S e m i n a r s k i r a d

E K O N O M S K E I D E J E A N T I K E

SADRŽAJ:

Uvod.........................................................................................................................1

1. Antika..............................................................................................................2

2. Grčka...............................................................................................................2

2.1. HEZIOD.....................................................................................................22.2. DEMOKRIT................................................................................................32.3. KSENOFONT..............................................................................................32.4. PLATON.....................................................................................................42.5. ARISTOTEL................................................................................................5

3. Rim..................................................................................................................7

3.1. KATON, MARKO PORCIJE.........................................................................83.2. BRAĆA GRASI, TIBERIJE I GAJ.................................................................83.3. CICERON MARKO TULIJE.........................................................................83.4. KAR TIT LUKRECIJE.................................................................................93.5. LUCIJE MODERAT.....................................................................................9

4. Kina...............................................................................................................10

4.1. LAOZI......................................................................................................104.2. CHUANG TZU..........................................................................................104.3. MENNG ZI (MENCIJE).............................................................................11

Zaključak..............................................................................................................13

Popis literature.....................................................................................................14

Kazalo pojmova i imena.........................................................................................15

Sažetak: Iako se danas ekonomija smatra mladom znanosti, pisana ostavština

ukazuje da je i u Starom vijeku bilo ljudi, uglavnom filozofa, koji su pokušali

objasniti određene ekonomske pojave. Tvorci tih djela nisu se upuštali u dublju

analizu ekonomskih pojava, već su ih samo opisivali. Međutim, iz tih radova

može se zaključiti da su i tada ljudi razmišljali u skladu s ekonomskim

zakonitostima, te da je djelovala ekonomska logika u ponašanju ljudi. U to doba

se, prvi put u povijesti, javlja termin ekonomija.

Ključne riječi: ekonomska misao, povijest ekonomije, antička Grčka, antički

Rim, antička Kina.

Uvod

Cilj ovog seminarskog rada predstavljanje je ekonomskih ideja nastalih u antičko

doba koje obuhvaća period od oko 1200 godina. Kako se ekonomija može

definirati kao „znanstvena disciplinu koja proučava kako se društvo koristi

oskudnim resursima prirode radi proizvodnje dobara i usluga, te njihova

raspodjeljivanja među članove društva“ (Grubišić, 2000), za pretpostaviti je da su

se ljudi od samog početaka društvenih zajednica bavili ekonomskim idejama. Ni

velike civilizacije Mezopotamije ili Egipta ne bi mogle opstati bez ikakvog

ekonomskog promišljanja i planiranja. Malobrojna su pisana djela iz antičkog

doba koja su ostala sačuvana do naših dana, no iz onoga što nam je poznato,

ekonomskim pitanjima su se bavili filozofi, političari, državni namjesnici,

pravnici i sl. Sam pojam „ekonomija“ prvi put je upotrijebljen u antičko doba

(složenica od grčkih riječi oikos = kuća, nomos = zakon, pravilo), iako ne u

širokom značenju u kojem se danas upotrebljava. Zanimljivo je da su neke

ekonomske ideje, koje se smatraju idejama modernog doba, već opisane u tim

djelima. Karakteristika antičke ekonomske misli je što se općenito smatralo da je

važnija upotrebna od prometne vrijednosti (Reić & Mihaljević, 2003).

Svrha ovog seminarskog rada je pokazati da mnoge ekonomske ideje nisu nastale

u novije vrijeme, one se pojavljuju i u antičkom dobu, opisane su u raznim

filozofskim i drugim djelima. Iako te ideje nisu nastale na znanstveni način, ipak

imaju svoju vrijednost.

U prvom poglavlju bit će objašnjeno koji vremenski period obuhvaća antika, te

kratak opis najznačajnijih antičkih kultura. U drugom poglavlju govorit će se o

ekonomskim idejama antičke Grčke. Tako će biti opisane ideje Hezioda,

Demokrita, Ksenofonta, Platona i Aristotela. U trećem poglavlju spomenut će se

ekonomske ideje starog Rima. Među najznačajnijim predstavnicima su Katon,

braća Grasi, Ciceron, Kar Tit Lukrecije i Lucije Moderat. U četvrtom,

posljednjem, poglavlju bit će govora o staroj Kini i ekonomskim idejama Laozija,

Chuang Tzu i Mencija.

