yancey nije znala što da učini pa je nazvala Avu. Kad je nazvala majčin broj kod kuće, Yancey je imala još nekoliko sati prije nego što je trebala biti u kazalištu. Sluškinja ju je obavijestila da je Ava u New Yorku i dostupna je na mobitel. Yancey je spustila slušalicu i brzo nazvala ovaj drugi broj. - Halo - rekla je Ava izlazeći iz limuzine. S četrdeset i pet godina, Ava je još uvijek izgledala vrhunski i mogla je otmjeno izići iz automobila, čak i u uskoj kožnoj suknji i na trinaest centimetara visokim petama. Odijevala se i ponašala kao žena kojoj odgovara da je svi zamijete. Ako Tina Turner može to nositi, može i Ava. Visoka uočljivih metar i osamdeset i teška pedeset i šest kilograma, Ava je za nekoliko tjedana mogla smršavjeti na pedeset, uz pomoć tableta koje bi joj njezin liječnik bez pitanja prepisao. Ava se nije voljela znojiti, tako da vježbanje nije dolazilo u obzir. Kosu je nosila u veoma kratkoj, modernoj frizuri koju je proslavila Angela Bassett u filmu Waiting to Exhale. Ava nije popušila tvrdnje o eleganciji Božje glazure na svojoj prirodnoj tamnosmeđoj kosi, pa je kosu bojala ugljenocrno tjednim posjetima salonu Elgina Charlesa. - Gdje si? - upitala je Yancey. - Baš ulazim u hotel - odgovorila je Ava. Yancey je čula statički elektricitet i zvukove grada u pozadini i iznenada poželjela da je u New York Cityju. - Nisam znala da ideš u New York - rekla je Yancey. - Morala sam doći ovamo isplanirati tvoje vjenčanje. Iz Kalifornije sam učinila sve što sam mogla. Kako si ti? - Nisam baš dobro - odgovorila je Yancey s tugom u glasu. - No, imam neke vijesti koje bi te mogle oraspoložiti. Dobila sam informacije koje sam tražila, i Basil će sasvim lijepo poslužiti za prvog muža. Dečko ima imovine, odličnu kreditnu sposobnost, a ni onaj njegov posao ne ide loše. Osim toga, ima neke nekretnine na Floridi i zajedničke fondove koji prilično dobro posluju. - Baš lijepo - odsutnim glasom je rekla Yancey. - Baš lijepo? To je sve što možeš reći? Što ti je? - Voljela bih da ti to mogu reći oči u oči, ali potreban mi je tvoj savjet. Možda da me nazoveš kad se smjestiš. - Je li loše? - Moglo bi biti. - Onda mi moraš odmah reći. Upravo ulazim u hotel. Pronaći ću neko mjesto u predvorju prije nego što se prijavim. - Mogu te nazvati kasnije. - Ne, reci mi o čemu je riječ - zahtijevala je Ava. Yancey je sporo izdahnula, ali nervoza joj se i nadalje zadržala u glasu. - Što kažeš na to da budeš baka? - upitala je. - Ne! Yancey, molim te reci mi da nisi trudna. - Nisam trudna. - O čemu onda govoriš? - Sjećaš se moje zadnje godine na Howardu kad sam bila trudna? - Da, to ti je vjerojatno najgora pogreška u životu. Kako mi je drago da si se pobrinula za to - rekla je Ava tonom koji kao da je želio reći da je ta tema obavljena. Nakon trenutka šutnje, Yancey je rekla: - Nisam se pobrinula.

46

- Molim! - povikala je Ava. - Poslala sam ti novac! Rekla si mi da si pobacila. Kako si mogla biti tako glupa? Kako si mi to mogla tajiti? Ja sam ti majka! - U njezinom glasu čula se ogorčenost. Ava je pronašla ugodan naslonjač u hotelskom predvorju i u ošamućenoj tišini slušala svoju kćerku. Yancey joj je ispričala o odluci da ne pobaci, nego da dijete da na usvajanje. Zatim je s Avom podijelila Derrickovu nedavnu objavu, kroz čitavu priču neprekidno jecajući. Kad je završila, Yancey je očajnim glasom upitala: - Što da učinim? Avin je glas bio odlučan. - Nećeš učiniti ništa drukčije. Udat ćeš se za Basila. Derrick i to dijete mogu nastaviti sa svojim životima. To nije tvoj problem. Derrick je odabrao svoje, a ti svoje. Sad oboje morati živjeti s posljedicama svojih odabira. Ne mogu vjerovati da je taj dečko tako glup da je vjerovao da može odgajati dijete. I kog ćeš vraga ti s nekim djetetom koje ne poznaješ i koje te nikad nije vidjelo? - Ali, to je moje dijete. Tako sam zbunjena - rekla je Yancey. Mahnula je slobodnom rukom, napravila nekoliko koraka, a zatim se vratila i naslonila na zid. - Nema razloga za zbunjenost. Što se tebe tiče, to dijete je mrtvo. - Bih li trebala reći Basilu? - Ni govora! Zašto bi to učinila? Nisi li upravo čula kad sam rekla da je to dijete mrtvo? - Ali, ona nije mrtva! I što ako netko sazna za nju i to procuri u medije? Moglo bi mi uništiti karijeru ako joj okrenem leđa. - Već si joj okrenula leđa, a medijima to još nitko nije rekao. Derrick ti valjda ne prijeti? - Ava je skinula sunčane naočale, kao da će Yancey jasnije shvatiti njezinu poantu bude li bijesno promatrala mobitel. - Ne. - Zašto bi onda ikome rekla? Posebice muškarcu za kojeg ćeš se udati? - Tako da bude siguran da se i nadalje želi oženiti sa mnom - povikala je Yancey. - Kao prvo, crncu ne želiš dati razne mogućnosti ili višestruki izbor - bezosjećajno je rekla Ava. - A što ako se Derrick želi oženiti sa mnom? - Yancey! - vrisnula je Ava. - Slušaj me. Derrick je imao svoju priliku i zajebao je. Imaš divan život. Moraš zaboraviti to dijete. Gotovo je. Pusti to. Kreni dalje! - Ali, razmišljam o tome svaki božji dan otkad se dogodilo! Pokušala sam ga izbaciti iz glave, ali ne ide. Dok nisam razgovarala s Derrickom, nisam ni znala jesam li rodila djevojčicu ili dječaka. Ava, imam kćerku. - Nemaš ti kćerku, Derrick je ima. Zar moram doći u Las Vegas i šamarima ti utjerati pamet u glavu? Zaboravi to dijete. Moramo isplanirati vjenčanje. A ti to sranje moraš zadržati za sebe i pobrinuti se da to isto učini i Derrick. Što on sad hoće? Možemo smisliti neku lovu da mu začepimo gubicu. - Derrick ne želi novac. Rekao je da samo želi majku za svoju kćerku. - Djeca svaki dan odrastaju bez majke - hladno je rekla Ava. Njezine su riječi probole Yanceyino srce, a bol je bila tako oštra da je Yancey mogla samo spustiti slušalicu. - Prokleto je točno da dijete može odrasti bez majke. Ja jesam! - glasno je rekla promatrajući svoje natekle oči u zrcalu. Yancey je uzela nekoliko kockica leda iz kante smještene pokraj bara i stavila ih u laneni ubrus. Hladni oblog riješit će je nadutosti. Yancey se morala brzo sabrati. Morala je odraditi predstavu.

Trideset i drugo poglavlje Čini se da sam za sad siguran. Kad sam se vratio iz Las Vegasa, svratio sam u ured pregledati poštu. Baš sam izlazio kad sam naletio na Nica, koji je pušio cigaru s širokim osmijehom na licu. Upitao sam ga zašto je tako sretan i Nico mi je rekao: - Peško je odlučio da nas ne želi uplitati u to. - Govoriš o Zurichu? - upitao sam. - Da, o kome bih drugom govorio? - odgovorio je Nico ispuhujući krug dima u smjeru suprotnom od mene. - Kad se to dogodilo? - Negdje oko podneva je nazvao Brisona i rekao da je odlučio sâm odustati. Pitam se kako će to sranje ispasti - šalio se Nico. - Dakle, pretpostavljam da ćemo početi tražiti novog partnera? - Valjda. No, budući da Brison želi biti tako liberalan prema pederima, trebali bismo potražiti lezbaču - rekao je Nico. Otišao je prema svojem uredu i nadalje pućkajući cigaru.

47

* Otišao sam u teretanu kako bih se riješio stresa koji sam osjećao. Nije pomoglo. Dok sam trčao na pokretnoj traci, misli su mi letjele s Yancey na Zuricha. Da li me ona vara? Da li me on privlači? Zašto brinem o svojoj budućnosti s Yancey, ili hoće li mi se Zurich ubrzo javiti? Yancey se silno trudila razuvjeriti me kad sam je upitao osjeća li još uvijek nešto prema Derricku. Kad smo došli u njezin apartman, pokušao sam utvrditi ima li ikakvih znakova da je Derrick učinio nešto više osim što je pogledao Yanceyinu izvedbu na pozornici. Prebrojao sam kondome koje je čuvala u malenoj mjedenoj kutijici. Još uvijek je sadržavala paketić od tri kondoma. Daska na WC-u bila je spuštena, i ja sam je podigao kako bih se uvjerio da nema žutih tragova mokraće nekoga tko je stajao, ali teško je biti siguran budući da sam vidio da je sobarica bila u kupaonici i ostavila čiste ručnike i sapune uz rub kade. Kad sam upitao Yancey gdje je Derrick odsjeo, brzo je odgovorila da ne zna. Glas joj je zvučao nesigurno. Čim smo se uvukli u krevet, Yanceyine ruke su krenule ravno na moj pimpek. Inače volim kad je tako agresivna, ali te sam noći stalno mislio o izrazu njezina lica kad sam ušao u garderobu. Yancey me upitala je li sve u redu i rekao sam joj da sam samo umoran zbog vremenske razlike i leta. Sljedećeg jutra kad sam se probudio, vodili smo ljubav, ali bez moje uobičajene strasti. Činilo se da Yancey to ne primjećuje. Činilo se kao da je i njoj nešto na pameti. Netom prije nego što sam otišao u krevet, zazvonio je telefon. Bio je to Zurich. Kad smo izmijenili uobičajeno što ima, on me upitao: - Jesi li razgovarao s Brisonom? - Ne, bio sam u Vegasu vidjeti kako mi je zaručnica, a kad sam se vratio u ured, njega nije bilo - rekao sam. - Znači, nisi čuo? Rekao sam Zurichu da mi je Nico prenio informaciju. - Mislim da me taj tip ne voli - rekao je Zurich. - Zašto to misliš? Nico je super. - Jednostavno imam takav osjećaj. Ali, nisam te zato nazvao. - Dakle, pokušat ćeš samostalno. Možda se vidimo u rovovima. - Da, možda. Veselim se što ću biti neovisan i vjerujem da posla ima dovoljno za sve. - Da, vjerojatno si u pravu. Razgovarali smo još nekoliko minuta i Zurich je predložio da ostanemo u kontaktu, a ja sam mu rekao da je to u redu, iako sam znao da nećemo biti bliski. - Onda, kad je veliki dan? - Razmišljamo o posljednjoj nedjelji u prosincu. - To je brzo. Jesi li spreman? - Kako to misliš? Spreman da spremniji ne mogu biti. - Uslijedila je kratka tišina, a zatim me je Zurich pogodio niskim udarcem. - Znaš, vjenčanje sa ženom ne mijenja to što jesi. Znaš to, zar ne? Koji je kurac time mislio? Osjetio sam kako mi vrat počinje gorjeti kao vrelo željezo i pomislio sam kako je dobro što nismo licem u lice, jer bih mu razvalio bulju, no umjesto toga sam rekao: - Ne, vjenčanje sa ženom nije promijenilo tebe. - A zatim sam spustio slušalicu bez jebenog laku noć.

Trideset i treće poglavlje Darla je bila blago iznenađena kad ju je Yancey u četvrtak navečer pozvala na kasnu večeru nakon predstave. No, doista nije znala što bi mislila kad je Yancey predložila jedan od najboljih restorana u Vegasu, Trez Jazz, smješten u Paris Casino Resortu. Nakon što su smještene za stol, prišao im je konobar i upitao žele li što popiti. - O, da, ja ću cosmopolitan * - rekla je Darla. - Ja ću čašu chardonnaya - rekla je Yancey. Prije nego što je otišao, konobar im je rekao o specijalitetima restorana, koji je bio poznat po svojoj karipskoj kuhinji i kontinentalnim cijenama. - Naručimo pileća krilca uz aperitiv - rekla je Darla. Brzo je pogledala Yancey, a zatim upitala: - To je u redu, zar ne? - Naravno, samo ti navali.

* cosmpolitan - koktel od votke, Triple Seca, soka od limuna i soka od brusnice

48

Dvije su se dame divile prekrasno uređenom prostoru s kolažom očaravajućih boja koje su stvarale topao i privlačan prostor za jelo. Svjetlo iznad glave bacalo je žućkasti sjaj na pokućstvo u art deco stilu i ulja na platnu s portretima glazbenika koja su urešavala zidove. - Ovdje je prekrasno - rekla je Darla očima proučavajući prostoriju. - Nisam li negdje pročitala da je glavna kuharica crnkinja? - Mislim da jest. Znam da je vlasnik crnac, što je pomalo iznenađujuće u ovome gradu. Već sam bolesna od pogleda i zvukova prodajnih automata. Da ne spominjem sve one pomodne turiste u jeftinim odijelima i košuljama sa cvjetnim uzorkom - rekla je Yancey. Konobar se vratio s njihovim pićima i uzeo narudžbu. Nakon što je otpila gutljaj, Darla je rekla Yancey koliko je iznenađena pozivom na večeru. - Zašto si iznenađena? - upitala je Yancey. - Pa, znaš, nastupala sam u nekoliko predstava u New Yorku i gotovo na svim turnejama. A znaš kako klinci pričaju - rekla je Darla. Yancey je podigla obrve i upitala: - Kakve to ima veze sa zajedničkom večerom dvije nove prijateljice? - Samo sam čula da nisi baš druželjubiva kad je riječ o zboristicama. - Nije riječ o tome. Jednostavno mislim da ćeš, ako se zbližiš sa zboristicama, zauvijek ostati zboristica. Nemam ja nikakvih problema s pojedincima; riječ je o tome da sam ja glavna uloga i to je jedino što vidim. - Yancey je podigla svoju čašu s vinom i otpila gutljaj. - Čemu onda ova večera? - pomalo nestrpljivo je upitala Darla, prije nego što je dodala: - Misliš li da sam ja tip za glavnu ulogu? Yancey je poželjela reći, "Draga, mora da se šališ!", ali trebalo joj je nešto od Darle pa je odlučila upotrijebiti malo diplomacije. - Ti si moja alternacija, što znači da te producenti vide kao osobu s potencijalom. - Misliš? - Naravno. Zašto bi te inače odabrali? - Yancey je bila dovoljno pametna da je znala kako mora malo petljati o tome što doista misli o Darlinom talentu ako želi iskrene odgovore. - Valjda bih ti trebala zahvaliti. - Zahvaliti na čemu? - Ti si pionirka. Hoću reći, preuzeti ulogu koju bi većina ljudi smatrala ulogom isključivo za bijelu glumicu. Tako sam sretna kad vidim žene kao što si ti, Vanessa L. Williams, Stephanie Pope i Diahann Carroll u ulogama stvorenim za bjelkinje - rekla je Darla. - Pretpostavljam da si u pravu. Oduvijek sam željela igrati velike uloge i stvoriti nove. To planiram i na filmu. Voliš li stare filmove? - O, da. Volim Claudine, The Wiz, i Dama pjeva blues. - Ne govorim o tim filmovima. To nisu stari filmovi. Govorim o klasicima kao što su Sve o Evi, Mildred Pierce i Žene - rekla je Yancey. Konobar je položio janjeće kotlete s roštilja ispred Yancey i mariniranu kirnju pred Darlu, koja je pognula glavu i nijemo se pomolila. Yancey je pomislila, Zar su svi ljudi koje sretnem zabrazdili u Isusa? Yancey je zagrizla komadić kotleta te odložila vilicu i nož na rub tanjura. - Darla, mogu li te nešto upitati? - Naravno - odgovorila je Darla, uzimajući novi zalogaj kirnje. - Zašto si imala dijete? Mislim, nisi li mislila da će ti to smetati karijeri? Darla je izvadila vilicu iz usta dok joj je lice preplavljivao val šoka. - Rodila sam dijete jer sam bila zaljubljena i nikad nisam ni pomislila na karijeru ili što će dijete za nju značiti. - Nisi? Mislim, je li to teško? - Yancey... blic novosti: Život je težak. Čovjek se nosi s time. Bila sam veoma zaljubljena u Mollinog oca i znala sam da je to ono ispravno. Iako s njim nije ispalo onako kako sam željela, dobila sam Mollie i nikad nisam požalila zbog te odluke. - Ali, kako uspijevaš? Čini se da mnogo putuješ pa pretpostavljam da nisi dugo na jednom mjestu. - Majka mi mnogo pomaže, a Mollie pola godine provodi s ocem, Vincentom. Odlučili smo da se nećemo vjenčati, ali i nadalje smo dobri prijatelji. - I ti misliš da ti majčinstvo ne smeta karijeri?

49

Darla je potisnula osmijeh i rekla: - Oh, sad shvaćam čemu ovaj razgovor. Trudna si. - Molim? Nisam trudna! - bila je uporna Yancey. - I govori tiše! Tako počinju tračevi. - Dobro. Ali, sve to ima smisla. Divna prosidba tvog dragog i sad ovo. - Ne znam hoću li ikad imati djecu - priznala je Yancey. - Je li Mollie bila neplanirana? - Na određeni način, ali nijednom nisam požalila. Razmišljala sam o udaji za Vincenta, i on je želio da se vjenčamo, ali jednostavno nisam mislila da ga volim onoliko koliko bih trebala. Sad otkad ga volim kao prijatelja, stvorili smo divno okruženje puno ljubavi za naše dijete. - Planiraš li pokušati se vratiti na Broadway? - Naravno. Planiram izlaziti na audicije za sve žive uloge kad mi istekne ugovor u Vegasu. U New Yorku mi je malo lakše jer u Bronxu imam obitelj, a imam i nekoliko prijatelja u branši koji poznaju Mollie iz vremena kad je bila samo misao. To dijete ima više kumova nego što bi ijedno dijete ikad trebalo imati - uz osmijeh je rekla Darla. Dvije su dame u tišini uživale u ostatku obroka. Zatim je Yancey naglo palo na pamet Windsorino odbijanje da smršavi. - Moram te još nešto pitati - šapnula je Yancey, naslanjajući se prema stolu, kao da su sad najbolje frendice. - Naravno, ali smijem li naručiti još jedno piće? - Naravno. Darla je pozvala konobara i naručila još jedan cosmopolitan. Yancey je odmahnula glavom odbivši piće. - Želiš li biti moja djeveruša? Darla je naglo razrogačila oči, kao da će joj iskočiti iz duplji. - Šališ se, zar ne? - Ne. Darla je nekoliko sekundi bez riječi zurila u Yancey, a zatim je rekla: - Yancey, vjeruj mi, doista sam počašćena što me pozivaš da sudjelujem u tako posebnom danu. Ali, nas dvije se ne poznajemo tako dobro. Zar nemaš prijateljica u New Yorku koje bi voljele biti tvoje djeveruše? - Imam. Ali, mislila sam da bi to mogao biti način da budeš doživljena kao glavna uloga. Mislim, Basil je velika bivša ragbijaška zvijezda, a ja sam nastupala u gotovo svim mjuziklima na Broadwayu, tako da će moje vjenčanje biti veliki medijski događaj. Ne bi ti moglo naškoditi karijeri. - Možda si u pravu - rekla je Darla i otpila gutljaj pića. - Razmisli o tome. Samo mi javi za nekoliko dana - rekla je Yancey stavljajući kreditnu karticu na stol. Konobar ju je odmah uzeo. - Nisi li ti bila bliska prijateljica s Nicole Springer? Yancey se žacnula na neugodno sjećanje na ženu koju je sabotirala dok joj je bila alternacija. - Poznaješ Nicole? - Da, bila sam s njom na probama za Dottie. Doista je lijepa i, čovječe, što ta zna pjevati! - rekla je Darla. - Što se dogodilo s tom predstavom? - Ponestalo im je novca, ali čula sam da će je možda pokrenuti ponovno, s Nicole. Znaš da je nedavno dobila blizance, zar ne? - Blizance? Ne, nisam znala - odgovorila je Yancey ogledavajući se ne bi li ugledala konobara. Darline novosti o Nicole vratile su joj žeđ. - Da, rodila je dva dječačića. Yancey je privukla pozornost konobara i naručila još jednu čašu bijeloga vina. - Naravno, mogu vam je donijeti, ali vaša je kreditna kartica odbijena. Imate li drugu karticu koju možete upotrijebiti? - upitao je konobar. Yancey je pogledala konobara sa zapanjenim izrazom lica. - Ne! Zaboravite vino. Platit ću gotovinom - rekla je. Naglo je otvorila torbicu i izvukla tri novčanice od dvadeset dolara i položila ih na stol. - Yancey, možemo podijeliti račun - ponudila je Darla. - Dušo, samo ti spremi svoju lovu. Pretpostavljam da je pošta između Vegasa i New Yorka spora - rekla je Yancey govoreći o uplati duga na kartici kojeg nije poslala. Darla je otvorila torbicu i izvukla limenu kutijicu s mentol bombonima kako bi ponudila Yancey. Yancey je ljubazno odbila. Još je bila bijesna zbog toga što joj je kreditna kartica odbijena. - Znaš, Yancey, ovo je doista bio pravi užitak. Prepuna si iznenađenja.

