Ekonomske ubice

1

Prikriveni ekonomski ubica je vrhunski profesionalac, plaenik u fukciji velikog kapitala, a cilj njegovog djelovanja je uvjeravati zemlje treeg svijeta da su one strateki vane za ekonomiju SAD i da treba da prihvate zajmove u milijardama dolara. Njegova oruja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmiivanje, seks i, esto, ubistvo.Autor ovih ispovijesti pouzdani je svjedok, jer bio je jedan od njih...

Ekonomske ubice su izuzetno dobro plaeni profesionalci koji zemljama irom planete otimaju hiljade milijardi dolara. Oni usmeravaju pare iz Svetske Banke (the World Bank), USAID (the U.S. Agency for

International Development - USAID) i drugih stranih organizacija za pomo u novanike velikih amerikih internacionalnih korporacija i depove lanova nekoliko bogatih familija koje kontroliu planetarne prirodne resurse. Njihova orua ukljuuju falsifikovane (fabrikovane) finansijske izvetaje, nametene izbore, podmiivanje, iznuivanje (ucene), seks i ubistva. Oni igraju igru koja postoji od kad postoje imperije, sa tom razlikom da se sadanja igra, u ovo vreme globalizacije, dodatno usavrila i prela na jo vii zastraujui nivo. Trebao sam znati: ja sam EU (ekonomski ubica)!

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

2

Napisao sam to 1982. na poetku knjige sa radnim naslovom Savest jednog ekonomskog ubice. Knjiga je posveena predsednicima dveju zemalja, ljudima koji su bili moji klijenti, koje sam potovao i smatrao srodnim duama: Haime Roldosu (Jaime Rolds) - predsedniku Ekvadora i Omaru Torihosu (Omar Torrijos) predsedniku Paname. Obojica su poginuli u avionskim nesreama. Njihove pogibije nisu bile sluajne. Oni su ubijeni jer su se suprotstavili bratstvu korporacija, vlada i elnika banaka iji cilj je bila globalna imperija. Mi, EU nismo uspeli da ih obrlatimo pa su onda na scenu stupile druge vrste ubica, CIA-sponzorisani akali koji su itavo vreme vrebali iza naih lea.

Ja sam ubeivan da prekinem pisati ovu knjigu. Poinjao sam je pisati jo etiri puta u toku sledeih dvadeset godina. Svaki put, moja odluka da ponem pisati bila je motivisana trenutno aktuelnim svetskim dogaajima: Amerika invazija na Panamu iz 1989., prvi zalivski rat, Somalija i uspon Osame bin Ladena. Meutim pretnje i podmiivanja su me svaki put ubedili da prekinem.

2003. predsednik jedne velike izdavake kue je proitao radnu verziju onoga to je tada ve postalo Ispovest jednog ekonomskog ubice. Opisao je kao: fascinirajua pria koja jednostavno mora biti ispriana. Tada je sa gorkim izrazom lica, odmahnuo glavom i rekao mi da, poto bi glaveine u seditu kompanije mogle biti protiv, on ne moe sebi dopustiti rizik da je objavi. Mi bismo te mogli promovisati na tritu u grupi romanopisaca kao to su Don le-Kare (John le Carr) ili Gram Grin (Graham Greene).

Ali ovo nije fikcija. Ovo je istinita pria o mom ivotu. Jedan hrabriji izdava, jedan koji nije u vlasnitvu internacionalnih korporacija, je pristao da mi pomogne da je ispriam. Ova pria mora biti ispriana. ivimo u vremenu uasnih kriza i izvanrednih mogunosti. Pria ovog specifinog ekonomskog ubice je pria o tome kako smo dospeli tu gde jesmo i zato se sada suoavamo sa krizama koje se ine nereive. Pria mora biti ispriana jer samo kroz uenje na naim ranijim grekama moemo doi u priliku da ih ne ponovimo odnosno da prepoznamo i iskoristimo prilike koje e se pojaviti u budunosti, jer se 9/11 (Al Kaidin teroristiki napad na SAD) desio kao to je i drugi zalivski rat (u Iraku), jer osim tri hiljade ljudi koji su nastradali 11. Septembra 2001. od teroristikih ruku, jo dvadeset etiri hiljade je umrlo od gladi i slinih uzroka. Zapravo dvadesetetiri hiljade ljudi umire od gladi svaki dan jer nisu u mogunosti skrpiti dovoljno namirnica neophodnih za preivljavanje. I to je najvanije, ova pria mora biti ispriana jer danas, po prvi put u istoriji, jedna nacija ima mogunost, pare i mo da promeni situaciju. To je nacija u kojoj sam roen i ona u kojoj sam sluio kao ekonomsku ubica - Sjedinjene Amerike Drave.

ta me je napokon ubedilo da ignoriem pretnje i potkupljivanja? Krai odgovor je da je moje jedino dete, Desika (Jessica), diplomirala na fakultetu i otisnula se u svet sopstvenim snagama. Kada sam joj nedavno rekao da promiljam da li da objavim ovu knjigu i kada sam sa njom podelio moje strahove, ona je rekla, Ne brini, tata. Ako te uklone, ja u nastaviti gde si ti stao. Moramo ovo da uinimo zbog tvojih unuka za koje se nadam da u ti podariti jednog dana!. To je taj krai odgovor.


3

Don Perkins

Dua verzija je vezana za moju posveenost zemlji u kojoj sam vaspitan, za ljubav prema idealima formulisanim od strane naih Osnivaa, za moju duboku posveenost amerikim idealima koji obeavaju ivot, slobodu i potragu za sreom (jedna od najpoznatijih fraza iz amerike Deklaracije o nezavisnosti) za sve ljude gde god da su i za moju odluku da posle 9/11 vie ne sedim skrtenih ruku dok ekonomske ubice preobraaju tu republiku u globalnu imperiju. Ovo je kostur verzija dueg odgovora dok e krv i meso biti dopunjeni u poglavljima koja slede.

Ovo je istinita pria. Ja sam proiveo svaki njen trenutak. Mesta, ljudi, razgovori i oseanja koje opisujem su sve do jednog lino preivljeni. Ovo je moja lina istorija, a koja se ipak desila u daleko irem kontekstu svetskih dogaaja koji su oblikovali nau istoriju, doveli nas tu gde jesmo i stvorili osnovu za budunost nae dece. Uinio sam sve to je u mojoj moi da verno prenesem ova iskustva, ljude i razgovore. Kad god razmatram istorijske dogaaje ili rekonstruiem razgovore sa drugim ljudima, ja to inim uz pomo vie razliitih alata: publikovanih dokumenata, linih beleki i zapisa, seanja to linih to ljudi koji su uestvovali u razgovorima, pet rukopisa koje sam ranije zapoinjao i istorijskih zapisa drugih autora, pre svega onih nedavno objavljenih koji otkrivaju informacije koje su ranije bile tajne (nepoznate/neobjavljivane) ili

jednostavno nedostupne. Reference su dostupne u fusnotama, da omogue zainteresovanim itaocima da se dublje upoznaju sa temom (pr. prevodioca: na alost ove fusnote nisu tampane u depnoj verziji knjige koja je u naem posedu pa zato nisu ni ovde navedene). U nekim sluajevima sam kombinovao vie razgovora koje sam imao sa odreenom osobom u jedan razgovor da pripovedanje uinim tenijim.

Moj izdava me je pitao da li smo zaista sebe nazivali ekonomskim ubicama. Ja sam ga uverio da jesmo mada obina samo kroz inicijale. Zapravo, onog dana 1971. kada sam poeo raditi pod Klodininim (Claudine) patronatom, ona me je upoznala sa sledeim: Moj zadatak je da te oblikujem u ekonomskog ubicu. Niko ne sme znati o tvom poslu, ak ni tvoja ena. Onda se uozbiljila. Jednom kada ue u kolo nema izlaska dok si iv.

Klodinina uloga je fascinirajui primer manipulacije koja je osnova sistema u koji sam stupio. Lepa i inteligentna, bila je veoma efikasna, ona je odlino razumela moje slabosti i maksimalno ih je iskoriavala da ostvari to to je naumila. Njen posao i nain na koji ga je efektno vrila slui kao primer lukavosti ljudi koji sainjavaju ovaj sistem.


4

Klodin nije pokuavala da ulepa opis toga ta u biti pozvan da inim. Moj zadatak je, rekla bi, da ohrabrim svetske voe da postanu deo ogromne mree koja promovie amerike komercijalne interese. Na kraju, te voe bivaju do gue upleteni u kuine zajmova koje osiguravaju njihovu lojalnost. Moemo ih iskoristiti kad god nam se efne da zadovoljimo nae politike, ekonomske ili vojne potrebe. Za uzvrat oni uvruju svoje politike pozicije kroz zavaravanje naroda industrijskim zonama, energetskim postrojenjima i aerodromima. Istovremeno

vlasnici amerikih investicionih i graevinskih kompanija postaju neverovatno bogati.

Danas se mogu videti rezultati toga kad ovaj sistem iskae iz ina i podivlja. Rukovodioci naih najcenjenijih kompanija upoljavaju ljude da za skoro robovske nadnice rintaju od jutra do sutra pod neljudskim uslovima u azijskim fabrikama. Naftne kompanije bezobzirno ispumpavaju toksine (otrove) u reke koje protiu rezervatima sa tropskim umama, svesno ubijajui ljude, ivotinje i rastinje, inei genocid nad starim kulturama. Farmaceutska industrija porie spasonosne lekove milionima afrikanaca zaraenim sidom. Dvanaest miliona naih amerikih porodica nisu sigurne da e imati za sledei obrok. Energetska industrija stvara udovita kao to je jedan Enron. Finansijski sektor stvara udovita kao to je jedan Andersen. Odnos prihoda jedne petine najbogatijih drava naspram prihoda jedne petine najsiromanijih je skoio sa 30:1 u 1960. na 74:1 u 1995-toj. SAD troi preko 87 milijardi dolara vodei rat u Iraku dok Ujedinjene nacije procenjuju da bi za manje od polovine te sume mogli omoguiti istu vodu, odgovarajuu ishranu, sanitarne usluge i osnovno kolstvo svim ljudima na svijetu.

A mi se jo udimo zato nas teroristi napadaju? Neko bi prebacio teret svih naih trenutnih problema na organizovanu zaveru. Kamo sree da je tako jednostavno. Zavera moe biti iskorenjena i njeni uesnici izvedeni pred lice pravde. Ovaj sistem je meutim podstaknut neim daleko opasnijim nego to je zavera. On nije voen malim krugom ljudi ve kroz takav koncept koji je postao prihvaen kao sledee Jevanelje: ideja da sav ekonomski rast doprinosi ljudskom rodu i da to je vei rast to je vea korist. Ovo uverenje takoe ima sledeu posledicu: oni ljudi koji su usavrili potpirivanje vatre ekonomskog prosperiteta bi trebalo biti uzvieni i nagraeni, dok su oni koji su roeni na marginama predvieni za eksploataciju.

Ideja je naravno pogrena. Znamo da u mnogim zemljama od ekonomskog rasta korist ima samo mali deo stanovnitva i u stvari taj rast moe dovesti do proirivanja oajnog stanja za veinu. Ovaj efekat je pojaan posledinim uverenjem da predvodnici industrije koja odrava ovaj sistem trebaju imati poseban status, uverenje koje je koren mnogih naih aktuelnih problema i zato je moda razlog izobilja teorija zavere. Kada se mukarac i ena nagrauju za pohlepu, pohlepa postaje motiv kvarenja ljudi. Kada proglasimo pohlepno iskoritavanje zemljinih resursa za vrlinu koja se pribliava svetosti, kada uimo nau decu da imitiraju ljude koji nemaju izbalansiran ivot i kada odreujemo da ogromne grupe stanovnitva budu podreene elitistikoj manjini, onda izazivamo vraga. Posle anjemo to zlo to smo posejali.

U njihovom stremljenju da uveaju svoju globalnu imperiju korporacije, banke i vlade (grupno zvani korporatokratija) koriste svoju finansijsku i politiku snagu da osiguraju da nae kole, preduzea i mediji podravaju kako pogreni koncept tako i njegove posledice. Oni su nas doveli do take kada je naa globalna kultura udovina maina koja zahteva eksponencijalno rastue koliine goriva i odravanja, toliko velike da e na kraju prodreti sve u vidokrugu i bie ostavljena bez drugog izbora osim da uniti samu sebe.

