E s a d B U ^ U K

S A R A J L I J A P R O T I V A G R E S I J E N A

B O S N U

svjedočanstvo

S A R A J E V O

1 9 9 2. - 1 9 9 3.

Sadiku Bučuku, mom ocu

2

Predgovor

Još dok sam, od 1990, radio na televiziji Brisel (frankofonska radiotelevizija R.T.B.F), lično sam pratio iz dana u dan, kroz pisane agencijske izvještaje - istorijat opkoljavanja Sarajeva. Vrlo brzo, mnoga pitanja mi dopiru u svijest. Kako zapadno javno mnijenje reaguje na ove prezasićeno ponavljajuće

3

informacije: aerodrom uvjek zatvoren nakon što je bio ponovo otvoren, na uvjek prekršena ratna primirja, ili na snajperiste kojih više nema i pa se i kako to da se, opet pojavljuju kad ih se najmanje očekuje? Ovi lajtmotivi, beskrajna zapomaganja, ne rizikuju li da zamore javnost i najzad, da je učine indiferentnom prema najnedopustivijoj tragediji koja se desila nakon II svjetskog rata.Ovaj fenomen televizijske zasićenosti je dobro poznat: slike mrtvih i ranjenih, pa kroz njega iste nestaju, i vremenom gube šokantnost.

Jednog lijepog aprilskog dana 1992, primilismo tako, baš kao i svi drugi frankofonski mediji, telefonski poziv iz Sarajeva. Bio je to doktor Bučuk, za nas

4

tada još nepoznat, koji je uskiliknuo svoje negodovanje naspram agresije na njegov grad. On će nas često podsjećati, nastavljajući s tim, skoro svaki dan. Ali dr Bučuk se ne zadovoljava biti samo revoltiran: on informiše. Ljekar u bolnici Koševo je privilegovani svjedok (ako se može usuditi to reći) doživljenih patnji na licu mjesta u krvi ljudi, žena i djece Sarajeva. Prema događanjima koje on slijedi, nije indiferentan, jer očekuje da se čuju rezultati (ili vjerovatnije nerezultati) takvog diplomatsklog susreta, ili, da se saznaju najnovija ometanja, onemogućavanja plavih šljemova. Počev već od te informacije, koju bih ja okvalifikovao rutinskom, doktor Bučuk je svakodnevno konfrontiran sa smrću i suzama. On

5

uobličava suštinski i znakovito informaciju razotkrivajući je. Nikada, a da ne da bar jedan primjer. Nikada neću zaboraviti njegovo svjedočenje 27 maja 1992., kada su tri srpske granate raznijele masu svijeta, koji je čekao svoj hljeb ispred jedne pekare, i bilans 25 mrtvih i više od 140 ranjenih.Svojim svjedočenjima i svojim direktnim intervencijama u medijima doktor Bučuk biće kontributor, u okviru svojih mogućnosti, koji razbija apatiju i proširuje spektar indiferencije. Neka se shvati njegovo, najzad, bogatstvo i ljudska cijena jedne tragedije, koja se dešava na nedaleko od nas. Da naše diplomate i naše vođe najzad shvate da “ima i drugih stvari” da se učini za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Da se napokon pojmi da humanitarna pomoć

6

tako neophodna, sama po sebi nije dostatrna da zaustavi genocid...

Rože Klerm Brisel, decembra 1994

Preface

Travaillant pour le journal télévisé de la R.T.B.F. au début des année 90, j'ai suivi particulièrement jour par jour - et sur la foi des dépêches d'agence - l'histoire du siège de Sarajevo. Très vite, plusieurs questions me vinrent à l'esprit. Comment le public occidental réagit-il à ces informations inlassablement répétés : un aéroport toujours fermé après avoir été revert, des cessez-le-feu toujours violés, ou encore de snipers qui disparaissent pour réaparaître au moment où on les atttent les moins ? Ces leitmotivs, ces interminables litanies ne risquaient-ils pas de fatiguer le public et, finalament, le rendre indifférent à l'une des plus épouvantables tragédies de l'après - seconde guerre mondiale ?

7

Ce phénomène de lassitude télévisuelle est bien connu: les images de morts et de blessés, elle aussi, perdent de leur impact au fil du temps...

Un beau jour d'avril 92 nous avons reçu, ainsi que d'autres medias francophones, un appel téléphonique en provenance de Sarajevo. C'était le docteur Bucuk, alors inconnu pour nous, qui criait son indignation devant l'agression dont sa ville est l'objet. Il rapellera souvent par la suite, quasi-quotidiennement. Mais le docteur Bucuk ne se contente pas de s'indigner: il informe. Médecin à l'hôpital de Sarajevo il est le témoin privilégié (si l'on ose dire) des souffrances vécues dans leur chair et dans leur sang par les hommes, les femmes et les enfants de Sarajevo. Certes il n'est pas indifférent, pour qui suit les événements, d'attendre les résultats (ou plutôt les non-résultats) de telle rencontre diplomatique, ou de connaître les derniers ennuis des casques bleus. Mais par delà cette information que je qualifierais de routinière, le docteur Bucuk est confronté quotidionnement à la mort et aux larmes. Il habille de chair et de sang cette information désincarnée. Jamais, pour ne donner qu'un exemple, je n'oublierai son témoignage du 27 mai 92, lorsque

8

trois obus serbes ont décimé la foule attendant son pain devant une boulangerie, faisant 25 morts et plus de 140 blessés. Par ses témoignages et ses interventions en directe dans les medias le docteur Bucuk aura contribué, dans la mesure de ses moyens, à secouer l'apathie, à écarter le spectre de l'indifférence. Que l'on comprenne enfin l'ampleur et le coût humain d'une tragédie qui se déroule à nos côtés. Que nos diplomates et nos dirigeants comprennent enfin qu'il y a " autre chose " à faire pour la Bosnie et pour Sarajevo. Que l'on comprenne enfin que l'aide humanitaire - aussi indispensable soit-elle - ne suffit pas à enrayer un génocide ...

Roger Clermont

Bruxelles, decembre 1994

9

GRANATIRANJE SARAJEVA IPO^ETAK AGRESIJE NA BIH

6.april 1992.

10

Tokom prethodne noći srpska artiljerija je bomardovala Sarajevo. Oko 6 ujutro granatiranje je iznenada intenzivirano. Poslije besane noći kao i svi građani, ne vjerujem svojim ušima: sa okolnih brda agresor uništava grad bez odbrane.

8 sati ujutro. Moram na posao, u koševsku bolnicu na Institut za radiologiju. Dan je sunčan i vjerovatno lijep, ali pun neizvjesnosti, pun zebnje. Iz ulice Logavine, gdje stanujem, preko Bjelava do bolnice Koševo, to je inače dvadesetak minuta pješice. U zgradi me stanari mole da ne izlazim: “ Ubiće vas! Nema nikog na ulici...”

Izlazim. Stvarno ulica potpuno pusta. Moram na posao. Pacijenti me čekaju, a

11

imamo i ležeće bolesnike. Sunčano jutro. Gromoglasne eksplozije granata dopiru iz svih pravaca. ^etnici1

uništavaju grad. Prije pojedinih teških eksplozija koje imaju poseban zvuk kada padnu na gradski asfalt, vidim oblačiće iz najviših dijelova Trebevića, oblačiće koji nastaju kod ispaljenja iz teških vojnih oruđa. Uzbrdica je, ali žurim ulicom Hriste Boteva, pa Zaima Šarca. Sav sam se zapuhao od brzog hoda. Negdje pred bolničkom kapijom, u blizini Breke, jedan čovjek trčeći iz suprotnog smjera mi dobaci : "Pazi, snajper. ^etnik puca sa krana !""Gdje" ?

1 ^etnik: ~lan srpskog rojalisti~kog ultranacionalisti~kog pokreta tokom II svjetskog rata. Obilje`je su preuzeli srpski ultranacionalisti danas (op. dr Gerard Adam, prevodilac ove knjige na francuski jezik)

12

"Tu, iza ugla" !

Provirim malo iza ugla. Ulica sa lijeve strane prazna do nadaleko nizbrdo. Više desno, bolnička ograda i bolnički krug. Unutar toga, bolničke zgrade, iza njih klinički centar u izgradnji. Uz neuseljeno i neisfasadirano zdanje - dva visoka krana, još nedemontirana. Najednom, fijuk. Ne shvatam. Ne uviđam opasnost, ne poimam o čemu se radi, ne još... Iza mojih leđa, nekako odozgo, vjerovatno sa prozora, ženski glas viknu : "Bježi čovječe, puca četnik sa krana !"

Mahinalno se sklanjam, nazad, iza ugla, mada ne znam kome se obraća. Prije zaklanjanja, u djeliću sekunde, ugledao sam priliku na vrhu desnog krana

13

vjerovatno sa puškom, a netom potom i svjetlost iz nje prije pucnja.

14

Nevjerovatno, puca na prolaznike, pa to je stvarno! Zar je to moguće ? Kod nas, u Sarajevu ? Zaprepaštenje odmah biva zamjenjeno sa stvarnošću.

Ostajem u zaklonu nekoliko dugih minuta. Pucnjava prestaje... Nigdje nikoga od prolaznika... Ne mogu tu dalje stajati... Odlučio sam i... potrčao. Što mogu brže. Ima jedna rupa u žičanoj ogradi bolničkog kruga. Prolazim kroz to... Trčim. To je nekih stotinjak metara. ^ujem, opet puca. Ne znam da li na mene... Utrčavam u zgradu radiologije. Napokon.

Nikog na ulazu nema... Zovem telefonom policiju iz bolničkog kruga. Obavještavam o snajperisti na kranu.

15

"Dvojica su" kažu. Znali su za njih i prije moje dojave.Na radiologiji nema doktora, dvije sestre iz prethodne smjene su tu. Obilazim bolesnike, organizujem vizitu. Zovem kuhinju jer nema hljeba za bolesnike. Nema ni u kuhinji. Organizujem da za moj novac neko kasnije kupi 7 kg hljeba u obližnjoj prodavnici. Kad se otvori, kad se mogne doći do nje. To je i učinjeno oko jedan sat poslije podne. Na dijagnostici nema nikoga! Obezbjeđujem terapiju ležećim bolesnicima. Dežuram na onkologiji. U stacionaru je trenutno 27 ljudi oboljelih od raka.

***

16

Dani prolaze. ^etnički agresor, bjesomučno, sa rijetkim prekidima, granatira grad. I noću i danju. Ponedeljak, utorak, srijeda, četvrtak... Niko nije došao na radiologiju ni od osoblja ni od pacijenata... Tačnije nisam nikog vidio. U petak 10 aprila 1992. dolazi direktor dr Nijaz Fazlagić i neki drugi ljekari, medicinske sestre, tehničari sa dijagnostike i sa terapije. Doktorice, Mica Brailo i Desa Bilenjki, šefovi onkološkog odjeljenja mi se zahvaljuju. Stišću mi ruku što sam toliko dežurao. Kažu: "Kolega umorili ste se, nek' sad neko drugi..." Već je kasno popodne."Ostaću još i noćas, pa neka me sutra ujutro neko smjeni. Pronađite mi zamjenu !"

17

***

Danas je 11. april 1992, a na Institut sam stigao u ponedjeljak, 6.aprila. Ne znam da li sam više umoran ili zaprepašten situacijom. U šoku... Zabavljen oko pacijenata. Nekako mi je sada još više stalo do njih. Dvije medicinske sestre koje sam zatekao, još su tu, mada, sigurno umorne, rade profesio-nalno...

***

Granatiranje se nastavlja. Dokle ? Zašto ? Kako ?

18

Agresiju na grad doživljavam kao agresiju na sebe, na civilizaciju, divljačko uništavanje sloge i ljudskih tekovina u Sarajevu, razor grada i Evrope krajem XX vijeka. To može biti samo na filmu, ali opet ne u Evropi i ne sada... Slušam vijesti sa tranzistora. Srbočetnički agresor najčešće u obliku JU armije, pripremljene za rat, uništava goloruki narod, uništava ili pljačka ljude po BiH... Neko mora da nam dođe u pomoć. Vijesti su uzbuđujuće alarmantne. Kovit ludosti i užasa od agresora...

19

Više detonacija već dopire i iz samog bolničkog kruga. Pucaju i na bolnicu! I tu su već prva razaranja i prva ranjavanja, sasvim blizu... Kako je to moguće? Shvatam da nam niko ne dolazi u pomoć? I niko ništa. Ne još. To ne može biti.

Subota 11. april 1992. - upisujem peti izveštaj u knjigu dežurstava. Pet dana sve isto. Terapija podjeljena, pacijenti redovno vizitirani, intervencije... Predajem dežurstvo kolegici koja je tek stigla. Iznenada, začu se jak prasak ! Pade negdje bomba u blizini. Uz zaglušujuću eksploziju cijela zgrada radiologije se potrese. Snažno. Potom još jednom. U oba navrata zvekeću geleri okolo. Moram ovo nekom javiti.

20

MORAM! Telefoniram u Belgiju. Proveo sam tamo duži period na specijalizaciji... Zovem univerzitetsku profesoricu u Briselu M. S. Pokušavam joj u nekoliko rečenica pretočiti košmarnu stvarnost u koju ni sam još ne vjerujem mada je naprosto tako. Uz gromoglasne eksplozije granata koje padaju u blizini vičem u telefonsku slušalicu:

" Ja sam u bolnici Koševo, na radiologiji (držala je ona kod nas predavanja ranije!) sigurno čuješ detonacije iz ovdašnjeg pakla..." Istina je jedna !

21

Profesorica mi daje brojeve telefona sa imenima odgovornih u redakcijama RTV Brisel, belgijskog RTL, International New York Herald Tribun-a ( centrala Pariz).

"Javljaj, svjedoči, ulazi u program" - hrabri me ugledna briselska doktorica, razumjeće oni..."

Zapisujem telefone... Vincent Godfroid direktor TV Brisel, Roger Clermon, Michel Konen iz redakcije radio Brisel, Villy Estersohn, Jean Jacques Deleeuw, Thierry Fiorilli, Stephan Rosenblath iz redakcije dnevnog proglama belgijskog RTV Luksemburg, ...gospoda Lauterbach RTV Frankfurt; Richard Simon i Grgur ^upić - International New York Herald Tribune Centrala u Parizu...

22

Grozničavo razmišljam. Ne govorim njemački. Neke podatke ću dati kolegi hirurgu Mufidu Lazoviću koji govori taj jezik, pa neka on obavještava u Frankfurt... Da ja javljam, ovo ostalo ?Bavio sam se publicisikom i ranije, ali ne izravnim izvještavanjem, i to na francuskom, još u živo... Samoinicijativno ? Trebam li ja ovo raditi ? Mogu li ja ovako nešto da činim ?! Pitanja se roje. Ali i odgovori.MORAM! Pa ovo je FAŠIZAM! Ili NEŠTO JOŠ GORE! Ovo je nezabilježeno do sada bilo gdje. Nemoguće je što se dešava. Pa nismo u srednjem vijeku niti u kakvoj zabiti. Ali ipak se dešava ovdje i sada! Može li se ovo pretočiti u riječi. Agresori! ^etnici! Kao da dolaze iz kamenog doba. MORA OVO SVIJET DA ZNA !!!

23

Oko podne je. Subota 11. april 1992. Sirene opet oglašavaju opštu opasnost... Agresor ponovo granatira grad... Bolesnici oboljeli od raka su u podrumskim prostorijama klinike ! Pojedine od njih dole moramo da nosimo na bezbjednije mjesto. Pade negdje bomba u blizini klinike. Trčim na sprat u direktorovu sobu. Tamo je telefon. Okrećem brojeve. Zvoni. Tamo, daleko u našoj Evropi, u redakciji nekoj - zvoni! Neko se javlja. Predstavljam se. ^ekam da me spoje. Razgovaram na francuskom jeziku. Objašnjavam...

"Doktore, pustićemo vas...u živo, prvo da probamo signal... Na naš znak govorite".

24

Jedan drugi muški glas sa druge strane linije počinje da govori. Prije toga čujem šum. Uključen sam! Srce mi počinje brže da radi! ^ujem u slušalici. "Mjerimo signal." ... "Cinq, quatre, trois, deux, un, zero" ( Pet, četiri, tri,...). Potom, samo šum. Ja počinjem: "Bonjour, je vous appelle de Sarajevo..., je suis medecin, docteur, je m'appelle..."( Dobar dan, zovem vas iz Sarajeva, zovem se...) Dobro, o kej, doktore... Puštamo vas uživo. ^ućete muziku u smanjenju, najavu naše spikerice i - govorite.

25

SVJEDO^ENJE NA BRISELSKOJ RADIO TELEVIZIJI I FRANCUSKIM

NOVINAMA

26

11. april 1992.(Vincent Godfroid RTV Brisel 12h30), nakon predstavljanja govorim u program uživo na francuskom jeziku:

27

...Izbori u Bosni i Hercegovini su se dogodili. Kao što je poznato, komunisti su izgubili, a demokratija pobjedila, šaljući komunizam u istoriju. Ovdje, kao i u Evropi. Zahvaljujući predsjedniku Srbije, gospodinu Miloševiću, militantnom komunisti nacionalsocijalisti, neki izmanipulisani Srbi iz Bosne su postali njegovi sateliti. Milošević hoće da pripoji Republiku Bosnu i Hercegovinu Srbiji, kao što je to učinio sa Crnom Gorom nazvavši to "Jugoslavija". Ovi bosanski Srbi čine ono što od njih Milošević traži. Naoružani su topovima Jugoarmije. Ti, isti Srbi su spriječavali zakonske odluke bosanske Skupštine, kao i promjenu izvjesnog broja zakona, validnih još iz duge komunističke epohe, kao što su privatno vlasništvo, zastava sa crvenom

28

zvijezdom, riječ socijalistička, komunistička iz naslova institucija itd. Već duže vrijeme Milošević vježba teroriste u Srbiji protiv Bosne i Hercegovine kao što su Arkan i Šešelj dajući im sad već i poslanički imunitet kao što je to učinio sa ovim posljednjim u srpskoj skupštini u Beogradu. Prošle godine, u više navrata srpski poslanici u Skupštini BiH, "tražeći izlaz" u bosanskoj situaciji tokom svojih izlaganja u Skupštini BiH su sa govornice javno izjavljivali da priznaju kao svog šefa Slobodana Miloševića i - nikog drugog. S tim su izdali sve nas građane Bosne. Milošević i njegovi militantni Srbi sa eksponentom svoje "ideologije" u Bosni gospodinom Karadžićem su počeli "građanski rat" u Bosni kog su isplanirali. Karadžić se u ovom momentu

29

nalazi u Beogradu i poziva sve Srbe na rat u Bosni htijući da uništi legalnu bosansku državu. Najprije su napravili srpski referendum u Bosni u kom su Srbi u Bosni glasali sa 120% (?!), rekavši "da" za ujedinjenje sa Srbijom (nazvavši to "Jugoslavija"). Kada je, legalna bosanska Skupština odlučila da svi građani Bosne i Hercegovine glasaju na referendumu, srpski SDS (Srpska demokratska stranka) tj. njihovi poslanici su napustili Skupštinu sprečavajući "legalnost" takve odluke. Rezultat referenduma svih bosanskih naroda je poznat. Većina je za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Isti Srbi potom organizuju srpsku vladu i srpske opštine čak i u područjima i gradovima gdje nisu u većini! Tako u sarajevskoj opštini Stari grad gdje su

30

muslimani zastupljeni sa 90% "treba da bude i paralelna srpska vlast", po takvoj "logici". Sada, Srbi formiraju srpsku policiju na nivou Bosne i Hercegovine dijeleći normalnu BiH policiju na dvije formacije. Na beogradskoj TV se govori da Srbe u Bosni sada "ubijaju masovno". Zbog takvih laži u ovom trenutku hiljade "srpskih dobrovoljaca", dobro naoružanih, stigavši iz Srbije su opkolili grad. Njihovi topovi postavljeni na vrhovima okolnih planina oko našeg grada uništavaju sada Sarajevo. Grad je pun srpskih snajperista smještenih na krovovima zgrada koji pucaju u prolaznike i pješake danju i noću. U Bosni, JU armija po nacionalnom sastavu skoro 90% srpska, neće da pomogne legalnoj državi niti da zaštiti građane slušajući svoju centralu u Beogradu.

31

Jučerašnja prijetnja od razularenih “vojnika”-srpskih dobrovoljaca sa topovima pristiglih iz Srbije u okolinu Sarajeva glasi:

"Pustite dvojicu srpskih snajperista koji su uhapšeni u sarajevskom hotelu Holidej In. U protivnom uništićemo stari grad - Baščaršiju".

32

Ti Srbi su "uhapsili" direktora policijske škole gospodina Huseina Balića, odveli ga u planine i sada hoće da ga zamjene sa ovom dvojicom terorista. Jedan od njih je Karadžićev lični sekretar. Ovo je ucjena koju je legalna bosanska vlada odbila. Zato su tokom posljednje noći srpski teroristi uništavali topovima dijelove starog Sarajeva. Jedan dio ovakvih "rezervista" je već u Sarajevu. Ponekad sjedaju u kola hitne pomoći, jurcaju po gradu pucajući iz njih po prolaznicima. Komandujući oficiri jugoarmije u BiH izjavljuju da će ta armija napustiti BiH za 5-6 godina!! Apsolutno je naophodno da SAD pomognu, i to odmah legalnu vladu Bosne i Hercegovine i predsjednika Aliju Izetbegovića svim sredstvima, i ne samo riječima, u protivnom, srpski rezervisti-

33

dobrovoljci, srpska armija i jugoarmija u BiH sa svojih dobro opremljenih 100.000 vojnika, mogli bi uništiti legalnu državu i predsjedništvo RBiH, zgradu televizije, pobiti muslimane koji su praktično nenaoružani... Na krovu bolnice Koševo nalaze se snajperisti koji pucaju u prolaznike! Slični ovim teroristi jugoarmije uništavaju u ovom trenutku gradove Mostar i Zvornik. Imam i poruku kao humanista:

34

"Mi većina građana, hoćemo da živimo u miru ovdje sa Srbima i Hrvatima i Muslimanima, mi smo svi za demokratiju, za rad, za zajedničku Evropu, za SAD, za savremene odnose. Pomozite Gospodina Aliju Izetbegovića odmah i svim sredstvima, u protivnom ovdje će biti komunizam ili fašizam, a desetine hiljada stanovnika biće ubijeni od strane Srba koji su već stigli ovdje iz Srbije i Crne Gore. Nismo naoružani. Ne možemo da se odupremo. Pomozite nas. Angažujte se vi ili nam pošaljite oružje. Vi ste priznali državu Bosnu i Hercegovinu".

***

35

Ovo je bio moj prvi ( i najduži ) govor. Rekao sam sebi da ću ubuduće biti kraći i samo novinarski izvještavati o svemu što se samo tog dana dešava u gradu i bolnici. Dogovorili smo se da ja njih sa najnovijim vijestima zovem između deset i dvanaest sati, a oni mene oko 19 sati da bih sa izvještajem u živo 3 minuta ušao u dnevnik.

***

36

Odlazim iz bolnice nakon dežurstva, trčim kući u Logavinu, negdje oko tri sata poslije podne. Na ulici, košmarna stvarnost! Osvrćem se prema kranu. Rekli su mi da su pogodili onog četnika. Desilo se to još u ponedeljak. Pao je kažu dole na zemlju, a ostala mu je čizma gore, na kranu! Pokušavam da vidim tu čizmu. Na ulici sam. Trgnu me sirena automobila koji bezglavo naglo projuri tik pored mene. Skoro istovremeno, već po ko zna koji put za ovih nekoliko dana oglasiše se gradske sirene.

Opšta opasnost ili vazdušna ? Za mene je svejedno. Trčim, a puna mi glava misli kao u grču. Ma, šta je ovo ljudi ?

37

Nisam nikada doživio rat. O tome sam mnogo slušao i pročitao. Mnoge filmove o tome sam gledao. Ovo da bude u Evropi. Nikada! Ludaci sa sumanutim idejama, bjesomučna destrukcija bez razloga. Urbicid! Neko nas uništava na srednjovjekovni kataklizmični način sa teškim novovre-menskim ratnim arsenalom.

Vidim pojedince, muškarce i žene kako trče ulicom. U nekakvo sklonište! Opet se granatira grad.

"Ne idi preko Bjelava, puca snajper od špicaste stijene" viče jedna žena nekom trčeći niz ulicu Zaima Šarca. Sve liči na halucinacije. Da barem to jesu. Vraćam se kući u Logavinu sporednim ulicama, a ne preko Bjelava.

38

Na Institut za radiologiju, tim pravcem sam išao u toku cijele agresije uvjek oko 8h i vraćao se oko 14 sati! ^ak i nedeljom bez obzira na svakodnevna granatiranja ili sirene...

***

12. aprila 1992.Na radio Luxemburgu obraćam se šefovima redakcija Cristophe Gultay i Stephan Rosenblath. Javljam se uživo u program:

39

Od 5.aprila 1992. Jugoarmija je okupirala aerodrom "Sarajevo". Na televiziji govore stalno da je aerodrom otvoren, ali to nije istina. Svaki dan iz Sarajeva lete za Beograd samo vojni avioni sa stotinama građana uglavnom srpske i crnogorske nacionalnosti. Na aerodromu je nekoliko hiljada mahom žena i djece koji čekaju transport za Beograd! ZAŠTO ? Jugoarmija odlučuje ko putuje i to još besplatno. ZAŠTO ? Odlaze i Jevreji iz Sarajeva. ZAŠTO ? I njima Ju armija dozvoljava izlazak (?). Šta nam se to sprema ?A za građanstvo aerodrom je zatvoren kao i gradske biletarnice! Avionske karte se ne prodaju.

40

Danas je Rasim Kadić lider liberala na TV izjavio : "Srpska demokratska stranka je teroristička organizacija. Sa njima se ne može pregovarati niti razgovarati ni oko čega...”

Kako Evropa koja je priznala Bosnu i Hercegovinu, respektuje JU armiju u Bosni i Hercegovini, a JU armija prisutna(!) u njoj ne priznaje tu istu državu.