50

- Dušo, nemaš pojma koliko. Trideset i četvrto poglavlje Yancey se odlučila za vjenčanu pratnju od četiri osobe, što znači da se moram pojaviti s kumom i tri djevera. Odlučio sam da će mi kum biti tata. Iako je gadno zajebao s mojom majkom, nimalo ne dvojim da me voli. Zamolit ću Campbell da dopusti Cadeu da bude moj mini-djever. On je poput mene i zacijelo će cijeniti priliku da se fino skocka i bude u blizini gomile lijepih dama. Brison će vjerojatno biti treći, jer mislim da je ne samo pametan poslovan čovjek, nego i općenito govoreći super tip. Četvrto mi mjesto zadaje probleme. Zahvaljujući tome, shvatio sam da nemam vremena za debile. Homo ili hetero. Postoji razlog zašto bih pozvao Nica, jednostavno zato što ako pozovem Brisona, ne želim da se Nico osjeća isključenim. Ali, taj momak je tako nekorektan kad je riječ o vjenčanjima. Već ga vidim na momačkoj večeri, ponaša se kao da je idiot i govori pizdarije. Osim toga, znam da Nico ni najmanje ne mari za instituciju braka. Bio bi kao onaj svjetloputi tip u jednom od mojih najdražih filmova, The Best Man, koji doduše glasno govori, ali ništa ne kaže. Jedna mi osoba stalno pada na pamet. Crnčuga koju želim u blizini kad obećam svoju ljubav Yancey. Iz nekog razloga, želim biti u mogućnosti pogledati ga krajičkom oka kad budem govorio "Uzimam". Moj tip, Raymond Winston Tyler. Postoji samo jedan problem: kad pomislim da bih trebao pozvati Raymonda na vjenčanje, nervozniji sam nego što sam bio kad sam prosio Yancey. Recite, nije li to doista sranje? * Prošlo je tjedan dana od Derrickovog velikog iznenađenja i Yancey je činila sve što je bilo u njezinoj moći da zaboravi Derricka i Madison i usredotoči se na veliku završnicu s fanfarama u Vegasu. Na pozornici se isticala kao eksplozija crvenila na crnobijeloj fotografiji. No, kad bi se zastor spustio, Yancey bi uhvatila duboka depresija i jedva je čekala da zatvori oči i prepusti se snu. Yancey je bila na putu prema kazalištu kad joj je zazvonio mobitel. - Halo? - Gdje si? - upitala je Ava. - Čekam dizalo. - Drago mi je da sam te uhvatila. Imam sjajne novosti! - Kakve? - Kao prvo, razgovarala sam sa svojim odvjetnikom i ti nemaš nikakvih obveza glede Derricka i onog djeteta. Ako si se odrekla svojih roditeljskih prava i prije nego što je dijete rođeno, onda je to... - Ava, zar me zato zoveš? Rekla sam ti da o tome više ne želim razgovarati, dok ne donesem odluku - rekla je Yancey zakoračivši u dizalo. - Odluku si već donijela kad si potpisala one papire. - Ne čujem te. Gubiš mi se - rekla je Yancey. Pritisnula je gumb za kraj razgovora i ubacila mobitel u kožnu torbu.

Trideset i peto poglavlje Upravo sam popio drugu čašu merlota i razmišljao da si natočim i treću, a zatim se predomislio. Izvukao sam CD Erica Beneta, stavio ga u liniju i stisnuo gumb za početak. Morao sam telefonirati i nisam smio biti pripit. Pronašao sam svoj kožni planer i otvorio ga na slovu T. Očima sam preletio preko nekoliko imena dok nisam naišao na Raymonda Tylera. Uzeo sam telefon i nazvao njegov broj. Netom prije nego što sam odabrao zadnju znamenku, došlo mi je da spustim slušalicu, ali sam i tome, kao i trećoj čaši vina, odolio. Nakon što je telefon nekoliko puta zazvonio, začuo sam glas zbog kojeg mi je i sad srce brže zakucalo. Prošlo je više od dvije godine otkad sam zadnji put razgovarao s jedinim čovjekom zbog kojeg sam pomislio da bih s drugim muškarcem mogao provesti i više od jedne noći. - Halo. - Raymond. Kako si, frajeru? - Basil. Što ima? Iznenađen sam što te čujem - rekao je Raymond. - Dakle, još uvijek te mogu iznenaditi. To je dobro. - Pretpostavljam da nisam smio reći da sam iznenađen. Doista sam očekivao da ćeš mi se ranije javiti. - Zašto? - Zaključio sam da ćete vi dečki navaliti na mog mlađeg brata. Rekao mi je da si dio neke tvrtke u New Yorku.

51

- Da, odustao sam od onoga na televiziji. Sad sam poslovni čovjek - šalio sam se. - Sretan sam zbog tebe. Dakle, pretpostavljam da znaš da je moj braco velika faca u Nacionalnoj ligi - ponosno je rekao Raymond. - I rastura. Igra za San Diego, jel' da? - Da. Kako to da niste pojurili za njim? - Čuli smo da će potpisati s nekom velikom bjelačkom tvrtkom u Chicagu - rekao sam. - To nije istina. Tata ne bi dopustio da se to dogodi - rekao je Raymond. - S kim je onda potpisao? - Carlom Postonom iz Houstona. - Je li sretan s njim? - Jest, gospodine. - Dobro. Mi braća moramo paziti jedni na druge, a braća Poston su među najboljima u ovom poslu - rekao sam. - Dakle, ako me nisi nazvao zbog mojeg brace, što onda mogu učiniti za tebe? Nisi valjda u nekoj nevolji? Iznenada sam postao nervozan i nisam bio spreman pozvati Raymonda da mi bude djever, pa sam razgovor skrenuo u drugom smjeru. - Kako je tvoj dečko? - Ne znam koliko ti puta to moram ponoviti, ali ime mu je Trent i dobro je. Kako je tvoj dečko? - Kakav dečko? - Znam te, i sigurno imaš nekoga tko te grije u hladnom New Yorku. - Imam, ali nije dečko. Više se ne bavim time. - Šališ se, zar ne? Dakle, prebacio si se na starije muškarce? Raymondova zadnja primjedba toliko me je razljutila da sam mu umalo skinuo sve po spisku, ali sam sačuvao smirenost i rekao: - Zaljubljen sam u prekrasnu mladu damu i za dva mjeseca se ženim. - Pretpostavljam da bih ti trebao čestitati. Ne znam što se događa, ali nešto je zacijelo u zraku - rekao je Raymond. - O čemu to govoriš? - Ti si druga osobe ove godine za koju znam da je promijenila sklonosti. Hoću reći, sjećam se, otkad se pojavio AIDS, gomila braće se poženila, a sad izgleda da nailazi drugi val. - Ne znam ništa o tome. Znam samo da sam zaljubljen i da je to ono pravo za mene - samouvjereno sam rekao. - Jesi li siguran? - Veoma siguran. - Onda sam sretan zbog tebe. Pošalji mi pozivnicu i poslat ću vam toster ili nešto slično. - Znaš, ja sam se nadao nečem većem - rekao sam dok mi je želudac izvodio salta. - Čemu? Da ti pomognem organizirati zadnje momačko ludiranje? - upitao je Raymond, a u glasu mu se čulo čovječe, kako se zabavljam zajebavajući te. Duboko sam udahnuo i žurno upitao: - Hoćeš li mi biti djever? Uslijedila je kratka tišina koja mi se činila duga poput sata, a zatim je Raymond konačno rekao: - Šališ se, zar ne? - Ne, ne šalim se - odlučno sam rekao. - Basil, čovječe, već smo sve to prošli. Sjećaš se kad si se namjeravao oženiti onom mladom damom s kojom si se ševio dok sam ja spavao u tvojoj sobici? - Što time želiš reći? - Pozvao si me za djevera i na tom vjenčanju, do kojeg nikad nije došlo - rekao je Raymond. - Čovječe, kad je to bilo! Već sam zaboravio na to. - Pitat ću te sad isto što sam te i tad pitao. Zašto bi želio imati nekoga s kime si nekoć bio u intimnom odnosu da te gleda dok činiš veliku pogrešku u životu? - Ovo nije velika pogreška. Znači, misliš da je ono što smo imali bilo intimno? - Ti ne misliš? - Čovječe, nisam nazvao kako bismo o tome razgovarali. Samo sam te htio zamoliti da budeš dio najvažnijeg dana u mojem životu - rekao sam, iznenada poželjevši da sam popio onu treću čašu vina.

52

- Basil, slušaj me. Doista sam počašćen što si me pozvao da budem dio tvog velikog dana. Ali, ne mislim da je to baš dobra ideja. Mislim da to nije pošteno ni prema tebi, ni prema tvojoj mladenki. Čovječe, kad ćeš se već jednom osloboditi? - Osloboditi - o čemu ti pričaš? - Zna li tvoja buduća mladenka o tvom drugom životu? - Mom drugom životu? - Reći ću to ovako. Zna li ona za mene ili druge frajere s kojima si podijelio - kako da to kažem - muškarce s kojima si podijelio posebne trenutke? - To je prošlost. Volim je i ne mora znati. - Basil, dok god imaš tajne, nećeš biti slobodan. - Raymond, nisam te nazvao kako bi mi očitao bukvicu o mom seksualnom životu i slobodi. Ako ne želiš biti moj djever, samo reci "Dovraga, neću" - rekao sam glasom ispunjenim adrenalinom. Osjetio sam kako mi se vrat počinje znojiti. - Nije riječ o tome da ne želim. Jednostavno znam da ne bih trebao. Ali, želim ti sve najbolje. Svi mi zaslužujemo biti sretni i slobodni - rekao je Raymond. Bio sam tako bijesan da sam poželio zavitlati jebeni telefon u kamin, ali sam rekao: - Hvala ti što si me podsjetio koliko me vi pederi možete razjebati!

Trideset i šesto poglavlje Bo je zadnji tjedan studenog i zadnji tjedan Yanceyine gaže u Vegasu. Darla i Yancey su pješačile prema Hotelu Luxor na kasnu večeru, uživale u mjesecu, čiji sjaj boje narančastog sorbeta kao da je lebdio iznad grada. Iako je bilo kasno, zrak je bio zagušljiv i topao, kao u parnoj kupelji. Darla je pozvala Yancey na večeru kako bi još malo popričale o vjenčanju i obećala joj najbolje margarite s mangom u gradu. - Jesi li vidjela onog novog tipa koji se večeras uključio u predstavu? - upitala je Darla. - Onog zgodnog Talijana s čvrstim tijelom? - rekla je Yancey. - Da, pravi je komad - zahihotala se Darla. - Jesi li sigurna da nije jedan od onih koji izgledaju kao Tarzan, a ponašaju se kao Jane? - Možda jest, možda nije. Ali, reći ću ti, ako je pravi Tarzan, zaskočit ću ga i još ću mu platiti za to. - Baš si divlja - rekla je Yancey kad su došle do semafora. Darla ju je nasmijala i bilo je to dobrodošlo zadovoljstvo. - Ne šalim se. Čovječe, koliko je vremena prošlo - rekla je Darla prebacivši veliku kožnu torbu s lijevog na desno rame. - Već mi je toliko zlo od tipova koji čekaju nagodbu da ne znam što bih s njima. Znaš, onih koji tuže bivšeg poslodavca ili neku trgovinu u kojoj su se pokliznuli na malo vode na podu. Pokušavaju se obogatiti na lagan način. Vegas ih je prepun. Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu i upalio natpis za pješake, zakoračile su na zebru. Čim su stigle negdje do polovice prijelaza, Yancey se okrenula prema Darli i upitala: - Onda, hoćeš li mi biti djeveruša? Nakon nekoliko nelagodnih sekundi i čim su nogama dotaknule pločnik, Darla je pogledala Yancey i rekla: - Naravno. Ne znam zašto, budući da se doista ne poznajemo dobro, ali zvuči zabavno. Treba li ti i djevojčica koja će nositi buket? - Djevojčica koja će nositi buket? - Nije se sjetila djevojčice s buketom i pretpostavila je da će je Ava unajmiti. - Da. - Ne znam, moram provjeriti s majkom. - Znaš, Mollie će biti sa mnom, i bila bi oduševljena da je uzmeš. Kad god imam priliku uključim je u to što radim... no, to je nešto između majki i kćerki. Kad budeš imala vlastitu djecu, znat ćeš o čemu govorim. Dok su prolazile kroz dvostruka elektronska vrata hotela, Yancey ju je zabavljeno pogledala i rekla: - Nisam sigurna... za to s djecom. Ali, naravno, Mollie može biti na vječanju. Rado bismo je imali.

Trideset i sedmo poglavlje Bio sam u uredu i čitao sportski dio USA Today kad me nazvala pomoćnica i rekla mi da je na liniji Cavell Clemmons. Nisam očekivao da će mi se taj čovac u skoro vrijeme javiti, posebice budući da mi je još uvijek dugovao lovu kojom sam platio njegovu jamčevinu i izvukao ga iz zatvora.

53

Rekao sam joj da mi ga spoji i uključio zvučnik na telefonu, stavio ruke iza glave i zavalio se u stolac, spreman čuti srcedrapateljnu priču o svojoj lovi. - Gospodine Clemmons - rekao sam. - Kako ste, dovraga? - Dobro sam. - Jesi li siguran? - Najbolje što mogu. Pokušavam riješiti neke stvari. Ali, zovem te da ti kažem da imam tvoju lovu i poslat ću ti je poštom. - Nemoj. Poslat ću ti dostavljača. - Što je, zar ne vjeruješ dobrom starom američkom poštanskom sistemu? Zaustio sam da mu kažem da to nije zbog američke pošte, nego zbog bivšeg klijenta koji me nije nazvao otkad je izišao iz zatvora i ušao u taksi sa ženskom s kojom je uhvaćen u varanju. Kad sam sredio da ga puste iz zatvora, mislio sam da će možda željeti pristojan obrok, ali on i njegova ženska nestali su kao duhovi čim je omirisao slobodu. - Ne, jednostavno je tako jednostavnije. Kad završimo razgovor, reći ću Kendri da uzme adresu. - Super. - Onda, što ima s tobom i tvojom gospođom? - Mojom uskoro bivšom. - Dakle, ponovno ćeš biti samac? - Da, stari moj, i ovaj put ću svoju slobodu zaštititi kao da štitim obiteljske dragulje - šalio se Cavell. - Razumijem te, čovječe. - Što to čujem, ti se svoje spremaš odreći? - Od koga si to čuo? - Čovječe, čuo sam da se ženiš nekom ženskom s Broadwaya. Moja mala, ne žena, rekla je da je to pročitala u nekoj tračerskoj rubrici. - Da, valjda se ženim. - Ne zvučiš mi previše siguran, brate. Nauči iz moje pogreške. Rekao sam Cavellu da je sve super, ali na spomen mog predstojećeg vjenčanja, ponovno sam počeo razmišljati o Yancey i Derricku. Kakvo joj je iznenađenje donio? Bio sam prilično siguran da frajer nakon pet godina nije došao čak u Las Vegas samo kako bi rekao Yancey za neku bolesnu sestru koju mi ona nikad nije ni spomenula. Nisam pao na tu foru, niti sam bio spreman prestati vjerovati Yancey na temelju jednog prigušenog razgovora i buketa cvijeća. Ipak, u životu sam doživio dovoljno iznenađenja od ljudi koji su me voljeli. Zato mi je u glavi zazvonilo zvono za uzbunu. - Cavell, mogu te nešto pitati o tvojoj prijašnjoj situaciji? - Pitaj. - Nisi znao da te snimaju? Hoću reći, ja sam mislio da se čuje neki zvuk kad se snimaju telefonski razgovori. - Čovječe, rekao sam ti, kupila je telefone u trgovini koja se zove Spy Store i izgledali su kao obični telefoni. Uopće nisam obraćao pozornost kad sam jednoga dana došao kući, a moja žena bila silno uzbuđena zbog novih telefona koje je kupila. Mislim, stalno je mijenjala stvari po kući i kupovala nove. - Dakle, ti telefoni izgledaju kao pravi? - Čovječe, izgledaju kao aparati koje možeš kupiti u AT&T telefonskom centru - rekao je Cavell. - To je stvarno ludo - promrmljao sam i načrčkao Spy Store na papir. - Imaš nekoga koga želiš snimati, Basil? - Možda. - Mogu saznati gdje je moja bivša kupila to sranje i broj modela. Moj odvjetnik je dobio te informacije kad smo davali iskaz o razvodu. Pitao ju je gdje je nabavila telefone, koliko su koštali i sve ostalo. - Hoćeš li to učiniti za mene? - Naravno, čovjek svako toliko mora pomoći bratu u nevolji. Odmah ću se baciti na posao i pokušati ti poslati podatke zajedno s čekom. - Hvala ti, Cavell. - Nema problema. Mi braća moramo paziti jedni na druge kad je riječ o nama protiv njih. - Slažem se - rekao sam. Nacrtao sam krug oko riječi Spy Store, a zatim ih istočkao, kao da sam upravo pogodio sredinu mete.

54

Trideset i osmo poglavlje Pokazalo se da je Cavell čovjek od riječi i primio sam i ček i informacije o telefonima. Kendra je pronašla jednu trgovinu u blizini ureda koja je takve telefone imala na skladištu. Rekao sam Kendri da želim početi snimati telefonske razgovore kod kuće, u slučaju da ikad naletimo na probleme s klijentima i NCAA. Kad sam došao u trgovinu, trgovac me uvjerio da kupim novi aparat, koji je bio malen i ne tako napadan kao telefoni koje je koristila Cavellova supruga. Bio je veličine mikrorekordera, ali je mogao snimiti čitav tjedan razgovora. Zadnjih nekoliko puta kad sam razgovarao s Yancey, činilo se da je nešto muči. Kao da postoji nešto što bi mi željela reći, ali ne može. Telefon će mi reći što joj je doista na umu. Nadam se da je to samo zato što postaje nervozna jer započinje novi život sa mnom, ali moram biti siguran. Ne znam što ću učiniti ako me Yancey vara. No, moram znati sve što je moguće o ženi s kojom ću provesti ostatak života. Ženi koja će mi roditi djecu. Rekao sam samome sebi da su to moji razlozi kad sam u gotovini plaćao uređaj za snimanje koji mogu priključiti na Yanceyin telefon. Ponovio sam to samome sebi kad sam taj uređaj spojio na telefon u njezinoj spavaćoj sobi, odmah pokraj moje fotografije. Moj plan je išao kao po loju sve do trenutka kad sam izlazio iz Yanceyine kuće. Windsor je izišla iz kuhinje sa sendvičem, prženim krumpirićima i čašom soka. Iznenadili smo jedno drugoga i nakon nekoliko nelagodnih trenutaka, rekao sam joj da sam isplanirao iznenađenje za Yanceyin povratak. Pogledala me i nasmiješila se, a zatim na tipično ženski način rekla: - Ti si najslađi muškarac kojeg sam ikad upoznala. Yancey je prava sretnica. - Hvala ti. Doista se radujem što će se Yancey brzo vratiti u New York - rekao sam. - Mora da si uzbuđen i zbog vjenčanja - rekla je Windsor, odložila tanjur na šank i stavila krumpirić u usta. - Da, jesam. Doći ćeš, zar ne? - Naravno. Iako sam malo prekrupna da bih bila u pratnji mladenke, ponudit ću svoju pomoć na svaki drugi način - rekla je Windsor. Pomno sam je pogledao kako bih vidio ima li u njezinim očima imalo tuge. Yancey mi je rekla da Windsor nije željela biti u pratnji. Nije ni spomenula Windsorinu težinu, koja meni nije izgledala tako loše. Pomislio sam kako mi se Windsor čini veoma simpatičnom, sa svojim podučavanjem i volontiranjem u Hale Houseu. - Windsor, hoće li ljudi iz Hale Housea poslati potvrdu u moj ured ili na kućnu adresu? Windsor je pila sok, ali obrve su joj se izvinule i potom je zapitala: - Kakvu potvrdu? - Potvrdu za donaciju koju sam vam dao prije nekoliko mjeseci. - Kome si je dao? - upitala je Windsor. - Yancey. Zar ti nije dala ček? - Je, ali nije mi rekla da je od tebe - odgovorila jeWindsor. - Prije nekoliko mjeseci mi je dala ček na tisuću i petsto dolara, ali ja sam mislila da je to njezina osobna donacija. Hoćeš da provjerim s njom? - Ne, vjerojatno sam je pogrešno shvatio. Možda je to bilo za neku drugu dobrotvornu ustanovu - rekao sam. Yancey je lagala i sad je svaki osjećaj kajanja koji sam imao zbog toga što je špijuniram brzo zamijenio osjećaj dužnosti. Nisam volio da se itko igra mojim srcem - ili novcem. - Nadam se da nisam rekla ništa pogrešno - rekla je Windsor. Zabrinuto me pogledala. - Ne, Windsor, nisi ti rekla ništa pogrešno. Slušaj, moram krenuti. Ne zaboravi, moje malo iznenađenje mora biti tajna. Baš me zanima koliko će Yancey trebati da ga otkrije. - Nema problema. Tvoja tajna je sa mnom sigurna.

