EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U …oliver.efri.hr/zavrsni/12.B.pdfSVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ (Komparativna

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ

(Komparativna analiza sa zemljama Europske unije)

DIPLOMSKI RAD

Vanja Monas

Rijeka, studeni 2012

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ

(Komparativna analiza sa zemljama Europske unije)

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša

Mentor: Prof. dr.sc. Nada Denona Bogović

Student: Vanja Monas

Studijski smjer: Meñunarodno poslovanje

JMBAG: 0081101872

Rijeka, studeni 2012

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................1

1.1. Problem i predmet istraživanja........................................................................................1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................2

1.3. Svrha i cilj istraživanja....................................................................................................2

1.4. Metode istraživanja .........................................................................................................3

1.5. Struktura rada ..................................................................................................................3

2. VODA KAO PRIRODNI I GOSPODARSKI RESURS.......................................................5

2.1. Voda – temeljna potreba za život....................................................................................5

2.2. Značaj i uloga vode u gospodarstvu................................................................................6

2.3. Voda kao nacionalno bogatstvo države...........................................................................9

3. OBILJEŽJA GOSPODARENJA VODNIM RESURSIMA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE ......................................................................................................................................11

3.1. Raspoloživi vodni resursi u zemljama Europske unije .................................................11

3.2. Analiza potrošnje vode u Europskoj uniji .....................................................................14

3.3. Komparativna analiza cijene vode u zemljama Europske unije....................................19

4. VODNI RESURSI U REPUBLICI HRVATSKOJ .............................................................23

4.1. Raspoloživost vodnih resursa u RH ..............................................................................23

4.2. Ključna institucionalna obilježja hrvatskog vodnog gospodarstva ...............................24

4.2.1. Zakonske osnove vodnog gospodarstva u RH........................................................24

4.2.2. “Hrvatske vode” kao krovna institucija upravljanja vodnim resursima u RH .......25

4.3. Potrošnja vode u RH .....................................................................................................27

4.3.1. Utvrñivanje potrošnje vode ....................................................................................27

4.3.2. Učinkovitost vodoopskrbne djelatnosti ..................................................................28

4.3.3. Pregled i trendovi potrošnje vode...........................................................................32

4.4. Analiza koštanja vode u RH..........................................................................................36

4.4.1. Osnovna cijena vode...............................................................................................36

4.4.2. Vodne naknade kao glavni izvor financiranja sustava vodoopskrbe......................38

4.4.3. Pregled visine cijene vode u RH.............................................................................39

4.4.4. Regulacija cijena u vodoopskrbnoj djelatnosti .......................................................43

5. MJERE ZA RACIONALIZACIJU KORIŠTENJA VODNIH RESURSA U RH ..............45

5.1. ESCO model uštede vode..............................................................................................45

5.2. Sanacija sustava.............................................................................................................47

6. PREDVIðANJA ZA BUDUĆNOST ..................................................................................49

7. ZAKLJUČAK......................................................................................................................53

1

1. UVOD

U uvodnom dijelu obrazlažu se sljedeće tematske jedinice: 1) problem i predmet

istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i cilj istraživanja, 4) metode istraživanja i 5)

struktura rada.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs ograničenih količina i neravnomjerne

prostorne i vremenske raspodjele. Iz činjenice da su svi oblici života i sve ljudske aktivnosti

više ili manje vezane uz vodu jasno proizlazi važnost odnosa prema vodi i značenje

dokumenata kojima se taj odnos ureñuje. Gospodarski razvoj i urbanizacija dovode, s jedne

strane, do velikog porasta potreba za vodom, a s druge, do ugrožavanja vodnih resursa i

vodnoga okoliša. Voda tako može postati ograničavajući čimbenik razvoja, te prijetnja

ljudskom zdravlju i održivosti prirodnih ekosustava. Stoga je za svako društvo posebno važno

da uravnoteži te odnose i osmisli politiku i strategiju ureñenja, iskorištavanja i zaštite vodnih

resursa.

Hrvatska, u usporedbi sa zemljama Europske unije, zahvaljujući svojem geografskom

položaju, te osobinama svojega reljefa i klime, raspolaže sa znatnim količinama kvalitetne

slatke vode. Meñutim, sve veći pritisci na vodne resurse koji dolaze iz poljoprivredne i

industrijske djelatnosti, iz urbanih područja, domaćinstava i turističke djelatnosti mogli bi

ugroziti buduće zalihe vode. Ekstremni hidrološki dogañaji, kao primjerice poplave i suše,

stvaraju dodatne stresove u sektoru opskrbe vodom koji su važni sa zdravstvenog aspekta i u

pitanjima stanja ekosustava. Zbog toga je potrebno razborito i učinkovito iskorištavanje vode.

Na temelju opisane problematike proizlazi problem istraživanja ovog diplomskog rada, a to

je: sve veća važnost vode kao deficitarnog resursa u budućnosti, čije su zalihe ugrožene sve

većom globalnom potražnjom i potrošnjom vode, zbog povećanja broja stanovnika, razvoja

poljoprivredne i industrijske djelatnosti i dr.

2

Opisana problematika i postavljeni problem istraživanja definirali su predmet istraživanja:

istražiti zbog čega je voda važan prirodni i gospodarski resurs, koja su obilježja gospodarenja

vodnim resursima u Hrvatskoj i Europskoj uniji, ispitati stanje i trendove potrošnje vode u

Hrvatskoj i usporediti sa situacijom u Europskoj uniji te u vidu raznih mjera predložiti

rješenja za racionalizaciju korištenja vodnih resursa u Hrvatskoj.

1.2. Radna hipoteza

S obzirom na problem i predmet istraživanja, temeljna radna hipoteza ovog diplomskog

rada glasi: na temelju znanstvenih spoznaja o vodi kao prirodnom i gospodarskom resursu, a

uvažavajući obilježja vodnih gospodarstava u RH i EU, moguće je dokazati da će se

primjenom suvremenih modela upravljanja vodnim resursima ostvariti ciljevi održivog

gospodarenja vodama na području RH.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

S obzirom na problem i predmet istraživanja te postavljenom radnom hipotezom, odreñena je

svrha istraživanja: utvrditi važnost vode koju ona ima za čovjeka, analizirati raspoloživost i

potrošnju vodnih resursa u RH i EU uz pomoć komparativne analize, te istražiti mogućnosti u

cilju racionalnijeg iskorištavanja vodnih resursa u RH.

Cilj istraživanja je predložiti aktivnosti i mjere kojima bi se osiguralo održivo iskorištavanje

vodnih resursa u RH.

Sukladno svrhi i cilju istraživanja, potrebno je dati odgovore na nekoliko pitanja:

1) Koji je značaj vode kao prirodnog i gospodarskog resursa?

2) Zbog čega se voda smatra nacionalnim bogatsvom pojedine države?

3) Koja su glavna obilježja gospodarenja vodnim resursima u zemljama Europske unije?

4) Koje su karakteristike hrvatskog vodnog gospodarstva, te kakvo je stanje potrošnje

vode u Hrvatskoj?

5) Na koji način postići racionalnije korištenje vodnih resursa u Hrvatskoj?

3

6) Kakva su predviñanja za budućnost?

1.4. Metode istraživanja

Pri pisanju ovog diplomskog rada u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće

znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, povijesna metoda, metoda komparacije

i kompilacije, metoda klasifikacije, metoda analize i sinteze, metoda deskripcije i statistička

metoda.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad se sastoji od sedam meñusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, formuliran je problem i predmet istraživanja, postavljena je radna

hipoteza, te svrha i cilj istraživanja. Takoñer, prezentirane su korištene metode istraživanja te

je obrazložena struktura rada.

U drugom dijelu, pod nazivom Voda kao prirodni i gospodarski resurs raspravlja se o

značaju i ulozi vode kao prirodnog i gospodarskog resursa, te o važnosti vode koja se smatra

nacionalnim bogatstvom države.

Treći dio s naslovom Obilježja gospodarenja vodnim resursima u zemljama Europske

unije prikazuje rezultate istraživanja o raspoloživosti vodnih resursa u zemljama Europske

unije, potrošnji vode i visini cijene vode u EU.

Četvrti dio naslova Vodni resursi u Republici Hrvatskoj govori o raspoloživosti vodnih

resursa u Hrvatskoj i institucionalnim obilježjima hrvatskog vodnog gospodarstva. Takoñer, u

ovom dijelu dan je pregled potrošnje vode i cijena vode u Hrvatskoj te su objašnjeni načini

regulacije cijena u vodoopskrbnoj djelatnosti.