41

...Srbi i njihova nacija nisu ugroženi u Bosni i Hercegovini. Ugroženi su građani Bosne i Hercegovine, pravoslavci, muslimani i katolici od srpskih militantnih i dobro naoružanih nacionalista kao i od hiljada srpskih rezervista koji neprestano stižu u Bosnu iz Srbije i Crne Gore. Za razliku od jugoarmije koja je pod komandom Beograda, a izgleda disciplinirana, srpski teroristi - tzv "vojni rezervisti" se vizuelno razlikuju od nje. Mahom su neurednog izgleda, neobrijani, razdrljenih i raskopčanih uniformi, često pijani skloni (naređenim?) ekscesima, bahatom ponašanju i provokacijama. Ovi teroristi stižu da bi uništili bosansku državu i legalne branioce, osobito muslimane i katolike, ne birajući sredstva da bi pripojili Bosnu i

42

Hercegovinu Srbiji pod imenom "Jugoslavija". Danas i ovdje oni ubijaju žene i djecu, a topovima i drugim teškim oružjem uništavaju gradove Sarajevo, Bijeljinu, Zvornik, Mostar, Foču, Višegrad, Bosanski Brod, Modriču, i druga naselja. Ovi teroristi su odjeveni kao Jugoarmija, sa oružjem koje pripada Jugoarmiji. Već sad ima mnogo mrtvih i ranjenih. Bosanski leševi se odnose u Srbiju da bi se spriječili evropski posmatrači da vide genocid. Kada čujete da evropski posmatrači nisu mogli ući na neku bosansku teritoriju nakon napada srpskih terorista predvođenim Arkanom, biće vam razumljivo i zašto.

43

Danas su srpski rezervisti osvojili Dom zdravlja u vojničkom polju na 9 km od centra Sarajeva !

3000 stanovnika sela Šepak kod Tuzle su prognani ili internirani, ima mrtvih, ima silovanih žena !

Danas su srpski rezervisti zauzali TV repetitor na Majevici, na sjeveru Bosne...

Predsjednik SDS Radovan Karadžić napustio je grad i otišao na Pale i planine desetak kilometara istočno od Sarajeva, među srpske vojne rezerviste da bi napali grad.

***

44

13.april 1992. Radio-Luxemburg - gospodinu Cristophe Gultay izvještavam u program uživo:

U toku protekle noći srpski rezervisti ušli u supermarket u sarajevskom kvartu Grbavica, opljačkali ga, zapalili, a mitraljezima spriječili vatrogasce da ugase požar...Jutros su srpski rezervisti napravili barikade između Sarajeva i Ilidže gradića desetak kilometara udaljenog. Prolaz dozvoljavaju samo vojnim vozilima. Sa Ilidže niko ne može otići u bolnicu Koševo. Institut za radiologiju i onkologiju svojim punktom na Ilidži sa više od 100 kreveta i bolesnicima oboljelim od raka je onemogućen u radu, jer bolesnici ne mogu doći na zračenje na Institut u Koševskoj bolnici.

45

Danas su srpski rezervisti ukinuli tramvajski saobraćaj, a blokirali trolejbuski!

Nema mlijeka niti hljeba u Sarajevu.Srpski snajperisti pucaju sa nebodera po građanstvu.

U Foči, gradu sedamdesetak kilometara istočno do Sarajeva, srpski rezervisti kolju muslimane, a jugo armija puca u narod! Murat Šabanović minirajući branu na Drini je postavio ultimatum da se prestane sa genocidom muslimana od strane srpskih rezervista i četnika, ili će on upaliti fitilj, uništiti sebe, branu i napraviti ekološku katastrofu. Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine ga telefonski i javno nagovara da to ne čini, a gospodin Avdo

46

Hebib iz MUP-a BiH ga preklinje da to ne čini i pri tom čak plače da bi spriječio ovu radnju. Uporno je insistiranje Murata Šabanovića, dok protivnička vojnosrpska strana odbija sve optužbe. Igraju igru smješnim izjavama da ONI "štite narod". U dijelovima Foče koje su zauzele paravojne SDS formacije u toku je pljačka društvene i privatne imovine. Zapalili su Prijeku čaršiju, drevnu gradsku četvrt...Opljačkali su i spalili zlatarsku radnju Halima Brajlovića, a zatim ostale trgovine i zgrade koje pripadaju muslimanima. Egzodus Fočaka se nastavlja. Svaki pokušaj gašenja požara srpski rezervisti onemogućavaju oružjem. Stanovništvo masovno bježi van grada prema regiji Ustikolina i Plužine.

47

Srpski rezervisti drže u zatočeništvu direktora Doma zdravlja dr Avdu Šadinliju i Dr Ibru Karovića. Humanista i ljekar Asima Pilav, načelnik dječjeg odjeljenja je zarobljena...

***

14. april 1992.Poslije podne je, svjedočim TV Brisel gospodinu Vincentu Godfroid u program uživo:

Jutros su dvije granate eksplodirale pred vratima Instituta za radiologiju u krug sarajevske Bolnice Koševo.

***

15. april 1992.

48

izvještvam radio Briselu gospodinu Michelu Konenu u živo:

Noćas su srpski teroristi koji su stigli iz Srbije i Crne Gore uništili garaže sredstava javnog transporta Sarajeva, tramvaje u remizi, autobuse, trolejbuse, kombibuse, tramvajske stubove nosače električne mreže... Potpuno je uništeno 14 tramvaja i 8 autobusa. Sve u cilju da spriječe nas građane da idemo da radimo, da idemo na svoj posao... Radnu obavezu građana legalne Bosne i Hercegovine oni su "proglasili nezakonitom", prijete i pozivaju građane da se o istu ogluše.

Civilni aerodrom Sarajevo okupiran od Jugo armije sada je zatvoren od JU armije i za civile.

49

Noćašnji napad Srba na Mostar trajao je 30 minuta.

Slobodan Jovanović srpski ministar vanjskih poslova je sinoć izjavio na TV Beograd:"Srbi ne priznaju postojanje muslimanske nacije. Bosanski muslimani su samo nekadašnja srpski. Srbi nikada neće priznati bosansku državu niti muslimane!" završen citat.

Prijeteći oružjem srpski rezervisti u Sarajevu uzimaju, otimaju, kradu automobile i druga vozila građanstva Sarajeva.

U centru grada, u Sarajevskoj ulici Bratstvo - jedinstvo gdje je i JU kasarna

50

"Maršal Tito" mladić M.J. star 25 godina, dok je igrao košarku, upucan je sa prozora te kasarne od strane jednog JU vojnika što su vidjeli i posvjedočili svi momci koji su igrali...Nakon što je puščanim zrnom ispaljenim iz kasarne ugašen jedan mladi život niko nije došao iz iste. Policija je danas provela uzaludnu istragu.

U Goraždu srpski rezervisti pljačkaju i nose plijen u Srbiju - u Titovo Užice. U selu Mostina kod Goražda srpski rezervisti su uhapsili rukovodioce PTT-a, stručnjake koji su sa svojim familijama krenuli prema Pljevljima...

Danas su srpski rezervisti oduzeli vozilo humanitarnoj organizaciji Karitas u Sarajevu... Opljačkali su i salon

51

namještaja “Slovenijales” u blizini Vrbanja mosta.

***

16. april 1992. Ide na RTV Luxemburg moj zvještaj u živo:

Snajperisti pripadnici SDS i srpski rezervisti pucaju po građanstvu i prolaznicima na ulici. Mnogobrojne žene i djeca su ranjeni. Ima mrtvih... Uhvaćeni snajperisti izjavljuju (svaki od njih ponaosob isto) da za jednog ubijenog građanina Sarajeva dobiju 500 njemačkih maraka.

52

U Crnoj Gori u toku je totalna mobilzacija da bi se trupe slale protiv legalne Bosne i Hercegovine.

Sinoć se oko 20 časova predsjednik SDS Radovan Karadžić telefonski javio direktno u program TV Bosne i Hercegovine. Prijeti građanstvu da će mobilizirati "sve Srbe u Bosni" i javno traži od predsjednika Alije Izetbegovića, da on (Alija) otpusti pukovnika Efendića ( koji je napustio Jugo armiju i stavio se na raspolaganje gospodinu Aliji Izetbegoviću ). Urednik redakcije televizijskog dnevnika Senad Hadžifejzović u direknoj telefonskoj liniji sa Radovanom Karadžićem u programu u živo, pred bosanskohercegovačkim TV auditorijem je izjavio :

53

"Gospodine Karadžiću, mi građani Sarajeva od vas tražimo mir. Vaši Srbi su ti koji bombarduju i napadaju grad. Oni su ti koji su neuporedivo bolje naoružani. Građani su branioci !"Karadžić javno glumi pred nama koji pratimo tv dnevnik, da on, Karadžić, "želi mir", traži razoružavanje bosanske države, ali "ne može razoružati niti demobilisati srpske rezerviste...!?"

***

17.april 1992. Izvještavam RTV Brisel u program uživo:

Jutros u 6 časova, u kuci gdje stanujem, na drugom i najvišem spratu, osjetili smo snažnu eksploziju koja nas je

54

probudila. Zgrada se potresla iz temelja. U stanu je izledalo da nema nikakvih oštećenja. Kada sam netom pogledao kroz prozor, ugledao sam prekoputa balkon i sobu susjedne zgrade kao i trenutak kasnije pad tog balkona sa treskom u dvorište.-Pogodi ih granata, zaključio sam i, nešto kasnije (kao i uvjek), otišao na posao u bolnicu. Na radiologiji sam na podnevnim TV vijestima gledao reportažu o tome. Vraćajući kući se oko 13 sati jedan susjed mi dobaci :

"Ti na posao a uništen ti krov nad glavom"."Nije meni", rekoh."Jest bogme, da znaš !"

55

Kada sam prilazio zgradi nije bilo ništa neobično. Sve je izledalo u redu. Kada sam otključao i otvorio vrata od tavana iznad mog stana, umjesto tamne odaje i mraka, osvjetli me sunčano popodne a jato golubova prhnu - u nebo. Krov i grede su bile uništene u prečniku oko 10 metara... Bile su dvije eksplozije i dvije granate istovremeno ...

Karadžić traži "prekid vatre" i izradu mapa grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Postavljam pitanje kako prekinuti sa pucnjavom kad ONI nas napadaju artiljerijskom vatrom.

Mi sa Instituta za radiologiju tražimo evakuaciju bolesnika od raka sa Ilidže...

56

Milka Mandić, Srpkinja po nacionalnosti, majka bivšeg pomoćnika Ministra MUP-a koji je sada pripadnik SDSa i u planinama je sa srpskim rezervistima, plače i moli svoga sina putem televizije da srpski rezervisti prekinu rat izjavljujući nam :

"Mi Srbi i Muslimani smo prijatelji i svi zajedno u skloništu - u podrumu kod Fehima Ibrahimovića."

Situacija na Ilidži sa 60 teških bolesnika na Institutu za fizioterapiju i rehabilitaciju je kritična. Zapaljen je nakon granatiranja srpskih rezervista.

Srpska artiljerija snažno dejstvuje po gradu... Gore kvartovi na periferiji

57

Sarajeva: Mojmilo, Sokolović Kolonija, Stup, Hrasnica...

JU Armija puca u narod! Ona ista, koja se godinama pripremala protiv nekakvog vanjskog agresora, kako su nas učili u školi, sada je agresor. Uz takvu doktrinu uvjek se govorilo da niko nema pravo u toj armiji da potpiše kapitulaciju. Sada kada je upravljena na građane to obezbjeđuje, čini se, da tu kraja nema, da to niko ne može da zaustavi. Zar to može biti...?Sve ovo gledamo na televiziji i snimamo na kućnim video aparatima.

U Sarajevu danas, intenzitet bombardovanja i mitraljiranja je takav

58

da se mjestimično ne može približiti leševima građana, da bi ih sahranili.

Pomozite nam gospodo iz Evropske zajednice. Pomozite demokratsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koja nije komunistička kao ni Predsjednik Alija Izetbegović ni njegova politika...

***18. april 1992.Izvještavam za RTV Brisel u živo:

Jučer sam u petak na ultrazvučnoj dijagnostici pregledao jednu trudnicu. Ta gospođa koja stanuje u sarajevskom kvartu Vraca je bila u šoku od straha od kanonada teške artiljerije iz koje po gradu neprekidno dejstvuju srpski rezervisti. Nije mi preostalo nego da

59

konstatujem, nažalost, da srce bebe ne kuca. Ginekolog je pregledao ovu trudnu ženu, jučer, u četvrtak i konstatovao normalnu trudnoću i živ plod star 28 sedmica starosti.

Srpske paravojne formacije sa teškim naoružanjem ruše sve istorijske objekte u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu danas uništavaju Baščaršiju, u Mostaru stari most koji je pod zaštitom UNICEF-a... 250 Šešeljevih četnika je iz Srbije stiglo na sarajevski aerodrom koji je pod četničkom kontrolom još od 4. aprila 1992. Danas granatiraju i sarajevske zdravstvene objekte...

Kidnapuju se građani po gradu i odvode u četničke logore - za razmjenu.

60

U Sarajevu više nema benzina ni za ambulantne automobile. Dobiju se najviše dva litra po vozilu...

Granatira se stari dio grada Baščaršija teškom artiljerijom. Sa krova vojne bolnice u Sarajevu srpski teroristi pucaju po građanstvu. I danas je bilo ubijenih na takav način. Komandant vojne bolnice to javno negira, javno demantuje. Daje neistinite izjave na televiziji, glumi odlično. Lično nas laže.

Sinoć su rezervisti pucali na sarajevsku neurohiruršku i ginekološku kliniku...

***

19. april 1992

61

RTV Brisel Vincent Godfroid, izvještaj uživo:

U gradu Bosanskom Šamcu, na sjeveru Republike Bosne i Hercegovine, srpski rezervisti su zaključali gradske vatrogasce u zgradi vatrogasne brigade. To traje već sedmicu dana. Isti teroristi su zapalili i školu u blizini. Ovaj kao ni druge požare koje su izazvali agresori u Bosanskom Brodu nema ko da gasi...

Nakon što su razrušili, uništili, opljačkali i zapalili Foču (na oko 70 km od Sarajeva), ubili više od 200 građana Foče (izvjestan broj Fočaka su zaklali!!), srpski rezervisti su dozvolili da JUGO armija uđe u grad. Moram da naglasim da jugoarmija nikada nije napala srpske rezerviste u toku ove agresije na Bosnu

62

i Hercegovinu. Srpski rezervisti nikada ne napadaju jugoarmiju.

Danas su srpski rezervisti teškom artiljerijom i granatama bombardovali četvrti sprat i krov zgrade Skupštine i legalne vlade Republike Bosne i Hercegovine. Trinaestospratna zgrada gori...

U toku noći između 17 i 18 aprila 1992. dvadeset kamiona sa jugoarmijskim oznakama, punih srpskih rezervista i ugašenim svjetlima, sa vozačima srpskim rezervistima, su otišli u najveće bosanskohercegovačke tvornice automobila GOLF, TAS i UNIS. Ovi Srbi su oružano napali ove fabrike. Radnici tvornice koji su se tamo zatekli pružali su žilav otpor. Cijele protekle noći radio

63

Sarajevo je prenosio pozive za pomoć ovih radnika svojim kolegama koji mahom stanuju u Sarajevu, a sada u masama sa ili bez oružja dolaze da brane svoja radna mjesta. Ove tvornice inače zapošljavaju oko 30.000 lica. Tri radnika su ubijena, a među njima je mnoštvo teško ranjenih. Dobro naoružani i sa teškim artiljerijskim oruđima srpski teroristi u krvavim okršajima danas su uspjeli da zauzmu dio fabrike. Stižu informacije da pojedine srpske porodice koje stanuju u blizini TAS-a pomažu srpske rezerviste...

Pred početak agresije na Bosnu u svrhu zaštite i pomoći djeci u Bosni i Hercegovini osnovana je organizacija u Sarajevu po imenu "Dječja ambasada Međaši". Prema izjavi Ljiljane Abramović

64

doktorice, u ovom humanitarnom društvu, srpski teroristi su u toku protekle noći granatirali zgradu ove institucije.

Stanovnici grada Vlasenica, na oko 200 km sjeveroistočno od Sarajeva, masovno napuštaju svoje kuće i grad spašavajući se pred brutalnim nasrtajima dobro naoružanih srpskih terorista.

Danas je u gradu Sarajevu uhvaćen jedan srpski snajperista koji je priznao da ih ima još 70, koji vatrenim oružjem precizno dejstvuju sa krovova zgrada po ulicnim prolaznicima.

Jučer, u subotu 18. aprila 1992. sarajevski Dom zdravlja željezničara je

65

bombardovan sa 6 granata od strane srpskog agresora. Sredstva javnog transporta grada su ponovo snažno granatirana, dok je, na 7 km od centra grada zgrada RTV doma Sarajevo je pogođena sa 10 teških artiljerijskih projektila. Po ovim ciljevima srpski teroristi su dejstvovali iz područja Vraca. Ova topovska kanonada se desila u vrijeme boravka u Sarajevu gospodina Džonsona savjetnika gospodina Bejkera iz SAD!

18. aprila 1992., u 20 časova privatna televizija HAYAT nam je prikazala izjavu predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da postoje 2 koncentraciona logora u Srbiji u blizini gradova Niš i Aleksinac gdje se nalaze zarobljeni Albanci, Hrvati iz Republike Hrvatske i

66

muslimani dovedeni iz Republike Bosne i Hercegovine. Oni su tamo na prisilnom radu naročito u aleksinačkim rudnicima. Jugoarmija i srpski rezervisti upravo formiraju još dva slična koncentraciona logora blizu Foče i Zvornika u Bosni, koje su već zauzeli u svojim ratničkim pohodina.

***

21.april 1992. Izvještavam u program uživo RTV Belgije (Vincent Godfroid):

Oko 16.000 građana je već transportovano vojnim avionima za Beograd u posljednjih 10 dana. Komandant teritorijalne civilna odbrane Vehbija Karić koji je prešao iz jugoarmije

67

na stranu legalne bosanskohercegovačke države prije nekoliko dana, na televiziji Sarajevo izjavio je jučer :“Ovoga momenta bosanska država je napadnuta sa 600 tenkova, 85.000 srpskih rezervista pristiglih iz Srbije i Crne Gore, 18.000 četnika predvođenih Vojislavom Šešeljom (koji je javno sam sebe i prije agresije nazvao četnikom!), i Željkom Ražnatovićem-Arkanom, čiji su četnici nazvani Vukovarci, nakon što su uništili Vukovar u Hrvatskoj 1991. godine.” završen citat.

Legalna Bosanskohercegovačka država nema svog oružja i njeni branioci, koje se zovu sada civilna teritorijalna odbrana, slabo su naoružani. Tek sa ponekom puškom iz prethodnog rata ili

68

hladnim oružjem, naravno bez avijacije i izuzev tri tenka praktično bez teškog naoružanja.

Noćas su srpski rezervisti napali sljedeće gradove, koji su tom prilikom razrušeni ili djelomično zauzeti: Zvornik, Vlasenica, Bijeljina, Modriča, Bratunac, Kalesija, Bosanski Šamac, Olovo, Foča i Višegrad. U ovom trenutku ovi rezervisti i jugoarmija žestoko napadaju Zenicu, Mostar, Konjic, ^apljinu, Sarajevo... Nakon što bombarduje, uništi, a potom zauzme neko mjesto Jugo armija ulazi da bi se "postavila kao tampon zona između zaraćenih strana" ili da bi "zaštitila ugroženu srpsku naciju"! Nisam pesimista, ali su realno male šanse građanstva da preživi u ovakvoj kataklizmičnoj situaciji bez oružja i

69

zaštite. Ne shvatam kako se u srcu Evrope sve ovo dešava, a da niko ne dolazi da nas zaštiti od brutalne agresije.Da li je moguće da istina nekom nije jasna ?

Srpski rezervisti u Bosni koriste teško naoružanje i granate kalibra 82 i 120 mm protiv civilnog stanovništva. U ovom trenutku u Mostaru JU armija sistematski uništava grad teškim bojnim oruđima.

Gospodo na Zapadu, kao humanista i sa punom građanskom i ličnom odgovornošću izjavljujem:Glavni grad Republike Bosne i Hercegovine Sarajevo je potpuno blokiran i granatiran, a po predgrađima

70

koje su zauzeli srpski rezervisti i jugoarmija i - opljačkan. Onaj koji je neposredno naredio ovo ludilo je doktor Radovan Karadžić i Rajko Kušić iz SDS stranke želeći svim sredstvima uništiti one koji su (po njihovom mišljenju) protiv nastanka Velike Srbije.

Radio Sarajevo je na osnovu evidentnih dokaza 20. aprila 1992. u 22 sata naveo dugu listu ratnih zločinaca. Dodaje se tada da će se za dva dana u novoj vladi formirati i pravni autoriteti koji će ovim ratnim zločincima suditi!

Vladimir Srebrov, srpski političar, pisac i publicista, u bosanskoj Skupštini je javno rekao:

71

"SDS je teroristička organizacija pod komandom Radovana Karadžića, ratnog zločinca".On, Vladimir Srebrov naziva i generale jugoarmije u Bosni i Hercegovini ratnim zločincima. Podsjećam, da je jedan od organizatora osnivanja tada regularne stranke SDS bio Vladimir Srebrov koji je inklinirao nacionalizmu, ali nikada fašizmu. ^im je ovaj posljednji još prije agresije nadvladao u SDS-u, Vladimir Srebrov više nije bio član ove partije.

Ratni profiteri po gradu nastaju kao gljive poslije kiše. Hrane već nestaje,a trgovine su prazne. Novac je isključivo njemačka marka, a cijene vrtoglavo skaču...

72

Sada je na Trebeviću je velika bitka. Sve trešti od granata. Bore se napadači i branioci.

21.aprila 1992. u 04h 30 su ponovo snažno počeli da bombarduju Sarajevo, osobito Predsjedništvo Republike i zgradu televizije. U ovom trenutku, a sada je 20h30 jugoarmija u gradu ne štiti građanstvo. Srpski teroristi (pristigli iz Srbije i Crne Gore) su pokušali ući silom u grad, ali su branioci uspjeli odbiti i ovaj napad i potisnuti ih van Sarajeva. Nakon toga, sa planinskih pozicija iz okoline počeli su bombardovati Sarajevo, a naročito staru gradsku jezgru... Sirene na uzbunu zastrašujuće odjekuju praznim ulicama. Građani su u podrumima.

73

Danas su srpski rezervisti i Jugo armija uništili do temelja muslimansko \iđevo kod Foče. To selo više ne postoji !

U Višegradu je potpuno nestalo brašna. Nema više hrane...

U 13 sati, grad Odžak jugoarmija je granatirala sa 26 teških projektila. Bilans je dva mrtva, mnoštvo ranjenih, a ogromna materijalna šteta se ni ne procjenjuje. Napadom je rukovodio potpukovnik Stevan Nikolić.

U 17 sati grad Bosansku Krupu su napali srpski rezervisti. Napali su i ^elebiće kod Konjica. Ovog momenta isti agresor napada Doboj i Derventu.

74

Predsjednik Alija Izetbegović na TV dnevniku u 20h večeras izjavljuje: "Učinili smo sve što treba da bi se sačuvao mir. Budimo strpljivi !"

Srbi se masovno iseljavaju iz Mostara. Njih preko 10.000!

Sada, dok ovo javljam, oko 21 sat, masovno se granatiraju kvartovi Stari grad, Centar i Novi grad u Sarajevu. Kada je, maločas na televiziji u živo, Karadžić pozvao Predsjednika Izetbegovića i vojnog komandanta jugoarmije "da prestanu pucati jer treba razgovarati sa g.Karingtonom" prešutio je da kaže da su njegovi ljudi ti koji, evo petnaestak minuta prije njegovog ulaska u tv program, ruše grad artiljerijom.

75

Prije pola sata u ulici Lenjinova, u kvartu Grbavica srpski rezervisti su ranili jedno dijete. Putem radija pozivaju se kola hitne pomoći. Umjesto vremenske prognoze na kraju malo crnog humora: sutra ćemo imati sigurno kišu - metaka.

***22. april 1992. Izvještavam u program begijskog RTV Luxemburga, u 12h uživo:

Danas je u gradu 10 mrtvih i preko 50 ranjenih od srpskog agresora. ^etnički tenkovi na Ilidži dejstvuju, pokušavajući prodor u Sarajevo. Nebo je zadimljeno, a po noći crveno plamti od silnih eksplozija. Neprestano odjekuju teške

76

detonacije. Branioci se grčevito bore. Danas je 80 granata palo kod hotela Bristol... Granate padaju po Starom gradu, oko pivare, po Baščaršiji, oko Sebilja - drevne česme, na Vijećnicu...^etnicima i srpskim rezervistima pomaže "regularna" JU armija. Granatiraju sa svojih uporišta oko grada sa Bioskog, Hreše, Borija, Lapišnice...Cilj je uništenje kulture i svjedoka kulture, višenacionalne skladnosti, muzejskih objekata u Starom gradu, zatiranje istorije... Jednoumlje protiv svijesti! Ovo je pokušaj zaustavljanja vremena! Nikada ga niko zaustavio nije pa neće ni sada...

Danas granatiran Muzej XIV Olimpijskih igara, koji gori. Potpuno je uništen !

77

Danas su maskirani ljudi upali na Institut za radiologiju na Ilidži i - zauzeli ga. Uzeli su sanitetski materijal i sve ostalo. Slično se dešava širom Bosne i Hercegovine...

Iz područja gradskog predgrađa Lukavice dejstvuje na grad 7 tenkova jugo armije po neboderima sarajevskih opština Novi grad i Novo Sarajevo."

***

22.april 1992.Za TV Brisel uživo javljam sa krova Instituta za radiologiju odakle imam najbolji pregled (putem bežičnog telefona) oko 21 sat :

78

Od prije nekoliko minuta srpski rezervisti sa Trebevića i drugih okolnih planina snažno ponovo granatiraju najtežim oruđima Baščaršiju i Stari grad. Gledam kako različiti svjetleći projektli, masovno i sa svih strana, sa okolnih brda, padaju po gradu uz gromoglasne detonacije. Ako Evropa i Evropska Zajednica ovdje ne reaguje, na pokolj i krvoproliće Jugoarmije, međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine je politička hipokrizija, a mi ćemo biti žrtvovani.

***

23.april 1994. Za RTV Brisel izvještavam u program uživo:

79

Danas su srpski rezervisti zaustavili u Miljevini evropske posmatrače na putu za Foču.