Trideset i deveto poglavlje Yancey je prošla kroz automatska vrata u zračnoj luci i nasmiješila se samoj sebi na pomisao da se vratila u New York City. Zapuh vjetra bio je hladan i osvježavajući, dobrodošla promjena nakon vrućina u Las Vegasu. Hladnoća joj je milovala lice kao Basilove snažne ruke. Izvukla je svilenu maramu sa cvjetnim uzorkom iz torbe i omotala je oko vrata, razmišljajući kako ne smije riskirati i dopustiti da joj promjena temperature naškodi glasu. Morala je biti oprezna, posebice zato što je Lois obećala mnoštvo audicija, uglavnom zbog famoznih kritika koje je Yancey dobila u Vegasu. Hitro je prešla cestu i zamijetila debelog Afroamerikanca s natpisom s njezinim imenom. Yancey je prišla automobilu i, bez ijedne riječi, vozač joj je otvorio stražnja vrata. Zapravo, Yancey nije rekla ni

55

riječ dok se nije našla pred ulaznim vratima svoje kuće i promrmljala: - Ovo je za vas - stavivši presavijenu novčanicu od deset dolara u muškarčevu ruku. - Ugodan vam dan, gospođice - rekao je i pristojno dotaknuo vršak kape. Yancey je isplanirala mnoštvo stvari za svoje prvo poslijepodne kod kuće. Nakon što ostavi prtljagu, prva stanica bit će na dogovoreni tretman u Scissors New York, omiljenom salonu broadwayskih diva. Zatim je imala dogovorenu masažu, a dan je kanila završiti isprobavanjem vjenčanica u jednoj raskošnoj trgovini na Petoj aveniji koju je Ava pronašla prilikom svoje posjete. Ava je željela sama odabrati vjenčanicu, no budući da je Yancey to odlučno odbila, Ava joj je poslala prekrasne fotografije vjenčanica i mogućih haljina za djeveruše u četiri boje. Yancey je morala priznati da haljine izgledaju divno i bila je zahvalna Avi na izviđačkom poslu, budući da ona sama nije baš imala vremena jer je vjenčanje zakazano za manje od mjesec dana. * Yancey je uživala u zadnjem gutljaju vina koje je vijugalo niz njezino grlo. Proučavala je pozivnice za vjenčanje koje su je dočekale na radnom stolu kad se vratila kući nakon uspješno obavljenih poslova. Rukom je prešla preko tvrdih pozivnica krem boje, s njezinim i Basilovim imenom ugraviranim zlatnim slovima. Uzela je odgovarajuću omotnicu sa zlatnim rubom i pomislila kako su apsolutno predivne. Jedini problem bio je u tome što je na prvoj crti bilo Avino puno ime, no to je bilo u redu, budući da se Ava ponudila sve platiti. Yancey je pomno proučavala imena kako bi bila sigurna da Avino puno ime nije veće od njezinoga. Zatim se divila prizoru prekrasnog tila boje bjelokosti i čipkaste haljine koje je odabrala. U kući je bilo tiho i Yancey je osjećala olakšanje što će Windsor provesti večer u Hale Houseu. Upravo je krenula prema kuhinji po još jednu čašu vina kad je zazvonio telefon. Pretpostavila je da je to Basil zove kako bi provjerio je li živa i zdrava stigla kući. - Halo. - Yancey. - Bila je to Ava, jasna kao kristal, bez ikakve jeke ili statičkog elektriciteta njezinog mobitela. - Oh, tako mi je drago što si nazvala. Pronašla sam apsolutno prekrasnu haljinu, a stigle su i pozivnice. Hvala ti što si ih naručila. Postajem jako uzbuđena. I imala si pravo, ona trgovina na Petoj aveniji je pravo čudo - rekla je Yancey. - Sjediš li? - ravnodušno je upitala Ava. - Ne. - Mislim da će biti bolje da sjedneš. Imam neke novosti zbog kojih bi mogla poželjeti otkazati vjenčanje. Yancey se polako spustila na krevet, pitajući se o čemu Ava govori. Je li je njezin najnoviji muž ostavio i pobrao lovu? Pa sad ne može platiti vjenčanje iz snova koje je obećala Yancey. - O čemu govoriš? - upitala je Yancey odloživši praznu čašu na noćni ormarić. - Upravo sam dobila informacije od onog istražitelja kojeg sam unajmila - rekla je Ava. - Dobro. Zar Basil nije bogat kao što smo mislile? - Ne, nije riječ o tome. No, dao mi je neke informacije koje su apsolutno šokantne. - Kakve? Reci mi - rekla je Yancey, a glas joj se naglo povisio. - Jesi li znala da ide psihijatru? - Zar me zbog toga zoveš? Da, znala sam da viđa liječnika koji će mu pomoći da riješi sam sa sobom ljutnju na oca jer mu nije rekao za majku. Pričao mi je o tome kad smo se upoznali - Yancey je rekla. Srce joj je ponovo počelo kucati normalnom brzinom. - Je li ti rekao i da je biseksualac ženomrzac koji teško svladava bijes? - upitala je Ava. - O čemu ti to govoriš? - Yanceyino srce počelo je divljački lupati. - Upravo gledam bilješke. Moj tip je uspio dobiti informacije ravno iz liječnikovog ureda. Čitam ti iz njegovih bilješki. - Kako si uspjela nabaviti liječničke bilješke? - Kad imaš lovu i pravu osobu, možeš dobiti sve što želiš. Vjeruj mi kad ti to kažem - hvalisala se Ava. - Moj privatni istražitelj dobio je informaciju od ženske koja prepisuje bilješke. - Jesi li sigurna da su te informacije o Basilu? - Yancey, žao mi je, dušo, ali tvoj budući suprug priznaje da mrzi žene, da ima strica koji ga je seksualno zlostavljao, da se zaljubio u nekog tipa po imenu Raymond... mislim, on uopće ne voli žene. Čudi me da to nisi primijetila. Većina homića koje ja poznajem voli žene. On govori o tome kako je

56

zvao muški eskort za seks i kako bi mu karijera bila uništena da je itko saznao za to. Zapravo, govori čak i o umorstvu strica. - Njegov stric je mrtav - rekla je Yancey. - Bolje ti je da provjeriš smrtovnicu i uvjeriš se da je umro prirodnom smrću. Yancey je kratko šutjela prije nego što je njezinim tijelom proletio adrenalinski nalet bijesa kad je zamislila Basila s drugim muškarcem. U nevjerici je razjapila usta dok ju je polako obuzimao šok. Je li bio s muškarcima kad joj je govorio da je s Cadeom? Iznenada, u misli joj je ušla jedna zabrinjavajuća misao i vrisnula je u telefon: - Kladim se da taj seronja jebe svog nećaka! - O čemu sad pak ti govoriš? - Nećaka. Rekla sam ti koliko je privržen sestrinom sinu. - Da, ali nigdje se ne spominje ni riječ o tome da je zlostavljač djece - rekla je Ava. - Zar nije istina da većina zlostavljane djece postanu zlostavljači? - upitala je Yancey. - Ne znam, ali ovo sam izvješće pročitala barem pet puta. - Još uvijek ne vjerujem - rekla je Yancey, a pogled joj je naglo skrenuo prema Basilovoj fotografiji na njezinom noćnom ormariću. Podigla ju je i bacila na drugi kraj sobe. U očima su joj se skupile suze na zvuk lomljave okvira. - Kako se osjećaš? Već sam pojurila na avion da ti kažem oči u oči, ali zaključila sam da bi to trebala saznati čim prije je moguće. Jesi li ikad vidjela ijedan znak? - Kakav znak? Basil je jedan od najmuževnijih muškaraca s kojim sam ikad bila. Ne postoji način na koji ne uživa u vođenju ljubavi sa mnom. A ako ne uživa, onda Denzel ima strašnu konkurenciju u glumi. Basil voli pičku! - Jesi li čula što sam rekla? On je biseksualac i možda uživa u seksu s tobom, ali što ako mu se onaj Raymond vrati u život... mogla bi ispasti prava budala. Kažem ti, otpiši gubitke i kreni dalje. Yancey je ponovno zašutjela, a zatim je rekla: - Možda je ovo znak. - Što to govoriš? - Možda mi to netko govori da bih se trebala udati za Derricka i biti majka svom djetetu. - Glas joj se kolebao između razočaranja i straha. - Jesi li ti luda? Mislila sam da si rekla Derricku da to ne dolazi u obzir. I ne moramo provoditi nikakvu istragu kako bismo znale da on nikad neće zarađivati toliko da ti može pružiti život kakav zaslužuješ. - Možda ja ne zaslužujem živjeti dobar život - rekla je Yancey. - Prestani tako govoriti! Naravno da zaslužuješ fantastičan život i ja ću se pobrinuti da seronja dâ ogroman polog za njega.

Četrdeseto poglavlje Sad kad se Yancey vratila u New York, odlučio sam otići. Htio sam joj dati dovoljno vremena da otkrije svoju pravu narav. Činilo se da nema ništa protiv kad sam joj rekao da moram na Floridu onoga dana kad se vratila iz Las Vegasa. Nisam posve lagao. Morao sam u Gainesvilleu provjeriti neke igrače koje smo ganjali, a htio sam provesti i par dana s tatom. Iako sam tatu optuživao za gomilu toga što mi se dogodilo u djetinjstvu, svejedno sam poštovao način na koji me uspio odgojiti gotovo bez ičije pomoći. Da li želim da je neke stvari učinio drukčije? Naravno. Ali, sad shvaćam da je, glede moje majke, učinio ono što je smatrao najboljom odlukom. Također znam da nije bio posve odgovoran za ono što mi je učinio stric. Kad sam došao u Jacksonville, tata je bio sretan što me vidi. Iako smo redovito razgovarali telefonski, moje su posjete postale rjeđe. Super sam se proveo s njim. Išli smo pecati, pili pivo i jedan drugome pričali o svojim životima. Moje zadnje večeri u Jacksonvilleu, tata je ispekao roštilj i započeli smo razgovor o ženama. Trenutačno je bio sam, s nekoliko potencijalnih komada. Kad mi je rekao da će na vjenčanje sigurno dovesti zanosnog komada, rekao sam mu za neke od svojih sumnji koje sam počeo gajiti glede Yancey. Pogledao me svojim uskim licem i ogromnim, široko razmaknutim očima i rekao: - Budi veoma siguran u to, sine. Oženi se pogrešnom ženom i možeš upropastiti čitavu gomilu života. - Nisam mu odgovorio jer nisam želio da mi glas oda osjećaje. Samo sam ga pogledao nastojeći se prisiliti na hrabar osmijeh. Iz Jacksonvillea sam otišao u Miami uvjeren da će me tata dvjesto posto podržati štogod odlučio.

57

Posjetio sam nekoliko igrača na svom matičnom sveučilištu, University of Miami, a zatim krenuo na Fisher Island još malo se odmoriti i razmisliti. Mnogo sam razmišljao o svojoj ljubavi prema Yancey. Kako je ona postala od onih ljubavi koje ti preurede život i način na koji doživljavaš ljubav, kao da po prvi put shvaćaš da ljubav ima moć koja snažne ljude iznenada čini slabima. Mnogo sam vremena proveo šetajući plažom, pitajući se je li špijuniranje osobe dobar način za početak braka. Ocean se činio nespokojnim, baš kao i ja, a sunce magličasto, ali vruće. Jesam li doista trebao sve znati? Shvatio sam da postoje određene stvari koje krijem od Yancey, kao na primjer svoju prošlost s muškarcima. Ili da sam u prošlosti iskorištavao lijepe žene samo kako bih se osjećao većim muškarcem. Radim li to ponovno s Yancey ili je ova ljubav drukčija? No, kakve tajne Yancey skriva od mene? Kad sam razgovarao s njom, uvijek sam bio kratak; nisam želio biti sumnjiv. Svaki drugi dan sam joj slao cvijeće, a ona se činila zaokupljena povratkom u mahniti ritam New Yorka i pripremama za vjenčanje. Tjedan je završio s još više pitanja. Baš sam se ukrcavao na zrakoplov za Washington, D.C. i smješkao u sebi sjetivši se nečega što je Nico rekao kad nam je veća agencija otela prvog klijenta koji je zarađivao. - Život je kurva, prijatelju. Uvijek nosi boksačke rukavice i metalni nakurnjak.

Četrdeset i prvo poglavlje Yancey se probudila s odlukom. Uzela je telefon pokraj kreveta i nazvala Avu. - Što hoćeš ovako rano ujutro? - upitala je Ava kad se javila na poziv. Yancey je zaboravila na vremensku razliku. - Oprosti. Možeš li razgovarati? - Naravno, draga. Jesi li dobila one informacije koje sam ti faksirala? - Govorila je o bilješkama s Basilovih posjeta liječniku. - Da, pola noći sam ih čitala, sto puta, od prve do zadnje. Možeš li vjerovati neka od sranja koje je rekao tom liječniku? Na primjer, da je pička serum istine. A ljubav za propalice, pljugere i žene? Kad završim s Johnom Basilom Hendersonom, požalit će što mi je ikad polizao pičku. - Dakle, da nazovem ljude u New Yorku i kažem im da malo pričekaju s našim planovima? - Ne, nemoj to učiniti. Neka samo rade punom parom. Udat ću se za gospodina Johna Basila Hendersona - rekla je Yancey. - Jesi li sigurna da se još uvijek želiš udati za tog seronju? - upitala je Ava. - Jesam. - Ali, zašto? Zar ga toliko voliš? - Nisam rekla da ga toliko volim. Samo imam plan. - Oh, to mi zvuči opako. Reci kakav. - Namjeravam se udati za Basila i pustiti ga da se sam objesi. Sigurno će zajebati. Svi muškarci koji razmišljaju kurcem to učine. A onda ću se razvesti od njega tako brzo da će misliti da ga je odalamio Evander Holyfield - rekla je Yancey. - Vidjet će zvijezde pred očima. - Izgleda da sam te dobro poučila - zahihotala se Ava. - Nakon mene će Robin Givens izgledati kao majka Tereza. Ako mi ne da pola cjelokupne svoje imovine, otići ću ravno novinarima. Ne znaš koliko silno želi ući u Dvoranu slavnih profesionalnih ragbijaša, a ovo bi zacijelo zaustavilo taj vlak. - Posve si u pravu. A on nije sastavio nikakav predbračni ugovor, zar ne? - Ne, i bolje mu je da ga i ne sastavlja, ili ću njegovu tajnu otkriti i prije vjenčanja. - Oh, bit će silno zabavno. Znaš, trebale bismo poslati onog tipa kojeg sam unajmila da ga počne odmah pratiti. Kladim se da će se spetljati s dečkom i prije vjenčanja - rekla je Ava. - Da, možda ga možemo uhvatiti na djelu. Film u deset! - Yanceyin smijeh lebdio je prostorijom kao balon na vrući zrak. - Pročitala si u onim bilješkama da ga je jedna bivša djevojka uhvatila. Nismo li prave sretnice što je šutjela? - Tu si u pravu. Ovako ću ja moći igrati lijepu prevarenu suprugu čiji je mačo muž uhvaćen s drugim muškarcem. Svi će me žaliti, a ja ću se smijati čitavim putem do banke. Hollywood će o tome snimiti film. - Shvaćam te, ali imam jedno pitanje za tebe. - Slušam. - Kako ćeš izbjeći seks s njim?

58

- Zašto bih ga izbjegavala? Rekla sam ti da je fantastičan jebač. - Zar ne brineš zbog HIV-a? - Ava, slušaj što govoriš. Imamo medicinske informacije. Nije HIV pozitivan i uvijek koristimo kondome. Osim toga, ionako kanim snimiti nekoliko reklama pa ću biti zaposlena. Ako ne, uvijek mu mogu reći da sam na snimanju ili nešto slično. Budući da neću biti u blizini, to će mu dati još više prilike da se upropasti. - Yancey, zvuči kao da imaš stvari pod kontrolom, ali budi oprezna. Doista mi se čini da je bolesnik. - Poznaješ me, Ava. Ja sam kao ti. Preživjet ću.

Četrdeset i drugo poglavlje Prijavio sam se u hotel Four Seasons u Georgetownu. Kad sam recepcionerki pružio svoju kreditnu karticu, rekla mi je da imam hitnu poruku iz ureda. Brzo sam mobitelom nazvao Kendru i ona mi je rekla da me traži Yancey. Želio sam otići u teretanu i malo vježbati, ali sam odlučio najprije nazvati Yancey. Podigla je slušalicu čim je telefon zazvonio. - Hej, dušo, nedostajem ti? - rekao sam. - Naravno da mi nedostaješ. Nisam se mogla sjetiti kamo ideš nakon što si otišao iz Fisher Islanda. Da li ja tebi nedostajem? - Znaš da mi nedostaješ. - Reci mi koliko - molila je Yancey. - Ne znam volim li te zato što mi nedostaješ ili mi nedostaješ zato što te volim. - Oh, to zvuči preslatko. Koliko dugo ćeš biti u D.C.-u? - Moram vidjeti nekoliko igrača iz Howarda i moram isprobati smoking - rekao sam. - Jedva čekam krenuti prema oltaru i vidjeti te tamo tako zgodnog - rekla je Yancey. - Tko ti šiva smoking? - Everett Hall, tip koji šiva odijela za neke od najvećih zvijezda NBA i NFL-a - odgovorio sam. - Jedva čekam da ga vidim i jedva čekam da ti vidiš moju haljinu - rekla je Yancey. - Za dva tjedna. - Dva tjedna - ponovila je Yancey. - Da! Za dva tjedna od nedjelje bit ću samo tvoj - rekao sam. - Zauvijek i uvijek? - upitala je Yancey. - Znaš da je tako. Ali, moram te upozoriti: sljedeća dva tjedna bit će okrutna. - Zašto? - Približava se Božić i sezona turnira, a svi moji vrhunski igrači očekuju da će me vidjeti na nekim treninzima. Posebice oni koji će nastupiti na turnirima Sugar i Rose. Budući da ćemo biti na medenom mjesecu, moram im objasniti zašto im neću biti na tekmama - rekao sam. - Nadam se da se neće naljutiti. - Ne brini. Znam ja sa svojim štencima. Samo im moram pokazati fotku ljepotice kojom se ženim - rekao sam. - Rasplakat ćeš me. - Ne želim to učiniti, stoga mi dopusti da odem u teretanu - rekao sam. - Volim te - slatko je rekla Yancey. - I ja volim tebe - rekao je Basil, a riječi su mu lagano zapele u grlu.

Četrdeset i treće poglavlje Bilo je malo manje od deset sati ujutro kad se Yancey probudila. Jutro je bilo bistro i hladno, a nebo je bilo prošarano tankim oblacima. U kući je bilo tiho dok se Yancey izvlačila iz hladnih plahti na svojem krevetu i ulazila u kupaonicu. Oprala je zube i umila se uvoznim sapunom od lavande. Vratila se u spavaću sobu i sjela uz uzglavlje kreveta. Gledajući telefon i daljinski upravljač, Yancey je razmišljala o Derricku i Madison i nastojala odlučiti treba li ih nazvati, ili izbjeći zvanje gledanjem televizije. Uzela je daljinski upravljač u ruku i pritisnula gumb, i iznenada je bila licem u lice s Rosie O'Donnell. Prethodnu noć je sanjala o Derricku i Basilu. Tražili su od nje da odabere i obojica su držali djecu. Derrick je bio s malom djevojčicom, a Basil s dječačićem. Yancey se okrenula i otrčala mračnom uličicom, a djeca su plakala, "Mama, molim te vrati se." Zazvonio je telefon i Yancey je isključila ton na televizoru.