Pri pisanju ovog seminarskog rada korištena je metoda deskripcije i komparacije.

1

1. Antika

U uobičajenoj podjeli povijesti, Antika obuhvaća dio Starog vijeka (koji počinje

3000. pr.n.e. otkrićem pisma, a završava 476. godine padom Zapadnog Rimskog

Carstva). U užem smislu u literaturi Antika označava kulture izrasle na obalama

Sredozemlja u razdoblju od oko 1200. ili 800. g. pr.n.e. do oko 500. ili 600 g.n.e.

Pod antikom se obično razumijeva kulturna povijest Stare Grčke i Rima i svih

zemalja koje su bile pod utjecajem grčke i rimske kulture. Također, pojam antika

može obuhvatiti i druge sredozemne kulture toga razdoblja (npr. židovsku,

perzijsku, egipatsku, keltsku itd.). U ovom radu u antičke civilizacije bit će

uključene sve stare ili drevne civilizacije koje su se u raznim područjima Zemlje

javile prije ili u vrijeme stare Grčke i Rima.

2. Grčka

Procvatom grčkih gradova država, pri put u povijesti izdvaja se filozofsko-

znanstveni oblik mišljenja iz religioznog. U to doba nastaju filozofske škole koje

su se bavile pitanjima spoznaje. Između ostalog, neki slavni filozofi dotakli su se i

ekonomskih pitanja.

2.1. Heziod

Heziod se često spominje kao prvi ekonomist. Živio je u 8. stoljeću pr.n.e., u

maloj poljoprivrednoj zajednici koja je često patila od oskudice. Heziod je stoga

osjetljiv na vječan problem oskudice na zemlji. On shvaća da postoji jaz između

ljudskih želja i stvarnosti. Napisao je pjesmu „Rad i dani“ u kojoj opisuje temeljni

ekonomski problem nedostatka sredstava za ostvarivanje svih ljudskih potreba i

želja. On primjećuje da zbog nestašice vrijeme, rad i proizvodnja roba moraju biti

2

efikasno raspoređeni. Heziod analizira važnost rada i kapitala koji stavlja kraj

čovjekovog slobodnog vremena. On ukazuje na to da je potrebna društvena osuda

ljudske lijenosti, te porast potrošnje kako bi se povećao ekonomski razvoj i rast.

Također smatra da natjecateljski duh, i pozitivni sukob smanjuje probleme

oskudice.

Heziod je bio u korist vladavine prava i dijeljenje pravde kako bi se osigurala

stabilnost i red u društvu. Bio je protiv korumpiranih metoda bogaćenja i pljačke.

2.2. Demokrit

Demokrit, (460. – 370. god. pr.n.e.), bio je suvremenik Sokrata. Demokrit je bio

istaknuti grčki naučnik.

U pogledu ekonomske misli, Demokrit je prvi razvio subjektivnu teoriju

vrijednosti, koja govori o tome da ista stvar nema istu vrijednost za sve ljude, čak

da jedna stvar ne mora istom čovjeku uvijek biti iste vrijednosti. Također je

istaknuo negativan utjecaj preobilnosti opskrbe.

Demokrit je prvi pisao o ideji vremenske preferencije. (Ptak, 2009) Bio je jedan

od prvih koji je stao obranu privatnog vlasništva. Smatrao je da će se ljudi više

truditi za svoju imovinu nego zajedničku.

2.3. Ksenofont

Ksenofont (430. - 354. god. pr.n.e.), atenski plemić i vojni general, bio je

Sokratov učenik i suvremenik Platona. Poznat je po svom djelu „Oikonomikus“

gdje se prvi put javlja termin ekonomija.

Ksenofont je, kao i mnogi njegovi sugrađani, prezirao obrtništvo i trgovinu, a

smatra da je jedino ispravna naturalna privreda, što znači da svako društvo

proizvodi za sebe apsolutno sve što mu je potrebno. Bio je pobornik

robovlasničkog poretka i smatrao je pojavu trgovine i obrtništva opasnim za

njegovu budućnost.

