Upload
adela-b
View
57
Download
3
Embed Size (px)
DESCRIPTION
ekonomija
Citation preview
EKONOMSKE FUNKCIJE DRŽAVE
Ova lekcija bavi se ulogom države u ekonomiji. Kada savladate ovu lekciju znaćete:
Po čemu se država razlikuje od drugih učesnika na tržištu
Koji su razlozi za uključivanje države u funkcionisanje ekonomskog sistema
Šta su eksternalije i javne robe
Na koje načine država obezbjeđuje sredstva
Šta su porezi i kako se dijele
Čime se bavi ekonomija javnog izbora
DRŽAVA I EKONOMSKI SISTEMIDržava se od ostalih aktera u ekonomiji razlikuje po slijedećim osobinama:
U ekonomskim aktivnostima legitimno koristi moć
Većina roba i usluga koje država nudi su besplatne robe i usluge za krajnje korisnike
Donošenje odluka je kompleksno
EKONOMSKE FUNKCIJE DRŽAVE
Razlozi intervencije države:
• Tržišta u realnom životu funkcionišu na osnovu asimetrije u informacijama
• Tržišne strukture u realnosti nisu perfektne i tendiraju ka monopolskim ili kvazi-monopolskim strukturama
• Negativne eksternalije poslovanja pojedinaca i kompanija
• Tržište ne kreira sve vrste roba i usluga neophodnih za efikasno funkcionisanje društva
• Neravnomjernost distribucije dohotka
Osnovne ekonomske funkcije države su:
Stabilizacija ekonomije
Podsticanje konkurencije
Sprječavanje monopola
Rješavanje problema eksternalija
Obezbjeđivanje javnih roba i usluga
Redistribucija dohotka
Ostale ekonomske funkcije
Stabilizacija ekonomije kroz realizaciju tri osnovna makroekonomska cilja:
Puna zaposlenost
Stabilnost cijena
Ekonomski rast
Podsticanje konkurencije
Od suštinskog je značaja za efikasno djelovanje tržišta.
Ona prisiljava preduzeća da na najefikasniji način proizvode robe i usluge
Bez konkurencije cijena roba je veća a ponuda manja.
Sprječavanje monopola:
Regulacija cijena javnih roba
Javno vlasništvo
Deregulacija
Funkcija proizvodnih mogućnosti i intervencija države
Rješavanje problema eksternalija
tj.vanjskih učinaka ekonomske aktivnosti pojedinca ili privrednog subjekta na druge pojedince ili privredne subjekte, a da pri tome izazivači negativnih učinaka ne snose pune troškove, niti korisnici pozitivnih učinaka ostvaruju punu korist od ekonomske aktivnosti. Tržište suočeno sa pojavom eksternalija ne alocira resurse optimalno.
Rješavanje problema eksternalija (2)
Marginalni društveni troškovi
Ponuda je veća ako nisu uračunati društveni troškovi negativnih eksternalija
Coase teorema - Teza da, u svim situacijama u kojima nastaju eksternalije, strane uključene u kreiranje i snošenje njihovih efekata mogu postići sporazum kojim će eksternalije internalizirati u krugu učesnika i osigurati efikasnost
Obezbjeđivanje javnih roba i usluga (koje imaju sljedeće osobine):
Nemogućnost isključenja iz upotrebe
Marginalni troškovi proizvodnje jednaki su nuli
Negativne eksternalije i ponuda Pozitivne eksternalije i ponuda
Redistribucija dohotka :
Fiskalni prihodi
Fiskalni rashodi
Motivacija privrednih društava
Ostale ekonomske funkcije
Obezbjeđivanje informacija (npr. o vremenu)
Regulacija privrednih društava
Regulacija sudstva
FINANSIRANJE EKONOMSKIH FUNKCIJA DRŽAVE
Način finansiranja:• Porezi• Deficitarno finansiranje
Elementi poreza:• Poreska stopa• Poreski obveznik• Poreska osnova
Vrste poreza:• Direktni porezi• Indirektni porezi
Sistemi oporezivanja:• Sistem proporcionalnog oporezivanja
• Sistem progresivnog oporezivanja
• Sistem regresivnog oporezivanja
Poreska cijena
Ekonomija javnog izbora:
Koliko bi trebalo da iznose rashodi
Koliko će, u određenim političkim i ekonomskim uslovima, iznositi rashodi države.
Ekonomija javnog izbora:
Koliko bi trebalo da iznose rashodi
FUNKCIJA POLITIČKE PONUDE
Funkcija koja povezuje različite nivoe javnih rashoda i podrške glasača je funkcija političke ponude (FPP) (uz pretpostavku da se odluke donose prostom većinom (50% + 1 glas))
Odgovor na pitanje koliko će, u određenim političkim i ekonomskim uslovima, iznositi rashodi države.
• Karakteristike države kao ekonomskog aktera.
• Razlozi za aktivnu ulogu države
• Ekonomske funkcije države
• Eksternalije
• Javne robe
• Porezi
• Elementi poreza
• Deficitarno finansiranje države
• Podjela poreza
• Sistemi oporezivanja
• Ekonomija javnog izbora
- Finansijska tržišta i novac-
NOVAC I TRŽIŠTE NOVCA
Ova lekcija obrađuje slijedeća pitanja:
• Finansijska tržišta• Tržište kapitala• Tržište novca• Evolucija novca• Funkcije novca• Osobine novca• Ponuda novca• Tražnja novca• Ravnoteža na tržištu novca
FINANCIJSKA TRŽIŠTA
Elementi definicije finansijskog tržišta:
Institucionaliziran određen prostor Susret ponude i tražnje finansijskih sredstava
Podjela finansijskih tržišta:
Tržište novca Tržište kapitala Devizno tržište Derivatno finansijsko tržište
Tržište kapitala: instrumenti sa rokom dospjećadužim od godinu dana.
Osnovni instrumenti tržišta kapitala:
Dionice (obične i prioritetne) Obveznice (kompanija ili države odnosno državnih agencija)
Tržište novca: instrumenti sa rokom dospjeća dojedne godine.
NOVAC
Osnovne osobine novca su:
Konstantna nominalna vrijednost (100 KM)
Najlikvidniji oblik imovine (najmanji transakcioni troškovi )
Prenosivost
Trajnost (“samo cijela vrijedi”)
Djeljivost (1 KM = 100 konvertibilnih feninga)
Standardizacija (svaka kovanica od 1 KM je ista)
Prepoznatljivost (to je KM, a ne Kuna?)
Osnovne funkcije novca:
Univerzalno sredstvo razmjene
Javnost prihvata da razmjenjuje svu robu/usluge posredstvom novca, što predstavlja i osnov specijalizacije u ekonomiji.
