Ivan ŠverkoStudij harmonike u helsinkiju

Mateja Zanzerović“Odlazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti”

Ivana CvetkovskiPOVIJESNI RAZVOJ HARMONIKE

Gu Elly Bašić “Ne neko dijete - već svako

dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

Mirjana PetercolMEDICINA I GLAZBA

Eho2011./2012. BR.2

Mladi & UspješniStjepan Vuger Nikolina FurićKrešimir LulićMartin KutnarMartin Kralj

Dražen KošmerlAKADEMIJA U KIJEVU

Miran Vaupotić

Dirigentski kutak

IZ SKLADATELJSKOG PERA Đeni Dekleva-Radaković

Helena Mostarkić

2 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 3

SADRŽAJ

4 OBRAZOVANJE Gu Elly Bašić / „Ne neko dijete - već svako dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

10 STUDIJ U INOZEMSTVU Ivan Šverko / “Studij harmo- nike u helsinkiju upisao sam iz ljubavi i strasti prema glazbi” Dražen Košmerl / “Kijevska akademija je centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena ustanova u Ukrajini” Mateja Zenzerović/ “Od- lazak na Erasmus pruža neopisive mogućnosti i to je nešto što bih svakom studentu preporučila! “

25 MLADI & USPJEŠNI Nikolina Furić / Svestrana glazbenica Krešimir Lulić / Skroman Krešimir Stjepan Vuger / Pro- mjena cjelokupnog kon- teksta je za mene od izuzetnog značaja Martin Kralj / Martinu ni nedostatak vida nije prepreka u sviranju harmonike Martin Kutnar / Harmonikaš i violončelist u jednom

41 STRUČNI ČLANCI Mirjana Petercol / Medicina i glazba Sven Grbec / Akustika prostorija - Kako čujemo prostor Ivana Cvetkovski / Povijesni razvoj harmonike

55 DIRIGENTSKI KUTAK Miran Vaupotić / “Ne smatram svoj posao kao posao, to je strast, igra, užitak koji se obnavlja”

62 IZ SKLADATELJSKOG PERA Đeni Dekleva-radaković / portret Helena Mostarkić / Razigrani miš

68 BLITZ VIJESTI

Časopis za harmoniku, 2011./2012.

IZDAVAČ

Trg A. G. Matoša 343000 BjelovarURL: www.harmonikaski-centar.hrE-mail: info@harmonikaski-centar.hrGLAVNI UREDNIKMarija PlentajUREDNIŠTVOAnamarija Nerad, Saša BastalecSURADNICIIvana Cvetkovski, Mirjana Petercol, Marija Vukoja, Sven Grbec, Tomislav Lulić, Borut ZagoranskiLEKTORMartina ŠkrinjarNASLOVNICAMiran Vaupotić - bandoneon, Koncert sa Zagrebačkim solistima, Knežev dvor, Dubrovačke ljetne igre, 2009. Fotograf: Damil KalogjeraOBLIKOVANJE I GRAFIČKI DIZAJNPlentaj©NAKLADADigitalni primjerak

Poštovani,

pred Vama je 2. broj časopisa za harmoniku “Eho”. S obzirom na brojne obaveze koje nasprate tijekom školske godine, odlučili smo se na “ljetno” izdanje.U ovom broju htjeli smo Vas nastaviti informirati o događanjima i osobama iz svi-jeta harmonike, posebice na ovim našim prostorima. Na Vašu inicijativu, odlučili smo postepeno uvoditi više stručnih članaka, a također nas vesele i nove, prispjele skladbe za harmoniku.I dalje smo otvoreni za nove ideje te ako imate bilo kakvu vijest, priču i sl., molimo da nas kontaktirate. Veselimo se budućoj suradnji!

UREDNIŠTVO

4 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 5

OBRAZOVANJE

„Ne neko dijete- već svako dijete

ima pravo na muzičku kulturu!“

GU Elly Bašić, Zagreb

PIŠE Mirela Buchberger - Karlo

6 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 7

OBRAZOVANJE

„Ne neko dijete- već svako

dijete ima pravo na muzičku kulturu!“

To je bila misao vodilja istaknute hrvatske glazbene pedagoginje, metodičarke

i etnomuzikologinje gđe. Elly Bašić (1908. - 1998.) koja je na temelju dugogodišnjih istraživanja na području etnomuzikologije, dječje psihologije, kreativnosti i muzikoterapije te u stalnoj znanstvenoj komunikaciji s drugim umjetničkim i neumjetničkim područjima, utemeljila Funkcionalnu muzičku pedagogiju. Cilj ove pedagogije nije samo glazbeno školovanje, već i sredstvo odgoja djeteta u svestranu i bogatiju ličnost te podizanje opće kulturne razine društva.

Glazbeno učilište „Elly Bašić“Osnovano je 1965. g. u Zagrebu kao Centralna funkcionalna muzička škola, a od 1998. g. nosi današnje ime. Teški počeci, s obzirom na neprimjerene pros-torne uvjete i stalnu potrebu usavršavanja mladih nastavnika, nisu obeshrabrili 10 nastavnika i vanjskih suradnika, da svojim entuzijazmom i ljubavlju prema djeci i glazbi, uz stalnu podršku i nadzor prof. Elly Bašić, naprave temelje značajnoj pedagoško-obrazovnoj ustanovi, cijenjenoj u Hrvatskoj i izvan nje. Škola danas broji 67 nastavnika, 10 stručnih suradnika te 786 učenika. O kvaliteti rada svjedoče iz-nimni uspjesi učenika (Monika Leskovar, Lana Genc, Mar-tina Filjak, Robert Belinić, Miran Vaupotić, Zagrebački gitaristički kvartet...), brojne nagrade do-djeljene nastavnicima (nagrade „Ivan Filipović“, godišnje nagrade HDGPP-a, „Ordeni Danice hr-vatske“ za zasluge u prosvjeti i najviše dosege u kulturi...) te Nagrada grada Zagreba, koju

je 1995. godine škola dobila za znanstveno-pedagoški i umjetnički razvoj.

Djelatnost GU „Elly Bašić“ objed-injuje glazbeni odgoj i obrazova-nje djece i mladeži u tri razine: predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj. Nastavni plan i program OŠ temelji se na Funkcionalnoj muzičkoj pedagogiji i obuhvaća sljedeće profile obra-zovanja: klavir, harmoniku, gitaru, violinu, violončelo, kontrabas, flautu, obou, klarinet, saksofon i trubu. Uz navedene, srednja škola obuhvaća i violu, solo pjevanje te torijski odjel. Posebno se njeguje komorno i skupno muziciranje. Na školi djeluju dva zbora, dva gudačka orkestra, puhački, gitaristički i harmonikaški orkestar te grupa za novu glazbu.

Odjel za harmonikuHarmoniku se podučavalo od samog osnutka škole u prostorima OŠ Gračani. Prva nastavnica tada je bila Ljerka Buntić koja je svojim velikim zalaganjem osigurala raz-vojni put harmonike i odgojila prve kandidate za srednju školu.Budući da je vladao veliki in-teres za učenje ovog instru-menta i u srednjoj školi, tadašnje Ministarstvo prosvjete, šk. god. 1977./1978., u Zagrebu je otvorilo Odjel klasične harmonike.Kao nastavnica tada dolazi Vjera Odak-Jembrih koja je svojim pre-danim radom i uspjesima učenika, doprinijela boljem prihvaćanju har-monike kao klasičnog instrumenta i odgojila mnoge buduće glazbene pedagoge i umjetnike.

Osim već spomenutih, na Harmonikaškom odjelu radili su: Vesna Jugovac (1979.-1983.), Senka Sajc (1986-1990.), Marjan Krajna (1995. - 2000.), Mirjana Futač (1994. - 1996.), Damir Hadžinac (1994. - 1996.) i Boris Klarić ( 1999. - 2001.).

Danas na Odjelu za harmoniku i solo pjevanje rade: Vjera Odak, prof. savjetnik, Snježana Biškup, prof. (u školi od 1985. g.), Mirela Buchberger-Karlo, prof. mentor, pročelnik odjela (u školi od 1990. g.) i Dubravka Krušelj, prof. (pje-vanje).

S obzirom na tezu: „Ne neko dijete, već svako dijete...“, u GU „Elly Bašić“ poštuje se djetetovu osobnost i njegove sposobnosti te se kroz igru, improvizaciju i srtpljiv rad, od svakog djeteta pokušava izvući njegov maksi-mum. Najvažnije je da dijete u svom radu bude zadovoljno, da otkriva nove vidike o glazbi, izrazi svoju muzikalnost i otkrije svoje mogućnosti. Tada se u djetetu budi znatiželja i ono samo poželi napredovati postižući time eviden-tan pomak u glazbenom obra-zovanju.

Citirajući misli prof. Elly Bašić možda i Vas nadahnemo i po-taknemo da razmislite o svom odnosu prema učenicima:• „Nikada ne stavljaj više zahtjeva (problema) odjednom. Učenik mora imati osjećaj da mu je zada-tak lagan.“• „Ne uči djecu gotovim činjenicama, već ih navodi na zaključke.“• „Kad buš se ti s njima igrala, onda bu to ono pravo.“ (odnosi se na opušten i prijateljski odnos prema djetetu)• „Ako trebaš učiniti kompro-mis između djeteta (njegovih mogućnosti, interesa) i muzike (sadržaja, složenosti) idi na uštrb muzike. Važno je da kompromis učiniš svjesno kako bi ga kasnije, u pravom trenutku (kad je dijete spremno) nadoknadila.“• „Čak i ako sumnjaš u dijete, nemoj to nikako pokazati - jer dijete uvijek ide korak dalje pa će ono samo napraviti taj prvi korak naprijed.“

8 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 9

OBRAZOVANJE

Vodeći se ovakvim razmišljanjima te uz stalnu suradnju s os-talim odjelima na školi i uz ve-liku podršku ravnateljice Marine Letice, prof., Harmonikaški odjel postiže zavidne rezultate na natjecanjima, otvoren je za suradnju s ostalim glazbenim školama i odgojno- obrazovnim ustanovama, organizira seminare, aktivno prati događanja vezana uz naš instrument, održava koncerte (gostovanja u Velikoj Gorici, Poreču, Delnicama, Ivanić Gradu, Virovitici, Vrbovcu, Sisku, Sl. Brodu...). Naši učenici redovito obogaćuju kulturna događanja u gradu te rado sudjeluju u humani-tarnim akcijama.

UspjesiBilo bi teško nabrojati sve na-grade i priznanja osvojene tijekom nekoliko desetljeća, no ipak mo-ramo izdvojiti uspjehe naših ko-mornih sastava i harmonikaškog orkestra.

Bilo je tu uspješnih ansambala nastavnice Vjere Odak - kvinteti: S. Radetić, M. Buchberger, S. Budiš, T. Ivir-D.Turković, I. Matijević, D. Hađinac (1. na-grade na Državnom natjecanju u Topuskom, na Međunarodnim natj. u Francuskoj, Poljskoj; gostovanja u Beču, Veroni...) i duo: A. Nerad i M. Orsag (1. nagrada u Katowicama, Češka, 3. nagrada u Genovi, Italija); kvintet: I. Levak, I. Trbojević, S. Bastalec, T. Krvarić i O. Belošević (1. nagrada na Državnom natje-canju u Križevcima), nastavnik Marjan Krajna; trio: S. Vuger, A. Komljenović i A. Jaklinović (1. nagrada na Susretima harmonikaša u Puli, 2. nagrada na Državnim natjecanjima u Samo-boru i dva puta u Opatiji, dvije 2. nagrade u Murskoj Soboti) i duo: B. Stopić (saksofon) i M. Kutnar (2011. g., 1. i posebna nagrada na Državnom natjecanju u Opatiji),

nastavnica Mirela Buchberger-Karlo i mnogi drugi.

Harmonikaški orkestar osnovan je 1995. g. pod vodstvom Marjana Krajne. (Iste godine osvaja 1. na-gradu na Susretima harmonikaša u Puli). 1997. g. orkestar preu-zima Mirela Buchberger-Karlo i vodi ga do 2005. U tom razdoblju orkestar osvaja visoke nagrade na međunarodnim natjecanjima (2002. g., 1. nagrada u Genovi, Italija, Susreti harmonikaša u Puli; 2. nagrade: 1997., 1999., 2003. i 2005., 3. nagrada 2001. godine; 2004. godine - Europski festival harmonikaških orkestara u Pragu, 4. nagrada i 3. nagrada na Državnom natjecanju u Du-brovniku 1999. godine. 2002. g., paralelno s postojećim, počinje s radom „mali orkestar“ pod vod-stvom Snježane Biškup. S vre-menom, orkestri su se spojili i pod vodstvom Snježane Biškup 2010. g. osvajaju 1. nagradu, a 2011. osim 1. nagrade i Grand prix Bela pl. Panty, na istoimenom natje-canju harmonikaških orkestara u Sl. Brodu.

Nagrade na Državnim i Međunarodnim solističkim natje-canjima osvajali su: Snježana Biškup, Marjan Krajna, Miran Vaupotić, Saša Bastalec, Tomislav Krvarić, Igor Trbojević, Vladimir Gorup, Nikola Šćapec, Milena Đukanović, Ivana Črnjak, Anamarija Nerad, Stjepan Vuger, Karlo Bajza, Anita Bekavac, Lara Dronske, Neven Pavelić, Martina Jembrišak, Renato Ševa, Iva Ćosić, Goran Aurer, Bruno Aurer, Martin Kutnar i dr.

Naši bivši funkcionalciVeliki je broj učenika koji su pohađali GU „Elly Bašić“. Navest ćemo one koji su maturirali na Odjelu za harmoniku. U mnogima od njih danas prepoznajemo uspješne i cijenjene pedagoge, umjetnike i stručnjake raznih

profila. To su: Snježana Biškup, prof., Ljerka Belić (Pašalić), prof., Marjan Krajna, prof., Sanja Budiš (Zajec), prof., Sanja Radetić (Fatorić), prof., Mirela Buchberger, prof., Dijana Turković, prof., Mir-jana Futač (Homen), prof., Damir Hađinac, prof., Irena Markulin, prof., Jasmina Jelovčan, prof., Ivana Barač, prof. pok., Valentina Mikulan, prof., Ivana Črnjak (Cvet-kovski), prof., Milena Đukanović, prof., Ivanka Benković, prof., Anita Udovc, Ivana Levak, prof., Miran Vaupotić, prof., Saša Bastalec, prof., Tomislav Krvarić, prof., Niko-la Šćapec, prof., Vladimir Gorup, prof., Ivica Kucelj, Anamarija Nerad, prof., Matko Orsag, Davor Ivanov, Valentina Kuharić, Ivanka Šebrek, prof., Marko Jurišić, Mar-tina Mikuš, Tomislav Bedeković, Andrija Miličević, Stjepan Vuger, Ana Jaklinović, Valentina Kasaić i Anita Bekavac.

10 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 11

BIJELA KRONIKA

“Studij harmonike u helsinkiju upisao sam

iz ljubavi i strasti prema glazbi”

RazgovaralaMarija Plentaj

Intervju s Ivanom Šverkom imala sam u vidu jer sam znala da je on jedan od onih

harmonikaša današnjice koji zaslužuju da ih se predstavi široj publici i ovim putem. Na mene je ostavio vrlo pozitivan dojam još sredinom 90-tih go-dina kada smo se prvi put up-oznali na Ljetnoj školi harmon-ike u Puli. Tada je on bio tek manji dječak plave kose, a ja djevojka koja je upravo krenula u srednju školu. Zajedno smo svirali jedan duo. Tada nitko još nije mogao niti naslutiti kojim ćemo putem krenuti.

Reci nam gdje se trenutačno nalaziš i na kojem stupnju se usavršavaš?

Trenutno sam upisan na drugu godinu Master of Music (MMus) studija koncertne harmonike na Sibelius Akademiji u Helsinkiju.

Studenti s našeg područja se vrlo rijetko odluče na odlazak u najsjevernije krajeve Europe. Kako si se odlučio baš za tu Akademiju?

Na nastavak studija u Finskoj odlučio sam se vrlo brzo nakon što sam 2009. godine prisus-tvovao ljetnoj školi harmonike u Kragujevcu, gdje je prof. Mika Vayrynen bio jedan od predavača. Njegov nekonvencionalan i pro-gresivan pristup harmonici kao koncertnom instrumentu i njegovo veliko znanje o glazbi općenito, izuzetno me se dojmilo. Nedugo potom, prijavio sam se na prijamni ispit Sibelius Akademije te izrazio żelju da studiram u njegovoj klasi.

Kako si se snašao tamo? Koliko dugo si već u Finskoj?

Studij u Helsinkiju započeo sam na jesen 2010. Izuzev vremenskih prilika, pri čemu prije svega mislim

na zimsku hladnoću i nedostatak sunca, uvjeti su gotovo optimalni, a obrazovni sustav Finske sma-tra se jednim od najkvalitetnijih u svijetu. Lako se snaći iz razloga što se većina Finaca izvrsno služi engleskim jezikom koji je jedan od službenih jezika na sveučilištu. Veoma sam zadovoljan kolegijima vezanim uz harmoniku (harmo-nika, komorna glazba, slobodna pratnja, čitanje s lista, štimanje i popravak instrumenata).

Koliko se razlikuje njihov način rada od našega? Koja bi bila razlika između finske i ostalih “škola harmonike”?

U Finskoj se od prvog razreda osnovne glazbene škole uči melodijski bas, time se počinje. Standard bas se uči kasnije. Napisane su brojne početnice za mlade harmonikaše koji se često u glazbenu školu upisuju u sedmoj godini života, a nerijetko i ranije. Nastavni program za harmoniku u glazbenim školama generalno je nešto složeniji nego kod nas. Na visokoškolskom nivou razliku vi-dim poglavito u repertoaru, sve je više novih originalnih kompozicija za harmoniku, najčešće modernog skladateljskog izričaja. U okviru kolegija harmonike, mnogo se izvode barokna djela i suvremene originalne kompozicije nordijskih i zapadnoeuropskih skladatelja. To ne isključuje druge opcije, od ruskih autora do romantičnih tran-skripcija. Uostalom, studenti imaju veliku slobodu pri izboru reper-toara.

U usporedbi s mnogim drugim

zemljama, prilika za koncertiranje ima mnogo, s time da nije uvi-jek lako doći u priliku predstaviti se na nekom od najznačajnijih festivala klasične glazbe ukoliko niste finske nacionalnosti. Ukoliko bih uspoređivao hrvatski sistem obrazovanja s finskim, rekao bih da imamo prostora za razvoj, poglavito u osnovnim i srednjim glazbenim školama. Smatram da nastavni plan i program treba revidirati i modernizirati na način na koji je to učinjeno u drugim zemljama.

Jedan od razloga zašto u nekim elementima kaskamo za vodećim harmonikaškim zemljama, je taj što su mladi hrvatski izvođači i njihovi profesori rijetki gosti na najznačajnim međunarodnim događanjima vezanim uz harmon-iku. U mnogim zemljama Europe, Rusiji, a u posljednje vrijeme i u Kini, interpretativni nivo mladih harmonikaša viši je nego ikad prije. Prisustvovati na natjeca-njima, festivalima i međunarodnim masterclassima na kojima se predstavljaju vrhunski glazbenici ili predaju vrhunski međunarodni pedagozi, vrlo je poučno i inspi-rativno. Ipak, dobro je da već godinama imamo Odsjek za harmoniku na pulskom sveučilištu - sve je više mladih profesora koji su diplomirali zadnjih petnaestak godina, a to znatno doprinosi razvoju hrvatskog harmonikaštva u budućnosti.

Što se visokoškolskog sustava u Hrvatskoj tiče, mislim da je ne-ophodno da se studente potakne na što češću koncertnu praksu. To

STUDIJ U INOZEMSTVU

“Helsinki je odličan studentski grad, prepun kulturnih sadržaja,

mjesta za socijaliziranje i izlaske.”

12 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 13

STUDIJ U INOZEMSTVU

Najveći uspjeh u životu do sad?

U profesionalnom smislu to su sve stvari koje su se zaredale nakon upisa na Sibelius. Pobjeda na Arrasateu 2010. godine za mene će uvijek biti posebna uspomena, manje zbog same pobjede, više zbog okolnosti pod kojima sam tada djelovao, kao i pouke koju sam izvukao iz cijele priče.

Hobiji, sport - kako provodiš svoje slobodno vrijeme? Omiljene zimske aktivnosti?

Smatram da svatko tko se profe-sionalno bavi klasičnom glazbom i često iscrpljuje um višesatnim seansama vježbanja, mora imati nekakvu kompenzaciju u hobiju, sportu ili sličnom da ne pukne k’o lubenica. Previše nota u glavi nije uvijek dobra stvar. Osobno volim duge šetnje i trčanje, kilometar-ske kave i izlaske s prijateljima. U Finskoj je zima predivna kada sunce nije skriveno iza debelog sloja oblaka, lijepo je hodati po zaleđenom moru ili se kuhati u sauni.

Najvažnija stvar koju si do sada naučio, a koja se tiče harmoni-ke i vježbanja?

Najvažnije što sam naučio je da bez često postavljanih i ostvari-vanih kratkoročnih ciljeva nema ni dugoročnog uspjeha u svijetu glazbe. Dok se školujemo, cilj može biti kolokvij, nastup, re-cital, natjecanje ili nešto sličnog karaktera što nam može poslužiti kao izvor motivacije i checkpoint. Kad je u pitanju umjetnički raz-voj mladih talenata, još uvijek primjećujem mnoge zablude o tome koji je put do napretka i dugoročnog uspjeha. Samo jedan primjer, mnogi profesori i učenici uvjereni su da su natjecanja kao “sport” i da zato nisu ni pretjerano bitna. Iako je većini nas vrlo jasno

da se nešto apstraktno i individu-alno kao što je glazba u nama, ne može čak ni približno izraziti nečim tako banalnim i suhoparnim kao što su bodovi, numeričke vrijednosti izdane od strane često vrlo subjektivno motivirane ili upitno stručne prosudbene komisi-je, to nije razlog za ostati doma i vježbati u četiri zida. Pritom posebice mislim na talentirane, ali još uvijek neafirmirane mlade harmonikaše čiji je glazbeni razvoj znatno sporiji ukoliko nisu prisutni na sceni.