U petom dijelu rada pod nazivom Mjere za racionalizaciju korištenja vodnih resursa u

RH predloženo je nekoliko rješenja za smanjenje prekomjerne potrošnje vode.

4

U šestom dijelu naslova Predviñanja za budućnost, navedena su očekivanja vezana za

raspoloživost i korištenje vodnih resursa u Svijetu, Europi i Republici Hrvatskoj.

Posljednji dio, Zaključak, donosi sintezu rezultata istraživanja.

5

2. VODA KAO PRIRODNI I GOSPODARSKI RESURS

Voda je nezamijenjiv prirodni, ali i gospodarski resurs. Kako bi se ukazalo na veliki značaj

koji voda ima, u nastavku se obrañuju slijedeće tematske jedinice: 1) Voda kao temeljna

potreba za život, 2) značaj i uloga vode koju ima u gospodarstvu, te 3) voda kao nacionalno

bogatstvo države.

2.1. Voda – temeljna potreba za život

Više od 70% zemljine površine ili Plavog planeta prekriveno je vodom. Ljudski organizam

sastoji se od oko 70% vode, dok je u većini biljaka ima oko 80%. Navedene činjenice

ukazuju na to da je voda u pravom smislu izvor života te da bez nje živi svijet kakav

poznajemo ne bi postojao. Voda je jedan od najvažnijih prirodnih izvora, neophodna za život

zemlje i njezinih stanovnika. Sve što živi ovisi o vodi. Prvi živi organizmi razvili su se

upravo u vodi, a ona je i danas stanište velikom broju biljnih i životinjskih zajednica

(Milanović-Litre, Vuleta i Anić).

Voda je temeljna potreba za život i za razvoj ljudskog društva. Kao opće dobro iznimne

važnosti voda mora biti temeljnim pravom svakog čovjeka. Ona je osnovni čimbenik

održivog razvitka, nezamijenjiv prirodni i gospodarski resurs koji omogućuje funkcioniranje

mnogih ekosustava i održavanje biološke raznolikosti (Petir 2011).

Organizmima je voda za opstanak neophodna jer predstavlja najvažniji element o kojem

zavise svi fizičko-kemijski procesi svih živih organizama. U vodi se supstance rastvaraju i

putuju kroz organizam. Voda omogućava odvijanje procesa apsorpcije hranjivih tvari u

organizmu, kao i izbacivanje nepoželjnih tvari (Enviroment Engineering group 2011).

Voda je osnova svih životnih oblika, ekosustava, ljudskog društva i njegovih aktivnosti.Izvori

svježe vode u svijetu ograničeni su, a samo je malen dio pristupačan i iskoristiv za ekosustave

i za čovjekovu uporabu.

Bez vode nema života. Kruženje vode u prirodi stalan je proces koji omogućuje život na

Zemlji. Proces se može opisati ovako: voda iz mora i oceana isparava, u atmosferi se

kondenzira i u različitim oblicima pada na tlo. Površinskim ili podzemnim tokovima opet

dospijeva do mora i oceana, te se proces neprestano ponavlja (Hydratech 2005).

6

Shema 1. Kruženje vode u prirodi

Izvor: Wikipedia 2012

Iako se voda stalno obnavlja u opisanom kružnom toku, bitno je naglasiti kako je proces

kruženja vode u prirodi sve manje u ravnoteži zbog stalnog porasta stanovništva, povećane

potrošnje i zagañenosti vode te globalnog zagrijavanja Zemlje.

2.2. Značaj i uloga vode u gospodarstvu

Voda je nezamjenjiv prirodni resurs, meñutim ona je i važan čimbenik proizvodnje u mnogim

gospodarskim djelatnostima. Gospodarske djelatnosti kao što su poljoprivreda, turizam,

industrija, promet i sl. vezane su za korištenje voda, ali isto tako i za zaštitu voda i zaštitu od

štetnog djelovanja voda. U gospodarstvu voda ima centralno mjesto, omogućuje

poljoprivrednu proizvodnju hrane, šumarstvo, koristi se u procesima pročišćavanja te za

proizvodnju energije.

U suvremenoj industriji gotovo da nema procesa u kojemu se voda ne koristi. Jedan dio vode

koristi se za izradu proizvoda dok se drugi dio koristi za transport i hlañenje. Industrija je

veliki potrošač vode, meñutim bitno je naglasiti kako različite grane industrije iziskuju i

različite količine vode. Kao primjer može se navesti automobilska industrija gdje se za

proizvodnju jednog automobila potroši 148 m3 vode, a da bi se proizvela 1 tona čelika

7

potrebno je 236 m3 vode. Do 2025.g. očekuje se porast godišnje industrijske potrebe za

vodom do 1170 km3, što ukazuje na kontinuirani rast potrebe za industrijskom vodom (Rogić

2007).

Korištenjem vode u industrijskim proizvodnim procesima dolazi do sve većeg zagañivanja

ispuštanjem nepročišćene ili nedovoljno pročišćene vode. Najčešće i najznačajnije otpadne

vode dolaze iz prehrambene industrije, industrije celuloze i papira, energetskih postrojenja i

kemijske industrije. Kako bi otpadnih voda bilo manje, neophodno je da korištena voda proñe

kroz proces pročišćavanja. Tako bi npr. prehrambena industrija, metaloprerañivačka i

tekstilna industrija mogle čak oko 80% vode potrebne za nesmetanu proizvodnju osigurati

preko korištenja pročišćene vode. Na taj bi se način ne samo uštedjelo na energiji, već bi se

čuvali vodni resursi (Enviroment Engineering group 2011).

Što se tiče upotrebe vode u energetici, važno je napomenuti kako je energija vode jedan od

najznačajnijih obnovljiih izvora energije koji se usprkos trošenju ne iscrpljuju nego se u

odreñenom ritmu obnavljaju. Najčešći oblik korištenja vode u energetici je dobivanje

električne energije u hidroelektranama. U hidroelektranama se potencijalna energija vode

dobivena padom vode kroz cijevi u turbine ili brzinom toka vode u rijeci koristi za okretanje

turbine. Turbina je spojena sa generatorom koji proizvodi električnu energiju, pa tako dolazi

do pretvaranja mehaničke energije u električnu (Enviroment Engineering group 2011).

Uz hidroelektrane, važan izvor energije su i podzemni geotermalni izvori pomoću kojih se

takoñer može proizvesti električna energija. Geotermalne elektrane djeluju na način da se

turbina pokreće pomoću vodene pare. Turbina zatim okreće rotor električnog generatora, a

vodena para iz turbine dolazi u kondenzator gdje se pretvara u vodu koja se vraća u

geotermalni izvor.

Prednost geotermalne energije je taj što je to stabilan i trajan resurs, ne iziskuje dodatne

potrebe za gorivima pa ne dolazi do sagorijevanja i emisije štetnih plinova. Meñutim, kako

nedostatak može se navesti mali broj lokacija na kojima se vrela voda nalazi blizu zemljine

površine. Uglavnom su to lokacije u blizini vulkana pa to poskupljuje izgradnju elektrana

(Enviroment Engineering group 2011).

Poljoprivreda je najveći svjetski potrošač vode. Globalno pokriva 70% potrošnje vode, a u

zemljama u razvoju čak do 90%. Poljoprivreda opterećuje vodne resurse zahvaćanjem vode

8

za uporabu u sektoru i potencijalnim onečišćenjem resursa gnojivom i pesticidima. (Pavlović

2010) Zbog toga može se reći da je poljoprivreda značajna pokretačka snaga u održivom

gospodarenju vodama.

Navodnjavanje po sistemu “kap po kap“ smatra se najefikasnijim i najracionalnijim sa

aspekta potrošnje i efekata koji se postižu. Natapanje kao metoda navodnjavanja nije efikasna

zbog toga što se velike količine vode gube, a prskanje se takoñer smatra neefikasnim zbog

isparavanja vode, te opet dolazi do nepotrebnog gubitka vode (Agroklub 2012).

Količina vode potrebne za navodnjavanje ovisi o različitim čimbenicima kao što su klimatski

uvjeti, struktura tla i vrsta usjeva. Upotrebom vode u poljoprivredi, odnosno navodnjavanjem

poljoprivrednih površina može se povećati produktivnost neke oranične kulture i umanjiti

rizik od sušnih razdoblja. Meñutim, ono za sobom povlači i niz ekoloških problema

(prekomjerno crpljenje podzemnih akumulacija voda, erozije tla uzrokovane navodnjavanjem

ili povećanje saliniteta tla) (Agriculture Pollution Control Project 2010).