Sredstvo očuvanja vrijednosti
pokušaji očuvanja vrijednosti držanjem određene robe/usluge uključuju rizik smanjivanja ili potpunog gubitka te vrijednosti. Nasuprot tome, držanjem novac ne gubi nominalnu vrijednost, koja je kao što smo već ukazali, konstantna.
Obračunska jedinica
Upoređivanje relativne vrijednosti robe/usluga bez novca, u savremenom poimanju ovog pojma, bilo bi vrlo komplikovano, ako ne i nemoguće. Međutim, mi to, zahvaljujući novcu, radimo jednostavno: čitanjem i upoređivanjem cijena različite robe/usluga
Sredstvo izražavanja odgođenih plaćanja
Kroz istoriju možemo pratiti nastanak slijedećihnovčanih sistema:
Metalni novčani standard (bakar, srebro, zlato)
Papirni novac kao reprezentant punovrijednog novca
Sistem fiducijarnog novca (prihvatljivost i predvidljivost)
Elektronski novac
No prije njih: Barter Robno-novčani promet Robni standard
Ponudu novca reguliše i kreira centralna banka posredstvom monetarne politike.
Osnovne funkcije centralne banke su:
Emisija novca Regulisanje kreditnog potencijala komercijalnih banaka Osiguranje likvidnosti komercijalnih banaka – funkcija zajmodavca posljednje instance Nadzor nad poslovanjem komercijalnih banaka Uloga fiskalnog agenta države
Da bi obavljala navedene funkcije centralna banka koristi slijedeće instrumente monetarne politike:
Operacije na otvorenom tržištu – kupovina i prodaja kratkoročnih državnih vrijednosnih papira Politika obaveznih rezervi Politika eskontne stope
Korištenje ugovora o reotkupu za upravljanje kamatnim stopama (kratkoročne)
Operacije otvorenog tržišta Kupovina i prodaja vrijednosnih papira Utiče na količinu novca u opticaju Primjer: CBBH kupuje obveznicu od građana
Aktiva BILANS STANJA CENTRALNE BANKE Pasiva Vrijednosni papiri 100.000 100.000 Rezerve
Ukupno 100.000 100.000 Ukupno
Aktiva BILANS STANJA KOMERCIJALNE BANKE Pasiva A. Rezerve B. Krediti
10.000 90.000
100.000 Depoziti
Ukupno 100.000 100.000 Ukupno
Operacije otvorenog tržišta – promjena 1
Aktiva BILANS STANJA CB Pasiva Vrijednosni papiri 110.000
(+ 10.000) 110.000
(+ 10.000) Rezerve
Ukupno 110.000 110.000 Ukupno
Aktiva BILANS STANJA – BANKA «A» (KM) Pasiva A. Rezerve 1. Obavezne 2. Višak B. Krediti
20.000 (+10.000)
11.000 (+9.000)
90.000
100.000 (+10.000)
Depoziti
Ukupno 110.000 110.000 Ukupno
Operacije otvorenog tržišta – promjena 2
Aktiva BILANS STANJA – BANKA «X» Pasiva A. Rezerve 1. Obavezne 2. Višak B. Krediti
11.000
11.000 0
99.000
(+9.000)
110.000
Depoziti
Ukupno 110.000 110.000 Ukupno
Aktiva BILANS STANJA – BANKA «Y» Pasiva A. Rezerve 1. Obavezne 2. Višak B. Krediti
19.000 (+9.000)
10.900 (+8.100)
90.000
109.000 (+9.000)
Depoziti
Ukupno 109.000 109.000 Ukupno
Novčani multiplikatorDR = rxDDStimulacija novčanog multiplikatora
Ekspanzija depozita i kredita Banka Novi depoziti Obavezne rezerve Mogući krediti
«A» 10.000 1.000 9.000 «B» 9.000 900 8.100 «C» 8.100 810 7.290 «D» 7.290 729 6.561 «E» 6.561 656 5.905 «F» 5.905 591 5.314 «G» 5.314 531 4.783 «H» 4.783 478 4.305 «I» 4.305 431 3.874 «J» 3.874 387 3.478
Ostale banke 34.686 3.487 31.381 Ukupno 100.000 10.000 90.000
DR = rxDDR= rezerve, r = stopa obaveznih rezervi, D = depoziti, D= promjena
TRAŽNJA NOVCA
Pojam tražnje novca ne podrazumijeva količinu koju je javnost spremna da potroši u određenom periodu (dan, mjesec, godina), već količinu novca koju je javnost spremna da drži u ukupnom portfoliju imovine.
Portfolio je skraćeni izraz za strukturu imovine koja uključuje gotov novac, vrijednosne papire i nekretnine
Tražnja novca može biti:
Transakciona Špekulativna
Tražnja novca zavisi od: Nominalne kamatne stope (oportunitetni trošak?)
Nominalnog nacionalnog dohotka
Ravnoteža na tržištu novca postiže se u tačci presjeka ponude i tražnje novca.
MEĐUNARODNA RAZMJENA I PLAĆANJA
Ova lekcija bavi se pitanjima koja nam detaljno objašnjavaju zbog čega i kako se nacionalne ekonomije uključuju u međunarodnu razmjenu, te kako se odvijaju i gdje se registruju plaćanja koja nastaju u međunarodnoj razmjeni.
Lekcija obuhvata sljedeće oblasti:
Specifičnosti međunarodne razmjene Motivi međunarodne razmjene
Apsolutne i komparativne prednosti Argumenti za ograničavanje slobodne trgovine Platni bilans Devizni kurs
ZAŠTO JE VAŽNO POZNAVATI MEĐUNARODNU RAZMJENU?
Osnovni razlog: uticaji spoljnjih faktora na nacionalnu ekonomiju i specifičnosti relacija u međunarodnim ekonomskim odnosima u odnosu na funkcionisanje nacionalne ekonomije.
Specifičnosti međunarodne razmjene: Veća mobilnost gotovih proizvoda od mobilnosti faktora proizvodnje u međunarodnoj razmjeni Nemobilnost prirodnih resursa Kulturne, političke ili jezičke prepreke u kretanju rada.
A KOJI SU MOTIVI? Opšti motivi razmjene: maksimizacija koristi (pojedinac ili domaćinstvo, ili maksimizacija dobiti (privredno društvo). A DRŽAVE?
MOTIVI MEĐUNARODNE RAZMJENE
Nacionalne ekonomije dobrovoljno učestvuju u međunarodnoj razmjeni samo ako ostvaruju dobit.
Razmjena podrazumijeva obostranu dobit, koja se distribuira između nacionalnih ekonomija. Kako je to moguće?
David Rikardo: “Principi političke ekonomije”, 1817: Teorija komparativnih prednosti
Daje odgovor na pitanje kako je moguće da dvije zemlje ostvare korist od razmjene iako jedna apsolutno zaostaje za drugom u proizvodnji.