Instrumentalisti su po zvanju izvođači, a ne profesionalni vježbači. U praksi se zna dogoditi da se javni nastupi učenika i studenata svode na jedan godišnji polujavni ispit ili slično. Ako se tada dogodi nekakav zastoj u Bachovoj fugi ili višestavačnom ciklusu, to je dodatna potvrda sviraču-vježbaču, a nažalost ponekad i njegovom profesoru, da još nije spreman ili još nije sazrio pa da prema tome nema smisla forsirati javne nastupe ili natjecanja dok se problem s nesigurnošću ne riješi. Učenik se sljedeće godine, s novim programom opet vraća ozbiljnom radu da bi se nakon sati i sati vježbanja, (svaki put s manje volje i žara) čudio zašto i dalje ima problema na sceni. Kako i ne bi kad djeluje kao izvođač 60 minuta godišnje, a vježba stotine sati? To baš i nije neki uravnoteženi sistem

razvoja mladih instrumentalista – vježbanje i sviranje drugačije su kategorije. Krajnji je rezultat takvog režima smanjena volja za vježbanjem, koja se često krivo dijagnosticira kao lijenost, što rezultira dodatnim frustracijama i konfliktima s lijepim instrumen-tom vrijednim tisuće eura, koji bi radije pustio svoj lijepi, topli ton u koncertnoj dvorani, nego širio loše vibre u kutku nekog podruma.Poruka mladimaMladim harmonikašima koji su se već opredijelili za harmoniku kao životni poziv, savjetovao bih sve što je sadržano u prethodnom odgovoru. Ukoliko su konstantno aktivni, sve navedene mjere koje mogu poduzeti, poslužiti će im kao nevjerojatno jak izvor znanja, iskustva i motivacije. Najgore je upasti u rutinu mehaničkog polaganja ispita - treba se sjetiti da smo svi mi upisali harmoniku iz ljubavi i strasti prema glazbi. Hrvatska ima mnogo mladih harmonikaša s predivnim talentom i vrijeme je da ih češće počnemo viđati na koncertnoj pozornici!

je za sad ostvareno s komornom glazbom i orkestrom, ali za kom-pletan razvoj njihovih umjetničkih osobnosti, za studente bi bilo vrlo stimulativno da su solistički angažirani u većoj mjeri, no što je to sada slučaj, bez obzira radi li se o produkcijama, audicijama, natje-canjima ili samostalnim recitalima. Ne bi bila loša ideja uvesti ko-legij iz glazbenog menadžmenta koji se često predaje na zapad-noeuropskim akademijama za glazbu.

Postoje li neke stvari na Aka-demiji ili u samom gradu koje ti se ne sviđaju?

Kada je Finska u pitanju, izuzev povremenih blagih kulturoloških

šokova zbog velikih razlika u men-talitetu, teško je naći stvari koje smetaju ili koje ne funkcioniraju na visokom nivou. Studenti svih na-cionalnosti oslobođeni su plaćanja školarine, imaju velika prava, popuste na prehranu, prijevoz, kulturna i sportska događanja, a stručni je kadar na svim fakulteti-ma i akademijama sveučilšta vrlo kompetentan. Helsinki je odličan studentski grad, prepun kulturnih sadržaja, mjesta za socijaliziranje i izlaske.

Namjeravaš li se vratiti u Hrvatsku ili postoji mogućnost ostanka u Finskoj ako ti se pruži prilika?

Još uvijek nisam odlučio gdje

želim živjeti i djelovati. U Hrvatsku bih se volio vratiti pod uvjetom da ispunim svoje želje i planove u tolikoj mjeri da mjesto mog stal-nog prebivališta ne bude prepreka ostvarenju svih profesionalnih ciljeva kojima težim.

Da li se više vidiš u solo vo-dama ili u nekom komornom sastavu?

Prije svega uživam u solističkim recitalima, a uz to priželjkujem i što više solističkih angažmana s orkestrom, uz suradnju s dirigen-tima i skladateljima. To nužno ne isključuje komornu glazbu, imam vremena i volje za sve kombi-nacije.

14 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 15

RazgovaralaMarija Vukoja

STUDIJ U INOZEMSTVU

razvoja mladih instrumentalista – vježbanje i sviranje drugačije su ka-tegorije. Krajnji je rezultat takvog režima smanjena volja za vježbanjem, koja se često krivo dijagnosticira kao lijenost, što rezultira dodatnim frustraci-jama i konfliktima s lijepim instrumen-tom vrijednim tisuće eura, koji bi radije pustio svoj lijepi, topli ton u koncertnoj dvorani, nego širio loše vibre u kutku nekog podruma.

Poruka mladima.

Mladim harmonikašima koji su se već opredijelili za harmoniku kao životni poziv, savjetovao bih sve što je sadržano u prethodnom odgovoru. Ukoliko su konstantno aktivni, sve navedene mjere koje mogu poduzeti, poslužiti će im kao nevjerojatno jak izvor znanja, iskustva i motivacije. Najgore je upasti u rutinu mehaničkog polaganja ispita - treba se sjetiti da smo svi mi upisali harmoniku iz ljubavi i strasti prema glazbi. Hrvatska ima mnogo mladih harmonikaša s predi-vnim talentom i vrijeme je da ih češće počnemo viđati na koncertnoj pozornici!

“Kijevska akademija je centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena

ustanova u Ukrajini”

16 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 17

STUDIJ U INOZEMSTVU

Dražen Košmerl, trenutno zaposlen kao viši asi-stent Odjela za glazbu

na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, nakon svog rodnog grada Varaždina kao početka školovanja, nastavka i završetka studija u Kijevu, radnog iskustva u školi i na fakultetu, vraća se tamo gdje je završio. Točnije upisuje poslijediplomski studij na Nacio-nalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine P. I. Čajkovskog u Kijevu, u klasi Pavla Fenjuka. Razgovarali smo s njim o njegovom školovanju i mogućnostima koje pruža Ki-jev jednom glazbeniku željnom usavršavanja. Trenutno ste na poslijediplo-mskom studiju u Kijevu. Opišite nam kako ste započeli svoje glazbeno obrazovanje i gdje trenutno nalazite.

Glazbeno školovanje započeo sam u Varaždinu. Upisao sam GŠ, kao većina djece, s 9 go-dina, harmoniku nekako slučajno. Ustvari, htio sam upisati gitaru, ali tada nije bilo profesora gitare. I tako je odluka pala na harmoniku. Od početka sam se ‘’zagrijao’’ za taj instrument, što moram zahvaliti svojoj nastavnici Veri Višošević, koja je izuzetno motivirajuće djelovala na mene, tako da smo već u 2. razredu krenuli na natje-canje u Pulu. I tako je taj niz s natjecanjima praktički trajao do kraja srednje škole. Konačna od-luka da odaberem glazbu kao pro-fesiju, dogodila se dolaskom prof. Slavka Magdića u Varaždin. Upi-som u 6. razred varaždinske glaz-bene škole, prešao sam u njegovu klasu, i u narednom periodu sam ustvari odlučio da će mi harmo-nika postati profesija. Završio sam srednju školu, kao harmonikaš i teoretičar, položio prijamni ispit na zagrebačkoj akademiji, ali i po-slao dokumente za prijamni ispit iz harmonike u tadašnji SSSR, s

obzirom da tada nije bilo studija harmonike u Jugoslaviji. I stigao je poziv da dođem na prijamni, na Muzičku akademiju u Kijev. I tako sam 1985. upisao studij har-monike u Kijevu, u klasi iznimnog pedagoga i vrsnog glazbenika, au-tora mnogih poznatih transkripcija, prof. Ivana Jaškevića. Nije bilo lako, bila je to velika promjena za mene, druga kultura, običaji, način života, trebalo je naučiti jezik. Bez velike podrške roditelja, kao i mog djeda i bake, sve to ne bi bilo moguće. Naravno bilo je i nezabo-ravnih trenutaka, iznimnih kon-cerata, opernih i kazališnih pred-stava. Kijev je tada, kao i danas, bio centar glazbenih zbivanja. Nacionalna filharmonija, državna opera, kazalište operete, operna studija na muzičkoj akademiji. Svi ti i mnogi drugi ansambli, nudili su vrhunske glazbene projekte. Tamo sam upoznao i buduću suprugu, studenticu solo pjevanja.

Po povratku u Hrvatsku, trebalo je naći posao. Okolnosti su se tako posložile, da sam posao nastavni-ka harmonike iskusio u Mariboru. Supruga se zaposlila u maribor-skoj operi, i tako smo preselili u Maribor. Tamo smo ostali 4 go-dine. Tada se pojavila mogućnost za stalan posao u glazbenoj školi u Rijeci. Trebalo je odlučiti, ostati u Mariboru, u kojem smo se lijepo udomaćili, stekli puno prijatelja, ali zaposlenje je bilo privremenog karaktera ili krenuti ispočetka u Rijeci. Ipak, odluka je pala da ode-mo u Rijeku, gdje živimo i danas. Gotovo 15 godina odradio sam u glazbenoj školi u Rijeci. Međutim, istovremeno, uslijed potrebe za novim kadrovima na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Puli, gdje je 1993.g. otvoren studij har-monike, stigao je 2000. g. poziv za vanjskom suradnjom za ko-legij glavnog predmeta. Prihvatio sam taj novi izazov, tako da već 11 godina radim u Puli. Prešavši u radni odnos u Pulu, prepustio

sam posao u Rijeci, svom bivšem učeniku i studentu Josipu Neme-tu, koji je nedavno diplomirao kod nas u Puli. Rasteretivši se u nastavi, pojavila se mogućnost za vlastitim usavršavanjem. Tako sam 2009. g. odlučio upisati poslijediplomski studij na Nacio-nalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine imena P. I. Čajkovskog u Kijevu, u klasi Pavla Fenjuka.

Kakva je Muzička akademija u Kijevu?

Mogu reći, to je prva među je-dnakima, muzička akademija u Ukrajini, ili još bolje, u bivšem SSSR-u, jedna od tri najprestižnije akademije, uz moskovsku i tada lenjingradsku. Osnovana je davne 1913. godine. Interesantan je podatak da je 1939. g. baš na ki-jevskoj akademiji, osnovana prva katedra narodnih instrumenata u bivšem SSSR-u. Samo podatak da je akademija ustrojena na 6 zasebnih fakulteta, s ukupno 26 katedri, na kojoj se školuje blizu 1500 studenata, od kojih preko 200 stranih studenata, dovoljno govori o značaju ove usta-nove. Interesantno je spomenuti umjetnički i znanstveno nastavni potencijal akademije: 6 heroja Ukrajine, 4 akademika, 10 članova Akademije umjetnosti, 50 narod-nih umjetnika Ukrajine, 78 profe-sora, 106 docenata, 20 doktora znanosti, 69 kandidata znanosti, 38 zaslužnih umjetnika Ukrajine i 30 zaslužnih djelatnika umjetnosti Ukrajine. Iz svega navedenog može se reći da je kijevska aka-demija, centralna i najznačajnija visokoškolska glazbena ustanova u Ukrajini.

Kakav je bio prijamni ispit? Kakav je sistem studiranja i u kojem položaju se nalazi har-monika?

Za prijamni je potrebno pripremiti koncertni program i napisati

referat koji je vezan za problema-tiku instrumenta. Nakon izvedbe koncertnog programa, odabrani kandidati pristupaju drugom dijelu prijamnog ispita (usmeni) iz me-todike. Konkurencija je izuzetno jaka s obzirom da se u pravilu prijavi više kandidata, nego što ima slobodnih mjesta.

Studij je koncipiran na tri razine: preddiplomski (4 godine), diplom-ski (1 godina), poslijediplomski (3 godine). U vrijeme kada sam ja studirao, studij je isto trajao 5 godina, samo što nije bio razdi-jeljen na preddiplomski i diplom-ski. Sada su to praktički uskladili s bolonjom. Harmonika se nalazi u sklopu Katedre narodnih instrume-nata zajedno s domrom, gitarom,

balalajkom, cimbalama i ban-durom. S druge strane, Katedra narodnih instrumenata je sastavni dio Orkestralnog fakulteta u koji ulazi još Katedra violine, Katedra žičano-gudačkih instrumenata, Katedra limenih puhača i udaraljki i Katedra drvenih puhača. Dakle to je jedan vrlo složen sustav u kojemu harmonika ima ravno-pravan položaj sa svim ostalim instrumentima. Osim toga, Ka-tedra narodnih instrumenata ima nekoliko velikih ansambala: orkestar narodnih instrumenata, harmonikaški orkestar i kapelu bandurista. Već sam spomenuo podatak da je Katedra narodnih instrumenata osnovana još 1939. g. To govori o tradiciji kroz niz godina gdje je harmonika kao

klasični instrument zauzeo apsolutno ravnopravno mjesto u sustavu sveučilišnog glazbenog obrazovanja. Poslijediplomski studij je izuzetno kompleksan, sadrži 4 koncertna programa te niz teorijskih predmeta koji obrađuju problematiku estetike, psihologije, interpretacije i meto-dike.

Spomenuli ste profesora Pavela Fenjuka. Kako ste zadovoljni njegovim radom?

Moj mentor na poslijediplom-skom studiju je Zaslužni umjetnik Ukrajine, prof. Pavel Fenjuk, četverostruki pobjednik najprestižnijih međunarodnih natjecanja (Klingenthal, Hugo

Koncert s čelistom Maurom Šestanom, Villa Angiolina, Opatija, 2008.

18 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 19

Koncert sa suprugom na Ukrainian National Tchaikovsky Academy of Music, Kijev 2012.

Znanstveni skup asistenata, Sveučilište Jurja Dobrile, Svečana dvorana Tone Peruško, 2010.

‘’Festival skladatelja V.Runčaka’’ Ukrainian National Tchaikovsky Academy of Music, Ki-jev, 2010. (s lijeva:Sergej Grinčenko, Dražen Košmerl, Pavel Fenjuk i Vladimir Runčak)

STUDIJ U INOZEMSTVU

Hermann, Arasate, Moskva). On je čovjek iznimne stvaralačke energije, izuzetnog profesional-nog znanja s velikim koncertnim iskustvom, puno surađuje sa skladateljima, posebno s Vladimi-rom Runčakom, čiji repertoar stalno prezentira na koncertnim pozornicama.Prošle godine je po prvi puta gos-tovao u Hrvatskoj. U sklopu ljetnih festivala održao je pet solističkih recitala s vrlo zahtjevnim pro-gramom, s glazbom različitih stilskih razdoblja od baroka do suvremenih skladatelja, pokazavši izraziti virtuozitet i svu raskoš izražajnih mogućnosti instrumen-ta.

Može li se uopće tako značajna ustanova usporediti sa studijem harmonike u Hrvatskoj? Kakav je naš status?

Teško je usporediti naš fakultet i kijevsku akademiju. Akademija u Kijevu je strahovito veliki sustav, kao što sam već ranije spome-nuo, s ogromnim umjetničko-znanstvenim i nastavnim potenci-jalom. Iduće godine obilježavaju 100 godina postojanja. 2009. g. je Katedra narodnih instrumenata proslavila 70 godina postojanja, s nizom koncerata i konferencija u suradnji s ostalim ukrajinskim muzičkim akademijama. S druge strane, na našem fakultetu je u relativno kratkom vremenu puno napravljeno. Ne treba zaboraviti da je studij harmonike krenuo tek 1993. g. Smatram da je naš studi-jski program izuzetno zahtjevan i ni u čemu ne zaostaje za mnogim poznatim svjetskim akademijama. Nedavno je rađena analiza pa mogu spomenuti samo jedan podatak, do sada je ostvareno preko 150 nagrada studenata na natjecanjima svih razina, od re-gionalnih do međunarodnih. To su samo natjecanja, a realizirano je još bezbroj raznih koncerata, gos-tovanja i drugih projekata. Treba

naglasiti da je do sada naš studij završio velik broj mladih ljudi. Mnogi od njih su pronašli svoje mjesto u nastavničkom pozivu na glazbenim školama diljem Hrvat-ske i postižu zapažene rezultate, tako da k nama na studij već dolaze njihovi učenici. Dakle studij harmonike u Puli je u nepunih 20 godina postao relevantan čimbenik kako kulturnog života, ne samo Pule, nego i šire regije, tako i visokoškolskog glazbenog obrazovanja u cjelini.

Na čemu bismo trebali pora-diti kako bi se studij još bolje razvijao?

Što se tiče daljnjeg razvoja studija u Puli, mislim da postoji nekoliko momenata. Prvo, mislim da je za nas jako bitno da se što prije otvore novi studiji, prije svega kla-vir i pjevanje. To bi svakako dalo novi ‘’vjetar u leđa’’ cijelom glaz-benom odjelu. Poboljšalo bi cijelo ozračje, dalo nove mogućnosti harmonikašima i naravno još više osnažilo glazbeni odjel unutar Sveučilišta. Drugo, pitanje posli-jediplomskog studija je već neko-liko godina otvoreno. Otvaranje poslijediplomskog studija harmon-ike je svakako logičan nastavak dosada ostvarenih rezultata, tako da je to sigurno posao koji nas čeka u budućnosti.

Što biste Vi iz svoga iskustva studiranja na tako značajnoj Akademiji, prenijeli na studij harmonike u Hrvatskoj?

Recimo, izuzetno duga tradicija ruske izvođačke škole rezultirala je jako bogatom znanstvenom bazom na području interpretacije, metodike i glazbene psihologije. Postoji izuzetno bogata literatura sa spomenutog područja. Čini mi se da je nama premalo dostupna, prvenstveno zbog jezične barijere. Navedena literatura obrađuje jako širok kompleks pitanja interpre

tacije s kojima se svakodnevno susrećemo u praksi, a ona su vrlo detaljno obrađena u spomenutoj literaturi. Mislim da je to područje koje bismo trebali maksimalno iskoristiti i približiti što širem krugu kolega nastavnika, njihovih učenika i studenata.

Kakav je osjećaj ponovno biti student? Sigurno nije lako sve uskladiti. Pomaže li Vam to u radu sa studentima? I što kad to završite?

Bit ću jako ponosan na sebe. Škola je to, koju su prošli mnogi poznati izvođači i pedagozi svih glazbenih profila, a kad go-vorimo o harmonici onda bi to bio poduži popis svima nama poznatih pedagoga i umjetnika (Besfamiljnov, Fenjuk, Grinčenko, Šiškin, Skljarov, Lips, Semjonov i dr.) Odlučiti se na ovakav potez, pogotovo već u nekim godinama, nije nimalo jednostavno. To zahti-jeva puno rada, još više odricanja, iznimno razumijevanje i podršku moje supruge i kćerke kojima sam beskrajno zahvalan. Ima tu i puno zadovoljstva, kad vidiš konkretne rezultate svoga rada, kad osjetiš napredak, saznaš nešto novo, stekneš nova znanja i iskustva. Posebno sam sretan kad stečena znanja mogu prenijeti na svoje studente, i oni mogu osjetiti i spoznati napredak u svom radu.

Sretno s nastavkom studija i puno uspjeha u radu!

Hvala.

20 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 21

STUDIJ U INOZEMSTVU

“Odlazak na Erasmus pruža

neopisive mogućnosti i to je nešto što bih

svakom studentu preporučila!”

NNakon srednje škole, Mateja odlazi u Hannover na daljnje školovanje.

Nakon mnogo rada i upornosti, i dalje se usavršava, trenutno je u Španjolskoj.

Mateja, gdje trenutno boraviš i čime se baviš?

Trenutno sam u jednom pre-divnom baskijskom gradu u Španjolskoj, San Sebastianu. Baskija je uz Kataloniju pokraji-na u Španjolskoj s najdužom harmonikaškom tradicijom pa je zato i razumljivo da baš ovdje imaju jednog od najboljih svjet-skih harmonikaša - Iñakija Al-berdija, jedno od najznačajnijih harmonikaških natjecanja - Arrasate Hiriai, jednu od na-jboljih glazbenih akademija u Španjolskoj - Musikene. Nakon što sam već skoro 10 godina provela u Hannoveru, a ostalo mi je još vremena u iščekivanju mogućnosti za moj posljednji ispit, odlučila sam iskoristiti priliku i prijavit se za stipendiju Erasmus te provesti jedan semestar ovdje u Španjolskoj. Željela sam upoznati profesora Iñakija Al-berdija i njegov tim (Musikene je upravo po tome poznata da ima 3 profesora koji međusobno surađuju i nadopunjuju se). Tako sam imala priliku raditi i s Miren Iñarga Echeverria te s Aitorom Furundarenom. Slušala sam predavanja koja nisam imala priliku slušati u Hannoveru, a smatram da su jako bitna za nas harmonikaše: Analiza repertoara za harmoniku, Transkripcije za

harmoniku, Čitanje s lista, Tradi-cionalna i popularna glazba za harmoniku. Osim toga imala sam priliku svirati pod dirigent-skom palicom, jednog od na-jpoznatijih španjolskih kompozi-tora i dirigenata, Jesusa Marije Sancheza-Verda. Stvorila sam novu suradnju s jednim izvan-rednim udaraljkašem, Miguelom Angelom Fornerom. Pratila sam harmonikaško natjecanje Arrasate Hiria izbliza i upoznala izvrsne harmonikaše iz cijele Eu-rope. Naučila sam još jedan jezik. Odlazak na Erasmus pruža neo-pisive mogućnosti i to je nešto što bih svakom studentu preporučila!

Kako je to sve kod tebe počelo, mislim na glazbu i na harmon-iku.

Počela sam svirati harmoniku s devet godina. Iako to nije bio instrument koji sam željela, nikad više nisam požalila što sviram harmoniku. Dapače, presretna sam što sviram upravo harmoni-ku! Moja mama je također svirala harmoniku pa smo ju imali doma i tako sam počela. Mislim da mi je već otpočetka bilo jasno da ću se baviti glazbom, nekako nikad nisam ni razmišljala o nečem drugom. Počela sam kod Damira Bužlete u Okud-u Istra, a zatim prešla u srednju glazbenu školu Ivana Matetića-Ronjgova, kod prof. Tatjane Lajić. Nakon toga je uslijedio studij u Hannoveru kod prof. Elsbeth Moser.

Reci nam nešto i o Hannoveru iz tvoje perspektive, također za koju smatraš da bi i nama mogla biti važna.

Hannover je meni bitan s više strana, to je grad koji mi je puno dao i u kojem sam zaista mnogo naučila. Prije svega sam se odlučila za studij u Hannoveru zbog prof. Elsbeth Moser. Ona

STUDIJ U INOZEMSTVU

RazgovaraoSaša Bastalec

22 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 23

STUDIJ U INOZEMSTVU

mi je prenijela puno svog znanja bez kojeg danas sigurno ne bih bila to što jesam. Nadalje, aka-demija sama po sebi, kao jedna od najboljih akademija uopće u Njemačkoj i u svijetu, dala mi je puno! Svi ti profesori, specija-lizirani za najrazličitija područja, od stare do nove glazbe, doktori muzikologije koji nam drže preda-vanja analize, teorije ili povijesti glazbe. Studenti iz svih krajeva svijeta, ponekad i velike zvijezde koje studiraju kao i mi, sve to nas čini bogatijim i potpunijim glazbenikom. Kad si tamo, samo moraš odlučiti što želiš, što te interesira i tražiti to! Imala sam priliku svirati s najrazličitijim instru-mentima, raditi s velikim brojem profesora, slušati izvanredne koncerte i festivale. Naravno da sam i puno vježbala, ali bez svega ovog pored, nikad nećeš biti kom-pletan muzičar. A to je nešto čemu ja i dalje težim, biti muzičar, a ne harmonikaš. Zato nikad ne presta-jemo učiti i svako iskustvo nas sve više i više upotpunjuje.