Danas je medicinski tehničar Ante Kozina sa kolima hitne pomoći krenuo da povede čovjeka na hemodijalizu i - ubijen je na svom humanom zadatku, od srpskog agresora u Sarajevu.

***

24.april 1992.RTV Brisel - program u živo (Roger Clermon), izlažem situaciju :Svaku noć srpsko bombardovanje grada donosi nove žrtve i nova oštećenja. Ovo prestaje tek pred rano jutro, kada građani pokušavaju popraviti na brzinu

80

novonastale štete na svojoj imovini, očekujući novu noć i - novi napad...

Jučer, nekoliko minuta nakon što su iz Sarajeva otputovali gospoda Kutiljero i Karigton, tenkovi i topovi JU armije su ponovo počeli da dejstvuju i ruše grad kao i predgrađa: Sokolović Koloniju, Mojmilo, Butmir, Dobrinju, tamo gdje su građani uglavnom - muslimani. To se nastavilo i cijele prethodne noći. Ima mnogo mrtvih i ranjenih.Vojni komandant JU armije na televiziji "objašnjava" gledaocima da ovi tenkovi i teška artiljerija, koja napada grad i građanstvo, ne pripadaju regularnoj JU armiji. "ON" ne isključuje da to nije akt nekog vojnog komandanta koji se od "regularne" armije odvojio "na svoju ruku"!!??

81

Iz vojne kasarne u Lukavici danas je upućen ultimatum braniocima grada - da polože oružje do 11 h. Rok je prošao. Glavna komanda JU armije u centru Sarajeva daje izjavu u 14 sati da niko nije dao nikakav ultimatum građanima braniocima. Ta armija nastoji da napravi konfuziju kod domaćih i stranih medija. Moje pitanje glasi: Kome pripadaju tenkovi koji uništavaju Sarajevo?

Cijelu noć se čula topovska i druga kanonada, ali ovog puta ne iz dijelova starog grada.Još uvjek ima mnogo srpskih snajperista na zgradama koji sa krovova pucaju po prolaznicima danju i noću.

82

Hrane nestaje. Nema hljeba, nema mlijeka, nema ničega za jesti. Nema ni trgovina, jer su prazne, uništene ili opljačkane! Posvuda štete.Nakon protekle noći ima mnogo mrtvih i ranjenih na Ilidži...100 oboljelih od raka na Institutu za radiologiju na Ilidži je konačno transportovano u bolnicu Koševo. U ovom trenutku jedan doktor i tri medicinske sestre su nasilno zadržane na Ilidži.Moje pitanje za kraj ovog javljanja glasi:Zašto gospodin Karington nije zatražio od Miloševića da prizna Bosnu i Hercegovinu kako je obećao? Kako se moglo desiti da razgovore gospodina Kutiljera i Karingtona odnosno američke strane sa legalnim bosansko-hercegovačkim predstavnicima

83

sigurnosno "obezbjeđuje" komunistička JU armija koja nije priznala Bosnu i Hercegovinu, pogotovo JU armija pod beogradskim rukovodstvom generala Blagoja Adžića ???"

Ovog momenta, a sada je 21 i 2o minuta, srpski rezervisti, sa sarajevske planine Trebević i okoline, počinju ponovo sa snažnim granatiranjem grada. Eksplozije su strahovite. Radio Sarajevo izvještava da su to kalibri od 120 mm !

Srpski agresor danas ponovo razara gradove Mostar, ^apljinu, Bosanski Brod, posebno Aluminijski metalurški kombinat u Mostaru (ponos saradnje sa Francuskom), Koksaru i Željezaru u Zenici, kao i sakralne tekovine u

84

Republici. U Bosni i Hercegovini ovakvi Srbi uništavaju katoličke crkve i džamije bez razlike. Da li je to materijalni nastavak karadžićeve javne tvrdnje: "I bog je Srbin?". A to je pred početak agresije na BIH izjavio kao vjernik i javno, uz frenetični aplauz, na partijskoj konvenciji, u sali punoj zapjenjenih SDS članova razgaljenih od "sreće", u samozadovoljavajućoj naci ekstazi i hitlerovskom svršavanju jednoumnika dok izgovaraju riječi, Srbin, srpstvo, Srbo, srpski... No to je sve viđeno na JU i evropskoj televiziji ranije, kao i to da srpska crkva odobrava ovaj genocid pozivajući u sveti rat.

***

85

25.april 1994.Izvještavam RTV Brisel u program uživo:

"U posljednja 24 sata 17 mrvih u Bosni, 9 poginulih građana u Sarajevu. Bacaju kumulativne granate 82 mm po gradu. Agresija hvata maha...

U zapadnoj štampi čuo sam potpuno pogrešno poimanje ovdašnje agresije kada kažu: "Tri zaraćene strane..." To nije istina. jer se ovdje radi o oružanom uzurpiranju teritorija, agresiji i genocidu. Kao apolitičan građanin tvrdim: Ako su "tri strane krive za nered i rat " ovdje, što je i nemoguće i neistina, predlažem da Evropa ukloni JU armiju iz Bosne i srpske rezerviste i ovdje će nastupiti - mir. Predlažem da belgijski novinar dođe u Sarajevo i bude

86

moj gost i da doživi ono što mi građani doživljavamo ovdje i sada. Recimo 7 dana ili koliko vi odredite".

Danas su u Sarajevu gospoda Pinjeiro i Karington... Kako i zašto gospoda Pinjeiro i Karington ispred svjetske zajednice ovdje pregovaraju sa komandantom II vojne oblasti jugoarmije u Bosni kad je on niži po činu i marginalna osoba u odnosu na svog šefa ju armije u Beogradu, generala Blagoja Adžića. Odgovornost za ovo je u Beogradu.

Današnji bilans: Od srpskog agresora je ogromna materijalna šteta, mrtvi i ranjeni oko Sarajeva: Gornji Kotorac, Hrasnica, Butmir, Sokolović Kolonija. ^esto kažem srpski teroristi koji se kod

87

nas zovu četnici, kako su se još davno sami nazvali. Pod tim mislim na Srbe koji su stigli iz Srbije i Crne Gore kao agresori, a to su šešeljevci, zatim “bijeli labudovi” iz Beograda i td.

Gradovi sjeverno od Sarajeva stotinjak kilometara: Doboj i Odžak danas su pretrpili vazdušni napad avionima jugoarmije.

U gradiću Stocu, stotinjak kilometara južno od Sarajeva, Jugoarmija pljačka i odvodi građanstvo u nepoznatom pravcu.

Kljaševa Smajlovića novinara, već trideset godina dopisnika sarajevskog lista "Oslobođenje", danas su u Zvorniku ubili srpski teroristi.

88

U Foči jugoarmija pljačka i odvodi građanstvo u nepoznatom pravcu.

Na Ilidži kod Sarajeva, u naselju Otes srpski teroristi pucaju po građanstvu.

9 srpskih vojnika Jugoarmije iz gradića Konjic dobrovoljno se predalo Hrvatima. Danas, kad su stigli u Split izjavljuju da da oni ne žele da budu vojnici "takve" jugoarmije...

Kasarne jugoarmije su većinom napuštene, ne zna se zašto? Ali se zna da je ta armija u Bosni i Hercegovini i dalje.Sada kad je Bosna i Hercegovina sa skoro 2/3 okupirana od srpskih

89

rezervista, izgleda mi žrtvovana jer niko ne reaguje !Da li to smije biti ?"

***

27.april 1992. RTV Brisel, izvještavam u program uživo :

Avioni MIG jugoarmije, bombardovali su gradove Vitez i Busovaču, šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva. Tamo je, prije toga, jugoarmija napustila svoje kasarne..."

Do sada su srpski rezervisti oružano okupirali više od 60% teritorija Republike.

90

Danas su srpski rezervisti zauzeli tv repetitor na planini Trebević kod Sarajeva. Od sada se program TV Sarajeva ne proslijeđuje putem istog.

U subotu i nedelju, jugoarmijski avioni pod komandom generala Perišića su su bombardovali Mostar, osobito staru gradsku jezgru.

Jučer tokom nedeljnog popodneva u 3 sata poslije podne, bio sam u sarajevskom kvartu Otoka i bio svjedok zanimljivog prizora. Kada je gradska policija zaustavila jedan jugoarmijski vojni tenk na širokoj i važnoj gradskoj raskrsnici, jer nije imao "propisnu policijsku pratnju", njegov komandant je sa kupole prijetio prisutnim prolaznicima i okupljenoj jedinici

91

UNPROFOR-a tražeći da ga propuste, inače će on, "komandant tenka, uništiti ovaj (pokazujući prstom) najbliži neboder". Vrlo nervozan cijelo vrijeme je vikao i mlatarao rukama zdušno pokazujući rješenost da će to stvarno i uraditi. Pri tome je prijetio i psovao i komandantu tog odreda UNPROFOR-a, koji je pokušavao da ga smiri uz građane (koji su se tu zadesili).

***

28. april 1992.Izvještavam u program RTV Luksemburg, telefonom uživo:

Danas je u Sarajevu poginulo 6 građana, a 50 je ranjeno.

92

"Da je jugoarmija okupirala sarajevski aerodrom jučer smo imali neoboriv dokaz - nije dozvolila predsjedniku Izetbegoviću da odleti na pregovore u Portugal. Jedan francuski novinar pokazao mi je članak u listu “Figaro” da je "Nova Jugoslavija praktično priznala Bosnu i Hercegovinu", kao i da "će Srbija i Crna Gora poštovati granice prema državi Bosni i Hercegovini". Ovo nije tačno. To je dezinformacija! Ovakva eksplikacija "Figaro"-a potvrđuje da da nisu shvatili odnos Srbije prema Bosni, a s tim ni šta se ovdje dešava. Cijeli istočni dio Bosne srpski rezervisti i jugoarmija su već okupirali, a muslimani i katolici iz tih krajeva sele. Naravno oni živi. Jer oni drugi su pobijeni ili poklani da bi to područje postalo etnički čisto. U tako pripremljenoj konstelaciji stvari

93

jedan budući srpski referendum pridodao bi sigurno taj "srpski" kraj Srbiji, jer bi to bila"volja naroda" odnosno pravna i zauvjek promjena granica "bez upotrebe oružja".

Žestoke borbe se vode u Ustikolini, Mostaru, ^apljini, Busovači, Ilidži...

50 kamiona sa srpskim i crnogorskim registracijama prepunih opljačkane robe iz Sarajeva, kao ratni plijen, odvučeno je na Pale. Humanitarna pomoć, koja je počela da se upućuje preko UNPROFOR-a, završava na Palama i kod jugoarmije. Vjerujte mi, zaprepašten sam jer gradski Crveni krst pomaže srpske teroriste na Palama.

94

Danas je JU armija okupirala TV repetitor Velež kod Mostara.

Sinoć u 22h30, kada su sarajevski vatrogasci krenuli na zadatak da gase požar, srpski teroristi su ih napali artiljerijom. Tom prilikom ranjena je jedna žena. Amputirali su joj nogu u bolnici.

29. april 1992.U 20 h telefonski izvještavam Michel Konenu u program uživo:

Sirene zavijaju. Očekuje se vazdušni napad jugoarmije na Sarajevo. Građanstvo je u skloništima.

95

Danas u 14 sati, u centru grada u prepunoj pješačkoj ulici poput vaše rue Neuve u Briselu, jedan srpski rezervist je počeo žestoko da mitraljira po prolaznicima. Nastala je panika, metež, trka, krici, dječji plač... Ja sam bio tu. U klupku mase svijeta instinktvino sam se bacio na trotoar da bih zaštitio jednu ženu sa malim djetetom. Oborila ih svjetina u panici. Obadvoje su vrištali. Desilo mi se ono što sam mnogo puta vidio u nekom ratnom filmu. Pri pokušaju da bježi, trenutak kasnije, razbješnjeli građani, sa svih strana, u masi su se goloruki bacili na tog divljaka. Kakav prizor! Ne usuđujem se da vjerujem da se nalazimo u Evropi...

U posljednja 24 sata, na sarajevskoj traumatološkoj klinici tretirano je 40

96

upucanih ili mitraljiranih građana-ranjenika, a 8 upucanih- mrtvih je u gradskoj mrtvačnici. Sve pješaci !

Tu i tamo, po gradu se šetaju vojni oficiri jugoarmije u civilnom odijelu. Dešava se da kidnapuju muslimane, prolaznike na ulici, žene i djecu, odvodeći ih u koncentracioni logor Sokolac (desetak kilometara udaljen gradić okupiran od srpskih rezervista!). Danas su, oni, zarobili taksistu u centru grada i odveli ga u taj logor, a vozilo mu oduzeli. Vijesti koje stižu iz tog logora su užasavajuće. UNPROFOR bi morao da ode i vidi šta se dešava na Sokocu...

U okolini grada Sarajeva gore muslimanske i katoličke kuće koje su zapalili srpski teroristi. Danas oko 16

97

sati, srpski teroristi su minskim lanserima bombardovali sarajevske nebodere u opštini Novi grad.

Srpski rezervisti spriječavaju poslanike Narodne skupštine, da iz BiH, dođu na zasjedanje Parlamenta.

Zlodjela koja nam čine srpski rezervisti u Bosni užasna su i nečuvena. Evropska zajednica i SAD apsolutno MORAJU da neutrališu JU armiju i narede joj da napusti Bosnu i Hercegovinu. U protivnom, ovom ludilu kraja nema, a ni početka nečeg novog, normalnog...

Već 5 dana jugoarmija neprestano bombarduje i ruši Mostar. Jugo avioni su bacili bojne otrove na Foču sinoć oko 18

98

sati, a danas je granatirana Ustikolina kod Foče, tenkovima jugoarmije.Prošle noći u Zvorniku srpski rezervisti su zaklali 2 muškarca i 2 žene.

***

30. april 1992.RTV Belgije ( 21h) izvještavam u program uživo:

Jučer su srpski rezervisti u Bratuncu pobili više muslimana.Jugoarmija je opkolila tv repetitor na planini Vlašić. Prije nekoliko sati, ista je postavila ultimatum službenicima repetitora da ga napuste. Ako ga večeras osvoje, više se, vjerovatno, neću moći javiti u program.

99

Prije nekoliko minuta otvoren je front ili počeo novi rat u sarajevskom kvartu Skenderija, između JU armije i teritorijalne odbrane legalne Bosne i Hercegovine. Ima mnogo mrtvih i ranjenih na strani branilaca grada.

Avioni JU armije danas su napali i bombardovali Foču.U Gacku, 150 km južno od Sarajeva, prve štete a i ubijeni u muslimanskim kućama.

2. maja 1992. RTV Brisel se nisam mogao javiti. Telefoni su zamukli. Srbi su sabotažom i eksplozivom digli u zrak glavnu sarajevsku poštu uništivši pri tom preko 70.000 telefonskih brojeva. Telefon u

100

mom stanu od tog dana ne funkcioniše. U gradu je pravi pakao od granata, zaglušujućih eksplozija. Urušavaju se zgrade, sasipaju prozori, sirene zavijaju, grad je pust, stanovništvo u skloništima...Nekoliko dana bilo je nemoguće telefonirati, dok 6. i 7. maja pojedine institucije u gradu nisu dobile nove brojeve sa pošte na Dolac Malti. Od tada sam moja svjedočenja u živo u program obavljao telefonom u bolnici ili putem telefona iz štaba stanice policije Stari grad u Logavinoj ulici. Ova svjedočenja i telefoniranja obavljao sam često u prisustvu tadašnjeg načelnika javne bezbjednosti Stari grad, Enesa Bezdroba i komadira te stanice Ismeta Dahića, ponekad i više puta dnevno.

101

***

9. maj 1992. Izvještavam za RTV Brisel (g. Vincent Gofroid) uživo: (a nakon toga faksom isti izvještaj u novine SUD-OUEST (JUGO-ZAPAD) Bordeaux (Francuska) g. Yves Harté:

Juče je pobijeno 10 građana Sarajeva od fašističkog agresora, a danas je dan pobjede nad fašizmom! 34-ti je dan kako Srbi pristigli iz Srbije i Crne Gore sa pro fašističkom jugoarmijom granatiraju i uništavaju Sarajevo. Razaraju i Mostar, Brčko i druge monumentalne gradove širom Bosne i Hercegovine. Već je preko 2000 mrtvih građana.

102

Danju i noću srpski teroristi nas bombarduju topovima sa okolnih planina. Za nas građane Sarajeva, odmor je kada neka važna osoba poput Sajrusa Vensa ili Maraka Guldinga dođe ovdje. Tako je to danas. Da li ste ikada čuli bilo gdje u svijetu da neka sila stalno bombarduje grad od 500.000 stanovnika, a da se građani ne mogu braniti, jer nemaju topove, nemaju artiljeriju. Ovako, mi čekamo svoju smrt dok to cijeli svijet posmatra tek tako...Ponavljam se, ali moram reći da srpski snajperisti ubijaju žene i djecu po gradu, čak i djecu od tri godine, što smo vidjeli danas, na sarajevskoj televiziji, uz svjedočenje roditelja.

“Ovi agresori, predvođeni najmilitantnijim šefovima SDS partije (a

103

to su Karadžić, Ostojić, ^ančar, Tintor), su masakrirali više stanovnika u Foči, Višegradu, Brčkom, Bijeljini, Zvorniku. ^etnici su od početka agresije u istočnoj Bosni preklali više od 300 građana! Uništavaju civilne ciljeve". - Ovo je sinoć na televiziji izjavio Vladimir Srebrov, srpski intelektualac, pisac i publicista, nazvavši javno Karadžića i Miloševića fašistima, komunistima i - ubicama.

Sinoć se ponovila i stara vijest. Srpski rezervisti kriminalno koristeći kola hitne pomoći mitraljirali su iz njih po gradskim prolaznicima!Ono što nam svijet šalje kao hranu za sada uglavnom ne dolazi do nas! Sva pristigla hrana je još u Hrvatskoj ili postaje "humanitarna pomoć" srpskih rezervista koji to drumski rekviriraju.

104

Nemamo više hrane, nema lijekova, nema hljeba, nema mlijeka, nema novca, nema roba, nema trgovina, nema prodavnica...Škole, istorijski spomenici, veći dio Baščaršije, tramvaji, trolejbusi, željeznički vagoni i željeznička stanica su uništeni. Hoćete li, molim vas prenijeti kroz vaš ovdje vrlo cijenjeni program, gospodinu Maraku Guldingu jedno veliko "hvala" na njegov štetni i neistiniti zaključak da su ovdje krivci "sve tri strane". Zahvaljujući takvom mišljenju i oklijevanju Evrope i SAD, na hiljade građana muslimana i katolika biće ubijeno ili zaklano od strane četnika. Nepodnošljivo je koliko civilizirane zemlje ne razumiju ono što se ovdje dešava. Shvatljivo je da ako neko nešto ne razumije ne može to ni

105

da riješi! Srpski rezervisti i Srbija su odgovorni za ovaj aktuelni egzodus. Kao ljekar, razočaran sam na civilizirane zemlje. Ipak apelujem pomozite nas...

Svjetska humanitarna organizacija koja se nalazi ovdje, "Ljekari bez granica" je odsječena u Sarajevu. Njihova pomoć je još u sarajevskom skladištu zato što je 70% telefonskih linija i glavna telefonska centrala u Sarajevu uništeni. Uništene su i telefonske linije odnosno brojevi "Ljekara bez granica" 271-200 i 271-201 na koje sam se gospodinu Valterkoku u aprilu 1992 obraćao i dobivao neophodne medikamente za radiologiju u više navrata.

106

Mrtvačnice u gradu su prepune, a zadah koji se unaokolo njih osjeća, je nesnošljiv.Jugoarmija je predala kasarnu i aerodrom “Rajlovac” na 10 km od Sarajeva. Kome? Ako mislite legalnoj državi Bosni i Hercegovini, gospodo, varate se! Predala ih je četnicima i srpskim rezervistima, kao i kasarnu Butila u Sarajevu, takođe. Smatram da će JU armija predati četnicima i sarajevski aerodrom. Po meni bi aerodrom trebali predati UNPROFORU.

***

12. maj 1992.Radio Luksemburg Cristophe Gultay izvještavam u program TV Brisel za Roger Clermon-a,

107

Radio Brisel Michel Konen, uživo:

Danas je 9 mrtvih i 37 ranjenih u Sarajevu.Ibrahim Halilović, novinar sarajevskog "Oslobođenja" je uhapšen u Mrkonjić Gradu i pretučen. ^etnici su uhapsili televizijsku ekipu JUTEL.

Ratko Mladić, ratni zločinac iz Hrvatske, je stigao u okolinu Sarajeva. Od sada je on četnički komadant ovdje.

Odgovorna gospođa Hajdi Huber je izjavila da pola pomoći Crvenog križa koja izađe iz Sarajeva ide na Pale, četnicima, mada ona kao odgovorna to ne želi.

108

Naselja Poljinci i Šargan blizu Goražda bombardovala je JU armija, avionima. U agresorskim napadima na grad Goražde učestvuju lično šefovi SDS stranke ^ančar, Maksimović i Ostojić.

Smatram da bi neko trebao dati Bosni i Hercegovini jedan satelitski kanal, budući da su srpski teroristi oružanom silom zauzeli sve TV repetitore izuzev još dva: Hum u Sarajevu i Bjelašnicu.

***

13. maj 1992.Izvještavam za Radio Brisel - Michel Konen,i za TV Brisel 10h15 RTV Vincent Godfroid program u živo:

109

Stotinu muslimana je zaklano u Bosanskom Brodu!U Doboju: Doktora Reufa Huskića zamjenika direktora bolnice su javno i pred klinikom suspendovali srpski rezervisti dok je JU armija to naprosto gledala.^etnici su zaklali 500 muslimana u Bratuncu, 150 km sjeveristočno od Sarajeva. Civilizovana gospodo, u pomoć Bosanskom Novom 200 km na sjeveru od Sarajeva, okupiranom od strane srpskih rezervista ! Tamo su muslimani prisiljeni da nosaju bijele trake na rukavu !!!Avioni JU armije su danas bombardovali sela oko Sarajeva: Tarčin, Hadžići i Pazarić. Srpski teroristi su danas granatama uništili crkvu Svetog Vinka u centru Sarajeva.

110

U sarajevskom kvartu Dobrinja srpski teroristi su pokušali odvesti 15 muslimanskih familija, ali ih je to spriječilo 10 srpskih porodica. Ovdje, u Bosni i Hercegovini se ne dešava etnički rat!

Danas je Nijaz Duraković javno izjavio ispred SDP stranke, (objavljeno u sarajevskoj dnevnoj štampi) da je 51% građana u ovom trenutku za komuniste, a 49% građana Bosne i Hercegovine je za preostale 3 partije!? Ovo je nemoguće tvrditi dok traje ovaj kataklizmički egzodus demokratskog građanstva!Zapadnoevropska zajednica kao i SAD moraju nas pomoći ovdje i sada a protiv agresije od strane Srbije. U protivnom ovdje će biti revizija komunizma...

111

Cilj ove agresije na nas, na Bosnu i Hercegovinu, je da se proizvede emigracija i preseljenje stanovništva i primoraju građani Bosne i Hercegovine da napuste svoju domovinu. Treba da se shvati da prekid vatre nije moguć ovdje, budući da napadači na Sarajevo i na Bosnu i Hercegovinu nastavljaju da bombarduju i pucaju. Količina laži SDS stranke u Bosni je tolika, da je jedan mali dio tih neistina dovoljan da mjenja mišljenje jednog dobrog dijela zapadnih političara.

Noćas su, srpski rezervisti i četnici instalisali još nekoliko topova od 155 mm na planinskom vrhu Borija kod Sarajeva.

112

***

14. maj 1992.TV i radio Bruxelles Vincent Godfroid I izvještaj u program uživo:

Srajevski užas se nastavlja. Topovske kanonade posvuda. ^etnici bombarduju grad Sarajevo svim sredstvima. Oni odvode svo nesrpsko stanovništvo iz kvarta Dobrinja IV u nepoznatom pravcu. Pale i pljačkaju.Uništili su preko 80 džamija u BiH ! Muslimani su uglavnom bez oružja budući da nisu pripremljeni za ovu agresiju.

Danas je u međunarodnom pres centru bilo dvadesetak novinara što je do sada

113

najviše, ali jutros nije bio ni jedan frankofonski.

Jugoarmija ne predaje kasarne i oružje legalnoj državi nego četnicima. Što se tiče krize ovdje, oni varaju i vuku za nos i tzv pregovarače i zapadne političare. ^etnici prave predstavu, sa njihovog "aspekta" komediju. Što se tiče šteta po gradu, Sarajevo sve više liči na kadrove iz filmova Mada Maxa.Već mjesec dana nekoliko tenkova i nekolicina vojnika "čuvaju" vodovod Mojmilo, ali danas su ga preuzeli četnici iz kasarne Lukavica (koju je jugoarmija nešto ranije predala četnicima).

Gospodin Kutiljero sinoć na sarajevskoj televiziji kaže: "Međunarodna pomoć - hrana koja je pristigla ovdje za Bosnu i

114

Hercegovinu preuzeta je od strane četnika, jugoarmije i srpskih terorista!”

Jugoarmija i četnici su silom oteli 9 tv repetitora širom Republike. Preostao je onaj na Bjelašnici, u blizini grada, kao i onaj na HUM-u u Sarajevu, koji je toliko izrešetan da liči na švajcarski sir. Svakog dana na ultrakratkim radio valovima neka od frekvenicija radio Sarajeva postaje frekvencija radio Beograda. Oružano ih okupiraju a onda preusmjere! Srpski teroristi okupiraju sve više radio frekvencija stvarajući informativnu blokadu BiH potpunijom.

U bolnici Jagomir, u predgrađu Sarajeva, okupiranom od agresora, ne dozvoljava se rad doktorima i drugom osoblju muslimanske nacionalnosti.

115

Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata i ja ne znam po kom osnovu nas još niko neće da pomogne. Zemlje koje su nas priznale kao državu bi to trebale da učine odmah i bez odlaganja!

^etnici su napali penzionerski dom u predgrađu grada. Presjekli su im napajanje elekrične energije. U domu se nalazi više od 100 iznemoglih nepokretnih staraca!Na Ilidži kod Sarajeva, četnici Šešelja i Arkana se gomilaju pripremajući se za frontalni napad na Sarajevo.

***

15. maj 1992.