59

- Halo. - Yancey. - Derrick? - glas joj je zvučao iskreno šokirano. - Kako si? - Dobro sam. Ovo je tako neobično. Baš sam razmišljala o tebi - tiho je rekla Yancey. - Jesu li misli bile lijepe? - Derrick. - Dobro, neću o tome. Želio sam ti dati malo vremena da o svemu razmisliš. No, mojoj se sestri bliži kraj i želio sam da to znaš - rekao je Derrick. - Žao mi je što to čujem. Kako se drži tvoja obitelj? - Željela je pitati kako se drži Madison, ali još uvijek nije mogla izgovoriti njezino ime. - Oh, snažna smo mi obitelj, i trudimo se biti podrška Jennifer, biti uz nju i potruditi se da je Madison dobro. - To je dobro - tiho je rekla Yancey. Na trenutak se zapitala kako Madison izgleda. Nalikuje li Derricku? Ili njoj? Ili je kombinacija svojih roditelja? - Onda, jesi li razmišljala o mojoj ponudi? - Kakvoj ponudi? - Da postaneš dio naših života. - Što tvoja sestra kaže na to? - Jen želi ono što je najbolje za Madison i mene. Njoj je jedino to važno. Bila je sretna kad sam joj rekao da smo se vidjeli i da sam ti rekao za Madison. - Derrick, još moram riješiti neke stvari. Ako ti treba novac, početkom godine ću ti moći pomoći - rekla je Yancey. - Yancey, mi ne želimo tvoj novac. Pristojno živimo - rekao je Derrick. - Nisam te željela uvrijediti. Samo ti pokušavam dati do znanja da želim pomoći. - Razumijem. Ali, ja sam ti rekao što želim da učiniš. Samo ne znam mogu li čekati zauvijek. - Derrick, treba mi još vremena. - Koliko još? - Ne znam, Derrick. Nazvat ću te uskoro - rekla je Yancey. Spustila je slušalicu ne pozdravivši se s njim i ne izgovorivši ime svoje kćerke. * Yancey je sljedećih sat vremena provela zureći u televizor bez tona. U određenom je trenutku zamijetila da je Rosie završila i sad je na programu bio The View. Pomislila je da bi joj ta emisija mogla odvratiti misli od Derricka i Madison, pa je uključila ton. Nekoliko minuta kasnije zazvonio je telefon. - Halo. - Yancey, ovdje Lois. Imam sjajne vijesti. - Kakve? - ravnodušnim je glasom upitala Yancey. - Nekoliko stvari. Nazvali su producenti Chicaga i ponudili ti tri mjeseca glavnu ulogu na Broadwayu i nakon toga ulogu u Londonu. - Londonu? Ne želim ići u London. Udajem se - rekla je Yancey. - Ali, ovo je sjajna prilika! Sigurna sam da ćeš nakon Londona imati priliku ponovno se vratiti na Broadway - rekla je Lois. - Koji dio rečenice "ne želim ići u London" ne razumiješ? Koja je druga vijest? - Nazvao me je agent Georgea Tillmana. Znaš, tip koji je napravio Soul Food. - Da? - Ovo je već zvučalo bolje. - Snima novi film i želi da dođeš na audiciju za glavnu žensku ulogu. Cuba Gooding, Jr. i Robert De Niro već su potpisali. - To je divno! Volim ih svu trojicu - rekla je Yancey. Ustala je iz kreveta i desnu ruku provukla kroz kosu. - Znaš, to možeš zahvaliti producentima Chicaga - rekla je Lois. - Kako? - Čini se da te je žena Georgea Tillmana vidjela u Chicagu u Vegasu i sigurna sam da mu je rekla za tebe.

60

- Dakle, morat ću im zahvaliti, ali još uvijek ne želim slušati o čemu govore. Ako mi ne mogu omogućiti trajni posao na Broadwayu, onda nisam zainteresirana. Mora biti novih predstava ili radionica. Vrijeme je da dobijem svoju nagradu Tony, a neću je dobiti preuzimanjem uloga koje je netko već napravio. To shvaćaš, zar ne? - Mislim da ne bi smjela donositi nagle odluke. Nazvat ću Tillmanove ljude i dogovoriti ti probno snimanje i naćulit ću uši glede radionica. Kako teku planovi za vjenčanje? - Valjda dobro. Moja majka o svemu brine. - Baš si prava sretnica! Jedva čekam da upoznam tvoju majku. - Ne brini. Potrudit ću se da je upoznaš. Sad moram trčati. Vrijeme mi je za teretanu. - Dobro se zabavi. Nazvat ću te kad nešto dogovorim. Ugodan ti dan. - I bit će. Prije nego što je otišla u teretanu, Yancey je nazvala Basila i ostavila mu poruku da misli na njega. Nema razloga da zamijeti smanjenje broja njezinih slatkih poruka zato što ona zna da je spavao s muškarcima, pomislila je. Zatim je nazvala Avu kako bi je obavijestila o najnovijim zbivanjima glede njezine karijere i Derricka. Nakon nekoliko minuta u kojima je Ava nju obavještavala o najnovijim zbivanjima glede planova za vjenčanje, Yancey joj je ispričala o ranijem telefonskom razgovoru. - Mislim da to graniči s maltretiranjem - rekla je Ava. - Što to govoriš? - Derrickov poziv. Rekla si mu da ćeš ga nazvati kad odlučiš. Ako želiš da se ja pobrinem za njega, rado ću to učiniti. - Mogu se i sama pobrinuti za Derricka - rekla je Yancey. Sam Bog zna što bi Ava učinila, a Yancey nije imala novca za jamčevinu. - Nadam se da mu ne daješ lažne nade. - Možda mu i dajem. Tko zna? Možda ću sljedeće godine tražiti novoga muža. - Yancey se nasmijala, nastojeći u razgovor unijeti malo humora. - Nadam se da ćeš, kad se izvučeš iz predstojećeg braka, jednostavno neko vrijeme uživati u novostečenom bogatstvu. Za to ti ne treba muž. - Imaš pravo. Basil me je sinoć nazvao, a ja sam mu svejedno gugutala. - To ti je bilo pametno. Valjda sam te dobro naučila. - Ava se nasmijala. - Da posudim izraz od repera, fakat jesi - odgovorila je Yancey.

Četrdeset i četvrto poglavlje Iz Washingtona D.C. sam se vratio vlakom i dočekala me je kišna oluja. Ušao sam u taksi i nazvao Yancey. Nije se javila. Zaključio sam da je sad dobro vrijeme da uzmem vrpcu i vidim što smjera moja buduća mlada. Kad sam došao do stana, pozvonio sam na vrata kako bih bio siguran da se Yancey ili Windsor nisu vratile. Nakon što sam nekoliko puta pozvonio, ponovno sam s mobitela nazvao Yancey. Još uvijek se nije javljala, pa sam uzeo ključ i ušao. Iz predvorja sam zazvao i Yanceyino i Windsorino ime. U kući je sve bilo tiho. Ušao sam u Yanceyinu spavaću sobu i brzo izvukao majušni rekorder pričvršćen ispod stola. Srce mi je brže zalupalo i iznenada sam se osjećao kao Shaft. Kad sam došao u svoj stan, pregledao sam poštu, popio pivo i presvukao se u traperice i pletenu košulju. Postavio sam rekorder na stolić za kavu i zatim pregledao upute za preslušavanje. Kad sam shvatio kako se pokreće vrpca u tajnom odjeljku, iznenada sam osjetio laganu tjeskobu. Što ću čuti i kako će to utjecati na moj odnos s Yancey? Nisam imao pojma što me čeka. Prvih nekoliko razgovora bili su s Yanceyinom agenticom i nekoliko ljudi koji su zvali zbog računa. Svi su telefonski razgovori bili prilično dosadni dok nisam došao do razgovora između Yancey i njezine majke. Nisam mogao vjerovati da Yancey i njezina majka provjeravaju moje financije i osobni život. Kad sam čuo kako Ava u sljedećem razgovoru govori Yancey o mojim posjetama liječniku, zaustavio sam vrpcu i udario šakom o stol tako snažno da sam ozlijedio ruku i morao staviti oblog od leda. Ponovno sam uključio vrpcu i čuo jedan zanimljiv razgovor, u kojem je uglavnom govorila Ava. - Yancey, draga, na vrhu svijeta sam. - Što se dogodilo? - Sestro, upravo sam doživjela najbolji seks u životu.

61

- Mislila sam da si rekla da ti je muž u krevetu ispodprosječan. - I jest. Ali, Hector iz noćnog expressa nije. Najbolji je jebač kojeg sam ikad imala. - Zar si spavala s njim? - Nije tu bilo spavanja. Uzeli smo apartman u Beverly Hills Hiltonu i jebali se na svakom kvadratnom centimetru prostora. Osjećam se kao nova žena. - Hoćeš li ga ponovno vidjeti? - Šališ se? Što prije i što češće budem mogla. - Ava, molim te budi oprezna. Tvoj muž možda nije tako nesposoban kao što ti misliš. - Baš me briga. Tog muškarca moram imati ponovno. - Ja dobro znam što je dobro valjanje pod plahtama. Ako Basil popusti, možda ću i ja morati početi slati samoj sebi pakete i vidjeti što se može dobiti. Hodao sam gore-dolje i pitao se najprije koji je kurac Yancey, a zatim kako ću tužiti onog seronju od liječnika kojemu sam povjerio svoje tajne. Kako se dovraga nešto ovakvo moglo dogoditi?, mislio sam prilazeći hladnjaku po još jedno pivo. Vratio sam se u dnevni boravak i ponovno uključio vrpcu. Preskočio sam nekoliko poziva i zaustavio se kad sam čuo muški glas. Bio je to Derrick. Činilo se da je Yancey govorila istinu kad je rekla da mu je sestra bolesna. Ali, tko je Madison? Zatim sam naišao na poziv koji mi je otkrio s čime imam posla. - Kad dolazi ona mala Darla? - Tjedan dana prije vjenčanja. Pokušava dogovoriti sastanke s agentima. Iako ja mislim da će to biti teško s njezinim ograničenim talentom. I, iako ima dobro tijelo, nije baš pretjerano zgodna. Jesam li ti rekla što mi je ispričala o Nicole Springer? - Nicole Springer? To ime već dugo nisam čula. Što s njom? - Ima blizance. - Mislila sam da ne može imati djece. - Ima ih. Valjda joj nisam stavila dovoljno onog sranja u kavu da je ubijem. Čula sam da će i ona biti u onoj predstavi Dottie. - I ti bi trebala biti u njoj. Ali, ako nam se ponovno pruži prilika da je sredimo, samo mi javi. Ovaj put ću se pobrinuti da u krevetu provede više od nekoliko dana. Odmahnuo sam glavom. Nisam mogao vjerovati da su Yancey i njezina majka pokušale nekome tako strašno nauditi. Mora da je to neka pogreška. Možda imam slušne halucinacije, ili se one šale, iako su im glasovi zvučali mrtvo ozbiljno. Uglavnom su razgovarale o planovima za vjenčanje, ali onda sam naišao na razgovor koji bi uništio dušu slabog frajera. - Nazvat ću Derricka i zamoliti ga da me više ne zove. Čak ni kad njegova sestra umre. - Tako sam sretna što si me napokon poslušala. Ti ne možeš učiniti ništa za Derricka i to dijete. - Ava, prestani govoriti o njoj kao o tom djetetu. Sviđalo se to tebi ili ne, ona je tvoja unuka i jednoga ćemo se dana obje morati suočiti s njom. - Ja nisam ničija baka. A ti se ne moraš suočiti s njom, ukoliko to ne želiš. Kako ti mogu utuviti u tu bedastu glavu da je tvoja odgovornost prestala onog trenutka kad si potpisala papire kojima to dijete daješ na usvojenje? Kad se udaš ili kad se razvedeš od tog bolesnika za kojeg se udaješ, imat ćeš dovoljno novca da se pobrineš da te Derrick i to dijete nikad ne pronađu. - Zanima me kako izgleda. - Zašto? - Ne znam. Ali, mnogo sam razmišljala o tome u zadnjih nekoliko dana. Ona je jedino dijete koje ću ikad imati. - To ti je pametan potez. Djeca ti samo smetaju, a ako se ikad ponovno udaš, udaj se za nekoga tko je star i tko je već obavio tu priču s očinstvom. Postoji gomila takvih starkelja. - Sumnjam da ću se ikad ponovno udavati. Udati se i roditi je dovoljno jedanput. - Imaš pravo. Basil je još uvijek izvan grada? - Da. Baš mi je drago. Ne želim biti u blizini njegove lijene guzice ako to nije apsolutno neophodno. Dobro je da sam sjajna glumica jer će mi to sljedećih nekoliko tjedana itekako trebati. - On ne mora znati što znamo dok ne budeš spremna uzeti lovu i nestati. - Što ako mi odbije dati polovicu? - Ti držiš sve karte, dušo. Koliko si mi puta rekla koliko mu je važna Dvorana slavnih ragbijaša? Moraš mu samo zaprijetiti da ćeš svima izbrbljati o seksualnom životu gospodina Hendersona. Možda

62

možemo pronaći onog njegovog Raymonda. Nema šanse da se približi Dvorani slavnih ako ovo sranje dođe do novinara. - Znam da si u pravu. Napisat će mi ček tako brzo da se tinta neće još ni osušiti kad dođem u banku. - I bolje mu je. Mnogo ulažem u ovo lažno vjenčanje. Očekujem veliku dobit od svojih ulaganja. - Ne brini. I ti ćeš lijepo zaraditi. Obećajem. - Vjerujem ti, draga. Moram ići. Debelo mi je prerano. Ovo vjenčanje uzima mi većinu dana. Još uvijek imam muža kojeg moram namiriti. - Samo ti daj. Razgovarat ćemo kasnije. Stisnuo sam stop i osjetio kako mi se vrti u glavi. Poželio sam smrskati aparat o pod, ali još nisam preslušao sve snimke. Mahao sam glavom s jedne na drugu stranu, pitajući se kako sam se mogao zaljubiti u ženu kao što je Yancey. Ženu koja je okrenula leđa svom rođenom djetetu, a zatim će i mene pokušati ucijeniti. Nije imala pojma s kim se zajebava. Morao sam zaustaviti ove luđakinje prije nego što unište ne samo moju karijeru, nego i ono što je ostalo od mojeg srca. Postalo mi je ugodno u turobnoj tišini moga stana. Pokušavao sam odlučiti što ću sljedeće učiniti, kad je zazvonio telefon. Tko me zove ovako kasno, pomislio sam ustajući s dvosjeda i pogledao na displej s brojem pozivatelja, na kojem je pisalo, izvan područja. Nije mi se ni s kim razgovaralo, ali iz nekog sam razloga pritisnuo zvučnik na telefonu i sjeo natrag na dvosjed. - Govori - zapovijedio sam. - Basil. - Odmah sam prepoznao glas. Bio je to Raymond Tyler, broj dva na mojem popisu tipova s kojima nisam želio razgovarati. - Raymond. Što ima? Zoveš me da mi ponovno kažeš koliko sam bezvrijedan i u krivu? - Ne, čovječe. Samo sam u zadnje vrijeme mislio na tebe i nazvao sam da ti se ispričam. - Ispričaš? Za što? - Bio sam prilično grub prema tebi kad si me pozvao da ti budem djever. Ne znam što me spopalo. Ako si pronašao nekoga tko te usrećuje, tad sam i ja sretan zbog tebe - rekao je Raymond. - Dakle, zoveš da mi kažeš da ćeš mi biti djever? - upitao sam. Izuo sam mokasinke i počeo skidati čarape. - Ne. Još uvijek mislim da to nije mudar potez, ali pokušat ću ti doći na vjenčanje ako me pozoveš. - Ne brini. Ne trebam te za djevera jer vjenčanja neće biti - rekao sam. - Zašto ne? - Čovječe, ženske su sranje, frajeri su sranje. Čitav je svijet pun gomile bolesnih kretena koji samo iz generacije u generaciju prenose bol. Zato crnci nikad neće nikamo dospjeti. Mi stalno jedni drugima nanosimo bol. - Što se dogodilo, Basil? Zvučiš doista tužno. - Ma nemoj, gospodine Tibbs. - Što se dogodilo? Zašto se nećeš oženiti? Nisam odmah odgovorio Raymondu, djelomično zato što nisam znao hoću li se oženiti ili ne. Ustao sam, otkopčao hlače i pustio ih da padnu na pod. - Basil? Jesi li još tamo? - Raymondov glas ispunjavao je moj stan jednako kao što su to ranije učinili Yanceyin i glas njezine majke. No, Raymondu sam mogao odgovoriti i reći mu što osjećam. - Da, ovdje sam - rekao sam i svukao košulju preko glave. Stajao sam u mračnom stanu, razodjeven do crnih bokserica. - Čovječe, ne znam što se događa, ali ovdje sam ako me trebaš. - Doista jesi? - Da. - I bit ćeš uz mene ako raznesem neke tipove? - Moje su riječi zvučale slabo, bez uvjerenja. Bio sam lud, ali nisam kanio nikoga ubiti i provesti ostatak života iza rešetaka. Yancey toga nije bila vrijedna. - Nećeš to učiniti - odlučno je rekao Raymond. - Dakle, ti misliš da me poznaješ, je li? - Znam da nećeš nikoga ubiti. Želiš li razgovarati o tome što te tako jako uzrujalo? Raymonodovo pitanje zvučalo je kao pitanje nekog odvjetnika. Možda mi on može pomoći, pomislio sam. - Koliko vremena imaš? - upitao sam. - Koliko god ti je potrebno - odgovorio je Raymond.

63

- Pričekaj minutu-dvije - rekao sam, otišao u kuhinju i izvukao još jedno pivo. Otpio sam nekoliko dugih gutljaja prije nego što sam se vratio u dnevni boravak. Upalio sam svjetiljku i odložio bocu s pivom na stolić za kavu ravno ispred dvosjeda. - Jeste li još uvijek tamo, gospodine Tyler? - Ovdje sam. Sljedećih pola sata pričao sam Raymondu svoju tužnu, bolesnu ljubavnu priču. Nije mnogo govorio, a kad i jest, vidio sam da pomno odabire riječi. Njegov otmjen, duboki glas bio je utješan i uz njega sam se osjećao sigurno iznoseći nešto tako neugodno. Morao sam priznati da je jedna od stvari koje sam kod Raymonda volio bila njegova osjećajnost, nešto za što bih volio da i sâm mogu izraziti s nekim osim Campbell i Cadea. - Dakle, što bih trebao učiniti? - naposljetku sam upitao. - Odakle želiš početi? - Što je s liječnikom? Mogu li ga tužiti jer je dopustio da procure informacije? Raymond je rekao: - Znaš ti nas moderne crnce. Mi više ne marširamo. Mi tužimo. - Daj, uozbilji se - rekao sam. - Mogao bi ga tužiti, ali ne bi pobijedio ako on može dokazati da nema nikakve veze s davanjem informacija, a čini mi se da i nema. Mogao bi imati slučaj protiv osobe u njegovom uredu kojoj nedostaje morala, ali vjerojatno nećeš dobiti ni pare. - Ne želim novac. Imam vlastiti novac. Samo želim da netko plati. - Želiš znati što ja mislim da bi ti doista trebao učiniti? - Što? - Kreni dalje. Znam da to možda nije jednostavno, pogotovo ako još uvijek voliš tu žensku, koja zvuči kao da ima gomilu vlastitih problema. Ali, sjećaš se što si ranije rekao o nanošenju boli? - Da. - Eto, sad imaš priliku prekinuti tu bol u svom životu. - Kako ću to učiniti? - Znam da bi ti ovo moglo biti teško, jer meni je bilo, ali ne možeš ostatak života provesti s tajnama koje mogu uništiti sve što si postigao i za što si radio. - Što mi želiš reći? Da bih čitavom svijetu trebao reći da sam spavao s muškarcima i ženama? Zvučiš kao još netko koga poznajem. - Raymond i Zurich mora da su od istog materijala, pomislio sam. - To nije ono što ti želim reći. Ali, sâm si rekao kako ta ženska namjerava dati informaciju u javnost ako otkažeš vjenčanje tako blizu zakazanog datuma i kako bi ti to moglo upropastiti priliku da uđeš u Dvoranu slavnih, zar ne? - Tako je rekla. - Onda, što ćeš učiniti? Zanijekati? - Meni to zvuči kao dobar plan. Nitko to ne može dokazati ako nema video vrpcu. Ja jesam nastran, ali nisam od onih koji se snimaju. Osim toga, i Yancey ima neke tajne. Neko sranje za koje ne želi da dozna njezina oduševljena publika. - Dakle, vas dvoje ćete svoje nesporazume riješiti u novinama? Nabacivati se blatom i uvredama? Razmišljao sam o pitanjima koja mi je Raymond postavio i nastojao smisliti plan u kojem ću i nadalje moći zadržati neke od svojih snova. Kao što je na primjer da Campbell, Cade i moj otac ponosno sjede u publici kad me uvedu u Dvoranu slavnih profesionalnih ragbijaša. Bude li ovisilo o Yancey i Avi, to se neće dogoditi. I dalje sam želio vlastitu djecu, ali što ako mi u tome prošlost bude prepreka? - Zar to želiš učiniti? - upitao je Raymond. Njegov me je glas probudio iz transa. - Ne znam što želim - tužno sam rekao. - Dopusti da te upitam nešto što smo izbjegavali. Evo ga, dolazi, pomislio sam. Raymond se sprema upitati da li me još uvijek privlače muškarci. Reći će nešto glupo i pederasto kao na primjer "Odaberi svoju traku i ostani u njoj". - Što to? - upitao sam. - Da li još uvijek voliš tu, oprosti, kako joj je ime? - Yancey - tiho sam rekao. - Da li još uvijek voliš Yancey? - Ne znam. Kako bih mogao voljeti nekoga tko bi me pokušao povrijediti? - Basil, u određenom trenutku u životu svi mi volimo nekoga tko nas povrijedi. To je jedna od nepoštenih situacija u životu. Ali, reći ću ti, nekako uvijek preživimo. I doći će prava ljubav.

64

- Jesi li siguran? - To je jedan od razloga iz kojih još uvijek ustajem svakoga jutra. Kad u životu imaš ljubav, sve nekako postaje malo bolje. U tišini koja je nastala između nas, podigao sam sad već toplo pivo i privukao ga usnama. - Hvala ti, Raymond. Neću zaboraviti.