Kako je uopće počela surad-

nja s Elsbeth jer ti si prva otišla tamo? Reci nam nešto i o načinu rada, uređenju studija te ponešto o gradu, kulturi i mogućnostima za usavršavanjem jer vjerujemo da je i to bio jedan povod za tvoj odlazak u Hannover.

O sadašnjem uređenju studija mi je teško nešto reći jer se sve promijenilo od vremena kad sam studirala. Da, ja sam među prvima otišla k Elsbeth, a do toga je došlo putem Đeni Dekleve-Radaković, njezine prijateljice još iz studentskih dana. Upoznala sam Elsbeth još prije prijamnog ispita i imala sam jedan sat s njom, a kako mi se jako svidio njezin način rada, odlučila sam otići na prijamni. Od Elsbeth sam naučila jednu od najbitnijih stvari, a to je kako vježbati. Osim toga

naučila me i o ljepoti tona, da har-monika ne zvuči kao harmo-nika, kako slušati boje i nijanse u glazbi i kako to dobiti na harmonici. Els-beth je prije svega muzičar, a tek onda harmonikaš, a to je za mene jedna od najbitnijih kvaliteta koju jedan profesor treba imati.

Inače Hannover kao grad i Njemačka kao država, pružaju sve što je jednom studentu - glazbeni-ku potrebno. Od biblioteka, muze-ja, kazališta, koncertnih dvorana, cd shopova, mogućnosti sviranja koncerata, komornog muziciranja, sve se to može naći, a ujedno, svi su gradovi jako dobro povezani pa za kratko vrijeme mozeš doći do Berlinske filharmonije i slušati Simona Rattlea ili Daniela Barem-boima. Sve je nadohvat ruke, samo treba izabrati.

Jesi li si se još negdje i na koji način usavršavala, gdje si sve nastupala i s kime, gdje si sve putovala?Usavršavala sam se na raznim masterclassovima i privatnim satima kod poznatih pedagoga

kao npr.: Stefan Hussong i Matti Rantanen. Željela bih isto naglasiti kako je jako bitno pohađati ljetne škole i raditi s više profesora. Treba širiti vidike, steći iskustva i saslušati različita mišljenja! Nikad ne znaš što ćes i od koga naučiti te kako će to utjecati na tvoj dalji glazbeni razvoj te na tvoj glazbeni ukus.

Presretna sam i zahvalna što sam imala priliku svirati na nekim od najpoznatijih pozor-nica u Europi (Gewandhaus u Leipzigu, Festspielhaus u Salz-burgu) te surađivati s nekim od najznačajnijih kompozitora sadašnjice (G. Kurtag, A. Hölszky, S. Gubaidulina, H. Zender, G. Katzer). Putovala sam puno po Europi i bila u Kini, ali i dalje mi najviše znači uspješan koncert u mom gradu i mojoj zemlji. Na-dam se, bez obzira gdje se moj život bude nastavio, da ću uvijek nastaviti surađivati s divnim lju-dima iz moje zemlje.

I na kraju, malo o planovima za budućnost: koncerti, želje, putovanja, kad nam dolaziš, možda neka poruka za kraj.

Najznačajniji datum u mojoj skoroj budućnosti je 12. 5. 2012. kad ću završiti svoj studij har-monike u Hannoveru, svirajući s Mitteldeutsch Kammerphilhar-monie Jean Fracaixov Koncert za harmoniku i orkestar. Osim toga očekuje me koncert sa Duom MM, Duom Unico te ovdje u Španjolskoj koncert u duu s udaraljkama.

Velika želja mi je da ostanem sretna baveći se glazbom, i da dalje nastavim ovu igru davanja i primanja. To je ujedno i moja poruka svima; sve što ulažeš i daješ, uvijek će ti se vratiti!

“Treba širiti vidike, steći iskustva i saslušati različita mišljenja. Nikad ne znaš što ćeš i od koga naučiti te kako će to utjecati na tvoj dalji glazbeni razvoj te na tvoj glazbeni ukus”

“Od Elsbeth sam naučila jednu od na-jbitnijih stvari, a to je kako vježbati. Osim toga naučila me i o ljepoti tona, da harmonika ne zvuči kao harmonika, kako slušati boje i ni-janse u glazbi i kako to dobiti na harmonici. Elsbeth je prije svega muzičar, a tek onda harmonikaš, a to je za mene jedna od najbitni-jih kvaliteta koju jedan profesor treba imati.”

24 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 25

STUDIJ U INOZEMSTVU MLADI & USPJEŠNI

RazgovaraoSaša Bastalec

Svestrana glazbenica

26 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 27

Razgovarali smo s Nikolinom Furić, studen-ticom 3. godine na AG u

Ljubljani, u klasi prof. Boruta Zagoranskog.

Kada si došla na studij? Kako si se odlučila za Ljubljanu? Kako svladavaš slovenski jezik?

Na studij sam došla akademske godine 2009./2010. Pa evo, čula sam dosta pozitivnih stvari o Ljubljani, kao jednom od kulturnih europskih glazbenih središta, kao gradu koji općenito dosta ulaže u razvoj kulture te o samoj Aka-demiji koja ima dugu tradiciju i na kojoj su svoj umjetnički put počeli mnogi svjetski poznati glazbenici, pedagozi i skladatelji.

Kako si zadovoljna studijem, predmetima?

Vrlo sam zadovoljna profesorima koji su jako pristupačni i kvalitetni. Zanimljivo je koliko se svi osobno zalažu za svoj predmet, unoseći nove ideje za rad na osnovu svo-jih iskustava stečenih tijekom svog studija ili rada u inozemstvu.Posebno moram naglasiti za-dovoljstvo svojim profesorom harmonike, izr. prof. Borutom Zagoranskim. Uz njegov detaljan pedagoški rad i veliko osobno iskustvo, mislim da sam dosta napredovala. Profesor Za-goranski dosta radi na jasnoći glazbenog izraza, zahtijeva da se prije prepuštanja slobodi izvođenja dobro ovlada osnovama i specifičnostima određene sklad-be. Odlično daje savjete o kontroli mjeha, a samim time i tona, koji postaje jasan i artikuliran. Ipak, studentima prepušta da sami daju svoj pečat, tj. da unesu i svoje zamisli i stil izvođenja, koji je prikladan za određenu skladbu. Time i pažljivo odabran akadem-ski program, uvijek daje prostor za svakodnevno napredovanje.

Većina profesora kod kojih sam pohađala predmete (harmonija, kontrapunkt, solfeggio) su studirali i različite instrumente i kompozici-ju. Tako npr. profesorica solfeggia je skladateljica i violončelistica, profesor harmonije je skladatelj, predaje i solfeggio i ima utje-cajnu ulogu u Društvu slovenskih skladatelja (DSS).

Samo vodstvo akademije je jako dobro, iako zbog tek preuzetog bolonjskog sistema imaju dosta izazova. Veliki je izbor izbornih predmeta što je zapravo velika stvar: modul Jazz (Jazz harmoni-ja, Big-band, Jazz improvizacija). Filmska i namijenska glazba (pro-fesor Rok Golob je studirao u Am-erici, inače je multi-instrumentalist, skladatelj i producent), pa npr. Di-menzije nastupanja koji pohađam i koji mi puno pomaže u priprema-ma za nastup, za sviranje, pametno vježbanje i sam pogled na glazbu, općenito. Radimo npr. na disanju. Pravilnim disanjem uspijevamo izbjeći nepotrebnu nervozu pred nastup, bliže se pov-ezati sa samim instrumentom, i samim time bolje izvesti određenu skladbu. Sve te stvari su bitne, a mi ih zbog čestog straha od nastupa zaboravljamo, držeći koncentraciju na samom tekstu npr. ili na uvježbanoj dinamici, a takav nastup se ne može nazivati umjetničkim stvaralaštvom. Na sreću, predmet pohađaju i studen-ti koji sviraju i druge instrumente i smjerove (dirigiranje, kompozicija) pa uspoređujemo stavove i po-glede na samu glazbu. Zanimljivo je vidjeti razne poglede na glazbu od drugih studenata. Izuzetna je osoba i profesorica Marina Horak koja predaj taj predmet, svjetski priznata vrhunska pijanistica i pedagoginja, na čiju je inicijativu taj predmet i uvršten u izborne predmete Akademije za glasbo.

Studiranje u Ljubljani mi se sviđa i iz tog razloga što ima puno odjela

i mogućnosti za suradnju i sviranje s drugim instrumentima, slušanje drugih instrumenata, načina svi-ranja i interpretacije i zbog toga se počinje slušati sama glazba kao takva, a manje instrument kao samo sredstvo izvođenja koje je u tom trenutku i nebitno. Stu-denti drugih instrumenata su brzo prihvatili harmoniku kao novi odjel na Akademiji i rado surađuju sa nama (različite komorne, ansambli itd.).

Prošle godine u mom glazbenom napredovanju mi je pomagalo i čembalo koje sam upisala kod profesora Egona Mihajlovića, također kao izborni predmet. Profesor je genijalan. Zbog dijela literature koji mi nazivamo tran-skripcijama, a pisan za čembalo (Frescobaldi, Scarlatti, Couperin, Rameau, Soler, Handel, Bach...), samo upoznavanje ovog preli-jepog instrumenta mi se činilo prijeko potrebnim. Instrument je specifičan jer nema mogućnost dinamičnog nijansiranja, osim upotrebe registara. To znači da je, npr. jedini način isticanja teme ili kontrasubjekta u polifoniji, pravilna artikulacija. Prof. Mihajlović me upoznao s najsitnijim detaljima renesansne i barokne artiku-lacije, kao i razlikama u artikulaciji talijanske, španjolske, francuske, njemačke i nizozemske škole. Profesoru je bilo zanimljivo čuti moje muziciranje na harmonici i to što poštujem neka određena pravila, stilske značajke drugog instrumenta, s vremenom mi je predmet pomogao kod sviranja harmonike na način da još bolje shvatim i povežem glazbene elemente. Profesor koji predaje čembalo, predaje još i Izvođačku praksu na kojoj smo detaljno radili na određenim razdobljima i stilskim značajkama vremena (ukrasi, agogika, fraziranje, artiku-lacija, improvizacija…) i definirali kakav stil sviranja je „s ukusom“, a kakav ne.

MLADI & USPJEŠNI

Jazz me pak zanimao u smislu kako funkcionira: pravila, smjerovi i temelji. Pa sam eto bogatija za još informacija o jednom pravcu u glazbi kojim se gotovo i ne bavimo. Npr. u nekim momen-tima u skladbi (dijelovi) koji stilski podsječaju na Jazz (harmonija, ritam), lakše shvaćam kako bi bilo dobro to odsvirati.

Reci nam nešto o sredini, o kul-turi i mogućnostima grada.

Jako mi se sviđa sredina i gotovo svaki dan je koncert bilo kojeg glazbenog smjera: orkestri, razni solisti, inozemni gosti, od Ba-cha do suvremene glazbe i što je najvažnije kvalitetna glazba se izvodi od strane vrhunskih glazbenika. Jaku bitnu ulogu ima Društvo slovenskih skladatelja koje potiče mlade skladatelje na suradnju sa studentima. Tako smo u mogućnosti skoro svakoga mjeseca poslušati novonastale skladbe.

Postoje mnoge mogućnosti za nastupanje: to su razne audicije za angažman u raznim sastavima i orkestrima, što pruža mogućnosti da se harmoniku gleda ravnoprav-no s ostalim instrumentima, a to je jako važno za njezin razvoj kao standardnog klasičnog instrumen-ta, a i za samoga izvođača. Treba naglasiti audiciju za solistički nast-up s trenutno najboljim orkestrima u Sloveniji, kao što su Simfonijski orkestar Slovenije, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Orkestar opere i baleta... Na toj audiciji je i harmonici otvorena mogućnost nastupanja i pružena prilika da predstavi kvalitetnu modernu literaturu za harmoniku i orkestar. Postoje i razne organizacije koje organiziraju koncerte putem javnih natječaja.

Jesi li bila na kakvim audici-jama, gdje si sve nastupala?

MLADI & USPJEŠNI

“...u svim baroknimpravilima tražim neku

slobodu, dok u modernoj glazbi u svoj

slobodi koju imam, ipak mogu postavljati

svoja pravila”

28 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 29

MLADI & USPJEŠNI

SKROMAN KREŠIMIR

MLADI & USPJEŠNI

Svirala sam, recimo, prošle godine u Cankarjevom domu, kao solist i u duu. Inače, sviram u duu „Furioso“ s Mirkom Jevtovićem, također studentom 3. godine na harmonici. Imali smo nastupe u Viteškoj dvorani, Križankama, u Dvorani filharmonije Slavka Osterca, zatim na jednom kon-certu ciklusu koncerata „Glazba na vodi“ na kojem sam pretprošle godine svirala, i to na brodu. Bilo je zanimljivo svirati turistima, vani na otvorenom, bilo je fora. Poslužilo je kao jedno svojevrsno i zanimljivo iskustvo. Nastupala sam u ansamblu koji je bio glas-bena podloga u performansima poznatih slovenskih šansonjera, Vite Mavrič i Janija Kovačiča. Izvodili smo glazbu koja je napisana u jazz-stilu, a tekstovi su bile pjesme poznatih slovenskih pjesnikinja.

Jesi li se tijekom studija prijav-ljivala na kakva natjecanja?

Na natjecanju sam bila prošle godine u Puli.

I kakvi su bili rezultati?

Pa eto, prva nagrada. Ma zapravo je bilo lijepo vidjeti svoje kolege i prijatelje iz Hrvatske koji mi ponekad nedostaju.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Trenutno želim završiti preostale godine studija pa ćemo vidjeti hoću li se i dalje usavršavati ili tražiti zaposlenje, ali svakako bih se voljela dalje usavršavati. Planiram duo i dalje. Surađujemo sa skladateljima koji pišu glazbu i pripremaju za naš duo nove skladbe; riječ je o slovenskim skladateljima, što je dobro jer se obogaćuje literatura općenito, a i u Sloveniji postoji tek nekoliko skladbi napisanih za ovaj sastav.

Imat ćemo i nastupe s orkestrom. Ove akademske godine je po prvi puta osnovan harmonikaški orke-star koji vodi moj profesor har-monike Borut Zagoranski. Odaziv harmonikaša, kolega s godine, je vrlo pozitivan i većina nije imala nikada priliku svirati u orkestru. Inače, osim profesora Boruta, har-moniku predaje i profesor Primož Parovel koji radi i na Tajvanu, a kod njega pohađamo i predmet Poznavanje harmonikaške litea-ture.

Postoji li literatura koja ti je jako draga ili neki određeni glazbeni pravac?

Zapravo, podjednako cijenim sve pravce klasične glazbe, mada meni osobno se najviše sviđaju dvije krajnosti, barokna glazba i moderna. Zanimljivo je koliko zajedničkog imaju ta dva pravca. Moždazato što u svim baroknimpravilimatražim neku slobodu, dok u modernoj glazbi u svoj slobodi koju imam, ipak mogu postavljati svoja pravila.

RazgovaralaAnamarija Nerad

“Uživam svirati i isprobavati zvukove na instrumentu. Veselim se svaki put kad dobijem novu skladbu za sviranje”

30 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 31

Krešimir je u 5. raz. glaz-bene škole, a u par reče-nica reći će nam kako on

iz svoje perspektive vidi glaz-beni svijet.

Krešimire, kod tebe je intere-santno da si odlaskom na svoje prvo harmonikaško natjecanje dobio 1. nagradu. Reci nam kako i koliko si se pripremao za to natjecanje?

Moje prvo natjecanje bilo je u Puli i za to natjecanje sam vježbao na-jmanje sat vremena na dan, više mjeseci. Vježbao sam po uputama koje mi je dao profesor. Bilo mi je interesantno i naporno, ali se taj trud isplatio. Najteži mi je bio prvi izlazak pred komisiju jer nisam znao što me čeka. No, kad je sve prošlo, osjećao sam se sretno.

Tko ti je približio klasičnu glaz-

bu i kako to da si izabrao harmoni-ku za sviranje?

Klasičnu glazbu slušam od malena jer sam s obitelji često išao na koncerte u Kon-certnu dvoranu „Vatroslav Lisin-ski“, a i tata ima veliku kolekciju glazbe na pločama i CD-ima. Mama, koja je završila Školu za ritmiku i ples, predložila mi je da krenem u glazbenu školu. Tada nisam imao obaveza pa sam prihvatio. Harmon-ika mi se činila kao zanimljiv instru-ment.

Vidiš li se jednog dana kao profe-sionalni muzičar?

Trudit ću se i vježbati te bih volio jednog dana biti profesionalni muzičar i profesor harmonike. Uživam svirati i isprobavati zvu-kove na instrumentu. Veselim se svaki put kad dobijem novu skladbu za sviranje.

Koju vrstu glazbe još slušaš?

Slušam većinom rock i pop. Omi-ljene grupe su mi Grad, Hladno pivo, TBF, itd. Volim slušati i glaz-bu u kojoj se pojavljuje harmonika kao glavni ili prateći instrument, a volim i klasičnu glazbu.

Znam da si sudjelovao i na natjecanjima u osnovnoj školi. U kojim područjima si se natje-cao, kakve rezultate si postigao i kako uspijevaš organizirati vrijeme i sve stići?

U 4. razredu sam bio na općin-skom natjecanju iz matematike, bio sam nekoliko godina za redom i na natjecanju Klokan bez granica iz matematike, a prošle godine sam bio na županijskom natje-canju iz geografije. Pokušavam unaprijed isplanirati vrijeme za učenje, vježbanje i zabavu.

Što radiš u svoje slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme se igram s prijateljima i braćom (imam dva brata, Otona 11 g. i Viktora 8 g.), družim se s obitelji i sviram. Pomažem Otonu jer i on svira harmoniku u 3. razredu glazbene škole. Volim hokejaške utakmice Medveščaka. Odlazim na sve utakmice na koje mogu, imam i sezonsku kartu. Pratim i druge sportove (nogomet, rukomet, ski-janje). Dobar sam skijaš i volim klizati. Obožavam s prijateljima igrati društvene igre na tabli (Mo-nopoly, Die Siedler, Scotland Yard, Riziko itd.) i obožavam kartati belu.

U Tinjanu u Glazbenom kampu, bio si sve tri godine. Zbog čega se stalno vraćaš tamo?

U Tinjan idem svake godine zbog druženja i činjenice da sviram i stječem nova znanja s najboljim učenicima i profesorima harmoni-ke u Hrvatskoj. Puno sam naučio kroz gledanje i slušanje ostalih. To je mjesto gdje provodim praznike i učim kroz sviranje.

I za kraj, na koja sve natjecanja, i iz čega, misliš ići do kraja ove školske godine?

Do kraja ove školske godine na-mjeravam ponovo ići na harmo-nikaško natjecanje u Pulu. Za ostala natjecanja se još moram dogovoriti sa svojim predmetnim profesorima i profesorom u glaz-benoj školi.

MLADI & USPJEŠNI

RazgovaralaAnamarija Nerad

“Promjena cjelokup-nog konteksta je za mene od izuzetnog

značaja”

32 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 33

Prvi si od harmonikaša iz Pule koji je preko Erasmu-sa otišao u Poljsku. Reci

nam kako to da si se odlučio na takvo što i koje si sve postupke morao proći da dobiješ odo-brenje za odlazak?

Zapravo, cijela je priča oko Poljske bila za mene nepla-nirana i neočekivana. Bio sam, doduše, upoznat s programom međunarodne razmjene studena-ta, ali do prošle godine Sveučilište u Puli imalo je potpisan ugovor samo s Akademijom u Ljubljani koja još nije imala moju gener-aciju jer su kasnije krenuli sa studijem harmonike. Okolnosti su tako htjele da je tek nekoliko tjedana prije raspisivanja Erasmus natječaja za akademsku godinu 2011./2012. ostvaren kontakt s Akademijom u Gdanjsku pa je i ta institucija postala partnerom i ušla u natječaj. Sasvim sam slučajno jednog poslijepodneva čitao taj natječaj i tamo našao ove neočekivane i zanimljive novosti. Odmah idućeg tjedna počeo sam prikupljati informacije, razgovarao s profesorom i prijavio se na natječaj. Sve uvjete sam ostvari-vao i odabran sam za program u ovoj akademskoj godini.

Sam postupak prijave nije odveć kompliciran. Postoje obrasci koje je potrebno ispuniti i prema kojima je potrebno napisati životopis. Eventualno se prilažu pisma preporuke i motivacijsko pismo. Erasmus koordinatorica na Odjelu za glazbu, dr. sc. Sabina Vidulin-Orbanić pomogla mi je oko kon-taktiranja profesora i koordinatora programa u Gdanjsku, kao i oko ostalih detalja vezanih za pri-javu. Nakon prikupljenih prijava, pozvan sam na finalni intervju s komisijom, gdje je između os-talog, provjereno i poznavanje engleskog jezika i to je otprilike

bilo to. Ostale procedure koje sam tre-bao proći bile su dobivanje vize, zdravstveno osiguranje i slično. Sve u svemu, proces nije toliko kompliciran. Bitno je samo jasno znati što se i zašto hoće, a ostalo se posloži.

Reci nam u čemu se razli-kuje studiranje u Poljskoj od studiranja u Puli?

Na ovo pitanje zaista je nemoguće jednoznačno odgovoriti. Naime, odlazak u Gdanjsk bio je za mene ogromna promjena u svakom aspektu života, osim u tome da se još uvijek zovem kako sam se zvao i prije.

Prva i najbanalnija je promjena jezika, društva i kulture. Došavši u Gdanjsk, nisam poznavao apso-lutno nikoga, a jedini kontakt koji sam ostvario bio je putem e-maila. Dakle, trebalo se u tome svemu snaći, počevši od gospođe na recepciji studentskog doma s ko-jom sam se od prvog dana morao sporazumjeti na poljskom, rukama i nogama. Nadalje, u Puli sam studirao četiri godine, znao sam sve na faksu i svi su znali mene. Ovdje je sve međuljudske i pro-fesionalne odnose trebalo graditi ispočetka.

Govoreći specifičnije o samom studiju, mora biti jasno da je to pozitivna i dobra promjena. Odjel za glazbu Sveučilišta u Puli, mali je odjel s malim kolektivom i ograničenim mogućnostima. Da se razumijemo, tamo je bilo dobro studirati i zadovoljan sam onime što sam dobio u Puli. To se tiče napredovanja u harmonici, prije svega kroz rad s mojim profe-sorom, a zatim i s renomiranim vanjskim stručnjacima. Tiče se i pedagoških spoznaja i znanja stečenih na studiju glazbene pedagogije, ali i općenito razvitka kao čovjeka i glazbenika. Ali u Puli

nisam, primjerice, mogao svirati u duu s klarinetistom jer ga naprosto nije bilo. Upravo je ta promjena iz male u veću glazbenu sredinu bila za mene, mogu reći, revolucio-narna.