Kako je poljoprivreda veliki potrošač vodnih resursa, održanje kvalitete vode važna je zadaća

zajedničke poljoprivredne politike.

Turizam kao jedna od veoma važnih gospodarskih grana zauzima posebno mjesto u

ekonomiji mnogih zemalja. Važno je reći da on ne donosi samo profit već proizvodi i

troškove u smislu da se troše resursi područja u kojima se turizam odvija. Voda kao jedan od

važnih čimbenika u razvoju i provoñenju aktivnosti vezanih za turizam postaje jedan od sve

naglašenijih problema. U turizmu dolazi do sezonskog povećanja stanovništva, često u

razdobljima minimalne ili niske obnove vodnih resursa. Povećanom potrošnjom vode u

sezonskom razdoblju dolazi do opterećenja na vodne resurse, te uzrokuju značajne probleme

u odnosu na resurse zbog toga što dolazi do viška potreba za vodom u sušnom razdoblju.

Potrebe za vodom u turističkoj sezoni približno su dvostruko veće od potrošnje lokalnog

stanovništva (Gereš 2001).

Razvojem turizma podižu se i standardi ponude, troši se sve više energenata, ali i pitke vode.

Voda se ne koristi samo za piće, već i za higijenu, rekreaciju, održavanje zelenih površina i

razne druge namjene.

Uz navedenu ulogu vode koju ona ima u industriji, energetici, poljoprivredi i turizmu, ona

ima takoñer važnu ulogu u prodaji na tržištu. Posljednjih godina u velikom je porastu

9

korištenje pitke vode visoke kakvoće koja se zahvaća radi prodaje na tržištu te zbog toga

voda u boci predstavlja zanimljivu investicijsku priču i dobra je osnova za daljnji rast te

industrijske grane. Može se reći kako je voda profitabilan biznis, meñutim sve većim

korištenjem vode u bocama stvara se dodatni otpad i troše velike količine energije. (Lončar

2010) U Hrvatskoj postoji više područja s izvorištima kvalitetne vode, koja se mogu

iskoristiti radi prodaje prirodne izvorske vode na tržištu. Do 2007. godine u Hrvatskoj je

sklopljen 31 ugovor o koncesiji za zahvaćanje pitke vode radi prodaje na tržištu, ukupnog

godišnjeg kapaciteta od 860 tisuća m3, ali to je zanemariva količina kada se promatra

količina isporučene vode kućanstvima i dijelu gospodarstva putem sustava javne

vodoopskrbe, a iznosila je 311 milijuna m3 (Strategija upravljanja vodama 2008).

2.3. Voda kao nacionalno bogatstvo države

U suvremenom svijetu voda postaje sve značajnije bogatstvo zbog dinamičnog razvitka

društva. Hrvatska ima dovoljnu količinu pitke vode za svoje sadašnje potrebe ali i za više

desetljeća u budućnosti. Voda je opće dobro od posebnog interesa te zbog svojih prirodnih

svojstava ne može biti ni u čijem vlasništvu. Vodni resurs, ulaganja u razvoj vodnih sustava,

kao i upravljanje vodnim sustavima treba tretirati kao prvorazredno pitanje nacionalnog

suvereniteta i interesa. Svaka zemlja, posebice ona koja je bogata vodnim resursima, treba

biti svijesna vrijednosti koje voda posjeduje (Poslovni dnevnik 2007).

Osim što su vodni resursi presudni za život stanovništva, oni isto tako imaju svoju

gospodarsku vrijednost koja premašuje lokalni, ali i regionalni značaj. Svaka država bogata

vodom, meñu kojima se ubraja i Hrvatska, trebala bi prepoznati kakav golemi i gotovo

neprocijenjiv potencijal ima voda u smislu da se snažnije počne koristiti kao odličan izvozni

adut. Meñutim, nesmije se zaboraviti kako se voda tretira kao opće dobro i kako nije moguća

privatizacija vodenog bogatstva, odnosno, bilo koji oblik prirodnih zaliha voda ne može

postati privatno vlasništvo (Poslovni dnevnik 2007).

Voda predstavlja unosan posao za meñunarodne korporacije. Hrvatska bi trebala odlučno reći

ne onima koji žele otkupiti vodno bogatstvo Hrvatske kako bi zaštitila od rasprodaje svoja

izvorišta pitke vode kojima je bogata. Voda nije i ne smije postati samo strateška sirovina ili

komercijalni proizvod. Ona je jedan od temeljnih pokazatelja stvarnoga nacionalnog

suvereniteta, pa bilo kakva prodaja izvora vode bila bi pogreška (Petir 2011).

10

Države trebaju biti svijesne koje bogatstvo voda nosi sa sobom, pa tako trebaju ulagati u

njenu zaštitu i očuvanje kvalitete jer voda predstavlja resurs koji nema zamjene.

11

3. OBILJEŽJA GOSPODARENJA VODNIM RESURSIMA U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE

Kako bi se dobio bolji uvid u obilježja gospodarenja vodnim resursima u zemljama Europske

unije, u nastavku su obrañene sljedeće tematske jedinice: 1) raspoloživi vodni resursi u

zemljama Europske unije, 2) analiza potrošnje vode u EU, te 3) cijena vode u zemljama EU.

3.1. Raspoloživi vodni resursi u zemljama Europske unije

Resursi slakih voda kontinuirano se nadopunjavaju prirodnim procesima u hidrološkom

ciklusu. Potencijalno, sve europske zemlje imaju dovoljno vode da zadovolje nacionalne

potrebe. Najveće potrebe za vodom postoje u područjima s velikom koncentracijom

stanovništva. Iako Europa ima dovoljno vodnih resursa, ti resursi nisu jednako rasporeñeni.

Odreñene regije u Europi mogu se suočiti s problemima nestašice vode, a to je posebno slučaj

u južnoj Europi gdje će se morati poduzeti potrebne mjere kako bi se spriječila nestašica vode

(Gereš 2001).

Regije povezane s niskim količinama oborina, sve većim brojem stanovnika te velikom

industrijskom aktivnošću suočene su s pitanjem održivosti vodnih resursa u narednim

godinama, a to se još može pogoršati promjenom klime, suše, ali i lošim sustavom

upravljanja vodnim resursima pojedine zemlje. Pojedine zemlje dobivaju značajan dio

njihovih vodnih resursa putem riječnih priljeva, a to je posebno slučaj Nizozemske,

Podunavlja, ali u manjoj mjeri i Latvije, Njemačke i Portugala (Eurostat yearbook 2011).

Važno je napomenuti Alpe koje su često nazivane „Europskim spremnicima vode“, zbog toga

što 40% europske slatkovodne vode dolazi upravo iz Alpi. Alpe imaju središnju ulogu u

opskrbi vodom u većem dijelu Europe, jer tu izviru pritoci mnogih velikih rijeka (Agriculture

Pollution Control Project 2010).

Jedna od mjera održivog upravljanja vodnim resursima u Europskoj uniji je korištenje indexa

potrošnje vode, a taj indeks prikazuje raspoložive zalihe vode u nekoj zemlji ili regiji u

odnosu na potrošnju vode. Index veći od 20% obično ukazuje na problem nestašice vode u

zemlji ili regiji. Europska agencija za okoliš koristi ovaj index kao upozorenje za zemlje

članice, meñutim ako taj index ima vrijednost veću od 40%, to ukazuje na ozbiljan problem s

nestašicom vode i neodrživo korištenje vode. Koristeći ovu mjeru i analizirajući dostupne

12

podatke, relativno visok pritisak na vodne resurse imaju Cipar, Belgija, Španjolska, Italija i

Malta, a samo Cipar ima index veći čak od 40% (Eurostat yearbook 2011).

U apsolutnim iznosima, ukupni slatkovodni resursi slični su u Njemačkoj, Francuskoj,

Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Italiji, i svaka od tih država ima prosječno oko 170 000

milijuna m3 i 188 000 milijuna m3.