116

Izvještavam za radio Brisel g. Michel Konen, odnosno radio Luksemburg g. Stephan Rosenblath i g. Jean Jacques Deleeuw,televizija Brisel izvještaj (gosp. Dupon) uživo,i izvještaj faxom Novine "SUD OUEST" (g.Bastardine), Bordo:

U posljednjih 24 časa više od 400 granata je palo na grad Sarajevo, naročito centar i stari dio grada Baščaršiju. Sada i u posljednje vrijeme, u prosjeku, svakih 5 sekundi padne po jedna granata.Nema hrane, nema lijekova, nema roba. Sve je zatvoreno. Nikog na ulicama...

Predsjednik SDS stranke u Bosni i Hercegovini, koji se trenutno nalazi u

117

Beogradu traži javno od predsjednika Slobodana Miloševića da ovaj zahtjeva od komandanta JU armije u Beogradu generala Živote Panića (koji je imenovan umjesto smjenjenog Blagoja Adžića) da odmah bombarduje Sarajevo zračnim snagama i to kasetnim bombama!! To je bilo emitovano sinoć na srpskoj televiziji. Molim vas da se objavi o ovoj ozbiljnoj prijetnji. Od strane Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Republike Slovenije, osnovana je komisija za ispitivanje ratnih zločina. Predsjednik ove Komisije je Stjepan Kljujić član bosanskog Predsjedništva.

Branioci Sarajeva su uspjeli da oslobode kvartove: Mojmilo, Vojničko polje i Ilidžu. Nakon ove, recimo, pobjede nekoliko

118

hiljada stanovnika ovih kvartova, budući da su bili izloženi 20 dana teroru srpskih rezervista i četnika, su se i pridružili svojim oslobodiocima. Ono što je za podcrtati je da su oni Srbi i Muslimani i Hrvati po nacionalnosti.

Kvart Grbavica je još okupiran od srpskih rezervista. Tamo su svi građani,i muslimani i katolici kao i Srbi koji se ne slažu sa okupatorom izloženi strahovitom teroru.Štete u Sarajevu su ogromne. Svuda zgarišta, a jutros grad izgleda fantomski, jer su stanovnici mahom u skloništima.Sinoć je petnaestospratni neboder socijalnog osiguranja sa kompjuterskim centrom raketiran i bombardovan od strane četnika, u potpunosti izgorio.

119

***

17. maj 1992. Izvještavam (Vincent Godfroid) TV Brisel :

Danas je u 11 sati u centru Sarajeva srpski pisac i publicista Vladimir Srebrov organizovao miting solidarnosti sa braniocima legalne Republike Bosne i Hercegovine. Javno je pred okupljenom masom normalnih građana srpske nacionalnosti održao govor i oštro osudio srpske rezerviste. On je "u potpunosti protiv takvih svojih zemljaka" što su njegovi zemljaci pozdravili aplauzom. U Sarajevu živi blizu 90.000. srpskih građana.

120

Sada je 16 sati i upravo sada je počelo novo bombardovanje grada sa okolnih planinskih vrhova. Sirene odzvanjaju uglavnom praznim sarajevskim ulicama. Građanstvo je uglavnom u svojim podrumima.

***

18. maj 1992. moj podnevni izvještaj u 12 sati Radio Luxemburg kroz konverzaciju novinarima: Gospodin Laubé i gospođa Sabine Brelet, Frederic François (Redakciji spoljno političkog programa) :

Beograd izjavljuje da Bosna i Hercegovina "spriječava jugoarmiju da napusti kasarne "Maršal Tito" i "Pazarić". To je laž.

121

Srpski teroristi ustanovljavaju tzv. SAO (samostalne autonomne oblasti) dajući im "nezavisnost". Gledao sam sinoć na srpskoj televiziji, kada jednu takvu SAO "Semberiju" (oblast na sjeveru Bosne) utemeljuju - u Beogradu! Ponavljam u Beogradu, što potvrđuje da se agresija Srbije na Bosnu nastavlja. U gradu ^ajniču, srpski rezervisti odnosno četnici su poklali ili pobili muslimansko stanovništvo, a njihove kuće popalili.

Danas su srpski teroristi bacili pet granata na centralnu gradsku pekaruu Sarajevu.

***

18. maj 1992.

122

Izvještavam uživo TV Brisel (Vincent Godfroid odnosno RTV Luxemburg Stephan Rosenblath i Cristophe Gultay) i za zveštavam za novine "SUD-OUEST" Yves Harté Bordo:

"Nestaje hrane! Nestaje lijekova u gradu Sarajevu!Bolnici Koševo hitno nedostaju aparati za dijalizu!

Međunarodna pomoć Crvenog krsta Internacionalnog komiteta u Ženevi, došavši preko Beograda, stigla je do Pala gdje je zaustavljena na 12 kilometara od Sarajeva, potom je ponovo nastavila put i stigla na Hrešu sarajevsko predgrađe. Prije nego što su bijeli kamioni sa oznakama međunarodnog crvenog krsta ušli u

123

tunel, koji, da kažemo čini granicu između srpskih rezervista i branilaca grada, srpska artiljarija ih je bombardovala. Tri kamiona puna lijekova i otopina za infuzije su potpuno uništena, a tom prilikom, tri strana pratioca iz tog konvoja ranjena. Jedan od njih vrlo ozbiljno u crijeva i stomak! Gospođa Huber iz Crvenog Križa iz Ženeve bez obzira na sve ovo se ipak nalazi u Sarajevu. Sinoć je govorila na sarajevskoj televiziji žaleći se da srpski rezervisti i agresor napadaju vozila crvenog križa!

Srpski teroristi prave radio smetnje frekvencijama vatrogasaca u Sarajevu spriječavajući ih, i na taj način, da gase požare!

124

Svi mi građani Sarajeva sinoć smo na televiziji gledali kako su komandant jugoarmije general Života Panić i njegov podređeni Ratko Mladić, novi komnadant jugoarmije, četnika i srpskih vojnih rezervista u Bosni i Hercegovini, odlučili da bombarduju i unište zračnim snagam, avionima tipa MIG, grad Sarajevo. Ovaj vandalski napad se očekuje i može se koliko danas desiti pred "očima" Zapadnoevropske Zajednice, ako vi na zapadu to ne zaustavite. Ovo apelujem kao jedan od 500.000 građana Sarajeva. Postoji plan za likvidaciju Sarajeva pod takozvanim imenom RAM.General Mladić priprema ofanzivu u Bosni...

125

Branioci grada pripremaju napad na kasarne jugoarmije "Maršal Tito", "Viktor Bubanj" i Pazarić sa kojih snajperisti ubijaju svakodnevno desetine prolaznika, žena i djece. Ovu riječ "napad" u ovom slučaju treba staviti pod navodnike zato što su branioci sa vrlo malo i to uglavnom lahkog oružja bez artiljerije, bez tenkova i topova.

Snajper iz kasarne Maršal Tito je ubio na dužnosti doktoricu Silvu Rizvanbegović u bijelom automobilu hitne pomoći, sa vidnim oznakama crvenog križa. Doktorica Silva je moja kolegica i moja generacija. Zajedno smo studirali na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Dame i gospodo, ovi agresori, pucaju na nas ljekare i na naše pacijente.

126

Pomozite nas svim sredstvima i to odmah. Za to vas lijepo molim. 40 dana je doktorica Silva Rizvanbegović u kolima hitne pomoći, u najtežim ratnim uslovima, sa sebi svojstvenim entuzijazmom obavljala najhumaniju dužnost pomažući svima i svuda po sarajevskim ulicama,na ratnom poprištu, u stanovima. Ubijena je danas snajperskim hicem iz Maršalke u kolima hitne pomoći, u bijelim kolima sa vidnim oznakama crvenog krsta, ukazujući neophodnu prvu pomoć dvojici ranjenika u jurećim kolima hitne pomoći ka bolnici Koševo! Humanista, doktorica Silva Rizvanbegović je naš heroj.

Danas su počeli pregovori između Predsjedništva Bosne i Hercegovine i -

127

Jugoarmije u zgradi UNPROFORA u Sarajevu. Branioci traže da oficiri i vojnici jugoarmije napuste kasarne samo sa svojim ličnim naoružanjem i da ostave teško oružje i drugu tehniku. Jugoarmija je predala Arkanovim i Šešeljevim četnicima kasarnu Lukavica u Sarajevu. Ovi četnici sada traže od SDS stranke da im plati 3,000.000 njemačkih maraka da oni unište kompletno grad Sarajevo!

Preko 60% istorijskih spomenika u BiH je uništeno! Uništen je orijentalni institut u Sarajevu, kao i mnogobrojne katoličke crkve i džamije.Ovog momenta oglašavaju se gradske sirene označavajući vazdušnu opasnost.

128

Novinar sa radio brisela Michel Michel Konen je prešao sa radija na televiziju Brisel kao šef redakcije spoljnopolitičkog programa. Nastavio sam mu izvještavati ali sada za televiziju.

***

19.5.1992. Izvještavam za g. Michel Konena, RTV Brisel u živo i novine "SUD OUEST" Bordo, g. Bastardine fax-om :

U posljednja 24 časa bilo je 18 mrtvih i 56 ranjenih Sarajlija.Sarajevski centar grada još nije bombardovan zračnim snagama, ali teškom artiljerijom stalno.

129

Da bi se spasila neka djeca jučer su građani, naša bolnica i tzv. "Dječja ambasada" organzovali konvoj sa više autobusa i privatnih automobila za Split odnosno Hrvatsku. Ali srpski teroristi na Ilidži pod komandom Neđeljka Prstojevića koji su okupirali izlazni put iz Sarajeva, danas im nisu dozvolili prolaz tvrdeći da "ima premalo srpske djece". Dodali su da će oni propustiti ovaj dječji konvoj kada branioci "puste djecu vojne škole koja su u kasarni Maršal Tito". Naša djeca su taoci. Njihova, koju spominju to nisu i ne nalaze se kod branilaca grada već u jugoarmijskoj kasarni po svojoj volji.

U vrijeme titove epohe pjevala se pjesma:" Kad' narodna vojska krene, sretna će se zemlja zvat'...", a danas na

130

naslovnoj strani sarajevskog "Oslobođenja (danas lista koji nema više nego ukupno 4 strane ) piše:Kad' "narodna vojska" ode, sretna će se zemlja zvat'.U Beogradu, jugoarmija je odlučila da napusti Bosnu i Hercegovinu do 19 maja što je poznato. Ali ovaj datum ističe, a evropske zajednica bi na to trebala da podsjeti beogradske komuniste. Gospoda Kutiljero, Pinjeiro i Karington još uvjek ne shvataju situaciju u Bosni i Hercegovini. Slijedeći ovaj zaključak oni nisu u stanju da nađu soluciju za mir ovdje do sada.Postavljam pitanje: "Ko se ovdje bori"? Postoji agresorska strana na kojoj su srpski teroristi pristigli iz Srbije i Crne Gore (Hoće li i ko iz inostranstva im postaviti pitanje zašto su oni tu?!), četnici šefovi bosanske

131

stranke SDS koji bi htjeli da očiste teren od muslimana i katolika u navećem dijelu teritorije BiH i druga legalna strana Republika Bosna i Hercegovina sa 63 % muslimana, katolika i nepoznat postotak bosanskih pravoslavaca koji hoće da ostanu u legalnoj državi i koji su mnogo bliži muslimanima nego Srbima u Srbiji po svom mentalitetu. Gospodin Karington "traži" mir od "svih zaraćenih strana" nakon što su srpski teroristi osvojili i već drže okupiranih više od 60% teritorija, čak i gdje Srbi nisu većinsko stanovništvo, zahvaljujući pomoći Srbije.Ne može se (ni etnički) podjeliti Bosanska država nakon 45 dana od njenog priznanja od strane SAD i Zapadnoevropske Zajednice.

132

Sada je 11 časova. Gradske sirene oglašavaju zračnu opasnost...!"

U kasarni Maršal Tito u kojoj je ogromna koncentracija jugoarmijskih vojnika i teškog oružja, dok struje, vode i hrane imaju za 12 mjeseci !!

***

20. maj 1992.Clermon Radio Brisel, Vincent Godfrois RTV Belgije izvještavam uživo :

5000 naše djece su još taoci divljih srpskih rezervista na Ilidži i njihovog komandanta Ratka Mladića.Grad je bombardovan i raketiran čitavu proteklu noć. Spisak zgrada i ključnih gradskih objekata uništenih ove noći

133

teškom artiljerijom jugoarmije predug je za nabrojati.

Jučer je iz Zvornika, autobus pun vojnika jugoarmije, stigao na Ilidžu kao pomoć srpskim teroristima.

Prije nekoliko dana, jedan drugi autobuski konvoj, pun djece, prošavši kroz Ilidžu iz Sarajeva, je stigao u Split. U te autobuse utovarena je međunarodna humanitarna pomoć za Sarajevo i iz Splita i skoro stigli do nas. Zaustavljeni su na Ilidži od strane opet srpskih rezervista, a po naređenju Ratka Mladića. Dakle, u ovom trentku na Ilidži je i konvoj međunarodne pomoći za nas, kao i drugi konvoj za Split, od 5000 beba i sasvim male djece kao taoca.

134

Jedna poruka, a tiče se hrane i lijekova: kao ljekar izjavljujem, ako nas ne pomognete narod će ovdje početi da umire otprilike za desetak dana!! Ako vi ne možete ili nećete da nas pomognete, učinite da nam šalju hranu i lijekove u Sarajevo padobranima! Jednostavno zamislite da se mi nalazimo u džungli, što nije daleko od istine! Bacajte nam hranu u Sarajevo padobranima! Ovo je apel iz Sarajeva civiliziranim zemljama.

Ovih dana gospodin Kozirjev iz Rusije je htio da vidi i posjeti Sarajevo, ali nakon što je stigao u Beograd nije "uspio" doći u Sarajevo. Službeno objašnjenje je bilo "loše vrijeme u Sarajevu". A bilo je u tom momentu lijepo vrijeme u Sarajevu, kao što je to i danas. Sarajlije su ga nestrpljivo i sa nadom očekivali, iz

135

svojih ruševina. Kao što je poznato aerodrom je malo oštećen, a gospodin Kozirjev je namjeravao stići u Sarajevo helikopterom! Ovako je slušao srpske bajke, a nije ništa vidio izuzev Beograda!

Iz kasarne “Zenica”, na 70 kilometara od Sarajeva, vojnici jugoarmije su izašli i otišli. Izgledalo je da su napustili tu kasarnu bez problema, ali ovaj vojni konvoj na 30 kilometara od Zenice, u selu Binješevo "je zaustavljen", gdje su jugo vojnici naoružali masovno Srbe iz tog sela prema nacionalnoj opredjeljenosti 100% srpskog.

***

21. maj 1992.

136

Roger Clermon TV Brisel izvještavam u živo:

U toku prethodne noći jugoarmija je neprekidno granatirala grad Sarajevo, po svim kvartovima, bez prestanka. Ovo je do sada najjače bombardovanje! Za sada je broj mrtvih i ranjenih nepoznat, ali ih je sigurno veliki, kao i materijalne štete.

***

23. maj 1992.Za TV Brisel g. Rogera Clermona telefonski izvještavam uživo :Jučer je desetak građana ubijeno na gradskim ulicama od srpskih snajperista. Tokom cijele prethodne

137

noći, Sarajevo je granatirano i raketirano najtežim projektilima.

Još nam niko ne šalje hranu ni lijekove. Situacija je u tom pogledu kritična.Ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine danas je podnio tužbu sudu protiv šefova SDS stranke: Radovana Karadžića, Nikole Koljevića, Velibora Ostojića, Vojislava Maksimovića i Biljane Plavšić. Optuženi su za genocid! Zanimljivo je da je upravo sada jedan od njih - Karadžić u Portugalu radi "pregovora".

U ovom trenutku jugoarmija ne namjerava da napusti Bosnu. Sada ona napada na gradove Bihać i Tuzlu nakon što je napustila kasarne u tim mjestima.

138

U domu penzionera blizu Ilidže kod Sarajeva 8 staraca štićenika je umrlo prije 2 dana. Srpski teroristi ne dozvoljavaju da se leševi sahrane !

***

24. maj 1992. Izvještavam telefonski uživo u program TV Brisel. Razgovaram sa g. Vincent Godfroid, i u radio programu Brisel sa g. Roger Clermon, odnosno telefonski za radio Luxemburg g. Willy Estersohn:

Košmar građana Sarajeva se nastavlja!Granatiranje grada je nesnosno. Mrtvačnica u bolnici je prepuna leševa građana, žena, djece... Danas je od srpske granate poginulo istovremeno 6 članova porodice Bibić u svom stanu!

139

Nemamo hrane niti lijekova... Nema kisika za operativne zahvate u salama sarajevske bolnice Koševo. U zadnjih 4-5 dana istrošene su posljednje rezerve kisika. Kao ljekar izvještavam da naši hirurzi više ne mogu operisati ni ranjenike ni bolesnike do daljnjeg.

Danas je general Mladić naredio svojim ljudima da simuliraju napad na srpsku kasarnu "Maršal Tito"u Sarajevu, da bi kasnije "zbog toga" snažno i svim sredstvima napao i granatirao grad.

Danas su srpski rezervisti granatama uništili jedan most u gradu Mostaru.U Kalinoviku - gradiću na 70 kilometara južno od Sarajeva a koji je pod srpskom okupacijom svi muslimani se moraju dva

140

puta sedmično javljati šefu srpske "policije"!

***

25. maj 1992.TV Brisel Roger Clermon, izvještavam u prije podnevne vijesti u 10h uživo, za radio Brisel razgovaram Michel Konenom, za radio Luxemburg Stephan Rosenblath u 11h uživo, za Journal SUD-OUEST Bordo Yves Harte upućujem fax :

Zovem iz Sarajeva, iz bolnice Koševo. Dežurni sam danas. Podsjećam da nema više kisika za rad u operacionim salama na hirurgiji, a nema ni anestetika. Stovarište kisika se nalazi u Rajlovcu blizu Sarajeva ali okupirano od srpskih rezervista!

141

Današnje žrtve agresije su 10 mrtvih i 53 ranjena građanina Sarajeva. Svaki dan u gradu bez noge ili ruke ostaje 4 - 5 osoba. Do ovog trenutka ima već mnogo djece invalida ovdje čak i beba! To vam lično svjedočim! Bombardovanje cijelog grada i danas se nastavlja...Situacija sa hranom i lijekovima je ekstremno kritična!

Aerodrom nije u funkciji, putevi za Sarajevo takođe. Ljekar sam, apelujem za pomoć ! Ako niste u stanju drugačije onda hranu i lijekove šaljite nam padobranima !

Smeće svukuda po gradu! Brda smeća. Vodu moramo prokuhavati! Stanovništvo ima prolive! Eneterokolitisi se pojavljuju masovno!

142

Ne može se sahraniti čovjek, niti proći grobljem, jer srpski rezervisti pucaju na posjetioce i pogrebne povorke. U Sarajevu zakopavamo leševe u parkove i vrtove oko kuća ! Mnogobrojne okućnice su već pune! Ovo je nedopustivo i nepodnošljivo!Jugoarmija u BiH i njen general Ratko Mladić neće da predaju oružje braniocima.Tako svi pregovori ostaju na nuli.

U okolini Sarajeva, pojedini srpski teroristi nasilno uzimaju krv od zatočenih muslimana u tolikoj količini dok ne umru, a ovako prikupljenu krv šalju u bolnice na Pale i Srbiju!U Zvorniku: Svi muslimani su prisiljeni da napuste svoje kuće da bi ih ustupili

143

Srbima, koji su stigli iz grada Bosanskog Broda.

Sarajevsko predgrađe Lužani okupirano je od srpskih rezervista. Tamošnje muslimansko stanovništvo mora da se iseli po naređenju srpskih rezervista u roku od dva dana! U ulici Tome Međe kod Lužana na Ilidži svim muslimanima su trajno oduzete lične karte od srpskih rezervista.

U Prijedoru i Kozarcu kod Prijedora Srbi vrše genocid! Međunarodni crveni krst i UNPROFOR moraju hitno tamo da odu, da spriječe daljni egzodus muslimanskog naroda.

U Mostaru : Do ovog trenutka je preko 700 je ranjenih i stotinu mrtvih

144

građana! Srpski rezervisti nastavljaju teškom artiljerijom sa razaranjima po Mostaru. Isti rezervisti objesili su u Mostaru trojicu Srba stanovnika Mostara, koji nisu htjeli da ih slušaju odnosno slijede ludačke četničke ideje!

Danas se Marko Vešović, građanin Sarajeva, crnogorski pisac u Međunarodnom pres centru, obratio TV gledalištu sa izjavom :"...Karadžić je četnik. I Hitler je takođe bio legalno izabran u stranci poput SDS. Ako bi svi Srbi u Bosni bili četnici bili bi svi banditi..."Dozvolite i mali komentar. Ako Evropa i Zapadnoevropska zajednica, oklijevajući da nas vojnički pomognu, što nam je sada neophodno, ne žele ili ne mogu nas pomoći šaljite nama oružje i hranu

145

padobranima u Bosnu. Ne možemo više da podnesemo ovakav život. Vi, zaustavite ovaj "rat" odmah.

***

26. maj 1992.Za TV Brisel g. Vincent Godfroid i g. Roger Clermon izvještavam u živo! Za radio Brisel razgovaram sa g. Michel Konenom, za RTV Luksemburg sa g. Stephanom Rosenblathom, za novine "SUD-OUEST" g. Yves Harte Bordo upućujem fax:

Još uvjek jugoarmija i njen general Ratko Mladić u Bosni i Hercegovini, neće da predaju oružje i kasarne legalnim braniocima. To ne čine ni u Sarajevu. Radi toga svi pregovori i dalje ostaju na

146

nuli. 52-i dan agresije a mi građani Sarajeva u obruču provodimo još jednu noć izloženi granatama srpskih terorista sa okolnih sarajevskih planina.

Citostatici iz jednog dijela naše bolnice na Ilidži koji pripadaju Institutu za radiologiju i onkologiju su zadržani od strane srpskih rezervista! Još početkom maja u ime Instituta za radiologiju tražio sam citostatike od "Ljekara bez granica", ali ih nikada nismo dobili. Na klinici imamo sada 120 oboljelih od raka, nemamo više analgetika, a skoro smo pri kraju i sa rentgen filmovima.Iz preduzeća SPRIND iz Rajlovca, sarajevskog predgrađa okupiranog od strane srpskih rezervista, direktor Adil Ligata i drugi službenici muslimani i katolici su doslovno izbačeni na ulicu i-s

147

posla pred uperenim četničkim cijevima. To je kontinuirani proces na svim teritorijama okupiranim od srpskih rezevista.

Andrej Kozirjev imao je i danas dobrih ideja za riješenje krize ovdje, ali ipak nije posjetio grad Sarajevo ni njegove ruševine počinjene od agresora.

Kasarna “Viktor Bubanj” predata jučer, bolje reći napuštena od Jugoarmije, sada je neupotrebljiva. Jugoarmija je predala samo 20% i to zastarjelog oružja - po naređenju Ratka Mladića. Kasarna je i prazna i - minirana boljereći puna tempiranih bombi, a dosta je i uništena. U Pazariću na 18 kilometara od Sarajeva Ratko Mladić priprema 10.000 vojnika srpskih terorista da

148

napadnu i potuno unište grad Sarajevo. U vezi s tim je u Banja Luci sto teških topova i 30 aviona tipa MIG spremno...

U utorak, tokom razgovora između g. Izetbegovića i g. Kozirjeva, oko 15 časova srpski rezervisti su granatirali sarajevsko porodilište i ginekološku kliniku. U ovom trenutku je zapaljen i gori njen treći, četvrti i peti sprat zajedničkog nebodera. Spriječite genocid odmah!!! Sada neprekidnom pucnjavom oni onemogućavaju gradske vatrogasce da gase požar...!

Sve češće su nestašice električne energije u gradu jer agresor ruši dalekovode ili prenosnu mrežu. Od 16 sat cijeli grad opet nema struje...

149

Jugoarmija namjerava napustiti sarajevske kasarne sa kompletnim naoružanjem što podrazumjeva i teško, ali branioci traže 50% naoružanja za sebe jer toliko pripada teritorijalnoj odbrani. Nije istina kada iz SKY NEWS-a g. Dan Damon u izvještaju kaže da "legalne muslimanske snage spriječavaju jugoarmiju da napusti sarajevske kasarne..." Sa ovakvim "zaključkom" Dan Damon potvrđuje svoje nepoznavanje situacije koja se tiče istine ko se ovdje bori,ko napada a ko se brani. Branioci su muslimani, katolici i pravoslavci- Srbi koji žive u Sarajevu, kao i veći dio Srba koji žive u Bosni.Do sada je u Bosni ranjeno i postalo invalidno 181 dijete!

150

Ovdje se ne radi o etničkom ratu. Ovo je rat između agresora Srbije, pristiglih Srba ovdje protiv branioca Bosanaca.Svijet ne zna dimenzije patnji i žrtava stanovnika Bosne, a ni Sarajeva. To je očigledno !"

***

27. maj 1992.Za TV Brisel razgovaram sa g. Rogerom Clermonom, izvještavam u živo, razgovaram za radio Brisel sa g. Michel Konenom i izvještavam u živo:, za radio Luxemburg sa g. Cristophe Gultay-om, za novine "SUD-OUEST" Mr Yves Harte izvještavam fax-om:

U Sarajevu užas. Ponavljam užas !

151

U 9h20 minuta u Sarajevu se desila do sada neviđena tragedija! Srpski rezervisti sa Trebevića bacili su tri teške granate u pješačku ulicu Vase Miskina, među građane koji su čekali pred pekarom u redu za hljeb. Gospodo ovdje je tragedija! Na ulici ruke, noge, crijeva, na sve strane krv i zapomaganja. Mrtvi i ranjeni građani leže na trotoarima. Sva ulica je krvava, ulijepljena od usirene krvi, crvena. Bilans je 25 mrtvih i 142 ranjena građanina. Preko 50 invalida djece i odraslih! Prošao sam mjesto događaja svega deset minuta ranije...Išao sam tad od čovjeka do čovjeka zagledajući, ima li neko poznat da i meni kupi hljeb dok se ja vratim. Sve sam pogledao, nikog poznatog nisam uočio i - prošao. To me je i spaslo. Nikada neću zaboraviti lica ljudi koja su

152

me začuđeno posmatrala dok sam im se maltene unosio u lice. Dvadesetak minuta kasnije većina od njih su bili mrtvi. Još sam šokiran! Vidio sam ljudski užas, čuo sam krike i zapomaganja teško ranjenih sada invalida, koje nikada neću zaboraviti. Kao građanin pomagao sam i ja unesrećenim kasnije! Dok smo ih prenosili do nekog od vozila srpski snajperista je dejstvovao u pravcu nas vjerovatno sa krova neke od okolnih zgrada.