Pojednostavljeni model: analiza dvije zemlje i dvije robe
TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI: POJMOVI
Apsolutna prednost: zemlja efikasnije proizvodi obje robe u odnosu na drugu zemlju, tj.: Proizvodnja iste količine robe za manje vremena Proizvodnja veće količine robe za isto vrijeme Proizvodnja iste količine proizvoda uz manje troškove Proizvodnja veće količine proizvoda uz iste troškove
Apsolutno zaostajanje: zemlja manje efikasno proizvodi obje robe u odnosu na drugu zemlju, tj.: Proizvodnja iste količine za više vremena Proizvodnja manje količine robe za isto vrijeme Proizvodnja iste količine proizvoda uz veće troškove Proizvodnja manje količine proizvoda uz iste troškove
Kako onda obje zemlje mogu imati korist od razmjene?
PO TEORIJI KOMPARATIVNIH PREDNOSTI:
“OSTVARIVANJE OBOSTRANE KORISTI OD RAZMJENE, UZ APSOLUTNO ZAOSTAJANJE JEDNE ZEMLJE U PROIZVODNJI, MOGUĆE JE AKO SE SVAKA ZEMLJA SPECIJALIZIRA ZA PROIZVODNJU I IZVOZ ONE ROBE U KOJOJ IMA NAJMANJE RELATIVNO ZAOSTAJANJE (IMA KOMPARATIVNU PREDNOST), A UVOZI ROBU U ČIJOJ PROIZVODNJI NAJVIŠE RELATIVNO ZAOSTAJE (IMA KOMPARATIVNO ZAOSTAJANJE)”.
TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI: POJMOVI (2)
Komparativna prednost: zemlja efikasnije proizvodi jednu robu u odnosu na drugu zemlju, tj.: Proizvodnja jedinice proizvoda uz manje oportunitetne troškove od onih u drugoj
zemlji. Proizvodnja veće količine proizvoda uz iste oporutunitetne troškove
Komparativno zaostajanje: zemlja manje efikasno proizvodi jednu robu u odnosu na drugu zemlju, tj.: Proizvodnja jedinice proizvoda uz veće oportunitetne troškove od onih u drugoj
zemlji. Proizvodnja manje količine proizvoda uz iste oporutunitetne troškove
TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI: ANALIZA
KLJUČNI FAKTOR ANALIZE: KOMPARACIJA (POREĐENJE) ODNOSA IZMEĐU DVIJE ROBE U DVIJE ZEMLJE
KLJUČNA PITANJA ANALIZE: koliko se jedne robe zemlja mora odreći da bi proizvela drugu robu? Koliko manje vremena potrošiti za proizvodnju jednog proizvoda da bi se proizveo drugi? I sl.
Primjer: Dvije zemlje: USA i Njemačka. Dvije robe: pšenica i svježa riba
Proizvod Broj sati rada/tona
USA Njemačka
Pšenica 2 5
Svježa riba 4 5
USA proizvodi tonu pšenice za 2 a Njemačka za 5 sati rada, dok za proizvodnju tone ribe USA utroši 4 a Njemačka 5 sati rada (razmatramo samo troškove rada, pretpostavljajući da su svi ostali troškovi proporcionalni troškovima rada i da su troškovi po jedinici rada proporcionalni za sve nivoe proizvodnje). USA su efikasnije u proizvodnji obje robe, tj u proizvodnji obje robe imaju apsolutnu prednost. Rad je u USA 2,5 puta produktivniji u proizvodnji pšenice (5/2 = 2,5) i 1,25 puta produktivniji u proizvodnji svježe ribe (5/4 = 1,25).
KOMPARATIVNE PREDNOSTI: UTVRĐIVANJE OPORTUNITETNIH TROŠKOVA
Proizvod Oportunitetni trošak
USA Njemačka
Pšenica ½ t ribe 1 t ribe
Svježa riba 2 t pšenice 1 t pšenice
Proizvod Broj sati rada/tona
USA Njemačka
Pšenica 2 5
Svježa riba 4 5
1. USA proizvodnjom 1 tone pšenice gubi mogućnost da koristi 2 sata u proizvodnji ribe (jer za proizvodnju tone ribe treba 4 sata rada, tj, za ½ tone treba 2 sata).
2. Njemačka za proizvodnju jedne tone pšenice gubi mogućnost da koristi 5 sati rada u proizvodnji ribe, tj, gubi mogućnost da proizvede 1 tonu ribe.
3. Očigledno je da su oportunitetni troškovi proizvodnje pšenice izražene u “izgubljenoj” proizvodnji ribe MANJI u USA.
1. USA proizvodnjom 1 tone ribe gubi mogućnost da koristi 4 sata u proizvodnji pšenice (jer za proizvodnju tone pšenice treba 4 sata rada), tj. gubi mogućnost proizvodnje 2 tone pšenice (2 puta po dva sata/tona).
2. Njemačka za proizvodnju jedne tone ribe gubi mogućnost da koristi 5 sati rada u proizvodnji pšenice, tj, gubi mogućnost da proizvede 1 tonu ribe.
R Njem
100
100
200
Pšenica (tona)
Riba (tona)
200
Funkcija proizvodnih mogućnosti Njemačke(1.000 rada sati raspoređeno između
proizvodnje pšenice i ribe)
3. Očigledno je da su oportunitetni troškovi proizvodnje ribe izražene u “izgubljenoj” proizvodnji pšenice MANJI u Njemačkoj.
ŠTA TO ZNAČI ZA SPECIJALIZACIJU I RAZMJENU IZMEĐU OVE DVIJE ZEMLJE?
OPORTUNITETNI TROŠKOVI I SPECIJALIZACIJA
ProizvodOportunitetni trošak
USA Njemačka
Pšenica ½ t ribe 1 t ribe
Svježa riba 2 t pšenice 1 t pšenice
1. Oportunitetni trošak proizvodnje pšenice je manji u USA nego u Njemačkoj (pola tone ribe u odnosu na 1 tonu ribe), a oportuniteni trošak proizvodnje svježe ribe je veći u USA nego u Njemačkoj (2 tone pšenice u odnosu na 1 tonu pšenice u Njemačkoj).
1. U skladu sa toerijom komparativnih prednosti, ZEMLJE SA MANJIM OPORTUNITETNIM TROŠKOVIMA U PROIZVODNJI NEKE ROBE IMAJU KOMPARATIVNU PREDNOST U PROIZVODNJI TE ROBE.
1. To znači sa USA imaju komparativnu prednost u proizvodnji pšenice, a Njemačka u proizvodnji ribe.
Zaključak: USA bi se trebale specijalizirati u proizvodnji pšenice, a Njemačka u proizvodnji ribe. Zapamtite ovaj zaključak !!!