Tablica 1: Ukupni vodni resursi u zemljama Europske unije (prosjek zadnjih 20 godina, u

mil. m3)

Država Ukupni vodni resursi Država Ukupni vodni resursi

Belgija 19 933 Luksemburg 1 644 Bugarska 107 226 Mañarska 116 430 Češka 15 977 Malta 78 Danska 16 340 Nizozemska 89 680 Njemačka 188 000 Austrija 84 000 Estonija 12 300 Poljska 63 100 Irska 50 973 Portugal 73 593 Grčka 72 000 Rumunjska 42 293 Španjolska 111 133 Slovenija 32 092 Francuska 186 293 Slovačka 80 326 Italija 175 000 Finska 110 000 Cipar 327 Švedska 186 168 Latvija 33 731 Velika Britanija 175 342 Litva 24 500

Izradila autorica prema: Eurostat publication 2011

Ukupni obnovljivi izvori vodnih resursa predstavljaju zbroj ukupnog unutarnjeg protoka i

stvarne količine vanjskog priljeva. Unutarnji protok se odnosi na volumen ukupnih oborina

umanjenu za isparavanje iz površina. Što se tiče vanjskog priljeva, on se odnosi na priljev

vode iz susjednih teritorija. Kako bi se prikazali koliki su iznosi ukupnih slatkovodnih resursa

u pojedinim zemljama, korišteni su dugogodišnji prosjeci za 20 ili više godina. Države

članice pokazuju znatne varijacije raspoloživih vodnih resursa, ovisno o klimi i geografskom

položaju, te gustoći naseljenosti (Eurostat publication 2011).

Promatrajući ukupne slatkovodne resurse u odnosu na broj stanovnika, Finska i Švedska

zabilježile su najveću razinu ukupnih godišnjih slatkovodnih resursa po stanovniku (20 000

13

m3 ili više). Nasuprot tome, relativno niska razina(ispod 3 000 m3 po stanovniku) zabilježena

je u šest najvećih država članica Europske unije, a to su Njemačka, Španjolska, Francuska,

Italija, Poljska i Velika Britanija, kao i Belgija, Danska i Češka. Valja napomenuti kako

najnižu razinu ukupnih godišnjih slatkovodnih resursa po glavi stanovnika ima Cipar sa

razinom od samo 405 m3 po stanovniku (Eurostat yearbook 2011).

Grafikon 1. Ukupni vodni resursi po stanovniku u zemljama Europske unije (prosjek zadnjih

20 godina, u tis. m3)

Izvor: Izradila autorica prema Eurostat yearbook 2011

Trenutna kriza opskrbe vodom izazvana dugotrajnom sušom zahtijeva kratkoročno

djelovanje, kako bi stanovništvo opet imalo dovoljno vode na raspolaganju. Meñutim,

potrebno je poduzimati i dugoročne mjere kako bi se spriječila nestašica vode, pa tako

pojedine države investiraju u projekte kao što su brane za skretanje vode iz rijeka i

postrojenja za desalinaciju. U Sredozemnim zemljama u svrhu dobivanja slatkovodne vode

stavlja se naglasak na desalinaciju morske vode, a kao primjer može se navesti Španjolska u

kojoj već postoji 700 postrojenja za desalinaciju vode koja mogu svakodnevno vodom

opskrbljivati 8 milijuna ljudi. Meñutim, važno je istaknuti kako proces desalinizacije

zahtijeva mnogo energije i iziskuje visoke troškove (Agriculture Pollution Control Project

2010).

14

Izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) Water resources across Europe – confronting

water scarcity and drought ističe postojeću situaciju u južnoj Europi gdje se javljaju najveći

problemi vezani uz oskudicu vode, no, „vodeni stres“ u porastu je i na sjeveru. Štoviše,

klimatske promjene u budućnosti će uzrokovati porast ozbiljnosti i učestalosti suša, potičući

izbijanje „vodenog stresa“, osobito tijekom ljetnih mjeseci (Agriculture Pollution Control

Project 2009).

3.2. Analiza potrošnje vode u Europskoj uniji

Svi ekonomski sektori trebaju vodu kako bi mogli djelovati. Poljoprivreda, industrija i većina

oblika energije nisu moguća ako im voda nije dostupna. Europa kao regija je na četvrtom

mjestu po potrošnji vode po stanovniku u Svijetu. U Europi kao cjelini, 37% ukupnog

zahvaćanja slatkovodne vode se upotrebljava za hlañenje u proizvodnji energije, oko 33% za

poljoprivredu, za javni vodovod 20% i industriju oko 10%. No ti podaci prekrivaju značajne

razlike u korištenju vode prema sektorima diljem kontinenta (European Environment Agency

2010).

Poljoprivreda je značajan korisnik vode u Europskoj uniji, na koju otpada 33% ukupnog

korištenja vode. Meñutim, taj udio znatno varira zbog toga što u područjima Južne Europe

poljoprivreda zauzima više od polovice ukupnog korištenja vode, a može doseći udio od čak

80%. Isto tako, u Zapadnoj Europi više od polovice ukupnog korištenja vode zauzima

upotreba vode za hlañenje u proizvodnji energije (European Environment Agency 2012).

Navedeni sektori značajno se razlikuju u potrošnji vode. Gotovo sva voda upotrebljena za

hlañenje u proizvodnji energije se vraća, nasuprot tome, voda korištena u poljoprivredne

svrhe se vraća u manjem postotku, koji iznosi oko 30% (European Environment Agency

2010).

Ukupno crpljenje pitke vode po stanovniku predstavljaju značajne razlike meñu državama

članicama. Najveću količinu zahvaćene vode bilježi Estonija (1036 m3 u 2009.g.), Grčka

(854 m3 u 2007.g.) i Bugarska (805 m3 u 2009.g.). S druge strane, najniže količine

zabilježene su na Malti (76 m3 u 2009.), Latviji (93 m3 u 2007.) i Luksemburgu (95 m3 u

2009.) (Eurostat publication 2011).

15

Niz faktora može utjecati na zahvaćanje vode iz javne vodoopskrbe, a kao primjer može se

navesti broj stanovnika, turizam, dohodak, tehnologija i način života. Potrošnja vode iz

sustava javne vodoopskrbe u Istočnoj Europi pala je za 40% od početka 1990.-ih kao rezultat

porasta cijene vode i gospodarske krize. Slično, ali ipak manje smanjenje potrošnje vode iz

javne vodoopskrbe tijekom posljednjih godina bilježi i Zapadna Europa, prvenstveno zbog

porasta cijene vode. U Južnoj Europi potrošnja vode je porasla 12% posljednjih godina, a u

Turskoj čak 59% (European Environment Agency 2010).

Udio javne vodoopskrbe u ukupnom zahvaćanju vode ovisi o ekonomskoj strukturi pojedine

države, te taj udio može biti vrlo mali, ali i vrlo značajan jer pokazuje ukupnu količinu

isporučene vode stanovništvu odreñene države. Iznos zahvaćene količine vode iz javne

vodoopskrbe u većini država članica kretao se izmeñu 50m3 i 100m3 po stanovniku,

meñutim i tu dolazi do znatnog variranja izmeñu država članica, gdje primjerice u Irskoj taj

broj iznosi 141m3 po stanovniku jer su usluge javne vodoopskrbe osloboñene plaćanja, ili

pak u Bugarskoj (134m3 po stanovniku) (Eurostat yearbook 2011).

Korištenje vode iz javne vodoopskrbe u kućanstvima kretala se izmeñu 31 m3 po stanovniku

za Maltu u 2009.g. i 88 m3 za Cipar u 2009.g. Količina upotrebljene vode u kućanstvima po

stanovniku bila je veća u Mediteranskim zemljama ( Cipar, Španjolska, Portugal, Francuska i

Grčka). Jedina iznimka je Malta sa najnižom razinom korištenja vode iz sustava javne

vodoopskrbe. Osim u Mediteranskim zemljama, Švedska i Danska takoñer bilježe veću

potrošnju vode po stanovniku. Trendovi potrošnje vode po stanovniku od 1990.g. do 2009.g.

različiti su meñu pojedinim članicama Europske unije. Značajna povećanja zabilježena su u

Portugalu (44% od 1994 do 2009) i Litva (39% od 2005 do 2009), dok je pad potrošnje vode

po stanovniku zabilježen u Bugarskoj (- 48% od 1990 do 2009) i Rumunjskoj (- 38% od 1991

do 2009) (Eurostat publication 2011).

Što se tiče korištenja vode u poljoprivredne svrhe, važno je istaknuti kako je od ranih 1990-ih

došlo do smanjenja zahvćanja vode do 88% u istočnim zemljama Europske unije. To je bilo

potaknuto padom bavljenja poljoprivrednom djelatnosti, lošim održavanjem i napuštanjem

sustava za navodnjavanje ponajprije u Bugarskoj i Rumunjskoj u razdoblju tranzicije. U

preostalim istočnim zemljama Europske unije, ukupno navodnjavanje poljoprivrednih

površina palo je za oko 20% (European Environment Agency 2010).