Četrdeset i peto poglavlje Bilo je tjedan dana do vjenčanja i sve je išlo prema planu. Ava je stigla u grad netom prije Božića kako bi se uvjerila da su hotel i dvorana spremni za ono što je ona nazivala posljednjim velikim društvenim događajem ovog milenija. Kasnije te večeri, Yancey je sjedila na svojem dvosjedu i čitala scenarij za film Georgea Tillmana. Čitav je dan očekivala Loisin telefonski poziv s informacijom o mjestu i vremenu audicije. Ava je ušla s nekoliko vrećica u ruci, lebdeći kao da je među oblacima. Njezino lice boje mješavine kave i čokolade izgledalo je zadovoljno i uzbuđeno. - Gdje si bila? - upitala je Yancey. - Obavljala sam poslove. - Ava je spustila vrećice na pod i skinula kaput od samurovine. - Zabrinula sam se. - Zašto? Pa ja sam velika djevojčica. - Ava se nasmijala. - Znam, ali nisi mi ostavila nikakvu poruku. Izišla sam iz kupaonice misleći da ćemo nas dvije otići na ručak, a tebe nigdje nije bilo. Windsor je rekla da te je netko nazvao i da si odjurila kao da ti je netko stavio češnjak u dupe. - Ta bi djevojka trebala brinuti svoja posla - rekla je Ava. - Onda, gdje si bila? - Posvuda. - Ava je prčkala po paketima. - Trošila još love. - Slušaj, imam nešto za tebe. - Što? - Nadam se da ti se ovakve sviđaju - rekla je Ava, pružajući Yancey Tiffanyjevu kutiju zelenkastomodre boje. - Ava, što je ovo? - Yancey je uzela kutiju. - Otvori je. Yancey je skinula mašnu i otvorila kutiju u kojoj se nalazila tijara od dijamanata i platine u egipatskom stilu. - Ooh, Ava, predivna je! - Sviđa ti se? Mislila sam da bi bila savršena za vjenčanje. Razgovarala sam s gospođom koja ti šije vjenčanicu i ona se složila da će biti super s velom koji si odabrala. Daj da ti je stavim da vidim kako izgleda. Yancey se okrenula leđima prema Avi, razvezala kosu i pustila da joj padne do ramena. Ava joj je namjestila tijaru na glavu. - Idi se pogledati. Izgleda zadivljujuće. Izgledaš kao Miss Amerike. Yancey je prišla zrcalu i divila se majčinom daru. - Ava, nisi to smjela učiniti. Rasplakat ću se. - Nemoj mi sad početi cendrati - rekla je Ava. Yancey je bila ganuta i nasmiješila se baš kad je zazvonio telefon. - Da se ja javim? - upitala je Ava. - Ne treba, ja ću. Očekujem Basilov poziv - rekla je Yancey prilazeći telefonu i podižući slušalicu. - Halo. - Yancey? - bila je to Lois. - Hej, Lois. Očekivala sam tvoj poziv. - Želim da znaš da nisam zadovoljna. Kakve to igre igraš? - O čemu ti govoriš? - upitala je Yancey. Lois joj se nikad ranije nije obratila tako iznerviranim tonom. - Upravo me nazvao De Nirov agent. - Kad je moja audicija? - Ti si svoju audiciju imala - glatko je odbrusila Lois. - Što to govoriš?

65

- Nazvala sam te danas prije podneva. Tvoja majka mi je rekla da nisi dostupna, ali rekla sam joj da su gospodin De Niro i gospodin Tillman u gradu i da žele da dođeš na audiciju. Rekla sam joj koliko je to važno i obećala je da će ti prenijeti informaciju. Audicija je bila zakazana za dva sata poslijepodne. - Nisam dobila poruku - rekla je Yancey. Okrenula se i pogledala Avu, koja joj je bila okrenuta leđima. - Dakle, zato se na audiciji pojavila tvoja majka? - Što je učinila? - upitala je Yancey, a glas joj se uzvinuo do vriska. - Naravno da jest. Rekla im da sam je ja poslala i čak imala dovoljno drskosti da ih pokuša nagovoriti da joj dopuste da čita. Uloga je za ženu u kasnim dvadesetim, a ne četrdesetim godinama. Osramotila je i mene i moju agenciju. Ne mogu si to dopustiti. Pred dvojicom vodećih holivudskih igrača ispala sam prava budala. Mislim da je najbolje da ti i tvoja majka odmah pronađete drugog zastupnika. Želim ti sreću s karijerom - rekla je Lois. Prije nego što je Yancey uspjela išta odgovoriti, čula je znak da je veza prekinuta. Izviknula je Avino ime tako glasno da su se obje prepale. - Molim? - Kako si mi to mogla učiniti? - Smiri se, Yancey. Samo sam se malo šalila - odgovorila je Ava, ležerno odmahujući rukom. - Malo šalila? Ti misliš da je moja karijera šala? - Žao mi je. Samo, kad je Lois nazvala i kad mi je rekala da imaš audiciju s Robertom De Nirom, znaš, jednostavno me nešto spopalo. Zaljubljena sam u njega još otkad sam ga gledala u onom filmu sa Sheryl Lee Ralph, Mistress. Bilo je super, a on je bio divan. U prirodi izgleda još bolje, a znaš da je slab na crnkinje. Tko zna kad ću tražiti novog muža? Yancey nije mogla progovoriti, čak ni pogledati Avu u lice. Okrenula joj je leđa kako bi sabrala misli, ali odmah se poput vrtloga okrenula natrag, a čitavo tijelo joj se treslo od gnjeva. - Nisi valjda ljuta na mene, zar ne? Rekla sam im koliko si divna. Možda sam ti i pomogla da dobiješ ulogu - rekla je Ava, pomalo apologetski slegnuvši ramenima. - Gubi se iz moje kuće - zatražila je Yancey snažnim glasom. - Što si rekla? - Rekla sam da se gubiš iz moje kuće - ponovila je Yancey, pokazujući prema vratima. Oči su joj se smjesta napunile suzama. - Ne možeš sa mnom tako razgovarati. - Neću ponavljati. Gubi se iz moje kuće. - Ne možeš me izbaciti iz ove kuće. Nju je kupio novac moje majke i ja ću otići kad mene bude volja - rekla je Ava. Sjela je na dvosjed i uputila Yancey pogled čistog prezira. - Ava, molim te, odlazi odavde prije nego što kažem nešto što ne želiš čuti. - Ako ti to možeš servirati, onda ja mogu pojesti - rekla je Ava ustavši i približivši se dok nije stajala tek desetak centimetara udaljena od Yancey. - Znaš li da sad, zahvaljujući tebi, nemam agenticu? - Rekla si da ćeš je se ionako riješiti. Ovo ti je samo pomoglo ubrzati proces - nonšalantno je rekla Ava. Yancey je razjapila usta u nevjerici i upitala: - Zar si toliko bolesno ljubomorna na mene da si voljna uništiti moju karijeru? Nije li dovoljno što si mi uništila život? - Ljubomorna na tebe? Dušo, jedino na što sam ljubomorna jest jednostavna činjenica da nisi dopustila da te nedostatak talenta omete. - Pakosna kravetino - povikala je Yancey, mičući Avu sa svoga puta. Ava se lagano pomaknula ulijevo, a zatim približila i ošamarila Yancey tako snažno da joj je zazvonilo u ušima. - To sam trebala davno učiniti. A sad ti je bolje da se sabereš jer se moraš spremiti za vjenčanje - rekla je Ava. Zgrabila je svoje vrećice i kaput i izjurila iz stana. * Sat vremena i dvije čaše šampanjca kasnije, Yancey je progutalo njezino vlastito srce tame. U srcu je čuvala previše bolnih sjećanja, koja su se izlila sa žarenjem Avine ruke. Nedostatak majčinske ljubavi bio je poput otvorene rane, ali s godinama je stekla takvu odlučnost da je mislila kako može izdržati gotovo sve. Čak i šamar. Yancey je ležala na leđima na dvosjedu, a na grudima je držala jastuk kao da je dragocjena plišana životinja. Prostorija je bila mutno osvijetljena mirisnim svijećama, a iz kupaonice u hodniku dopirala

66

je tanka zraka svjetla. Telefon je stalno zvonio, ali Yancey je pretpostavila da je to zove Ava i naposljetku ga izvukla iz utičnice u dnevnom boravku i kuhinji. Baš se spremala ustati i natočiti novu čašu kad je čula okretanje ključa u bravi na ulaznim vratima. Nekoliko sekundi kasnije, Windsor je ušla u kuću, upalila svjetla u predsoblju, a potom i svjetiljku na stoliću pokraj dvosjeda u dnevnom boravku. Svjetla su preplašila Yancey. Uspravila se i vrisnula: - Ugasi prokleta svjetla! - Windsor nije zamijetila Yanceyinu zapovijed. Hodala je prema svojoj spavaćoj sobi kad je Yancey ponovno zavikala: - Nisi me čula? Windsor se polako okrenula i rekla: - Čula sam te i prvi put, Yancey, no prije nego što ti odgovorim, zašto ti meni ne odgovoriš na jedno pitanje. Sa zbunjenim izrazom lica, Yancey je upitala: - Koje? Ne časeći ni časka, Windsor je upitala: - Zašto si tako pokvarena? - Strpljivo je podnosila Yanceyino zlobno ponašanje dive kad su bile cimerice, ali nakon večeri provedene u Hale Houseu, nije bila raspoložena za odraslu osobu koja se ponaša kao dijete. - Što si rekla? - upitala je Yancey ustajući. - Čula si me. Zašto si tako pokvarena? - Ne možeš tako razgovarati sa mnom. Izbacit ću te na ulicu - rekla je Yancey. - Moj ugovor o najmu vrijedi do petnaestog siječnja, sjećaš se? A ako me pokušaš izbaciti, obećajem ti da ćeš požaliti - hrabro je rekla Windsor. Yancey je zanijemila od zaprepaštenja, a izraz lica kolebao joj se između bijesa i iznenađenosti kad je sarkastično upitala: - Čini se da ti po volji ulaziš i izlaziš iz uloge bogomoljke. - Nije riječ o meni i mojoj vjeri. Riječ je o tome zašto si tako nesretna. Za nekoliko dana se udaješ, slavna si i mislim da i ne shvaćaš koliko si blagoslovljena. - Ti nemaš pojma o mom životu. - Onda mi reci, posebice ako će to objasniti zašto si toliko nesretna. Yancey je nekoliko minuta šutjela, a Windsor se nije ni pomaknula. Kad je krenula prema svojoj sobi, Yancey je upitala: - Doista želiš znati? - Glas joj je postao blaži. - Ovdje sam ako me trebaš, Yancey. Oduvijek ti nudim svoje prijateljstvo. - Ne trebaju mi prijatelji, posebice ne prijateljice. - Zašto? Tako da možeš sjediti u mraku i sažaljevati se? - Zato što me nikad ne vole. Uvijek su ljubomorne na mene, čak i moja majka. - Ja nisam ljubomorna na tebe. Zašto misliš da ti majka zavidi? - blago je upitala Windsor. - Jednostavno je tako - rekla je Yancey, a niz obraze su joj se počele slijevati suze. Windsor je primijetila suze i približila se Yancey kako bi je zagrlila. Taj jednostavan pokret imao je veliku snagu i Yancey se rasplakala tako da joj se brada tresla. - U redu je, samo ti to izbaci iz sebe - rekla je Windsor, čvrsto grleći Yancey i nježno joj rukom gladeći kosu. Nakon nekoliko minuta, Yancey je prestala plakati i njih dvije su mirno sjedile na dvosjedu. Brišući oči rukom, ispričala je Windsor o Avinoj poslijepodnevnoj eskapadi i izdaji. Glas joj je puknuo kad je rekla: - Ava se oduvijek brinula samo za sebe. Nikad mi nije bila majka, a sad kad je njezina karijera završena, želi uništiti i moju. - Da li doista to vjeruješ? Majke samo žele ono što je za njihovu djecu najbolje. Sjeti se silnog novca koje troši na tvoje vjenčanje - rekla je Windsor. - Novac njoj ništa ne znači. Kad ga potroši, pronaći će novog bogataša. Čitav sam život provela s osjećajem da nisam dostojna čak ni majčine ljubavi. Uvijek je našla načina dati mi do znanja kako su joj karijera, prijatelji i muževi važniji od mene - rekla je Yancey sjedajući u lotus položaj. Sljedećih trideset minuta pričala je Windsor o nebrojenim situacijama tijekom djetinjstva i mladosti u kojima ju je Ava razočarala. O stotinama školskih priredbi na koje je Ava obećala doći, ali je samo poslala čestitku ili novu haljinu. Windsor ju je pozorno slušala, a njezine pametne oči bile su ispunjene tugom i zabrinutošću. - Oduvijek sam pokušavala zavrijediti njezinu ljubav. Ljudima sam činila strašne stvari kako bih pokazala Avi da sam poput nje, da mogu zavrijediti njezinu ljubav. Ali, jedino što je ona meni pokušala ponuditi jest prijateljstvo. Meni treba majka - uzviknula je Yancey. - Jesi li joj to pokušala reći? - Ne želi slušati, a možda je i prekasno.

67

- Nikad nije prekasno. Udaješ se i to bi ti trebao biti najsretniji dan u životu. Trebat će ti majka da bude uz tebe. - Nemoj da ti počnem pričati o vjenčanju. Nekako sam dopustila da mi Ava i to pokvari - rekla je Yancey. - Što time misliš? Yancey je ispričala Windsor da je Ava otkrila neke strašne istine o Basilovoj prošlosti. - Kako znaš da je to što ti govori istina? - Znam. Ava ima dokaz. - Ali, Basil te voli. - Kako ti to znaš? - Bila sam zaljubljena i čitav sam život okružena ljubavlju. Moji su roditelji zaljubljeniji danas nego kad su prohodali, a to je bilo prije više od četrdeset i pet godina. Pogled koji vidim u tatinim očima, znaš, to je pogled koji sam vidjela u Basilovim očima kad sam bila s vama. - Doista tako misliš? Počinjem vjerovati da ni u koga ne mogu imati povjerenja - tiho je rekla Yancey. Oči su joj izgledale kao da preklinje da im se pruži prilika da objasne svu bol koju su vidjele. Windsor je primila Yancey za ruke i rekla: - Meni možeš vjerovati. Ja sam ti prijateljica. - Jesi li doista? - preklinjala je Yancey. - Da, Yancey, voljela bih ti biti prijateljica. Svi trebaju prijatelja. - Ali, bila sam tako zla prema tebi. - Sad shvaćam zašto. Možemo zaboraviti prošlost. - Dakle, bit ćeš moja prva prijateljica? - upitala je Yancey, a oči su joj se ponovno ispunile suzama. - Ako mi dopustiš - odgovorila je Windsor i rukama okružila Yancey smirujućom toplinom koja se činila magičnom.

Četrdeset i šesto poglavlje Nakon što sam preslušao Yanceyine razgovore, nekoliko sam dana proveo sam, daleko od ostatka svijeta. Neke su me stvari posebno ljutile, kao na primjer to da su Yancey i Ava mislile kako me mogu preveslati. Neke su me stvari silno rastužile, kao što je Yanceyina pretpostavka da vjerojatno zlostavljam Cadea. Radije bih da me na nacionalnoj televiziji u lice nazove kurcoljupcem i pljune na mene, nego što je rekla to što je rekla. Morao sam izbaciti njezine riječi iz glave. Većinu vremena proveo sam slušajući glazbu i preslagujući CD-e, donje rublje i čarape. Nazvao sam nekoliko klijenata i još nekoliko tipova s kojima ću, nadam se, potpisati ugovore. Napravio sam preslike Yanceyinih razgovora. Nisam bio posve siguran zašto sam to učinio, ali možda će mi kasnije dobro doći. Razgovarao sam s Kendrom o planiranom putu u Wisconsin. Isprva sam pomislio da ga otkažem, ali sam zaključio da će mi posao odvratiti misli od problema. Večer sam proveo s Nicom i Brisonom u Scoresu, otmjenom striptiz baru u koje smo ponekad vodili klijente. Nisam im dao do znanja da vjenčanja neće biti. Ponašao sam se kao da je sve baš kako treba. Yancey, velika glumica, zvala me je svakodnevno, ali uspijevao sam odgovarati na njezine pozive kad sam znao da neće biti dostupna. Ne znam što bih učinio da sam doista razgovarao s njom, budući da sam se još uvijek pjenio jače od pileće masti. Također sam proveo mnogo vremena zamišljajući moguće scenarije osvete Yancey i Avi. Nisam ništa smislio, ali hoću, jer vratio se stari Basil. Žena mi je u životu trebala kao što mrtvacu treba lijes. Ali, nikad neću biti od onih crnčuga koji kažu ako je voljeti te pogrešno, ne želim biti u pravu. * Bila je blještava zimska večer u Chicagu, s beskrajnim modrim nebom načičkanim oblacima i zvijezdama. Svratio sam u Chicago proslaviti ugovor s još jednim vrhunskim igračem sa Sveučilišta Wisconsin. Osim toga, nisam baš osjećao snažnu želju vratiti se u New York. Uzeo sam sobu u nekom hotelu u središtu grada i nazvao Zuricha da vidim kako mu ide privatni posao i da mu se pohvalim svojim novim klijentom. Našli smo se na večeri u Capital Grille, mondenoj roštiljnici odmah pokraj mojeg hotela. Zurich me pozvao na večeru kod sebe doma tvrdeći kako je njegova baka sjajna kuharica, ali ja nisam želio provesti večer s frajerom i njegovom bakom, bez obzira koliko je baka dobra kuharica. Zurich i ja smo oboje uživali u sjajnom komadu vrhunskih rebaraca s pečenim krumpirima i špinatom. Ja sam popio nekoliko čaša burgundca, a Zurich je pio ledeni čaj. Razgovarali smo o nedavnoj najezdi profesionalnih ragbijaša koji se uvaljuju u nevolje sa ženama i predstojećoj sezoni turnira. Kad smo

68

izišli iz restorana, okrenuo sam se prema Zurichu i upitao: - Bi li želio doći u moju sobu? Uživam razgovarati s tobom i volio bih da popričamo o nečem osobnom. Zurich se nasmiješio i rekao: - Naravno, imam malo vremena. Mislim da sam Zuricha pozvao u sobu zato što nisam želio učiniti nešto glupo kao što je pozvati eskort službu da mi pošalje komada za ševu nakon večere. Ipak sam, naposljetku, ponovno bio slobodan muškarac. I ništa nije mijenjalo na stvari što to još nisam rekao Yancey. Znao sam za jednu službu u Chicagu koju sam jednom nazvao kad sam prenosio tekme za ESPN. Rekli su mi da imaju doista seksi frajera koji je pljunuti Derek Jeter *. Sav sam se uzbudio, dugo namakao u kadi i navukao trendi svilene gaćice. Kad je zvono zazvonilo, otvorio sam s pimpekom već tvrdim kao kamen. Ali, tip koji je stajao na vratima bio je tako ružan, kao ljudski Tweety sa žutim zubima, da sam imao osjećaj kao da mi je netko pimpek izmasirao kockicom leda. Nisam mu rekao ni riječi, nego sam mu samo zalupio vratima pred nosom. Bio sam tako ljut da sam poželio javiti policiji u Chicagu za tu agenciju, no predomislio sam se. Zurich i ja smo u tišini prošetali do mojeg hotela, promatrajući božićna drvca koja su izgledala kao da mi namiguju i kao da znaju što mi je na umu. Kad smo došli do hotela, on se otmjeno povukao i pokazao mi da prvi prođem kroz vrata. Imao sam osjećaj da se prema meni ponaša kao prema ženskoj pa sam bio uporan da on uđe prvi i nestašno mu se nasmiješio. Ušli smo u moj apartman i dočekala nas je nježna klasična glazba. Ponudio sam Zurichu limenku ledenog čaja iz mini bara i ispričao se kako bih se preodjenuo. Navukao sam uske crne traperice i dolčevitku boje žeravice. Vratio sam se u dnevni boravak bosonog i vidio da Zurich gleda kroz veliki prozor. - Chicago je krasan grad, zar ne? - upitao je Zurich okrenuvši se s osmijehom koji mu je otkrivao sve zube, bijele kao karipski oblak. Odjeven u sive hlače od vunenog krepa i bijelu pamučnu oxfordsku košulju, izgledao je dobro. - Dobar je - odgovorio sam izvukavši pivo iz mini bara. - Jesam li ti spomenuo da slušam neka predavanja na Pravnom fakultetu Northwestern? - Čovječe, imat ćeš više stupnjeva nego termometar. Kako uspijevaš pronaći vremena i za posao i za školovanje? - Rano liježem i još ranije ustajem. - Čovječe, da nosim šešir, sad bih ti ga skinuo - šalio sam se. - Onda, o čemu želiš razgovarati? - upitao je Zurich. Njegovo izravno pitanje uhvatilo me nespremnog, pa sam pokušao vratiti razgovor na njega. - Kako je tvoj ljubavni život? - O tome si htio razgovarati? - Ne. Kad će biti objavljen onaj članak? Tražio sam ga. - Ne znam. Jedan od tipova je odustao i zaprijetio tužbom, iako moj prijatelj ima čitav intervju snimljen na vrpci. - Je li ti još uvijek drago što si to učinio? - Da, posebice ako time mogu nekome pomoći. - Zurich se okrenuo od prozora prema meni i upitao: - Onda, kad je veliko vjenčanje? - Ne želim razgovarati o tome - grubo sam rekao. U misli mi se vratilo sjećanje na Yancey, ali brzo sam ga odgurnuo. - Što ima? - Čovječe, rekao sam da ne želim razgovarati o tome. - O čemu onda želiš razgovarati sa mnom? - A što ako sam samo želio uživati u tvojem društvu? - Super - rekao je Zurich i pogledao svoj teški srebrni sat na ruci. - Baka ti valjda nije ograničila izlaske? - šalio sam se. Zurich je samo odmahnuo glavom i sjeo na dvosjed, pa sam sjeo pokraj njega. Bio sam mu tako blizu da sam osjećao miris njegove muževne, oštre kolonjske vode s mirisom agruma. - Kako je tvoj prijatelj? - Koji prijatelj? - Tvoj dečko. Onaj koji je napisao članak.