3

Ksenofont je već tada uvidio prednosti podjele rada i njen utjecaj na povećanje

blagostanja. Ksenofont predviđa da će povećanje podjele rada utjecati na

povećanje proizvodnje.

Slika 1. Ksenofont

(izvor: Anonymous [Internet])

Osim toga, Ksenofont je objasnio utjecaj ponude i potražnje na vrijednost robe.

(Ptak, 2009) On je primijetio da povećanje nabave roba uzrokuje pad cijene.

Ksenofont je predložio primjenu ravnoteže u ekonomiji, te je smatrao da treba

reagirati u slučajevima pomaka ponude i potražnje. Ovo je objasnio na primjeru

proizvodnje bakra: kada ima previše ljudi koji obrađuju bakar, bakar postaje

jeftin, ne može se više živjeti od proizvodnje te se proizvođači bakra okreću

drugim aktivnostima. Isto dešava i u drugim djelatnostima.

2.4. Platon

Platon (427. - 347. god. pr.n.e.) je bio veliki grčki filozof, učenik Sokratov i učitelj

Aristotelov. Njegove filozofske misli su protkane ekonomskim idejama. Jedna od

njegovih misli je podjela stanovnika na radnike, vojnike i vladare (Kalin, 2009).

4

Smatrao je da su vrlina i bogatstvo nespojivi. Kao i mnogi njegovi suvremenici,

smatrao je da bi se trgovinom trebali baviti samo stranci, jer ona nije dostojna

Atenjana.

Slika 2. Platon (lijevo) i Aristotel (desno), detalj Atenske škole, Rafaelove freske.

Aristotel u ruci drži primjerak svoje Nikomahove etike

(izvor: Anonymous [Internet])

Njegova važna djela su „Republika“ i „Zakoni“. Kao i Ksenofont, pobornik je

robovlasništva. U „Republici“ između ostalog, govori o dva oblika bogatstva.

Jedno od njih je bogatstvo namijenjeno stalnoj akumulaciji, koje on osuđuje i

bogatstvo u obliku sredstava za zadovoljavanje potreba, koje smatra prirodnim.

(Reić&Mihaljević, 2003)

2.5. Aristotel

Aristotel (384. – 322. god. p.n.e.) je bio grčki filozof i učenik Platonov, učitelj

Aleksandra Makedonskog. Bio je pristalica robne proizvodnje u čijim okvirima je

i definirao pojam robe, vrijednosti i novca. Svoje ekonomske ideje je opisao u

djelima „Politika“ i „Nikomahova Etika“. Utemeljivač je modernog shvaćanja o

vrijednosti robe, razmjeni, novcu, i bogatstvu. „Razlikuje ekonomiku od

krematistike, te prvu definira kao vještinu upravljanja domaćinstvom, a drugu kao

5

vještinu stjecanja bogatstva“. (Ekonomski leksikon, 1995) Krematistika, dakle,

ima za cilj pribavljanje bogatstva za njenog vlasnika.

Slika 3. Aristotel (detalj Rafaelove freske)

(izvor: Anonymous [Internet])

Čovjek je po prirodi društveno biće (zoon politikon) koji svoju bit može ostvariti

tek u političkoj zajednici ili državi „a onaj tko ne može živjeti u zajednici ili kome

ništa nije potrebno jer je sam sebi dovoljan, nije dio države, te je ili zvijer ili

Bog.“ (Aristotel, 1988)

Aristotelove ideje su imale ogroman utjecaj na socijalne i ekonomske misli sve do

naših dana. Aristotelov najveći doprinos ekonomiji je što je uočio vitalni značaj

privatnog vlasništva. Aristotel je naglasio zajedničke karakteristike privatnog

vlasništva:

1. Privatno vlasništvo je produktivnije i dovodi do napretka.

2. Sukob je prisutan u upravljanju zajedničkim vlasništvom.

3. Privatno vlasništvo je u ljudskoj prirodi.

4. Privatna imovina postoji uvijek i svugdje.

5. Samo privatna imovine omogućava priliku za moralne akcije; prakticiranje

vrlina dobročinstva i filantropije. (Ptak, 2009)

6

U svezi s teorijom novca Aristotel smatra da je novac u optjecaju rezultat

trgovine. Više je funkcija novca: služi kao mjerilo vrijednosti u razmjeni i u

štednji. Vrijednost novca ovisi o istim zakonitostima kao roba, samo je stabilnija.