16

Zahvaćanje vode za navodnjavanje u Zapadnoj Europi je vrlo nisko u usporedbi s Južnim

zemljama, ali je u porastu zadnjih godina zbog suhih ljeta. U Južnoj Europi, potrošnja vode u

svrhu navodnjavanja pala je za oko 2%, osim Turske, gdje je povećana za 36% od razine iz

1990.g. U Južnoj Europi prisutna je tendencija korištenja navodnjavanja po sistemu kap po

kap zbog veće učinkovitosti, a isto tako u južnim zemljama korištena voda se ponovno

upotrebljuje, što umanjuje gubitak vode (European Environment Agency 2010).

Grafikon 2. Zahvaćanje vode za navodnjavanje po regijama Europske unije u razdoblju ranih

1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)

Izvor: European Environment Agency, 2010.

Iako je glavni izvor vode za navodnjavanje površinska voda, ilegalno zahvaćanje voda,

uglavnom iz podzemnih voda, treba pribrojiti visokim brojkama zahvaćanja vode za

navodnjavanje u mnogim zemljama Južne Europe (European Environment Agency 2010).

Korištenje vode za potrebe prerañivačke industije u posljednjih 20 godina se smanjila. Tako

je u zapadnim zemljama Europske unije potrošnja vode u prerañivačkoj industriji posljednih

godina pala za 10%, u južnim zemljama potrošnja je pala 40%, dok se je u istočnim zemljama

17

potrošnja smanjila za čak 82%. Turska bilježi smanjenje potrošnje do 30%. Ovakvo

smanjenje potrošnje vode u prerañivačkoj industriji dijelom je zbog općeg pada prerañivačke

industrije, ali i zbog povećanja učinkovitosti korištenja vode u prerañivačkoj industriji

(European Environment Agency 2010).

Grafikon 3. Zahvaćanje vode za prerañivačku industriju po regijama Europske unije u

razdoblju ranih 1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)


Što se tiče potrošnje vode za hlañenje u proizvodnji energije, ona čini oko 37% ukupne

potrošnje vode u zemljama Europske unije. U nekim zemljama poput Njemačke, Francuske i

Poljske više od polovice ukupne potrošnje vode je za proizvodnju energije. U posljednjih 10-

15 godina, potrošnja vode za hlañenje u proizvodnji energije smanjila se je uglavnom zbog

korištenja napredne rashladne tehnologije koje zahtijevaju manju količinu potrebne vode.

Veza izmeñu vode i energije je vrlo složena. Hidroenergija osigurava 16% električne energije

u Europi i 67% svih obnovljivih izvora električne energije prema podacima iz 2010. g.

Zemlje Europske unije razvile su plan o postavljanju velikog broja malih hidroenergetskih

18

postrojenja, ali to može dovesti do promjene protoka vode i ugroziti vodeni ekosustav

(European Environment Agency 2010).

Grafikon 4. Zahvaćanje vode za hlañenje u proizvodnji energije po regijama Europske unije u

razdoblju ranih 1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)


Diljem Europe, iz površinskih voda kao što su jezera i rijeke crpi se 81 % ukupnih količina

svježe vode koja se koristi pretežno za industriju, proizvodnju energije i poljoprivredu.

Nasuprot tome javna opskrba uglavnom se oslanja na podzemne vode zbog njene, uglavnom

bolje, kakvoće. Gotovo sva voda koja se koristi u proizvodnji energije vraća se u vodotok,

dok to ne vrijedi za veći dio vode crpljene za poljoprivredu (Novi tjednik 2009).

Izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) potvrñuje da korištenje vode u mnogim

dijelovima Europe nije održivo, te daje smjernice novom pristupu upravljanja vodnim

resursima. Izvješće ukazuje na to da prekomjerno korištenje vode nije održivo, te da ima vrlo

negativan utjecaj na kakvoću i količinu preostale vode, kao i na eko-sustave koji ovise o njoj.

Potrebno je smanjiti zahtjeve i svesti količine vode koja se crpi na najmanju moguću mjeru.

Izuzevši ilegalno korištenje vode, Europa godišnje crpi oko 285 km3 svježe vode, odnosno

19

oko 530 m3 godišnje po stanovniku. Takoñer, u nekim djelovima Europe gubici vode koji

dolaze zbog propusnosti cijevi iznose čak i više od 40% ukupne količine.

Zbog ilegalnog korištenja vode, najčešće za poljoprivredu, koje je rašireno u nekim djelovima

Europe (posebice južnim) potrebno je uvesti nadzor i sustav kazni kojima bi se riješio

navedeni problem (Novi tjednik 2009).

3.3. Komparativna analiza cijene vode u zemljama Europske unije

Kako voda postaje sve važnije ekonomsko dobro, a vodni resursi odgovarajuće kakvoće

postaju sve rijeñi, sve se više primjenjuju ekonomski instrumenti kao što su naknade za

zahvaćenu vodu i mehanizam cijene vode za korisnike. Njihova primjena predstavlja jedan

od načina postizanja održivog gospodarenja vodama (Gereš 2001).

Ti su instrumenti učinkoviti po pitanju očuvanja okoliša, odnosno u smislu da se smanji

potrošnja vode. Meñutim, primjena ekonomskih instrumenata u javnoj vodoopskrbi dovodi

do toga da su najteže pogoñeni najsiromašniji dijelovi društva. U slučaju da potrošnja vode

opada, komunalna poduzeća moraju povećati cijenu kako bi osigurali prihode (Gereš 2001).

Općenito, naknade nisu odraz stvarne cijene vode i uglavnom nisu jednake za sve korisnike.

Ne postoje standardne metode kako bi se procijenila stvarna vrijednost vode na različitim

mjestima (Gereš 2001).

Cijena pitke vode je različita u zemljama Europske unije. Visina cijene vode ovisi o lokalnim,

regionalnim, društvenim, prirodnim i političkim čimbenicima (Bonacci 2012). Mehanizam

cijene vode je ključan kako bi se postigla održiva potrošnja vode u svim sektorima. Kako bi

se korisnici poticali na racionalniju potrošnju vode, cijena vode mora biti vezana za volumen

potrošnje vode. U tom smislu, mjerenje ukupne potrošnje vode ima ključnu ulogu i potrebno

ga je provoditi u svim sektorima (European Environment Agency 2009).

Dok većina europskih zemalja koristi mehanizam cijene vode za javnu vodoopskrbu,

kvantificiranje učinka primjene tog mehanizma na potrošnju vode je složen zbog znatne

varijacije izmeñu zemalja, nedostatka pouzdanih i neusporedivih podataka, primjena

subvencija itd. Ipak, podatak da je u Danskoj i Estoniji stalan porast u cijeni vode od ranih

1990.-ih dovela do značajnog pada potrošnje vode u kućanstvu pokazuje da primjena

20

mehanizma cijene vode ima jasan utjecaj na ukupnu potrošnju vode (European Environment

Agency 2010).

Meñutim, treba napomenuti kako povećanje cijene vode ne mora uvijek dovesti do smanjenja

potrošnje vode, pogotovo kada računi za vodu čine samo mali dio u ukupnim prihodima

korisnika. Ali općenito gledajući, korištenje naknada za zahvaćanje vode i mehanizma cijene

vode pružaju korisnicima snažan poticaj za održivo korištenje vode (European Environment

Agency 2010).

Donošenje Okvirne direktive o vodama (EU, 2000) doprinijelo je boljem primjenjivanju

mehanizma cijene vode u Europskoj uniji. Članak 9 Okvirne direktive o vodama uključuje

posebne odredbe što se tiče načela povrata troškova vodnih usluga (zahtijeva da cijena vode

odražava financijske, okolišne i resursne troškove opskrbe vodom). Načelo onečišćivač plaća,

definiran člankom 174 Okvirne direktive o vodama zahtijeva da onečišćivač snosi troškove

mjera za smanjenje zagañenja. Poticajne cijene pružaju adekvatne poticaje korisnicima kako

bi učinkovito koristili vodne resurse i time pridonijeli ciljevima zaštite okoliša (Brnada

2010).