* Derek Jeter - poznati igrač New York Yankeesa

69

- Dobro je, ali ja sam mislio da želiš razgovarati o sebi. Iznenada više nisam znao zašto sam pozvao Zuricha u svoju sobu. Ili jesam? Je li ovo moj pokušaj da se ponovno pridružim njegovoj ekipi i osjetim njegovo čvrsto tijelo uz svoje? Hoće li Zurich biti taj koji će me natjerati da uživam u nesputanom seksu s muškarcem? Može li on biti Raymond? Pretpostavljam da postoji samo jedan način da to saznam. Znao sam da ne mogu računati na Zuricha da napravi prvi potez, bez obzira koliko silno želi biti sa mnom. - Ispričaj me, molim te, još jednom. - Naravno, samo polako. - Zurich se nasmiješio. Zamijetio sam kako se lako smiješi i osjetio kako se sâm rastapam kao putar na vrelom tostu. Je li to osmijeh koji dolazi kad se čovjek osjeća ugodno u svojoj koži? Otišao sam u spavaću sobu i skinuo pulover, a zatim i hlače. Pogledao sam se u veliko zrcalo i zamijeto zacakljeni pogled uzbuđenja u svojim očima, dok je moja muškost bujala u unutrašnjosti kraljevsko modrog donjeg rublja i napinjala svilenu mrežastu tkaninu. Skinuo sam gaće iz kojih je iskočio pimpek u punoj erekciji. Bilo je očito da moj mali ne sluša nijednog drugog gospodara osim svoj vlastiti um. Zurich Robinson će zacijelo uvidjeti da imam tijelo stvoreno za seks. Zastao sam u kupaonici, oprao zube, stavio malo gela u kosu i poprskao kolonjskom vodom dlačice na prsima. Pomno sam pogledao svoje umiveno lice, namignuo samom sebi i rekao, "Učinimo to!" Nekoliko sekundi sam u nelagodi stajao ispred vrata kupaonice, a zatim samouvjereno, i posve nag, zakoračio u dnevni boravak. Zurich je prelistavao neki časopis, ali kad je podigao pogled, poskočio je kao da se boji zmija, posebice one dugačke i debele koju sam nosio među nogama. - Basil, što se događa, čovječe? - Ti meni reci. - Prepredeno sam se nasmiješio prilazeći mini baru i izvlačeći još jedno pivo. Osjećao sam da Zurich kradomice pogledava moje dupe, jer, kad sam se okrenuo, njegove oči nisu gledale u moje. Iznenada mu je licem prostrujila neka panična uzrujanost i rekao je: - Moram krenuti kući. - Zašto odlaziš? Tulum tek počinje - rekao sam i sjeo na dvosjed. - Basil, zašto to radiš? Je li ovo tvoj način da mi kažeš da želiš biti sa mnom? - Glas mu je bio dubok i hrapav, pun osjećaja. Oči su mu imale neki neodgonetljiv izraz. Uslijedila je duga, napeta tišina i moje nago tijelo iznenada je prekrio tanki, nervozan znoj. Naposljetku sam prekinuo tišinu kako bih upitao: - Što ako sam želio biti s tobom? Jesi li zainteresiran? Ponovno tišina. Zatim je Zurich veoma polako progovorio, s pauzama kako bih i ja mogao nešto reći, ali ja sam šutio. - Basil, polaskan sam... ali... čovječe... ne skačem u krevet zato što neki zgodan - odnosno fenomenalno zgodan - muškarac to želi. Ja... ja vodim ljubav jedino s nekim s kim sam prisan. Nas dvojica to nemamo. Ti se spremaš na ženidbu. Zašto to radiš ako te još uvijek privlače muškarci? Zašto prouzročiti toj ženi takvu bol i patnju? - Ti ne znaš ništa o Yancey - rekao sam. Zaustio sam da mu kažem da su planovi za vjenčanje otkazani, ali sam zaključio da što manje kažem, to bolje. - Da li ona zna da si biseksualac? - Ne želim razgovarati o tom dijelu svog života. To je između tebe i mene. Ako ne želiš biti sa mnom, u redu. Na svijetu postoji gomila žena i muškaraca koji bi voljeli malo ovog kurca - rekao sam, iznenada se osjećajući nelagodno jer sam nag. Zgrabio sam jedan od jastučića na dvosjedu i prebacio ga preko međunožja. Pitao sam se da li se Zurich igra sa mnom. Želi li da navalim na njega i jednostavno ga naguzim ili želi nešto više? Nisam tražio vezu. Bio bi to klasičan slučaj prelaska sa Sodome na Gomoru. - Basil, mislim da si sjajan i da ne pokušavam srediti stvari sa svojim prijateljem, Seanom, definitivno bih bio zainteresiran za nekoga kao što si ti. No jedino ako si voljan biti posve otvoren i iskren prema sebi. Ne bih mogao biti u vezi s muškarcem koji bi jednoga dana mogao odlučiti da želi ženu i koji bi mislio da je to u redu. Želim nekoga tko cijeni odnos - bez obzira kakav. Imaš fenomenalno tijelo, ali ne mogu. - Onda idi - kratko sam rekao. Promeškoljio sam se na dvosjedu. - Hoćeš li biti dobro? Nisam odgovorio pa je Zurich polako ponovio. - Hoćeš li biti dobro?

70

- Ma, nemaš frke. - rekao sam i pomislio koliko ironično ta popularna uzrečica zvuči u ovom trenutku *. Zurich je ustao i počeo prekapati po džepovima. Nešto je izvukao iz njih i rekao: - Želim te ostaviti s nečim. - Čime? - Ovim. - Posegnuo je za mojom lijevom rukom i u nju stavio zlatni prsten s kamenom boje burgundca. - Što je to? Zamijetio sam da mu na licu svjetluca znoj, a kad je progovorio glas mu je imao snagu. - To je Milov prsten. Sjećaš se onog mladića o kojem sam ti pričao? Taj mi je prsten dao mnogo samopouzdanja i snage da se mogu pogledati u zrcalo i biti ponosan na muškarca kakav sam postao. Znam da to Bogu niti ikom drugom koga volim nije bitno. Jedino je važno da volim. A kad kažem "volim", to uključuje dijeljenje ljubavi na tjelesnoj razini, ali ne samo zato što me zgodan muškarac pozdravi nevjerojatnom erekcijom. Želim da uzmeš ovaj prsten i vjerujem da će ti on dati snage da doneseš ispravne odluke o svom životu. Možeš biti posve sretan kad se pogledaš u zrcalo, čak i ako jednoga dana više ne budeš imao savršeno tijelo. Pogledao sam najprije prsten, pa Zurichove oči, u kojima se vidjelo obećanje i utjeha. Njegova pažnja činila se iskrenom, ali ja nisam mogao progovoriti dok sam ovijao prste oko prstena na znojnom dlanu. - Možda ti jednoga dana taj prsten više neće trebati. Nadam se da ćeš ga, kad dođe taj dan, proslijediti nekome kome je potreban. Uvijek će postojati netko kome će biti potreban. Tko zna? Možda bude ponovno potreban meni. Život koji živimo zna biti veoma okrutan, ali bit će i mnogo trenutaka radosti. Tupim sam pogledom u tišini švrljao po sobi. Okružile su me hladna praznina i tišina apartmana. - Sad idem, ali nazvat ću te za nekoliko dana - rekao je Zurich i izišao iz apartmana. Kad je Zurich otišao, ugasio sam sva svjetla. Osjećao sam se usamljeno i odbačeno, i ono malo ponosa koji sam ranije imao, nag i s erekcijom, sad je nestalo, ali u mraku to kao da nije bilo važno.

Četrdeset i sedmo poglavlje Dan prije velikih zaruka, Yancey i Windsor su sjedile u kuhinji, uživale u kasnom doručku i još jednom razgovoru o Yanceyinom djetinjstvu. Yancey je dan provela usamljena, razmišljajući o svađi s Avom i svojim planovima za vjenčanje. Telefon je zvonio gotovo svaki sat, ali Yancey se nije obazirala na njega. Nije željela razgovarati ni s Avom, ni s Basilom. Yanceyin i Windsorin tanjur bili su prekriveni palačinkama namazanima maslacom i natopljenima sirupom od javora, s komadima slanine veličine odreska koje je pripremila Windsor. Ovaj put kad se Windsor pomolila prije jela, uhvatila je Yancey za ruku i čvrsto je držala. Yancey je sklopila oči i slušala Windsorine riječi, koje su uključivale molbu Bogu da olakša Yanceyino potišteno srce i dopusti joj da donese ispravnu odluku glede planova za vjenčanje. Kad je Windsor završila, Yancey joj se nasmiješila i pogladila je po ruci. Nakon nekoliko zalogaja sočnih palačinki, Yancey je uzela šalicu i otpila malo gurmanske kave koju je skuhala. Lice joj se činilo posve bezizražajnim i Windsor je vidjela da je još uvijek zabrinuta. - Jesi li odlučila što ćeš učiniti? - upitala je Windsor. - Nisam još. Još uvijek mislim da ću se udati za Basila kako bih se zauvijek riješila majke - odgovorila je Yancey. - Misliš li da je to ispravno? - Ne znam - rekla je Yancey. Odložila je šalicu na pult i dodala: - Kakvu sam si zbrku napravila od života! - Ali, danas je novi dan, i možeš se već sad početi oporavljati - rekla je Windsor. - Mogu li ti nešto reći, ali obećaj da nikome nećeš reći? - upitala je Yancey. Nikad u životu ni s kim osim s Avom nije podijelila neku duboku, intimnu tajnu. - Naravno, znam čuvati tajne. Yancey je duboko udahnula i pogledala Windsor ravno u oči prije nego što je rekla: - Imam dijete. - Nije mogla vjerovati svojim ušima kad je Windsor odgovorila: - Znam. - Kako znaš? - upitala je Yancey.

* u originalu I'm straight - odnosno, ja sam heteroseksualac.

71

- Vidjela sam te onoga dana kad si ušla u bolnicu Howard. Volontirala sam na Odjelu za novorođenčad i brinula se za bebe koje su dane na usvojenje. Majke ih uglavnom nakon poroda nisu željele ni vidjeti, a ponekad zna proći mnogo vremena prije nego što se pojave usvojitelji. Dakle, baš kao što sad radim u Hale Houseu, držala sam djecu - rekla je Windsor. - Zašto mi nisi ništa rekla? - Zaključila sam da ne želiš govoriti o tome. Mislila sam da ćeš nešto reći kad sam ti rekla da sam te jednom vidjela u kampusu i da je izgledalo kao da si se malo udebljala. - O, da, sjećam se. Jesi li vidjela moju malu? - upitala je Yancey dotaknuvši Windsorinu ruku. - Ne znam. Odlazila sam baš kad si ti dolazila i nekoliko se dana nisam vratila na odjel, a uglavnom je bila riječ o novorođenčadi. Yancey je zatim ispričala Windsor o Derrickovoj prevari i ponudi druge prilike da bude majka. Rekla je Windsor da su joj dani prije i nakon poroda bili najgori u životu zato što je napokon prihvatila činjenicu da se Derrick doista ne želi oženiti njome i da ponovno slijedi majčin put. - Jesi li rekla Basilu? - Nisam, i ne namjeravam. Ne mogu uništiti život te djevojčice. - Zašto misliš da bi joj uništila život? - Potječem iz duge loze loših majki. Moja me baka, iako me odgojila, prezirala jednako kao i moju majku. Iako moja baka nije bila na radu u inozemstvu, Ava je rekla da nikad nije bila kod kuće s njom. Ava je rekla da je više vremena provodila s nekim muškarcem i brinula se o njegovoj djeci, nego što je ikad bila s Avom. Baš negdje kad sam se ja rodila, taj se tip pomirio sa ženom, i pretpostavljam da je zbog toga baka postala veoma ogorčena žena. A Ava, jedan dan ne bi bio dovoljan da ti ispričam o svim njezinim nastojanjima da zaniječe majčinstvo. Do osme godine mi nije dozvoljavala da je oslovim s "mama". Zatim je to moralo biti samo kad smo bile same. Željela je da svi misle da smo sestre. - Yancey je osjetila naglo olakšanje dijeleći s Windsor povijest svoje obitelji. Umorila se od izmišljanja priča o tome kako su divne bile njezina majka i baka. Yancey je ispričala toliko mnogo laži da ponekad nije znala što je prava istina. Dok je pričala, Yancey je bila sigurna da ne želi upropastiti Madisonin život svojim, Avinim i svim drugim lažima. - Ali, Yancey, još uvijek si mlada. Možeš se promijeniti. Nije zapisano da ćeš ti biti onakva majka kakva je bila ili nije bila Ava. Što ćeš učiniti ukoliko Basil ili neki drugi muškarac s kojim se smiriš bude htio imati djecu? - Znači da ja nisam ta s kojom bi se trebao oženiti - odlučno je rekla Yancey. - Ali, ti želiš djecu, zar ne? - upitala je Windsor. Yancey je nekoliko minuta šutjela, a zatim je pogledala Windsor i upitala: - Smijem li ti reći nešto što ni sa kim nisam podijelila? - Naravno da smiješ - rekla je Windsor i protrljala Yanceyinu ruku. - Ja ne mogu imati djecu - rekla je Yancey. - Nakon poroda, dala sam da mi podvežu jajnike. Nisam željela riskirati da moram ponovno odlučiti kao tada u bolničkoj sobi. - Mislim da ti ih mogu ponovno razvezati - rekla je Windsor. - Samo ako ja to želim. A ja ne želim, nakon svega kroz što sam prošla, i mislim da ne postoji muškarac na ovome svijetu koji bi me natjerao da promijenim mišljenje - rekla je Yancey. Windsor je desetak minuta samo tužno promatrala Yancey. Upravo kad joj je namjeravala ponuditi još razumijevanja, Yancey je ponovno progovorila. Ispričala je Windsor kako joj dok je odrastala nije bilo dopušteno da ima lutke ili igračke. Yancey joj je povjerila kako ju je baka prisiljavala da pokloni sve svoje lutke i neke haljine koje je joj je Ava slala iz Europe zato što nije željela da Yancey bude razmažena ili da misli kako je posebna. Kad bi Ava poslala dvije haljine, jednu je morala poslati u Caritas. Ponekad bi Yancey vidjela svoje školske kolegice u haljinama koje je Ava poslala njoj. Sjećanje na hladnoću njezine bake izazvalo je suze u kutovima njezinih očiju i Yancey se borila ne dopustiti im da joj kliznu niz obraze. Windsor je privukla Yancey na prsa i sestrinski je zagrlila. Njih dvije su se promatrale u tišini dok je Yancey rukom brisala lice, a onda su nenadano čule zvuk potpetica na drvenom podu u dnevnom boravku. Isprva su se preplašile, dok nisu čule Avin glas koji je dozivao Yanceyino ime. Yancey je zaboravila da je dala Avi ključ. *

72

Ava je ušla u kuhinju ovijena drukčijim krznenim kaputom od onoga koji je nosila dan ranije i pozdravila ih sa širokim osmijehom i pitanjem. - Zar nešto nije u redu s tvojim telefonom i kasnim li na doručak? - Dobro jutro, gospođo Middlebrooks - pozdravila ju je Windsor. Yancey je uzela još zalogaj palačinki i zakolutala očima prema Avi. - Dobro jutro i tebi, Wyoming - rekla je Ava prilazeći Yancey i teatralno je ljubeći u obraze. Yancey je znala da će se ponašati kao da prethodne noći nije ni bilo i zaključila da bi bilo najbolje da se pridruži majčinoj sapuničastoj drami. Ipak, tek nakon što ju je ispravila u podjeli uloga. - Ime joj je Windsor, Ava. Ne Wyoming - kratko i jasno je rekla Yancey. Ava ju je zbunjeno prostrijelila pogledom i Yancey joj je ne uzmičući uzvratila pogled. - Oh, žao mi je, Windsor. Znaš, ponekad me uhvati napadaj zaboravnosti, znaš, ničega se ne sjećam. - Ava se nasmijala skidajući kaput i stavljajući ga preko barskog stolca. - U redu je. Nisam se uvrijedila. - Dobro. Yancey, imam sjajne vijesti! - Kakve? Prije nego što je odgovorila na Yanceyino pitanje, Ava je zamijetila ostatke palačinki i šunke na Yanceyinom tanjuru i rekla: - Nisi valjda sve to pojela? Dušo, bolje malo pripazi ili će ti se ti uski bokići raširiti brže od trača. - Ava je govorila lažnim britanskim naglaskom koji je ponekad koristila, što je Yancey uvijek izluđivalo. Yancey se nije obazirala na njezine komentare i upitala je Avu kakve su te sjajne vijesti. - Pogodi koga je naša publicistkinja dobila da piše o vjenčanju u reportaži od osam stranica? - Koga? - Časopis In Style - rekla je Ava i slavodobitno zapljeskala rukama. - To je tako uzbudljivo, Yancey! Moja mama i tata neće vjerovati da idu na takvo vjenčanje. Onesvijestit će se kad čuju da će tamo biti i Ebony i Jet - rekla je Windsor. Ava je zakolutala očima i okrenula se prema Windsor, a zatim rekla: - Dušo, možeš li nas ispričati na nekoliko minuta? - Naravno - odgovorila je Windsor, - samo da stavim ovo suđe u sudoper. - Windsor je uzela oba tanjura s pulta i sastrugala ostatke u smeće. Pustila je malo vode na tanjure, obrisala ruke krpom i krenula iz kuhinje. Kad je stigla do vrata, pogledala je Yancey i rekla: - Ovdje sam, ako me budeš trebala. - Yancey joj se zahvalno nasmiješila. Ava je malo pričekala kako bi bila sigurna da se Windsor ne muva oko vrata. Čak je i provirila u hodnik kako bi se uvjerila. Okrenula se prema Yancey i upitala: - Što se ovdje događa? - O čemu ti to govoriš? - rekla je Yancey natočivši si svježu kavu. - Kako to da ste vas dvije najednom Laverne i Shirley *? - nonšalantno je upitala Ava, kao da žvaće gumu za žvakanje. - Windsor je krasna djevojka. Odlučila sam da ću prestati biti zla prema njoj. - Oh, tako dakle. Ali, nisi mi rekla da ćeš njezine roditelje pozvati na vjenčanje. Mogla si pozvati i razvođače iz Jacksona. Ne planiram nikakvo seosko vjenčanje. Ne možeš na svoje vjenčanje pozvati bilo koga, kao da je to neko događanje na koje su svi pozvani. - Vjenčanje je moje... zar ne? - Da, ali novac je moj. - Sad je prekasno jer sam već rekla Windsor da mogu doći, posebice zato što Windsor za Božić neće moći kući jer se mora preseliti - rekla je Yancey. - To nije moj problem. Osim toga, zar njezini roditelji ne dolaze ovamo za Božić? - Dolaze. - Nadam se da ih nisi pozvala na probnu zabavu, a možda bi bilo dobro da unajmimo nekoga tko će malo pripaziti na njih kako bismo bile sigurne da neće razgovarati s novinarima - rekla je Ava pogledavši u ormarić i izvukavši otmjenu šalicu za kavu sa cvjetnim uzorkom. Prišla je kafe-aparatu i upitala: - Je li još uvijek svježa? - Probaj je - rekla je Yancey. Ava je ponovno sumnjičavo zakolutala očima pijuckajući crnu kavu. - Gdje je ono čudovište od muškarca za kojeg ćeš se udati? - upitala je Ava.