PROIZVODNE MOGUĆNOSTI U ODSUSTVU RAZMJENE
Ako obje zemlje (USA i Njemačka) imaju po 1.000 sati rada za proizvodnju (i pšenice i ribe), i da cijene pšenice i ribe odražavaju količine rada koje treba utrošiti u proizvodnji tih roba, u skladu sa postojećom tražnjom za tim robama u svakoj pojedinačnoj zemlji raspoloživi sati će se rasporediti u proizvodnji te dvije robe na sljedeći način:
R USA
350
75
250
Pšenica (tona)
Riba (tona)
500
Funkcija proizvodnih mogućnosti USA(1.000 rada sati raspoređeno između
proizvodnje pšenice i ribe)
USA u raspoloživom vremenu može proizvesti 500 tona pšenice (bez proizvodnje ribe) ILI 250 tona svježe ribe (bez proizvodnje pšenice). Tražnja (pretpostavljena) za pšenicom i ribom određuje kombinaciju pšenice i ribe koja će se proizvoditi (350 tona pšenice i 75 tona ribe).
Njemačka u raspoloživom vremenu može proizvesti 200 tona pšenice (bez proizvodnje ribe) ILI 200 tona svježe ribe (bez proizvodnje pšenice). Tražnja (pretpostavljena) za pšenicom i ribom određuje kombinaciju pšenice i ribe koja će se proizvoditi (100 tona pšenice i 100 tona ribe).
GLOBALNE PROIZVODNE MOGUĆNOSTI U ODSUSTVU RAZMJENE
ProizvodProizvodnja (tona) Potrošnja (tona) Svijet (ukupno)
USA Njemačka USA Njemačka Proizvodnja Potrošnja
Pšenica 350 100 350 100 450 450
Svježa Riba 75 100 75 100 175 175
U odsustvu razmjene, funkcije proizvodnih mogućnosti istovremeno su i funkcije potrošnje. Ukupna svjetska proizvodnja (USA + Njemačka) i potrošnja određena je raspoloživim brojem sati za proizvodnju (1.000 + 1.000 = 2.000). Moglo bi se proizvesti maksimalno 700 tona pšenice (vidi funkciju proizvodnih mogućnosti: maksimum za pšenicu je 500 t u USA i 200 t u Njemačkoj, 500 + 200 = 700), ili 450 tona svježe ribe (250 + 200 = 450).
(Pretpostavljena) tražnja određuje svjetsku proizvodnju na nivou od 450 tona pšenice (vidi grafikon: 350 t USA + 100 t Njemačka = 450 t), i na isti način, 175 tona svježe ribe.
ŠTA ĆE SE DESITI AKO NJEMAČKI RIBARI PONUDE SVJEŽU RIBU U USA, U ZAMJENU ZA PŠENICU?
UZROCI SPECIJALIZACIJE I UTICAJ NA PROIZVODNE MOGUĆNOSTI
Njemački ribari shvataju da u USA mogu dobiti više pšenice u zamjenu za ribu, tj. prema odnosima razmjene pšenica:riba u USA za jednu tonu ribe mogu dobiti 2 tone pšenice. Nasuprot tome, u Njemačkoj za 1 tonu ribe dobili bi “samo” 1 tonu pšenice.
Dakle, za Njemačke ribare bilo koja količina pšenice koju dobiju iznad 1 tone, u zamjenu za 1 tonu ribe, predstavlja KORIST OD RAZMJENE sa USA.
Za USA, bilo koja količina pšenice manja od 2 tone koju bi dali za 1 tonu ribe, predstavlja KORIST OD RAZMJENE sa Njemačkom.
Dakle, bilo koji odnos međunarodne razmjene USA i Njemačke između 1:1 i 2:1 (pšenica:riba) donosio bi veću korist za obje zemlje, nego da razmjenjuju ribu i pšenicu unutar svake pojedinačne zemlje.
Ova spoznaja utiče na model proizvodnje u obje zemlje, tako što njemački poljoprivrednici prelaze na proizvodnju ribe, a USA ribari prelaze na proizvodnju pšenice. Svaka od zemalja specijalizuje se za proizvodnju robe u čijoj proizvodnji ima KOMPARATIVNU PREDNOST.
Kada se okonča specijalizacija, USA proizvodi SAMO pšenicu a Njemačka proizvodi SAMO svježu ribu.
MEĐUNARODNA RAZMJENA I GLOBALNA POTROŠNJA
Specijalizacija nije promijenila proizvodne mogućnosti niti jedne od zemalja, ali je uticala na potrošnju u tim zemljama, tako što se ravnoteža potrošnje promijenila u obje zemlje.
USA proizvodi 500 tona pšenice, a tražnja (pa time i potrošnja) je 350 tona. 150 tona razmjenjuje se sa Njemačkom čime se dobije 100 tona svježe ribe (pretpostavlja se da je odnos razmjene pšenica:riba = 1,5 : 1), umjesto 75 tona koje bi USA proizvela da sama proizvodi ribu. Dakle, korist od ove razmjene za USA je dodatna potrošnja od 25 tona ribe.
R USA
350
75
250
Pšenica (tona)
Riba (tona)
500
Proizvodnja i potrošnja USA
100 R’ USA
R Njem
100
100
200
Pšenica (tona)
Riba (tona)
200150
R’ Njem
Proizvodnja i potrošnja Njemačke
Njemačka proizvodi 200 tona ribe, a tražnja (pa time i potrošnja) je 100 tona. 100 tona razmjenjuje se sa USA čime se dobije 150 tona pšenice (pretpostavlja se da je odnos razmjene riba: pšenica 1,5 : 1 što je isto kao 1,5 : 1 za odnos pšenica : riba - vidi USA), umjesto 100 tona koje bi Njemačka proizvela da sama proizvodi pšenicu. Dakle, korist od ove razmjene za Njemačku je dodatna potrošnja od 50 tona pšenice.
SPECIJALIZACIJA I MEĐUNARODNA RAZMJENA
Proizvodnja i potrošnja prije specijalizacije i razmjene
ProizvodProizvodnja (tona) Potrošnja (tona) Svijet (ukupno)
USA Njemačka USA Njemačka Proizvodnja Potrošnja
Pšenica 350 100 350 100 450 450
Svježa Riba 75 100 75 100 175 175
Proizvodnja i potrošnja nakon specijalizacije i razmjene
ProizvodProizvodnja (tona) Potrošnja (tona) Svijet (ukupno)
USA Njemačka USA Njemačka Proizvodnja Potrošnja
Pšenica 500 0 350 150 500 500
Svježa Riba 0 200 100 100 200 200
Specijalizacijom i međunarodnom razmjenom povećala se i ukupna (USA + Njemačka) svjetska proizvodnja i ukupna svjetska potrošnja “svih” roba (pšenica i riba) u čijoj su se proizvodnji, u skladu sa teorijom komparativnih prednosti, specijalizovale zemlje koje su u proizvodnji pojedinih roba imale najmanje komparativno zaostajanje, tj, imale su komparativnu prednost. Tako su specijalizacija i međunarodna razmjena doprinijele poboljšanju životnog standarda stanovništva obje zemlje.