U Sarajevu nema hrane! Jedemo koprivu... Na nas u centru grada, danas srpski rezervisti bombarduju sa Vraca i sa planine Trebević!Sada je 16 sati, a srpski rezervisti bombarduju gradsko porodilište ponovo i zgradu sarajevske ginekološke klinike.

153

Uništeni su, zapaljeni ili sada gore spratovi od prvog do šestog! Tri bebe su ubijene u inkubatorima - granatama! Bombarduju i pedijatrijsku kliniku! Uništeni su skoro svi inkubatori za novorođenčad !Danas su srpski rezervisti i Mladićeva jugoarmija pucali po traumatološkoj i ortopedskoj klinici koševske bolnice. Štete su znatne, a ljudskih stradanja srećom nije bilo .”

***

28. maj 1992. Za TV Brisel razgovaram sa urednikom g. Philippe Lamairom u 21 h program uživo, u 23 h uživo, u 24 h uživo. Za RTV Luksemburg razgovaram sa šefom informativnog odsjeka g. Stephanom

154

Rosenblathom u 10 h uživo, u 20h uživo u 23h30 u živo. Neke od ovih izvještaja nisam ni zapisao niti sam čitao, jer sam jednostavno direktno govorio šta nam rade četnici u dramatičnim trenucima agresije na Sarajevo. Za list Herald Tribune preko Evropskog centra u Parizu razgovaram sa g. Grgurom ^upićem telefonski izvještaj u 01h00 (29. maj 1992). Izvještaj koji sam uputio za TV Brisel u 21h 28. maja 1992, za RTV Luksemburg u 23h30, odnosno za Herald Tribune je bio sljedeći :

Jučer poslije podne još jedna granata najvećeg kalibra je pala i eksplodirala na građane u strogom centru grada kod Higijenskog zavoda, a bilans su dva mrtva i dva ranjena sada već invalidna lica !

155

Po naređenju Ratka Mladića srpski rezervisti i četnici nas danas bombarduju sa desetinama i desetinama teških granata. Nebo se crveni nad gradom, izgleda kao da gori! Bombarduju opet bolnicu Koševo, kvart Skenderiju, Željezničku stanicu, bosansku Skupštinu. Granatirani drugi i treći sprat Predsjedništva gore, a plamenovi se dižu do na visoko! Gore i neboderi UNIS i Jat-ov, zgrada Šipada. Pogođene su i Begova džamija ali i crkve, zgrada gdje su UNPROFOR-ci. (PTT inžinjenirg). Tom prilikom dva su ranjena vojnika UNPROFOR-a! Broj ranjenih i mrtvih u ovom paklu je još nepoznat. Cijelu situaciju gledam sa najviših prozora Instituta za radiologiju i onkologiju, gdje sam noćas dežuran.

156

Vidim crvene-užarene projektile rakete ili granate kako dolaze sa četničkih položaja planine Trebević i Vraca. Gledam ih kako padaju po gradu. Pratim razaranja! Neke granate lete i prema bolnici, nekako u pravcu gdje sam ja!? Većina tih svjetlećih raketa i drugih teških projektila idu prema Baščaršiji, Predsjedništvu, bosanskoj Skupštini... Stara zgrada Radio Sarajeva, žestoko granatirana gori, a plameni jezici se vide iz daljine... Radiologija podrhtava od detonacija, a 120 bolesnika od raka su u - podrumu.

Ima saradnika srpskih rezervista i među građanima Sarajeva, koji noću daju neke signale džepnim i drugim svjetiljkama četnicima i jugoarmiji. Izgleda da ovi kolaboracionisti iz svojih

157

stanova pokazuju gdje bombardovati sa Trebevića dajući orjentire.

***

29. maj 1992.Za TV Brisel razgovaram sa urednikom g. Philippom Lemairom, izvještavam u program u živo, za radio i tv Luksemburg sa urednikom g.Ch. Gultay-om i izvještavam u program uživo, za novine New York Heralde Tribune centar u Parizu razgovaram sa g. Grgurom ]upićem i izvještavam:

“Predajte oružje izađite i napustite Sarajevo” to je ultimatum Ratka Mladića putem srpskog radija, maločas upućen građanima Sarajeva." U

158

protivnom spržićemo grad potpuno" nastavlja se u ovoj prijetnji.

“Do 19 maja jugoarmija sa svojih 30.000 vojnika kompletnom opremom egzistiraće u Bosni i Hercegovini” tvrdio je Beograd kao i to da je ista "multinacionalna" i da "štiti svakoga i sve". Vi na Zapadu možda ste i povjerovali u ovu "informaciju", ali zapazite da "ta" armija nije napustila Bosnu i Hercegovinu mada je to obećala učiniti nakon 19. maja, kao što što je poznato. Sada Beograd lansira novu teoriju da više ne postoji jugoarmija u Bosni, a da su njeni vojnici ostali u njoj, jer su "porijeklom iz Bosne i Herecegovine" itd. (Dakle ne mjenjajući ništa u praksi!) Beograd vas je lagao da je jugoarmija multinacionalna, lagao vas

159

je da ta armija štiti narod, dok su istovremeno po Bosni i Hercegovini srpski teroristi građane - klali! Sada kada mi čekamo da "multinacionalna armija" napusti Republiku Bosnu i Hercegovinu ta postavka - nestaje, o tome se više ne govori? Dvadesetak posto vojnika Jugoarmije čine Srbi rođeni u Bosni, a osamdesetak posto iste čine Srbi rođeni van Bosne, koji su se ovdje zatekli služeći vojni rok. Oni treba da idu svojim kućama,van Bosne! Šefovi SDS stranke iz Bosne, kao i šefovi iz Srbije Milošević i Kostić a i Bulatović iz Crne Gore nacisti su i komunisti, a bosanska država je demokratska kao i njen predsjednik Alija Izetbegović.

Jedan građanin je snimio radio razgovor između komandanta "bosanske"

160

jugoarmije i njegovih oficira smještenih na okolnim sarajevskim planinama. Svi smo to slušali na televizijskim vijestima jutros. Evo dijela tog razgovora:(početak snimka govora) Ratko Mladić razgovara sa pukovnikom Mirkom Vukašinovićem. Mladić mu naređuje da uništi sarajevski kvart Velešići, a potom :

"Možeš li udariti po Baščaršiji ?" "Mogu" odgovara Vukašinović."Vatra po Baščaršiji !" naređuje general Mladić."Udrite direktno po bosanskoj skupštini i istovremeno po Predsjedništvu" dodaje Mladić, a potom se obraća pukovniku Kovačeviću :

161

"Udarite po bosanskoj skupštini i Predsjedništvu. To je moje naređenje, uništite ih. Zdravo !" Kovačević: "Za tri minute ćemo to uraditi".Mladić komanduje: "Udarajte sa 155 m po Baščaršiji i sjeverno od Begove džamije. Pobite sve što možete po Sarajevu. To je moje naređenje."Mladić se potom obraća pukovniku Vukašinoviću :"Udri po Sarajevu" !Vukašinović: "OK ako bude trebalo" !Mladić: "Kako ako bi trebalo? Udri odmah po Skupštini, Baščaršiji i po Predsjedništvu sa obje strane." Mladić se zatim obraća pukovniku Veljku Stojanoviću zvanom Mustafa :

162

"Sa Hreše otvrite vatru po Velešićima. Tamo nema suviše Srba... I još jednom udrite po Predsjedništvu. Mustafa, prestani pucati sa oruđima od 80 i 120 mm, udarite jačim po Sarajevu. Koristite samo kalibar 155 mm i rakete"(završetak snimka govora).

Danas u 12h30 granate su padale po porodilištu, a šest ih je eksplodiralo na ginekološkoj klinici.U 15h45 jugoarmija je bombardovala preostalu zgradu sarajevske pošte na Dolac Malti. Ako i ona bude uništena neće se više moći telefonirati u inostranstvo.

163

Na kraju pitanje koje upućujem sebi: Hoće li general Ratko Mladić u Sarajevu nas uništiti pa će ga tada civilizirani svijet i Evropa zaustaviti ili će ga Zapadnoevropska zajednica i SAD zaustaviti prije nego nas uništi ?"

***30. maj 1992. Za radio Brisel razgovaram sa g. W. Estersohnom, izvještavam u program u 12h uživo,za TV Brisel razgovaram sa g. Philipe Lamairom, izvještavam u program u 10h uživo, za radio Brisel razgovaram sa g. Michel Konenom, izvještavam u 13h, a za list International New York Herald Tribune sa g. Grgurom ^upićem u Pariz, 23 h:

164

Tokom protekle noći grad je žestoko granatiran teškom artiljerijom, a preko 500 najtežih projektila je palo na najurbanije kvartove.Sarajlije se u ovom trenutka nalaze u podrumima, čekajući napad, granate, razaranja i - smrt, ali očekujući i pomoć zapadnoevropske zajednice osobito vojnu intervenciju kao i odluku Ujedinjenih nacija: Optužiti Srbiju i Crnu Goru za agresiju na Bosnu i Hercegovinu!

Od jutros radio Beograd, studio B, stalno emituje snimak razgovora između generala Mladića i njegovih pukovnika u toku njihovih napada na Sarajevo prije dva dana, dajući informacije beograđanima šta se to dešava u našem gradu. Dio tog razgovora vi ste

165

slušali na radio Briselu putem mog jučerašnjeg izvještaja.

Kao jedan od rukovodećih sa Instituta za radiologiju bolnice Koševo, danas sam na radio Sarajevu uputio direktorovu poruku: "Molimo sve vlasnike preduzeća koja se bave autogenim zavarivanjem, a posjeduju pune boce sa kiseonikom za tu svrhu da ih ustupe bolnici Koševo. Ove flaše će biti vraćene vlasnicima nakon ratnih dejstava. Javiti na telefon 524-824 doktoru Esadu Bučuku". Sada taj tehnički i nepročišćeni kisik koristimo prilikom operacija na hirurgiji!

Jugoarmija je napustila vojnu bolnicu koja se sada zove gradska. Srpski rezervisti su je danas žestoko

166

granatirali. Štete su ogromne, a ima i ranjenih pacijenata i osoblja!

U Bosanskoj Krupi Srpski rezervisti su spalili kuće muslimanskog stanovništva!

11 kamiona iz Beograda, prepunih hrane i lijekova upućenih u Sarajevo, stiglo je na Pale na 10 kilometara od odredišta gdje su srpski teroristi oduzeli 6 kamiona. Kada su preostalih 5 kamiona za Sarajevo htjeli vratiti predstavnicima crvenog krsta, ovi su to odbili preuzeti."

***

31. maj 1992.Za TV Brisel putem g. Philipe Lamaira izvještavam u program uživo. Za radio

167

Luxemburg preko g.Ch.Gultay-a izvještavam telefonski uživo :

"Dok ovo javljam srpski agresor snažno bombarduje grad. Već je palo preko 80 granata. Razaraju kvartove Stari grad, Baščaršiju i Novo Sarajevo.Cijeli protekli dan Sarajevo je granatirano i izloženo vatri protivavionskih mitraljeza sa okolnih agresorskih položaja.

Danas je u Sarajevo je stiglo sedam autobusa prepunih hrane i lijekova što je nedovoljno, ali je dobrodošlo.Danas su inaugurisani novi članovi Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, a to su po nacionalnosti Srbi: Nenad Kecmanović i Mirko Pejanović umjesto Nikole Koljevića i

168

Biljane Plavšić, koji su ranije sami podnijeli ostavke.

U gradu ^ajniču četnici su zaklali 35 civila.Na gradić Trnovo blizu Sarajeva srpski rezervisti su bacili deset granata.Danas je jugoarmija većim dijelom uništila gradić Derventu.

***

1. juni 1992.Za TV Brisel preko g. Philippe Lamaira telefonski izvještavam u živo. Za radio Brisel preko g.W.Estersohna izvještavam u program u uživo u 11h. Za novine New York Herald Tribune u

169

Pariz, preko g. Grgura ^upića izvještavam u 23 h :

Prijedor, grad stopedeset kilometara sjeverno od Sarajeva, okupiran je od srpskih rezervista a muslimansko stanovništvo većim dijelom poklano! Sve ovo zvuči neprimjereno kraju dvadesetok vijeka, ali je najgore što je to tako!Danas su dva srpska aviona tipa MIG bombardovala grad Tuzlu. Bilans je 5 mrtvih i nekoliko ranjenih građana. Ako pogode fabriku hlora nastala bi ekološka katastrofa koja bi dosegla do Mađarske i Austrije !

Srpski rezervisti opet bombarduju teškom artiljerijom po Sarajevu, a današnji danak srpskih snajperista su

170

jedan mrtvi prolaznik na ulici i dva teško ranjena. Granatirana su sarajevska predgrađa Dobroševići i Ahatovići. U Ahatovićima je izgorilo 13 kuća! Uništavaju kvartove Stari Grad, Kobilju Glavu, Velešiće, Dobrinju, Koševo, Sokolović Koloniju, Otoku i Hrasno. Ima mrtvih i ranjenih među građanstvom. ^etnici napadaju na grad Jajce artiljerijom najvećeg kalibra. Pokušavaju ući u grad! Najžešće granatiraju staru urbanu jezgru. Jajce je danas bez vode i hrane!^etnici žestoko granatiraju i napadaju grad Brčko.Grad Turbe blizu Travnika srpski rezervisti su bombardovali sa 20 raketa. ^uo sam komentar NATO centra u Briselu da je 19 juni 1992. mogući datum odluke da se zaštiti Bosna i

171

Hercegovina. Taj datum je predaleko i dotle će mnogi građani širom BiH ali i Sarajeva biti mrtvi.

***

2. juni 1992. Izvještaj za novine New York Herald Tribune g. Grguru ^upiću telefonom :

U sarajevskim kvartovima Mojmilu i Dobrinji srpski rezervisti pucaju po autobusu sa hranom, koji je stigao kao humanitarna pomoć. Autobus je danas raketiran, a pogođeni vozač je preminuo.

Troše se posljednje zalihe hrane u Sarajevu! Mnoge porodice nemaju ni grama brašna! Sa okolnih brda

172

granatiran je Stari Grad, a najviše bombi trenutno pada na Bjelave i područje Koševa i bolnice Koševo. U Opštini Novi Grad granatira se Buća Potok.

Uhvaćeno je više srpskih snajperista danas u Mostaru. Iz njihovih ličnih karata je vidljivo da su svi stigli iz Srbije ili Crne Gore.^etnici granatiraju gradove Gacko, Tešanj, Tuzlu i Lukavac. U Gacku su uhapsili stotinu građana muslimanske nacionalnosti.U gradu Bosanskoj Krupi su popaljene sve muslimanske kuće. U neoštećene kuće u Bosanskoj Krupi useljavaju se građani srpske nacionalnosti. U gruntovničkom katastru se mjenjaju nasilno i bespravno vlasnici.

173

U Bosanskoj Krajini je već 120.000 izbjeglica uglavnom muslimanske ali i katoličke vjeroispovjesti.

Iz Beograda u Sarajevo je stigao general Simonović da sprovede iseljavanje jugoarmije iz kasarne "Maršal Tito".Još nije došlo do demilitarizacije aerodroma Sarajevo. G. Sederik Tornberi iz UNPROFOR-a i gospodin E. Ganić razgovaraju o tome. Predviđaju demilitarizaciju oko aerodroma na 10 kilometra u radijusu !?

Bombardovanje Sarajeva se nastavlja ! Samo neka vojna sila može ovo da spriječi! Vojna intervencija Zapadnoevropske zajednice ili OUN je neophodna ! PREGOVORI SA OVIM BARBARIMA NISU MOGU]I !

174

***

2. juni 1992.Za radio Brisel preko g. Estersohna, moj telefonski izvještaj danas u 14h30 ide uživo :

Tokom cijele protekle noći četnici su silno bombardovali i raketirali grad po svim kvartovima. Sinoć je stigao na Pale, "jugoslovenski" general Života Panić odakle je telefonirao g. Aliji Izetbegoviću. Panić nije došao na sastanak u sarajevski UNPROFOR sa Predsjednikom Bosne i Hercegovine kako je bilo dogovoreno, a g. Izetbegoviću je mogao telefonirati i iz Beograda. Jasno je vidljiva veza između srpskih terorista i bosanske jugoarmije s

175

jedne strane i srpskocrnogorske jugoarmije zvane "jugoslavenska narodna armija" s druge strane. Jasno je i da su Životi Paniću teroristi sa Pala važni, a "pregovori" i obećanja UNPROFOR-u za njih ne predstavljaju ništa !

Iz bolnice Koševo jedna važna informacija: 280 hroničnih bubrežnih bolesnika će umrijeti jer nema tečnosti za dijalizu! Skladište ove solucije se nalazi na dijelu Dobrinje okupiranom srpskim rezervistima, koji ne pristaju predati neophodnu tečnost sarajavskoj nefrološkoj klinici !

U gradskom vodovodu nemaju hlora! Zbog toga, ovih dana Sarajlije koje ne prokuhavaju vodu za piće, često imaju

176

prolive praćene sa visokim temperaturama! U gradu je epidemije enterokolitisa !

Cijelo radno vrijeme, danas, nisam ništa jeo, pa sam oko 14 sati vraćajući se kući sa posla grickao hljeb kog sam dobio pri izlasku sa klinike. Na ulici desetak minuta kasnije jedna dobro obučena gospođa mi reče :

"Gospodine, molim vas izvinite što vam se ovako obraćam ali ja naprosto umirem od gladi, vjerujte mi ! Dajte mi, molim vas, malo tog hljeba, četiri dana nisam ništa imala za jesti!".Bio sam i iznenađen i potresen. Situacija je bila stvarna, a gospođa je bila par exellence po svemu. Uvjeravam vas gospodo da ova dama nije slučaj nego

177

pojava ! To je ovdašnja svakidašnjica ! U Sarajevo, u srcu prebogate Evrope, je stigla GLAD !

"Izvolite gospođo ovaj hljeb , samo malo sam ga već načeo...""Ništa zato... gospodine, hvala vam, mnogo vam hvala! Jako mi je nezgodno ja sam znate profesor u sarajevskoj gimnaziji... Strašno je sve ovo... Nema se šta jesti, a imam i djecu... Znate, stvarno mi je jako nezgodno !"A ja vam kažem, dame i gospodo katastrofalno je i užasno SVE ovo ovdje što se dešava."

***

2. juni 1992.

178

Za TV Brisel i novinare g. Vincent Godfroid, g. Roger Clermona i g. Philippe Lamair, izvještavam uživo telefonski. Za radio Brisel telefonom sa g. W. Estersohna izvještavam. Za radio Luxemburg g. Cristophe Gultay i g. Stephan Rosenblath, a za International New York Herald Tribune preko g. Grgura ^upića, dok za list Journal "SUD-OUEST" preko g. Bastardine izvještavam fax-om:

^etnički general Ratko Mladić i njegova "jugoarmija" u Bosni i Hercegovini koristi nervni bojni otrov, osobito u napadu na grad Tuzlu ovih dana kao i na selo Lukavac kod Tuzle.

Nakon što je otputovao za Beograd na konsultacije sa svojim šefovima, general

179

Mladić se vratio u okolne planine oko Sarajeva. Jugoarmija je instalisala raketni sistem tipa LUNA II zemlja-zemlja na liniji Pejton - Otes na Ilidži. Teške rakete u predgrađu Sarajeva! U ovom momentu komandanti ove baze još uvjek slušaju naređenja samo iz Beograda, mada Mladić od njih traži da mu se potčine.

U Sarajevu je danas uhapšen sekretar SDS stranke u Sarajevu Predrag Tanasijević. Kod njega, u njegovom stanu su pronađene vrlo precizne geografske karte sarajevske regije veličine 2X2 metra sa projektom etničkog čišćenja regije Sarajevo. Na karti je predviđeno pet malih geta za muslimanske građanine glavnog grada.

180

Danas u 16 sati četnici su ubili četiri prolaznika i jednu majku na ulici, a njenu bebu, koju je nosila u naručju, teško ranili ! Raznesena joj je potkoljenica ! Beba je rođena 25. januara 1992, a na hirurgiji sam vidio kada joj je previjena amputirana noga !

Danas poslije podne je nestalo benzina za gradska pogrebna kola !

***

5. juni 1992. Kada sam telefonirao da bih izvjestio o dnevnim događajima na Radio i TV Brisel, gospodin Estersohn mi je rekao da je danas štrajk novinara, da u redakciji i studijima nema nikoga i da se

181

sa izvještajem javim - sutra eventualno !

***

5. juni 1992. Za list Journal "SUD-OUEST" u Bordou za šefa redakcije g. Yves Harte-a, izvještaj sam sekretarici izdiktirao telefonom jer u bolnici nije bilo struje (za faks) :

Situacija u Sarajevu je kao i juče. Srpski teroristi i jugoarmija nastavljaju da bombarduju sve dijelove grada, a naročito Stari Grad i Baščaršiju.

Najveću i najvažniju kasarnu "Maršal Tito" u Sarajevu jugoarmija još nije napustila. Sudeći prema zaključcima pregovora, prilikom napuštanja iste

182

četnici bi trebali ostaviti teško a ponijeti samo lično naoružanje. U ovom trenutku, a sada je 15 sati, kasarna "Maršal Tito" još nije predata braniocima i Republici Bosni i Hercegovini.

Danas su sve novine u Bosni i Hercegovini izašle sa naslovima kao na primjer: "Agresor ide do kraja!", ili "Vojna intervencija neophodna". Pod naslovom: "Svi odrasli muslimani pobijeni", sarajevsko "Oslobođenje" između ostalog piše da su četnici silovali žene u selima Kostjerevo i Drinjača kod grada Zvornika, koji se nalazi na oko 120 kilometara sjeverno od Sarajeva !

183

Danas, po naređenju srpskih rezervista u Gračanici, gradiću okupiranom od srpskih rezervista i jugoarmije, svi muslimani moraju odmah da isele i napuste svoje kuće !

Situacija sa hranom u Sarajevu je ekstremno kritična ! Hrana i lijekovi još nisu stigli u Sarajevo.Juče i danas gledao sam pojedine grupe gradskih branilaca kako nose gradom američke zastave uzvikujući: "Nosimo zastavu naših prijatelja !" U stvarnosti, građani Sarajeva žive u nadi očekujući međunarodnu pomoć osobito vojnu intervenciju.

***

8. juni 1992.

184

Za Radio Brisel preko g. Estersohna izvještavam telefonski u program u živo :

Cijelu prethodnu noć građani Sarajeva su proveli u podrumima i skloništima, jer je granatiranje takoreći bez prestanka. I sada u 8 sati još traje ali je nešto manjeg intenziteta. Na sve strane čuju se eksplozije, topovske granate, rakete koje ostavljaju prodoran parajući zvuk dok lete. Dan ranije srpski teroristi su postavili topove najvećeg kalibra i raketne lansere na obližnjoj planini Trebević okrenuvši ih prema Sarajevu. U ulici Logavina pogođene granatom gore sada fabrika obuće, kao i dječje obdanište! U posljednjih deset sati palo je preko 600 granata ili raketa na Sarajevo.

185

Dok OUN ili Zapadnoevropska zajednica otvore sarajevski aerodrom, sudeći prema intenzitetu granatiranja ovih dana, Sarajevo će svo biti u ruševinama. U ovom trenutku granate padaju svakih nekoliko sekundi. Ja vam se javljam sa Instituta za radiologiju koji podrhtava od silnih eksplozija. Sad sam računao. U posljednjoj minuti je bilo 30 detonacija! Apsolutno sam siguran da svijet ovakvu agresiju nija vidio do sada! Nevjerovatno je ali istinito da barbari i vandali vođeni idejama i srednjeg vijeka šezdeset drugi dan razaraju grad sa 500.000 stanovnika teškom artiljerijom, vođenim raketama i da nam niko ne dolazi u pomoć znajući da smo svi mi ovdje - žrtve...! Gospodo, zahvaljujem vam se na pažnji !

186

***

8.juni 1992.Drugo izvještavanje u program za TV Brisel sa gospođom Marie Paul Jeunhomme u 20 sati, sa Instituta za radiologiju uživo :

Žestoko granatiranje Sarajeva u jutarnjim satima je prestalo...U gradiću Lješevo kod Ilijaša, na 27 kilometara od Sarajeva, desio se zločin! Srpski teroristi su zaklali trideset muslimana, civila, stanovnika tog mjesta. Najviše ih je zaklao izvjesni Vidović Radenko. Zaklani su Fazlić Suljo, Fazlić Haso, Fazlić M., Fazlić Munira, Fazlić Arif, Fazlić Safet, Fazlić Amir, Masnopita Husnija, Masnopita Mujo,

187

Masnopita Jasmin, Masnopita Munir, Avdukić ]amil, Avdukić Izet, Masnopita Esad, Suljić Zubejda, Nuhić Nijaz, Repuh Mirzet, Repuh Izet, Masnopita Mensur, Fazlić Huso, Osmanović Arif, Fazlić Meho! Preostala imena ne znam.

Stotinjak granata je palo na Visoko kod Sarajeva.U Brčkom situacija je dramatična. Preko 300 granata ^etnici su bacili na ovaj gradić kog su opkolili. Branioci se grčevito brane.

U gradiću Teslić četnici su zatvorili 10.000 nenaoružanih građana.U mjestu Karakaj kod Zvornika 1500 muslimanskih žena i djece četnici su zatvorili na stadion pretvorivši ga u koncentracioni logor! U tom logoru

188

izgleda da četnici prave užasna nedjela. Predstavnici crvenog krsta bi morali tamo otići !

60 jugoarmijskih tenkova je napalo grad Livno u pokušaju da ga zauzmu, ali su ih branioci Republike Bosne i Hercegovine uspjeli potisnuti nazad.