Korporatokratija nije zavera, ali njeni lanovi dele iste vrednosti i ciljeve. Jedna od korporatokratijskih najvanijih funkcija je da ovekovei i neprestano proiri i uvrsti sistem. ivoti onih koji su deo sistema kao i njihovi znaci raspoznavanja koji su njihova nagrada: jahte i privatni mlazni avioni su predstavljeni kao uzor koji

nas inspirie da troimo, troimo i jo vie troimo. Svaka prilika se koristi da nas ubede kako je kupovina stvari naa graanska dunost, da je pljakanje zemlje dobro za ekonomiju i da zato slui naim viim interesima. Ljudi kao ja su plaeni bezobrazno mnogo da bi sprovodili rasprodaje. Ako zatajimo daleko zloudnija vrsta ubica akali, izlazi na scenu. A ako akali zataje onda posao prelazi u ruke militarista koji izazivaju sukobe.

Ova knjiga je ispovest jednog oveka koji je, onda kada sam bio ekonomski ubica, bio deo relativno male grupe. Ljudi koji imaju sline uloge su danas daleko brojniji. Oni imaju manje bezaleznija zvanja/titule i oni pohode


5

zdanja Monsanta, Deneral Elektrika, Najka, Deneral Motorsa, Vol-Marta i skoro svih ostalih najznaajnijih svetskih korporacija. U sutini Ispovest jednog ekonomskog ubice je njihova ispovest koliko je i moja.

Ovo je takoe tvoja istinita pria, pria kako o tvom svetu tako i o mom, o prvoj istinski globalnoj imperiji. Istorija nas ui da ako ne promenimo ovu predstavu garantovano e zavriti kao tragedija. Imperije ne traju veno. Sve i jedna je doivela uasan kraj. One unitavaju mnoge kulture stremei veoj dominaciji i na kraju se i same urue. Ni jedna zemlja niti grupa zemalja ne mogu dugorono napredovati kroz iskoritavanje drugih.

Ova knjiga je napisana da bi mogli da postanemo paljiviji i promenimo nau sudbinu. Siguran sam da kada dovoljno nas postane svesno toga da smo iskoritavani od strane ekonomskih udovita koja stvaraju nezasitu glad za svetskim resursima stvarajui sistem koji gaji robovlasnitvo, onda emo prestati da ga toleriemo. Preispitaemo nau ulogu u svetu u kome manjina pliva u blagostanju dok se veina davi u siromatvu, zagaenju i nasilju. Mi emo se posvetiti upravljanju kursa prema ljudskosti, demokratiji i socijalnoj pravdi za sve.

Priznanje da problem postoji je prvi korak prema pronalaenju reenja. Ispovedanje greha je poetak spasa. Neka ova knjiga onda bude poetak naeg spasenja. Neka nas inspirie da dostignemo vie nivoe posveenja i povede nas prema ispunjenju sna o uravnoteenim i pravednim drutvima.

Predgovor knjige Ispovest jednog ekonomskog ubice, od Dona Perkinsa

(I) Prolog

Kito, glavni grad Ekvadora, prostire se po vulkanskoj dolini visoko u Andima, na nadmorskoj visini od devet

hiljada stopa. Stanovnici grada, koji je nastao puno prije nego to je Kolumbo doao u Ameriku, navikli su gledati snijeg na oblinjim vrhuncima usprkos injenici da ive tek nekoliko milja juno od ekvatora.

Grad el, granina ispostava i vojna baza, zasjeena u dunglu ekvadorske Amazone da bi sluila naftnoj kompaniji ije ime nosi, priblino je osam hiljada stopa nii nego Kito. Zaparen grad, nastanjen uglavnom vojnicima, naftnim radnicima, te uroenicima iz plemena Suar i Keua koji rade za njih kao prostitutke i teaci.

Da bi putovao iz jednog grada u drugi mora ii putem koji je muan, ali dojmljiv. Mjetani kau da dok putuje doivi sva etiri godinja doba u jednom jedinom danu.

Iako sam mnogo puta vozio tim putem nikad se nisam umorio od spektakularnog prizora. Puste stijene iarane vodenim slapovima uzdiu se postrance. Na drugoj strani zemlja se iznenada rui u dubok ponor gdje rijeka Pastaza, glavna pritoka Amazone, kri svoj put niz Ande. Pastaza donosi vodu u Atlantski okean s ledenjaka Kotopai, jednog od najviih aktivnih vulkana na svijetu, a ujedno i boanstva iz doba Inka, udaljenog vie od tri hiljade milja.

Godine 2003. krenuo sam iz Kita automobilom subaru autbek i uputio se u el s misijom koja je bila drugaija od bilo kakve koju bih oekivao. Nadao sam se da u pomoi zaustavti rat koji sam puno prije toga pomogao zapoeti. Kao to se dogaa u mnogim sluajevima za koje mi, EHM-i, moramo preuzeti odgovornost, to je rat za koji doslovno ne zna niko izvan zemlje u kojoj se rat vodi. Bio sam na putu da se sretnem sa Suarima,

Keuama i njihovim komijama Akuarima, Zaparima i Sinhiarima - plemenima koja su odluila sprijeiti da im naftne kompanije unite domove, porodice i zemlju, pa ak i ako u tom procesu budu morali umrijeti. Njima je to bio rat za preivljavanje njihove djece i kulture, dok je za nas to bio rat zbog moi, novca i prirodnih izvora. To je dio borbe za dominaciju u svijetu i dio sna nekoliko pohlepnih ljudi, sna o globalnoj imperiji.

Upravo to je ono to mi EHM-i najbolje radimo: gradimo globalno carstvo. Mi smo elitna grupa mukaraca i ena, koja se slui meunarodnim finansijskim ustanovama da bi stvorila uslove koji e druge narode uiniti


6

podlonima korporatokratiji; ona upravlja naim najveim kompanijama, naom vladom i bankama. Poput njihovih pandana u mafiji i EHM-i donose povlastice. One se sastoje u posudbama za razvoj infrastrukture -

elektrinih centrala, autoputeva, luka, aerodroma ili industrijskih postrojenja. Uslov takvih kredita je da projektantske i konstruktorske firme ba iz nae zemlje moraju ostvariti sve te projekte. U sutinmi, veina novca nikada ni ne odlazi iz SAD; on se jednostavno preusmjeri iz bankarskih kancelarija u Vaingtonu u razne institucije u Njujorku, Hjustonu ili San Franciscu.

Uprkos injenici da se novac vraa gotovo odmah u kompanije koje su dio korporatokratije (a ona je davatelj kredita), zemlja primatelj mora sve to vratti, i iznos glavnice i kamatu. Ako je neki EHM sasvim uspjean, krediti su toliko visoki da je dunik primoran nakon nekoliko godina kasniti s isplatama duga. Kad se to dogodi tada mi kao mafija zahtijevamo na dio kolaa. On obino ukljuuje neto od sljedeega: kontrolu glasanjau Ujedinjenim nacijama, postavljanje vojnih baza ili pristup prirodnim izvorima, kao to su nafta ili Panamski kanal. Naravno, dunik nam i dalje duguje novac - i ponovo je na taj nain jedna zemlja pridodata naem globalnom carstvu.

Vozei se od Kita prema elu toga sunanog dana 2003. prisjetio sam se vremena prije trideset i pet godina kad sam prvi put doao u taj dio svijeta. Davno sam proitao: iako Ekvador obuhvata otprilike povrinu Nevade, tamo se nalazi vie od trideset aktivnih vulkana, vie od petnaest odsto ptijih vrsta u svijetu i hiljade jo nerazvrstanih biljaka; to je zemlja najraznovrsnijih kultura i brojnih starih domorodakih jezika. Smatrao sam to oaravajuim i svakako osebujnim; ipak rijei kojih sam se prisjeao tada bile su ist, nedodirnut i nevin.

Puno se toga izmijenilo u trideset i pet godina.

U doba moje prve posjete, 1968, "Tehaco" je tek otkrio naftu u regiji Amazone u Ekvadoru. Danas nafta ini gotovo polovinu izvoza. Naftovod preko Anda izgraen je nedugo nakon moje prve posjete i odonda je kroz njega iscurilo vie od pola miliona barela nafte u kinu umu - vie od dvostruke koliine to ju je prolio EhonValdez. Danas je za novih 1,3 milijarde dolara napravljen novi naftovod, dug tri stotine milja, a sagraen je uz pomo jednog konzorcijuma to je organizovao EHM. On obeava da e Ekvador postati jedan od deset vrhunskih svjetskih proizvoaa nafte za SAD. iroka prostranstva kinih uma su unitena, makaoi i jaguari su iezli, tri iskonske ekvadorske kulture su otjerane na rub propasti, a rijeke su se pretvorile u plamtee kloake.

Istovremeno su se uroenike kulture poele suprotstavljati. Na primjer, 7. maja 2003. grupa amerikih advokata kao predstavnici vie od trideset hiljada domorodaca ekvadorskog naroda, pokrenula je postupak protiv kompanije "Chevron Tehaco" u vrijednosti od milijardu dolara. Tuilac tvrdi da je naftni div u razdoblju izmeu 1971. i 1992. dnevno izbacio u otvorene rupe i rijeke vie od etiri miliona galona toksinih otpadnih voda, voda zagaenih naftom, tekim metalima i karcinogenima, te da je kompanija za sobom ostavila blizu 350 nepokrivenih otpadnih jama koje nastavljaju ubijati ljude i ivotinje.

(II)

Kroz prozor mog vozila kotrljali su se veliki oblaci magle iz uma i kanjona rijeke Pastaza. Znoj mi je navlaio koulju, a u elucu sam osjeao kruljenje, ali ne samo zbog jake tropske vruine i serpentina na putu. Saznanje o ulozi koju sam odigrao u unitenju ove lijepe zemlje opet je jednom ostavilo svoj trag.

Zbog mog kolege EHM i mene Ekvador je danas u puno loijem stanju nego to je bio prije no to smo mi predstavili uda moderne ekonomike, bankarstva i inenjerstva. Od 1970. god. u razdoblju eufemistiki nazvanom naftni bum, slubena stopa siromatva porasla je od 50 na 70 postotaka, nezaposlenost se popela sa 15% na 70%, a javni dug poveao se sa 240 miliona na 16 milijardi dolara. U meuvremenu je udio nacionalnih resursa dodijeljen najsiromanijim slojevima stanovnitva spao sa 20 na 6%.

Naalost, Ekvador nije iznimka. Gotovo svaka zemlja koju smo mi, EHM doveli u okrilje globalnoga carstva doivjela je slinu sudbinu. Dug Treega svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie


7

od 375 milijardi dolara godinje 2004. godinje - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje, a dvadeset puta vie nego to zemlje u razvoju godinje dobijaju od inostrane pomoi. Vie od polovine ljudi u svijetu preivljava s manje od dva dolara dnevno, a to je otprilike jednak iznos kakav su dobijali poetkom sedamdesetih godina. U meuvremenu, 1% "odabranih" porodica Treega svijeta ima ukupno privatno bogatstvo u iznosu od 70 do 90% svih privatnih finansijskih dohodaka i vlasnitva nekretnina u svojoj zemlji; stvarni postotak ovisi o svakoj pojedinoj zemlji.

Subaru je usporio i krivudao ulicama lijepog ljetovalinog grada Banosa, poznatog po svojim vruim kupkama to potiu od podzemnih vulkanskih rijeka koje teku s vrlo aktivnog brda Tungurahgua. Uz nas su trkarala djeca, maui i pokuavajui nam prodati vakae gume i kolae. Tada smo ostavili Banos iza sebe. Spektakularna scena zavrila je nenadano im je subaru ubrzao izlazei iz pravog raja u modernu viziju Danteovog "Pakla".

Gigantsko udovite prostiralo se od rijeke natrake, mamutski sivi zid. Njegov beton bio je potpuno neumjestan, potpuno neprirodan i u neskladu s prirodnim krajolikom. Naravno, nije me trebalo iznenaditi to ga vidim. itavo vrijeme znao sam da on vreba iz zasjede. Nekoliko sam ga puta susretao prije i hvalio ga kao simbol EHM dostignua. Ipak sam se najeio.

Dug Treeg svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie od 375 milijardi dolara godinje 2004. godine - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje

Taj uasan, neskladan zid je brana koja zaustavlja rijeku Pastazu, skree njen tok vode u goleme tunele izdubljene u planini i pretvara energiju u elektricitet. To je projekat sa hidroelektranom Agozan, ija je snaga 156 megavata. Ona daje gorivo industriji koja obogauje aicu porodica u Ekvadoru, a postala je izvor neizrecivih patnji za poljoprivrednike i domorodake stanovnike to ive uz rijeku. Ta hidroelektrana je samo jedan od mnogih projekata izvedenih uz pomo mojih napora i nastojanja ostalih EHM. Takvi projekti su razlog to je Ekvador sada lan globalnog carstva i to Shuari i Keue, kao i njihovi susjedi, prijete ratom protiv naftnih kompanija.