IZVORI KOMPARATIVNIH PREDNOSTI
Različiti su razlozi koji dovode do toga da neke zemlje u proizvodnji pojedinih roba imaju komparativne prednosti u odnosu na druge:
Prirodni uslovi određuju efikasnost u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, a npr. lokacija resursa (isto prirodni uslovi) određuje efikasnost proizvodnje zasnovane na prirodnim resursima
Stvoreni uslovi mogu također uticati na sticanje komparativnih prednosti. Npr. Japan, koji ima ograničene prirodne resurse, putem štednje i investicija u obrazovanje stekao je komparativne prednosti u proizvodnji roba/usluga.
Superiornost u znanjima također je važan izvor komparativnih prednosti (znanje inovacije efikasna proizvodnja ),
Tradicija također (Švajcarski satovi, Italijanske cipele, Švajcarska čokolada, Njemački automobili..)
Komparativne prednosti mogu nastati i usljed povratnog uticaja specijalizacije (npr. specijalizacijom se razvijaju znanja i vještine, što dovodi do unapređenja efikasnosti)
PROTEKCIONIZAM
I pored očiglednih prednosti međunarodne razmjene, ipak mnoge države preduzimaju mjere zaštite i ograničavaju slobodnu trgovinu., pretpostavljajući da se odnosi razmjene ne uspostavljaju uvijek na konkurentskoj osnovi, i da se njima često manipuliše. Npr:
Zemlja koja je na međunarodnom tržištu “monopolist” u proizvodnji neke robe (nafta, kafa, pamuk i sl.) može ograničiti izvoz, da bi povećala cijenu toj robi na međunarodnom tržištu. Ili, zemlja koja je “monopsonist” može ograničiti uvoz kako bi smanjila cijenu date robe na međunarodnom tržištu. Ovakve mjere povećavaju dobitke tih zemalja od međunarodne razmjene ali SAMO AKO druge zemlje ne preduzimaju slične mjere, koje bi izazvale smanjenje obima međunarodne razmjene i koristi svih tih zemalja.
Međunarodna razmjena utiče i na raspodjelu dohotka unutar zemalja koje učestvuju u međunarodnoj razmjeni. Npr. ako proizvodnja pšenice zahtijeva manje kapitala po radniku od proizvodnje ribe, specijalizacija u proizvodnji ribe oslobodiće više rada, a manje kapitala nego što je potrebno za proizvodnju ribe. Tako se javlja višak rada i manjak kapitala. Da bi se uspostavila ravnoteža, trebalo bi smanjiti cijenu rada i povećati “cijenu” kapitala, da bi se povećalo učešće rada u proizvodnji ribe. To dovodi do situacije da ribari u Njemačkoj ostvaruju dvostruku korist od specijalizacije: a) povećanje proizvodnje i dohotka, i b) veće učešće u raspodjeli tog povećanog dohotka. Nasuprot njima, poljoprivrednici u Njemačkoj imaju korist od povećanja nacionalnog dohotka, ali u njegovoj raspodjeli imaju manje učešće. Ako su komparativne prednosti male na njih međunarodna razmjena može uticati i negativno.
PROTEKCIONIZAM (2)
Na efekat razmjene utiče i mobilnost faktora proizvodnje. Npr. Ako se omogući uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u BiH, ti proizvodi biće jeftiniji nego ranije. Nadalje, strani izvoznici mlijeka mogli bi povećati kupovine BH proizvoda, što bi donijelo korist izvoznim industrijama u BiH. Ali, povećanjem uvoza smanjuje se tražnja za domaćim mliječnim proizvodima, pa bi to moglo dovesti do smanjenja domaće proizvodnje mlijeka, čime bi neki radnici ostali bez posla. Takvi radnici bi se protivili uvozu, navodeći kao argument za protekcionizam zaštitu (očuvanje) radnih mjesta.
Zaštita se može uvesti i za industrije u razvoju, dok se ne smanje inicijalno visoki troškovi. To takve industrije štiti od konkurencije i stvara uslove za njihovo dugoročno efikasno poslovanje.
Argument strateške trgovine također se česti koristi da bi se opravdale mjere zaštite. Naime, komparativne prednosti mogu se ostvarivati i na osnovu “ekonomije obima” ali je za to potrebno veće tržište i vrijeme, te se stoga privremena zaštita od inostrane konkurencije može smatrati potrebnom i opravdanom.
Očuvanje monopolske pozicije na tržištu može dovesti do toga da se domaći proizvođači koji imaju monopolski položaj u zemlji protive slobodnoj trgovini.
KOJI SE INSTRUMENTI KORISTE ZA OGRANIČAVANJE SLOBODNE MEĐUNARODNE RAZMJENE?
KOMERCIJALNA POLITIKA
KOMERCIJALNA POLITIKA ZAJEDNIČKI JE NAZIV ZA SVE RAZLIČITE MJERE KOJIMA SE OGRANIČAVA SLOBODNA MEĐUNARODNA RAZMJENA. Ove mjere obihvataju carine, kvote, dobrovoljna izvozna ograničenja, razne oblike necarinskih ograničenja, antidamping mjere, subvencije, izravnavajuće takse i propise o fer trgovini.
CARINE predstavljaju porez na robu iz uvoza i imaju uticaj na potrošače, proizvođače i nacionalnu ekonomiju u cjelini, a i značajan su izvor prihoda za državni budžet.
U analizi koristimo princip ponude i tražnje, te standardnu pretpostavku da je zemlja koju analiziramo “price-taker”, tj, da ne može uticati na cijenu na svjetskom tržištu. Bez carina, cijena u zemlji jednaka je cijenama na svjetskom tržištu (“c”), i zemlja proizvodi “QP”, dok je tražnja u zemlji “QT”. Razlika između proizvodnje i tražnje je “AB” (uvoz). Ako sada zemlja uvede carinu po stopi “C”, cijena robe raste sa c na c+C. Povećanje cijene dovodi do povećanja ponude domaćih proizvođača na QP1, dok se tražnja zbog povećanja cijena smanjuje na QT1. Zbirni rezultat uvođenja carina je povećanje domaće proizvodnje sa QP na QP1 i u skladu s tim i dobiti domaćih proizvođača. Nasuprot tome, potrošnja se smanjuje sa QT na QT1, a potrošači plaćaju i veću cijenu. Pored ovih efekata, uvođenje carine može donijeti i šire društvene koristi (poput veće zaposlenosti, ali i društvene troškove, koji uključuju gubitke potrošača, dobit proizvođača, prihode za državu i troškove suboptimalne alokacije resursa.