Aristotel strogo razlikuje bogatstvo u novcu i blagostanje: novac kojim se ne

može kupiti roba (a pritom se ponajprije misli na hranu) nije bogatstvo.

U „Retorici“, Aristotel kaže da ono što je rijetko smatra se većim dobrom nego

ono čega ima u izobilju, čime se približio objašnjenju paradoksa vrijednosti. Tako

je za njega je zlato bolja stvar od željeza, iako je manje korisno. Aristotel

identificira proces kojim je vrijednost konačnog proizvoda uračunata u

čimbenicima proizvodnje ili sredstva.

U „Temama“ kao i „Retorici“, Aristotel navodi da vrijednost instrumenata

proizvodnje proizlaze iz vrijednosti finalnih proizvoda. Tako je za stolara

korisnija pila umjesto srpa, što ne znači da je pila općenito vrjednija. (Ptak, 2009)

Također je primijetio da će dobro s mnogo potencijalnih koristi biti poželjnije

nego dobro koje donosi samo jednu korist.

3. Rim

Posljedica ekspanzije Rimskog carstva bilo je političko ujedinjenje cijelog

Sredozemlja, što se dogodilo prvi i zadnji put u povijesti. Rimljani su gradili

ceste, osnivali gradove, a gradovi su se razvijali u trgovišta koja su cvala. (Piper,

2004)

Uslijed tog procvata gospodarstva bilo je za očekivati da će procvasti i nove

ekonomske teorije, međutim to se nije dogodilo. Rimljani su se uglavnom bavili

praktičnim pitanjima poljoprivredne proizvodnje, posebno korištenjem općinskog

zemljišta i režimom privatnog vlasništva. U to vrijeme vodile su se diskusije oko

javne zemlje, koja je dobivena na osnovu osvajanja. Zemlja se prodavala na

aukcijama, dodjeljivala kolonistima ili raspodjeljivala građanima. (Horvat, 1980)

7

3.1. Katon, Marko Porcije

Katon (239. - 149. god. pr.n.e.) je bio rimski pisac i veleposjednik. Katon je

preteča merkantilističkih ideja. (Ptak, 2009) Pisao je o načinu što boljeg

iskorištavanja robova. Po njegovom mišljenju, robove je trebalo nabavljati male,

kako bi lakše naučili raditi, treba ih držati odvojeno, kako bi se spriječile zavjere,

treba ih hraniti i oblačiti posebno.

3.2. Braća Grasi, Tiberije i Gaj

Braća Grasi su bili narodni tribuni u starom Rimu. Zahtijevali su reforme i tražili

da se zemlja podijeli građanima i bezemljašima. Predlagali su uvođenje

zemljišnog maksimuma koji bi iznosio 500 jutara po vlasniku. Doživjeli su

neuspjeh i na kraju su ubijeni. (Žimbrek, 2005)

3.3. Ciceron Marko Tulije

Ciceron (106. – 43. pr.n.e.), rimski filozof i političar, predstavnik krupnih

zemljoposjednika tzv. Optimata. Osuđivao je sitnu trgovinu, a odobravao je

krupnu, smatrajući je korisnim zanimanjem. Bio je protivnik zanatlijskog rada,

misleći da to čovjeka pretvara u roba.