Još jedan bitan aspekt promjene koji se, doduše, ne odnosi di-rektno na razliku između studija u Puli i studija u Gdanjsku, ali se itekako odnosi na moje poimanje te razlike, jest bitna promjena u količini i vrsti obaveza koje sam imao u Puli i koje imam ovdje. Naime, u Puli sam parelelno gurao dva studija, usto sam bio i predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta, predstavnik studenata u raznim tijelima i općenito aktivan u studentskim projektima, pogo-tovo u zadnje dvije godine studija. Razumljivo je kako je sve to ge-neriralo ogromnu količinu poslova i zadataka koje je trebalo koor-dinirati i realizirati. Ovdje, s druge strane imam vremena posvetiti se samo harmonici. Imam nešto malo drugih kolegija, ali to ne predstav-lja nikakvo realno opterećenje. Stupanj razvoja do kojega sam u Puli došao, nije se više mogao svoditi na ispunjavanje obaveza pa makar one bile ispunjene i vrlo dobro. Da bi se razumjelo sebe i svijet oko sebe, potrebno je vrijeme i prostor za razmišljanje i kontemplaciju. Umjetniku je veoma bitno imati dovoljno vre-mena i za to.

Kod kojeg si profesora, kako te on prihvatio i kako si se snašao u toj cijeloj situaciji?

U klasi sam prof. Krzysztofa Olc-zaka, ali radim i s njegovim

asistentom, Pawełom Zagańcyzkom. Radimo dobro, napredujem. Osjećam se dobro, počeo sam se osjećati kao dio kolektiva. Tomu je mnogo pri-donijela i prof. Rosinska kod koje imam komornu, a koja je zaista izuzetno srdačna i susretljiva. Ujedno je i koordinatorica Erasmus programa pa se to vrlo lijepo poklopilo. U pristupu radu, ne mogu reći da sam doživio neku revolucionarnu promjenu. Nekako bih rekao da se har-moniku podučava slično kao i u Puli. To se ne odnosi na odnos s profesorom, nego otprilike na zahtjeve na studiju i očekivanja koja se imaju prema meni, ali i koja ja imam. Programi su slični, studenti su slični. Ovdje ne go-

vorim o natprosječnim studentima kakvi su kroz Pulu prošli i kasnije postizali odlične rezultate gdje god su došli. Prosjek studenta u Gdanjsku i u Puli je sličan, ne bih sad htio ulaziti u mikroanalizu. Klasa u kojoj sam se našao nije sastavljena od studenata koje bi se moglo očekivati na nekom poslijediplomskom studiju, ali ona to niti može niti treba biti. Jednom riječju, promjena specifično harmonikaškog okruženja i nije tako velika, ali je zato promjena cjelokupnog konteksta za mene od izuzetnog značaja.

U kojem si točno gradu i što on nudi od kulture?

U Gdanjsku sam, na samome sjeveru, na obali Baltičkog mora. Grad je najveća poljska luka, bo-gat je pa je shodno tome bogata i kulturna ponuda (barem onaj njezin glazbeni dio s kojim sam se dosad upoznao). U Gdanjsku postoji filharmonija (Polska Filhar-monia Bałtycka), opera (Polska Opera Bałtycka), a Sopot ima i svoj gudački orkestar (Polska Filharmonia Kameralna Sopot). Sopot je inače jedno od najsku-pljih i najugodnijih mjesta za život u Poljskoj. Ne mogu reći da sam se vrlo aktivno uključio u praćenje glazbenog života grada; moja su preokupacija u ovih nekoliko prvih mjeseci bila događanja na Aka-demiji koja su raznolika i bogata. Posebno me veseli što postoji

MLADI & USPJEŠNI

“Erasmus je program prilično prilagodljiv studentu”

34 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 35

Za Martina Kralja sam se zaintrigrirala onog mo-menta kad sam saznala

za početnicu za harmoniku koja je namijenjena slabo-vidnim osobama. Kako takvi učenici nisu česti u našoj praksi, odlučila sam doznati kako se Martin snalazi u nastavi, s kakvim poteškoćama se suočava, a od njegove

nastavnice doznati kakav je rad u jednoj ovako specifičnoj situaciji.

Kako si se odlučio na pohađanje glazbene škole? Jesi li si kod kuće imao neki instrument na kojem si učio svirati po sluhu ili je tvoj susret s harmonikom bio prvi susret s nekim instrumentom? Kako si

se odlučio baš za harmoniku?

Harmoniku sam prvi puta čuo na CD-u (snimka jednog benda iz susjedstva) i tada mi se dopao zvuk harmonike. Nakon toga u moju osnovnu školu (D.Domjanića – Adamovec) su došli profesori i učenici GŠ Zlatka Grgoševića NS „Sesvete“ i izveli su kratki program u kojem su nam predstavili

Martinu ni nedostatak

vida nije prepreka u

sviranju harmonike

MLADI & USPJEŠNI MLADI & USPJEŠNI

RazgovaralaMarija Plentaj

lijepa razina studentske samoor-ganiziranosti i produktivnosti pa nisu rijetki koncerti i projekti koje osmišljavaju i (uz pomoć i tehničku podršku institucije) real-iziraju sami studenti.

Znamo da si aktivan i na području dirigiranja, razmišljaš li i o tome? Što bi htio raditi jednog dana u životu, čemu se najviše posvetiti?

Trenutno na tom području nisam aktivan. U Puli sam se počeo malo više angažirati oko dirigi-ranja, u onim uvjetima koje Odjel nudi i to mi je pričinjalo veliko zadovoljstvo. Sada naprosto nemam niti uvjete niti vrijeme da bih se time bavio, ali sam u poziciji da pokušam stvoriti neke jasnije predodžbe o tome što zapravo dirigentski posao jest, a što on nije pa to i činim. Razmišljati o dirigentskoj karijeri za mene je svakako vrlo primam-ljivo. Problem je što je razmišljati i o harmonikaškoj karijeri prilično primamljivo, a nisam siguran bih li bio u stanju te dvije stvari spojiti i držati nivo koji od sebe očekujem. Sada se apsolutno posvećujem harmonici i to me ispunjava. Kako će se stvari dalje razvijati, čini mi se, najmanje će ovisiti o meni. Iskreno govoreći, nisam očekivao da ću ovdje pronaći toliko moti-vacije za harmoniku. Zaista se sada ne usuđujem predviđati što će biti za 6 mjeseci, a ka-moli dalje. Nekako, ipak volim vjerovati da svakog umjetnika pa tako i glazbenika, u prvome redu određuju neke apstraktnije mi-saone sfere, a tek onda sredstvo kojim barata u svom pozivu. Ako uspijem od sebe napraviti dobrog glazbenika, hoću li biti koncertni harmonikaš, profesor ili dirigent, od sekundarnog je značaja.

Što ti ne odgovara u Poljskoj?

U prvome redu mi nedostaju prijatelji i obitelj. Doduše, i iz Za-greba sam bio otišao na studij u Pulu, ali to je neusporedivo manja udaljenost, a i Pula mi je s vre-menom postala drugi dom. Velika je razlika i u međuljudskim odnosi-ma. Kako sam već rekao, ovdje se osjećam dobro prihvaćenim. Ali, to nije za uspoređivati s onim odno-sima koje sam izgradio u Puli, po cijelom Sveučilištu, sa studentima i profesorima. U harmonikaškoj klasi nema nekakve prave stu-dentske pajdašije. Niti u Puli nisu svi studenti sa svima u izvanred-nim odnosima, ali ipak su puno bliskiji. Ovdje nekako svatko studira svoje. Neke kolege viđam samo na produkcijama. Možda je to dijelom i zato jer nemaju orke-star pa izostaje obavezno kolek-tivno druženje na probama.

Što bi savjetovao svima koji razmišljaju o razmjeni stude-nata?

Ako postoji mogućnost, odvažiti se i iskoristiti ju. Erasmus je pro-gram prilično prilagodljiv studentu. Može se ići na kraći i na dulji rok, kako kome odgovara. Bitno je samo otići sa što jasnijim ciljem i idejom zašto se ide. Tada će to biti zaista vrijedno i korisno iskustvo, a stvore se i kontakti. Ovdje je nekoliko studenata koji su i na-kon razmjene nastavili studirati u Gdanjsku. U svakom slučaju, tko može, neka ide.

“...svakog umjetnika pa tako i glazbenika, u prvome redu određuju neke apstraktnije mi-saone sfere, a tek onda sredstvo kojim barata u svom pozivu. Ako us-pijem od sebe naprav-iti dobrog glazbenika, hoću li biti koncertni harmonikaš, profesor ili dirigent, od sekunda-rnog je značaja”

36 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 37

instrumente koji se mogu naučiti svirati u glazbenoj školi. Tada sam čuo harmoniku uživo i odlučio ju naučiti svirati. Roditeljima sam rekao da želim svirati harmoniku i oni su me odveli na upis u GŠ. Kod kuće nisam imao nikakav instrument.

Misliš li da bi neki drugi instru-ment svladao lakše ili teže?

U početku mi je bilo malo teško držati harmoniku, ali sam se brzo priviknuo. Sviram i klavir. Jednako volim svirati i klavir i harmoniku. Malo mi je teže na satu harmonike zato što nekoliko puta moram skidati instrument dok čitam note jer mi je nezgodno za leđa istovre-meno držati instrument i ispružiti ruku do stalka s knjigom. Knjiga je dosta velika i teška.

Kako se snalaziš na solfeggiu?

Dobro se snalazim na solfeggiu. Dok drugi čitaju note, meni netko od mojih kolega diktira primjer i moram ga sam zapisati. Kad pišemo diktat, zapisujem istovre-meno, samo na poseban papir, posebnim znakovima na Braje-vom pismu (Brailleovom). Do ove školske godine solfeggio mi je predavala prof. Gorana Vidnjević-Fabijanić. Ona je naučila brajicu i sama je kontrolirala moje zadaće i sve što sam pisao. Sadašnjoj prof. Marti Lončar, u kontroliranju svega što napišem, pomaže prof. Ana Nađ koja me naučila čitati i pisati note na Brajevom pismu kad sam se upisao u 1. razred glazbene škole. Ona mi je i profesorica iz klavira.

Što na sve kažu tvoji roditelji? Potiču li te ili misle da imaš previše obaveza?

Moji roditelji vole to što idem u glazbenu školu. Govore mi da mo-ram vježbati svaki dan i misle da

mogu sve stići. Nekad mi je teško i umoran sam, ali opet nađem vremena za vježbanje i želim biti kao i ostala djeca. Znam da mogu i bolje i da bi trebalo više vježbati, ali imam i puno obaveza u os-novnoj školi gdje sam učenik 6. razreda. Svaki dan imam zadaće, a nakon što ih napišem, redovito ih pregledava mama. Ona je zbog toga morala naučiti brajicu.U GŠ me uglavnom vozi mama, nekad tata, a ponekad u pomoć pozovemo i baku.

Čime se još baviš osim redovne i glazbene škole? Imaš li neki hobi, treniraš li kakav sport? Jesi li si možda član neke udruge slijepih? Kako inače tvoji slijepi prijatelji ili poznanici gledaju na tvoje bavljenje glaz-bom? Koju glazbu najviše voliš slušati?

OŠ i GŠ mi oduzimaju puno vremena pa se ne stignem ničim drugim baviti. Volim slušati glazbu, rock, domaću narodnu i klasičnu. Imam puno CD-a. Volim se družiti s prijateljima. Pratim nogometne

utakmice, navijam za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Najviše volim Luku Modrića.Član sam Udruge slijepih. Moji prijatelji me vole slušati kad sviram na nekoj priredbi u školi i plješću mi. Nedavno sam svirao na koncertu u Zagrebu, u GU „Elly Bašić“. Svirao sam i na promociji knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2, 3, u knjižnici Udruge slijepih. Volim svirati i na roditeljskim sas-tancima i produkcijama u GŠ.

Slijedi intervju s Martino-vom nastavnicom, gđom Ljerkom Pašalić.

Je li Martin prva slijepa osoba koju ste podučavali u sviranju harmonike?

Martin Kralj je moj prvi slijepi učenik. Do sada je našu glazbenu školu (Zlatka Grgoševića NS “Sesvete“) polazilo puno slijepih učenika, ali oni su svirali klavir. Naime, u našoj školi radi prof. Ana Nađ, koja je također slijepa, a kao izvrstan pedagog naučila je brojne generacije djece svirati klavir (ne samo slijepe i slabovidne).

Kako ste se odlučili za to i kako su tekle pripreme? Postoji li neka literatura na koju ste naišli, možda za neke druge instrumente? Jeste li morali posegnuti za stranom litera-turom ili ne?

Martin je bio prvi učenik koji je došao u školu i želio svirati har-moniku. Najprije smo mu po-nudili mogućnost sviranja klavira, međutim on je odbio i rekao da želi svirati harmoniku. Kad su me obavijestili da ću dobiti slije-

pog učenika, vjerujte nije mi bilo svejedno. Čula sam da je Martin rekao da želi svirati harmoniku i nisam ni pomišljala odbiti ga. Nisam znala kako će to izgledati i od kuda uopće početi.

Kako su tekli prvi sati? Je li Martin vrijedan učenik?

Svirati po sluhu (kako su mi neki predlagali) nije dolazilo u obzir jer u 21. stoljeću svaki čovjek koji se bavi glazbom mora poznavati note. Tu je glavnu ulogu preuzela moja kolegica Ana, koja je Mar-tina opismenila, naučila ga čitati i pisati note na Brajevu pismu, a usput ga je učila svirati i klavir. Martin je to brzo svladao. Tada je nastao problem literature, ne biste vjerovali, ali za harmoniku nisam mogla nigdje nabaviti nigdje nikakvu knjigu pisanu na brajici. Tu ponovo uskače moja Ana, prepisuje mi vježbu po vježbu iz

Čudesnog svijeta harmonike br. 1, autorice Vjere Odak. Nastava se mogla održavati. Naravno da je povremeno bilo odlazaka do sus-jedne sobe da ju pitam što znači pojedina oznaka (kad bi Martin nešto zaboravio ili pomiješao s nečim drugim). Tako je brzo završio 1. razred.

Pretpostavljam da je up-ravo Martin povod izlaženja početnice za harmoniku V. Odak “Čudesni svijet harmonike 1”. Tko je bio zadužen za pretvorbu nota u Brajeve znakove? Recite nam nešto više o samom pro-jektu.

U međuvremenu smo preko Udruge slijepih, a i sami pokušali animirati naše Ministarstvo obrazovanja, kao i Ministarstvo kulture da financiraju prijepis knjiga Čudesni svijet harmonike 1, 2 na brajicu, međutim nije bilo

MLADI & USPJEŠNI MLADI & USPJEŠNI

“Je li to neki poseban program ili prilagođen

program kako se to danas zove, ne znam. Znam samo da Martin

svira, da je veselo i vrlo komunikativno dijete i

da će ova literatura sigurno poslužiti i

drugima”

38 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 39

novaca. Počinje 2. razred, još imamo nekoliko skladbi iz 1. knjige koje nismo odsvirali u 1. razredu, a onda više nemamo ništa. Tada mi kolegica Ana pronalazi nekoliko skladbi iz stare knjige V. Vuković-Terzić br. 2, po kojoj smo nekad svirali. Ministarstvo ipak pronalazi novac, prepisuje se i tiska knjiga Čudesni svijet harmonike 1, najavljuju da bi se mogla financirati i 2. knjiga, a mi smo pri kraju 2. razreda. Znači prijepis je stalno bio u zaostatku jednu godinu. Tada sam ih molila da preskoče prijepis i tiskanje 2. knjige te da počnu najprije s 3. knjigom, kako bismo iduću školsku godinu mogli početi nor-malno, bez zaostataka. Tada se pronalaze sredstva iz oba Mini-starstva i uskoro su završene obje knjige.

Sav taj ogroman posao pripreme i prijepisa na brajicu, napravio je prof. Josip Hrvoj. Moram nagla-siti da je to jako težak posao i da je prof. Hrvoj među malobro-jnim osobama koje to rade. Moja kolegica Ana Nađ je prevela na brajicu puno literature za klavir.19. 5. 2011. održana je promo-cija svih triju knjiga u knjižnici za slijepe osobe u Zagrebu,

u Draškovićevoj ulici. Uz prof. Hrvoja koji je objasnio kako su knjige nastajale, na promociji su govorile autorica knjiga, prof.Vjera Odak i voditeljica knjižnice, gđa. Fraitag. U glazbenom dijelu su svirali učenici GU „Elly Bašić“, kao i sam Martin.

Na kraju je izražena nada da će se uskoro raditi prijepis na brajicu i za preostale 3 knjige Čudesnog svijeta harmonike, kako bismo onda imali kompletnu literaturu za osnovnu školu.

Martin je stvarno bio razlog da uopće dođe do prijepisa knjiga na brajicu, što će danas, sutra do-bro doći i nekoj drugoj djeci koja će poželjeti svirati ovaj naš lijepi instrument.

Uspijeva li Martin pratiti re-dovan program glazbene škole? Mislite li da bi trebao postojati poseban program za slabovid-nu djecu?

Martin ne stigne napraviti cijeli program koji bi prema planu i pro-gramu trebalo završiti u jednom razredu, iz praktičnog razloga koji je i on sam objasnio. Znači kad slijepo dijete uči neku skladbu, a svira klavir, ono istovremeno

lijevom rukom čita note, a desnom svira i obrnuto. Na harmonici, zbog specifičnosti instrumenta, to nije moguće, dijete ubrzo zabole leđa. Zato Martin najprije čita note jednog dijela skladbe, zatim mu stavim harmoniku, nekoliko puta mora odsvirati da zapamti, nakon toga mu opet skidam instrument, čita drugi dio... Sat od 30 minuta prođe prebrzo. Zato ja s njim od 1. razreda radim 45 minuta, a kako nisam dobila nikakvu podršku struke, sama sam si dala doz-volu kreirati broj skladbi te izbor skladbi u skladu s mogućnostima. Je li to neki poseban program ili prilagođen program kako se to danas zove, ne znam. Znam samo da Martin svira, da je veselo i vrlo komunikativno dijete i da će ova literatura sigurno poslužiti i drugima.

Još je zanimljivo napomenuti kako slijepa djeca ne mogu kao mi vizualno predočiti istovremeno gornje i donje crtovlje (lijeva-desna ruka), iz razloga što je to nemoguće napisati u Brajevom pismu. Znači oni čitaju pa sviraju, jednu ruku odmah pamte, zatim isto to s drugom rukom, a nakon toga to spajaju u glavi. Čini se dosta komplicirano.

Martin Kutnar rođen je 1. 10. 2000.g. u Zagrebu, kao treće dijete obitelji

Vesne i Željka Kutnar. Od na-jranije dobi pokazivao je izuzetnu sklonost za glazbu i ples. U obitelji Kutnar glazba je sveprisutna. Mama pijanistica, predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakulte-tu, starija sestra Katarina svira violinu (najprije u GU „Elly Bašić“ kod prof. Helene Žubrinić, a sada na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Leonida Sorokowa), stariji brat Ju-raj Mihael - klavir (GU „Elly Bašić“, prof. Silvija Valand) i udaraljke (GŠ „Pavao Markovac“, prof. Spa-sevski). I tata Željko je na dobrom putu da prosvira, s obzirom da je

stalna podrška na seminarima, koncertima, natjecanjima… Martin se odlučio svirati harmoniku: „zato što harmonika ima mogućnost svirati različite melodije i pratnje istovremeno“ i violončelo „zato što ima posebnu boju.“

Od pete godine života, kao polaznik glazbenog vrtića GU „Elly Bašić“, Martin svira harmoniku u klasi Mirele Buchberger-Karlo, prof. mentor i trenutno je učenik 5. razreda osnovne glazbene škole. Violončelo uči od šeste godine života i također je učenik petog razreda u GŠ Pavla Markovca, klasa profesorice mr. art Neve Begović. U OŠ „Vladimir Nazor“

odličan je učenik 5. razreda. 2011. g. nagrađen je nagradom Klokan (matematika), no niti tamo ne može bez glazbe, u školskom Orf-fovom instrumentariju svira met-alofon i blok flautu.

Voli nastupati pa je do sada, osim na natjecanjima, nastupao s oba instrumenta na kućnim koncertima, na ulici, na javnim produkcijama, izložbama i kon-certima u Zagrebu, Ivanić Gradu, Puli, Daruvaru, Velikoj Gorici, Varaždinu, Tinjanu i Opatiji. Kao solist s orkestrom GŠ „Pavao Markovac“ nastupio je prvi put 2010. g. u dvorani HGZ-a izvodeći Vivaldijev Koncert za violončelo i

MLADI & USPJEŠNI

PIŠE Mirela Buchberger - Karlo

Harmonikaš i violončelist u jednom

MLADI & USPJEŠNI

40 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 41

orkestar u C-duru, zatim 2011. g. s III. st. Vivaldijevog koncerta za violončelo i orkestar u G-duru.Aktivno je sudjelovao na semina-rima za harmoniku u Opatiji kod prof. Semjonova, u Zagrebu kod prof. Zagoranskog i na Ljetnom glazbenom kampu u Tinjanu.Natjecao se više puta na hrvat-skim i međunarodnim natjecan-jima u Hrvatskoj te osvojio više nagrada i pokala što ga posebno veseli. Kao član harmonikaškog orkestra GU „Elly Bašić“ (prof. Snježana Biškup) osvojio je dva puta za redom prvu na-gradu i jednom Grand Prix na međunarodnom natjecanju Bela pl. Panty u Slavonskom Brodu. Ovogodišnja suradnja harmonike i saksofona (učenik Bartol Stopić, klasa prof. Andreja Henigmana)

pod mentorstvom prof. Mirele Buchberger-Karlo, donijela im je prvu i posebnu nagradu (vikend u Opatiji) na ovogodišnjem hrvat-skom natjecanju komornih sas-tava u Opatiji.