Zbog projekata EHM Ekvador je pun inostranih dugovanja te je primoran pretjerani dio svog dravnog budeta odvajati za isplatu umjesto da svoj kapital troi kako bi pomogao milionima svojih graana koji se slubeno ubrajaju meu opasno siromane. Jedini nain na koji se moe iskupiti od dugovanja je prodavanje uma naftnim kompanijama. Uistinu, jedan od razloga zato su EHM bacili oko na tu zemlju prije svega su nalazita nafte u regiji Amazon, za koja se smatra da se mogu mjeriti s onima na Srednjem istoku. Globalno carstvo

zahtijeva svoj dio kolaa u obliku naftnih koncesija.

Ti zahtjevi postali su hitni nakon 11. septembra 2001, kad se Vaington prepao da bi snabdijevanje sa Srednjeg istoka moglo zakazati. Uz to, Venecuela, na trei najvei dobavlja nafte, nedavno je izabrala populistikog predsjednika Huga aveza, koji se snano suprotstavlja onome to on naziva amerikim imperijalizmom; zaprijetio je da e prekinuti prodaju nafte SAD. EHM su bili neuspjeni i u Iraku i u Venecueli, ali su uspjeli u Ekvadoru; sada bismo ovdje htjeli iscrpiti sve to vrijedi.

Ekvador je tipian primjer zemalja u svijetu koje su EHM slomili ekonomski i politiki. Za svakih 100 dolara sirove nafte iscrpljene iz kinih uma Ekvadora naftne kompanije dobijaju 75 dolara. Od preostalih 25 dolara tri etvrtine odlaze na isplatu inostranog kredita. Veina onog to ostane troi se na vojsku i druge Vladine izdatke - to ostavlja oko 2,5 dolara za zdravstvo, obrazovanje i programe namijenjene pomoi siromanima. Na taj nain od svakih 100 dolara vrijednosti nafte izvuene iz Amazona, manje od 3 dolara ide ljudima kojima je taj novac najpotrebniji, onima iji su ivoti najvie ometani branama, buenjima i naftovodima, a koji umiru u nedostatku jestive hrane i pitke vode.

Meu svim tim ljudima - milionima u Ekvadoru, milijardama po cijelom planetu - nalaze se potencijalni teroristi. Ne zbog toga to bi oni vjerovali u komunizam ili anarhizam, ili to bi bili sami po sebi sutinski zli,


8

ve zato jer su jednostavno oajni. Gledajui tu branu, pitao sam se - kao toliko puta svagdje u svijetu - kada e ti ljudi krenuti u akciju, poput Amerikanaca, koji su se pobunili protiv Engleske sedamdesetih godina

osamnaestog vijeka, ili pak starosjedilaca Latinske Amerike protiv panije poetkom devetnaestog vijeka.

Suptilnost uspostave ovog modernog carstva gotovo da poniava rimske centurione, panske konkvistadore ili kolonijalne sile Evrope u 18. i 19. vijeku. Mi smo EHM vjeti; nauili smo to iz istorije. Danas vie ne nosimo ma. Ne nosimo oklop ili odjeu koja bi nas obiljeila.

(III) Don Perkins: Prikriveni ekonomski ubica

Vrebai iz sjene

U zemljama kao Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblaimo se isto kao tamonji uitelji ili vlasnici trgovina. U Vaingtonu i Parizu izgledamo tano kao bankari ili vladini birokrati. inimo se skromnima i normalnima. Posjeujemo mjesta projekata i lutamo po osiromaenim selima. Zauzimamo se za ovjekoljublje, razgovaramo s predstavnicima lokalnih medija o divnim humanitarnim akcijama koje preduzimamo. Pokrivamo stolove

konferencijskih vladinih odbora svojim golemim nacrtima i novanim planovima te pouavamo o udotvornoj makroekonomiji na harvardskom Ekonomskom fakultetu.

Mi smo javne, otvorene osobe. Ili se bar tako prikazujemo i takvima nas doivljavaju. Na taj nain sistem djeluje. Rijetko pribjegavamo bilo emu ilegalnom, jer je sam sistem izgraen na lukavtinama, a po definiciji je legitiman.

Ipak - a to je vrlo bitna opomena - ako ne uspijemo, na pozornicu stupa mnogo mraniji soj, oni koje mi EHM-i zovemo akalima, ljudi koji vuku svoje porijeklo direktno iz onih prijanjih carstava. akali su ovdje uvijek, vrebaju u sjeni. Kad se oni pojave dravne glaveine bivaju skinute s vlasti ili umiru u stranim nesreama. Ako bi sluajno akali bili neuspjeni, onda tamo poalju mlade Amerikance da ubijaju i umiru.

Kad sam proao pokraj udovita, tog zdepastog krupnog zida od sivog betona koji se uzdie nad rijekom, bio sam vrlo svjestan znoja koji mi je ovlaio odjeu i nelagode koju sam osjeao u crijevima. Usmjerio sam se dolje prema dungli kako bih susreo domai svijet, odluan da se bori do zadnjeg ovjeka kako bih zaustavio ovo carstvo koje sam ja pomagao stvarati i obuzeo me osjeaj krivice.

Pitao sam se kako je simpatian djeak iz sela u Nju Hempiru uopte dospio u ovako prljav posao?

Poelo je dosta nevino.

Bio sam jedinac. Roen sam u srednjoj klasi 1945. godine. Oba moja roditelja bila su Jenkiji, porijeklom iz tri stoljea stare Nove Engleske; njihovi strogi, moralistiki, nepokolebljivi republikanski stavovi odraavali su generacije puritanskih predaka. Oni su u svojim porodicama bili prvi koji su pohaali fakultete - uz stipendije. Majka mi je postala profesorica latinskog u srednjoj koli. Otac je otiao u Drugi svjetski rat kao mornariki porunik fregate i bio je zaduen za naoruanu posadu vrlo zapaljivog trgovakog tankera u Atlantiku. Kad sam roen u Hanoveru, savezna drava Nju Hempire, on se oporavljao od slomnjenog kuka u bolnici u Teksasu. Nisam ga upoznao sve dok mi nije bila godina dana.

Zaposlio se pouavajui jezike na Visokoj koli Tilton, koja je bila djeaki internat u ruralnom dijelu Nju Hempira. Kompleks kolskih zgrada stajao je visoko na breuljku, ponosno - reklo bi se arogantno - kao toranj iznad istoimenog grada. Ta ekskluzivna institucija ograniila je upis na oko pedeset studenata, po svakom stepenu devet do dvanaest. Studenti su veinom bili potomci imunih porodica iz Buenos Ajresa, Karakasa, Bostona i Nju Jorka.


9

Moja porodica nije imala novca, no mi se nismo smatrali siromanima. Iako su nastavnici te kole dobijali vrlo niske plate, sve su nae potrebe bile zadovoljene besplatno: hrana, stanovanje, grijanje, voda, kao i radnici koji bi nam kosili travu ili istili snijeg. Poevi od mog etvrtog roendana, hranio sam se u blagovaonici osnovne kole, uzimao lopte za fudbalsku ekipu, kojoj je moj otac bio trener, i izdavao pekire u svlaionici.

Kad se akali pojave, dravne glaveine bivaju skinute s vlasti ili umiru u stranim nesreama. Ako bi sluajno akali bili neuspjeni, onda tamo poalju mlade Amerikance da ubijaju i umiru

Premalo je rei da su nastavnici i njihove supruge bili superiorni nad lokalnim stanovnitvom. Obino bih sluao roditelje kako se ale da su oni vlastelini u dvorcu koji vladaju obinim seljacima - graanima. Znao sam da je to bilo i vie nego ala.

Moji prijatelji iz osnovne i srednje kole pripadali su toj klasi seljaka: bili su vrlo siromani. Njihovi su roditelji bili poljoprivrednici, drvosjee i fabriki radnici. Oni nisu voljeli "osnovce s breuljka", a moji su roditelji za uzvrat bili protiv druenja s djevojicama iz grada, koje bi nazivali "droljama" i "neurednim curama". Ja sam od prvog razreda dijelio s tim djevojicama knjige i olovke, a tokom godina bio sam zaljubljen u njih tri: En, Prisilu i Duds. Teko mi je bilo shvatiti gledanje mojih roditelja, no ipak sam slijedio njihove elje.

Svake smo godine tri mjeseca tatinoga ljetnog odmora provodili u kolibi na jezeru, koju je 1921. sagradio djed.

Bila je okruena umama te smo nou ponekad uli sove i pume. Nismo imali komija; bio sam jedino dijete na podruju koje se pjeice moglo prei. U ranijoj dobi provodio sam vrijeme zamiljajui da su stabla vitezovi okruglog stola i tugaljive djeve imenom En, Prisila ili Duds (ovisno o kojoj je godini rije). Moja strast bila je bez sumnje isto toliko snana kao strast Lanselota za Guinevere - pa ak i sklonija tajnosti.

Sa etrnaest godina odobreno mi je besplatno kolovanje u Tiltonu. Na podsticaj svojih roditelja odbacio sam sve to je bilo u vezi s gradom i nikada vie nisam vidio svoje stare prijatelje. Kad su moje nove kolege u razredu odlazile kui u svoje dvorce i luksuzne stanove, ostajao bih sam na breuljku. Njihove djevojke bile su tek ule u drutvo, a ja nisam imao djevojku. Sve su djevojke koje sam poznavao bile "nepodobne"; ja sam ih odbacio, a one su me zaboravile. Bio sam osamljen - i strano frustriran.

(IV) Don Perkins: Prikriveni ekonomski ubica

Dvije bitne sluajnosti

Moji su roditelji bili majstori manipulacije. Uvjerili su me da sam privilegovan to imam takvu mogunost i jednog u dana za to biti zahvalan. Pronai u savrenu enu, jednu koja e biti podesna naim visokim mjerilima. Ipak, u meni je kipjelo, eznuo sam za enskim drutvom - za seksom; pomisao na "drolju" bila je vrlo privlana.

No, umjesto da se bunim potiskivao sam svoj bijes i izraavao frustracije izvrsnou. Postao sam poasni student, kapitan dvije univerzitetske ekipe, urednik studentskih novina. Odluio sam se istaknuti pred svojim bogatim kolegama i zauvijek otii iz Tiltona. Na zavrnoj godini dodijeljena mi je stipendija za atletiare za Braun i akademska stipendija za Midlbarz, a moj je otac tamo stekao stepen magistra nauka, pa iako je Braun

bio u Ivz ligi, oni su vie voljeli Midlbarz.

"ta e biti ako slomi nogu", pitao me otac. "Bolje je da prihvati akademsku stipendiju", i ja sam popustio.

Po mom utisku, Midlbarz je bio samo naduvana varijanta Tiltona, ali nalazio se u ruralnom Vermontu umjesto

ruralnog Hempira. Istina, bio je namijenjen studentima i studentkinjama, ali ja sam bio siromaan, a gotovo svi su bili bogati. Ve etiri godine nisam studirao zajedno sa djevojkama. Molio sam oca da mi dopusti da jednu godinu uzmem slobodno. elio sam se preseliti u Boston i saznati sve o ivotu i enama. On o tome nije elio ni uti. "Kako bih mogao pripremiti za studij tuu djecu ako moje vlastito ne eli ostati na fakultetu", pitao je.


10

Konano sam shvatio da se ivot sastoji od niza koincidencija. Sve ovisi o tome kako na njih reagujemo - kako provodimo ono to neki nazivaju slobodnom voljom; odluke koje donosimo u okviru sudbine odreuju ko smo. Dvije bitne sluajnosti koje su mi oblikovale ivot odigrale su se na fakultetu Midlbarz. Jedna se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva.

Prvi, koga u zvati Farhad, igrao je fudbal profesionalno u Rimu. Bio je nadaren fizikim izgledom atlete, valovite crne kose i oiju boje ljenika, a porijeklo i harizma uinili su ga neodoljivim za ene. On je na svaki nain bio potpuno suprotan meni. Puno sam radio da zadobijem njegovo prijateljstvo, a on me mnogo emu nauio, to mi je dobro dolo u godinama koje su slijedile. Upoznao sam i En. Iako je ozbiljno izlazila s mladiem koji je studirao na drugom fakultetu, ona me ipak primila pod svoje okrilje. Na platonski odnos bio je za mene prvo iskustvo o tome kako je kad se nekoga istinski voli.

Farhad me nauio piu, drutvu i kako ignorisati svoje roditelje. Svjesno sam odluio da prestanem studirati. Odluio sam slomiti svoju akademsku nogu da se osvetim svom ocu. Moje su ocjene naglo pale; izgubio sam stipendiju. U polovini druge godine svjesno sam odluio ispasti. Otac mi je prijetio da e me se odrei; Farhad me podravao. Uletio sam u dekanovu kancelariju i rekao da naputam kolovanje. Bio je to kljuni trenutak mog ivota.