***

10. juni 1992.Za Radio Brisel razgovaram sa g.W. Estersohnom, izvještavam telefonski u živo u program :

Sarajevo se intenzivno granatira! U bolnicu Koševo na traumatologiju iz sata u sat se donose i ranjeni i mrtvi. Ovi posljednji naravno odmah se odnose u

189

mrtvačnicu prepunu leševa i - zadaha. Ima tu i mrtve djece i mrtvih trudnica! Zbog granatiranja leševi su u mrtvačnici i po nekoliko dana a vrijeme je toplo. U prijemnoj ambulanti na hirurgiji je klizavo pa se skoro ne može ni hodati toliko je puna krvi. Ljekari i svo ostalo medicinsko i nemedicinsko osoblje profesionalno rade posao i jedva na sve stižu! Sada je 12 sati. Maločas su donijeli teško ranjenog dječaka od 8 godina. I pored svih pokušaja reanimacije dečko je izdahnuo !

Dvije gospođe teško ranjene četničkom granatom jutros u svom stanu sada su u psihičkom šoku. Morale su im biti amputirane obje noge!

190

Jugoarmija danas avionima bombarduje predgrađe Sarajeva zvano Žuč. Žestoke eksplozije iz daljine se čuju i u centru grada. Jugoarmijski padobranci sada već dejstvuju u predgrađu Poljine.Cijele prethodne noći srpski teroristi i jugoarmija su bombardovali grad teškom artiljerijom po svim gradskim kvartovima. Nisu poštedili ni Klinički centar “Koševo”. Srećom niko nije poginuo danas u bolnici !Na traumatološkoj klinici nema više sanitetskog materijala.

***

14. juni 1992.TV Brisel Marie Paul Jeunhomme, izvještavam u program u 12 sati u živo:

191

Srpski rezervisti sa okolnih planina neprekidno granatiraju Sarajevo! Kao posljedica 24 satnog granatiranja grada je 196 ranjenih i 47 mrtvih građana! Od ovih četrdeset sedam, devetnaest su ubijena djeca! 80 % mrtvih su osobe mlađe od 20 godina! Svi su ubijeni u svojim kućama ili na ulici obično tražeći hranu! Među njima dva građanina su ubijena pokušavajući pomoći ženi koja je ostala bez noge nakon eksplozije granate koji minut ranije! Ovo se desilo na Baščaršiji, jutros, u starom dijelu grada. Kao posljedica današnjeg bombardovanja mnogi su postali invalidi! Nove štete su posvuda. Osobito na Baščaršiji, Starom Gradu, u centru grada... Zgrada Privredne banke gori! Zgrada pošte na Dolac Malti gori !

192

Zapaljena je zgrada pokopnog društva, tri apoteke i svi lijekovi u njima i td.Grad je bez električne energije! Električari pokušavaju otkloniti kvarove ali srpski rezervisti i jugoarmija tada pucaju ! Ima i ranjenih među stručnjacima koji pokušavaju da rade na opravkama električne mreže i trafo stanica!

U gradu još postoji nekoliko pekara koje proizvode hljeb, ali su uvećali 150% cijene hljeba od danas! Nema vode! Cijevi gradskog vodovoda su prazne!

Embargo na uvoz oružja za sve zemlje bivše Jugoslavije je pravi poklon Miloševićevoj Srbiji i Crnoj Gori budući da je jugoarmija pokrala oružje od svih drugih država, a sada raspolaže sa

193

fabrikama oružja i municije kao i sa tvornicama eksploziva. Ovako izgleda da je embargo iskorišten protiv Bosne i Hercegovine. Pošaljite nam oružje ili ukinite embargo !

***

15.juni 1992.Za TV Brisel razgovaram sa gospođom Jeanne Marie Duhaut izvještavam u program 15h30 uživo:

^etnički protivavionski mitraljez (PAM) stalno dejstvuje po ulicama Zagorska, Višegradska i Varaždinska u Sarajevu. ^etnici tenkovima i ručnim bacačima napadaju kvartove Stupsko Brdo i Hrasno Brdo. Iz okupiranog kvarta

194

Grbavica snajperisti su jutros ubili 6 građana. Sa Trebevića, srpski tenkovi granatiraju grad, a sa trebevičkog obronka Osmice neprekidno puca PAM po gradskim ulicama!

15. juni 1992.Radio Luxemburg Christophe Gultay izvještavam u program u živo u 16h30:

Ovog momenta srpski teroristi snažno granatiraju grad teškom artiljerijom. U posljednjih sat vremena, bacili su 36 granata u stari dio grada a u centar 56. Slična je situacija i u Bosni i Hercegovini. Srpski teroristi teškom artiljerijom uništavaju Tuzlu.

***

195

15. juni 1992.Radio Brisel,razgovaram sa g. Jean Jacques Deleeuw izvještavam u živo telefonom u program uživo :

Odakle se sve puca na Sarajevo ?Srpski teroristi i jugoarmija bombarduju Sarajevo sa Poljina, sa planine Trebević, sa Borija, sa Bioskog, sa Hreše, iz pansiona Osmice, sa Mrkovića, sa Gavrića brda, sa Vraca, iz Miljevića, iz Otesa, sa Ilidže i iz Lukavice. Sve su to okolni obronci.U okupiranom sarajevskom kvartu Grbavica četnici odvajaju majke od djece. Muškarce odvode na prisilan rad. Srpski rezervisti odvode mlade djevojke i siluju ih!

196

U gradu ^ajniču srpski teroristi vrše zločine. U posljednja 24 sata zaklali su 40 ljudi!U Višegradu četnici su bacili više građana u zapaljene kuće!U okupiranom Zvorniku koji se nalazi blizu granice sa Srbijom muslimani sposobni za rad se odvode na prisilni rad u Srbiju!

Kako Karadžić može sada da traži pregovore kada je najveći dio Sarajeva uništio. On ne može više nikada ovdje živjeti, a gospodin Kutiljero je politički slijep sa svim nepravednim posljedicama (po nas!). Ne treba organizovati pregovarački sastanak sa Karadžićem. Treba organizovati suđenje Karadžiću. Od 5 aprila kada je počela agresija na Sarajevo do 14 juna 2580

197

teških ranjenika (od srpskih granata) je hospitalizirano na Traumatološku kliniku u Sarajevu.

***

15. juni 1992.Za TV Brisel razgovaram sa g. M. Konenom izvještavam u program u 21 sat :

Granatiranje grada Sarajeva sa srpskih položaja u okolini se nastavlja.Prije dva dana 48 građana je poginulo u predgrađu Ahatovići i Dobroševići u opštini Novi Grad kada su ih srpski teroristi uveli u jedan autobus a potom svi pucali iz svih oruđa u to vozilo sa razdaljine od tridesetak metara. Ispod gomile mrtvih ljudi neki su i preživjeli! 8

198

se izvuklo sa teškim povredama kasnije. Oni su svjedoci ovog zločina !

Isti dan za TV Brisel razgovaram sa g.Jean Jacques Deleeuw izvještavam u program uživo:

Cijelu proteklu noć Srpski teroristi su granatirali grad sa okolnih brda. Granatirani su Novo Sarajevo, Novi Grad, a tenkovi sa Vraca su tukli po kvartu Pofalići. Među građanstvom ima mrtvih i ranjenih mada je većina sklonjena u podrume.

***

17. juni 1992.Za radio Luxemburg izvještavam g.Ch. Gultay-u u 13 sati u program :

199

74. je dan agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. U ovom trenutku jugoarmija granatira po Dobrinji ali i po gradu sa tri tenka smještena na aerodromu "Sarajevo". Uništili su na desetine novogradnji u Dobrinji. U dijelu Dobrinje koji su zauzeli, četnici iseljavaju muslimane, a useljavaju u njihove stanove Srbe. Da li to znači da kada jednom aerodrom bude otvoren za saobraćaj stanovnici aerodromskog naselja će svi biti - Srbi ?Što se tiče pregovora oko otvaranja aerodroma, OUN su možda dobro sve zamislile, ali sa Karadžićem to ne ide tako. On zahtjeva da se njegova artiljerija od aerodroma udalji na pet kilometara "demilitarizovane" zone, dok OUN traži 15 do 20 kilometara. Dok se

200

raspravlja da li 5 ili 15 kilometara, postavlja se pitanje jednakosti između “strana” Karadžića i OUN. Da li su one na istom nivou? Pogotovo kada se zna da je Karadžić ratni zločinac !

***

17. juni 1992.Za radio Brisel izvještavam telefonski u program u 16 sati:

Sinoć su srpski rezervisti vođenom raketom razorili dio zgrade III interne klinike koševske bolnice u Sarajevu!Jedna granata je pala pred Predsjedništvo oko 14 sati. ^etrnaest je poginulih Sarajlija, a sedam je ranjenih. Nekim su kasnije na traumatološkoj klinici morali amputirati nogu ili ruku.

201

Međunarodni crveni krst je pobjegao iz ovog pakla, iz Sarajeva, zato što "međunarodna pomoć ovdje nije sigurna". Prema rezoluciji Ujedinjenih nacija, UNPROFOR je dužan da zaštiti međunarodnu humanitarnu pomoć ovdje!? Kako sada stvari stoje, Međunarodni Crveni krst ovdje više ne postoji, a za toliko ni uloga odnosno vojno prisustvo OUN - UNPROFOR ovdje u praksi.

***

18. juni 1992.Za radio Brisel izvještavam u program:

Po Starom Gradu i Baščaršiji danas je palo više od 300 granata! Srpski

202

teroristi granatiraju Marijin Dvor, Alipašino Polje i Mojmilo!Oni koriste eksplozivne metke kao i otrovne metke što smo konstatovali na Ortopedskoj i Traumatološkoj klinici. Ovi otrovni meci paraliziraju crijeva kada neka osoba bude sa njima pogođena u trbuh!

Predstaviću vam sada šta se danas dešava na traumatološkoj klinici bolnice Koševo u Sarajevu. U posljednja 24 sata primljeno je 90 ranjenih građana od ratnih dejstava. Među njima 43 su teško ranjeni, a 21 su sada i invalidi. Među njima su i tri bebe od 3 mjeseca, 4 mjeseca i 6 mjeseci koje su ostale bez noge ili ruke !^etnici su snažno granatirali tokom noći, ali i sada zgradu sarajevskog lista

203

"Oslobođenje" koja u ovom trenutku gori od petog do četrnaestog sprata!

General Mekenzi iz UNPROFOR-a između ostalog "predlaže da pustimo Srbe da uđu"!?? U ovoj agresiji on zbilja ništa ne razumije. Ne shvata on, da je projekat Srbije i jugoarmije: genocid muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini.U 15 sati danas je palo 6 granata na naselje Ciglane sa četničkih položaja s okolnih brda. Petnaest minuta kasnije dvije granate su pale i eksplodirale na zgradi hirurške klinike bolnice Koševo.

Treba da se zna da je ovaj genocid muslimanskog naroda ovdje isplanirala Srbija! U Bosni i Hercegovini već je više od 10.000 građana ubijeno, a preko

204

2000 zaklano! Gospoda Pinjeiro i Butros Gali traže da se uspostave mir i pregovori! Ne postoje ovdje dvije strane kako oni misle. U ovoj agresiji postoji agresor - srpski teroristi i srpska jugoarmija i - žrtva, nenaoružani narod Bosne i Hercegovine !

***

21. juni 1992.Za Radio Brisel izvještavam g. Jean Jacques Deleeuw-u telefonski u program uživo:

Jugoarmija granatira grad sa okolnih planinskih vrhova. Danas je u Sarajevu poginulo 36 građana!!! 90 je ranjeno, od čega 43 teško. Hospitalizirani su po već prepunim traumatološkoj, hirurškoj i

205

ortopedskoj klinici. Od danas imamo 21 novog invalida. Danas u Sarajevu nema električne energije !^etnici i jugoarmija postavili su još 12 topova kod obronka ^eljigovići, a 12 na Lapišnici! Od danas i oni dejstvuju na Sarajevo. Za današnje javljanje to bi bilo sve.

***

23. juni 1992.Za radio Brisel izvještavam g. Jean Jacques Deleeuw-u izvještavam u živo u program:

Jugoarmija teškom artiljerijom opet granatira Sarajevo! Trenutno pucaju iz gradske okoline i to iz ^eljigovića 12 topova, iz Lapišnice 10 , sa Borija 10

206

topova skoro bez prestanka. PAM-ovi sa okolnih planina mitraljiraju po sarajevskim ulicama. Danas je 18 mrtvih, 88 ranjenih i 12 novih invalida! Razlog zašto momentalno pješadijski napadaju na Faletiće je pokušaj da uđu u grad, a takođe i postojanje gradskih rezervoara vode za piće koji su tamo smješteni. Iz Faletića vodu za piće koristi bolnica Koševo. Ulicama trče rezervni policajci put Faletića da brane grad...

U 15 sati 45 minuta jugoarmija i srpski teroristi topovima i raketama razaraju Tuzlu. Gradići Turkovići kao i Kalesija u toj regiji se takođe granatiraju. Jugoarmija granatira i raketira i grad Bihać kao i okolna sela.

207

Jugoarmija avionima bombarduje Kladanj!

Poziv za pregovore koji je upućen Predsjedniku Izetbegoviću da dođe i pregovara je smiješan, kad se zna da niko ne može da napusti Sarajevo. Gospodin Karington treba da zna da je grad Sarajevo žrtvovan ni zbog čega ovim agresorima - jugoarmiji. Treba poslati bez odlaganja vojnu silu da prekine ovaj masakr građana ovdje !!!

***

24. juni 1992.Za radio Brisel g. Jean Jacques Deleeuw-u izvještavam u program uživo:

208

Danas su srpski teroristi sa Trebevića mitraljirali bolnički autobus dok je prevozio zaposlene na posao. Poginula je u njemu doktorica Gordana Vujović, a još tri osobe su ranjene!

U starom dijelu grada Baščaršiji srpski teroristi sa okolnih brda su pucali po pogrebnoj povorci danas poslije podne. Jedan građanin je mrtav, a više ih je povrijeđeno.

Danas je u Sarajevu ukupno 12 mrtvih i 49 ranjenih od agresora.Bitka za vodovod u Faletićima cijelu proteklu noć sve do jutros u 6 sati. Jugoarmijska pješadija je odbijena i vraćena na liniju od prekjuče, a sa braniocima jutros su se vratili i radnici

209

tog vodovoda na posao. Grad je ipak bez vode za piće kao i bolnica Koševo!Danas su jugoarmijski tenkovi ušli u Dobrinju, sarajevsko predgrađe i uništili više od 40 stanova u zgradama.Danas je jugoarmija uništila fabriku polietilena u Bihaću, na sjeverozapadu Bosne!Gradić Visoko kod Sarajeva jugoarmija je napala teškom artiljerijom.U gradove na istoku Bosne Višegrad, Foču i Goražde odnosno njihovu okolinu, srpski teroristi stižu u gomilama iz Srbije i Crne Gore. Sigurno ne radi pregovora. Svi su naoružani.Posljednji repetitor za prenošenje TV programa koji se nalazi na Bjelašnici na 10 kilometara od Sarajeva, jugoarmija je danas djelomično uništila topovima i raketama. Repetitor od jučer, od 23

210

sata, nije u funkciji! Repetitor za radio program i srednje valove u Donjim Moštrama, na 20 kilometara od Sarajeva je takođe uništen. Informativna blokada uzima maha, jer od sada radio Sarajevo emituje program samo na ultrakratkim talasima.

***

25. juni 1992.Za radio Brisel Jean Jacques Deleeuw-u izvještavam u program u 15 sati :

Jutros je poginuo dječak star 6 godina čekajući hljeb pred pekarom, blizu svoje kuće!U Sarajevu je velika glad! ^evabdžija Ejub Mrkva svaki dan hrani 2200 izgladnjelih građana! Spriječava

211

umiranje od gladi! Jedan drugi imućniji Sarajlija priprema na dan po 700 obroka za gladne !

Danas je razmjenjen jedan zarobljeni Sarajlija za jednog srpskog snajperistu! Ovaj gospodin koji je bio zatočen u kasarni Lukavica ispričao je potresnu priču koju je lično vidio i doživio: "Srpski teroristi naređuju jednom ocu da tuče svoga sina u toku od dva sata, a potom naređuju sinu da tuče oca! 5 djevojaka od 15 godina je obesčastilo 15 srpskih rezervista pred očima njihovih roditelja u Lukavici".Danas je jugoarmija avionima bombardovala gradove na sjeveru Bosne: Odžak, Gradačac i Modriču!

***

212

25. juni 1992.Za radio Luxemburg izvještavam telefonski u 21 sat u program :

Srpski teroristi i jugoarmija nastavljaju da nas bombarduju. Više od 200 granata je palo na Sarajevo u posljednja 24 sata! Najviše je palo na Baščaršiju i Dobrinju. Tu je teško naći kuću na kojoj nema nikakva šteta. Pored novogradnji na Dobrinji nema parka niti travnjaka nego križevi i groblja!Danas je 30 poginulo Sarajlija, 32 ranjeno od agresora! General Mekenzi izjavljuje da srpski rezervisti ne pucaju na građane Sarajeva dok granate sa Trebevića padaju po Baščaršiji i po civilima!

213

Jugoarmijski avioni dolijeću iz Banja Luke i bombarduju područje Veleža kod Mostara, kao i gradove Goražde i Bihać!

U Miljevini kod Foče srpski rezervisti su zaklali 30 muslimana! 2000 izbjeglica iz okoline Foče i Višegrada stiglo je u grad Zenicu, na 70 kilometara od Sarajeva.

Belgijanac Bert Borej pripadnik snaga UN ubijen je u Mostaru! Na radiju je rečeno da ga je ubio srpski kapetan Rade Cvetković po naređenju svog pretpostavljenog pukovnika Tome Pušare!

***

26. juni 1992.

214

Za radio Brisel g. Jean Jacques Deleeuw-u izvještavam u program :

Protekle noći Sarajevo je bombardovano sa stotinjak granata najvećeg kalibra, koje su padale po svim gradskim četvrtima.Blizu Mostara, na lijevoj obali rijeke Neretve, u selu Sutina, branioci su otkrili zločine jugoarmije i srpskih terorista - jednu veliku jamu sa stotinama leševa muslimana i katolika ubijenih ili zaklanih. Branioci su u jami našli i jednog živog mladića koji je 10 dana bez vode i hrane uspio da preživi među leševima!

Avioni jugoarmije koji su doletjeli iz Banja Luke bombardovali su gradove Odžak, Gradačac i Modriču !

215

27. juni 1992.Za TV Brisel gospođi Elisabeth Burdot izvještavam telefonski u program u 10 sati, za radio Brisel izvještavam u program u 11h05 :

Od strane srpskih terorista i jugoarmije bombardovanje na Sarajevo se nastavlja i danas. Sada granatiraju kvartove Hrasno, trg Pere Kosorića, Novo Sarajevo, Koševsko brdo. Pokušavaju i pješadijski upasti u grad!

Srpski snajperisti sa planine Trebević jutros su pucali na autobus bolnice Koševo koji je vozio zdravstvene radnike na posao. Na posljednjem sjedištu

216

autobusa ubili su tehničara Mahira sa Instituta za radiologiju!U selu Luke kod Ilijaša na 15 kilometara sjeverno od Sarajeva okupiranom od strane jugoarmije, srpski teroristi su naredili muslimanskom stanovništvu da bez prtljaga napuste svoje kuće u roku od 10 minuta! Nakon toga u njihove kuće su uselili Srbi, a domaćini su postali - izbjeglice! Potom su polovinu ovih muslimanskih porodica prisilili da idu pješice kroz minsko polje!

***

27. juni 1992.Za radio Brisel izvještavam u program uživo u 11h05:

217

Jugoarmija je počela da granatira i predgrađa Sarajeva - Bare i Kobilju Glavu.Danas je 10 mrtvih Sarajlija, a ranjenih 31.Sa Vraca četnički tenk granatira po Mojmilu!Jugoarmija napada na gradove Jajce, Tešanj, Bihać i Bosanski Brod. Upotrebljava i rakete tipa zemlja-zemlja.Stižu vijesti o torturama muslimana u gradu Gacku od strane četnika!

***

27. juni 1992.Za radio Brisel izvještavam u program u 18 sati:Srpski teroristi su odveli 3000 osoba iz sela Brezovo Polje blizu grada Brčkog.

218

Tamo su ubili više ljudi ! Govori se o užasnim torturama nad muslimanskim narodom tamo. Odsjecaju im noseve i uši, režu utrobu živih osoba... Svjedoci govore da u mučenjima prednjači izvjesna Monika !20 kilometara od Hadžića kod Sarajeva, u selu Grivići srpski teroristi su uništili sve kuće i džamiju. To se desilo prije pet dana, a danas kada je jedna ekipa francuske televizije stigla na lice mjesta, na ulazu u selo jugoarmijski vojnici su im "objasnili" da se radi o uništenom "srpskom" selu! Znam da se radi o muslimanskom selu jer sam nekada radio tamo kao ljekar opšte prakse!

***

219

28. juni 1992. Za radio Brisel izvještavam u program u živo u 21 sat:

"Trenutna situacija u Sarajevu: Svake minute eksplodira po jedna granata u gradu! Padaju ovdje sa Vidikovca, Hreše i Trebevića.Danas je u Zenicu stiglo 9000 izbjeglica spašavajući se pred jugoarmijom i srpskim rezervistima !Jugoarmija je danas bombardovala Brčko, Cazin. Na Tešanj je palo 100 granata, a na Tuzlu preko 300! U Foči na desetine leševa plivaju niz rijeku Drinu, iz područja naseljenih muslimanskim stanovništvom, a sada pod četničkom okupacijom.Avioni jugoarmije bombarduju Tuzlu baš u vrijeme današnje posjete gospodina Miterana. Nakon što je francuski

220

predsjednik otputovao iz Sarajeva srpsko granatiranje teškom artiljerijom se nastavilo.

***

Televizija Brisel - izvještavam u živo:Danas je 29. juni 1992. odnosno 87. dan četničke agresije na Sarajevo. Sedam građana je poginulo u starom dijelu grada. Jugoarmija granatira bolnicu Jezero i kvartove Breku, Betaniju i Dobrinju I i II. Pokušali su danas u pješadijskom napadu da uđu u grad. Cijelo Sarajevo je izloženo artiljerijskoj vatri i neprekidnoj destrukciji, naročito centar grada. Jugoarmija i srpski teroristi dejstvuju sa okolnih brda: Borija, Hreše, Poljina i Mrkovića.

221

Jugoarmija žestoko napada topovima prigradsko naselje Hadžići. Tamo su danas dva mrtva i 3 ranjena mještanina.

***

2. juli 1992.Za TV Brisel g. Michelu Konenu izvještavam u program:

Stara vijest se ponavlja, četnici i danas granatiraju grad. Zapalili su tribine na stadionu Grbavica !Današnji bilans granatiranja je 7 mrtvih i 27 ranjenih Sarajlija! Cijeli dan granatiraju kvart Hrasno. Sa Karadžićem je nemoguće pregovarati, jer se on potvrdio kao ratni zločinac ! Međunarodna vojna intervencija je ovdje neophodna!

222

***

4. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam u program u živo:

Cijelu proteklu noć, srpski teroristi i jugoarmija, su bombardovali teškom artiljerijom Sarajevo. Upotrebljavaju tenkove topove velikog kalibra i vođene rakete. Ovaj napad koji je potrajao sve do u 6 ujutro je bio najintenzivniji u posljednja dva mjeseca! Srpski teroristi su pokušali pješadijske napade u rubnim dijelovima grada: Faletićima, Širokači, sa Borija, sa Poljina, u području Dobrinje IV, Dobrinje V i Stare Breke. Nisu uspjeli u namjeri da uđu u grad,

223

mada je na strani branioca mnogo mrtvih.U Sarajevu je danas poginulo više osoba od srpskih snajperista sa Trebevića i Vraca.Novi kontrolori leta na sarajevskom aerodromu su četiri Srbina povratnika iz Beograda, koji su to radili i na početku agresije na Sarajevo. UNPROFOR je odbio imenovanje dva kontrolora leta imenovana od legalne BiH vlade.

Jučer u toku kasnog popodneva djeca su brala trešnje u rubnom dijelu grada zvanom Kobilja Glava. Kada su ih ugledali srpski teroristi su na njih pucali topovima i tenkovima! ^etiri dječaka su raznesena, a više ih je teško ranjeno!

224

Danas je u Sarajevo kao izbjeglice stiglo 300 građana sa okupirane Grbavice. Srpski teroristi su ih izbacili iz stanova, oduzevši im sve lične predmete uključivo zlatne! Ove izbjeglice su očajne, jer su prethodno bile zatvorene 3 mjeseca u svojim stanovima bez struje a često i bez vode, izložene različitim maltretiranjima, upadima u privatne prostorije i pljački! Govore o zločinima na Grbavici nad muslimanskim življem! Ti ljudi i žene ne znaju šta se dešava kod nas ovdje jer su im ranije oduzeti tranzistori. Njihova kazivanja su užasna! Treba samo da ih čujete šta srpski rezervisti čine muslimanima i katolicima u kvartu Grbavica.

225

Poznati sarajevski ginekolog Miro Kundurović je najverovatnije zaklan na Palama, kao i njegova žena takođe. U svakom slučaju su tamo ubijeni! Gospodin Karington govori o njima!!Ova srpska agresija i agonija bosanskog naroda u legalnoj Republici Bosni i Hercegovini priznatoj od OUN može i mora biti zaustavljena SAMO međunarodnom vojnom intervencijom i to čim prije moguće! Kunem vam se da je to tako!

***

8. juli 1992.Za radio Brisel telefonski izvještvam u program u živo (15h00):

226

Srbočetnička agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu dalje uzima maha. 1,7 miliona je raseljenih lica !Međunarodna humanitarna pomoć ne može da stigne u Goražde i Bihać jer to spriječavaju četnici !U 13 sati u kvartu Hrid u Sarajevu, od granate je poginula jedna žena pred svojim domom! Dvije granate upućene sa agresorske strane su pale na kvart Bistrik. Dvije ranjene osobe, prilikom transporta za bolnicu, od zadobijenih povreda su preminule!Danas je u 15 sati u ulici Logavina, tik uz zgradu gdje stanujem, od jugo granate poginula desetogodišnja djevojčica Kumro Amra, a žena koja je bila u blizini nje, Knežević Mira teško je ranjena. Na putu za bolnicu od zadobijenih povreda je izdahnula!

227

Danas su snage jugoarmije uspjele da uđu u kvart Faletići u Sarajevu i zapale kuće u njemu. Tamošnji rezervoari sa vodom više nisu pod kontrolom branilaca!