Glazbene nagrade:2. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2009. (prof. Ivan Kuruc)1. nagrada na 1. hrvatskom natje-canju harmonikaša u Daruvaru 2010.1. nagrada na regionalnom natje-canju učenika harmonike u Virovitici1. nagrada na regionalnom natje-canju učenika violončela u Velikoj Gorici1. nagrada na Državnom natje-canju učenika harmonike u Varaždinu

1. nagrada na Državnom natje-canju učenika violončela u Varaždinu1. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli1. nagrada kao član harmonikaškog orkestra-Slavonski Brod (prof. Snježana Biškup)1. nagrada na 2. hrvatskom natje-canju harmonikaša u Daruvaru 2011.1. nagrada na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 1. nagrada i posebna nagrada u kat. dua na Državnom natjecanju komornih sastava u Opatiji1. nagrada i Grand Prix kao član harmonikaškog orkestra-Slavonski Brod (prof. S. Biškup)1. nagrada na 3. hrvatskom natje-canju harmonikaša u Daruvaru 2012. Mirjana Petercol rođena je

u Poreču, gdje završava osnovnu glazbenu školu

u klasi prof. Đeni Dekleve-Radaković. Po završetku sred-nje glazbene škole u Puli, nastavlja studij glazbe na Hochschule für Musik Hannover u Njemačkoj, u klasi prof. Elsbeth Moser, gdje je diplomi-rala i nastavila postdiplomski studij (Künstlerische Ausbil-dung kao i Solisten Examina). Paralelno se usavršava na području medicine za glaz-benike, gdje je u međuvremenu predavač raznih tehnika pokreta i opuštanja (Dispokineziopedie, autogenes training, Jacob-sen relaksacija mišića, yoga, medicinska hypnoza). Mirjana Petercol se nadalje usavršava u elementarnoj pedagogiji te u liturgijskoj crkvenoj glazbi. Trenutno je na usavršavanju na području gregorijanike i sred-njovjekovne glazbe na Univer-sitetu u Essenu.Uz aktivnu koncertantnu karije-ru od 1998. g. redovni je docent harmonike, metodike, komorne glazbe, suvremene glazbe te Dispokineziopedije na glaz-benim akademijama u Kasselu, Wisbadenu te na Universitetu u Kasselu. Ona je kao jedini

stranac, član Predsjedničkog odbora harmonikaških peda-goga Njemačke te redoviti član raznih natjecanja diljem Europe.

Koliko je danas medicina zastu-pljena u glazbi?

Mislim da je medicina na isti način povezana s glazbom te s glazbenicima kao i prije tisuću godina. U antici se vjerovalo da glazba ima utjecaj na tijelo (or-gane) te na psihu i karakter. To je i danas jedan pogled iz glaz-bene terapije, glazba ima utjecaj na nas. Neka vrsta glazbe nas smiruje, neka razdražuje, a neka uzbuđuje. Istina, tu su i ostali utje-caji npr. sociološki i kulturološki.Ali Vas zacijelo interesira poveza-nost (izvođenja) glazbe i glaz-benika. Čim se glazbenik (instru-mentalist kao i pjevač) izražava glazbom, koristi se svojim tijelom. Tijelo (kao i svaka materija) pada pod fizikalne zakone. Znači – muziciranje je jedna aktivnost koja ima posljedice kako pozitivne tako i negativne.

Ako usporedimo glazbenike s vr-hunskim sportašima (istini za volju ta je komparacija često neželjena, ali je zaista vjerodostojna) vidimo da pokreti sportaša kao i glaz-

benika moraju biti harmonični, pokretljivi, bez blokada te bez ste-reotipno pratećih pokreta. Nadalje je potrebna jedna visoka koncen-tracija pri izvođenju pokreta, čime se ne misli na „napetost“, nego pozornost.

Duboko vjerujem da je potrebno posjedovati više sposobnosti ko-jima se omogućuje aktivno muz-iciranje.

Na koji način medicina preven-tivno djeluje na probleme?

Moram Vas razočarati, medicina ne djeluje preventivno na prob-leme. Medicina, kako se danas shvaća, djeluje na posljedice te u najboljem slučaju na simptome. Znači ako je došlo do upale tetiva, najčešće se koriste različite kreme, ponekad gips, event. tablete za bolove te zabrana aktivnosti (muziciranje). U ovom slučaju medicina djeluje na „posljedicu“- upalu u tijelu. Sig-urno da medicina može utjecati na simptome, npr. ako je glazbenik vrlo nervozan pri muziciranju, često se daju umirujuća sredstva kako bi muziciranje bilo opušteno. Znači – nervoza je simptom, posljedice su npr. napeta musku-latura te time i jedna neuspješna

MEDICINA I GLAZBA

Razgovarala Anamarija Nerad

Mirjana Petercol, dipl. glazbeni pedagog, konzert-egsaminirani solist na koncertnoj harmonici

MLADI & USPJEŠNI STRUČNI ČLANCI

42 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 43

tehnička izvedba.Preventivno na glazbenike djeluje re-edukacija pokreta, kao i odnosa prema muziciranju. To je jedini način kako temeljito utjecati na probleme pri muziciranju.

Kako na tome radite sa studen-tima / pacijentima?

Prvo, najbitnije je napraviti do-bru anamnezu držanja tijela, anamnezu instrumentalne teh-nike te ergonomsku anamnezu. Ergonomija je bitan element kod glazbenika, odnos instrumenta i tijela, u to ulazi između osta-log, veličina i težina instrumenta. Bitno je da glazbenici paze kod odabira instrumenta i slušaju prvenstveno svoj vlastiti osjećaj i tijelo (inspiraciju). Često su razlozi odabira instrumenta magnifatni: kolega svira isti instrument, cijena instrumenta, veličina instrumenta (npr. kod djece). U tijeku svog pedagoškog rada, pogotovo na fakultetu, vidjela sam kakve sve posljedice ima pogrešno držanje instrumenta i to svih instrumena-talista, ne samo harmonikaša.

Držanje tijela je nadalje, jedna bitna komponenta, tijelo mora biti u balansu, svi mišići, tetive i zglobovi trebaju biti u optimal-noj napetosti. Prevelika napetost jednog mišića ili mišićnih dijelova može imati velike posljedice, uzmimo primjer bicepsa. Prevelika napetost tog mišića ima posljedice na finu motoriku ruke tj. prstiju. Posljedice neekonomske napeto-sti mišićnih dijelova su ozbiljne. U tijelu je sve povezano, svi sustavi su međusobno u jednoj komuni-kaciji. Zato je ljudsko tijelo tako komplicirano i veličanstveno te ga treba s respektom koristiti, a ne iskorištavati.

Držanje tijela je istovremeno i jedna prezentacija internog, unu-tarnjeg (psihičkog) stava, to se

vrlo dobro vidi kod djece koja ulaze u pubertet.

Anamneza instrumentalne tehnike je sigurno jedna tematika koja glazbenike možda najviše zanima. Zašto mi npr. ne uspi-jeva jedan skok na instrumentu, zašto imam probleme kod trilera, zašto boli vrat / rame nakon bellowshakea, to je samo jedan mali prikaz pitanja kojima mi se harmonikaši obraćaju. Bitno je shvatiti da su instrumentalni „prob-lemi“ najčešće simptomi. Uzroci su negdje drugdje, a to je već polje jednog stručnjaka. Kako sam navela da je u tijelu sve u jednom balansu i komunikaciji, tako je i ovdje potrebno potvrditi da su sva tri gore navedena elementa su istovremeno u balansu. Jedna dobra tehnika uvijek se bazira na adekvatnom držanju tijela i psihe te ergonomski usklađenog tj. odabranog instrumenta.

Nakon te anamneze započinje rad na studentu / pacijentu. Moja ulo-ga je provesti re-edukaciju – nara-vno s aktivnim učešćem studenta. U tom procesu radim na različitim vježbama i tehnikama dinamičnih pokreta i statičnog držanja tijela, kao i na svjesnom opuštanju istih.

Pripisujete li određene tjelesne vježbe? Možete li ih navesti?

Da i ne. Vježbe na kojima radim su iz različitih područja. Baza su sigurno tzv. Urgestalten od mog nizozemskog profesora dispoki-nezije, van Klashorsta. Nadalje imam jedan veliki repertoar vježbi koje koristim za demonstraciju pokreta. Rad sa studentima / pacijentima je individualan, shvaćam ga kao proces, a ne kao „čudotvorno sredstvo“.

Po kojim se čimbenicima vidi da je određenoj osobi potrebna pomoć s medicinske strane?

Ovo je jedno interesantno pitanje. Kako sam već navela, potrebno je paziti na gore navedene ele-mente, to je sigurno obaveza jed-nog dobrog pedagoga. Česti sam član komisija raznih natjecanja, kao i ispita, tu susrećem svako-jake situacije. Učenici / studenti koji se u velikoj napetosti bore za pobjedu, previsoka očekivanja su samo jedan mali prikaz situacije. Ili studenti koji su na fakultetima u međusobnoj konkurenciji. Istina je da je današnja situacija glaz-benika dosta pod pritiskom, kako ekonomskim tako i u borbi za slavu. To je vrlo neugodno. Ako glazbenici vjeruju i podlegnu ovom diktatu, nije ni čudo da izađu iz balansa. Ja sam za jednu humanu i progresivnu pedagogiju, glazba se uči i izvodi iz istinske ljubavi, a ne iz potrebe za slavom (a time i moći) kao ni za kompenzacijom.

Što je re-edukacija?

Re-edukacija znači ponovno učenje, u ovom slučaju pokreta. Na sreću glazbenici posjeduju i kognitivne sposobnosti. Prava re-edukacija je kombinacija tehničkih pokreta te shvaćanja kako i zašto se taj novi pokret izvodi. Znači ako vidim jedan problem na jednom području tijela, nema smisla samo sprovesti novu terapiju pokreta, nego glazbenik mora shvatiti novi pokret te kako ga izvesti. Bitan je i osjećaj koji se osjeti u tijelu, svi pokreti koje osjećamo kao neu-godne, koji su kruti i koji se moraju „drilati“ su nezdravi.

To za mene znači da je pravi instrumentalni pedagog obavezan

STRUČNI ČLANCI

promatrati pokrete svojih učenika i studenata te ih pravilno usmjera-vati. Ovdje se ponovo vraćam na komparaciju glazbenika i vrhun-skih sportaša, svi sportaši su vođeni od trenera koji imaju odgo-vornost za njihovo zdravlje. Cilj bi bio da i profesori glazbe budu tako usavršeni, da preuzmu odgovor-nost za zdravo muziciranje svojih učenika.

Dugi niz godina držim predavanja na akademijama o dispokineziji, ne samo da bih pomogla studen-tima svih odjela, nego da kroz to predavanje podučim i senzibi-liziram studente (buduće peda-goge) kako bi oni u svojoj profesiji mogli to znanje primijeniti. Moja velika želja je što više profesora glazbe (na svim instrumentima, a pogotovo harmonikaše) osposo-biti, kako bi sljedeće generacije učenika bile što bolje pedagoški educirane.

Poznato nam je da i koncerti-rate. Kako uz sve obaveze to uspijevate?

Da, aktivni sam instrumentalist – harmonikaš. Tu imam različite projekte, od solo te komornih pro-jekata do opera. Vrlo je bitno da je profesor instrumentalno aktivan, nemoguće je predavati npr. novu glazbu ako niste u toku, ako ne proučavate tehnike, ne pronalazite dobre prstomete, ne poznajete kompozitorski rječnik itd. Moja je obaveza kao docent biti uvijek u toku glazbenog zbivanja.U međuvremenu sam izučena i kao orguljaš, i to iz dva razloga, da shvatim motorične aktivnosti sviranja raznih manualnih kom-binacija te rad stopala. Nadalje, željela sam proučavati originalnu orguljsku literaturu, koju tako mogu najadekvatnije prenijeti na harmoniku. Na pitanje kako to uz sve obaveze vremenski uspije-vam, moram priznati da živim za muziku i pedagogiju, svaku minutu

u danu. Na sreću imam prekrasne studente koji su mi uvijek pri ruci, moja harmonikaška klasa je jako kolegijalna i ugodna tako da se mogu svaki trenutak osloniti na njih.

Primjenjujete li vježbe kod svog vježbanja ?

Naravno! To je neobično bitno, sigurno da ne koristim sve vježbe, nego samo one koje mi trenutno trebaju. Vrlo sam znatiželjna i otvotrena za nove tehnike i vježbe, tako da stalno posjećujem razne tečajeve i na taj način širim svoje poglede i repertoar pokreta.

STRUČNI ČLANCI

44 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 45

DIRIGENTSKI KUTAK

KAKO ČUJEMO PROSTOR?

Akustika prostorija

Piše: Sven Grbec (FER)

„Akustičke pojave svuda su oko nas, potpuno predvidljive i prijateljski nastrojene.“ – Ozren Bilan

Poznat je podatak da ljudi u mnogim zvukovima uživaju. Zvukovi poput glazbe,

valova, pjeva ptica pružaju nam doživljaj ugode, dok neki zvukovi mogu prouzročiti nelagodu te u nekim slučajevima čak i bol. Pri tome u prvom redu mislimo na buku koja u najnepovoljnijim uvjetima može i trajno oštetiti ljudski organ sluha. Ljudi najčešće ne zamjećuju akustiku prostora u kojem borave, bolje rečeno, većina ne može točno proci-jeniti što je dobra akustika, nego prevladava mišljenje da je akus-tika „stvar sreće“ ili „pokušaja i pogreške“. Takvo razmišljanje je naravno netočno. Akustika prostorija može se analitički i numerički točno znanstveno ana-lizirati, a samim time i mijenjati.

Razina buke

Jedan od glavnih problema u akustici prostora je predviđanje ra-zine buke. Terminološki gledano, buka je svaki neželjeni zvuk koji onemogućava nesmetanu komu-nikaciju, smanjuje koncentraciju ili u krajnjem slučaju uzrokuje bol i oštećuje sluh. Zbog toga je akustici prostorija u kojima je pri boravku značajna ljudska aktivnost (povezana sa slušanjem, snimanjem ili reprodukcijom zvuka) cilj dati toj prostoriji po-godne uvjete u kojima će doći do ograničavanja šumova i buke. Pri realizaciji tog cilja potrebno je poštivati određene zakone, ne samo one koji se tiču samog zvuka i njegova širenja prostorom, već i određene sigurnosne kriterije (najvažniji od njih je prihvatljiva doza buke pri kojoj ne nastaje oštećenje sluha, npr. izlaganje buci do 90 dB tijekom maksimalno 8 sati, po ISO R 1999 standardu). Trenutačno se nećemo zamarati raznim matematičkim formu-lama koje bi nam izlučile neke parametre bitne za dobru akustiku (npr. snaga, intenzitet, gustoća

energije zvučnog izvora, spektar zvuka, razina zvučnog tlaka...), već ćemo dati određene prim-jere i naputke kako bi setrebala postići zadovoljavajuća akustika određene prostorije.

Akustika nekog prostora obično se dijeli na 2 tipa prostorija. Prve su male prostorije kao multimedijalne prostorije, studio, kontrolne režije za snimanje, slušaonice pa čak i prevoditeljske kabine za simul-tano prevođenje. Drugo područje tipično je u velikim prostorima kao što su koncertne dvorane, kazališta, crkve i slične građevine velikog volumena, namijenjene većem broju ljudi.

Male prostorije

Prvo ćemo se pozabaviti malim prostorijama. Uzet ćemo kao primjer multimedijalnu sobu. Najčešća multimedijalna pros-torija u svakom kućanstvu je dnevni boravak. Ukoliko bismo željeli izvući što više iz dobive-nog prostora, morali bismo čak i interijer prostorije prilagoditi tako da površine budu akustički obrađene. Kod ovakvih prostorija najbitnije je obratiti pozornost na četiri značajke. Prva je akustička izolacija koja treba onemogućiti ulaz buke izvana, ali isto tako i spriječiti da zvuk reproduciran unutar prostorije izlazi izvan nje. Sljedeća je geometrija prostorije, tj. njezine dimenzije koje uvjetuju koje će frekvencije biti najviše naglašene. Budući da je prosječna visina prostorije od 2.4 do 3 metra, nakon malo računanja, možemo doći do zaključka da će maksimum tlaka zvuka biti na stropu i na podu, a minimum na polovici visine stropa i upravo to je najbolja visina na kojoj bi se slušatelj trebao nalaziti. Najpo-voljniji omjer stranica prostorije namijenjene kućnom kinu je 3 x 4.25 x 5.8 m, iako su i omjeri kao 1:1 ili 1:4 vrlo povoljni. Treća

važna stavka za multimedijalne prostorije je kontrola refleksije zvuka. To je izrazito važno zato što je zvuk koji slušatelj čuje u multimedijalnom prostoru, kombinacija direktnog zvuka iz zvučnika i indirektnih refleksija o zidove i pod. Naime, te refleksije najvažnije su za razumljivost i kvalitetu govora i glazbe. Kontrola refleksije sastoji se od upotrebe apsorpcije radi utišavanja zvuka, refleksije za usmjeravanje zvuka i difuzije za pravilno „raspršivanje” zvuka. Zadnja stavka na koju mo-ramo obratiti pozornost je postava zvučnika čiji je glavni zadatak svođenje niskih frekvencija na minimum i povećanje razumljivosti i dojma prostornosti koji se postiže pravilnim rasporedom virtualnih izvora zvuka. U idealnoj multi-medijalnoj prostoriji surround polje se postavlja malo iznad pozicije slušatelja (tako npr. pri prelijetanju aviona dobivamo dojam prostor-nosti). Osim normalnih zvučnika koji zvuk emitiraju samo u jednom smjeru, postoje i takozvani dipol zvučnici koji zvuk reproduciraju dvosmjerno. Njihovo postavljanje je nešto drugačije; naime njihove nule, odnosno minimumi zračenja, okrenuti su prema slušatelju. Nakon što smo na primjeru multimedijalne sobe (kućno kino) ukratko opisali pristup analize i sinteze malih prostorija, vrijeme je da prijeđemo na temu velikih pros-torija. Za primjer možemo uzeti koncertnu dvoranu.

Veliki koncertni prostori

Za razliku od malih prostorija gdje je akustika ponajviše ovisila o projektiranju interijera, u velikim koncertnim dvoranama najvažnija je arhitektura i projektiranje eksterijera, tj. sama arhitektura građevine. Tim područjem bavi se posebna grana akustike – arhitek-tonska akustika.

STRUČNI ČLANCI

46 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 47

Pri analiziranju akustike u koncertnoj dvorani, potrebno je znati da tijekom slušanja koncerta do nas dopiru tri vrste zvuka: direktni zvukovi, odjeci i rever-beracije. Ti zvukovi utječu na atmosferu, intimnost (koliko blizu slušatelj doživljava zvuk), čistoću i glasnoću. Dimenzije dvorane, nje-zin oblik i materijali koji se koriste u interijeru, određivat će odnos između tri navedene komponente zvuka. Istraživanja su pokazala da su za akustiku velikih prostorija najbitniji takozvani „early tones“, tj. zvukovi koji se čuju 80 milisekundi nakon što nastanu. Koncertne dvorane dijele se prema svom obliku. Najbolja akustika, prema mnogim stručnjacima, zastupljena je u kutijastim dvoranama. To su dvorane u kojima se zvuk rasprostire zahvaljujući bočnim zidovima. Primjeri takvih dvorana su dvorane Musikverein u Beču i Concertgebouw u Amsterdamu. Slične kutijastim dvoranama su

velike kutijaste dvorane koje su prilagođene za više od 2000 slušatelja (npr. dvorana Bos-tonskog simfonijskog orkestra). Tim dvoranama je svojstven nagnuti podij koji najviše utječe na poboljšanje čujnosti direkt-nog zvuka kod slušatelja. Ostale dvorane koje se često projektiraju su takozvane „vinograd dvorane“, hibridne dvorane, dok je u zadnje vrijeme popularno projektiranje dvorana raznoraznih oblika za su-vremenu glazbu u kojima je teško postići akustiku i skupe su za izvedbu, pogotovo zbog korištenja raznih akustičkih sredstava (difu-zora, apsorbera itd.) u interijeru. Na kraju možemo uzeti za prim-jer koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. Izgrađena je 1973. godine, a njezini projektanti bili su Marijan Haberle, Minka Jurković i Tatiana Zdvorak. Riječi jednog od projektanata, Haberlea, na-jbolje nam mogu opisati koliko je posao bio zahtjevan: „Gradnja jedne koncertne dvorane dolazi

u red najtežih zadataka, čak mnogo težih od gradnje kazališne zgrade... Dvorana je izvedena u drvu, koje još više pojačava mogućnost dobre akustike. Dobila je i akustične difuzore na zidovima te ovješeni akustični svod na stropu...“.

POVIJESNI RAZVOJ HARMONIKE

Mag.art. Dr.phil. Ivana Cvetkovski, Zagreb

U usporedbi s ostalim instru-mentima, harmonika je relativno mladi instrument

koji svoj rapidan razvitak, što u smislu razvoja tehničkih karak-teristika i obogaćenja literature skladane originalno za nj, što u smislu akademskog obrazovanja glazbenika koji se njime bave, doživljava u prvom redu u drugoj polovici 20. stoljeća. Na našim se prostorima harmonika ponekad negativno konotira, svrstavan-jem u grupu instrumenata koji se ponajprije koriste u narodnoj ili popularnoj glazbi. Svatko tko se iole udubio u razmatranje povijesti toga instrumenta, znat će da su to tek predrasude duboko ukori-jenjene na potpuno pogrešnoj osnovi. U članku je predstavljen kratak povijesni pregled razvitka klasične harmonike od njenih ko-rijena do 1870. godine. U periodu nakon toga počinje usavršavanje harmonike koja već sadrži os-novnu strukturu današnjeg oblika suvremenog i modernog instru-menta. Rasvijetlit će se neka pitanja i nedoumice vezane uz razvoj tog modernog i nadasve perspektivnog instrumenta te „razbiti“ neke predrasude vezane uz klasičnu harmoniku.

Nazivi i opisi instrumentaPod pojmom Akkordeon u Brock-haus enciklopediji nalazimo sljedeću definiciju: „Akkordeon (na franc. Accord = sklad, suzvučje) je kromatski instrument kod kojeg se pritiskom na dugmad (do 140 dug-meta) reproduciraju akordi (npr. durski ili molski akordi) u basovom dijelu ili dijelu koji služi pratnji na lijevoj strani instrumenta, i s jednom smanjenom klavijaturom (rjeđe dugmetima) u rednom ili melodijskom dijelu instrumenta.“ (Brockhaus, 1986, 277). Definici-ja pod pojmom Harmonika u Muzičkoj enciklopediji je sljedeća: „Harmonika, u drugoj polovini XVI-II i prvoj polovini XIX st., skupni je naziv za instrumente kod kojih se ton proizvodio trljanjem njihove (često staklene) površine (eufonij, glasharmonika). Već u prvoj polo-vini XIX st. to je naziv za potpuno nov tip instrumenta u kojemu je izvor tona strujanje zraka. Pod tim današnjim nazivom razlikuju se dva osnovna oblika: usna har-monika i ručna harmonika. Princip proizvodnje zvuka jednak je i kod jedne i kod druge: zračna struja stavlja u pokret jezičce koji titraju i stvaraju zvuk. Proces zračnog strujanja odvija se na temelju izmjeničnog upuhavanja i usisa-vanja pri čemu kod usne harmo-

nike služe sviračeva usta, a kod ručne mijeh ugrađen u instrument ...“ (Andreis, 1974, 81). Obje definicije su u pogledu na današnji instrument istinite te nam daju osnovne informacije o instru-mentu i principu dobivanja tona, međutim, ako želimo biti pod-robnije informirani o povijesnom razvoju harmonike, njene korijene moramo tražiti u dalekoj povijesti.