Jedna sluajnost se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva

Farhad i ja proslavili smo zajedno u baru moju posljednju vee u gradu. Pijani farmer, gorostas od ovjeka, optuio me da oijukam s njegovom enom, podigao me i zavitlao u zid. Farhad je uletio meu nas, povukao no i zarezao ga po obrazu. Onda me onaj gorostas izbacio kroz prozor, napolje na greben visoko iznad Oter Krika. Brzo smo se uputili niz rijeku prema naem domu.

Sutradan kad nas je ispitivala policija s univerziteta lagao sam i odbio svako saznanje o incidentu. Ipak je

Farhad bio izbaen. Obojica smo se preselili u Boston, gdje smo dijelili stan. Ja sam dobio posao u "Hearstovu Record American/Sundaz Advertiseru" kao lini pomonik glavnog urednika u "Sundaz Advertiseru".

Kasnije iste 1965. godine nekoliko mojih prijatelja iz novina bilo je pozvano u vojsku. Da bih izbjegao slinu sudbinu ja sam se u Bostonu prijavio na univerzitet, na Fakultet za poslovnu administraciju. En je dotada ve prekinula vezu sa svojim bivim dekom i esto je putovala iz Midlbarza da me posjeti. Meni je godila njena panja. Diplomirala je 1967. dok je meni preostalo da odradim jo godinu dana na Univerzitetu u Bostonu. Ona je neumoljivo odbila da se preseli kod mene dok se ne vjenamo. Iako sam se alio kako me ucjenjuje, a u stvari sam se i ljutio na to to sam smatrao nastavkom arhainih i pretjerano kreposnih moralnih stajalita svojih roditelja, uivao sam u vremenu koje smo zajedno provodili i elio sam jo vie. Vjenali smo se.

Enin otac, sjajan inenjer, osmislio je navigacioni sistem za vanu vrstu projektila i nagraen je visokorangiranim mjestom u Mornarikom odjelu. Njegov najbolji prijatelj, kojeg je En zvala stric Frenk (a to mu nije bilo pravo ime) bio je na rukovodeem poloaju u najviim ealonima NSA (Nacionalna agencija za bezbjednost), koja je bila u zemlji dosta nepoznata - ali prema mnogim izvorima najvea pijunska organizacija.

Ubrzo nakon enidbe vojska me pozvala na ljekarski pregled. Proao sam i zato su postojali izgledi da nakon diplome odem u Vijetnam. Sama pomisao da se borim u jugoistonoj Aziji emocionalno me razdirala iako me rat sam po sebi uvijek fascinirao. Vaspitan sam s priama o svojim precima doseljenicima - a to su bili Tomas Pejn i Itan Alen - i posjetio sam sva mjesta u Novoj Engleskoj i u Njujorku, gdje su se nekada vodile borbe te

francuski, indijanski i revolucionarni ratovi. Proitao sam sve istorijske romane koje sam uspio pronai. U stvari, kad su specijalne vojne jedinice prvi puta ule u jugoistonu Aziju elio sam se prijaviti. No kad su mediji iznijeli svu estinu i nedosljednost politike SAD osjetio sam da se moj stav izmijenio. Pitao sam se na iju bi stranu stupio Pejn i zakljuio da bi on stao uz nae neprijatelje Vijetkong.


11

(V) Prekretnica u ivotu

U pomo mi je doao stric Frenk. Objasnio mi je da posao pri NSA ovjeku omoguuje odgodu vojne slube i organizovao mi niz sastanaka u svojoj agenciji, a oni su se sastojali u napornom danu intervjua putem poligrafa.

Reeno mi je da e ti testovi odluiti jesam li podoban materijal za regrutaciju i obrazovanje u NSA, a ako jesam, oni e odrediti profil mojih dobrih i loih strana, to e biti iskoriteno u planiranju moje budue karijere. Uzevi u obzir svoj stav prema Vijetnamskom ratu, bio sam siguran da neu proi na testiranju.

Na ispitivanju sam priznao da se kao lojalni Amerikanac ne slaem s ratom i udilo me kako ispitivai ne pitaju dalje o toj temi. Umjesto toga usredotoili su se na moje vaspitanje, stavove prema roditeljima, osjeaje koje sam imao zbog injenice da sam odrastao kao siromani puritanac meu tolikim bogataima i hedonistima u osnovnoj koli. Ispitivali su me i o mojim frustracijama u vezi s nedostatkom ena, seksa i novca u mom ivotu i o svijetu mate koji sam razvio kao posljedicu svega ostaloga. udila me panja koju su posvetili Farhadu i njihovo zanimanje za moju elju da laem policiji na univerzitetu kako bih njega zatitio.

Isprva sam pretpostavljao da su sve te stvari mene obiljeile kao negativca i onoga koga e NSA odbiti, ali razgovori su se nastavili sugeriui neto suprotno. Tek nekoliko godina kasnije shvatio sam da su s gledita NSA te negativnosti stvarno bile prednosti. Njihova je ocjena bila manje vezana uz lojalnost prema domovini

nego uz frustracije mog ivota. Ljutnja na roditelje, opsjednutost enama i moja ambicija da dobro ivim njih su privuklo; bio sam povodljiv. Moja odluka da na kolovanju budem odlian kao i u sportu, moja zadnja pobuna protiv oca, moja sposobnost da se dobro slaem sa strancima i prihvaanje da laem policiji, to su bili upravo tipini atributi koje su oni traili. Otkrio sam, takoe kasnije, da je Farhadov otac radio za obavjetajnu zajednicu SAD u Iranu; moje je prijateljstvo s Farhadom definitivno bio sam dodatni plus.

Nekoliko sedmica nakon testiranja u NSA ponuen mi je posao da ponem obrazovanje u umijeu pijuniranja, koje bi krenulo nekoliko mjeseci nakon diplome na Bostonskom univerzitetu. Meutim, prije nego to slubeno prihvatim ovu ponudu, ja sam iz nekog poriva pohaao seminar na Univerzitetu koji je vodio strunjak za regrutaciju Mirovnih snaga. Najvanija je tema bila kao i kod NSA da poslovi u Mirovnim snagama odgaaju regrutaciju u vojsku.

Odluka da pohaam taj seminar bila je jedna od onih koincidencija koje su se tada inile nevanima, ali se pokazalo da su podrazumijevale prekretnicu u ivotu. Taj je strunjak opisao nekoliko mjesta na svijetu koja su imala posebnu potrebu za dobrovoljcima. Jedno od njih bila je amazonska uma, gdje, kako je on isticao, uroenici ive poput onih nekada u Sjevernoj Americi sve do dolaska Evropljana.

Nisam mogao ni naslutiti da e se jedan novi tip ljudi, s profinjenijom titulom, brojiti u hiljadama do kraja milenijuma, a da u ja lino odigrati bitnu ulogu u formiranju te sve brojnije armije

Oduvijek sam sanjao da ivim kao Abnaki, koji su obitavali u Nju Hempiru kad su tamo prvi put stigli moji preci. Znao sam da njihova krv tee mojim venama i elio sam spoznati sva duhovna blaga o umama u koja su se oni tako dobro razumjeli. Priao sam predavau nakon asa i raspitao se o izgledima da budem poslan u Amazon. On me uvjeravao da postoji velika potreba za volonterima u toj regiji i da e moje anse biti dobre. Nazvao sam strica Frenka. Zaudo, on me nagovarao da razmislim o Mirovnim snagama. Povjerio mi je da e nakon pada Hanoja - to je tih dana bilo potpuno izvjesno ljudima njegove pozicije - upravo Amazon postati pravo mjesto.

"Prepuna je nafte", rekao je. "Sigurno e nam tamo biti potrebni dobri agenti - ljudi koji razumiju domorce." Uvjeravao me da e Mirovne snage biti odlino mjesto za uvjebavanje i podstakao me da bolje savladam panski kao i lokalne domorodake jezike. "Moda bi mogao konano raditi i za privatnu kompaniju umjesto za vladu," promrmljao je.


12

Tada nisam razumio to je time mislio. Unaprijeen sam od pijuna u EHM-a, iako taj izraz nikad nisam prije uo, kao ni nekoliko godina poslije. Nisam imao pojma da je po svijetu bilo razbacano na stotine mukaraca i ena koji rade za konsultantske i druge privatne kompanije, ljudi koji nikad nisu primili ni prebijene pare plate od bilo koje vladine agencije, a ipak slue interesima imperije. Nisam mogao ni naslutiti da e se jedan novi tip ljudi, s profinjenijom titulom, brojiti u hiljadama do kraja milenijuma, a da u ja lino odigrati bitnu ulogu u formiranju te sve brojnije armije.

En i ja prijavili smo se u Mirovne snage i zatraili da nas dodijele u Amazon. Kad je stiglo obavjetenje da smo primljeni, moja je prva reakcija bila krajnje razoaranje. Pismo je govorilo da emo otii u Ekvador.

Ma ne, pomislio sam. Ja sam traio Amazon, a ne Afriku.

Uzeo sam atlas i potraio Ekvador. Bio sam zapanjen kad nigdje na afrikom kontinentu nisam mogao pronai Ekvador. U indeksu sam ipak pronaao da je uistinu smjeten u Latinskoj Americi, a vidio sam na geografskoj karti da rijeni sistem istie iz Anda i njihovih ledenjaka te sainjava glavnu koliina voda monog Amazona. Dalje me itanje uvjerilo da su dungle Ekvadora zapravo meu najraznovrsnijim i najveima na svijetu i da domai ljudi tamo ive gotovo jednako ve hiljadama godina. Prihvatili smo ponudu.

En i ja zavrili smo edukaciju za Mirovne snage u junoj Kaliforniji i uputili se u Ekvador u avgustu 1968. ivjeli smo u Amazonu sa Shuarima, iji je stil ivota zaista liio na ivot sjevernoamerikih domorodaca prije naseljavanja. Radili smo u Andima s potomcima Inka. Bio je to dio svijeta za koji nisam ni sanjao da jo uopte postoji. Dotad su jedini Latinoamerikanci koje sam upoznao bili bogati prvokolci u koli gdje je moj otac bio nastavnik. Otkrio sam da su mi dragi ti domai ljudi, to su preivljavali uz pomo lova i poljoprivrede. Osjeao sam da sam s njima u nekom udnom srodstvu. Na neki su me nain podsjeali na one moje sugraane koje sam napustio.

(VI) Odluka za celi ivot

Jednog se dana ovjek u poslovnom odijelu, imenom Einar Greve, spustio avionom u nau zajednicu. Bio je potpredsjednik u "Chas. T. Main Inc." (MAIN), meunarodnoj konsultantskoj kompaniji, koja se rijetko pojavljivala u javnosti, a koja je bila zaduena za prouavanje koje e odrediti treba li Svjetska banka da posudi Ekvadoru i susjednim zemljama milijarde dolara kako bi sagradili brane hidroelektrana i druge infrastrukturne

projekte. Einar je takoe bio i rezervni pukovnik amerike vojske.

Poeo mi je govoriti o korisnosti rada za kompaniju kao to je MAIN. Kad sam spomenuo da sam primljen u NSA prije nego sam uao u Mirovne sange i da razmiljam da se tamo vratim, on me informisao da ponekad radi kao veza s NSA; pogledao me pa sam posumnjao da je dio njegovog zadatka ocjenjivanje mojih

sposobnosti. Sada mislim da je samo obnavljao moj profil, a posebno odmjeravao moju sklonost da preivim u okolini koju bi veina sjevernih Amerikanaca smatrala neprijateljskom.

Proveli smo nekoliko dana zajedno u Ekvadoru i razgovarali pa je traio da mu poaljem izvjetaje o ekonomskim izgledima Ekvadora. Imao sam sa sobom malu prenosivu pisau mainu, volio sam pisati te sam bio zadovoljan zbog njegovog zahtjeva. U razdoblju od oko godinu dana poslao sam Einaru barem petnaest

dugih pisama. U tim pismima iznio sam svoja razmiljanja o privredi i politikoj budunosti Ekvadora, a i svoju procjenu o sve veoj frustraciji meu domorodakim stanovnitvom u borbi da se suprotstave naftnim kompanijama, meunarodnim agencijama za razvoj i ostalim pokuajima da ih uvuku u moderni svijet.

Kad je moja smjena u sklopu Mirovnih snaga zavrila, Einar me pozvao u centralu MAIN-a u Bostonu na razgovor u vezi s poslom. Tokom privatnog sastanka naglasio je da je primarni zadatak MAIN-a inenjerstvo, ali da njegov najvei klijent, Svjetska banka, trai da meu osobljem ima ekonomiste koji bi napravili prognozu o veliini i izvedivosti inenjerskih projekata. Povjerio mi je da je ve zaposlio tri vrlo kvalifikovana


13

privrednika, koji su imali savrene preporuke - dva s magistraturom, jedan s doktorskom titulom. Meutim, oni su strano zakazali.