Što se tiče strukture cijene vode, koju zemlje članice Europske unije same definiraju,

najčešće se ona sastoji od slijedećih komponenti (European Environment Agency 2012) :

o jednokratna naknada za priključenje na javni vodovod

o fiksna naknada (nije u vezi sa količinom potrošene vode)

o volumetrijska naknada, gdje se plaća fiksna naknada za svaki kubični metar potrošene

vode

o volumetrijske naknade koje se primjenjuju ovisno o karakteristikama u odreñenim

skupinama (npr. veličina obitelji, dohodak)

o naknade koje se povećavaju/smanjuju sa količinom potrošnje vode

Nedavna studija koju je BDEW (2010) proveo u šest odabranih zemalja Europske unije

(Austrija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Portugal i Velika Britanija (samo Engleska i

Wales), pokazuje prosječne račune za korištenje pitke vode i otpadne vode. S iznimkom

Portugala, gdje su razine cijena općenito niže, prosječne godišnje tarife za potrošnju pitke

vode kretale su se od 66-92 EUR po stanovniku (European Environment Agency 2012).

21

Slijedeći grafikon pokazuje prosječnu cijenu vode po kubičnom metru u 2008.g. s kojom se

suočavaju kućanstva u pojedinim zemljama Europske unije. Podaci pokazuju velike varijacije

u cijeni – Danska kao članica sa najvećom cijenom vode, gotovo je šest puta skuplja od

Portugala.

Grafikon 5. Prosječna cijena vode po kubičnom metru (uključujući naknade) za odreñene

zemlje Europske unije (u eurima, 2008.godina)

Izvor: Izradila autorica prema Organisation for Economic Co-operation and Development,

2009

Grafikon 6. pokazuje udio računa za vodu u prosječnom neto raspoloživom dohotku u

zemljama Europske unije. Podaci su temeljeni na prosječnim tarifama za kućanstvo sa 3

člana, te prosječnom potrošnjom vode od 15 m3/mjesečno.

Iz grafikona je vidljivo kako najveći udio računa za vodu u prosječnom neto raspoloživom

dohotku po stanovniku meñu odreñenim zemljama članicama Europske unije ima Mañarska,

dok najmanji udio bilježi Italija.

22

Grafikon 6. Udio računa za vodu u prosječnom neto raspoloživom dohotku u zemljama

Europske unije (u postocima, 2008 god.)

Izvor: Izradila autorica prema Organisation for Economic Co-operation and Development,

2009

Razlozi za visoke cijene vode su različiti, ali kao primjer može se dati problematika okoliša,

odnosno pojava čestih suša, ili se pak visokim cijenama vode pokušava pripremiti stanovnike

na vodnu krizu koja ih možda, prema njihovim procjenama očekuje (Bonacci 2012).

23

4. VODNI RESURSI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska se može pohvaliti svojim zalihama vodnih resursa. U ovom dijelu rada

slijedi prikaz raspoloživih vodnih resursa u Hrvatskoj. Nakon toga se obrañuju ključna

institucionalna obilježja hrvatskog vodnog gospodarstva, a zatim slijedi analiza potrošnje

vode u Hrvatskoj, te analiza koštanja vode.

4.1. Raspoloživost vodnih resursa u RH

Republika Hrvatska je zemlja koja je bogata vodom. Tako se Hrvatska na prostoru Europe

smjestila na visoku treću poziciju, prema izvješću o vodnim zalihama koje je izradio

UNESCO promatrajući stanje u 188 zemalja svijeta. Bogatije vodom od Hrvatske su samo

dvije sjeverne zemlje, i to Norveška i Island (Poslovni dnevnik 2007).

Prema tom izvješću, Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive

pitke vode po stanovniku i po tom se podatku svrstala meñu 30 vodom najbogatijih zemalja

svijeta (Poslovni dnevnik 2007).

Prostorni raspored površinskih i podzemnih voda i njihova veza prvenstveno su odreñena

morfološkim i hidrogeološkim značajkama područja Hrvatske. Sve vode dio su crnomorskog

i jadranskog sliva. U crnomorskom slivu dominiraju veći vodotoci kao što su Sava, Drava i

Dunav, dok je u jadranskom slivu gustoća i duljina površinskih vodotoka znatno manja,

meñutim tamo postoje značajni podzemni tokovi kroz krške sustave (Hrvatske vode 2009).

Tablica 2: Osnovne značajke vodnog bogatstva u Republici Hrvatskoj

Indikator Crnomorski sliv Jadranski sliv Hrvatska

Površina km2 35.132 21.406 56.538

Vode-ukupno 10^9 m3/god 128,38 27,94 156,32

Vodno bogatstvo-ukupno 10^9 m3/god 83,72 27,94 111,66

Vodno bogatstvo-po stanovniku m3/god./st. 27.487 20.077 25.163

Vlastite vode-ukupno 10^9 m3/god 11,86 14,22 26,08

Vlastite vode-po stanovniku m3/god./st. 3.894 10.218 5.877

Podzemne vode-ukupno 10^9 m3/god 2,66 6,47 9,13

Podzemne vode-po stanovniku m3/god./st. 873 4.649 2.057

Koeficijent neovisnosti 0,142 0,509 0,234

Izvor: Hrvatske vode, 2009.

24

Podzemne zalihe vode imaju ukupan godišnji kapacitet od 9.133 milijuna prostornih metara.

To je značajan podatak obzirom da se je oko 90% vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava upravo

iz zaliha podzemnih voda (Poslovni dnevnik 2007). Promatrajući zalihe podzemnih voda po

stanovniku, iz tablice 3. je vidljivo kako Jadranski sliv uvelike prednjači nad Crnomorskim

slivom.

Crnomorski sliv je bogatiji ako se u obzir uzmu vlastite i tranzitne vode, dok su vlastite vode

Jadranskog sliva znatno izdašnije po jedinici površine sliva. Koeficijent neovisnosti koji

pokazuje udio vlastitih voda u obnovljivim vodnim resursima veći je u području Jadranskog

sliva (Hrvatske vode 2009).

Hrvatska je meñu malobrojnim zemljama koje svojim grañanima sustavom javne

vodoopskrbe jamče i osiguravaju pitku vodu. Meñutim, vremenska i prostorna

neujednačenost dostupnosti vode mogu uzrokovati poteškoće u vodoopskrbi, posebice na

otocima i u priobalnome području u sušnome dijelu godine (Poslovni dnevnik 2007).

4.2. Ključna institucionalna obilježja hrvatskog vodnog gospodarstva

Institucije imaju važnu ulogu za upravljanje vodnim gospodarstvom u Hrvatskoj. Zbog toga

se u nastavku obrañuju zakonske osnove vodnog gospodarstva u Republici Hrvatskoj i

važnost Hrvatskih voda kao institucije koja ima važnu ulogu u gospodarenju vodnim

resursima.

4.2.1. Zakonske osnove vodnog gospodarstva u RH

Hrvatski pravni okvir za opskrbu pitkom vodom i odvodnjom otpadnih voda je usklañen s

pravnom stečevinom Europske unije. Poslovi upravljanja vodama obuhvaća niz aktivnosti, od

donošenja zakona do nadziranja stanja vodnog sustava (Hrvatske vode 2009). Institucionalni

ustroj upravljanja vodama zasniva se na načelu decentralizacije s jasno podijeljenim

nadležnostima u nacionalnom, regionalnom i lokalnom vodnom sektoru. Tako nacionalni

vodni sektor upravlja vodama i brine o zaštiti kakvoće voda, zaštiti od štetnog djelovanja

voda i redistribuciji raspoložive količine voda za različite namjene.

Regionalni vodni sektor na razini županija upravlja i brine o razvoju sustava navodnjavanja i

detaljne melioracijske odvodnje, dok lokalni vodni sektor na razini gradova i općina brine za

25

učinkovito poslovanje, razvoj sustava kavne vodoopskrbe i odvodnju otpadnih voda (Kordej-

De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011).

U upravljanju vodama, najveće upravne ovlasti ima Ministarstvo regionalnog razvoja,

šumarstva i vodnoga gospodarstva koje je nadležno za cjelovitu provedbu politike upravljanja

vodama, uz suradnju ostalih tijela državne uprave (Brnada 2010).

U Ustavu Republike Hrvatske, vode se navode kao opće dobro od posebnog interesa u

skupini s morem, zračnim prostorom, rudnim bogatstvom, zemljištem, šumom i drugim

dobrima i resursima. Područje voda pravno je ureñeno Zakonom o vodama (“Narodne

novine”, br. 153/09), prema kojemu su vode opće dobro, koje zbog svojih prirodnih svojstava

ne može biti ni u čijem vlasništvu. Zakonom se ureñuje pravni status voda i vodnog dobra,

način i uvjeti upravljanja vodama, organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se

ostvaruje upravljanja vodama; osnovni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnoga gospodarstva;

ovlasti i dužnosti tijela državne uprave i drugih državnih subjekata, te druga pitanja značajna

za upravljanje vodama. Pravo na zahvaćanje vode radi iskorištavanje za različite namjene

stječe se na temelju koncesije. Iznimka od toga je pravo opće uporabe voda. Prema članku 26.