Sheng kao ishodište principa dobivanja tona današnjih instrumenataHarmoniku svrstavamo u grupu aerofonih instrumenata1, kod

1 Aerofoni instrumenti su instrumenti kod kojih se ton dobiva pomoću strujanja zraka. U tu skupini instrumenata ubrajaju se drveni i metalni duhački instrumenti, orgulje, sirene i harmonika.

Slika 1: Sheng (Ajanović, 1977, 501)

STRUČNI ČLANCI STRUČNI ČLANCI

48 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 49

kojih se ton dobiva uz pomoć strujanja zraka pomoću tzv. slobodnovibrirajućeg jezička2. Takav princip dobivanja tona poznat je već u starim ori-jentalnim kulturama. Preteča slobodnovibrirajućeg jezička nalazi se u staroj kineskoj glazbi koja se ubraja u jednu od najstari-jih glazbenih kultura. Oko 2700. pr. Krista tadašnji kineski car Nyn-Kwa izumio je kineske usne orgulje, instrument koji jer u pov-ijesti instrumenata postao poznat pod imenom Sheng.

Sheng je prvi poznati instru-ment koji se zasniva na načelu slobodnovibrirajućeg jezička. To načelo je također ishodišna baza za dobivanje tona na današnjim harmonikama. Sheng je vrsta usnih orgulja, koje su najčešće imale između 10 i 17 (ponekad i više) bambusovih cijevi, tikvasto tijelo koje je služilo kao rezonatna kutija te usnik. Iako se na tom instrumentu ton dobivao tako što svirač je upuhivao zrak u usnik, a prstima zatvarao rupe na cijevima, on je, po principu dobivanja tona, preteča današnjih harmonika. U nekim drugim starim kultura-ma, na primjer u kulturi starog Egipta ili Grčke, pronalazimo također opise sličnih instrume-nata koji su se koristili načelom slobodnovibrirajućeg jezička. Iako još uvijek nije potpuno razjašnjeno kako je instrument, a prvenstveno princip slobodnovibrirajućeg jezička stigao u Evropu, pret-postavlja se da je, kao i mnoge druge stvari, stigao s Marcom Polom (1254-1323) s njegovih azijskih putovanja (Maurer, 1983, 30).Postoji, također, hipoteza da je princip slobodnovibrirajućeg jezička u Evropi imao svoj sa-mostalan razvitak. Prvi opis

slobodnovibrirajućeg jezička u zapadnoj literaturi nalazimo kod Michaela Praetoriusa u drugom svesku njegove Syntagma musi-cum („De Organographia“): „U jed-nom samostanu blizu Hessena u zemlji je pronađena posebna vrsta trube. Na njoj se nalazi mjedeni usnik, a u sredini prilično dugačak otvor preko kojega su postavljeni jezičci ili pločice koji su pričvršćeni pomoću mjedi ili čeličnim žicama kako ne bi brenčali ili se derali. Kako se proizvodi više zvuka nego se pokriva, dobivamo instru-ment sličan trubi koji u majstor-skim rukama dobro intonira te se dobiva raskošan i nebrenčući odjek” (Praetorius, 1619, 143).

Razvoj instrumenata s jezičcimaDavno prije nego je Sheng stigao iz Kine, nalazimo u Europi neke instrumente koji su se koristili načelom slobodnovibrirajućeg jezička. Kao prve varijacije oblika današnjih harmonika možemo spomenuti portative, instrumente koji su se široko upotrebljavali u Engleskoj tijekom 12. i 13. stoljeća. Portativ se sastojao od male tastature, mijeha i jezičaka te se pomoću remena pričvrščivao za tijelo svirača. Postojao je još jedan instrument, regal, na ko-jem je načelo dobivanja tona bio sličan dobivanju tona današnjih harmonika. Taj se instrument sa-stojao od manje kutije gdje su bile smještene zračnice sa sviralama. Na prednjoj se strani kutije nalazi-la klavijatura, dok su na stražnjem dijelu bila smještena dva mijeha. Kasnije se za taj instrument upotrebljavalo ime Bibelregal, zbog kasnije građe instrumenta koji je bio nalik na veliku knjigu te se nakon sviranja mogao sklopiti (Ajanović, 1974, 177). Sastojao se od jedne male klavijature, jednog ili čak dva mijeha. Karakteristika

koja ga razlikuje od današnjih har-monika i ostalih instrumenata koji imaju otvorene jezičke je u tome što je imao jezičke koji su slični današnjoj oboi. Najviše se koris-tio u crkvenoj glazbi između 15. i 18. stoljeća, najčešće kao pratnja madrigalima. Kasnije pada popu-larnost regala, ponajprije stoga što im se vrlo lako kvarila ugodba.

Prve harmonikePrve prave harmonike pojavljuju se dvadestih godina 19. stoljeća u Njemačkoj. Izumiteljem usne harmonike smatra se graditelj instrumenata Christian Friedrich Ludwig Buschmann (1805-1864) iz Friedrichroda u pokrajini Thüringen. On je 1821. godine izumio instrument koji je nazvao Mundäoline3. Taj je instrument u prvom redu služio kao pomoćni instrument za ugađanje orgulja. Mundäoline je preteča kasnijih usnih harmonika koje su također služile za ugađanje klavira, spin-eta ili orgulja. Taj je instrument imao jednu veoma negativnu karakteristiku, a to je bilo da se na njemu moglo izvoditi samo tonove kratkog trajanja što pri ugađanju instrumenata nije dobro. Stoga je Buschmann godine 1822. izu-mio novi instrument. Mundäolini je dodao mijeh i novi instrument nazvao Handäoline. U pismu koje je Friedrich napisao svojemu bratu Eduardu 21. prosinca 1828 postoji opis Mundäoline: „… Također sam u Bremenu izumio jedan novi instru-ment koji je zaista čudnovat; cijela stvarčica je širine samo 4 pedlja4 , a toliko je i visoka, ali na sebi zato ima čak 21 ton te može izvoditi piano i crescendo baš kako si zamisliš i bez klavijature, može proizvoditi harmonije od 6 tono-va, pasaže i slično, a ton može izdržati toliko dugo koliko želiš. Taj sam instrument izumio kako bih

2 Slobodnovibrirajući jezičak se na njemačkom naziva durchschlagende Zunge.; 3 eos (grčki) = zrak; 4 Pedalj (njem. Zoll) = oznaka za mjernu jedinicu (1 pedalj / Zoll je duljina od 2,5 cm)

omogućio izvođenje melodijske linije na toj maloj stvarčici koja zasigurno tada mora proizvoditi božanstveni efekt…“ (Eickhoff, 1991, 19-20).

Gotthard Richter opisuje to čudesno otkriće: „U svoj stručnoj literaturi o povijesti instrumenata Christian Friedrich Buschmann (1805-1864) smatra se izumiteljem usne harmonike i harmonike... Godine 1821. došao je Buschmann na ideju, da pričvrsti nekoliko metalnih slobodnovibrirajućih jezičaka na komad drveta s izdubljenim zračnim kanalima i tonskim rupi-cama u koje se mogao ustima upuhivati zrak. Zanimljivo je da u osnovi njegove ideja nije bio izum novog instrumenta, već je on u os-novi želio konstruirati tonski uređaj koji bi mu služio kao pomoćno sredstvo prilikom ugađanja instru-menata olakšavajući mu posao... Godinu kasnije, na taj je uređaj Buschmann dodao kožni mijeh za upuhivanje zraka te pojedinačne tonske jezičke s ventilima... Kas-nije je poboljšao svoju napravu pri čemu je ugradio dvostruke

tonske jezičke, povećao mijeh, a ventile poboljšao s tipkama; s obje strane mijeha ugradio je jezičke te time povećao tonski opseg. Prvi instrument s mijehom nazvao je Handäoline…“ (Richter, 1990, 20-21).

Nekoliko godina kasnije, 1829. godine, bečki graditelj klavira i orgulja Cyrillus H. Demian (1772-1847) prijavljuje prvi patent koji se odnosi na instrument s mijehom te ga naziva Accordion. Do danas je ostalo nerazjašnjeno je li Dem-ian bio potaknut Buschmanno-vom Handäolinom ili je on razvio instrument potpuno samostalno, bez tuđih utjecaja (Eickhoff, 1991, 21). Kad pokušavamo odgonetnuti je li Demian, konstruirajući svoj novi instrument bio pod utjecajem Buschmanna i njegove Handäo-line, zanimljivo je spomenuti da je Demian svoj patent prijavio 25. 5. 1829. u Beču, dakle sedam godina nakon izuma Handäoline dok Buschmannove bilješke o Handäolini datiraju tek od jeseni 1829. Sukladno tome, teško je pretpostaviti da je Demian bio pod utjecajem Buschmannna dok

je konstruirao Accordion (Luck, 1997, 30). Demianov instrument imao je dva do četiri basa koji su mogli proizvoditi akorde unutar jedne oktave. To je bio jednoredni instru-ment, dijatonski i raznozvučni. Dijatonski znači da su se sa sedam, deset ili petnaest tipki, koliko je taj instrument imao na desnome manualu mogli svirati samo tonovi određenoga to-naliteta. Raznozvučni znači da prilikom otvaranja (izvlačenja) mijeha izlaze tonovi dominante, a prilikom zatvaranja (uvlačenja) mijeha tonovi tonike. U opisu patenta, Demian donosi opis svog novog instrument te govori da ima oblik „malenog ormarića s mijehom“ i pet tipaka... „Vibrirajući dijelovi su tanke metalne pločice koje proizvode zvuk pomoću slobodnovibrirajućih perca…” (Richter, 1990, 21). Richter na-dalje opisuje taj instrument: „Tons-ki opseg tog prvog instrumenta bio je od c1 do e2, te je bio dijatonski i raznozvučni... Samo ime „Accordi-on“ imalo je svoj poseban razlog. Pored svakog pojedinačnog tona

Slika. 2: Prikaz različitih modela prvih harmonika iz Adolph Mül-lerove „Accor-dionschule“, Wien 1834Na lijevoj strani prikazan je lijevi manual, odnosno strana basova, dok se na desnoj strani prikazuje desni manual, odnosno tonovi desne ruke (Maurer, 1983, 60)5

STRUČNI ČLANCI STRUČNI ČLANCI

5 Maurer: Accordion; Handbuch eines Instruments, seiner historischen Entwicklung und seiner Literatur, str. 60

50 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 51

bila su ugrađena po dva prateća akorda, te su npr. u C-duru zajed-no prozvodili zvuk četveroglasnog C-dur akorda prilikom zatvaranja mijeha, a G septakord prilikom otvaranja mijeha. Melodijski tonovi su bili konstruirani tako da su prilikom zatvaranja mijeha zvučali tonovi c1 e1 g1 c2 e2, dok su pri-likom otvaranja zvučali tonovi d1 a1 f1 h1 d2“ (Richter, 1990, 22).

Prve harmonike imale su samo jedan red tonova u desnom manu-alu. Tako su postojale harmonike s pet, šest, sedam, osam, devet ili pak deset tipaka na desnom manualu. Svaka tipka proizvodila je dva različita tona, jedan pri-likom otvaranja mijeha, a drugi prilikom zatvaranja. Daljnjim raz-vojem povećavao se broj tonova te se posljedično desni manual proširuje na drugi i treći red.

Naziv: Accordion - Akkordeon – HarmonikaOstalo je otvoreno pitanje zašto je

instrument dobio upravo ime Accordion (ili Akkordeon). To proizlazi iz činjenice da kon-strukcija lijevog manuala, osim melodijskih basova, omogućava izvođenje akorada u standardnom basu6. Od njenog otkrića harmonika nosi naziv Accordion (Akkordeon) te se taj naziv može naći u mnogim tekstovima u kojima se prikazuju i opisuju različiti instrumenti, kao i u mnogim notnim materijalima. Oko 1900. godine postepeno nestaje ime Accordion (tj. Akkordeon) te se sve više počinje upotrebljavati naziv Harmonika. Nakon prvog svjetskog rata, naziv Akkordeon ponovno je u upotrebi, ali on sad označuje harmonike koje na desnom manualu imaju tipke (za razliku od prije, kad se pod tim na-zivom podrazumijevao instrument koji je na desnom manualu imao dugmad ili klavirske tipke).

Bečki model i njemačka harmonikaIz Demianovog se modela razvio

tzv. bečki model (Wiener Modell), a daljnji razvoj Buschmannove Handäoline doveo je do izuma njemačke harmonike (Deutsche Harmonika). Oba instrumenta bila su dijatonska i raznozvučna. Bečki model može se naći u upotrebi još i danas kao jednoredni ili dvoredni instrument. Iz njemačkog se mod-ela razvio jedan specifičan oblik harmonike, tzv. klupski model (Klubmodell). Taj model harmon-ike ima u desnom manualu, osim dvaju dijatonskih raznozvučnih re-dova, još jedan dodatni, treći red koji sadrži kromatske međutonove (Schulz, 1992, 17). Iz bečkog se modela postepeno razvila štajerska harmonika koja je i da-nas veoma popularna, posebice u Austriji i Sloveniji.

Concertina – Konzertina – BandoneonDvadesetih godina 19. stoljeća, engleski fizičar Charles Wheatstone (1802-1875), također je proučavao princip slobodnovibrirajućeg jezička. Go-

6 Standardni basovi (nazivaju se još i Manual II) – konstrukcija basova u kojem se u prva dva reda nalaze osnovni i tercni bas (odnos između osnovnog basa koji se nalazi u 2. redu i tercnog basa u 1. redu je je veliku terca uzlazno). U 3. redu nalazi se durski akord, u 4. molski akord, u 5. redu je dominantni septakord, te u 6. redu smanjeni septakord (svi akordi se odnose na osnovni bas). Redovi su poredani po sistemu kvintne srodnosti, tako da svejedno u kojem tonalitatu svirač svira, u prvom gornjem redu nalazi se dominanta, dok se u redu ispod nalazi subdominanta.

Slika 3: Harmonika oko 1840. godine (Maurer, 1983, 61)

Slika 4: Na slici je prikazan bečki model harmonike, proizveden oko 1880. go-dine. Instrument je izložen u Muzeju glazbenih instrumenata u Markneukirch-enu u Njemačkoj. (Richter, 1990, 66); Slika. 5: Na slici vidimo njemački model harmonike, proizveden oko 1870. godine. Instrument se nalazi u Muzeju

dine 1829. patentirao je instru-ment po nazivom Concertina, šesterokutni instrument koji se postepeno razvijao u slijedećim desetljećima.). U početku su ga nazivali Symphonium, a tek se kasnije njegovo ime mijenja i ulazi u povijest instrumenata pod nazivom Concertina. Wheatstone je svoju Concertinu razvio iz usne harmonike kojoj je nadodao mijeh. Takav instrument je u početku bio četveroredni na objema stranama manuala te je imao opseg od četiri oktave. U svakoj je ruci bilo moguće izvesti kromatsku ljest-vicu. To je bio prvi instrument u povijesti razvoja harmonike koji je bio kromatski i, istovremeno, istozvučni (Schulz, 1998). Kako bi zaštitio svoju ideju, Wheatstone je zatražio patent koji mu je i dodi-jeljen 1844. godine (Dunkel, 1998, Sp.167-210). U članku Uta Puk-ropskog nailazimo na tezu da se engleska concertina zbog svoje bliske srodnosti s današnjim kro-matskim harmonikama s bariton

basovima7 može smatrati njihovim pravim pretkom, s obzirom da je najvažnija karakteristika današnjih kromatskih instrumenata s bari-ton basovima činjenica da su to istozvučni instrumenti, tj. da svi tonovi zvuče isto bez obzira da li se sviraju na otvaranje ili na zat-varanje mijeha (Pukropski, 1989, 393).

Godine 1834. klarinetist Carl Friedrich Uhlig (1789-1874) iz Chemnitza u Njemačkoj, raz-vija, najvjerovatnije pod utjeca-jem Demiana, novi, dijatonski i raznozvučni instrument koji naziva Konzertina. Zanimljivo je znati da je Uhlig svoj instrument izumio samostalno, a da nije imao prilike prije upoznati se s Wheatstono-vom Concertinom. Konzertina je u lijevom manualu, baš kao i Concertina, također imala melodi-jske tonove bez akorada. Osim evidentne mehaničke razlike (Konzertina je bila raznozvučni, a Concertina istozvučni instru-

ment), primjetna je i razlika u njihovom vanjskom izgledu; dok je Wheatstonova Concertina imala šesterokutni ili čak osmerokutni oblik, njemačka je Konzertina bila četverokutna.

Značajno otkriće u razvoju har-monike zbilo se oko 1846. godine kad je Heinrich Band (1821-1860) iz Krefelda u Njemačkoj izumio instrument koji je najvjero-jatnije potekao od njemačke Konzertine. Boraveći 1840. godine u Chemnitzu, susreo se Band s njemačkom Konzertinom koja ga se vrlo dojmila. Zbog njenog relativno malenog opsega od svega četrdesetak tonova, Band izrađuje novi instrument s proširenim opsegom tonova u odnosu na njemačku Konzertinu. Svoj novokonstruirani instrument je nazvao Bandoneon.8 Tijekom razvoja, pojavilo se nekoliko ver-zija tog instrumenta, s različitim brojem dugmeta. Broj modela je

7 Bariton basovi (nazivaju se još melodijski basovi ili Manual III), kromaski su tonovi u lijevom diskantu koji omogućavaju izvođenje melodijske linije i u lijevoj ruci. Kvalitetni instrumenti osim sistema standard basova posjeduju još i konvertor registar, koji mehani-zam standard basova konvertira u sistem bariton basova pri čemu dva glavna reda standard basova ostaju nepromijenjena, dok se 3. red (durski akordi u standard basu), 4. red (molski akordi u standard basu), 5. red (dominantni septakord u standard basu) i 6. red (smanjeni septakord u standard basu) konvertiraju u kromatske tonove.; 8 Postoje dvije verzije imena tog instrumenta: Bandoneon i Bandonion. Bandoneon je španjolska verzija, koja se nalazi najčešće u upotrebi te koja je nastala pod utjecajem argentinskog tanga. Bandonion je njemačka verzija imena. Svoju današnju iznimnu popularnost Bandoneon je stekao prvenstveno kroz popular-nost tanga. U 19. stoljeću su milijuni emigranata došli u Argentinu, zemlju u kojoj je rođen taj senzualni ples. 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća uslijed razvitka stila Tango Nuevo, tango gubi svoj prvotni plesni karakter. Tango nuevo i bandonoeon postepemo ulaze u mnoge koncerne dvorane diljem Evrope. Vrlo važnu ulogu u popularizaciji Tanga nueva i bandoneona odigrao je poznati argentinski kompozitor Astor Piazzolla (1921-1992), koji je za taj instrument napisao velik broj djela (Concierto para Bandoneón y Orquesta iz 1979. godine, te poznata i vrlo često u različitim obradama izvođena tanga kao što su Oblivion, Adiós Nonino, Milonga Del Angel, Tanti anni prima, Bordel 1900, te djelo Five Tango Sensations, koje je u originalu pisano za za bandoneon i gudački kvartet).

Slika 6: Na slici je prikazana Wheatstonova engleska Concertina proizvedena 1829. godine koja se nalazi izložena u Wheatstone Museum, King’s College, London

STRUČNI ČLANCI STRUČNI ČLANCI

52 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 53

bio toliko velik da je preporuka Udruge njemačkih izvođača na Konzertini i Bandoneonu iz 1921. bila da se konstruira jedan univer-zalni model bandoneona, i to onaj s ukupno 144 tona (Maurer, 1983, 139). Osim 144-tonskog modela, u upotrebi se nalazio i 128-tonski model za koji je napisano najviše djela.

Schrammelharmonika - Clavier-harmonikaSvi spomenuti instrumenti (osim engleske Concertine) bili su raznozvučni, što znači, da proiz-vode različite tonove pri otvaranju i zatvaranju instrumenta. Na njima je moguće svirati samo određene tonove dijatonske ljestvice, ovisno o smjeru kretanja mijeha. Na prim-jer, pritiskom na određenu tipku pri otvaranju mijeha izlazi ton c, a pri zatvaranju d.Uz raznozvučne instrumente, postupno su se razvijali i istozvučni. Od 1850. bečki glaz-benik Franz Walter radi na razvija-nju kromatskog instrumenta. On je prvi konstruirao kromatsku har-moniku koja je u desnom manualu bila istozvučna (prilikom otvaranja

i zatvaranja zvučali su isti tonovi), a ujedno je bila i kromatska. Isto-dobno je lijevi manual još uvijek bio raznozvučni. Opis tog instru-menta je sljedeći:„Bečki glazbenik Franz Walter konstruirao je prvu istozvučnu, kromatsku trorednu harmoniku s dugmetima s tonskim opsegom od 4 oktave u desnom manalu. Dugmeta su bila kvadratičaste

pločice od slonovače, koje su bile pričvršćene na drvene dijelove desnog manu-ala. 12 tipki u lijevom manualu bili su basovski tonovi i dvoglasni intervali pratnje, koji su se mogli koristiti kao durska ili molska pratnja. Tako se

npr. terca e-g mogla koristiti i u C-duru, kao i u e-molu. Doduše, basovska strana je još uvijek bila raznozvučna“ (Luck, 1997, 53).Taj je instrument na početku imao 46 dugmeta, kasnije se izrađuje i model s 52 dugmeta raspoređena u tri reda. Kod oba modela desni manual je bio kromatski istozvučni dok je lijevi manual još uvijek bio dijatonski i raznozvučni. Walter je imao ideju da se konstrukcija redova lijeve ruke napravi po smanjenim septakordima. Kas-nije je u lijevom manualu ugradio osam (nešto kasnije i dvanaest) dijatonskih basova i akorada koji su pri otvaranju i zatvaranju mijeha proizvodili različite tonove. Maurer opisuje mehaniku lijevog manuala tog instrumenta: „Intere-santno je da prvi basovi i akordi nisu izgrađeni kao potpuni, cjelo-viti akordi. Akordi su bili građeni kao „dvoglasi“(dvohvati). Mudrom kombinatorikom daju se izgraditi

mnogi akordi...“ (Maurer, 1983, 73). Walterov je instrument danas još poznat pod nazivom Bečka šramelharmonika9 (Wiener Sch-rammelharmonika).

Godine 1854. u Beču se održala izložba pod nazivom Opća njemačka industrijska izložba (Allgemeine deutsche Industrie-Ausstellung). Na toj je izložbi prvi puta predstavljena klavirska har-monika (Clavierharmonika) koju je konstruirao Matthäus Bauer iz Beča. U izvještaju s izložbe nalazimo opis tog novog instru-menta: „Matthäus Bauer iz Beča je na raznolik način predstavio 22 instrumenta ...Jedna nova vrstu harmonike, koju je on nazvao „Clavierharmonika“. Sastoji se od jedne kutije, koja je na sebi imala klavijaturu opsega tri oktave, poput klavira. Na njoj se svira melodija desne ruke. Na lijevoj se strani nalazi mijeh kao kod uobičajenih harmonika koji jezičce snabdijeva zrakom, opremljena je uobičajenim basovima i akordi-ma, te se pokreće horizontalnim pokretima lijeve ruke...“ (Maurer, 1983, 75).