Angaovan sam kao ekonomista, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti

Einar je kazao da "niko meu njima nije sposoban pozabaviti se privrednom prognozom u zemljama u kojima nisu dostupne pouzdane statistike". Nastavio je govoriti dalje kako nijedan nije ispunio uslove svog ugovora,

koji trai da putuju u daleka mjesta u zemljama poput Ekvadora, Indonezije, Irana ili Egipta kako bi razgovarali s lokalnim voama i donijeli vlastitu prosudbu o izgledima ekonomskog razvoja u tim regijama. Jedan je doivio nervni slom u osamljenom selu u Panami; panamska ga je policija dopratila do aerodroma i stavila na avion za SAD.

"Pisma koja ste mi slali pokazuju da nemate nita protiv da se raspitate ak i kad sigurni podaci nisu dostupni. A kad se uzmu u obzir uslovi vaeg boravka u Ekvadoru siguran sam da moete preivjeti skoro svagdje." Rekao je da je ve otpustio jednog od tih ekonomista i spreman je to isto uiniti s ostalom dvojicom ukoliko ja prihvatim ovaj posao.

Tako se dogodilo da sam u januaru 1971. dobio ponudu zaposlenja kao ekonomist u MAIN-u. Napunio sam 26 -

maginu dob u kojoj me vojna mobilizacija vie nije traila. Konsultovao sam se s Eninom porodicom; oni su mi savjetovali da prihvatim posao, a mislio sam da to ukljuuje i stav strica Frenka. Sjetio sam se kako je spomenuo mogunost da bih mogao zavriti radei za privatnu firmu. Nikad se nita nije otvoreno govorilo, ali ja sam bio siguran da je moj posao u MAIN-u bio posljedica aranmana koje je stric Frenk napravio tri godine prije, uz moje iskustvo u Ekvadoru i moju elju da piem o ekonomskoj i politikoj situaciji te zemlje.

Vrtjelo mi se u glavi nekoliko sedmica, a moj ego je narastao. Na Bostonskom univerzitetu postigao sam prvi

stepen koji nije obeavao poziciju ekonomiste u tako uzvienoj konsultantskoj kompaniji. Znao sam da e nekoliko mojih kolega s Univerziteta, koji su odbijeni u vojsci i otili su studirati da bi postigli magistarske i druge naune stepene, pucati od zavisti. Zamiljao sam sebe kao tajnog agenta koji odlazi u egzotine zemlje, koji se izleava uz hotelske bazene, okruen divnim enama u bikiniju i s martinijem u ruci.

Iako su sve to bile samo matarije, otkriu kasnije da su sadrale i djelie istine. Einar me angaovao kao ekonomistu, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o

neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti.

U zakonskom govoru MAIN bi se nazvao vrsto dranom kompanijom; otprilike pet odsto od njenih dvije hiljade zaposlenika bili su i vlasnici kompanije. O njima se govorilo kao o partnerima ili ortacima, a poloaj im je bio zavidan. Ne samo da su partneri imali mo nad svima ostalima, nego su i dobro zaraivali. Diskrecija im je bila simbol. Oni su se bavili efovima drava i drugim glavnim vladinim funkcionerima, koji od svojih konsultanata oekuju kao i od svojih advokata i psihoterapeuta da potuju strogi kod apsolutne povjerljivosti. Razgovor sa tampom bio je tabu. To se jednostavno nije tolerisalo. Posljedica toga je bila da je jedva ikad iko izvan MAIN-a za nas uopte i uo, iako su mnogi bili bliski s naim konkurentima, kao to su "Arthur D. Little", "Stone & Webster", "Brown & Root", "Halliburton" i "Bechtel".

Sluim se terminom konkurenti u irem smislu, jer MAIN je bio u vlastitoj ligi sam sa sobom. Veina naeg profesionalnog osoblja bili su inenjeri, ali mi ipak nismo imali nikakvu opremu i nikad nismo konstruisali nijednu upu za skladite. Mnogi su radnici MAIN-a bili bive vojne osobe, no nismo kontaktirali s Ministarstvom odbrane niti s bilo kojom od vojnih slubi. Naa zaliha robe bila je neto toliko drugaije od norme, da prvih mjeseci tamo ni ja nisam mogao razabrati ime se bavimo. Jedino sam znao da e moj prvi stvarni raspored biti u Indoneziji te da u biti dio tima od jedanaest lanova poslanih da kreiraju struni energetski plan za ostrvo Javu.


14

Takoe sam znao i to da se Einar i drugi koji su sa mnom razgovarali o poslu lino trudio kako bi me uvjerio da e privreda na Javi cvasti i ako se elim istaknuti kao dobar prognozer (i da mi za to ponude napredovanje), moram napraviti projekte koji to tako prikazuju.

"Tono po planu", obiavao je rei Einar. Proao bi prstima po vazduhu iznad glave. "Ekonomija koja e poletjeti u vazduh kao ptica!"

(VII) Put bez povratka

Jedino sam znao da e moj prvi stvarni raspored biti u Indoneziji te da u biti dio tima od jedanaest lanova poslatih da kreiraju struni energetski plan za ostrvo Javu.

Takoe sam znao i to da su se Einar i drugi koji su sa mnom razgovarali o poslu posebno trudili kako bi me uvjerili da e privreda na Javi cvjetati i ako se elim istai kao dobar prognozer (i da mi za to ponude napredovanje), moram napraviti projekte koji to tako prikazuju.

"Tano po planu," obiavao je rei Einar. Proao bi prstima po vazduhu iznad glave. "Ekonomija koja e poletjeti u vazduh kao ptica!"

Einar je esto odlazio na putovanja koja su trajala dva do tri dana. Niko o njima nije puno govorio i inilo se da niko i ne zna gdje on ide. Kad je bio u kancelariji, esto bi me pozvao da sjednem s njim uz kafu. Pitao je za En, za na novi stan, za maku koju smo doveli iz Ekvadora. Postao sam hrabriji kad sam ga bolje upoznao, nastojao sam saznati vie o njemu i o tome ta su oekivali da radim. Ali nikad ne bih dobio zadovoljavajui odgovor; bio je znalac pri skretanju razgovora na drugu temu. Jednom prilikom udno me pogledao.

"Ne mora biti zabrinut", rekao je, "imamo za tebe velike planove. Bio sam nedavno u Vaingtonu..." Glas mu se promijenio i nasmijeio se na nepronicljiv nain. "Svakako, zna, imamo velik projekt u Kuvajtu. Proi e neko vrijeme prije no to ode u Indoneziju. Mislim da bi trebalo da iskoristi vrijeme i proita togod o Kuvajtu. Biblioteka u Bostonu dobar je izvor, a moemo ti omoguiti i da doe do biblioteka na MIT-u i na Harvardu."

Poslije sam puno vremena proveo u tim bibliotekama, a posebno u Javnoj biblioteci u Bostonu, koja se nalazila

nedaleko od kancelarije i vrlo blizu moga stana na Bak Bazu. Postao mi je blizak Kuvajt kao i mnoge knjige o

privrednoj statistici to su ih izdavali Ujedinjene nacije, Meunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka. Znao sam da e se od mene oekivati da napravim ekonometrijske modele za Indoneziju i Javu, a odluio sam da jednako tako mogu poeti raditi isto za Kuvajt.

Meutim, moja diploma u poslovnoj administraciji nije me pripremila za ekonometrijske poslove, pa sam tako proveo dosta vremena pokuavajui razabrati kako da se s tim nosim. Otilo je toliko daleko da sam upisao nekoliko kurseva o toj temi. U tom procesu sam otkrio da se statistikom moe manipulisati kako bi se dolo do veeg broja zakljuaka, ukljuivi i one koji sadre htijenja analitiara.

MAIN je bila mao korporacija. Na profesionalnoj poziciji 1971. su bile samo etiri ene. Ipak, bilo je vjerovatno dvije stotine ena meu kadrovima linih sekretarica - svaki potpredsjednik i ef odjeljanja imao je sekretaricu - i kancelariju za prepis koja nam je svima sluila. Ja sam se privikao na sklonost enskog roda i zbog toga sam bio zapanjen onim to se jednog dana dogodilo.

Niko ne smije znati nita o Vaem angamanu - pa ak ni Vaa supruga. Vaa je odluka konana. Kad jednom uete, ostajete zauvijek, rekla mi je Klaudin Martin

Atraktivna brineta ula je i sjela mi nasuprot sa druge strane stola. Izgledala je vrlo otmjeno u svom tamnom poslovnom kostimu. Procijenio sam da je malo starija od mene, ali sam se pokuao usredotoiti na to da je ne


15

primjeujem, da se ponaam indiferentno. Nakon nekoliko minuta bez jedne rijei gurnula je u mom pravcu neku otvorenu knjigu. Sadravala je tablicu s informacijama koje sam odavno traio o Kuvajtu - i karticu s njenim imenom, Klaudin Martin, i s titulom, posebni konsultant "Chas. T. Main, Inc". Pogledao sam njene

njene zelene oi, a ona mi je pruila ruku.

"Zamolili su me da Vam pomognem u edukaciji," rekla je. Nisam vjerovao da mi se to zaista dogaa.

Poevi od idueg dana sastajali smo se u stanu Klaudin Martin u Ulici Bakon, nekoliko zgrada dalje od glavnog sjedita MAINS, s Prudential Centera. Za vrijeme naeg prvog zajedniki provedenog sata objasnila mi je da je moj poloaj neobian i da sve moramo drati u strogoj tajnosti. Rekla je da mi niko nije dao blia uputstva o mom poslu jer niko nije bio za to ovlaten - osim nje. Tada me informisala da je njen zadatak da me formira u uspjenog EHM-a.

Sam je naziv probudio u meni stare snove o pustolovnim tajnim agentima i samog me zbunjivao nervozan

smijeh koji mi je izlazio iz usta. Ona se osmjehnula rekavi da je humor jedan od razloga zbog kojih se koriste tim nazivom. "Ko bi to ozbiljno shvatio" pitala je.

Ja sam priznao svoje potpuno neznanje o ulozi EHM-a.

"Niste jedini", nasmijala se. "Mi smo rijetka vrsta u prljavom poslu. Nitko ne smije znati nita o Vaem angamanu - pa ak ni Vaa supruga." Zatim se uozbiljila. "Biu potpuno iskrena prema Vama, nauiti Vas sve to je mogue u nekoliko iduih sedmica. Tada ete morati birati. Vaa je odluka konana. Kad jednom uete, ostajete zauvijek." Kasnije bi se rijetko sluila punim nazivom; bili smo jednostavno EHM-i.

Sada znam ono to tad nisam znao - da je Klaudin potpuno iskoristila moje slabosti koje su joj otkrili u NSA. Ne znam ko joj je prenio te podatke o meni - Einar, NSA, Kadrovsko odjeljenje MAIN-a ili neko drugi - znam

samo da ih je koristila znalaki. Njen pristup, kombinacija zavoenja i verbalne manipulacije, bio je skrojen na poseban nain samo za mene, a ipak je odgovarao standardu operativnih postupaka to sam ih viao na djelu, u razliitim poslovima kad bi ulog bio velik pritisak da se zakljui unosan posao. Odmah je bila sigurna da ja neu dovesti u opasnost svoj brak otkrivi nae tajne aktivnosti. A bila je brutalno iskrena kad je rije bila o opisu tamnih strana stvari koje se od mene budu oekivale.

Pojma nemam ko ju je plaao, iako nemam nikakvog razloga da sumnjam da to nije bio MAIN, kako je to podrazumijevala njena poslovna posjetnica. U to sam vrijeme bio previe naivan, zaplaen i oamuen da bih postavljao pitanja koja mi se danas ine oitima.

(VIII) Varljivi karakter BDP-a

Klaudin je rekla da postoje dva primarna cilja mog rada. Prije svega, moram opravdati goleme meunarodne kredite koji e novac dovesti nazad u MAIN i druge amerike kompanije (kao to su "Bechtel", "Halliburton", "Stone & Webster" i "Brown & Root") putem velikih tehnikih i graevinskih projekata. Drugo je da u raditi na bankrotu zemalja koje primaju te kredite (naravno, tek poto ve sve isplate MAIN-u i drugim kompanijama uesnicama ugovora u SAD) i tako e one zauvijek ostati obavezane svojim kreditorima i predstavljae jednostavne mete kad nam bude bila potrebna neka usluga, ukljuujui i vojne baze, glasove u UN-u ili pristup nafti i drugim prirodnim izvorima.