Zakona o vodama svakome je dopušteno, u skladu s propisima, koristiti vode običnim

načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korištenja

(Hrvatske vode 2009).

Hrvatski institucionalni okvir za opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih voda je još

uvijek u procesu usklañivanja s odredbama zakonodavstva Europske unije. To se prije svega

odnosi na provedbu vodno-komunalnih direktiva - Direktive 98/83/EZ o kakvoći vode

namijenjene za ljudsku potrošnju i Direktive 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih

otpadnih voda. Primjena vodno-komunalnih direktiva može se postići koordiniranim

sudjelovanjem svih dionika, meñutim, jedinice lokalne samouprave nisu ujednačene, a

upravo su one nadležne za restrukturiranje sustava javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih

voda. (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011).

4.2.2. “Hrvatske vode” kao krovna institucija upravljanja vodnim resursima u RH

Hrvatske vode su pravna osoba za upravljanje vodama, osnovane Zakonom o vodama

(“Narodne novine”, br. 107/95 i 150/2005) (Hrvatske vode 2011). Hrvatske vode su javna

ustanova koja upravlja vodnim resursima Republike Hrvatske, a upravo je Republika

26

Hrvatska njen osnivač. Upravljanje vodnim sustavom obavlja Direkcija Hrvatskih voda, te

pet područnih vodnogospodarskih odjela. Osim što brinu o zaštiti štetnog djelovanja voda,

Hrvatske vode pažnju daju i zaštiti voda, ali i aktivnostima vezanim za korištenje voda

(Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011).

Hrvatske vode sudjeluju u aktivnostima kao što je priprema programa, planova i drugih akata

koji čine osnovu za osiguravanje dovoljne količine odgovarajuće vode za različite namjenske

potrebe, zatim zaštita voda od onečišćenja, ureñenje vodotoka i investitorski poslovi kojima

se izvršavaju ti programi. Uz sve te aktivnosti, Hrvatske vode poduzimaju mjere kojima se

osigurava racionalno korištenje voda, zaštita voda i zaštita od poplava i drugih oblika štetnog

djelovanja voda (Hrvatske vode 2009).

Što se tiče vodogospodarskih odjela, njihove aktivnosti vezane su za provedbu planova

upravljanja vodama na područjima njihove nadležnosti, predlaganje i izvršavanje ugovora, te

praćenje i nadzor izvršenja projekata i odobravanje plaćanja. Osobito je važna suradnja s

tijelima regionalne i lokalne samouprave, područnim jedinicama državnih tijela te drugim

javnim organizacijama i obveznicima vodnih naknada (Hrvatske vode 2009).

Hrvatske vode djeluju na cijelom području Republike Hrvatske i pokrivaju sva vodna i slivna

područja (Hrvatske vode 2009). One surañuju sa jedinicama područne (regionalne)

samouprave i jedinicama lokalne samouprave kako bi se ostvarili zajednički ciljevi u vodnom

gospodarstvu. Takoñer, one surañuju s dionicima voda, nevladinim organizacijama i drugim

organizacijama civilnoga društva radi postizanja održivog upravljanja vodama (Hrvatske

vode 2011).

Hrvatske vode, kao specijalizirana državna ustanova raspolaže s veoma vrijednom imovinom.

Iz bilančnih podataka za razdoblje 2007.g.-2009.g. ukupna vrijednost imovine porasla je sa

9,0 milijardi HRK u 2007.g. na 9,2 milijardi HRK u 2009.g. Hrvatske se vode najvećim

djelom financiraju vlastitim izvorima. Osnova tih izvora su vodne naknade, naplatom kojih

Hrvatske vode ostvaruju prihode. Vodne naknade su institucionalno odreñene namjenske

cijene usluga te su glavni izvor prihoda Hrvatskih voda. Vodne naknade se mogu protumačiti

kao naknada za pruženu uslugu (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011).

27

4.3. Potrošnja vode u RH

Kako bi se analizirala kolika je stvarna potrošnja vode u Hrvatskoj, najprije je potrebno

utvrditi način mjerenja potrošnje vode, te dati osvrt na učinkovitost vodoopskrbne djelatnosti

u Hrvatskoj. Na kraju ovog potpoglavlja slijedi pregled i trendovi potrošnje vode u Hrvatskoj.

4.3.1. Utvrñivanje potrošnje vode

Potrošnja vode u pravilu se mjeri vodomjerom. Putem očitavanja vodomjera vrši se obračun

potrošene vode, i to utvrñivanjem razlike izmeñu trenutnog stanja na brojilu vodomjera i

stanja prethodnog očitavanja. Očitavanje vodomjera najčešće se vrši jednom jednom

mjesečno, a očitavaju se samo cijeli kubni metri (Istarski vodovod 2011).

Prema članku 2. stavak 2. Pravilnika o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda

(“Narodne novine”, br. 81/10) stoji kako su pravne i fizičke osobe, ali i ostali obveznici koji

temeljem vodopravne dozvole ili ugovora na koncesiji zahvaćaju vodu u količini iznad

10.000 m3 godišnje, dužne ugraditi opremu za telemetrijski nadzor, prikupljanje, kontrolu i

registraciju obračunskih podataka. Telemetrija predstavlja očitavanje i mjerenje vrijednosti

potrošnje vode, te elektronski prijenos tih podataka prema središnjem mjestu gdje se ti podaci

mogu koristiti (Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 2010).

Samo u izuzetnim slučajevima dopušten je privremeni obračun potrošnje vode. U tom

slučaju, temelj za procjenu potrošnje vode čini prosječna potrošnja vode potrošača u

posljednja tri mjeseca.

Privremeni obračun potrošnje vode vrši se u slijedećim slučajevima (Istarski vodovod 2011) :

1. kada ugrañeni vodomjer nije odobren po Državnom zavodu za mjeriteljstvo,

2. kada na vodomjeru nema pripadajuće plombe Vodovoda i DZNM,

3. kada Vodovod nije izvršio redovnu zamjenu vodomjera prema važećim propisima,

4. kada je vodomjer neispravan (neispravnim vodomjerom smatra se vodomjer koji ne

registrira protok vode),

5. za vrijeme dok je vodomjer zamuljen te ga zbog toga nije moguće očitati ili je

vodomjerno staklo uslijed kondenzacije orošeno,

6. kada je vodomjer nedostupan Vodovodu,

7. kada je voda u vodomjernom oknu (šahtu) i nije moguće očitati stanje vodomjera.

28

Očitavanje vodomjera vrše radnici Vodovoda, te nakon toga potrošaču se ispostavlja račun za

potrošenu vodu koji se u pravilu plaća odjednom u cjelokupnom iznosu.

Prema članku 6. stavak 1. Pravilnika o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda

(“Narodne novine”, br. 81/10) pravne i fizičke osobe dužne su podatke iz očevidnika

zahvaćenih i korištenih količina vode dostavljati Hrvatskim vodama, i to (Ministarstvo

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 2010) :

- mjesečno za količine zahvaćene vode u količini jednakoj ili višoj od 10.000 m3/god

- tromjesečno za količine zahvaćene vode od 1.000 m3/god-10.000 m3/god

- godišnje za količine zahvaćene vode manje ili jednake od 1.000 m3/god

U slučaju kada iz nekog razloga nije moguće utvrditi potrošnju vode, ona se utvrñuje u

paušalnom iznosu na način da potrošač plaća mjesečno cijenu za pet m3 vode, po članu

domaćinstva.

4.3.2. Učinkovitost vodoopskrbne djelatnosti

Najvažniji cilj razvoja vodoopskrbe u Hrvatskoj je osiguranje dovoljnih količina vode za

potrebe stanovništva i gospodarstva. Planiranje vodoopskrbe provodi se na državnoj i

županijskoj razini, te na razini gradova i općina. Vodoopskrbnu djelatnost čine poslovi

zahvaćanja i crpljenja podzemnih i površinskih voda za piće i druge namjene, te njihovo

pročišćavanje do stupnja zdravstvene ispravnosti i dovoñenje do mjesta potrošnje i krajnjim

korisnicima. Vodoopskrbnu djelatnost obavljaju pravne osobe u skladu sa Zakonom o

komunalnom gospodarstvu (Kemeter 2009).