Godine 1870. predstavljena je još jedna novina, koja se tiče lijevog manuala harmonike. Glazbenici Tauschek (1851-1924), Paul (1841-1897) i Karl Anton (1825-1880) Blauensteiner su uveli četvrti i peti red kod istozvučne kromatske basove pratnje. Prateći akordi su bili poredani po kvintnoj srodnosti. Pri podizanju „klapne“ ventila zvučao je trozvuk, budući da su za svaki pojedini trozvuk bila potrebna tri tonska jezička pričvršćena na jednu ploču. Smiona se konstrukcija mehanike basova tek kasnije počela uvoditi u proizvodnju. To načelo građe lijevog manuala koristi se i na današnjim harmonikama.

9 Šraml (njem.) – naziv dolazi po bečkom muzičaru Johannu Schrammelu (1859-1893) te označava mali muzički ansambl koji se sastoji od violine, gitare i harmonike (Klaić, 2007, 1306).

?????????

U ovom kratkom pregledu pov-ijesnog razvoja harmonike pokušala sam prikazati najvažnije stadije razvoja tog relativno mladog instrumenta. Harmonika je instrument koji i danas postoji u mnogo različitih varijanti, mod-ela, veličina i oblika, koji se stalno usavršavaju i dorađuju, stoga

jedan detaljan prikaz razvoja svih njenih preteča pruža dovoljno materijala za jednu samostalnu cjelovitu studiju. Nadam se da će ovaj povijesni pregled poslužiti kao jedna vrsta edukativnog materijala za učenike i studente harmonike, te će ujedno osviježiti ili nadopuniti znanje profesorima

kao i svim ljubiteljima harmonike. Smatram da bi svatko tko se bar malo profesionalnije želi baviti tim instrumentom, trebao biti upoznat, kako s njenim tehničkim i interpre-tativnim karakteristikama i osnovnom građom harmonike, tako i s njenim povijesnim razvojem.

Slika. 8: Prikaz Clavierharmonike Matthäusa Bauera, izložene 1854. godine na Allgemeine deutchen Industrie-Ausstellung u Beču (Maurer, 1983, 75)

Tabelarni prikaz povijesnog razvoja harmonika (do 1870)

STRUČNI ČLANCI STRUČNI ČLANCI

Slika 7: Na slici je prikazan 144-tonski model bandoneona u tipičnoj kvadratičnoj formi. Instrument se nalazi izložen u Muzeju glazbenih instrumenata u Mark-neukirchenu (Richter, 1990, 16)

54 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 55

“Ne smatram svoj posao kao posao. to

je strast, igra, užitak koji se obnavlja”

STRUČNI ČLANCI

Literatura

Ajanović, I. (1974) Regal u: Kovačević, K. (ur.) (1977) Muzička enciklopedija, sv. III, 177, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.Ajanović, I. (1977) Sheng u: K. (ur.) (1977) Muzička enciklopedija, sv. III, 501, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.Andreis, J. (1974) Harmonika u: Kovačević, K. (ur.) (1974) Muzička enciklopedija, sv. II, 81-81, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Anić, V. (2003) Veliki rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Liber.Dunkel, M. (1999) Akkordeon – Bandonion – Concertina im Kontext der Harmonikainstrumente. Bochum: Augemus-Musikverlag. Dunkel, M. (1996) Harmonikainstrumente in Finscher, L. (Hrsg.) Die Musik in Geschichte und Gegenwart, Allgemeine Enzyklopädie der Musik, Sachteil - Band 4, Sp. 167 – 210, Stuttgart, Bärenreiter.Eickhoff, T. (1991) Kultur-Geschichte der Harmonika Armin Fett – Pädagoge und Wegbereiter der Harmonika-Bewegung, Kamen, Musikverlag Schmülling, 17-27.Fett, A. (1956); Das Akkordeon, und Puchnowski,L. (1966) Tongestaltung und Balgführung auf dem Akkordeon, Akkordeon in Brockhaus F.A. (1986) Brockhaus Enzyklopädie in vierundzwanzig Bänden, Band 1, Mannheim, F.A.Brockhaus, 277.Gagliardi, G. (1989) Kleines Handbuch des Akkordeonisten (1911); Texte zur Geschichte und Gegenwart des Akkordeons, hrsg. Von Helmut C. Jacobs und Ralf Kaupenjohann, Bochum, Augemus- Musikverlag.Graf, H.-P.(1998) Entwicklungen einer Instrumentenfamilie: Der Standardisierungsprozeß des Akkordeons, Frankfurt am Main, Peter Lang – Europäischer Verlag der Wissenschaften.Hermann, Hugo: Einführung in die Komposition für Akkordeon, Trossingen, Matt. Hohner AG. Musikverlag, 5-13Kaupenjohann, R. (1987) Das Akkordeon; Eine kurze Darstellung der heutigen, in der Bundesrepublik Deutschland gebräuchlisten Instrumententypen, Bochum, Augemus-Musikverlag.Klaić, B. (2007) Rječnik stranih riječi, Zagreb, Školska knjiga.Lips, F. (1991) Die Kunst des Bajanspiels. Methodik und Didaktik des künstlerischen Akkordeonspiels (a.d.Russ.v.H.Scheibenreif), Kamen, Intermusik Schmülling.Luck, H. (1997) Die Balginstrumente; Ihre historische Entwicklung bis 1945, Kamen, Karthause-Schmülling, 13-32.Maurer, W. (1983) Accordion; Handbuch eines Instruments, seiner historischer Entwicklung und seiner Literatur, Wien, Edition Harmonia, 7-140.Penz, G. (1998) Akkordeon, seine Entwicklung – Ereignisse des 20. Jhs. – weltweite Tourneen, Stuttgart und Aalen, Süddeutscher Zeitungsdienst.Praetorius, M. (1619) Syntagma musicum , 2. svezak „De Organographia,“ Wolfenbüttel; Repr. herausgege ben von Gurlit, Wilibald (1968), Kassel.Pukropski, U. (1989) Probleme eines jungen Instrumentes. Gedanken zur gegenwärtigen Situation des Akkordeons, in: Üben & Musizieren, Nr. 6, str. 393-395. Richter, G. (1990) Akkordeon; Handbuch für Musiker und Instrumentenbauer, Wilhelmshaven, Florian Noetzel Verlag, 11-52.Richter, G. (1985) Akustische Probleme bei Akkordeons und Mundharmonikas; Teil I: Einführung in die allgemeinen Grundlagen, Bergkamen, Musikverlag Ulrich Schmülling.Ruf, W. (ur.) (1991) Akkordeon u Lexikon Musikinstrumente, Mannheim, Meyers Lexikon Verlag, 10-12. Schulz, G. (1992) Schulen für Akkordeon unter Berücksichtigung spezifisch österreichischer Aspekte, Diplomarbeit, Graz.Schulz, G. (1998) Vorlesungen über die Geschichte des Akkordeons, Kunstuniversität Graz; (neobjavljeno).Schwall, T. (1998) Handharmonika – Instrumente; Chromatische Akkordeons, Diatonische Handharmonikas, Concertinas, Konzertinas, Bandonions, Teil 1: Instrumentenkunde, (1. Auflage), Mayen, Werkstatt für BehinderteWagner, C. (2001) Das Akkordeon oder die Erfindung der populären Musik , Mainz, Schott Musik Internation.Slika Concertine preuzeta s interneta 2.6.2012: http://www.concertinamuseum.com/Images/Concertinas_T-Series/ C001a2.jpg

DIRIGENTSKI KUTAK

RazgovaralaAnamarija Nerad

56 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 57

Mirane, puno si postigao u svijetu glazbe, osobito dirigi-ranjem te si iznimno aktivan na tom području glazbe. Kako si se zapravo našao u dirigentskim vodama?

S petnaest godina me djed, nekad solo klarinetist opere HNK u Zagrebu, podučio nekim osno-vama dirigiranja. Od tada mi se želja za dirigiranjem uvijek nekako provlačila kroz život i bila moja mala tajna. Spletom okolnosti pružila mi se prilika u koju sam se upustio bez obzira na nesigurnos-ti. Dirigiranje smatram jednom od najznačajnijih reproduktivnih disciplina koja zahtijeva veliku pripremu i vrlo često teško stje-canje iskustva u praksi. Međutim, isto tako mislim da akademski studij dirigiranja ne čini nužno i dirigenta te sam prihvatio sve iza-zove i vjerujem dobro se snašao. Ipak, dirigiranjem se ozbiljno bavim tek dvije godine i smatram da sam još uvijek više postigao s instrumentom. Vidjet ćemo što budućnost donosi.

Unatoč tomu što si završio studij harmonike, vjerujemo da si među prvima u Hrvatskoj koji se aktivno bave i sviranjem na bandoneonu. Gdje si ga učio svirati i je li ga teže ili lakše naučiti od harmonike? Koje su još originalne literature za bandoneon osim nama poznatih skladbi Astora Piazzolle?

Bandoneon sam učio svirati sam, poput većine harmonikaša koji se odluče na taj korak. Budući da sam odabrao kromatski Piguri sistem kojem je osnovica C-grif, bilo je lakše. Nakon skoro godinu dana, prosvirao sam na bandoneonu i to isključivo glazbu Piazzolle. Nikada međutim nisam pokušao ući u svijet tanguerosa i potpuno se opredijeliti za tango, pa sam se umjesto tradicionala

i postojećoj originalnoj literaturi poput glazbe Barletta, Rivera, Saluzzija i drugih, uz Piazzollu posvetio novim kompozicijama. Tako sam stupio u kontakt sa sjajnim talijanskim skladateljem Robertom Di Marinom i zamo-lio ga da sklada Dupli koncert za bandoneon, gitaru i orkestar kojeg smo Robert Belinić i ja izveli sa Zagrebačkim solistima. S Di Marinom sam nastavio surad-nju na različitim projektima i bez ustezanja mogu reći da u nje-govu glazbu potpuno vjerujem. Skladatelj Paolo Ugoletti posvetio mi je svoj Concerto per bando-neon kojeg sam izveo u Litvi, Saša Bastalec Elegiju uspješno izvedenu u Kini, a Damir Bužleta nešto manje uspjeli Epidaurus Concerto, ali ne manje važan jer se radi o prvom hrvatskom kon-certu za bandoneon. S kolegom gitaristom Franom Verbancem osnovao sam prije nekoliko godi-na ProTango Duo svirajući glazbu Piazzolle, suvremenih skladatelja te nešto filmske glazbe i tradicion-alnih tanga u vlastitim obradama. S tim ansamblom danas redovito nastupam.

2004. godine, tvoja supruga i ti zajedno osnivate AccoDuo, izdali ste CD Romance, nagrađeni ste posebnom nagra-dom ‘’Schnittke’’ u Italiji, svirali od Piazzolle i Machajdika Kon-cert za dva bajana i orkestar. Gdje ste još svirali? Imate li tre-nutno kakve nastupe u planu?

Tako je, nakon povratka u Za-greb sa studija u Puli, u procesu umjetničkog osamostaljivanja, moja supruga Ivana i ja osno-vali smo AccoDuo, ansambl klasičnih harmonika. Na svjet-skom glazbenom natjecanju IBLA Grand Prize na Siciliji 2008. u konkurenciji različitih instrume-nata, nagrađeni smo posebnom nagradom Schnittke. Od samih početaka koncentrirani smo na

nešto popularniji repertoar s naglaskom na vlastite obrade te na originalne skladbe nasta-le upravo za naš duo. Tako su nam svoja djela posvetili između ostalih i američki skladatelj Eric Schwartz, te harmonikašima dobro poznati ruski skladatelj Jevgenij Derbenko, skladavši nam trostavačnu Hrvatsku suitu i jednostavačnu Hrvatsku fan-taziju na međimurske teme. Oba djela planiramo predstaviti tije-kom sljedeće godine, a u neko dogledno vrijeme i snimiti. CD Romance zapravo je naše prvo iskustvo i susret sa snimanjem u studiju. Vjerojatno bismo danas mnoge stvari napravili drugačije jer smo uz neiskustvo snimali i s izrazito oskudnim budžetom pa je album nastao u svega 8 sati pod velikim pritiskom. Nama je ipak drag jer smo ga radili iskreno, s velikim entuzijazmom i ljubavlju te predstavlja našu glazbenu i životnu romansu.Veseli nas što je Romance zaradila odlične kritike na stručnim portalima Accordions Worldwide i The Classical Free-Reed, kao i reference uvaženih ličnosti iz svijeta harmonike poput A. L. Castaña, V. Besfamiljnova, F. Deschampsa, P. Soavea i dr. S Kaljinjingradskim komornim orkestrom svirali smo Piazzollina Godišnja doba u vlastitoj obradi za duo i komorni orkestar, dok smo s Pomorskom filharmonijom Paderewski i dirigentom Aleksan-drom Grefom u Poljskoj praiz-veli Dupli koncert za dva bajana i simfonijski orkestar kojeg nam je posvetio ugledni suvremeni

DIRIGENTSKI KUTAK DIRIGENTSKI KUTAK

skladatelj Peter Machajdik. Isto djelo izvedeno je i sa Slovačkom Sinfoniettom u Žilini i Bratislavi, međutim zbog rođenja našeg drugog djeteta, umjesto Ivane sa mnom je svirao harmonikaš Peter Katina, inače pobjednik Coupe Mondiale 1996. S AccoDuom nastupili smo neko-liko puta u Švicarskoj gdje smo održali i seminar za Union Ac-cordéoniste Mixte de Genève, u Italiji, Rusiji i Hrvatskoj. Nakon duže pauze zbog već navedenih obiteljskih razloga, vraćamo se nastupima na ljeto koji uključuju festivale, a u sljedećoj koncertnoj sezoni gostovat ćemo u Pekingu, svirajući s Pekinškim komornim orkestrom.

Ono što nam je posebno drago je to da si snimio sve četiri Dječje suite za harmoniku solo našeg skladatelja Davora Bobića. Kako je došlo do toga i imaš li u planu snimiti još koji CD? Nastupaš li još kao solist?

Do snimanja Dječjih suita za harmoniku objavljenih na albumu Sjene - glazba Davora Bobića došlo je potporom Ministarstva kulture RH koje je financijski omogućilo snimanje i izdavanje CD-a u nakladi Aulosa i Kon-certnog ureda Varaždin. To je ideja koju sam prilično dugo raz-vijao, a skladatelj ju je podupro, potaknuvši dijalog s glazbenim producentom i urednikom Vladimi-rom Gotalom koji je preuzeo logistiku repliciranja. Suradnjom s američkom tvrtkom PARMA Recordings, s kojom sam u dugogodišnjim kontaktima kasnije sam ostvario digitalno izdanje istog albuma na etiketi Navona koju distribuira poznati Naxos, što je konačno glazbu Davora Bobića plasiralo i na američko tržište.

Što se tiče novih izdanja, u Moskvi sam u studiju Ruskog državnog muzičkog teleradiocentra krajem

prošle godine, kao dirigent, snimio orkestralnu glazbu Roberta Di Marina s Ruskim simfonijskim orkestrom Prokofjev. Taj album naslova Elegia objavljen je ne-davno u digitalnom obliku na Amazon.com i iTunes, a fizičko izdanje, tj. CD očekuje se do kraja godine u izdanju austrijske kuće Classic Concert Records. Veće poteškoće vidim u izda-vanju, nego u snimanju. Naime, u glazbenoj industriji record label je brend i zaštitni znak povezan s marketingom glazbenih snimaka. Prema tome treba razlikovati CD u vlastitoj nakladi od CD-a ob-javljenog od izdavačke kuće koja će proizvod adekvatno plasirati, afirmirati i distribuirati, a prona-lazak zainteresiranog izdavača meni osobno nije nimalo lak.Također ne treba zaboraviti da sve publikacije podliježu raznoraznim pravnim registracijama, autorskim i izvođačkim pravima, itd. Iz tih razloga i financijskih (ne)uvjeta, konkretni planovi na tom području trenutno izostaju.Ne nastupam solistički u smislu recitala, nekako sam se isprofi-lirao u komornog glazbenika te kao solist nastupam jedino u smislu sviranja uz pratnju orkestra ili ansambla.

Kao dirigent, s kojim si sve orkestrima ravnao? 2010. go-dine je Koncert za gitaru i orke-star skladatelja Roberta Di Ma-rina imao svjetsku premijeru u Zadru na Glazbenim večerima, pod tvojim ravnanjem izvela ju je Luganska filharmonija i solist na gitari Robert Belinić. Reci nam nešto više o koncertu i o tvojoj suradnji s Robertom i filharmonijom.

Ravnao sam Kaljinjingradskim komornim orkestrom iz Rusije koji djeluje pod tamošnjom filharmoni-jom, zatim Luganskom filharmoni-jom iz Ukrajine, Ruskim simfoni-jskim orkestrom Prokofjev

iz Moskve, Hrvatskim komornim orkestrom i Zagrebačkim solistima te Philadelphia Symphony Orchestrom koji je rezidentni orkestar Atlantic Coast Opera Festivala. 2010., imao sam turneju u Hrvatskoj i Srbiji s Kaljinjingradskim komornim orkestrom te gostovanje s Lugan-skom filharmonijom na 50. jubilar-nom izdanju festivala Glazbene večeri u Sv. Donatu u Zadru. Budući da je filharmonija nepo-sredno prije dolaska u Hrvatsku gostovala u Beču, bilo je moguće ostvariti koncert, u protivnom, troškovi bi bili preveliki. Za tu priliku zamolio sam Di Marina da sklada Koncert za gitaru što je on s zadovoljstvom prihvatio, a rezul-tat je predivno i vrlo perspektivno ostvarenje kojem je Robert Belinić poklonio pedantnu i nadahnutu redakciju solističke dionice. S filharmonijom smo program preth-odno pripremili i izveli u Lugansku, doduše u nešto većem orkestral-nom sastavu.

S Robertom Belinićem surađujem od 2005. godine, kada smo prvi puta nastupili zajedno s Zagrebačkim solistima. Naša suradnja vezana je upravo za taj ansambl s kojim smo tijekom godina često svirali, između ostalog na turneji u Španjolskoj i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Iako smo išli u istu glazbenu školu i poznavali se kao učenici, pravo prijateljstvo počelo je kasnije. Robert je izniman glazbenik koji slijedi svoje strasti, ustraje, voli ono što radi, ostavlja svo svoje srce, svu svoju energiju, ono na-jbolje od sebe svaki put kad svira.

Gdje si sve nastupao i s kim si sve surađivao?

Uz ranije navedeno mnogo se toga još događalo u mojih pro-teklih 7 godina djelovanja, iako taj broj ne izgleda velik pa je teško

“Vjerujem da je iskustvo na sceni potrebno za kvalitetan pedagoški rad pa u tom smislu je taj „zajednički put“ logičan”

58 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 59

sve spomenuti. Nedavno sam proveo mjesec dana u SAD-u gostujući na festivalu „The Atlantic Coast Opera Festival“ u Phila-delphiji, i u New Jerseyu, gdje sam pripremao Mozartovu operu Figarov pir i dirigirao 5 predstava s dvije različite glumačke, tj. pjevačke postave. To je ujedno bio moj operni i američki debi. Izdvojio bih solističke nastupe s Cameratom Klaipedom u Litvi, Egipatskom filharmonijom u Kairu, Pekinškim međunarodnim ko-mornim orkestrom u Pekingu, seri-ju koncerata u Moskvi s Komornim orkestrom Kremlj te Piazzolla-Gala u moskovskoj dvorani Čajkovski s Moskovskim državnim simfonijski orkestrom Pavla Kogana, pod ravnanjem Granta Llewellyna, inače šefa di-rigenta North Carolina Symphony i BBC National Orchestra of Wales na kojem sam prvi i jedini put svi-rao cjelovečernji koncert sa sim-fonijskim orkestrom. Repertoar je

obuhvatio Piazzollin „Bandoneon sinfonico“ - Concierto de Nacar, Aconcagua i Adios Nonino te Las Cuatro Estaciones Portenas. Surađivao sam sa skladateljem iz Chicaga Primousom Fountainom čiju sam Drugu simfoniju praiz-veo s Luganskom filharmonijom. Djelo je naručio slavni američki producent i glazbenik Quincy Jones, dobitnik 27 Grammyja te prvi Afroamerikanac nominiran za Oscara u kategoriji najboljih originalnih skladbi. Također sam surađivao sa skladateljima: Dmitri-jem Jautuhovičem, nekadašnjem članom slavnog bjeloruskog ansambla Pesnyary, ravnavši praizvedbom njegove Simfonijske suite te Johnom Alanom Rosom, dirigiravši praizvedbu njegovog Klavirskog koncerta. Tu su još nastupi i suradnje s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Orkestrom opere HNK Ivana pl. Zajc u Rijeci, Zagrebačkim komornim orkestrom, internacio-

nalnim kvintetom u sklopu PagArt Festivala Nine i Lovre Pogorelić i dr.

U Koncertnoj dvorani Vatro-slava Lisinskog, u listopadu 2011., izvedena je pod tvojim ravnanjem operita Maria de Buenos Aires. Reci nam, koliko dugo su trajale pripreme pošto je postava zahtjevna, čija je bila inicijativa da se operita izvede po prvi put u Hrvatskoj? Tvoje iskustvo s Zagrebačkim solis-tima?

Maria de Buenos Aires izve-dena je povodom 90-te obljet-nice rođenja Astora Piazzolle na inicijativu koncertne poslovnice ArtAgent u koprodukciji s KD Vatroslav Lisinski. Iako se ideja za izvedbom javila još prije neko-liko godina, nedavno se uspjela realizirati jer je Lisinski podupro projekt uvrstivši ga u svoj poznati ciklus koncerata Lisinski sub-

otom. Pripreme cijelog projekta od organizacije do realizacije trajale su oko godinu dana, a probe u Zagrebu tjedan dana. Radi se o vrlo neobičnom djelu koje nailazi na podijeljeno mišljenje publike koja pak nerijetko zapravo ne shvaća pozadinu priče, iako je bila naglašena u promotivnim materi-jalima. Izrazito nadrealan tekst Horacia Fererra toliko je dvosmis-len i obmanjujuć da je i izvornim govornicima nejasan. Prema tome, niti hrvatski prijevod pro-jiciran tijekom izvedbe u tome nije zaostao. Vjerujem da je glazba uz scenu koja podupire dramu, ipak došla u prvi plan. S Zagrebačkim solistima surađujem niz godina i s njima je uvijek ugodno. Međutim, u ulozi dirigenta morate steći i opravdati povjerenje ansambla te su pred vama sasvim drugačiji zadaci. Budući da se od ranije poznajemo, izazov je bio tim veći. Ponekad je lakše raditi s orkestri-ma u kojima nemate prijateljskih

veza. Neposredno pred početak rada na operiti, proveli smo tjedan dana po turneji u Rusiji (Moskva, Petrograd, Hanti-Mansijsk) u sk-lopu Dana hrvatske kulture, gdje sam nastupio kao solist sa gita-ristom Petritom Çekuom pa se to još više izrazilo.Piazzollino tretiranje orkestra, uz artikulaciju, maniru itd., specifično je i zbog upotrebe tzv. tango tehnika kod gudača. On je neke obilježio kao tambor i lija, a radi se zapravo o nizu izvođačkih tehnika vezanih za tango glazbu poput chicharre, strapatte, arres-tre, latiga itd. Rad na neklasičnom repertoaru s klasičnim ansam-blima donosi određene poteškoće pa sam se nerijetko i sam našao s violinom u ruci, proučavajući efekte i pripremajući partituru. Nevjerojatno je koliko izvedba orkestra zapravo ovisi o dirigentu, a njihova neupućenost često je ra-zlog neprikladnog interepretiranja Piazzollinog orkestralnog opusa.