Zagovarao je rimsko pravo koje je dovelo do gotovo univerzalnog priznanja prava

privatne imovine, gdje je svaki vlasnik imao pravo korištenja svoje imovine onako

kako njemu odgovara. Rimski pravni sustav nastavio je živjeti i nakon raspada

Rimskog Carstva, a u nekim zemljama primjenjuje se i danas. (Piper, 2004)

8

Slika 4. Ciceron

(izvor: Anonymous [Internet])

3.4. Kar Tit Lukrecije

Kar Tit Lukrecije bio je rimski pjesnik i filozof. Bio je pristalica Epikura i

Demokrita. Po njemu je razvitak društva neprekidan proces, po kojem je pojava

novih oruđa dobra, jer će njima čovjek lakše svladavati prirodu. (Žimbrek, 2005)

3.5. Lucije Moderat

Lucije Moderat bio je rimski pisac, koji je napisao 12 knjiga o poljoprivredi, u

kojima se obrađuje organizacija rada na krupnim zemljištima u vrijeme kada je

robova nestalo. Zamislio je podjelu zemlje na dva načina. Prvi je da zemlju

obrađuju sami posjednici, a drugi da se zemlja podijeli u manje dijelove i da

kolonistima da je oni obrađuju. (Žimbrek, 2005)

9

4. Kina

Isto kao i u Europi, i na drugom kraju svijeta, u Kini, postojali su filozofi i pisci

koji su doprinijeli ekonomskoj misli.

4.1. Laozi

Taoisti, drevni kineski politički filozofi drže važno mjesto u povijesti ekonomske

misli jer su bili prvi koji su se zalagali za malu ili nikakvu intervenciju vlade u

gospodarska i socijalna pitanja. Njihov osnivač, Laozi, bio je suvremenik

Konfucija i potomak niže aristokracije. Pojedinac i njegova sreća bili su od

iznimne važnosti za Laozija. On je osjetio opasnost od vladinih zakona i propisa

koji su „brojniji od dlake od vola“ i više ih se bojao nego žestokih tigrova.

Laozi je uočio štetne učinke prekomjerne državne regulacije i prekomjernog

oporezivanja. (Ptak, 2009) Smatrao je da što više službenih tabua i ograničenja

postoji u svijetu, ljudi su više siromašni. Također je smatrao je da su ratovi

besmisleni i da osiromašuju stanovništvo.

4.2. Chuang Tzu

Chuang Tzu (369. - 286 pne), živio je u državi Meng i također, kao i Laozi,

potjecao iz aristokratske obitelji. On je bio niži službenik, ali je impresionirao

kralja u tolikoj mjeri da je kralj poslao emisara da ga nagovori da postane

kraljevski glavni državni ministar. Chuang Tzu je odbio ponudu da sudjeluje u

državnoj vlasti usporedivši položaj državnog ministra s volom koji je dobro

zbrinut i hranjen nekoliko godina da bi bio spreman da ga se odvede u veliki

hram na žrtvovanje.

Chuang Tzu je bio žestoki zagovornik laissez faire-a koji hvali vrline privatnog

života. Chuang Tzu je inicirao raspravu o spontanom poretku, koja objašnjava

10

kako se stvari rješavaju same kada ih se puti na miru, tj. kada nema uplitanja

države. (Ptak, 2009)

Slično Ciceronu, Chuang Tzu je izjavio da se sitni lopov stavlja u zatvor, a veliki

postaje vladar države.

4.3. Menng Zi (Mencije)

Meng Zi, poznat kao Mencije, rođen je oko 370 godine prije n.e. u današnjoj

provinciji Shandong. Ubrzo nakon njegovog rođenja, umro mu je otac, te je ostao

sam s majkom.

Mencije je služio kao savjetnik knezova u državi Qi-ja, a kasnije je posjećivao

druge države i davao savjete vladama, za što je dobio značajne darove. Kada

njegovi savjeti nisu više bili prihvaćani od strane vladara, povukao se iz aktivnog

života i okrenuo filozofiji.

Interesirao se za probleme društva, podjele rada, i odnose zasnovane na prevazi

“visoko rodnih ljudi” nad običnim narodom. Smatrao je da se to može podijeliti

na one koji se bave umnim radom i one koji se bave fizičkim radom. Kritizirao je

despotski način upravljanja koji potiče ustanke jer se narodu ne obezbjeđuju

sredstva za opstanak. Stvorio je agrarni sustav Cintjan ili kvadratna ili kružna

polja. Prvi je sistematizirao doktrinu Mendata neba. Mencije je konfucijanski

učenik koji je napravio veliki doprinos humanizmu i konfucijanskoj misli.