ANALIZA DRUŠTVENIH EFEKATA UVOĐENJA CARINA
c
količina
cije
na
Efekat carina
QP
BA
T
P
A’ B’c+C
QP1 QT1 QT
c
količina
cije
na
Društveni efekti carina
C
I T
PA
Ec+C
D
F GB
H
Suficit potrošača prije uvođenja carine jednak je trouglu ABC, a nakon uvođenja carine ADE. Potrošači po osnovu veće cijene gube BCED. Ono što izgube potrošači dobivaju proizvođači, a to je BDFH (nova cijena x količina proizvodnje), a dio dobiti ima i država (EGFH, što predstavlja količinu uvoza x carina po jedinici uvezenog proizvoda).
Dio povećanih prihoda preduzeća koriste da pokriju troškove proizvodnje, a ostatak (BIHD) je njihova dobit (cijena – marginalni troškovi).
Društveni gubici su rezultat povećanja cijene (CEG), i pogrešne alokacije resursa (FHI), jer je domaća proizvodnja povećana zato što je cijena povećana (jer bi joj u suprotnom troškovi bili preveliki), a domaći proizvodi su skuplji od onih koji bi bili uvezeni.
Ipak postoje i pozitivni efekti carina, npr. povećanje zaposlenosti...
OSTALI INSTRUMENTI KOMERCIJALNE POLITIKE
KVOTE: direktno kvantitativno ograničenje uvoza, sa efektom istim kao što je i efekat carina. Koriste se za smanjenje deficita platnog bilansa. Ako se dozvole za ovako ograničeni uvoz dodjeljuju putem aukcije, ostvaruju se i dodatni prihodi države. U slučaju da se direktno dodjeljuju, tada “odabrani” uvoznici mogu ostvariti rentu kupovinom u inostranstvu po nižim, i prodajom u zemlji po višim cijenama.
DOBROVOLJNA IZVOZNA OGRANIČENJA: nastaju pod pritiskom zemalja uvoznica, i zato što je kod izvoznika prisutan strah da bi neograničan izvoz mogao izazvati zaštitne mjere u zemljama koje uvoze. Efekti su identični kao kod kvota, samo nema dodatnih prihoda za državu. Karteli (npr. OPEC) su poseban oblik ove mjere motivisan maksimizacijom dobiti.
Ograničenja međunarodne razmjene mogu biti i reakcija na DAMPING, tj. na izvoz po cijeni koja je niža od troškova proivodnje ili od cijene na tržištu zemlje uvoznice.
Nekada i države podržavaju izvoz svojih proizvođača snoseći dio troškova proizvodnje (DIREKTNE SUBVENCIJE) ili dajući proizvođačima-izvoznicima povoljniji poreski tretman (INDIREKTNE SUBVENCIJE). Tada odnos razmjene ne određuju komparativne prednosti nego relativni odnosi subvencija. Efekti subvencija mogu se poništiti tako što se uvode IZRAVNAVAJUĆE TAKSE.
Pored pomenutih postoje i RAZLIČITI OBLICI REGULACIJE, poput utvrđivanja standarda koje robe moraju ispunjavati prilikom uvoza, što ograničava međunarodnu razmjenu (npr. različiti naponi električne energije).
PLATNI BILANS
Platni bilans obuhvata sve međunarodne novčane tokove neke zemlje: plaćanja koja su rezultat uvoza/izvoza, spoljnotrgovinske kredite, plaćanja vrijednosnih papira i nekretnina na međunarodnim tržištima, jednostrane transfere, kao i plaćanja koja vrši centralna banka neke zemlje.
DAKLE, platni bilans obuhvata sva plaćanja između REZIDENATA i NEREZIDENATA neke zemlje, i prodaju strane imoovine domaćim bankama od strane Cantralne banke.
Rezidenti su fizička lica se prebivalištem i pravna lica sa sjedištem u zemlji Nerezidenti su fizička lica se prebivalištem i pravna lica sa sjedištem van zemlje
PLATNI BILANS bilježi transakcije bez obzira na plaćanje – samo plaćanje bilježi se u DEVIZNOM BILANSU.
Sve stavke u platnom bilansu mogu biti: “Kredit” – obaveza nerezidenta prema rezidentu (izvoz), ili sticanje kupovne snage
rezidenta u inostranstvu. “Debit” – obaveza rezidenta prema nerezidentu, ili smanjenje kupovne snage rezidenta u
inostranstvu.
Plaćanja nerezidentima se vrše u valuti zemlje nerezidenta, tj., sa stanovišta rezidenta u DEVIZAMA (stranoj valuti). Pri tome se iznos deviza ekvivalentan iznosu u domaćoj valuti utvrđuje putem DEVIZNOG KURSA, koji predstavlja cijenu strane valute izraženu u domaćoj valuti.
PLATNI BILANS SASTOJI SE OD NEKOLIKO DIJELOVA KOJI SE ODNOSE NA VRSTE TRANSAKCIJA KOJE SE U NJIMA BILJEŽE.
BILANS TEKUĆIH TRANSAKCIJA I DEVIZNO TRŽIŠTE
Bilans tekućih transakcija (ili tekući platni bilans) je dio platnog bilansa u kome se iskazuju uvoz i izvoz robe i usluga i jednostrani transferi. On se sastoji iz tri dijela:
Bilans roba ili spoljnotrgovinski bilans Bilans usluga (turizam, transport, kamate, dividende, rad u inostranstvu...) Bilans jednostranih transfera (penzije, pomoći, pokloni...)
0.0Iznos US$
Dev
izni
kur
s
Devizno tržište
TUS$
PUS$
A
Ravnotežni devizni kurs
1.0
0.5
1.5
2.0
2.5
Ako uvoznik iz BiH kupi robu u USA, izvoznik iz USA želi da mu se plati u US$ a uvoznik u BiH kod domaće banke ima samo KM. Ako domaća banka nema US$, ona će ih kupiti na deviznom tržištu tako što će prodati KM, i tim US$ će izvršiti plaćanje u korist i za račun uvoznika. Na deviznom tržištu, kao i na svakom drugom, cijena robe (tj. devizni kurs US$) izražena u KM određuje na osnovu ponude i tražnje US$. Tražnja US$, uz
druge nepromijenjene uslove, zavisi od varijacija tražnje USA robe u BiH u odnosu na devizni kurs. Ako je cijena robe u USA 10 $, a devizni kurs je 2:1 (2 KM za 1 UD$) potrošači u BiH će za robu, bez troškova transporta, carine i sl. Platiti 20 KM. Ako pri toj cijeni BiH kupuje od USA milion komada robe, ukupna tražnja US$ na deviznom tržištu je 10 miliona US$.
ŠTA ĆE SE DOGODITI AKO SE PROMIJENI DEVIZNI KURS?