Izbjeglica iz grada Višegrada Ramiz Vazda koji je stigao u Sarajevo svjedoči: "Srbi bacaju muslimanske bebe u rijeku Drinu, siluju djevojčice pred očima njihovih roditelja !"

Dvije granate su danas pale u kvartu Dobrinja na bolnicu!

***

9. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam telefonski u program (u 6 sati i u 11h):

228

Jugoarmija danas je avionima bombardovala Goražde!Srbočetnički agresor sa planinskih visova cijelu proteklu noć je granatirao grad a i sada povremeno bombarduje Sarajevo, osobito Hrid, Širokaču, Sedrenik i Bistrik. 15 građana je ranjeno. Stanovništvo se uglavnom sklonilo u podrume !Snajperisti sa agresorske strane i dalje uzimaju krvavi danak među sarajlijama. Od njihovih kuršuma danas je poginulo 5 građana.

***

9. juli 1992. Za TV Brisel Gdji Nicole Brichet izvještavam telefonski u program u 12

229

sati, za redakciju spoljnopolitičkog programa:

95 dana mi građani Sarajeva smo izloženi stalnom granatiranju od strane srpskih rezervista. Razočarani smo u predsjednika SAD gospodina Buša ali i Zapadnoevropsku zajednicu jer su nas prepustili agoniji i uništenju. 350.000 Sarajlija i 150.000 očajnih izbjeglica koje se slilo u grad osobito iz istočne Bosne, spašenih kao ostatak masakrirane bivše većine, je isuviše siromašno i nedovoljno značajno, da bi postojao materijalni interes za vojnu pomoć od američke strane. Mi, na žalost, nismo bogati Kuvajt! Gospodin Karington i ostali "pregovaračI" tokom svojih dosadašnjih kratkih vizitiranja Sarajevu moraju "projuriti" ulicama, da bi

230

zaštićeni u bijelim tenkovima OUN, od stalne vatre i bombardovanja srpskih rezervista, "vidjeli" šta su nam agresori uradili i šta se trenutno dešava u našem gradu! Na ovakav način mir se ovdje ne može uspostaviti, što međunarodni pregovarači traže! Koncentracioni logori, koje je srpski agresor uspostavio u Bosni, su puni muslimana i katolika koji su izloženi torturama i masakriranju. A tu se radi o više stotina hiljada stanovnika Bosne i Hercegovine !

***

10. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam telefonski u program:

231

Cijelu proteklu noć Sarajevo je raketirano, a danas granate jugoarmije padaju i eksplodiraju po kvartu Dobrinji I i II. Tom prilikom su 3 građanina poginula, a 4 ranjena.Jučer je počeo da radi gradski prevoz, ali samo autobuski. Međutim, na raskrsnicama ulica Šibenske, Ivana Krndelja i Pofalići, srpski teroristi pucaju u putnike, koji se u njima prevoze! Jučer je tako ubijeno 2 djece, a 13 ih je ranjeno! Nakon toga javni - gradski autobuski prevoz je obustavljen! Danas su ponovo počeli autobusi da prevoze građane u Sarajevu! U 10 sati, današnji bilans su 7 mrtvih putnika u autobusima ( 3 muškarca i 4 žene !).Danas je pala granata na Vasin Han kvart u starom dijelu grada Sarajeva.

232

Dolazak gospodina Panića, kao predsjednika vlade "Jugoslavije", je bacanje "prašine u oči" cijelom svijetu. Nakon što je zaklano na hiljade stanovnika Bosne i Hercegovine od srpskih rezervista, svaki razgovor sa njima i gospodinom Panićem, u kog nije uključen i odlazak jugoarmije iz BiH je smiješan.

Sinoć je prikazano na televiziji kako su u Sarajevu branioci pronašli u UNPROFOR-ovom vozilu četnika - srpskog rezervistu (!), aktuelnog pripadnika jugoarmije koji je posjedovao i propusnicu srpskog komandanta iz grada Han Pijeska i još jednu propusnicu četničkog komandanta iz Lukavice. Zbog ovoga je ministar narodne odbrane Republike

233

Bosne i Hercegovine danas protestvovao kod generala Mekenzija. Ovo nije "slučaj", jer se slično dešavalo u više navrata.

***

11. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam telefonski u program:

Danas je srbočetnički agresor bombardovao grad Cazin kod Bihaća sa preko stotinu granata !U Bugojnu, agresor je jutros između 6 i 8 časova ubio više građana!^etnici napadaju Goražde. Stižu apeli građana za pomoć !

***

234

12. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam telefonski u program:

U sarajevskoj bolnici Koševo, danas je potrošena posljednja litra ulja za jelo !!! Ovo je informacija od 14 časova. U 15 sati četnici snažno granatiraju sarajevski kvart Dobrinju. Oni nastavljaju i ofanzivu na Bosnu i Hercegovinu. Danas se intenzivno granatiraju gradovi Jajce, Bihać, topovima i raketama, a Goražde i avionima. Mnogobrojni civili su masakrirani.Danas, najvjerovatnije tenkovskom granatom, agresor je pogodio bolnicu Podhrastovi, a granatirana je i Ortopedska klinika Koševo. Jutros je

235

jedan četnički projektil rubno pogodio i oštetio veliki pedesetmetarski dimnjak kod instituta za radiologiju u bolničkom krugu.

***

14.7.1992. Radio Brisel, izvještavam u program:

Cijelu proteklu noć jugoarmija je teškom artiljerijom napadala grad Sarajevo od pravca Pionirska dolina. Jutros su branioci uspjeli da ih potisnu prema koti Zečja Glava.Danas u cijelom gradu nema struje ni vode!

236

U Goraždu, egzodus stanovništva se nastavlja pod žestokim granatiranjem jugoarmije. Tamo je alimentarna situacija kritična. Hrana ni lijekovi im do sada ni otkud ne stižu.

***

15. juli 1992.Za RTV Brisel razgovaram sa g. Patrick-om X (?) , izvještavam u program u živo u 17h 30 :

Srpski rezervisti su počeli novu ofanzivu protiv Republike Bosne i Hercegovine. Agresija ubrzava tempo osobito u području gradova Mostara, Konjica, Goražda i Gradačca, ali i u drugim regionima.

237

U protekla 24 časa srbočetnički agresor je lansirao preko 200 granata na Sarajevo! Bilans je 6 mrtvih i 47 ranjenih građana. U bolnici Koševo urađene su 23 amputacije. U gradu nema ni vode ni struje! Velike su štete granatiranjem, danas počinjene u Starom Gradu, Baščaršiji, Novom Gradu i Alipašinom Polju. Vidio sam danas kako agresor uništava granatama neboder u blizini zgrade UNPROFOR-a. Gospoda iz UNPROFOR-a su stvarno posmatrači !

U Goraždu agresija jugoarmije se nastavlja. Topovima i raketnim lanserima se razara ovaj grad! Ljudi, žene i djeca umiru masovno, jer do sada nikada nije stigla međunarodna humanitarna pomoć tamo. Apelujem iz Sarajeva pomozite Goražde !

238

Gospodin Panić iz Beograda svakako ovdje danas stiže kasno da bi "pregovarao". Pogotovo nakon što su njegovi divlji zemljaci ubili više od 50.000 stanovnika Bosne i Hercegovine do sada. On je ili nesposoban ili nije u mogućnosti da ih spriječi. A možda mu to u stvari i nije namjera !

***

16. juli 1992. Za radio Brisel izvještavam u program u živo:

Situacija u Sarajevu: cijelu noć je jugoarmija bombardovala gradske četvrti Stari Grad, Koševsko Brdo. Kao posljedica ovog granatiranje

239

francuski novinar Josephe Agitar je ranjen. Njegov život u ovom trenutku nije u opasnosti! U Sarajevu je više mrtvih i ranjenih danas od ovih napada. Sada bombarduju centar grada, Novi Grad, Dobrinju I i II iz kasarni Lukavica i Nedžarići. Ove kasarne se nalaze sasvim blizu aerodroma gdje se nalaze vojni posmatrači UN ! Danas u 10 sati, dva građana su poginula od četničke granate kod pivare ! U 14 sati granata je pala na pijacu Ciglane, gdje je bilo više povrijeđenih osoba.Karadžić sada nudi primirje kada to odgovara njegovoj strategiji, ali ne nudi stvarni mir ! Tako svi pokušaji za pregovore ostaju na nuli !

***

240

19. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam u program u živo:

Jutros u 9h30, bio je napad srpskih rezervista i jugoarmije na Sarajevo ! Već u 8 sati jedna granata velikog kalibra je pala na dio starog grada zvani Slatko ]oše i razorila jedan njegov dio. U 10 sati pale su granate na pijacu Ciglane.U okolini Sarajeva Ilijaš i Breza preko 400 granata je palo od strane srpskog agresora.U 15 sati pala je granata na tvornicu obuće u Sarajevu.

Jugoarmija bi morala da prizna Bosnu i Hercegovinu, preda teško oružje i prestane sa ovim razaranjima!

241

Predsjednik "Jugoslavije", gospodin Panić, danas je simbolično predao jedan jugoarmijski tenk snagama UN ovdje, ali je još preostalo 944, takvih tenkova koje bi trebali predati na isti način. Broj od 945 tenkova u Bosni i Hercegovini, gospodin Panić je već objavio preko sredstava javnog insformisanja. Inače dolazak g.Panića na mjesto predsjednika vlade "Jugoslavije" je bacanje prašine u oči svjetskoj javnosti ! Nema potrebe za simbolične akcije. Kada su UN optužile Srbiju i Crnu Goru za rat u Bosni, one su našle ovakvog biznismena, da bi im "vodio" državu i zamaskirao njihove prave ciljeve u očima civilizovanog svijeta i javnog mnijenja.

242

U Sarajevu je danas bilo 10 amputacija, 43 ranjena građana i 11 mrtvih !Uspostavljeno primirje se ne poštuje u 18 i 19 sati. Ranjeno je šestero djece, kao i dvije žene u Vojničkom Polju.

U Bihaću srpski teroristi pucaju na grad iz mnogobrojnih tenkova. Više od 100 granata je palo na Bihać u posljednja 24 časa !Jugoarmija topovima bombarduje gradove Mostar Brčko i Bugojno !

***

22. juli 1992.Za radio Brisel izvještavam u program :

UNPROFOR-ov konvoj sa hranom stigao na "srpsku" Grbavicu! Kako i zašto ? U

243

Goražde takav konvoj do sada nikada nije stigao. Kako i zašto ?U Prijedoru 2000 muslimanskih stanovnika je masakrirano. Vijesti govore o obeščašćenim djevojkama tamo, a potom ubijenim !?

***

23. juli 1992. Za TV Brisel izvještavam u program:

U okupiranom sarajevskom kvartu Grbavica su redovi za hranu. Kada je na red došla jedna muslimanka tražili su joj ličnu kartu, nakon čega je izbačena iz reda! Ova gospođa sada svjedoči o tome, budući da je razmjenjena pa stigla u Sarajevo kao izbjeglica! Ipak se

244

tamo može kupiti meso, puter, jaja i sir budući da je veza sa Srbijom očigledna.

Obroci u bolnici Koševo su dvostruko manji! Hrana nedovoljno stiže u Sarajevo!Sada je oko 20 sati, a granatiranje sarajevskog kvarta Dobrinja još traje.

*****

Telefonske izvještaje u živo u Belgiju sam slao svakodnevno sve do 27. jula 1992. kada je nastupila totalna informacijska blokada Republike Bosne i Hercegovine. Od tog datuma nisam se više mogao javiti na Zapad (niti drugi građani poput mene!), što je po meni bio ogroman gubitak sa nesagledivim

245

posljedicama tada, a i kasnije za našu odbranu. Ovim je istina dobrano sputana, dok je na primjer jedan Karadžić davao mišljenje "svoje strane" na radio i BBC-a uživo kada je htio. Naravno, ovo nije nikakvo pitanje poređenja ovog sa nekim drugim izvještavanjem, nego interpretacijska eksplikacija SDS zadržavanja istine i plasiranja laži kao istine na vješt i nesumljivo efikasan način.

Sedmog augusta 1992. u sarajevskom kvartu Dobrinja, braneći grad poginuo je moj sestrić Sead Memišević u 21. godini.

*****

246

Od vremena do vremena kada sam imao mogućnost da se to pošalje faxom, na primjer iz hotela Holidej In, preko francuskog novinara Filipa Simona (koji je u Sarajevu bio dopisnik jednog švajcarskog tjednika), slao sam reportaže na francuskom jeziku u list SUD-OUEST u Bordou, u Francuskoj, koji su u istom tada objavljivani. Novinara Filipa Simona sam upoznao kada me je on, na zahtjev lista SUD-OUEST, posjetio u Sarajevu. Donio je pismo iz Francuske, od šefa redakcije gospodina Yves Harte-a, u kome me ovaj bodri i traži moja svjedočenja i izvještaje za list. Bilo je to u vrijeme teških granatiranja Sarajeva 1992. i 1993., pa mi je ova podrška da ustrajem u pisanju stvarno dobro došla. Smatram da je od mojih javljanja, objavljenih u listu "SUD OUEST",

247

najznačajnije ono iz 1993. na četiri kartice teksta pod naslovom: "Povodom 500 dana blokade Sarajeva mi smo (još) živi zahvaljujući Bogu", sa nadnaslovom "Sarajevo evropski grad". U septembru 1992., iz Francuske su stigli novinari Hervé Guesquiere i François Mousseau iz pariškog radija odnosno televizijske stanice EVROPA I. Tražili su da vide šta se ovdje dešava, zašto više telefonski ne izvještavam, zašto se ne javljam više u živo i td... Napravili su intervju sa mnom. Slučaj je htio da su se upoznali sa mojom komšinicom Gušić Vasilijom, koja im je govorila jednako kao i ja...

248

ORGANIZOVANJE TRANSPORTA RANJENIKA U INOSTRANSTVO NA

LIJE^ENJE

12. juna 1992. iz Stanice policije stari grad telefoniram u Anvers, u Belgiju, na očnu kliniku. Razgovaram sa tamošnjim šefom klinike profesorom Reljom Živojinovićem. Pokušavam da

249

organizujem neohodne operativne zahvate na oku Draganu Miokoviću i Šefiku Kladančiću, policajcima povrijeđenim u borbi sa agresorom. Ideju i podstrek za ovo mi je dao komandir stanice gospodin Ismet Dahić.

Nakon što sam mu predstavio ova dva slučaja, profesor Živojinović pristaje da navedeni stignu u Anvers, radi liječenja. G. Jusuf Pušina, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, me poziva i u njegovom prisustvu ponovo zovem profesora, (objašnjavam, čitam mu otpusnice iz sarajevske bolnice) . Dr Živojinović kaže: "Operacija i liječenje u bolnici Midleheim u Anversu košta 6000 njemačkih maraka za svakog od navedenih ranjenika. Dođite ovdje, operisaćemo ih

250

ja i doktor Vandenberg. Liječenje će trajati nakon toga najviše 6 dana..."

Ministarstvo unutrašnjih poslova isplaćuje po 9000 njemačkih maraka Miokoviću Draganu i Kladančiću Šefiku, a meni kao pratiocu 5000 DEM, uz ministrov dekret i putni nalog. Pored ovih ranjenika, u dekretu su navedena i imena ranjenih pripadnika MUP-a: Sačić Reufa i Vatrić Almira. Oni su teško povrijeđeni u noge u borbenim akcijama sa četnicima i prema otpusnicama iz koševske bolnice moraju na liječenje u inostranstvo. I oni dobivaju novac u gotovom od MUP-a.

Preko briselskih profesora J. Struyvena, D. Baleriaux, M. Sperber, Predstavnika Republike Bosne i Hercegovine u

251

Beneluksu N. Hadžimusića, tadašnjeg podsekretara u MIP-u Sulejmana Suljića, dobivamo belgijske ulazne vize Kladančić Šefik, Mioković Dragan i ja. Ovjerene dokumente dobivamo putem MIP-a i MUP-a, a nešto kasnije i putem UNPROFOR-a odnosno pukovnika Daniela Lepina.

1992. godine više puta sam pokušavao da stupim u kontakt sa g.Džeremi Brejdom, šefom sarajevskog UNHCR ureda, glavnim odgovornim licem za evakuaciju odnosno transport ranjenika u inostranstvo. Njegova sekretarica Meliha Hrasnica, vjerovatno po njegovim uputama, uvjek je konkretno odbijala zakazati sastanak sa njim, zbog "njegove prezauzetosti" i slično. Tako se malo po malo, ispostavlja da je sa

252

Džeremi Brejdom nemoguće, u praksi, se dogovoriti odnosno organizovati neophodni transport ranjenika i izaći iz opkoljenog Sarajeva 1992. (kao i kasnije !), pogotovo avionom da bi se otišlo na liječenje. Tako se vrijeme odlaska stalno prolongira.

22. augusta 1992. naređenjem Sefera Halilovića tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine Duratbegović Irmiru, borcu Armije BiH, povrijeđenom na očima u borbi sa agresorom, isplaćuje se 9000 njemačkih maraka za put i liječenje. Na jedno oko Irmir nije vidio uopšte, a na drugo, koje je trebalo spašavati, nedovoljno da bi se mogao kretati sam, po svakom osvjetljenju. U pismenom naređenju piše da će Irmira na liječenje

253

u Belgiju voditi dr Esad Bučuk. Budući da je Irmir bio i fudbaler FK "Sarajevo" to su marta 1993. objavile i sarajevske "Večernje novine" u - sportskoj rubrici. Uprava kluba i ja smo se dosta angažovali oko toga. Dogovor o Irmirovoj operaciji odnosno liječenju na očnoj klinici u Anversu, obavio sam septembra 1992. u bolnici Koševo preko satelitskog telefona SKY NEWS-a uz ličnu asistenciju tadašnjeg njihovog izvještača Dena Demona, koji mi je nakon biranja brojeva dao telefonsku slušalicu. Tada je u prostorijama DIP-a bolnice Koševo bila smještena "sarajevska" redakcija SKY NEWS-a. Den Demon to nije htio učiniti gratis nego je naplatio 200 njemačkih maraka od Irmirovog pratioca mog poznanika Dine Mustafića.

254

NA KONFERENCIJI ZA ŠTAMPU- O RANJENICIMA

U više navrata pokušavao sam preko UNPROFOR-a da organizujem odlazak ovih ranjenika u inostranstvo. Išao sam

255

nekoliko puta u UNHCR , u zgradu PTT inžinjeringa. 30. decembra 1992. smjenjen je otpravnik poslova UNHCR za Sarajevo, Džeremi Brejd! Dok je on bio tu niko nije otišao organizovano na liječenje u inostranstvo putem UNHCR-UNPROFOR-a. To sam rekao gospodinu Aliji Grabovici iz Ministarstva zdravlja početkom 1993. godine.

Nakon Irmira, stiže još jedan službeni akt gospodina Sefera Halilovića, da vodim na liječenje u Dansku ( preporuka ljekara sarajevske Ortopedske klinike! ), teško povrijeđenog u borbi Matuška Ivicu, pripadnika Armije BiH, radi višemjesečnog liječenja i postavljanja proteze lijeve noge... Trebao sam ga tamo ostaviti, a sa ostalim se vratiti,

256

nakon operativnih tretmana. Novac je obezbjeđen, a telefonske razgovore sa danskim predstavnikom u Zagrebu, dr Erikom Tindevoldom, obavljao sam preko satelitskog telefona g. Sefera Halilovića, kao i g. Jusufa Pušine. Komunicirali smo tako i faksovima.

U 1992. niko nije organizovao liječenje u inostranstvu kao ni izlazak iz Sarajeva na liječenje u inozemstvo ni jednom ranjeniku. Pojedinci su ponekad odlazili "preko piste" na ličnu odgovornost i u neizvjesnost, da bi se liječili.

Pokušavajući u više navrata u toku prethodnih nekoliko mjeseci da organizujem evakuaciju ranjenika, razgovarao sam sa francuskim oficirom iz UNPROFOR-a kapetanom

257

Fernandezom, koji me uputio na kapetana Vachona, koji je "stalno bio odsutan" itd. U štabu je bio i izvjesni major Tutlaer, Belgijanac Flamanac, koji me slušao sa pažnjom dok sam mu ispričao sve u vezi sa problemom oko transporta ranjenika na dogovorene klinike u inostranstvo. Želio je da pomogne da se oni evakuišu, ali je smatrao da je to prevashodno posao UNHCR, Svjetske zdravstvene organizacije u čemu svakako ima istine. Međunarodni Crveni križ je nešto ranije "zbog" bjesomučnog granatiranja napustio grad (da bi se mnogo kasnije vratio u Sarajevo!).

Gospodinu Tutlearu sam između ostalog postavio pitanje:

258

"...Svjetska zdravstvena organizacija prema sopstvenom pravilniku će evakuisati iz Bosne i Hercegovine svakog građanina kome je zbog ranjavanja odnosno ratnih dejstava život doveden u opasnost! Stotinu hiljada ljudi je izginulo u BiH! Da li je moguće, da prije nego što će da umre, ni kod jednog slučaja, SZO do sada nije procjenila da bi isti mogao da umre, pa zato ni jednu osobu pod tom stavkom nije evakuisala u inostranstvo radi hitnog liječenja ?"

"Dođite u 11 h u četvrtak na konferenciju za štampu, u zgradu Predsjedništva. Biće tu Toni Lend i Lari Holinvort iz UNHCR, gospođa Rubin iz SZO, i ja ispred UNPROFOR a" - rekao mi

259

je major Tutlear, dodavši - " budite na ulazu pred zgradom, ja ću vas uvesti..."Major Tutlaer je dobrano zakasnio pa sam ja ušao u zgradu sa mojom policijskom akreditacijom (koju sam imao od maja 1992. do augusta 1993 ). Bilo je to krajem decembra 1992. Prije konferencije za štampu rukovao sam se sa g. Lagumdžijom, koji je bio vrlo ljubazan ( bio je od ranije upoznat sa mojim nastojanjima da se ranjenici transportuju na liječenje!), a i sa tadašnjim ministrom zdravlja g. Mustafom Beganovićem. Sa mnom je istovremeno u salu ušao i g. Mugdim Pašić iz MIP-a, kog sam tada i upoznao. Rekli su mi da na ove konferencije ispred MUP-a inače dolazi g. Ismet Dahić pomoćnik ministra, ali tog puta nije bio prisutan. Bio je tu i Damir Alagić

260

tadašnji predsjednik sindikata MUP-a. Ispred bolnice Koševo je bio prof. dr Arif Smajkić, a ispred Ministarstva zdravlja zamjenik ministra budući da je na početku prof. Beganović negdje otišao. Konferencijom je predsjedavao tadašnji potpredsjednik vlade g. Zlatko Lagumdžija. Tema je bila uglavnom teška situacija u Žepi, a bili su prisutni i neki Žepljaci. Iznenada je službeno pozvan g. Lagumdžija pa je konferenciju nastavio da vodi g. Bahrudin Bijedić. Još u toku konferencije za štampu otišao sam do stola predsjedavajućeg i diskretno zamolio g. Bijedića da mi kasnije da riječ na što je uz manje negodovanje ipak pristao ( "jer se to planira i treba ranije najaviti"! ). Kasnije kada sam dobio riječ

261

na Konferenciji za štampu obratio sam se g. Lendu sa pitanjem: "Kako niko neće da transportuje teške ranjenike u inostranstvo..."Tada me je g. Bijedić prekinuo preusmjerivši pravac mog pitanja na gđu Rubin koja je onda održala duži uopšteni govor o već poznatim stvarima: "...kako je SZO obavezna da transportuje samo ranjene osobe kojima je život neposredno ugrožen...". Dugo se ponavljala, a pri tom je g. Bijedić kulturno nije prekidao. Kada sam podigao ruku ( želeći da uputim ono isto pitanje kao i majoru Tutlearu ), g. Bijedić je rekao:"Ne može više. Nemamo vremena. To vi kasnije sa njima... na pauzi !!"^ak se i major Tutlear pri tome nervozno vrtio na stolici...

262

RAZGOVOR SA GENERALOM MORIONOM

Bio je period snažnog, čestog granatiranja grada i nestašice struje,

263

tačnije 23. decembra 1992. 9 sati i 15 časova, kada sam ušao u štab generala Moriona, u ulici \ure \akovića i - čekao majora Tutleara. Sa mnom je bio Damir Alagić. Sastanak je bio dogovoren u 9 sati, ali mi smo zakasnili što je bila naša velika sreća. Koji minut iza devet sati, u krug UNPROFOROV-e komande tačnije pred vrata rezidencije generala Moriona, je pala četnička granata, napravivši neka manja oštećenja, ali i veliku nervozu i ljutnju. Sjedili smo i pili ponuđenu kafu. Nakon desetak minuta u sobu za stranke iznenada je ušao general Filip Morion žurno koračajući prema nama, a sa njim i nekoliko oficira u pratnji. Ustao sam i na francuskom mu se obratio sa:

264

"Dobar dan gospodine generale". Budući da je on prišavši stao, otpozdravio i pružio mi ruku, ja sam se predstavio i ukratko objasnio sve u vezi sa vrstama povreda, tražeći kao humanista izmještaj ovih ranjenika, koji će ostati bez vida odnosno nogu, ako im on komandant UNPROFOR-a ne pomogne. Dok sam govorio general se sa odobravanjem smješkao. Rekao mi je:

"Zašto stojite, sjednite".Kada sam sjeo nastavio sam da govorim, ali budući da je general stajao kao i ostali, ja sam opet ustao, rekavši da ne mogu sjediti dok on general stoji.

265

"Koliko ranjenika trebate da se transportuje" pitao me je general Morion.

"^etvoro i ja kao vodič" odgovorih. Tada je Damir Alagić meni dobacio naravno na našem jeziku: "Dvadeset". Pogledao sam ga i dok su me svi gledali rekoh :"Kako"?. "Ostali MUP-ovi ranjenici mogu u Hrvatsku ja ću to organizirati" reče on, a ja, mada mi je bio neugodan njegov nastup onako nedogovoren i na našem jeziku pred oficirima rekoh francuski:"Ustvari dvadeset, ...da, da, dvadeset".