* Laverne i Shirley - likovi iz popularne televizijske emisije

73

- Mislim da je sa sestrom i nećakom. - Nije te tražio da nešto potpišeš, zar ne? - Nije. - Super. Izgleda da smo na sigurnom - rekla je Ava, odlažući šalicu u sudoper. - Malo se predomišljam - rekla je Yancey. - Glede čega? - Glede ovog vjenčanja. - Otkaži predomišljanja. Već sam potrošila previše para i netko se u nedjelju udaje. A budući da sam ja već zauzeta, morat ćeš to biti ti - rekla je Ava. Zavrtila je rukom s ogromnim dijamantnim prstenom pred Yanceyinim licem. Ava je posegnula za kaputom i krenula prema vratima, no prije nego što je otišla, okrenula se prema Yancey i rekla: - Ne izgledaš mi baš najbolje. Zar nisi sretna? - Ne, nisam sretna. - Bolje će ti biti da se ponašaš kao da jesi. Još uvijek si glumica, zar ne? - pakosno je dobacila Ava na izlasku. * Kasno tog istog poslijepodneva, Yancey se probudila iz rastrganog drijemeža s muklom glavoboljom. Izlazila je iz kreveta da uzme aspirin kad je čula Avu i Windsor kako razgovaraju u dnevnom boravku. Yancey je krenula prema vratima spavaće sobe kako bi ih zaključala, no prije nego što je došla do njih, Ava je već stajala u sobi. - Zar si se netom probudila? - upitala je Ava. Yancey je, totalno poražena, kimnula glavom. Osjećala se jednostavno nemoćnom za sve drugo osim spavanja. - Djevojko, dobro je da ja vodim ovu predstavu, jer da ovisi o tebi, ništa se ne bi dogodilo. Imam još vijesti. - Kakvih? - upitala je Yancey. Od napetosti joj se ukočilo čitavo tijelo. - Nazvala je modna urednica Ebonyja i žele te snimiti u vjenčanici dan prije vjenčanja. Već sam razgovarala s ljudima u trgovini i oni će to jutro napraviti završnu probu. - Zašto ne mogu slikati na vjenčanju? - Ne znam. Nisam ih pitala. Učinit ćemo što traže. - Kako god hoćeš - promrmljala je Yancey odlazeći po aspirin. - Više ti neću govoriti o tvom stavu. I još nešto, ne želim provesti Božić s Windsor i njezinom obitelji Beverly Hills seljačina. Uredila sam da odsjednemo u fenomenalnom apartmanu na vrhu hotela Peninsula Spa. Možemo obaviti završnu probu, otići na tretman lica i masažu. Baš kao najbolje prijateljice. Otići ćemo odmah nakon proslave. Tako neću morati brinuti da ćeš učiniti nešto glupo - rekla je Ava i snishodljivo se nacerila. - Zbog čega misliš da bih učinila išta da ti to upropastim? - turobno je upitala Yancey, izlazeći iz sobe. Ava je krenula za njom, ali se predomislila i s gađenjem odmahnula glavom.

Četrdeset i osmo poglavlje Naposljetku sam odlučio nazvati Yancey. Zadnjih sam je dana izbjegavao kao da sam alergičan na nju, što je pristojan način da kažem da nisam siguran mogu li obuzdati svoje emocije budem li razgovarao s njom licem u lice. Pritisnuo sam gumb za brzo biranje i uključio zvučnik telefona. - Halo? - rekla je Yancey. - Jesi li mislila na mene? - upitao sam. - Gdje si bio? Nisi mi se javio dva dana. Ostavila sam ti nekoliko poruka kod kuće i u uredu. Je li sve u redu? - Upitala je Yancey. U glasu joj je bila nedvojbena panika. - Žao mi je, dušo. Dobio sam par poruka, ali radio sam kao rob tako da sve bude u redu za veliki dan i vjenčanje. Pokušavam zaraditi malo više kako bih ti mogao priuštiti život zvijezde kakva jesi - lagao sam. - Voliš li me? Ja tebe volim - rekla je Yancey. Kad sam je čuo kako govori "volim te", imao sam osjećaj da mi je električni šok prostrujio čitavim tijelom. Riječi su zvučale ravnodušno i uvježbano. No, nisam reagirao. Zaključio sam da moram pristati na igru. No, bilo je teško spriječiti Yanceyine i Avine razgovore da mi ne vijugaju kroz misli. Spoznaja da moja tajna požuda više nije tajna činila me bolesnim. Ali, sad nije bilo dobro vrijeme za bolest. Morao sam se osvetiti.

74

- Naravno da te volim. Provest ću ostatak života s tobom - rekao sam. - Kako napreduju svi planovi? - Valjda dobro. Ava je u gradu i o svemu brine - odgovorila je Yancey ležernim tonom na koji sam bio naviknut. - Oh, to je sjajno - rekao sam. Poželio sam je pitati na kojoj je metli ta Zla vještica zapada doletjela, ali sam se suzdržao. - Jesi li uzbuđen zbog večerašnje proslave? - upitala je Yancey. - Proslave? - Da, proslava zaruka i ujedno proba za vjenčanje u Laura Belle'su. Ava kaže da će biti divna. - Oh, da, oprosti. Toliko mi je toga na umu - rekao sam. Na pamet mi je pao Zurich. Morao sam ga nazvati i reći mu da mu vraćam prsten. Nije mi trebalo ništa što će me podsjećati kakva sam budala ispao u Chicagu.

Četrdeset i deveto poglavlje Proslava zaruka više je iznenadila Yancey i Basila nego njihove uzvanike. Uglavnom zbog madam Ave Parker Middlebrooks. Uzvanici su večerali dimljeni losos i kavijar na tostu s limunom, kolačiće od račića, cajunske brochette i omlet od gljiva. Ava nije nimalo štedjela suprugov novac otvorivši sve slavine kako bi newyorkškoj eliti i onima koji bi to željeli biti pokazala kakva je velika diva. U njezinoj glavi, nije bila riječ o Yancey i Basilu, nego, kao i uvijek, o njoj. Većina onih koji su došli na proslavu nisu mogli reći da osobno poznaju Yancey ili Basila, a još manje da su ikad čuli za Avu. Čitavu večer, dok su uzvanici bili omamljeni veličanstvenošću uvoznog cvijeća i labudova od leda na stolovima sa staklenom pločom, mogle su se čuti izjave poput ove: - Ne poznajem doista Yancey, ali vidio sam je u nekoliko predstava - ili: - Da, kad je Basil igrao za Warriorse, tulumario sam s njim i nekoliko njegovih suigrača - ili: - Čujem da je njezina majka nekoć bila velika zvijezda negdje u svijetu. Negdje sat i pol nakon početka proslave, zgodan je par u središtu plesne dvorane otplesao na hit Kennyja Latimorea, For You. Kad je Kennyjev glas utihnuo, Basil je uhvatio Yancey za ruku i odveo je s plesnog podija. Glavom su mu se ispreplitale svakojake misli. Pomislio je kako divno Yancey izgleda i na trenutak se zapitao ne bi li je trebao još jednom povaliti. No kad se sjetio kako mu je Ava rekla da je presretna što će joj on postati zet, stvarnost njegove zlosretne situacije pogodila ga je kao mlat. - Jesi li dobro? - upitala je Yancey. - Zašto ne bih bio? Mislim, na vrhu svijeta sam - rekao je. - Mislila sam da si možda tužan jer tvoj otac nije stigao na proslavu. - Ne, dobro sam. Osim toga, doći će na vjenčanje i jedino što treba učiniti jest stajati uz mene - rekao je Basil, položivši ruku na njezina križa. - Hajdemo, popričajmo malo i upoznajmo se s nekima od naših gostiju. I dok su Basil i Yancey išli od stola do stola pozdravljajući goste, Ava je otišla do orkestra i šapnula nešto dirigentu. Nakon toga uzela je vilicu i zvecnula njome o stalak svoje kristalne čaše za šampanjac, moleći sve da utihnu. Svi su zašutjeli i sve su oči bile uperene u Avu, odjevenu u bež haljinu od svilenog šifona prekrivenu šarenim svilenim leptirima i cvijećem. Imala je i ružičasti dijamantni prsten i ogrlicu od crvenog zlata s privjeskom u obliku srca koju je kupila kad je kupila i Yanceyinu tijaru za vjenčanje. - Kao prvo, nadam se da nitko od vas nije očekivao jedan od onih događaja s pilećim krilcima. Nije li hrana sjajna? - Plesna dvorana ispunila se smijehom. Ava je nastavila: - Željela bih vam svima zahvaliti što ste došli ovamo kako bismo proslavili vjenčanje moje prekrasne kćerke i njezinog zgodnog - ili da kažem božanstvenog - budućeg supruga. Kao što svi znate, u našoj je obitelji talent nasljedan, pa bih u čast darovitosti svoje kćerke mladom paru željela otpjevati nekoliko pjesama. - Ava je govorila nesigurnim glasom, dok je jedan od dvanaestorice konobara u smokingu po osmi put punio njezinu čašu. Ava je potegnula šampanjac, okrenula se, pogledala dirigenta i povikala: - Ožežite, momci. Yancey i Basil su se vratili za glavni stol i zgranuto je promatrali. Yancey je izgledala zadivljujuće u pripijenoj svjetlozelenoj svilenoj haljini boje zelene salate, koju je dizajnirao Anthony Mark Hankins. Haljina je imala duboki izrez i torbicu prekrivenu otmjenim perlicama i gosti su se zapitali može li se uopće ljepše urediti za vjenčanje. Sa ramena joj je nježno visio kaput od samurovine. Basil je imao svileno tamnosivo odijelo s nebeski modrom košuljom i odgovarajućom kravatom.

75

Avina prva pjesma bila je lagana i prikladna, When I First Saw You, iz mjuzikla Dreamgirls. No, druga točka, izvedba And I Am Telling You, nakon još jednog naginjanja pjenušca, više je nalikovala Jennifer Lopez nego Jennifer Holiday. Ava je svoj set završila osebujnom izvedbom I Got the Right to Sing the Blues, koju je završila izuvanjem jedne skupe cipele od antilop kože. Dok je cipela lebdjela u zraku, najbolje što Broadway može ponuditi udostojio ju je pljeskom iz pristojnosti i masovno krenuo prema baru. Yancey, lica prekrivenog nelagodom, pogledala je Basila i nečujno rekla: - Idem na toalet. - Jesi li dobro? - upitao je. Yancey mu nije odgovorila dok ga je lagano ljubila u obraz, zgrabila svilenu torbicu s perlicama s obližnjeg stola i odjurila prema stepenicama. Basil se ogledao po dvorani kako bi se uvjerio da su Campbell i Cade dobro, i zatekao Cadea pomno usredotočenog na pun tanjur zlatnih kriški ananasa, rosne dinje i čokoladom prelivenih jagoda. Basil se nasmiješio u sebi kad je u uhu čuo glas koji prepoznaje. - Dakle, doista ćeš to učiniti? - Okrenuo se na svoju lijevu stranu i ugledao Montyja koji je pijuckao šampanjac. - Je li te Yancey pozvala? - upitao je Basil. - Ne, došao sam s jednom prijateljicom. Nastupala je u Fosseu s budućom mladenkom. - Gdje je tvoj muškarac? - U kratkom smo prekidu. Basil je izvukao posjetnicu iz novčarke, a nakon toga i nalivpero iz unutarnjeg džepa sakoa. Načrčkao je broj na poleđini posjetnice i uz prepreden osmijeh šapnuo Montyju u uho: - Nazovi me za tjedan- dva. Mogao bih imati nešto za tebe. - Dakle, Djed Mraz će i u siječnju dijeliti darove. Kako divno - tiho je rekao Monty. Zagurao je posjetnicu u prednji džep uskih kožnih hlača. Basil nije odgovorio. Zamijetio je da je Cade pojeo svo voće sa tanjura, pa je krenuo prema stolu. * Yancey je došla do dna stubišta koje se spuštalo najprije u mrak, a zatim u jarko osvijetljenu kupaonicu cvjetnog mirisa koja ju je podsjetila na njezinu garderobu u Las Vegasu. Yancey je gledala u zrcalo i provjeravala šminku kad je začula poznati glas: - Ovu ću proslavu pamtiti do kraja života. - Yancey je podigla glavu i ugledala Windsor koja je stajala nekoliko centimetara od nje i smiješila se od uha do uha. Na sebi je imala otmjeno zagasitosivo odijelo s hlačama i blijedoružičasti pulover. - Dakle, zabavljaš se? - upitala je Yancey pritisnuvši papirnati rupčić o usne. - Da, sjajno je. Moji su se toliko zabavili da su otišli prije petnaestak minuta - rekla je Windsor. - Željeli su se odmoriti za vjenčanje. - Možeš li vjerovati što je Ava učinila? - upitala je Yancey i okrenula se prema Windsor. - Izgleda da se i ona zabavlja - odgovorila je Windsor. Nasmiješila se Yancey i popravila joj pramen kose kao prava starija sestra. - Jesi li uvijek ovako sretna? - upitala je Yancey. - Mislim da u životu nisam imala nijedan loš dan. Ako i jesam, nisam znala da je loš - samouvjereno je odgovorila Windsor. - Kako je to moguće? Svi imaju loše dane. - Imam malu pomoć odozgora. Obitelj i posao čine me sretnom. A kad im to ne uspije, okrenem se svojoj zbirci knjiga Iyanle Vanzant. - Tko je to? - Šališ se, jel' da? - Ne, tko je ta Vanzantica? - Nikad nisi čula za Djela vjere u međuvremenu? - Ne. - Sad znam što ću za Božić kupiti djevojčici koja ima sve. - Windsor se nasmiješila. - Misliš da će mi to pomoći? - Znam da hoće. Ali, moraš ih pročitati - rekla je Windsor. Provukla je ruku kroz Yanceyinu i krenula prema vratima, a zatim je rekla: - A sad hajdemo uživati u ostatku tvoje proslave. * Kad je proslava završila i uzvanici počeli izlaziti, Yancey je izvukla nekoliko cvjetova iz buketa svježih ružičastih i bijelih ruža. Odlučila je dio te večeri ponijeti sa sobom, a ruže bi u njoj uvijek pobudile malo radosti.

76

Yancey se ogledavala po dvorani tražeći Avu i Basila, kad je iznenada začula ženski glas: - Večeras izgledaš prekrasno. Ne znam kako ćeš to nadmašiti na dan vjenčanja. - Bila je to Darla. - Baš slatko od tebe. Kad si stigla? Dobila sam poruku da ćeš kasniti - rekla je Yancey i zagrlila je. - Došla sam prije zdravice tvoje majke. Kad je otpjevala svoje, pokušala sam te pronaći. Žao mi je što nisam došla na vrijeme. Let nam je kasnio dva sata, a kad smo stigle, u zadnji čas smo obavile božićnu kupovinu za Mollie. - Gdje je Mollie? Želim je vidjeti. - Ostala je s mojim rođacima u Bronxu. Rekla mi je da te pozdravim i da jedva čeka vjenčanje. - Baš slatko - rekla je Yancey. Darla je zamijetila da izgleda rastreseno i tužno. - Jesi li dobro? - Oh, dobro sam. - Imam dobru vijest. - Ohrabrujući se nasmiješila Yancey. - Kakvu? - I meni i Mollie haljine pristaju savršeno. - Super. Slušaj, Darla, moram pronaći majku. Nekako sam zabrinuta za nju. Nikad je nisam vidjela da pije kao večeras. - Yancey je očima pretraživala prostoriju. - Da ti je pomognem pronaći? - Ne treba, sama ću. Valjda je nervozna jednako kao i ja - rekla je Yancey i poljubila Darlu u obraz. Kad se Yancey odmaknula, Darlin osmijeh bio je još širi kad je pogledala preko Yanceyinih ramena. Kad se Yancey okrenula kako bi vidjela što je privuklo Darlinu pozornost, ugledala je Basila koji je u ruci držao njezin krzneni kaput. - Vjerujem da je ovo tvoje - rekao je. Yancey je ispružila ruke i Basil joj je nježno ovio kaput oko ramena. - Jesi li spremna za odlazak? - Jesi li vidio Darlu? - upitala je Yancey. - Da, malo smo popričali. Ja sam joj rekao gdje si. - Dobro, vi zaljubljeni golupčići. Moram ići i vidimo se u nedjelju ujutro - rekla je Darla. Zagrlila ih je oboje i krenula po svoj kaput. - Jesi li vidio Avu? - upitala je Yancey. - U limuzini je, čeka te. - Jesi li siguran da nemaš ništa protiv što Božić nećemo provesti zajedno? - Sve je u redu. Imat ću pune ruke posla zabavljajući obitelj. Ava i ti uživajte u toplicama. - Obećaješ mi da je ovo zadnji Božić koji ću provesti sama? - upitala je Yancey glasom male djevojčice. Pogled joj se okrenuo prema unutra, a zatim još jače usredotočio na Basilovo lice. - Dat ću sve od sebe - odgovorio je Basil. Basil i Yancey su prošli kroz dvostruka vrata i izišli u noć. Zrak je bio šokantno hladan, a pun mjesec izgledao je kao da je naslikan na nebu. Kad je Basil uočio Avin automobil, okrenuo se prema Yancey i rekao: - Dakle, to je to. Čvrsto su se zagrlili, a onda ga je Yancey pogledala u oči i zapitala: - Zaslužujem li ja ovoliku ljubav? - U glas joj se uvukla prisnost. - Jedino ti znaš odgovor na to - rekao je Basil, pitajući se odaje li njegov glas ono što doista osjeća. Yancey mu se nasmiješila, a on joj je uzvratio zamršenim osmijehom bijesa i tuge. Zakopčao je gornji gumb kožnog kaputa kao da se želi zaštititi od melankolije ljubavne veze osuđene na propast. Basil se nadao da će brzo doći proljeće i da će njegova tuga biti rijetka kao dvije posve iste snježne pahuljice. Yancey ga je brzo poljubila u usta. Baš mu se spremala reći da ga voli kad je čula kako Ava viče sa stražnjeg sjedala limuzine. Bila je umorna i pijana. - Yancey, imat ćeš ostatak života da ga ljubiš. Ulazi u automobil. Umorna sam. Basil je pogledao najprije Avu, a zatim Yancey i rekao: - Tvoja majka je u pravu. Trebala bi je poslušati.

Pedeseto poglavlje Božić je za Yancey obično bio samotan dan. Nikad se nije mogla otresti osjećaja napuštenosti koji joj je ostao nakon velikog broja Božića koje je provela bez prave obitelji. Ni ova godina nije bila nimalo različita, iako se udavala već sljedeći dan. Nije mogla ne osjećati beskrajnu tugu.

77

Ava je naručila obrok od šest različitih jela koji im je trebao biti poslužen u raskošnom apartmanu hotela Peninsula. Uz juhu i salatu, Ava je neprekidno brbljala o sjajnom poslu koji je obavila s proslavom za zaruke. Sam zvuk njezinoga glasa počeo je Yancey ići na živce. Dok je Yancey prčkala po hrani, razmišljala je da nazove Basila i Derricka. Silno ju je zanimalo kako je Madison na Božić. Jedino što je Yancey spriječilo da ne nazove ni jednog, ni drugog, bila je izvjesnost u Avinu kreštavu tiradu. Yancey je točno znala što bi joj Ava rekla. Započela bi grdnjama protiv Madison i kako je Yancey mora jednom za svagda zaboraviti. Zatim bi Ava rekla Yancey koliko su zaručnička proslava i vjenčanje skupi i da je ne može više izdržavati, a s Yanceyinom osrednjom nadarenošću, bogati muž joj je jedina šansa da živi životom kakav želi. Yancey je počela misliti da je udaja za Basila jedini način da se oslobodi od potrebe za Avom u životu. Kad je posluženo glavno jelo, Yancey je iznenada izgubila tek. Nakon jednog zalogaja pirjane janjetine, odložila je vilicu, pogledala preko stola Avu i upitala: - Jesi li ikad razmišljala da me daš na usvojenje? - Molim? - upitala je Ava. - Čula si me. Jesi li ikad razmišljala da me se odrekneš? - Kakvo je to glupo pitanje? - Onda odgovori na njega - bila je uporna Yancey. - Zar ponovno razmišljaš o onoj djevojčici? - Ava, njezino ime je Madison. - Neću ti ponavljati. Zaboravi na nju. Znaš li koliko muškaraca svakoga dana odlazi od svoje djece? Milijuni. - Ne govorim ni o kome drugom. Govorim o tebi. Ava nije odgovorila Yancey, jednostavno je nastavila jesti. Prošlo je nekoliko minuta i Yancey je postavila drugo pitanje. - Da li me voliš? - Ovaj put je Ava imala i pitanje i odgovor. - Da li te volim? Volim te najbolje što znam. Teško je voljeti kad ti nitko nikad nije pokazao kako - rekla je Ava. - Kako to misliš? Baka te je voljela. - Ne bih se složila. Jesi li se ikad zapitala zašto sam ti dala prezime Bobbyja Earla Braxtona, umjesto svojeg prezimena? Iako mi je tvoj otac savršeno jasno dao do znanja da nije tip za ženidbu i da ne zna voli li me. Nadala sam se, ne, molila sam se da, ne budeš li imala moje prezime, tvoj život bude drukčiji. Možda bi posvojenje to osiguralo, ali kad te tvoja vlastita majka pita - i to nakon što sam u našem gradiću već bila osramoćena - jesi li sigurna da je Bobby Earl tata... Onda... možda sad razumiješ što mislim o ljubavi - rekla je Ava. Yancey nije bila sigurna, ali učinilo joj se da je u Avinim očima zamijetila početak suza. Ava je uzela laneni ubrus i spuštenog pogleda otrla kutove očiju. Yancey je razmišljala o tome što je njezina majka rekla o ljubavi, da nikad nije znala je li voljena. Yancey se većinu života tako osjećala. Dok nije upoznala Basila. Budući da je i on odrastao bez majke, osjetila je trenutačnu međusobnu povezanost i osjećala je da je on razumije. Negdje duboko u srcu znala je da je, bez obzira na svoje tajne, Basil voli. Možda, pomislila je Yancey, možda može zauvijek promijeniti Basila - mogla bi ga spasiti sjajnim seksom, a on bi nju mogao naučiti voljeti. Nauči li tajne istinske ljubavi, možda će ih moći podijeliti s Avom. Pogledala je preko stola svoju majku i po prvi put ju je sažalijevala. - Dakle, curo, ti doista znaš kako podići blagdansko raspoloženje - rekla je Ava i ustala od stola. - Moram nazvati muža i Hectora.