Bilans tekućih transakcija (ili tekući platni bilans) je dio platnog bilansa u kome se iskazuju uvoz i izvoz robe i usluga i jednostrani transferi. On se sastoji iz tri dijela:
Bilans roba ili spoljnotrgovinski bilans Bilans usluga (turizam, transport, kamate, dividende, rad u inostranstvu...) Bilans jednostranih transfera (penzije, pomoći, pokloni...)
0.0Iznos US$
Dev
izni
kur
s
Ravnoteža na deviznom tržištu
TUS$
PUS$
R
1.0
0.5
1.5
2.0
2.5P’US$
R’1.8
Ako uvoznik iz BiH kupi robu u USA, izvoznik iz USA želi da mu se plati u US$ a uvoznik u BiH kod domaće banke ima samo KM. Ako domaća banka nema US$, ona će ih kupiti na deviznom tržištu tako što će prodati KM, i tim US$ će izvršiti plaćanje u korist i za račun uvoznika. Na deviznom tržištu, kao i na svakom drugom, cijena robe (tj. devizni kurs US$) izražena u KM određuje na osnovu ponude i tražnje US$. Tražnja US$, uz druge nepromijenjene uslove, zavisi od varijacija tražnje USA robe u BiH u odnosu na devizni kurs. Ako je cijena robe u USA 10 $, a devizni kurs je 2:1 (2 KM za 1 UD$) potrošači u BiH će za robu, bez troškova transporta, carine i sl. Platiti 20 KM. Ako pri toj cijeni BiH kupuje od USA milion komada robe, ukupna tražnja US$ na deviznom tržištu je 10 miliona US$.
ŠTA ĆE SE DOGODITI AKO SE PROMIJENI DEVIZNI KURS?
Ako se devizni kurs smanji na 1,8 KM = 1 US$, roba iz USA, uz nepromijenjenu cijenu te robe u USA, postaće jeftinija za potrošače u BH, i umjesto 20 KM sada će koštati 18 KM (USA cijena je i dalje 10 US$). Potrošači će uz nižu cijenu tražiti i kupovati više robe (npr. 1,2 miliona komada), a to će povećati tražnju za US$ na deviznm tržištu sa 10 miliona na 12 miliona US$. Tada će se, ako pretpostavljamo da je tražnja za robom u BH cjenovno elastična (tj. da će se količina tražnje stvarno povećati sa smanjenjem njene cijene izražene u KM) povećati i ponuda dolara na deviznom tržištu, jer je sada cijena dolara, izražena u KM, porasla, tj. porastao je devizni kurs dolara
0.0Iznos US$
Dev
izni
kur
sRavnoteža na deviznom tržištu
TUS$
PUS$
R
1.0
0.5
1.5
2.0
2.5P’US$
R’1.8
Primjer: Američki kupci kupuju robu iz BH koja u BH košta 200 KM. Ona u US po kursu 2:1 u US košta 100 US$. Pretpostavimo da je ukupna prodaja proizvoda iz BH po cijeni od 100 UD$ 20,000 komada. Na deviznom tržištu se zbog toga nudi 2 miliona dolara (20,000 po 100 $ u KM = 4 miliona KM koje US kupcima trebaju da bi kupili robu. Ako bi se devizni kurs povećao, tj. cijena dolara izražena u KM bi se povećala na 2,5 KM, tada bi cijena BH proizvoda u US iznosila 80 US$ (89 = 200 / 2,5). Ako je tražnja cjenovno elastična, količina BH proizvoda koja će se tražiti u US porast će na npr. (pretpostavljamo) 30,000 komada, pa će se po novom kursu sada tražiti 6 miliona KM (30,000 x 200 KM), i za to će se na deviznom tržištu nuditi 2,4 miliona dolara (6 miliona / 2,5). Dakle, ponuda US$ povećala se sa 2 na 2,4 miliona zbog povećanja deviznog kursa US$ izraženog u KM. ŠTA NAM OVO GOVORI?
RAVNOTEŽA NA DEVIZNOM TRŽIŠTU I DEVIZNI KURS
U početnom stanju devizni kurs bio je 2 KM = 1 US$. Pretpostavimo da se povećaju jednostrani transferi iz USA u BH, što povećava ponudu US$ u BH , i samim tim uz nepromijenjenu tražnju (dakle, višak ponude) “cijena” dolara se smanjuje na 1,8 KM = 1 US$. Tada US robe postaju jeftinije u BH, pa se njihova tražnja povećava, a samim tim raste i tražnja za US$ kojima se te robe trebaju platiti (mijenja se količina tražnje, jer je došlo do promjene cijene US$, dakle, pomijeranje po funkciji tražnje, a ne pomijeranje funkcije tražnje).
Istovremeno BH robe postaju skuplje u USA, pa se njihova količina tražnje smanjuje i samim tim i tražnja za KM i ponuda US$, pa se uz istu ponudu KM “cijena” tj. devizni kurs KM smanjuje.
0.0Iznos US$
Dev
izni
kur
sRavnoteža na deviznom tržištu
TUS$
PUS$
R
1.0
0.5
1.5
2.0
2.5P’US$
R’1.8
Slijed događaja (veći transferi US$ u BH, smanjenje “cijene” US$ u BiH, podsticanje izvoza iz US i destimulisanje izvoza iz BiH) dovodi do formiranja novog kursa 1,8 KM za 1 US$. US$ je depresirao u odnosu na KM (smanjila mu se cijena izražena u KM) a KM je apresirala u odnosu na US$.
BILANS KAPITALNIH TRANSAKCIJA
U ovom dijelu platnog bilansa evidentiraju se transakcije poput međunarodnog kreditiranja ili kupovine i prodaje imovine. U ove transakcije spadaju:
Direktne strane investicije (dugoročno kretanje kapitala s ciljem sticanja vlasništva i ostvarivanja profita)
Portfolio investicije (dugoročno kretanje kapitala s ciljem ostvarivanja profita) Kratkoročno kretanje kapitala :
autonomno - spoljnotrgovinski krediti, špekulacijeili kompenzirajuće - finansiranje deficita platnog bilansa
Registruje se: Priliv kapitala: nerezidenti kupuju imovinu u BH ili se rezidenti zadužuju u inostranstvu,
ili Odliv kapitala: rezidenti kupuju imovinu u inostranstvu ili se nerezidenti zadužuju u
zemlji.
PRILIV znači i povećanje tražnje za KM na deviznom tržištu a ODLIV znači povećanje ponude na deviznom tržištu.