General me je potapšao po ramenu, bio je dobro raspoložen. Pitao me detaljnije o vrstama povreda kao i kako je do toga

266

došlo da se ja zalažem za ove ranjenike ( to sam mu u nekoliko rečenica i objasnio ), pa okrenuvši se prema svojim oficirima, uzviknuo:

"Lepin, imate zadatak! Tražite od UNHCR, u moje ime i moju molbu, avionski transport ovih ljudi! Dakle dvadesetak ljudi! ( nije rekao dvadeset !) Valjda ja kao general sam u stanju da ovo učinim. Zadužujem vas da ovo kordinirate sa doktorom Bučukom. Otvorite na ovu temu dosije." Potom okrenuvši se prema meni dodade:

"Dostavite mi odmah listu sa imenima, prezimenima i vrstama povreda. Svakako sa strane napišite, nacionalnost i brojeve pasoša. Valjda imate pasoše...?"

267

"Imamo, imamo, naravno... ( mada ih još nismo imali ). Hvala vam gospodine generale. Još samo nešto da vas upitam. Imamo ranjenika sa srpskim imenima i muslimanskim prezimenima itd. Iz mješanih brakova, znate. Smatraju sebe Bosancima ili Jugoslovenima. Možemo li to napisati ?"

"Ne! Pišite samo Srbin, Hrvat, Musliman..., Bosanac ne."

"Shvatam. Dogovoreno. Hvala vam gospodine generale", rekoh tada.Rukovali smo se ponovo. General sa oficirima izađe iz odaje. Major Tutlear koji je skoro cijelo vrijeme bio tu, ostao ja se nama kao i pukovnik Lepin da se o svemu detaljnije dogovorimo. Tada su

268

otvorili dosije u UNPROFOR: Dr Bučuk i ranjenici, njihovog glavnog sarajevskog štaba.

Tada struje u gradu nije bilo. Sarajevo se granatiralo. U MUP-u je radio agregat sa povremenim prekidima, i prostorije ponekad bile u mraku. Napisao sam u uredu g. Meše Kamenice, a potom na kompjuteru, u nečijem drugom uredu, božičnu čestitku generalu Morionu na kojoj se potpisao i Damir Alagić ( što je insistirao od mene ), a isprintan, adekvatno oblikovan tekst odnio sam 24. decembra 1992. u glavni štab UNPROFOR-a.

Padale su granate dok sam trčao ulicom \ure \akovića da uručim francuskom generalu - božičnu čestitku. Mislio sam

269

tada da je njihovo liječenje u inostranstvu riješeno.

Potrebnu medicinsku dokumentaciju sam dijelom već posjedovao, a dijelom dobio od ljekara MUP-a dr Skendera Jetulahovića, krajem decembra 1992. slijedeći instrukciju g. Pušine. Svim ranjenicima sa tog spiska, koji je dostavljen ispred sindikata MUP-a generalu Morionu 31. decembra 1992., MUP je službeno izdao nove pasoše, ukupno 20 (mada na svim tim pasošima piše datum izdavanja 3.1.1993.) MUP-ov fotograf nas je slikao u zgradi Ministarstva unutrašnjih poslova, a nepokretne policajce, tamo gdje su se i nalazili (u stanu ili na klinici). Isti dan ponovo sam otišao kod pukovnika Lepina, sa propratnim pismom i

270

dodatnom listom od dva čovjeka ( medicinskog tehničara i medicinske sestre ) kako je to od mene zatražio ministar Pušina. General Morion je rekao da će se lično zauzeti kod gđe Sadako Ogata. Vjerujem da je to činio, obzirom na veliki i obiman dosije na ovu temu, koji sam vidio u UNPROFOR-u u njegovom štabu, kao i njegove molbe na francuskom jeziku (i kopije u dosijeu!) upućene gospođi Sadako Ogata. Tražio sam, kasnije, u nekoliko navrata da mi se to kopira, ali po dužnosti nasljednici Lepina, mi to nisu dozvolili tvrdeći da je to njihova interna dokumentacija !

271

SASTANAK U PTT INŽINJERINGU

272

U to vrijeme, tražeći način za evakuaciju ranjenika, obraćao se i g. Mugdimu Pašiću."E, sad si došao na pravu adresu" rekao mi je on tokom prvog našeg susreta (nakon što sam ispričao sve na ovu temu). Izjavio mi je da će mi pomoći, pa smo, početkom januara 1993., on, ja i Damir Alagić, kolima išli u zgradu PTT inžinjeringa kod g.Antony Lenda. Damir Alagić nas je čekao cijelo vrijeme na parkingu u svojim kolima. Dok smo na spratu, u prostoriji gdje je i sekretarica, čekali da nas primi g. Lend, Mugdim Pašić mi je rekao da je bolje da uđe on prvi ( mada sam taj sastanak ja dogovorio ! ), jer je kako reče, "Žepa sad najvažnija i najaktuelnija". Naravno, složio sam se s stim.

273

Nakon skoro pola sata čekanja, dok sam sa sekretaricom popio ponuđenu kafu, kada je Mugdim Pašić izašao, istovremeno i Antony Lenda su negdje pozvali “hitno” neki iz UNHCR-a. U prolazu g. Lend mi je rekao da se izvinjava, ali da sada iznenada nema vremena i td. G. Pašić je bio tada stvarno zaokupljen svojim zadacima ( kritična situacija u Žepi ! ). Vjerovatno zato nije ništa učinio što se tiče ranjenika sa ove MUP-ove liste.

Prilikom jednog sastanka g. Avdo Hebib, a kasnije i g. Slavko Ašćerić su mi pokazali službeni akt Sindikata MUP-a sa potpisom Damira Alagića (januar 1993.), u kom uz spisak ranjenika "predviđenih za liječenje u Hrvatskoj ",

274

on ( Damir Alagić ) prezentira gdje će se tamo liječiti, kako i ko ih prima..." itd. Navedenoj gospodi sam izjavio da ti ranjenici na žalost ne mogu u inostranstvo ići radi terapije bez odobrenja UNHCR-a iz Ženeve koje niko nije još zatražio, mada Damir Alagić tvrdi da to nije potrebno. G. Ašćerić se pozivao na taj akt iz sindikata MUP-a kao posljednju informaciju. Sigurno su aktivnosti Damira Alagića bile usmjerene u tom pravcu, ali i činjenica da MUP-ovi ranjenici u Hrvatsku nisu otišli.

275

NOVGODIŠNJA NO] 92/93 U STANICI POLICIJE

276

Tu novogodišnju noć proveo sam u Stanici policije Stari Grad. Sarajevo je bilo takoreći u mraku. Poneko je imao agregat, ali sa vremenski ograničenim radom, zbog oskudice u gorivu. U Stanici službe javne bezbjednosti Stari Grad te noći agregat je radio do 02h. Nije to bila nikakva proslava. O tome nije bilo ni govora. Bilo je to druženje noćne smjene. Gledali smo tv program, razgovarali, komentarisali. Tu su bili policajci Avdo, Nune, Jasko, Senad, Hamdija, ja i još neki. Na najskromniji način otvorene su neke konzerve, feta sir, donesena je odnekle pita, salata iz

277

turšije... Bilo je i nekoliko piva, ko je htio, mada ne i za sve.

Granatirao se grad. Negdje iza jedan sat poslije pola noći vidim Hamdija sageo glavu, kao da plače... Pogledam bolje nešto čita, bolje reći, u nešto prije da bulji nego li da mu se oči pomjeraju. Primaknem se bliže. Hamdija mrmlja :"Eh, moj braco, moj braco..." i oslonjen na lakat na sto rukom se drži za čelo. Ne vidim mu oči pokrivene su dlanom. Uzdiše i ponavlja:"Moj brate..."."Šta ti je Hamdija", pitam ga, a on - ništa. Ne odgovara. Samo duboko uzdiše. Zamislio se."Hamdija, šta ti je, “ponovih.

278

"Ma, pusti, doktore, brat mi je u logoru Manjača i piše, evo..." "Od kada, bolan. Kako ga uhvatiše. Pa, nikada o tom ništa mi nisi govorio"."U maju 1992., pošao na pecanje, i - zatvorili ga u logor na Manjači. Traži da ga ja izvadim, da ide u razmjenu... Ništa ja tu ne mogu.""Ma, što mi ovo prije nisi dao. Od kojeg ti je datuma ta poruka preko Crvenog krsta, daj mi to, da vidim...!" - kažem mu ja. Vidim, od novembra 1992."Hamdija, ma što mi to nisi ranije pokazao. Znaš da ulazim u Morionov štab, ja bih to već pokazao pukovniku Lepinu. Uzeću ti ovo pismo i sutra otići do Lepina. Ne mogu obećati da ću nešto moći učiniti za tvog burazera, ali ću pokušati. Obavezno.

279

"Daj, doktore, molim te probaj učiniti nešto za mog bracu". Vrti glavom Hamdija rezignirano držeći se sa obje ruke za glavu, podbočene na sto.

280

HODŽI] DERVIŠ OSLOBO\EN IZ LOGORA

Kada sam 3. januara 1993. otišao u štab generala Moriona i pokazao poruku iz Banja Luke, koja je stigla u Sarajevo preko Crvenog križa, pukovnik Lepin je odmah fotokopirao i kopiju nekom proslijedio u inostranstvo. Tražio sam od njega da se oslobodi iz koncentracionog logora Hodžić Derviš. Bilo je poznato da je već tada logor "Manjača" bio "raspušten", ali i to da su zatvorenici su

281

bili odvedeni u nepoznatom pravcu, u druge logore ili na rad u Srbiju!

Dvadesetak dana kasnije na intervenciju pukovnika Lepina, Hodžić Derviš je oslobođen i preko Karlovca vrlo brzo prebačen u Švajcarsku odakle se uskoro pismom javio u Sarajevo bratu Hamdiji. Hodžić Derviš je još uvjek Švajcarskoj odakle mu se povremeno javlja, a čuo sam da je od 1994. kao šofer jednog kamiona humanitarnog konvoja dolazio u Zenicu, a u Sarajevo nije uspio još da uđe.

Krajem februara 1993. dobio sam kopiju služebog akta UNHCR-a sticajem okolnosti od doktora Jaganjca ( iz Državne bolnice ) da se u Hrvatskoj građani Bosne i Hercegovine mogu

282

liječiti samo ako za to postoji odobrenje iz ureda UNHCR iz Ženeve, kao što sam to i ranije ja tvrdio. Taj dokument je očigledno kasnio...

U "pokušaju da realizira hospitalizaciju" nekih MUP-ovih ranjenika ("onih za Hrvatsku") sa tada u MUP-ovoj ambulanti napravljenog spiska, Damir Alagić je "službeno" otputovao u Hrvatsku marta 1993. odakle se više nije vratio).

283

284

FRANCUSKI PUKOVNIK LEPIN I ENGLESKI KAPETAN MEKENBRIDŽ

Pukovnik Lepin me je vodio u UNPROFOR-ovom vozilu u više navrata na sastanke sa šefom UNHCR za BiH Antony Landom u zgradu PTT Inžinjeringa. Kada smo došli jedne subote, početkom februara 1993. na dogovoreni sastanak, opet g. Lenda nije bio u uredu. Tamo nas je primio Englez ( čijeg se imena ne sjećam ), ali tek na Lepinovo insistiranje. Izgledalo mi je kao da su zaboravili na ovaj sastanak. Možda im nije bilo stalo do ovog

285

dogovora pa su ga izbjegavali. Pukovnik Lepin je bio ljut zbog toga. Rekao je :

"Ja i doktor Bučuk, doći ćemo, ako treba ovdje i sto puta, ali ćemo tražiti da ovi ranjenici budu evakuisani...!"

Razgovarali smo na engleskom jer taj čovjek (u svojstvu zamjenika šefa UNHCR-a) nije govorio francuski. Pozvale su ga Lendove sekretarice Meliha i Una, a on je pozvao doktora Esada Jaganjca iz UNESCO-vog ureda u PTT Inžinjeringu. Razgovarali smo oko pola sata. Dr Jaganjac je tada rekao Lepinu :"Što ne biste vi te ranjenike ubacili u avion francuskog ministra Kušnera (koji je dan ranije stigao na neke pregovore u Sarajevo )". Lepin je spremno dočekao :

286

"Hoću ako budem u prilici! Ako ministar večeras dođe na večeru u štab generala Moriona bićemo zajedno za stolom. Ako ne dođe ja neću moći ništa učiniti. Ja sam ipak samo poukovnik a ne ministar !"

Ministar Kušner nije te noći zanoćio u Morionovoj rezidenciji, niti je tamo bio na večeri. U svakom slučaju ovakvom pričom na tom sastanku tema razgovora je izmakla u pogrešnom ili nekorisnom pravcu.

Evakuacija u inostrantvo ranjenika se odugovlačila, između ostalog i zato što po meni UNPROFOR i UNHCR nedostatno međusobno sarađuju. Kada smo ja i pukovnik Lepin njegovim vozilom iz UNPROFOR-ovog štaba u

287

ulici \ure \akovića, odlazili u UNHCR odnosno zgradu PTT inžinjeringa, na njihov dogovoreni sastanak sa Antony Landom, tamo bi nam se sekretarica Meliha Hrasnica izvinjavala "jer je gospodin Land morao otići na važan sastanak u grad (mada je sastanak bio dogovoren) itd". Nažalost, čovjek koji se jako mnogo angažovao oko toga, pukovnik Lepin je bio prekomandovan u inostranstvo već 10. februara 1993. Želio je da pomogne, pa me jednom prilikom predstavio i g. Hose Maria Mendiluce-u, kada je ovaj stigao u Morionov štab u Sarajevo, januara 1993. Upoznao me i sa njegovim nasljednikom u poslu engleskim kapetanom Mekenbridžom, koji se angažovao vrlo malo, gotovo ništa. Po meni je on čak i usporavao akciju.

288

Organizovao sam kontakte odnosno susrete između kapetana Mekenbridža i tadašnjeg generalnog direktora kliničkog centra dr Naima Kadića, kao i susrete sa direktorom državne bolnice dr Bakirom Nakašem. Vodio sam u posjete ovim klinikama i engleskog brigadira Simpsona. Svi oni su obećavali pomoć našim bolnicama...Tražio sam od kapetana Mekenbridža ( u više navrata ), da me najavi na razgovor komandantu Morionu ( u aprilu i maju 1993. ). Htio sam da ga podsjetim na ranjenike koji su još tu, ali i da ga zamolim da posjeti sarajevske bolnice (obzirom da je posjetio jednu srpsku bolnicu ranije na okupiranoj teritoriji u sjeveroistiočnoj Bosni).Kapetan Mekenbridž, inače nasmijan mlad čovjek mi je odgovorio doslovno:

289

"General Morion ne može sa vama da razgovara. On razgovara samo sa važnim ljudima kao na primjer sa g. Ganićem ili g. Karadžićem (??)".

290

TRANSPORTOVATI RANJENIKE ! ?

U mjesecu februaru 1993. govorio sam na sastanku Ministarskog kolegija u MUP-u, kada je predsjedavao g. Dahić Ismet, pomoćnik Ministra za poslove policije.Preko predstavnika Republike Bosne i Hercegovine u Danskoj, gđe Lamije Tanović i izvjesne gđe Sarić Melanke iz "Društva za pomoć BiH" u Kopehagenu, organizovao sam liječenje za teško povrijeđenog MUP-ovog specijalca Vatrića Almira u Kopenhagenu. Neophodnu svotu od 100.000 njemačkih

291

maraka je obezbjedio MUP u martu 1993. (što se vidi iz odluke ministarskog kolegija MUP-a maja 1993. upućenog tada načelniku javne bezbjednosti Opštine Novo Sarajevo g. Aliji Kaziću).Bila je telfonska blokada. Kontakt veze sa Danskom, danskim predstavnikom SZO u Zagrebu, dr Erikom Tindevoldom uglavnom telefaksom, sam ostvarivao preko tadašnjeg zamjenika načelnika javne bezbjednosti Novog Sarajeva g. Zlatka Miletića i načelnika CSB-a g. Bakira Alispahića, načelnika u MUP-u g. Joze Jozića, odnosno putem ličnog telefaksa g. Jusufa Pušine ili pomoćnika Ministra za vezu g. Zlatana Šehovića.

292

U CENTRU SLUŽBI BEZBJEDNOSTI

Pred novu godinu 92/93., jedno veče oko 19 sati, Zlatko Miletić me dobacio

293

kolima do Centra službi bezbjednosti ( Centar je u to vrijeme bio intenzivno granatiran! ), jer je to veče bilo dogovoreno sa g. Bakirom Alispahićem, načelnikom CSB-a, da preko satelitskog telefona kontaktiram sa Lamijom Tanović, predstavnicom Republike Bosne i Hercegovine u Danskoj kao i sa Melankom Sarić predsjednicom danskog kluba "HELP BOSNIA” , u vezi organizovanja liječenja i višemjesečnog boravka na rehabilitaciji Vatrića Almira u Kopenhagenu.

Grad je bio u mraku, jer nije bilo struje, a ni u zgradi CSB-a nije se vidio "prst pred okom". Kod policajca na ulaznom prijemu je gorila svijeća. Bio sam najavljen, pa sam po mraku, orjentišući se rukama po zidu stigao na drugi sprat.

294

U kancelariji na sekretarskom mjestu je bio Alić Hamdo, koji mi je objasnio da je sve u redu, ali da moram čekati g. Alispahića, jer se samo lično načelnik služi satelitskim telefonom. Do 21 sat, čekajući i onako usput, ispričao sam kako sam izvještavao na zapad itd. Alić Hamdo, kog sam tada i upoznao mi je rekao :

"To što vi radite je izvanredno. Ispričajte sve to gospodinu načelniku Alispahiću, molim vas, biće mu drago, reći će Predsjedniku !".Nešto kasnije je došlo i svjetlo, a potom i načelnik. Dok smo ulazili u kabinet Alić mi dobaci :"Odmah poslije telefeonskog ispričajte ono što ste i meni...!”

295

G. Alispahić je lično birao broj... Nakon razgovora sa Melankom Sarić i Lamijom Tanović u Kopenhagenu, spustio sam slušalicu i okrenuo se put mjesta gdje je sjedio načelnik do maločas. U kabinetu sam bio sam ! Izađem i pitam Alića :"Gdje ode načelnik ?"."Pozvao ga je gospodin Ganić hitno. Ubijen je Hakija Turajlić potpredsjednik vlade !"

296

KANADSKI MAJOR T. T. ITANI

297

Nakon odlaska kapetana Mekenbridža, na njegovo mjesto u UNPROFOR-u je stigao kanadski major T.T. Itani, koji je stalno bio prezauzet nekim drugim poslovima. Uspio sam jednom da ga odvedem zajedno sa jednim oficirom iz UNHCR-a u posjetu nepokretnom Vatriću Almiru u sobu broj 127 na Ortopedskoj klinici, gdje je već skoro godinu dana čekao na transport u Dansku radi neophodnog liječenja.

Treba konstatovati da su ovi ranjenici pogotovo u 1993. bili ukucani u kompjuterski listing Kliničkog centra predviđenih za evakuaciju u inozemstvo, ali nisu otišli ni po tom osnovu. Krajem maja 1993. major T.T. Itani je premješten u inostranstvo, a na njegovo mjesto nije došao - niko. O

298

cijeloj akciji sam stalno obavještavao ministra Jusufa Pušinu, i po njegovom naređenju i zamjenika g. Slavka Ašćerića, g. Avdu Hebiba, u januaru i tadašnjeg predsjednika Državne komisije za izmještanje ranjenika profesora Muzafera Mujića ( jer je ovaj uskoro napustio tu dužnost ), a i jednom sam imao priliku to reći i potpredsjednika vlade RBiH g. Zlatku Lagumdžiji.

U međuvremenu, pojedini ranjenici sa liste, napuštali su BiH i odlazili su samoinicijativno, na liječenje u inostranstvo, - preko piste ( kao na primjer Kladančić Šefik oktobra 1992.) kada se to moglo ( mada je bilo riskantno, jer je četnički sijač smrti tamo, skoro neprekidno, ubijao naše

299

ljude a ponekad i nekog UNPROFOR-ca ). Jedan od teških ranjenika, Gavranović Emil je nažalost u međuvremenu i - umro. Njihovu medicinsku dokumentaciju posjedujem.

POMO] GOSPODINA LAGUMDŽIJE

Na moju molbu, maja 1993., budući da nije bilo drugog načina, koji bi ranjenike

300

i mene kao vodiča i suorganizatora prebacio u inostranstvo, g. Zlatko Lagumdžija se lično obratio gospođi Sadako Ogata tražeći ovo izmještanje. G. Lagumdžija je to prethodno tražio i od Ministarstva za zdravlje ( bio sam prisutan, kad je telefonom o tom razgovarao sa dr Mehmedom Ljutom, odgovornim, budući da je tada ministar Beganović bio na putu u inostranstvu). Dokument koji mi je posebno drag, g. Lagumdžija je potpisao u bolnici, jer je tih dana (28. ili 29 maja 1993.) bio teško ranjen agresorskom granatom na ulici.

Zanimljiva situacija se desila kada mi je šef kabineta g. Lagumdžije, g. Fadil Šero uručio to pismo. Tadašnji zamjenik načelnika javne bezbjednosti Novo

301

Sarajevo Zlatko Miletić je poslao kola u Predsjedništvo po mene, jer u stalno granatiranom Sarajevu sredstva za javni transport nisu postojala. Kada smo stigli u zgradu PTT inžinjeringa da ga predamo, ( ako to zvanično iz nekog razloga službeno ne bi bilo već urađeno ) sekretarica Entoni Lenda, Meliha Hrasnica mi je rekla :

"Doktore, zahvaljujemo vam se na saradnji ! Primili smo mi i ranije ovaj papir... Potpis g. Lagumdžije je čudan, a nema ni pečata !?."

Bio sam zaprepašten. Cijelo to vrijeme grad je žestoko granatiran, a čini mi se osobito centar. Jurili smo kolima nazad u zgradu Predsjedništva do šefa Kabineta tadašnjeg potpredsjednika Vlade RBiH.

302

G.Šero je ranije smatrao da pečat nije potreban ( kada sam mu na to skretao pažnju ), a sada je prije nego me je uputio da se to ispečatira "kod g. Gotovuše ( u bivšoj zgradi centralnog komiteta )" nazvao sekretaricu A. Lenda, dosta smireno, i između ostalog joj rekao :"... Ovo je vjerodostojno! Da li ste ikada vidjeli potpis Potpredsjednika vlade otkako je ranjen ..."

Dok sam trčao pustom ulicom ulicom do zgrade CK da mi stave pečat na Lagumdžijin potpis, mislio sam da neće granata baš na mene, baš kao ni mnoge druge Sarajlije, koji nisu pobjegli iz grada kad je ”grmilo”. Da svakog sudbinski čeka njegova granata, bio je

303

tadašnji slogan ili vjerovanje, pri svakodnevnom razgovoru napaćenih građana dugotrajnom opsadom.

304

SASTANAKSA KONTROLOROM UNHCR-a

Tražio sam i dogovorio sastanak sa kontrolorom UNHCR-a za Sarajevo, g. Patrikom Pejoom, - izaslanikom gđe. Sadako Ogata, da bih urgirao da se transportuju preostali ranjenici. Bilo je to početkom jula 1993., u prostorijama UNHCR-a koševske bolnice. Pokazao sam mu (ispečatiran ) zahtjev g. Lagumdžije.

305

Polusatni razgovor sa tim doktorom inače anesteziologom ilustrovaću njegovim rečenicama :

"Ja ovo pismo do sada nisam vidio, a koliko znam ni gospođa Sadako Ogata. Neću joj pokazati ovo pismo niti je upoznati sa sadržajem jer, "NE ŽELIM DA TROŠIM SVOJ KREDIT KOD SADAKO OGATA !??".Bio sam nemalo razočaran, pa i iznenađen. A lijepo sam ga molio prije toga da ovaj zvanični akt vlade RBiH pokaže svojoj pretpostavljenoj.Tih dana je gospodin Patrik Pejo postavljen za direktora MEDEVAC-a (Medicinske evakuacije ) pri UNHCR-u Kliničkog centra univerziteta !

306

*****

Kasnije, preko g. Kaja Šuberta, odgovornog iz njemačkog humanitarnog društva Kap Anamur u BiH, angažovao sam se da preostali ranjenici - sa liste idu "pod hitno" na liječenje. Bez obzira u koju bolnicu u Njemačkoj. Napominjem, da su klinike u Danskoj i Belgiji gdje su ranjenici trebali biti liječeni vrhunske (u svakom slučaju iz bolničkih otpusnica - destinacije, prema mišljanju ljekara sarajevskog kliničkog centra ).

*****

307

Još jednom sam pokušao, ipak, da dokument gospodina Lagumdžije uputim gospođi Sadako Ogata. To je bilo prilikom njenog dolaska u Sarajevo, krajem augusta 1993. Iz novina sam saznao da taj dan, po prvi put u Sarajevo, dolazi gđa. Ogata i isti dan, treba da otputuje. Sticajem okolnosti susreo sam gospodina Šeru u naselju Ciglane, a potom ga i pitao, može li on pokazati visokoj gošći onaj dokument g. Lagumdžije (ranjeni potpredsjednik vlade je bio na liječenju u inostranstvu). Rekao je da je on neće vidjeti, te da se javim g. Stevanoviću, u Ministarstvu inostranih poslova. To jutro otišao sam odmah do navedenog, koji me pažljivo slušao, a potom me uputio na g. Malika Škaljića, savjetnika Predsjednika, budući da je on

308

( gospodin Stevanović ) "neće vidjeti takođe".Obezbjeđenju na spratu, u Predsjedništvu, pokazao sam svoju policijsku akreditaciju prilikom najave. Objasnio sam i svoj razlog, koliko se to moglo. Malo kasnije, policajac se vratio sa mojom akreditacijom rekavši mi poruku, da će me g. Škaljić primiti, ali da navratim za sat vremena! Kada sam došao u navedeno vrijeme g. Škaljić me primio rekavši mi :"Gospođa Sadako Ogata je bila tu, i prije dvadesetak minuta - otputovala !".

*****

Nakon što su svi ranjenici otputovali na liječenje - u Njemačku, podnio sam izvještaj o uspješno obavljenom zadatku

309

i vratio putni nalog i 5000 DEM na blagajni MUP-a septembra 1993. Tada sam predao, na protokolu MUP-a, izvještaj o obavljenom zadatku ministru, g. Bakiru Alispahiću.

Ovo je moje svjedočanstvo kao humaniste i građanina Sarajeva i moj stav na agresiju na moju domovinu i moj grad Sarajevo.

310