Klaudin Martin mi je rekla kako je moj zadatak prognozirati uinke investiranja milijardi dolara u odreenu zemlju. Tonije, ja u izraditi studije koje predviaju ekonomski rast u razdoblju od dvadeset do dvadeset pet godina i koje vrednuju efekte raznih projekata.


16

Primjerice, ako postoji odluka da nekoj zemlji posudimo milijardu dolara kako bismo uvjerili njene voe da ne sklapaju saveze sa Sovjetskim Savezom, ja bi trebalo d ausporedim prednost investiranja tog novca u elektrane s

prednostima investiranja u novu nacionalnu eljezniku mreu ili sistem komunikacija.

Ili, moda mi neko kae da se zemlji nudi mogunost da dobije modernu elektrinu mreu, a ja u biti zaduen da im pokaem kako e taj sistem imati za posljedicu dovoljan ekonomski rast kako bih opravdao kredit. U svakom e sluaju odluujui faktor biti bruto domai proizvod. Pobijedie onaj projekt ija e posljedica biti najvei godinji rast BDP-a. Ako se razmatra samo jedan projekat morau pokazati kako e njegov razvoj donijeti znatne doprinose BDP-u.

Neizgovoren aspekt svakog od tih projekata jest taj da su namijenjeni stvaranju velikih profita ugovornim

strankama te da pomognu kako bi aica bogatih i uticajnih porodica u zemljama koje primaju kredite postala srena, dok s druge strane jame dugoronu finansijsku ovisnost, a zbog toga i politiku lojalnost vlada svuda po svijetu.

to vii iznos kredita to bolje. Ne uzima se u obzir injenica da e teret duga zemlje njenim najsiromanijim graanima uiniti nedostupnom zdravstvenu zatitu, obrazovanje i druge vidove socijalne brige desetinama godina.

Klaudin i ja otvoreno smo razgovarali o varljivom karakteru BDP-a. Primjera radi, moe doi do porasta BDP-a ak i kad profitira jedna jedina osoba, kao pojedinac koji je vlasnik odreene kompanije, pa i kad je veina stanovnika optereena dugovima. Bogati se bogate, a siromani postaju sve siromaniji. Uprkos tome, s gledita statistike to se biljei kao privredni napredak.

Kao uglavnom svi ameriki graani, tako je i veina zaposlenika MAIN-a vjerovala da mi inimo uslugu tim zemljama kad tamo gradimo elektrane, autoputeve i luke. kole i tampa ue nas da sve nae akcije doivljavamo kao altruizam.

Godinama sluam iste komentare kao: "Ako oni namjeravaju spaliti ameriku zastavu i protestovati protiv nae ambasade, zato jednostavno ne odemo iz njihove proklete zemlje i ostavimo ih da tonu u svome siromatvu?"

Ljudi koji tako govore esto imaju diplomu koja potvruje da su vrlo kolovani. Ipak, ti isti ljudi nisu svjesni da je glavni razlog to otvaramo ambasade po svijetu taj da one slue naim interesima koji u drugoj polovini 20. vijeka podrazumijevaju pretvaranje Amerike u globalnu imperiju.

Uprkos svojim vjerodajnicama, ti su ljudi jednako slabo obrazovani kao i oni kolonizatori u 18. vijeku koji su

vjerovali da su Indijanci, koji se bore za svoj dio zemlje, zapravo avolje sluge.

Za nekoliko mjeseci otii u na ostrvo Javu u Indoneziji, koje je u to vrijeme bilo najgue naseljeno na planeti.

Indonezija je sluajno bila muslimanska zemlja bogata naftom i kolijevka komunistike djelatnosti.

"To je sljedei domino poslije Vijetnama", tako je to sroila Klaudin. "Moramo pridobiti Indoneane. Ako se pridrue komunistikom bloku, onda..." Prstom je povukla pod svojim vratom i slatko se nasmijeila. "Hajde da jednostavno kaemo da se vi morate vratiti s vrlo optimistinim ekonomskim prognozama o tome kako rasti poput gljive im budu sagraene nove elektrane i proirena njihova distribucija. To e omoguiti USAID-u i meunarodnim bankama da opravdaju dodjelu kredita. Biete dobro nagraeni, to se razumije, i moete se onda preseliti na druge projekte u egzotinim zemljama. Svijet je postao neto kao vaa kolica za kupovinu." Nastavila me upozoravati kako e moja uloga biti teka. "Strunjaci iz banaka doi e iza vas. Njihov je zadatak da trae dlake u jajetu kad je u pitanju vaa prognoza - za to su oni plaeni. Ako uspiju vas prikazati loim to im pomae da se oni ine dobrima."


17

Jednog sam dana podsjetio Klaudin da se grupa koju MAIN alje na Javu sastoji jo i od deset drugih ljudi. Pitao sam dobijaju li svi oni isti tip obrazovanja kao ja. Uvjerila me da ne.

"Oni su inenjeri", rekla je. "Oni izrauju projekte za elektrane, prenos energije i distribucijske dalekovode te morske luke i puteve kojima se doprema gorivo. Vi ste onaj koji prejudicira budunost. Vae prognoze odreuju obim sistema koji oni projektuju - i visinu kredita. Razumijete li, klju je u vaim rukama."

(IX) Plaeni da varaju

Kad god bih izaao iz Klaudininog stana, pitao sam se radim li pravu stvar. Negdje u dnu srca sumnjao sam da ne.

Ali proganjale su me frustracije iz prolosti. MAIN je, inilo mi se, nudio sve to je nedostajalo u mom ivotu, a ipak se nisam prestajao pitati da li bi Tom Paine to odobravao. Na kraju sam sebe sam uvjerio da u, kad saznam vie, nakon vie iskustva moi bolje objasniti - dati ono staro objanjenje "radei iznutra".

Kad bih taj stav podijelio sa Klaudin, ona bi me zbunjeno pogledala. "Nemoj biti lud. Kad si jednom u to uao, vie ne moe izai. Mora odluiti sam prije nego to ue jo dublje."

Razumio sam je i zastraivalo me to to je govorila. Kasnije sam lutao niz aveniju Komonvelt, skrenuo u Ulicu Dartmut i sam sebe uvjeravao da sam iznimka.

Za nekoliko mjeseci, jednog poslijepodneva Klaudin i ja smo sjedili na divanu uz prozor promatrajui kako snijeg pada po ulici Vikon. "Mi smo malen, ekskluzivan klub", rekla je.

"Plaeni smo - dobro plaeni - da varamo zemlje po itavoj kugli zemaljskoj za milijarde dolara. Znatan dio tvog posla jeste podsticanje svjetskih voa da sami postanu dio iroke mree koja promovie trgovake interese SAD. Konano, ti lideri bivaju uvueni u splet dugova koji garantuje njihovu vjernost. Moemo od njih neto izvui kad god poelimo - da zadovoljimo svoje politike, privredne i vojne potrebe. Za uzvrat te voe jaaju svoj politiki status dajui svojim narodima industrijska postrojenja, elektrane i aerodrome. Istovremeno, vlasnici amerikih tehnikih i graevinskih kompanija se jako bogate."

Tog poslijepodneva u idilinoj scenografiji njenoga stana, oputajui se do prozora dok je vani snjeilo, saznao sam o istoriji profesije u koju sam upravo namjeravao ui. Klaudin je opisivala kako su kroz gotovo cjelokupnu istoriju stvarane imperije najvie vojnim snagama i prijetnjom rata. Ali krajem Drugog svjetskog rata i pojavom Sovjetskog Saveza i itavog spektra nuklearnih razaranja, vojno rjeenje postalo je previe rizino.

Odluni trenutak bio je 1951, kad se Iran pobunio protiv britanske naftne kompanije koja je eksploatisala iranska prirodna bogatstva i narod. Ta kompanija bila je prethodnik "British Petroleuma", dananji BP. Vrlo popularan, demokratski izabran iranski premijer (koji je 1951. nominovan za ovjeka godine u magazinu TIME), Mohamed Mosadeg, nacionalizovao je sva iranska nalazita nafte. Razjarena Engleska traila je pomo od svog saveznika iz Drugog svjetskog rata, od Sjedinjenih Drava. No obje zemlje su se bojale da bi vojna intervencija mogla izazvati Sovjetski Savez da preduzme korake na strani Irana.

Zbog toga je Vaington, umjesto da poalje mornaricu, poslao agenta CIA Kermita Ruzvelta (praunuka Teodora Ruzvelta). Posao je obavio briljantno, pridobivi ljude novcem i prijetnjama. Zatim ih je naveo da organizuju niz ulinih nereda i snanih demonstracija koje su stvarale utisak da Mosadeg nije ni popularan ni sposoban. Na kraju je Mosadeg izgubio vlast i do kraja ivota ostao je u kunom pritvoru. Proameriki ah Mohamed Reza postao je diktator bez premca. Kermit Ruzvelt stvorio je prostor za novu profesiju, za onu ijim redovima u se ja prikljuiti.


18

Ruzveltov taktiki potez preoblikovao je istoriju Srednjeg istoka, jer je sve stare strategije stvaranja imperija uinio zastarjelima. Poklopio se s poetkom eksperimenta s "ogranienim nenuklearnim vojnim akcijama", koji je na kraju rezultirao ponienjem SAD u Koreji i Vijetnamu. Do 1968, one godine kad su me provjeravali u NSA, postalo je jasno da, ukoliko Sjedinjene Drave ele ostvariti san o globalnoj imperiji (kakvu su viziju imali ljudi poput predsjednika Donsona i Niksona), morae se sluiti strategijom po modelu Ruzveltovog iranskog primjera. Bio je to jedini nain da pobijedite Sovjete bez prijetnji nuklearnim ratom.

Postojao je ipak jedan problem. Kermit Ruzvelt radio je za CIA. Da je bio uhvaen, posljedice bi bile pogubne. On je zamislio prvu ameriku operaciju da ukloni vladu druge zemlje, a postojali su izgledi da e slijediti i druge. Ali bitno je bilo pronai modus koji ne bi direktno odao Vaington. Na sreu tih stratega, 1968. godina bila je svjedok drugaijeg tipa revolucije: osiromaenje meunarodnih korporacija i multinacionalnih organizacija kao to su Svjetska banka ili MMF (Meunarodni monetarni fond). Njih su finansirali prvenstveno SAD i nae srodne firme u Evropi, koje su pomagale u stvaranju imperija. Odnos simbioze razvijen je meu vladama, korporacijama i multinacionalnim organizacijama.

Do vremena kad sam se upisao u Poslovnu kolu na Bostonskom univerzitetu rjeenje problema "Ruzvelt - kao agent CIA" ve je bilo razraeno. Amerike izvjetajne agencije - ukljuujui i NSA - identifikovae e EHM-ove koje bi mogle zatim angaovati meunarodne kompanije. Te EHM-ove nikad ne bi plaala vlada; umjesto toga, oni bi primali svoju platu od privatnog sektora. Kad bi se sluajno saznale posljedice njihovog prljavog posla, one bi se pripisale pohlepi kompanija, a ne politici vlade. Osim toga, kompanija koja ih zaposli, iako ih

plaa vladina agencija i njeni multinacionalni bankarski partneri (novcem poreskih obveznika), bila bi iskljuena iz izvjetaja za Kongres i skrivena od javnosti u sve veem broju legalnih inicijativa, ukljuujui zatitni znak, meunarodnu trgovinu i zakone o slobodi informisanja.

(X) Postao jedan od njih

Klaudin je zakljuila rijeima: "Dakle, vidite, mi smo samo idua generacija ponosne tradicije koja je zapoela upravo kad ste vi bili na prvom stepenu studija."

Osim pouke u novom poslu provodio sam vrijeme itajui o Indoneziji. "to vie saznate o zemlji prije nego to tamo odete to e laki biti Va posao", savjetovala mi je Klaudin. Njene sam rijei uzeo k srcu.

Kad je Kolumbo podigao jedra 1492. godine pokuao je zapravo stii u Indoneziju koja je tada bila poznata pod imenom Spice Islands (ostrva zaina). Tokom kolonizacije ona je smatrana punom vrijednog blaga, veeg od onog u obje Amerike. Java sa svojim prirodnim bogatstvima, izvrsnim zainima i bogatim kraljevinama, istovremeno je bila dragulj iz krune kao i poprite estokih sukoba meu panskim, holandskim, portugalskim i britanskim pustolovima. Holandija je izila kao pobjednik 1750, ali iako su Holanani kontrolisali Javu treblo im je jo vie od 150 godina da bi pokorili spoljanja ostrva.

Kad su Japanci prodrli u Indoneziju za vrijeme Drugog svjetskog rata holandske snage nisu im pruale neki znatniji otpor. Tako su Indoneani, a posebno oni na Javi, strano patili. Nakon japanske predaje pojavio se karizmatski voa imenom Sukarno i proglasio nezavisnost. etri godine borbi zavrilo je 27. decembra 1949. kad je Holandija spustila zastavu i vratila suverenitet narodu, a Sukarno je tada postao prvi predsjednik nove

republike.