Kada bi postojao samo tekući platni bilans ravnoteža platnog bilansa značila bi da je: UVOZ ROBA + UVOZ USLUGA + TRANSFERI U INOSTRANSTVO = IZVOZ ROBA
+ IZVOZ USLUGA + TRANSFERI IZ INOSTRANSTVA. Kapitalne transakcije povećavaju mogućnosti finansiranja uvoza jer se sada uvoz može
finansirati i zaduživanjem u inostranstvu ili prodajom imovine nerezidentima. Ako je, pak, izvoz veći od uvoza, platežna moć nerezidenata može se održati kreditiranjem nerezidenata ili kupovinom imovine u inostranstvu.
ŠTO ZNAČi ...
POVEZANOST TEKUĆEG I KAPITALNOG BILANSA
... DA SU TEKUĆI I KAPITALNI BILANS USKO POVEZANI, ŠTO ILUSTRUJE I SLJEDEĆI (HIPOTETSKI) PRIMJER:
DEBIT KREDITA. BILANS TEKUĆIH TRANSAKCIJA 120
1. Izvoz robe 2,0002. Uvoz robe 2,400I. Neto izvoz/uvoz robe 400
3. Izvoz usluga 5004. Uvoz usluga 300II. Neto izvoz/uvoz usluga 200
5. Jednostrani transferi (grantovi) u inostranstvo 1006. Jednostrani transferi (grantovi) iz insotranstva 180III. Neto jednostrani transferi (grantovi) 80
B. BILANS KAPITALNIH TRANSAKCIJA 120
1. Strane direktne investicije inostranstvu 1002. Strane direktne investicije iz inostranstva 200I. Neto strane direktne investicije 100
3. Portfolio investicije u inostranstvo 2504. Portfolio investicije iz inostranstva 300II. Neto portfolio investicije 50
III. Neto kratkoročni kapital 30
Uvoz robe veći je od izvoza za 400 KM, uvoz usluga manji za 200 KM a jednostrani transferi nerezidenata veći od transfera rezidenata za 80 KM. Saldo bilansa tekućih transakcija iskazuje deficit od 120 KM.
U bilansu kapitalnih transakcija, SDI u zemlju veće su od SDI rezidenata u inostranstvu za 100 KM, portfolio investicije veće su za 50 KM a nerezidenti imaju obavezu po osnovu kratkoročnog kapitala od 30 KM. Bilans kapitalnih transakcija iskazuje suficit od 120 KM. SUFICIT B = DEFICIT A, pa je platni bilans u cjelini uravnotežen.
ALI TO NIJE SVE.BILANS MONETARNIH REZERVI
Treći dio platnog bilansa, bilans monetarnih rezervi, uključuje zlato i devize u centralnoj banci, Specijalna Prava Vučenja (SPV, ili SDR), i rezerve kod Međunarodnog Monetarnog Fonda.
DEBIT KREDITA. BILANS TEKUĆIH TRANSAKCIJA 120
1. Izvoz robe 2,0002. Uvoz robe 2,400I. Neto izvoz/uvoz robe 400
3. Izvoz usluga 5004. Uvoz usluga 300II. Neto izvoz/uvoz usluga 200
5. Jednostrani transferi (grantovi) u inostranstvo 1006. Jednostrani transferi (grantovi) iz insotranstva 180III. Neto jednostrani transferi (grantovi) 80
B. BILANS KAPITALNIH TRANSAKCIJA 80
1. Strane direktne investicije inostranstvu 1002. Strane direktne investicije iz inostranstva 160I. Neto strane direktne investicije 60
3. Portfolio investicije u inostranstvo 2504. Portfolio investicije iz inostranstva 300II. Neto portfolio investicije 50
III. Neto kratkoročni kapital 30
C. BILANS MONETARNIH REZERVI 40
Ove rezerve služe za finansiranje deficita tekućeg platnog bilansa ili za održavanje deviznog kursa nacionalne valute (napomena: šta je valutni odbor nego: pokriće KM rezervama u Eurima).Tako bi deficit tekućeg platnog bilansa značio smanjenje deviznih rezervi, a suficit bi doveo do njihovog povećanja.Ako prva dva dijela platnog bilansa nisu uravnotežena, bilans monetarnih rezervi služi za uravnoteženje platnog bilansa u cijelini.ZBIR “A” + “B” + “C” jednak je nuli !!!
Ali kako se monetarnim rezervama održava devizni kurs?
INTERVENCIJA MONETARNIM REZERVAMA Centralne banke održavaju devizni kurs nacionalne valute kupovinom i prodajom deviza.
0.0Iznos US$
De
vizn
i ku
rs
Intervencija monetarnim rezervama
TUS$
PUS$
R
1.0
0.5
1.5
2.0
2.5P’US$
R’
T’US$
Kada bi pri početnom deviznom kursu dolara 2 KM = 1 US$ došlo do povećanog priliva i smanjenja kursa (depresijacije) USD u odnosu na KM, Centralna banka USA je dio KM koji ima u rezervi utrošila na kupovinu viška US$, i tako smanjila ponudu US$. Alternativno, Centralna banka BH mogla bi prodavati KM na deviznom tržištu i da poveća rezerve US$. Rezultat je isti u oba slučaja: tražnja US$ se povećava i devizni kurs vraća se na prvobitni nivo.A ŠTA AKO SE DEVIZNI KURS NE UTVRĐUJE ISKLJUČIVO NA BAZI PONUDE I TRAŽNJE?
VRSTE DEVIZNIH KURSEVA
Fluktuirajući devizni kurs postoji u slučaju kada se, kako smo dosada pretpostavljali, devizni kurs određuje isključivo na bazi ponude i tražnje na deviznom tržištu. Deficit platnog bilansa u tom slučaju nije moguć, i sve neravnoteže otklanjaju se automatskim prilagođavanjem deviznog kursa.
Nasuprot tome, fiksni devizni kurs postoji kada je odnos dvije valute fiksan, uz dozvoljeno odstupanje od + ili - 1 %, i kada postoji aktivna uloga centralne banke u održavanju tog kursa.
Između ova dva ekstremna slučaja postoje još i fleksibilni devizni kurs (dozvoljene fluktuacije od utvrđenog odnosa dvije valute od + ili - 5%, i klizajući devizni kurs, kada su dozvoljena češća i manja prilagođavanja od + ili - 2 do 3 %, u skladu sa odabranim pokazateljima (konkurentnost izvoza, promjena nivoa cijena i sl).
Svi navedeni kursevi spadaju u sistem konvertibilne valute, a pod konvertibilnošću se podrazumijeva pravo konverzije jedne u drugu valutu na deviznom tržištu.
U pravilu, male zemlje odlučuju se za fiksni devizni kurs, koji reducira transakcione troškove i rizike deviznog kursa, Nasuprot tome, opredjeljenje za fluktuirajući devizni kurs zahtijeva skupe i razvijene institucije potrebne da bi se vodila monetarna politika i da bi se upravljalo finansijskim tržištima, što male zemlje vrlo rijetko imaju ili si mogu priuštiti.