11

Slika 5: Menng Zi (Mencije)

(izvor: Anonymous [Internet])

Mencije je, uz pomoć učenika Wang Zhanga napisao djelo Mencius, koje se

sastoji od sedam knjiga i pisano je u obliku dijaloga. Polemizirao je o pogledima

suvremenika, po pitanju etike i socijalnog nauka, a važan je njegov zaključak da

se zdrav socijalni poredak ostvaruje valjanim odgojem, te smišljenom

ekonomskom politikom. (Ministry of Culture, P.R.China, 2003)

12

Zaključak

U ovom seminarskom radu pokušalo se čitatelja upoznati s filozofima antičkog

doba, ljudima koji su se i prije 2 – 2,5 tisuće godina bavili pitanjima iz područja

ekonomije.

U antičkoj Grčkoj nastao je sam pojam ekonomija, uočena je važnost podjele rada

i privatnog vlasništva. Aristotel razlikuje upotrebnu od prometne vrijednosti

stvari. Također se definiraju tri funkcije novca: mjerilo vrijednosti, razmjensko

sredstvo i čuvar vrijednosti.

U starom Rimu su se uglavnom bavili praktičnim pitanjima poljoprivredne

proizvodnje, posebno korištenjem općinskog zemljišta i režimom privatnog

vlasništva. Pravni sustav, koji se bavio pitanjem privatnog vlasništva, Rimljani su

toliko usavršili da on i danas živi u nekim zemljama.

U staroj Kini filozofi su se uglavnom bavili pitanjima intervencije države u

gospodarstvo i zagovarali privredni liberalizam.

13

Popis literature

Aristotel, (1988), Politika, Zagreb: Liber, str.6

Ekonomski leksikon, (1995), Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža i

Masmedia

Grubišić, D., (2000), Osnove mikroekonomije, Split: Veleučilište u Splitu

Horvat, M., (1980), Rimsko pravo, Zagreb: Školska knjiga

Kalin, B., (2009), Povijest filozofije, Zagreb: Školska knjiga

Ministry of Culture, P.R.China, (2003), [Internet],

<raspoloživo na:

http://www.chinaculture.org/gb/en_aboutchina/2003-09/24/content_23094.ht

m, [pristupljeno 24.10.2009].

Piper, N., (2004), Kratka povijest ekonomije, Zagreb: Kratis

Ptak, J., (2009), The Prehistory of Modern Economic Thought: The Aristotle

in Austrian Theory, [Internet], 1 (19), <raspoloživo na:

http://mises.org/journals/scholar>, [pristupljeno 24.10.2009].

Reić, Z. & Mihaljević, M., (2003), Uvod u ekonomiju, Split: Ekonomski

fakultet Split

Žimbrek, T., (2005) Agrarna ekonomika III. dio, interna skripta, Zagreb:

Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju, [Internet],

14

<raspoloživo na: http://www.agr.hr/cro/nastava/lit/index.htm >, [pristupljeno

22.10.2009].

15

Kazalo pojmova i imena

AAntika, 1Aristotel, 1, 5, 6, 7, 13, 14

Bbraća Grasi, 1, 8

CChuang Tzu, 1, 10, 11Ciceron, 1, 8, 9

DDemokrit, 1, 3

GGrčka, 1, 2, 3

HHeziod, 1, 3

Iintervencija vlade, 10

KKar Tit Lukrecije, 1, 9Katon, 1, 8Ksenofont, 1, 3, 4, 5

Llaissez faire, 10Laozi, 1, 10Lucije Moderat, 1, 9

MMencije, 1, 11, 12

Nnaturalna privreda, 3

OOikonomikus, 3

Pparadoksa vrijednosti, 7Platon, 1, 4, 5problem oskudice, 2

RRim, 1, 3, 7rimsko pravo, 8

Ssubjektivna teorija vrijednosti, 3

Uutjecaj ponude i potražnje, 4

Vvremenska preferencija, 3

Zznačaj privatnog vlasništva, 6

16

17