Vladanje Indonezijom pokazalo se kao vei izazov nego pobjeda nad Holananima. Sve prije nego homogen, arhipelag sa 17.500 ostrva bio je poput uzavrelog lonca punog raznih plemenskih kultura, s desecima jezika i

dijalekata te etnikih skupina koje su njegovale meusobni animozitet kroz vijekove. Sukobi su bili esti i brutalni, a Sukarno je preduzeo energine restriktivne mjere. Raspustio je parlament 1960, a 1963. imenovan je doivotnim predsjednikom. Sklapao je vrste saveze s komunistikim vladama po cijelom svijetu u zamjenu za vojnu opremu i obuku. Poslao je indoneanske trupe naoruane ruskim orujem u susjednu Maleziju


19

pokuavajui proiriti komunizam po itavoj jugoistonoj Aziji i dobiti odobravanja svih svjetskih socijalistikih voa.

Formirala se opozicija i dravni udar se odigrao 1965. godine. Sukarno je izbjegao ubistvo samo uz pomo prisebnosti duha svoje ljubavnice. Mnogi njegovi visoki vojni slubenici i najblii saradnici bili su loije sree. Dogaaji su podsjeali na one u Iranu 1953. godine. Konano se Komunistika partija smatrala odgovornom - posebno one frakcije koje su bile povezane s Kinom. U masakrima koje je zapoela vojska ubijeno je prema procjenama izmeu tristo i petsto hiljada ljudi. Komandant vojske, general Suharto preuzeo je predsjedniku vlast 1968. godine.

Do 1971. godine odluka Sjedinjenih Drava da istrgnu Indoneziju iz komunizma pojaala se kad se Vijetnamski rat poeo initi prilino neizvjesnim. Predsjednik Nikson poeo je cijeli niz povlaenja jedinica tokom ljeta 1969, a amerika strategija poinjala je usvajati vie globalne perspektive. Strategija je usmjerena na spreavanje domino efekta s jedne zemlje na drugu kad bi one jedna za drugom padale pod komunistiku vladavinu i usredotoena je na nekolicinu zemalja; kljuna je bila Indonezija. Elektrifikacija koju bi izveo MAIN svojim projektom bila je dijelom opsenog plana da se osigura amerika dominacija u jugoistonoj Aziji. Pretpostavka spoljne politike SAD bila je da e Suharto posluiti Vaingtonu na jednak nain kako je to ah uinio u Iranu. Sjedinjene Drave su se ponadale da e ovaj narod biti model drugim zemljama u regiji. Vaington je dio svoje strategije zasnovao na pretpostavci da e dobitak u Indoneziji imati pozitivne reperkusije u cijelomu islamskom svijetu, a posebno na uzavrelom Bliskom istoku. Ukoliko to nije dovoljan podsticaj,

Indonezija ima i naftu. Niko nije bio siguran kolike su koliine i kakav je kvalitet naftnih rezervi, ali su strunjaci seizmolozi iz naftnih firmi predviali obilje.

Dok sam tako prebirao po knjigama u Javnoj biblioteci u Bostonu, raslo je moje uzbuenje. Poeo sam zamiljati pustolovine koje mi predstoje. Radei za MAIN zamijeniu bijedni ivotni stil u Mirovnim snagama puno luksuznijim i glamuroznijim nainom ivota. Vrijeme provedeno s Klaudin ve je predstavljalo ostvarenje nekih mojih matanja; inilo se predobrim da bi bilo istinito. Osjeao sam da se ve osveujem za ono to sam bio osuen provesti osnovnu kolu samo s djeacima.

Jo se neto dogaalo u mom ivotu: En i ja nismo se slagali. Mislim da je osjetila da ja ivim dvostruki ivot. Ja sam to objanjavao kao posljedicu ljutnje koju sam osjetio kad je ona ustrajala na vjenanju. Bez obzira na to to me bodrila i slijedila kroz izazove naeg rasporeda u Mirovne snage u Ekvadoru; jo sam uvijek na nju gledao kao na nastavak tipa mog poputanja roditeljskim hirovima. Naravno, kad sada na to pomislim siguran sam da je moj odnos s Klaudin bio odluujui faktor. Nisam mogao s En o tome razgovarati, ali ona je to osjeala. Svakako, mi smo odluili preseliti se u dva odvojena stana.

Jednog dana 1971. godine, oko sedam dana prije planiranog odlaska u Indoneziju, stigavi u Klaudinin stan naao sam u maloj trpezariji prostrt sto s raznim vrstama hljeba i sira, a bila je tu i flaa odlinog beaujolaisa. Ona mi je nazdravila.

"Uspjeli ste", nasmijeila se, ali mi se to nekako uinilo ne ba iskrenim. "Sada ste jedan od nas".

Neobavezno smo avrljali oko pola sata. Kad smo pili ostatak vina ona me pogledala kao nikad prije.

(XI) Spasavanje zemlje od komunizma

Nikad nemojte nikome priznati o naim sastancima, rekla je Klaudin ozbiljnim tonom. "Neu vam oprostiti ako to uinite i poricau da sam vas uope upoznala".

Znaajno je uprla pogled u mene - to je moda bila jedina prilika kad sam osjeao da mi ona prijeti - a zatim se hladno nasmijala. "Ako budete nekome govorili o nama, to bi vam moglo ivot uiniti opasnim."


20

Bio sam zbunjen. Uasno sam se osjeao. No kasnije, kad sam se vraao prema centralnoj kancelariji, morao sam priznati sam sebi da je shema pametna. injenica je da su svi nai sastanci bili u njenom stanu. Nije bilo ni traga dokazu o naem odnosu, a i niko u MAIN-u nije ni na koji nain bio ukljuen.

Jedan moj dio cijenio je njenu iskrenost; ona me nije prevarila onako kako su to uinili moji roditelji u vezi sa Tiltonom i Midlbarzom.

Nekad sam imao romantinu sliku o Indoneziji, o zemlji u kojoj u ivjeti tri sljedea mjeseca. Neke su knjige sadravale fotografije lijepih ena u arenim saronzima, egzotinih plesaica sa Balija, vraeva to izdiu vatru i ratnika koji veslaju u dugim kanuima po smaragdnoj vodi na podnoju vulkana iz kojih suklja dim.

Posebno je upeatljiv bio niz prekrasnih galiona nepoznatih Bugi pirata, koji jo plove u vodama arhipelaga, a koji su nekad tako terorisali evropske pomorce da su se ovi vraali kui govorei svojoj djeci: "Ponaajte se pristojno ili e vas odnijeti Bugi." Kako su mi te slike uzbuivale duu!

Istorija i legende o toj zemlji predstavljaju izobilje likova veih nego to je prirodno: gnjevnih bogova, zmajeva, plemenskih sultana i prastarih pria koje su davno prije Hristovog roenja kruile po azijskim planinama, perzijskim pustinjama te preko Mediterana, da bi se nastanile u najdubljim sferama nae kolektivne svijesti. Sama imena njihovih bajkovitih ostrva - Java, Sumatra, Borneo, Celebes - zavodila su um. Bila je ovo zemlja

mistike, mita i erotine ljepote; izgubljeno blago to ga je traio Kolumbo, ali ga nije nikada pronaao; kraljevina koju su opsjedali panci, ali je nisu dobili kao ni Holanani, Portugalci ni Japanci; mata i san.

Moja oekivanja bila su velika i mislim da su reflektovala miljenja velikih osvajaa. Kao i Kolumo, tako sam i ja trebao da smirim svoju matu. Moda sam morao shvatiti da svjetionik obasjava sudbinu koja nije uvijek onakva kakvom je mi sami sebi predoavamo. Indonezija nam nudi blaga, ali nije krinja s lijekovima ba za sve, kao to sam oekivao. Zapravo, prvi dani koje sam proveo u indonezijskom uparenom glavnom gradu Dakarti, ljeta 1972, bili su okantni.

Ljepota je svakako bila prisutna. Divne ene etaju odjevene u arene saronge. Bujni vrtovi sjaje svojim tropskim cvijeem. Egzotine plesaice s ostrava Bali. Taksi na biciklima s prizorima duginih boja, oslikanim na stranama visokih sjedala, gdje bi putnici sjedili ispred vozaa koji je okretao pedale. Holandski kolonijalni dvorci i damije ukraene malim tornjevima.

Ali, postojala je i runa, tragina strana grada. Gubavci koji su pruali krvav patrljak umjesto ake. Mlade djevojke koje su nudile svoje tijelo za nekoliko novia. Nekada sjajni holandski kanali pretvoreni su u kloake. Sklonita od kartona, gdje bi cijele porodice ivjele uz obalu crne rijeke pune otpada. Tretave trube i izduvni gasovi koji gue. Lijepo i runo, elegantno i prostako, duhovno i profano. To je bila Dakarta, u kojoj su se opojni mirisi bijelog luka i pupoljaka orhideja borili za dominaciju sa smradom otvorenih kanala.

Ve sam i prije upoznao siromatvo, ali me nita od toga nije pripremilo na Dakartu.

Naa grupa bila je, naravno, smjetena u najljepem hotelu u zemlji - "InterContinental Indonesia". Otvorila ga je "Pan American Airways". Poput drugih iz lanca "InterContintala", ratrkanih po zemaljskoj kugli, ovaj hotel gostio je bogate strance sa svim njihovim hirovima, a najvie od svih efove naftnih kompanija i njihove porodice. Prve veeri na menader projekta arli Ilingvort bio je domain na veeri u ast nama, u otmenom restoranu na najviem spratu.

arli je bio znalac o ratu; najvie slobodnog vremena provodio je itajui istorijske knjige i romane o velikim vojnim komandantima i bitkama. On je bio utjelovljenje vojnika Vijetnamskog rata koji sjedi u fotelji. Kao i

obino, te veeri imao je na sebi kaki pantalone i koulju kratkih rukava s vojnikim epoletama. Poto nas je pozdravio za dobrodolicu, zapalio je cigaru i, podiui au ampanjca, nazdravio "dobrom ivotu".


21

Pridruili smo mu se. Nae su ae zazvonile sa eljom o "dobrom ivotu".

Oko njega je kruio dim cigare, a arli je prostoriju obiao pogledom. "Ovdje emo biti dobro tetoeni," rekao je vano klimnuvi glavom. "Indoneani e se o nama dobro brinuti, kao i ljudi iz Ambasade SAD. Ali nemojmo zaboraviti da moramo obaviti misiju." Spustio je pogled na aku punu kartica sa biljekama. "Da, ovdje smo da doradimo struni projekt za elektrifikaciju Jave - najnastanjenije zemlje svijeta. Ali, to je samo vrh ledenog brijega."

Izraz lica mu se uozbiljio; podsjetio me na Dorda C. Skota, koji je glumio generala Patona, jednog od arlijevih heroja. "Ovdje smo da ne uinimo nita manje nego da spasimo zemlju od kandi komunizma. Kao to znate, Indonezija ima dugu i tunu istoriju. Sada, kad lebdi u mogunosti da se ubaci u 20. vijek, ponovo se nalazi na ispitu. Naa odgovornost je da obezbijedimo uslove da Indonezija ne ponovi greke svojih sjevernih susjeda Vijetnama, Kambode i Laosa. Integrisan elektrini sistem je kljuni element. Taj faktor vie od svih drugih (s moguom iznimkom nafte), jamie da vladaju kapitalizam i demokratija", rekao je arli.

(XII) Prodao sam duu

Kad je rije o nafti, rekao je arli ispuhnuvi jo jedan dim cigare i brzo preavi preko nekoliko biljeki, svi znamo koliko smo u naoj zemlji ovisni o nafti. Indonezija moe biti na snaan saveznik u tom smislu. Dakle, dok razvijate taj struni projekt, inite sve to moete da biste garantirali da naftna industrija i svi drugi koji joj slue - luke, naftovodi, graevinske firme - dobiju sve to e im vjerojatno trebati na polju elektrifikacije za vrijeme cjelokupnog trajanja ovoga plana u iduih dvadeset i pet godina.

Podigao je pogled sa svojih biljeki i usmjerio ga direktno prema meni. "Bolje je pogrijeiti prema viemu nego potcijeniti. Vi ne elite na svojim rukama krv indoneanske djece - ili svoju vlastitu krv. Vi ne elite da oni ive pod znakom srpa i ekia ili pod kineskom crvenom zastavom!"