Često sam posvuda čuo komen-tare poput: „Stravinskog moramo opasno vježbati, to je teško, a Piazzolla, on ne može ispasti loše pa to je tango, to nam ide“. Posve je jasno da su problemi već u samom pristupu.

Imaš obitelj, vrlo si aktivan sa sviranjem i dirigiranjem, puno putuješ i još radiš u glazbenoj školi kao profesor harmonike. Kako to sve stigneš?

Prije svega, zbog velikog strpljen-ja, razumjevanja i potpore supru-ge Ivane, a zatim i cijele obitelji. Djeca pružaju drugu dimen-ziju životu, mnogo toga daju, ali mnogo i traže. Ima nešto u onome što je rekao veliki Antonio Janigro, a to je da u glazbi mogu potpuno uživati jedino oni kojima ona nije poziv. Naime, ambicije, odricanja i odsustva, trud koji nerijetko donosi i razočaranja su neizbježni

DIRIGENTSKI KUTAK

60 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 61

DIRIGENTSKI KUTAK

kako bi čovjek zaista živio glazbu i od glazbe. Bez tog saznanja i prihvaćanja, razvijanje glazbene ličnosti i karijere neće biti moguće. Nekad se zaista čini da je svijet postao premalen za muziku. Ipak, kao u svemu u životu, umjerenost bi trebala biti nekakva misao vodilja i svaki vid krajnosti: s jedne strane fanatizam, a druge svaštarenje, ne podržavam. Osobno, borim se još sa sobom u pronalasku ravnoteže. Ne sma-tram svoj posao kao posao, to je strast, igra, užitak koji se obnavlja. U glazbenoj školi također nailazim na razumijevanje te uspijevam odraditi nastavu odgođenu zbog pojedinih angažmana. Vjerujem da je iskustvo na sceni potrebno za kvalitetan pedagoški rad pa u tom smislu je taj „zajednički put“ logičan.

Koji su tvoji daljnji planovi na području glazbe?

U prvom planu, dogovoreni su dirigentski angažmani kroz 2012. godinu. U travnju me očekuje prvi nastup u Kanadi gdje ću dirigirati Prince George Symphony Orchestra u međukulturalnom projektu pod naslovom „Put svile“. Radi se o jedinstvenom glazbenom putovanju tragovima Marca Pola, od Italije do Kine, a na programu će se uz Istarsku suitu našeg Natka Devčića naći i praizvedba djela prije spomin-janog Roberta Di Marina. Kao solist, nastupit će George Gao na kineskom tradicionalnom instru-mentu erhu svirajući djelo Četiri drevne partiture iz Dunhuanga. Duanhuang je gradić na sjevero-zapadu Kine star više od 1700 go-dina i leži na granici velike pustin-je, točno na kraju povijesnog puta svile. 1900. godine, pronađena je kolekcija drevnih partitura u špilji regije Dunhuanga. Budući da su starije od 1700 godina, ove su partiture bez

sumnje najstariji glazbeni zapisi ljudske civilizacije. Specijalisti sa svih strana svijeta pokušali su dešifrirati muzički notacijski sistem korišten u partiturama i otkrili su da čudni simboli predstavljaju prstomet za instrument pipa. Ipak, pravu poteškoću dešifriranja pred-stavljala je prikladna dinamika, artikulacija, ritam i tempo. Četiri drevne partiture iz Dunhuanga skladatelja Huang An-luna pisane za erhu i simfonijski orkestar, posljednji je pokušaj interpretacije tih partitura. Ovo meni vrlo inte-resantno gostovanje ujedno je i dio programa odabira novog šefa dirigenta Prince George Sympho-ny Orchestra, gdje sam između velikog broja prijavljenih dirigenata uključen u 7 finalista,

iako kanadski državljani imaju prednost. U svibnju dirigiram dva koncerta s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom gdje će se solistički predstaviti talijanski pijanist Antonio Di Cristofano te američki pijanist i skladatelj John Alan Rose i njegova supruga sopranistica Singah Lee, zatim u lipnju Opolskom filharmoni-jom u Poljskoj dok u listopadu dirigiram Israel Netanya Kibbutz Orchestrom u Izraelu u sk-lopu međunarodnog gitarističkog festivala Guitar Gems, gdje ću sudjelovati i u radu prosudbene komisije natjecanja. U rujnu dirigiram Simfonijskim orkestrom Slovačkog radija u Bratislavi, gdje će u 1. klavirskom koncertu Čajkovskog nastupiti Stanislaw

DIRIGENTSKI KUTAK

Drzewiecki, pobjednik popular-nog Eurovizijskog natjecanja za mlade glazbenike 2000. godine te u studenom, Panonskom filharmonijom u Pečuhu, gdje će nastupiti Rade Mijatović u Čajkinovom Koncertu za bajan i orkestar. U studenom dirigi-ram Bjeloruskom nacionalnom filharmonijom u Minsku te Filarmonicom de Stat Arad u Rumunjskoj. Uvijek mi je želja i nastojanje surađivati s talenti-ranim kolegama, međusobno se potpomagati i kad je moguće uvrstiti harmoniku u simfonijske programe. Uz navedeno, mnogo je toga u razvoju, planu ili samo ideji te je pitanje šta će se, kako i kada uspjeti realizirati.

62 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 63

!

!

!

!

!

!

!"#$%&'

()**+

!

!

"!

!

#$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$!"#$%

!

!

#$$$$$$$$$$$

!

!

#" #$$$$$$$$$$$$

!

#$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$

"!

$%

!

!

!"#$% !"#$%

!"

!

#$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$

"

%%%%%%

%%%%%%

%%%&

& %%%

%%%%%%

%%&%%

%%'

( %%

)*

) )& ) ) % )( )* ) ) ) ) )& )' ) )& %' % %( %

+ ))

+ ))

+ )) % % % % ) &&

%

%%%%%%

%%%%%%

%%%%%%

%%%( %%%

%%%%

%%%%

%%%%

%%%%

&&% %

+

))

+

))

+

))

+

)) % %

&&

%%%%

%%%%

%%% %%%

%%%

( %%%

%%%

' %%%

%%%( %%

%

%%%

%%%

% %

+

) ) % % % %

+ ) ) ) ) )& ) )

%%%

%%%

%%%( %%%

%%%%%%

%%%(

) %%%%%%

%%%& %%%

&&

%% %%

&&

%% %%

+ ) ) ) ) )& ) )&&

%

%

%

%&&

%

%

%

%

&&

%%%%%%

&&

%%%%%%

%%%%%%

%%%& %%%

&&

%%%

%%%

&&

%%%

%%%

) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) )& ) ) % % % % ) + +

%%%& %%% %

%%& %%%

%%%

%%%

%%%

%%%

%

%

%

%

%

%

%

%

)

)+ +

IZ SKLADATELJSKOG PERA

Đeni Dekleva-Radaković, (1949.) Pazin

Prorektorica za nastavu i stu-dente; Predsjednica sustava za kvalitetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; Sveučilišni profesor u zvanju izvanrednog profesora na Odjelu za glazbu;Skladateljica ŠKOLOVANJE Srednja glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov” u Puli; Studij klasične harmonike Staatliche Musikschule, Tross-ingen, Njemačka; Kunstler-ische Solisten Klasse Staatli-che Musikschule,Trossingen, Njemačka; Studij kompozicije - Akademija za glasbo u Ljubljani, Slovenija

ZAPOSLENJESrednja glazbena škola “I. M. Ronjgov” u Puli: profesor har-monike; u nižoj glazbenoj školi profesor harmonike i gitare (1972. - 1974.); estradni umjetnik (1974.- 1975.); Glazbena škola u Pazinu: profesor klavira i har-monike (1975.-1976.); Glazbena škola u Poreču: profesor klavira i harmonike, voditelj i ravnatelj (1976.-1998.); Odsjek za glaz-benu kulturu, Pedagoški fakultet u Puli (1984.-1988.) harmonika; Odsjek za glazbenu kulturu i Odsjek za harmoniku, Filozof-ski fakultet u Puli; od 1997. god. predavač za Harmoniju na klaviru i Polifoniju; od 1998. god. docent za kolegije: Harmonija na klaviru i Polifoniju; stalno zaposlenje; od 2000. god. Predstojnik odsjeka za glazbenu kulturu i harmoniku; od 2000. – 2008. god. Voditelj izvanrednog studija za Glazbenu kulturu, Odjela za glazbu; od 2004. god. izvanredni profesor za Harmoniju na klaviru i Polifoniju; od 2005. god. izvanredni profesor za Harmoniju na klaviru, Polifoniju i Upoznavanje glazbene literature za klasičnu harmoniku; od 2007.

god. Prorektorica za nastavu, studente i kvalitetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; od siječnja 2010. god. reizbor u zvanje iz-vanrednog profesora za kolegije Polifonija (vokalna), Polifonija (instrumentalna), Harmonija na klaviru i Upoznavanje glazbene literature za klasičnu harmoniku. Članica je u umjetničkim i znan-stvenim udrugama te instituci-jama u zemlji i inozemstvu: HDS; HDPH; HDGU; FIA Freundeskreis internationale Akkordeonwettbe-werbe Klingenthal, Njemačka; Predsjednica je programskog i stručnog odbora - Susreta zboro-va Naš kanat je lip u Poreču; Predsjednica međunarodnog žirija na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli; Dopredsjednica Čakavskog sabora. NAGRAĐENE SKLADBE1985.godine : „Korneta“ za dječji dvoglasni zbor 1992. godine: “Triptih” za omladinski pjevački zbor 1991. godine: “Tri ple-sa“ za harmoniku 2002. godine: “Ča ću storit?” za mješoviti pjevački zbor 2004. godine: “Molitva” za so-pran i mješoviti pjevački zbor 2004. godine: “Naše su-peli” za mješoviti pjevački zbor i obou, fagot i tamb. 1993. godine: “La locandiera” balet za simfonijski orkestar 1998. godine: “Diverti-mento” za klarinet i glasovir 1999. godine: “El caro” za sopran i glasovir 2000. godine: “Tre ca-pricci” za flautu i glasovir 2002. godine: “Dialogo” za vibrafon i glasovir 2004. godine: “Incontri con maestro” za klarinet i glasovir 2006. godine: “Parole, pa-role” za flautu i harmoniku 2009. godine: “Due intermezzi” za komorni sastav (fl.,ob.,vibr., perc.,kl.,harm. i cb.)

2010. godine: “Incantesimo del gioco” za vibrafon i klavir 2008. godine: “Tvoja riječ” za mješoviti pjevački zbor 2009. godine: “Kad je Tvoje svjetlo” za mješoviti pjevački zbor

AUDIO NOSAČIGodine 2007. izdan je audio nosač: Skladbe za klavir (samo-stalni CD): s 9 naslova.Mnoge skladbe (12) nalaze se na audio nosačima s drugim autorima, dok su mnoge skladbe tiskane u zajedničkim izdanjima (15). S drugim autorima tiskano (19) dok je veći broj tiskan kao samostalno izdanje. TISKANE SKLADBE2002. Zbirka skladbi za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Zagreb, 2004. Skladbe za klavir - Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2004. Dvije suite za klavir - Sveučilišna knjižnica u Zagreb, 2005. Suita radosti za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2008. Duo za harmoniku fl. i cl. - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2005. Istarske zborske pjesme - Sveučilišna knjižnica u Puli 2007. Solo skladbe za harmoniku - Sveučilišna knjižnica u Puli 2008. Istarske glazbene minija-ture - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2009. Suoni dell vento za harmon-iku - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2009. Danze Capricciose klavir 4 mani i perc. - Sveučilišna knjižnica u Puli, 2010. Šegun i šegač za harmoniku i klavir – Sveuč. knjižnica u Puli, 2010. Zbirka skladbi harm.“Sviram i uživam” – Sveuč. knjižnica u Puli, 2010. Koncertna skladba za harm. “Rapsodija “I” – Sveuč. knjižnica u Puli

STRUČNA I UMJETNIČKA DJELATNOSTKao skladateljica, izvođač i peda-

IZ SKLADATELJSKOG PERA

ĐENI DEKLEVA- RADAKOVIĆ -

PORTRET

64 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 65

!

!

!

!

!

!

!"

!"

#"

#"

!"

!"

$%

$%

!"

!"

$%

$%

!"

!"

&%

&%

&%

&%

!"

!"

'

(

'

(

'

!

( )

'

(

'

!

(

'

"!

!"##$%&'()*"

!!

#

(

*+*, *, *, * *

*, *, *, *, * * * * * * ***

+**

+ **

+**

+ * * * ***

+**

+**

+**

+

*+- *- *- * * ** * *, *, *, *, *

*.

*+**+

/***

+-

01 *+

**+

/ ***

+

,0

1

* * * ***

+**

+**+

,- **+

2

**-

2

**2

**2

**2

**2

**2

**-

2

**2

**2

**

*+**+

/ **+,-0

1 * 2 *, 2 *3 2 * 2 *- 2*2

*-2*2*-2*2

**.- **

.**.

4 1 **.

- **.

**.

01

**.

- **. **

.

0 1

**. ** **--

**, **"*-4*+

.

*+.

*+.

0 1

/ 1 *.

0/ 1 *

.

0/ 1 *

.

0

*+ * *- *+

*+

**.- **

.**.

4 1

**.- **

.**.

4 1

**- **.

**.

4 1*.

* *- *.3 *, *

+

**+

- **+

**+

/ 1 *.

0/ 1 *

.

-4

/ 1 *34

*.

* *- *.3 * * * * * *, *, *3 *-

* * * * *, *, *3 *- * * * * *, *, *3 *- *+ **+

- **+ **

+

*+ **+

- **+ **

+ *+ **+

- **+ **

+ *+ **+

- **+

*+

*

*

. *

*

*

*-

- *

*

.

,

, *

*

*

*-

-

* * * * *, *, *3 * *-

##

5

5

.

##

5

5

. *

*

.

01 /

*.

* *- *

.

* *, **+

**+

**

+**+,-

##

5

5

##

5

5

. *

*

.

01 /

IZ SKLADATELJSKOG PERA

goginja je kroz dugi niz godina umjetničkog i pedagoškog rada sudjelovala u 52 što domaćim i međunarodnim povjerenstvima i žirijima; selektorica je za hrvat-ska natjecanja: puhačkih orke-stara, 2002.god. Pula; 43. i 44. Susret pjevačkih zborova 2010. i 2011.god. Novigrad.Urednica je: Zbirke Naš kanat je lip VII.-2004.god.; VIII.-2006.god.; IX.-2008. god.; X.-2010. god.; Zbirke duhovnih skladbi 1.-2007.god. U dosadašnjem pedagoškom i umjetničkom radu stekla je preko 34 priznanja od raznih ustanova, udruga, manifestacija itd. Djela skladateljice izvođena su na mnogim manifestacijama i koncer-tima u raznim gradovima (u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Fran-cuskoj, Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Ukrajini, Austriji, Islandu, Irskoj i Južnoj Americi - Čile, Kina itd.); a izvodili poznati umjetnici (J. Zlatar, V. Mlinarić, E. Moser, Mika Kunii, T. Sviben Jurkić i drugi); Simfonijski orkestar HRT, Zagreb, (dirigent M. Tarbu-kom itd.) Camerata da Trieste, Italija; itd. Kao skladateljica u svom stvara-nju koristi spoj suvremenog zvuka priklanjajući se korištenju ton-alnosti i atonalnosti s istarskom ljestvicom te uz primjenjivanje aleatorike i suvremenih elemenata u tehnici skladanja postiže svoju prepoznatljivu osobnost u svojim djelima. Nastoji pratiti suvremene trendove skladanja u Europi i svijetu. Sklada za solo instrumente, pjevačke zborove, komorne sastave, orkestralne ansamble kao i za vokalno - instrumentalne sastave. Osim što je skladateljica i glaz-bena pedadogoginja, ona je zborovođa mješovitog pjevačkog zbora “Joakim Rakovac” u Poreču i pijanistica u komornim ansam-blima: Duo Istrija i Duo Romantico

s kojim sudjeluje na raznim festivalima, glazbenim manifes-tacijama i koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Austrija, Slovenija, Mađarska, Češka i dr.) Djeluje kao promotor istarske i hrvatske glazbene umjetnosti u Istri i izvan naših granica.

KONTAKTĐeni Dekleva-Radaković:Jadranska 4, Poreč 52440Telefon:+385(0)52 431175, 385 993777014E-mail: dekleva@unipu.hr

IZ SKLADATELJSKOG PERA

Copyright © helena.mostarkic@gmail.com

mf

Allegretto

5

p cantabile e legato

9

poco cresc.

rit.13

f

a tempo17

poco accel.21

2

4

2

4

&

.. .

. . .. .

.∑

RAZIGRANI MIŠHelena Mostarkić

Za harmoniku solo

?.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

> > >

&

. . ..

. . .. .

.

.. .

?.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

&

?

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

&∑

?.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

> > >

&

.. .

. . .. .

.∑

?.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

> > >

&

. . ..

. . .. .

.

.>

.>

.>

?.

.

.

.

.

.

.

..>

.>.>

.

>

œœ œ œ œ

œ œ#œ

œœ

œ˙b

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œb

œœ

œb

b

œ

œœ

œ

œb œ œœb

œ

œ œ œœ œ œ

œ œ#œ

œœ

œœ

œ œ œ ‰œ

j

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œœœ

œ

œœœ

œ

œœœ

œ

œœœ

œœ œ

œœ

œœ

œ œ œœ

œœ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œœ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œœœ

œ

œœœ

œœ œ

œœ

œ˙

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œœœ

œ

œœœ

œ œ œœb

œ

œœ œ œ œ

œ œ#œ

œœ

œ˙b

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œb

œœ

œb

b

œ

œœ

œ

œb œ œœb

œ

œ œ œœ œ œ

œ œ#œ

œœ

œ‰

œ

J

‰ œ

J

‰œ

J

Œ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

œ

œ

œœ

‰

œ

œœœ

J

‰

œœœ

œ

J

‰

œ

œœœ

J

œ

j

‰

66 / / 2011./2012. 2011. / 2012. / / 67

BLITZ VIJESTIBLITZ VIJESTI

BELTANGO U ZAGREBU

Prvi put u Hrvatskoj 22. siječnja 2011. u Spoon lounge baru, u Hypo centru na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, ljubitelji tanga, ali i ljubitelji bandoneona/harmonike mogli su uživati u Beltango orkestru. U organi-zaciji udruge Tangoneo, organ-izirana je milonga „Sentimental“, a plesačice i plesači tanga, „kibiceri“ i ljubitelji bandoneona, mogli su uživati u prekrasnom doživljaju ansambla Beltango kojeg čine glazbenici: Alek-sandar Nikolić (bandoneon/har-monika), Jovan Bogosavljević (violina), Ivana Nikolić (klavir/vokal), Bogdan Pejić (el.gitara) i Ljubinko Lazić (kontrabas). U pauzama, za dobru atmosferu kroz tande i cortine, brinuo je tangueros i DJ Nemanja Marić.

Piše: Tomislav Lulić

PRAIZVEDBA CONCERTINATA ZA HARMONIKU I VIOLONČELO DAVORA BOBIĆA

Dana 14. ožujka, u okviru programa grada Maribora kao europske metropole kulture, praizveden je Concertinato za violončelo i harmoniku našeg skladatelja Davora Bobića. Djelo je nastalo na inici-jativu Boruta Zagoranskog, a uz njega je nastupio Ashok Klouda na violončelu.

Piše: Saša Bastalec

KONCERT OBOE I HARMONIKE

Neobičan koncert održan je 11. lipnja 2012. u idealnom ambijentu - Crkvi Sv. Franje Ksaverskog, u Zagrebu. Zanimljiva kombinacija instrumenata - Frieder Uhlig (oboa), Njemačka i Nikola Glavaš (harmonika), Hrvatska. Na pro-gramu su bila djela Geminiania, Saugueta, Hindemitha, Piazzolle, Rameau-a te Berinskog.

Piše: Tomislav Lulić

ZAVRŠNI KONCERT ODJELA ZA GLAZBU

14.6.2012. godine, u sklopu Završnog koncerta Odjela za glazbu na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, praizvedena je skladba skladateljice Sanje Drakulić “Karte na stol” za harmonikaški orkestarkoju je praizveo sveučilišni Aka-demski harmonikaški orkestar na čelu s dirigentom Denisom Modrušanom.

Piše: Saša Bastalec

LAURA ČUPERJANI: “DISAC-CORDION” ZA GLAS I HAR-MONIKU

Skladba je nastala 2011. go-dine na poticaj Sofije Cingule i Marije Vukoje. Praizvedba je bila 11.6.2011. u INK Pula u okviru 12. festivala komorne glaz-be Pulski glazbenici Puli. Skladbu su praizvele Sofija Cingula, mezzosopran teMarija Vukoja, harmonika.Koncipirana je u 3 dijela: nesklad, usklađivanje i sklad. Glas koji je tretiran gotovo instru-mentalno (bez teksta) i harmonika

su potpunoravnopravni te čine jednu neraskidivu cje-linu.Djela za harmoniku: “Becoming” za har-moniku solo (2009),

“Transaccordion” za desetharmonika (2010) i “Disaccordion” za glas i harmoniku (2011).Laura (Mjeda) Čuperjani rođena je 15. 10. 1971. godineu Beogradu. Srednje glazbeno obrazovanje stekla je u školi “Josip Slavenski” u Beogradu. Diplomirala je na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu,

na katedri za kompoziciju i orkestraciju, u klasi prof. Srđana Hofmana. Tijekom 1994. i 1995. godine surađivala je kao profesor teorijskih predmeta (harmonija, polifonija i poznavanje glazbala) u srednjoj glazbenoj školi “J. Slavenski” u Beogradu. Od 1998. do 2001. radila je na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, kao asistent na katedri za teorijske predmete (harmonija i priređivanje). Od 2007. godine predaje na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.Pišu: Marija Vukoja/Saša Bastalec

68 / / 2011./2012.