Pedeset i prvo poglavlje Bila je božićna večer i sjedio sam s Campbell za šankom kad je između dva gutljaja vruće čokolade rekla: - Za nekoga tko se sutra ženi, ne izgledaš sretno, veliki braco. - Poznajemo se tek tri godine i ti misliš da mi možeš čitati misli? - zadirkivao sam je. Pitao sam se što odaje moje lice. - Ma hajde, zar nisi uzbuđen? - Campbell me je šaljivo udarila u lijevo rame. - Ne baš - polako sam rekao. - Možda neće biti vjenčanja. - Ustao sam, prišao prozoru i pogledavši napolje shvatio da su se snježne pahuljice pretvorile u mećavu, i da padaju u raspoloženju sličnom mojem, turobnom, ali smirenom. Božić je bio dobar i proveo sam ga promatrajući Cadea kako otvara sve darove koje smo mu kupili Campbell, Hewitt i ja. Hewitt je odveo Cadea u kino, a Campbell i ja smo pospremili ostatke hrane i stavili posuđe u perilicu.

78

- Molim? Što se događalo prije dva dana na tvojoj zaručničkoj proslavi? A, ako je ta proslava bila ikakav znak kakvo će biti vjenčanje, tad znam da će biti fantastično. Samo te je uhvatila trema. Nekoliko trenutaka nisam ništa rekao. Samo sam zurio u Campbel i nastojao slušati tišinu. Možda ovo nije najbolje mjesto da joj kažem novosti, pomislio sam. Naposljetku sam uhvatio Campbell za ruke i rekao: - Dušo, neću se oženiti s Yancey. Ne želim da Cade i ti sutra dođete u hotel. - Ma daj! Što to govoriš? Zafrkavala sam te da ne izgledaš sretno. Zar si niste Yancey i ti nazdravljali prije nekoliko dana? Zar te nisam vidjela kako je ljubiš? Bila je u pravu. Pristao sam na veliku predstavu koju su isplanirale Yancey i njezina majka. Nekoliko puta sam je nježno poljubio, no moji su poljupci bili bez strasti koju sam nekoć osjećao. - Znaš da je Yancey glumica; dakle, te noći, i ja sam bio glumac - rekao sam, objašnjavajući svoja ranija djela. - Ne razumijem što se događa. Cade je silno uzbuđen što će ti biti djever. Morala sam mu reći zašto ne može s vama i na medeni mjesec. Duboko sam udahnuo i zaustio da joj kažem riječi koje su mi proteklih nekoliko dana bile u glavi. - Postoje neke stvari o meni koje mi se ne sviđaju. - Svima nama se neke stvari na nama ne sviđaju. To nas čini ljudima - rekla je Campbell. - Neke od tih stvari su prilično velike, i iako znam da me voliš, jednostavno ih u ovom trenutku nisam spreman ni s kim podijeliti. Razumiješ? - Razumijem. - Nadam se da me se nećeš stidjeti kad ti ispričam neke od stvari koje sam učinio - rekao sam. - Obećajem - tiho je rekla Campbell. Nisam znao odakle početi. Hoću li svaliti krivnju na Yancey i njezinu majku ili ću joj reći za svoj dvostruki život? Koji je pravi razlog iz kojeg se neću oženiti s Yancey? Do vjenčanja je bilo još samo dvanaest sati, a ja još uvijek nisam znao istinu koja me je tjerala da ostavim Yancey samu pred oltarom. Iznenada, moja svilena kravata učinila mi se prečvrsto zategnutom, pa sam otkopčao ovratnik i olabavio je. Trebalo mi je zraka. Morao sam izbaciti riječi iz sebe. Započeo sam tako da sam ispričao Campbell kako sam vidio Derricka i Yancey u njezinoj garderobi. Zatim sam joj rekao za svoje sumnje i postavljanje rekordera. Oči su joj naglo postale veće i zabrinute. Kad sam joj rekao da Yancey ima dijete za koje mi nije rekla, pomislio sam da će Campbell pasti s barskog stolca na kojem je sjedila. Tad sam zaključio da joj neću ispričati što je Yancey otkrila o mojoj prošlosti. - Gdje je to dijete? - Živi s Derrickom i Yancey je nikad nije vidjela. - Dakle, zato se nećeš oženiti s Yancey? - Djelomično. Yancey ne želi dijete koje je rodila... zapravo, ona ne želi djecu. A ti znaš kako ih silno ja želim - rekao sam. - Znam, i imat ćeš ih - rekla je Campbell i uz lagani osmijeh blago položila svoju nježnu ruku na moju. Ispričao sam joj o Yanceyinom i Avinom planu da mi uzmu novac i unište priliku za ulazak u Dvoranu slavnih. Da ne mislim da je doista zaljubljena u mene, nego samo namjerava uzeti lovu i ušutkati bivšeg dečka i njihovo dijete. I dok sam govorio o Yancey i njezinim planovima, iznenada mi je svanulo. Zašto se ne mogu oženiti s Yancey. - Jesi li uzrujan zato što ti nije rekla za kćerku? Odjednom sam se sjetio svoje vlastite majke i njezine odluke da me ostavi s ocem i rekao: - Ne. Bijesan sam jer ne želi biti majka toj curici. Mislim, kakva to žena može samo ostaviti svoje dijete? Campbell nije odgovorila. Mirno je sjedila i lupkala žličicom o šalicu. Kad je naposljetku podigla pogled, vidio sam da su joj oči rosne od suza. Shvatio sam da oboje razmišljamo ne o Yancey, nego o našoj majci. Poželio sam reći, Žao mi je zbog mojeg bezosjećajnog pitanja, ali Campbell je gledala prema prozoru dok je snijeg i nadalje padao. Otpio sam gutljaj kave koja je sad već bila hladna i vodena. - Još uvijek te jako boli, zar ne? - upitala je Campbell. - Što? - To što te je majka ostavila. - Ne. Hoću reći, učinila je ono što je morala - rekao sam dok su mi riječi "majka te je ostavila" odjekivale glavom. Na trenutak nisam znao koga više mrzim - moju majku ili Yancey. Zatim sam

79

mrzio samoga sebe zbog toga što sam tako silno želio ljubav te dvije žene, dobro znajući da im je objema nemoguće bezgranično voljeti. - Misila je da joj je život u opasnosti - rekla je Campbell, prekidajući moje negativne misli. - Moj tata ne bi nikad podigao ruku na ženu - obrambeno sam rekao. - Slušaj, Basil, ni ti ni ja ne znamo što se dogodilo u njihovom odnosu. Sigurna sam da su oboje bili dobri ljudi koji su napravili neke pogreške. No, ne smiješ dopustiti da njihove pogreške upravljaju tvojim životom. Moramo učiti iz njihovih pogrešaka - utješnim glasom je rekla Campbell. - Misliš li da je naša majka ikad požalila što me napustila? - Sigurna sam da nije prošao ni dan, a da nije mislila na tebe - samouvjereno je rekla. - Kako to znaš? - Znam. Nakon što mi je rekla za tebe, razgovarale smo o tebi gotovo svaki dan. Znam da je požalila svoju odluku. - Sjećam se da si mi rekla kako je stalno govorila o meni prije nego što je umrla. Vjeruj mi, nisam ništa mislio kad sam rekao da ne razumijem kakva bi žena napustila svoje dijete. I, iako nisam upoznao našu majku, znam da ona nije bila onakva žena kakvom se pokazala Yancey. Pogledaj kako je dobar posao napravila u tvom odgoju. Campbell mi se slatko nasmiješila i upitala: - Da li voliš Yancey? - Ne znam što osjećam. Jedino što znam jest da su me njezini postupci povrijedili i da mi se zbog njih vratilo nepovjerenje prema ženama. Bilo je na kratkom odmoru, ali sad se vratilo. Također se osjećam poniženim i nadam se da će, kad Yancey priđe oltaru, a ja odem čim ona dođe, i ostavim je tamo samu... volio bih joj vidjeti lice u tom trenutku. - Hoćeš li se zbog toga osjećati bolje? - Hoću - brzo sam odgovorio. - Basil, molim te nemoj to učiniti. Ako se ne želiš oženiti s Yancey, to je u redu, ali budi gospodin. Jednostavno joj reci da se ne možeš oženiti s njom. Nemoj od nje napraviti budalu pred svim njezinim prijateljima. - Nisam li ti rekao? Yancey nema prijatelja. Ljudi koji će tamo sjediti njezini su obožavatelji, njezini podanici. Campbell je ispružila ruke i obujmila moje. Pogledala me ravno u oči i rekla: - Ako si povrijeđen ili ponižen, to će proći. Vjeruj mi. Ako samo sjedneš i napišeš svoje osjećaje večeras ili sutra ujutro... Napiši što osjećaš prema Yancey, majci, nenadanom susretu sa sestrom i nećakom za koje nisi ni znao da postoje. Ako ti to ne pomogne, vrati se profesionalnoj pomoći, posebice ako misliš da mi, ljudi koji te volimo, ne razumijemo tvoju bol. Za nekoliko godina od današnjeg dana, osvrnut ćeš se na nju i uvidjeti koliko si narastao iz ovog iskustva. Ne brini, i Yancey će se prije ili kasnije morati suočiti sa svojom prošlošću. Ne učini li to, budućnost će joj biti mučenje. - U Campbellinim očima sam vidio ljubav i tugu. Tugu koju sam u njoj izazivao svojim osvetničkim srcem. Zbog toga sam se i ja rastužio i nadao sam se da suze koje se skrivaju u kutovima mojih očiju neće izdati moj muški ego. Nisam mogao pustiti suzu čak ni pred vlastitom sestrom. Prošao je jedan dugi trenutak u kojem smo se promatrali u nelagodnoj tišini i držali za ruke. Znao sam da je Campbell u pravu. A ipak, nisam znao što bih rekao kako bi nam oboma bilo bolje. Možda bih doista mogao otpisati bol.

Dvadeset i šesti prosinca, 1999. ... 15:06 h Ava je izlazila iz kupaonice u Yanceyinom apartmanu popravljajući prstima frizuru kad je shvatila da se Yancey nije ni pomaknula otkad je ona izišla iz sobe. Sjedila je na rubu kreveta u gaćicama i nijemo zurila kroz prozor. - Nisam li ti rekla da se spremiš? Čeka nas proslava kojoj moramo predsjedati - rekla je Ava. Bila je posve odjevena za vjenčanje u satenskom korzetu boje slonovače i srebrnoj svečanoj haljini. - Ja ne idem ni na kakvu proslavu. Zar nisi čula ništa što sam rekla? Vjenčanja neće biti. - To je možda istina, ali neću dopustiti da to spriječi zabavu koju sam isplanirala. Dakle, da ti ponovim. Odjeni tu vjenčanicu, nazovi šminkera i daj da počnemo. S Basilom ćemo se pozabaviti kasnije - rekla je Ava. - Što misliš, zašto se neće oženiti sa mnom? - upitala je Yancey. - Nisam sigurna, ali ako saznam da si ti to zabrljala rekavši mu... onda ćeš imati posla sa mnom, a to neće biti lijepo. Posebice nakon što sam potrošila sav ovaj novac.

80

- Nisam mu ništa rekla - rekla je Yancey. - Onda se nemaš čega bojati. Jedina osoba koja bi se mene trebala bojati je gospodin John Basil Henderson. Već sam rekla svojoj ženskoj za odnose s javnošću da dogovori press konferenciju odmah nakon Nove godine. Dat ćemo Basilu četrdeset i osam sati da udovolji mojim zahtjevima, a ako to ne učini, idemo u javnost. - Zašto jednostavno ne prebrojimo gubitke i ostavimo ga na miru? - preklinjala je Yancey. - Prebrojimo? A što si to ti izgubila? Prije nego što je Yancey mogla odgovoriti, začulo se kucanje na vratima. - Možda je to Basil - rekla je Yancey. - Možda se predomislio - dodala je i pojurila prema vratima. - Yancey, ne otvaraj vrata - povikala je Ava. Bilo je prekasno. Kad je Yancey širom otvorila vrata, pred njima je stajao Basil, a sive su mu oči bile hladne i usredotočene. Yancey se bacila na njega, obgrlila ga i šapnula: - Znala sam da me nećeš iznevjeriti. Volim te. - Basil je u ruci držao dnevnik i stajao kao kameni kip. Ava je krenula prema njima i otrgnula Yancey od Basila. Zatim je počela urlati na njega: - Zajebavaš se s pogrešnom ženom, bolesni seronjo. Kad završimo s tobom, požalit ćeš što si se uopće rodio. Basil se nije obazirao na Avinu tiradu. Pogled mu je bio uprt u Yancey koja je stajala milosrdno nijema. Po izrazu njegovih očiju znala je da se nije predomislio. Samo je željela znati zašto je odlučio ne oženiti se njome. Ava je uporno govorila iako se ni Basil ni Yancey nisu obazirali na nju. - Možeš zaboraviti svoju Dvoranu slavnih. Kad završimo s presicom, smijat će ti se čitav sportski svijet. Misliš da će roditelji dopustiti svojim sinovima da potpišu s perverznjakom kao što si ti? Basil je ispružio dnevnik prema Yancey i glasom bez ikakvog osjećaja rekao: - Želim ti ovo dati. Možda će ti objasniti zašto smo završili ovako. Ovo se ne događa, uporno si je ponavljala Yancey. Oči su joj bile pune suza. Približila se Basilu i polako rekla, sa stankama punim nade, drhtavog glasa: - Ne moramo se oženiti danas... možemo pričekati... Ma kroz što da prolaziš, bit ću uz tebe... Znam za tebe i muškarce... Mogu ti pomoći. - Sklopila je ruke na grudima i pognula glavu. - Ja sad idem - rekao je Basil. - Ne ostavljaj me - rekla je Yancey, a lice joj je bilo vlažno od suza. - Yancey, prestani! Prestani moliti ovog bolesnog pederčinu da ostane. Sredit ćemo ga. Yancey se okrenula prema Avi i povikala: - Začepi! Prestani! Nisam te smjela slušati! Basil je usredotočio pogled na Avu i odmahnuo glavom. Zatim je posegnuo u džep sakoa i izvukao vrpcu. - Ava, prije nego što dogovoriš press konferenciju, mislim da bi trebala ovo poslušati. Samo da znaš, imam jednu presliku i za tvog muža. Potrudit ću se angažirati dostavnu službu koju toliko voliš. Kako mu je ono ime? Hector? - Izlazi... gubi se! - vrisnula je Ava. Prišla je Basilu i počela ga udarati šakama o prsa. Basil joj je odlučno odmaknuo ruke, odgurnuo je i žalosno pogledao Yancey. Zatim je, ne oprostivši se, izišao iz prostorije. Yancey je okrenula leđa Avi i uzela dnevnik koji joj je Basil ostavio. Zamijetila je da je na naslovnici utisnuto Basil i Yancey i polako prešla prstima preko slova. Otvorila je dnevnik na prvoj stranici i počela čitati. Draga Yancey, Želim te spasiti od svijeta. Želim da me spasiš od mene samoga. Imao sam druge planove za ovaj dnevnik i za tebe. Želio sam da bude povijest naše ljubavne priče. Ali, i ti i ja znamo da ne može biti ljubavne priče kad voli samo jedna osoba. - Što kaže? - upitala je Ava. Krenula je prema Yancey i pokušala joj istrgnuti dnevnik iz ruke. No, Yancey je zatvorila dnevnik i odbila joj ga dati. - Daj da vidim! - zahtijevala je Ava. Yancey je i nadalje držala dnevnik čvrsto uz grudi. Zurila je u Avu s očima koje su blistale od suza i rekla: - Želim da smjesta odeš odavde. - Ne odlazim dok mi ne pokažeš što je u tom dnevniku - odlučno je rekla Ava. - Ovaj dnevnik je namijenjen meni i nikad nećeš pročitati ni riječ. A sad odlazi. Želim biti sama. - Oh, samo ti budi sama. Sjedi ovdje i sažalijevaj se na karminama. Što se mene tiče, ja imam pravu proslavu. Ne možemo dopustiti da nam propadnu svi gosti i publicitet. Kad se vratim na Beverly Hills, poslat ću ti račun za sva sranja oko tvog vjenčanja. - Ava se pogledala u zrcalo i zgrabila torbicu.

81

Već je bila na izlazu kad je Yancey upitala: - Ako platim račun, obećaješ li da ćeš me ostaviti na miru? Zauvijek? Ava ju je u tišini netremice promatrala i zatim odgovorila: - Samo ako ti ček bude imao pokriće.

Epilog Macan se vratio! Niste valjda mislile da one dvije poludjele dive imaju zadnju riječ? One večeri kad sam se trebao oženiti, ukrcao sam se u odjeljak prvog razreda zrakoplova koji je letio u Montego Bay, Jamajka. Često sam igrao golf, išao na ronjenje s bocama i švrljao plažama kao internetom. Jeo sam fantastičnu morsku hranu, malo plesao u nekom reggae klubu. Vodio sam ljubav s jednom prekrasnom Jamajčankom na plaži i guzio jednako krasnog Jamajčanina s dreadsima do ramena na terasi vile koju sam unajmio. Svi su se dobro zabavili. Na Yancey sam mislio samo četiri puta dnevno. Što radi? Je li pročitala dnevnik? Je li shvatila koliko sam je volio? Tko će biti njezina sljedeća žrtva? Mnogo sam razmišljao šetajući plažama. Što sam trebao naučiti iz svog iskustva s Yancey? Sjetio sam se nekih žena i muškaraca koje sam povrijedio vlastitom sebičnošću. Sjetio sam se mudrih riječi jednog njujorkškog taksista koji mi je rekao: - Život je pun obaveznih predavanja; gadna su ona izborna. - Pretpostavljam da je Yancey za mene bila izborno predavanje. Zaljubljenost u nju bila je kao tečaj iz nuklearne fizike, dok je meni glavni predmet pletenje košara. Ali, znam da sam i ja težak. Kad sam se vratio u New York, otkrio sam da mi je jedan od klijenata za Božić darovao dvije ulaznice za Super Bowl *. Pomislio sam da povedem Cadea, ali budući da sam bio raspoložen za tulumarenje, odlučio sam krenuti drugim smjerom. Pozvao sam Raymonda, Zuricha, Montyja i Rosu, slatkicu koju sam upoznao na povratku iz Jamajke. Odlučio sam da će onaj tko prvi pristane, biti onaj o kojemu bih mogao razmisliti kao o sljedećem predavanju u jednoj od najtežih lekcija u životu: ljubavi. I tako čekam. Znam da neću ići sam, zato što sam im svima rekao da me nazovu na privatnu liniju ako mi se žele pridružiti. Provjerio sam jutros i već sam imao tri poruke. Preslušat ću ih za nekoliko dana. U međuvremenu, dat ću upozorenje svim majkama i očevima. Recite svojim sinovima i kćerkama. Vratio sam se, u punoj formi. I vani sam. Švrljam. I prebacujem se iz trake u traku...

O autoru E. Lynn Harris je bivši računalni prodajni stručnjak u IBM-u i diplomant Sveučilišta Arkansas, Fayetteville. Autor je pet bestselera: Invisible Life, Just As I Am, i bestselera New York Timesa And This Too Shall Pass, If This World Were Mine i Abide with Me. If This World Were Mine dobio je nagradu James Baldwin za književnu odličnost. Abide with Me je bio finalist NAACP Image Awarda. 1999. godine Harris je dobio Nagradu za istaknutog bivšeg studenta Sveučilišta Arkansas, Fayetteville. Trenutačno živi između Chicaga i New Yorka, gdje radi na svojim memoarima. Harris ostaje pohlepan i odan navijač Arkansas Razorbacka (u svim sportovima).

On je vragolast i zgodan bivši ragbijaš, a sad sportski agent u usponu u jednoj od najperspektivnijih tvrtki u državi. Neukrotiv i opasno privlačan, John Basil Henderson ima iza sebe brojne veze sa ženama (i pokojim muškarcem). Basil je tip pravog potrošača: obad u smrtnom strahu od obveze, poznat po magnetizmu s dvije oštrice koji žrtvu može oduševiti... i raniti. Ona je beskompromisna Yancey Harrington Braxton, nova broadwayska zvijezda koja zrači šarmom i isijava ambiciju. Mlada, lijepa i opasno lukava, Yancey je spremna učiniti sve što mora kako bi dobila ono što želi. Fatalku koja je iza sebe ostavila i više nego nekoliko slomljenih srdaca, Yancey je Basil zainteresirao i očarao. Oboje vjeruju da su jedno u drugome naposljetku pronašli sebi ravna. Planira se raskošno vjenčanje i ovaj moćni par planira provesti život u svetom braku. No, netom prije svadbe, sudbina i malo ostataka iz prošlosti prijete uništiti budućnost sretnoga para. Vješt pripovjedač, E. Lynn Harris vodi čitatelja na raskošnu vožnju kroz nestašne živote dvoje doista nezaboravnih likova.

* Super Bowl - finale

82