Kad sam te veeri leao u krevetu, visoko nad gradom, u izobilju prvoklasnog apartmana, pred oima mi se pojavi slika Klaudin. Proganjala su me njena izlaganja o stranim dugovima. Pokuao sam se utjeiti predavanjima koja sam sluao na kursevima makroekonomije u Poslovnoj koli. Napokon, govorio sam si, ja sam ovdje da pomognem Indoneziji kako bi se uzdigla iz srednjovjekovne privrede i zauzela svoje mjesto u

modernom industrijskom svijetu. Ali znao sam da u ujutro pogledati kroz svoj prozor i vidjeti bujne hotelske vrtove i bazene, ali i potleuice koje se proteu miljama daleko. Znau da bebe umiru zbog nedostatka hrane i pitke vode, da djeca i odrasli pate od uasnih bolesti ivei u stranim uslovima.

Bacajui se i okreui po krevetu nisam se mogao oteti utisku da su arli i svi ostali iz nae grupe ovdje iz sebinih razloga. Mi reklamiramo ameriku spoljnu politiku i interese kompanija. Tjera nas pohlepa vie nego elja da veini Indoneana uinimo ivot boljim. Jedna mi je rije pala na pamet, korporatokratija. Nisam bio siguran jesam li je uo ve prije ili sam je izmislio, ali inilo mi se da ona savreno opisuje novu elitu koja je odluila da pokua zavladati planetom.

Ovo je bilo blisko bratstvo malog broja ljudi koji su dijelili iste ciljeve, a lanovi toga bratstva lako i esto su se selili od korporacijskih odbora do poloaja u vladama. Upalo mi je u oi da je tadanji predsjednik Svjetske banke Robert Meknamara savren primjer. On se s pozicije predsjednika firme "Ford Motor Company" preselio na poloaj ministra odbrane tokom mandata predsjednika Kenedija i Donsona, a sada je zauzeo vodee mjesto u najmonijoj svjetskoj novarskoj instituciji.

Shvatio sam takoe da moje kolege profesori nisu razumjeli pravu prirodu makroekonomije: da u mnogim sluajevima pomo rastu privrede ini jo bogatijima samo nekoliko osoba koje sjede na vrhu piramide, dok nita ne mijenja za one pri dnu, ve ih gura jo nie. Zaista, promocija kapitalizma esto ima kao posljedicu sistem koji slii srednjovjekovnom feudalnom drutvu. Da iko od mojih nastavnika to zna, oni to ne bi priznali - vjerovatno zato jer velike korporacije i ljudi koji njima rukovode finansiraju i fakultete. Prokazivanje istine bi


22

bez sumnje te profesore kotalo vlastitog zaposlenja - upravo kao to bi otkrivanje takvih injenica kotalo i mene.

Te misli nastavile su me ometati u snu svake noi koju bih proveo u hotelu "InterContinental Indonesia". Na kraju moja prvobitna odbrana bila je vrlo lina: ja sam izborio put iz onog grada Nju Hampira, u osnovnoj koli i pri regrutaciji. Kroz splet koincidencija i napornog rada zaradio sam mjesto u dobrom ivotu. Tjeio sam se i injenicom da radim dobru stvar s godita svoje kulture. Bio sam na putu da postanem uspjean i potovan ekonomista. inio sam ono za ta me Poslovna kola pripremila. Pomagao sam primijeniti model razvoja kakav su sankcionirali najbolji umovi, oni vrhunski svjetski izvori.

Usprkos svemu, ja sam usred noi esto puta osjetio potrebu da tjeim sam sebe obeanjem da u jednoga dana ipak istinu iznijeti na vidjelo. Tada bih itao romane Luisa L'Amoura o nekadanjim borcima na Divljem zapadu da nekako uspijem zaspati.

Naa jedanaesterolana grupa provela je est dana u Kakarti, prijavljujui se Ambasadi SAD, susreui mnoge funkcionere, organizujui se, ali i odmarajui se uz bazen. Zapanjio me broj Amerikanaca koji su ivjeli u "InterContinentalu". Uivao sam promatrajui lijepe mlade ene, supruge amerikih rukovodilaca u naftnoj kompaniji i inenjera, koje su dane provodile uz bazen, a uvee bi odlazile u pet-est mondenih restorana u hotelu i izvan njega.

Zatim je arli preselio nau ekipu u planinski grad Bandung. Klima je tamo bila blaa, siromatvo ne tako oito, a razonode mnogo manje. Dali su nam kuu za goste koja je pripadala Vladi, a zvali su je njisma; dali su nam je u cjelini, sa efom, kuvarom, vrtlarom i brojnom poslugom. Kua je sagraena u doba holandske kolonijalne vladavine, a bila je pravo prirodno sklonite. Njena velika veranda gledala je na plantae aja po blagim breuljcima sve do padina vulkanskih brda na Javi. Osim stana, bilo nam je obezbijeeno i 11 specijalnih tojota, svako vozilo s vozaem i prevodiocem. Na kraju su nam darovali lanstvo u ekskluzivnim klubovima za golf i tenis u Bandungu. Smjestili su nau kancelariju u niz kancelarija u lokalnom sjeditu kompanije za elektronske ureaje, u vlasnitvu Vlade.

Meni su prvih nekoliko dana u Bandungu sadravali niz sastanaka s arlijem i Hauardom Parkerom. Hauardu je bilo sedamdeset i vie godina, a bio je penzionisani planer za opskrbu Nove Engleske, odnosno njenog sistema elektrifikacije.

(XIII) Klju cijelog projekta

Hauard Parker je sada bio odgovoran za prognoziranje koliine energije i njenog kapaciteta za napajanje ostrva Jave u razdoblju od sljedeih 25 godina; takoe je trebalo tu svoju prognozu da podijeli u pojedinane prognoze za gradove i regije. Budui da je potreba za elektrinom energijom u znatnoj mjeri u suodnosu s privrednim rastom, njegove su prognoze zavisile od mojih privrednih planova. Preostali lanovi nae grupe izradie zatim ekspertni plan u vezi s tim prognozama, locirajui, planirajui elektrocentrale, transmisiju i distribuciju vodova te transportne sisteme, i to tako da to djelotvornije zadovolje nae prognoze. Na naim sastancima arli bi stalno naglaavao vanost mog posla i dodijavao mi potrebom da budem to optimistiniji u svojim predvianjima. Klaudin je imala pravo rekavi da sam ja klju cijelog projekta.

"Prvih nekoliko sedmica ovdje bavimo se sakupljanjem podataka", objasnio je arli.

On, Hauardi ja sjedili smo na velikim stolicama od panske trske u arlijevoj privatnoj kancelariji. Zidovi su bili ukraeni tapiserijama od batika i prikazivali su epske prie starih hinduskih tekstova iz "Ramajane". arli je puio debelu cigaru.

"Inenjeri e sastaviti podrobnu sliku sadanjeg energetskog sistema, kapacitete luka, puteva, eljeznikih pruga i tih stvari." Usmjerio je cigaru prema meni. "Mora brzo djelovati. Do kraja prvog mjeseca Hauard e morati


23

imati prilino jasnu ideju o punom razmjeru ekonomskih uda, koja e se dogaati kad dobijemo novu online mreu koordinata. Do kraja drugog mjeseca trebae nam vie detalja - podijeljenih po regijama. Posljednji emo se mjesec baviti popunjavanjem rupa. To e biti kritino. Skupiemo glave. Na taj nain prije nego to odemo odavde moramo biti savreno sigurni da imamo ba sve informacije koje na budu potrebne. Kod kue smo za Dan zahvalnosti, to je moj moto. Nema vie vraanja."

Hauard je igledao kao simpatini tip poput djeda, ali u stvari je bio ogoren starac koji se osjeao zakinutim u ivotu. Nikad nije dosegao vrhunac elektroenergetskog sistema Nove Engleske i to ga je jako ljuilo. "Maknut sam jer nisam htio prihvatiti njihov nain", rekao bi uvijek iznova. Natjeran je da ode u penziju, a tada, kako nije mogao podnijeti da ostane kod kue sa enom, prihvatio se konsultantskog posla za MAIN. Bio je to ve njegov drugi raspored, a mene su upozorili i Einar i arli da pripazim s njim. Opisivali su ga kao tvrdoglavog, pokvarenog i osvetoljubivog.

Kasnije se pokazalo da je ba Hauard bio jedan od mojih najmudrijih uitelja iako ga tada nisam bio spreman prihvatiti. On nikad nije dobio instrukcije kakve je Klaudin dala meni. Mislim da su ga smatrali prestarim ili ak moda i previe tvrdoglavim. Ili su mislili da je u tom poslu nakratko, dok ne privuku nekog podatljivog novajliju kao mene i to za puni angaman. U svakom je sluaju s njihovog gledita on bio problem. Hauard je jasno vidio situaciju i ulogu koju su eljeli da on odigra, a bio je odluan da ne postane talac. Svi atributi kojima su ga Einar i arli opisivali bili su pravi, ali barem je mali dio tvrdoglavosti izrastao iz njegovog linog zalaganja da im ne postane sluga. Sumnjam da je on ikada uo za titulu EHM-a, ali znao je da ga ele upotrijebiti za napredovanje oblika imperijalizma kakav on nije mogao prihvatiti.

Poslije jednog sastanka s arlijem pozvao me na stranu. Nosio je sluni aparat pa je prebirao po kutijici ispod koulje koja je kontrolisala glasnou.

"Ovo je meu nama", ree Hauard tihim glasom. Stajali smo kraj prozora zajednike kancelarije s pogledom na miran kanal koji je obilazio zgradu PLN-a. Mlada ena kupala se u prljavoj vodi pokuavajui zadrati neto estitosti nabacivi labavo sarong oko svoga golog tijela. "Oni e te pokuati uvjeriti kako e ta privreda poletjeti visoko kao raketa u nebo", ree. "arli je nemilosrdan. Nemoj mu dozvoliti da prodre do tebe."

Njegove su mi rijei stvorile osjeaj da tonem, ali i elju da ga uvjerim kako je arli u pravu; konano, napredak moje karijere ovisi o tome hou li zadovoljiti svoje efove u MAIN-u.

"Ta e privreda svakako bujati", rekao sam mu oiju uprtih prema eni na kanalu. "Pogledaj samo ta se dogaa."

"Vidi ga", promrmljao je, oito nesvjestan scene dolje pred nama. "Ti si ve prihvatio njihovu strategiju, zar ne?"

Pogled po kanalu privukao mi je panju. Neki stariji ovjek siao je niz obalu, spustio pantalone i unuo uz ivicu da zadovolji prirodnu potrebu. Mlada ga je ena vidjela, ali se nije dala omesti, nastavila se kupati. Okrenuo sam se od prozora i pogledao direktno u Hauarda.

"Bio sam okolo po svijetu", rekao sam. "Moda jesam mlad, ali upravo sam se vratio poslije tri godine provedene u Junoj Americi. Vidio sam ta se dogaa kad otkriju naftu. Stvari se brzo mijenjaju."

"O, pa i ja sam bio po svijetu", ree on posprdno. "Mnogo godina. Rei u ti neto, mladiu. Ne trzam na tvoja otkria nafte i sve to. itav sam ivot planirao napajanje elektroenergijom - u doba depresije, Drugog svjetskog rata, u vremenima procvata i lomova. Vidio sam svojim oima to je ruta 128, takozvano udo Masausetsa, uinila za Boston. I mogu ti rei sasvim pouzdano da nikad nikakvo elektrino napajanje nije raslo za vie od sedam do devet odsto godinje, ni u kakvom razdoblju s potporom. I to su podaci za najbolja vremena. Puno je razboritiji porast od est odsto."


24

Buljio sam u njega. Jedan moj dio sumnjao je da ima pravo, ali osjeao sam se defanzivno. Znao sam da ga moram uvjeriti, jer je moja vlastita savjest vapila za opravdanjem.

(XIV) Moja uloga inkvizitora

Hauarde, ovo nije Boston. Ovo je zemlja u kojoj dosad niko nije ni mogao dobiti elektrinu struju. Ovdje su stvari drugaije.

Okrenuo se na peti i mahao rukom kao da bi htio skinuti etkom.

"Samo naprijed," reao je. "Uini sve. Nije me briga s ime e se pojaviti." Izvukao je stolicu ispod svoga pisaeg stola i bacio se u nju. "Ja u svoju prognozu razvoja energetike napraviti na osnovu onoga u ta ja vjerujem, a ne na osnovu nekakve ekonomske studije poput kula u vazduhu." Uzeo je olovku i poeo rkati na papirnatom bloku.

Bio je to izazov koji nisam smio ignorisati. Krenuo sam i stao uz njegov sto.

"Ispae prilino glup kad se ja pojavim s onim to svi oekuju - s bumom slinim zlatnoj groznici u Kaliforniji - a ti predvia porast potronje elektrine energije u poreenju s onim u Bostonu u ezdesetima".

Bacio je olovku i zurio u mene. "Nesav

Documents

Ekonomske ubice