Za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti u 2009.g. registrirano je 135 trgovačkih društava za

vodoopskrbnu djelatnost, prikupljanje vodnih naknada, te zahvaćanje, financiranje i opskrbu

vodom na području jedne ili više jedinica lokalne samouprave (Vlada Republike Hrvatske

2010). Najviše komunalnih društava zabilježeno je u Osječko-Baranjskoj županiji. Broj

stanovnika koje poslužuje jedno komunalno društvo u 2008.g. kretao se od 7.700 u Ličko-

senjskoj, do 260.000 u Zagrebačkoj županiji. U Ličko-senjskoj županiji broj stanovnika po

komunalnom društvu pet puta je manji od prosjeka Hrvatske. (Bajo i Filipović 2008).

29

Velik broj komunalnih društava u pojedinim županijama, a uz to mali broj njihovih korisnika

otvara pitanje učinkovitosti vodoopskrbne djelatnosti (Bajo i Filipović 2008). Problem se

veže i uz male vodovode u malim naseljima koje su izgradili grañani za svoje potrebe i često

nisu poštivani zakonski propisi prilikom izgradnje. Radi bolje učinkovitosti vodoopskrbnog

sustava potrebno je spajanje manjih vodoopskrbnih sustava u veće. Takvi sustavi djelomično

su razvijeni u Meñimurju, Istri, Gorskom kotaru, dijelu Dalmacije i istočne Slavonije

(Kemeter 2009).

Priključenost stanovnika na vodoopskrbnu mrežu u pojedinim regijama ovisi o njihovoj

razvijenosti, bruto društvenom proizvodu te o dostupnosti izvora pitke vode. U područjima sa

nedovoljnim izvorima pitke vode potrebna su veća ulaganja u infrastrukturu.

Stupanj pokrivenosti koji predstavlja udio stanovništva koje ima mogućnost priključka na

sustav javne vodoopskrbe na razini Hrvatske iznosi u prosjeku 80%-82%. Stupanj

priključenosti koji predstavlja udio stanovništva priključenog na sustav javne vodoopskrbe je

nešto niži od stupnja pokrivenosti (Vlada Republike Hrvatske 2010). U 2005.g. 75%

stanovništva u Hrvatskoj bilo je priključeno na vodovodnu mrežu (Bajo i Filipović 2008).

Danas se vodom iz javne vodoopskrbe u Hrvatskoj služi oko 80% stanovništva. Nacionalnim

projektom širenja mreže vodoopsrbe predviñeno je da do 2015.g. vodu iz javne vodoopskrbe

koristi oko 94% stanovništva. Ako se to postigne, Hrvatska bi se približila standardima koje

ima većina zemalja Europske unije (Poslovni dnevnik 2007).

Postoje znatne razlike u stupnju pokrivenosti meñu regijama. Razlike su još veće meñu

županijama, ali i gradovima. Tako je naprimjer najlošije stanje u javnim vodovodima

zabilježeno u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gdje zdravstveno ispravnu vodu iz

vodoopskrbe mreže dobiva samo 34% stanovništva, dok u Požeškoslavonskoj županiji

ispravnu vodu dobiva polovica stanovništva. Najbolji vodoopskrbni sustav zabilježen je u

Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji sa 97% pokrivenosti područja (Poslovni dnevnik

2007).

Vodoopskrba jadranskih otoka rješava se dovoñenjem vode s kopna, a u manjem opsegu

opskrbom iz vlastitih izvora, skupljanjem kišnice u cisterne (individualna opskrba), putem

vodonosaca (za vrlo male otoke), desalinacijom vode, odnosno kombinacijom različitih

izvora (Petrović 2007).

30

Dostupnost vode za piće razlikuje se meñu županijama, a takoñer prisutna je razlika i u

kemijskoj i mikrobiološkoj ispravnosti (Ropac 2012).

Ukupno gledajući, ispravnost vode za piće iz javnih vodovoda na razini Hrvatske je

zadovoljavajuća. Udio neispravnih uzoraka iznosio je 5,9% prema kemijskim pokazateljima,

a 5,5% prema mikrobiološkim pokazateljima (Vlada Republike Hrvatske 2010). Upitna je

ispravnost vode iz lokalnih vodovoda (seoski) i individualnih vodoopskrbnih objekata koji se

odnose na bunare, cisterne te zdence zbog toga što takvi objekti nisu pod stalnim javno-

zdravstvenim nadzorom (Ropac 2012).

Na području Hrvatske zabilježena su 443 lokalna sustava na kojima se ne vrši redovita

kontrola i kakvoća vode. Takvi sustavi se opskrbljuju vodom sa 632 izvorišta i obuhvaćaju

ukupno 7,2% ukupnog broja stanovnika Hrvatske. 70% stanovnika priključenih na ovakve

vodovode koriste zdravstveno neispravnu vodu (Hrvatske vode 2010).

Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno dok se u Europi

kreće 250-350 litara na dan (Poslovni dnevnik 2007). Prema podacima Hrvatskih voda

procjenjuje se da stanovništvo koje nije priključeno na sustav javne vodoopskrbe koristi

dodatnih 60 do 70 milijuna m3 vode godišnje iz vlastitih zahvata (bunara i sl.) (Agencija za

zaštitu okoliša, n.d.).

Posebne teškoće u vodoopskrbnim sustavima vežu se za velike gubitke vode koji variraju od

15%-50% (Kemeter 2009). Ti gubici predstavljaju razliku izmeñu zahvaćene i isporučene

količine vode, odnosno količina vode koja ne stigne do krajnjih korisnika (Bajo i Filipović

2008). Razlozi za stvaranje gubitaka mogu biti različiti, ali najčešće je to zbog starosti

vodoopskrbne mreže koja ne ispunjava tehničke uvjete, nedovoljno održavanje mreže,

nedostatak mjernih ureñaja u sustavima, te česta fizička oštećenja mreža nastalih zbog

nedovoljnog stupnja sigurnosti sustava (Kemeter 2009).

Gubici vode u Hrvatskoj se zadnjih godina povećavaju, uz istodobno povećanje zahvaćanje

vode i isporučivanja vode krajnjim korisnicima. U 2010.g. od ukupne isporučene količine

vode potrošačima gubici su iznosili visokih 56%. Analizirajući gubitke vode po županijama,

najveće gubitke u 2008.g. bilježi Zadarska županija, čiji je udio gubitaka u zahvaćenoj vodi

iznosio čak 68%, dok je najmanji udio zabilježila Koprivničko-križevačka županija. (8%)

31

Postavlja se pitanje što će se poduzeti sa problemom velikih gubitaka, posebice nakon ulaska

Hrvatske u Europsku uniju, pošto Europska unija prihvatljivim smatra 15%-18% gubitaka.

Meñutim, većina zemalja Europske unije takoñer bilježi velike gubitke vode. Neophodno je

da se sustavi bolje održavaju te da se investira u vodoopskrbnu mrežu (Bajo i Filipović 2008).

Ove godine (2012) zbog velikih suša i poremećaja u vodoopskrbi u većem dijelu Hrvatske,

posebice u Istarskoj županiji, interventno je uloženo oko 220 milijuna kuna u hitno

poboljšanje stanja pojedinih vodovoda, s posebnim naglaskom na sprječavanje posljedica na

turističku sezonu. Do sada, 2012.g. u razvoj novih sustava javne vodoopskrbe uloženo je oko

400 milijuna kuna. Ministarstvo poljoprivrede surañuje s Hrvatskim vodama, županijama,

gradovima i općinama, te vodno-komunalnim društvima radi razvoja sustava javne

vodoopskrbe (Lider 2012).

Javna odvodnja usko je povezana sa djelatnošću vodoopskrbe. Meñutim, u odnosu na

vodoopskrbnu djelatnost, vodno-komunalnom sektoru ne pridaje se tolika pažnja te je zbog

toga taj sektor manje razvijen. Samo je 43,6% stanovništva priključeno na kanalizacijske

sustave. Izgrañeno je više od 100 ureñaja za pročišćavanje otpadnih voda, a tom uslugom

pokriveno je oko 27% stanovništva, odnosno 61% stanovništva koji su priključeni na javni

kanalizacijski sustav (Vlada Republike Hrvatske 2010).

Zadnjih godina zabilježen je trend smanjenja količine prikupljene otpadne vode, zbog sve

manjih količina otpadne vode koja dolazi prvenstveno iz gospodarskih djelatnosti (Vlada

Republike Hrvatske 2010). Do smanjenja količine otpadnih voda dolazi i zbog toga što se

posljednjih godina povećava intenzitet izgradnje ureñaja za pročišćavanje otpadnih voda

(Kemeter 2009). Tako se jedna trećina prikupljene otpadne vode ispušta u okoliš bez

pročišćavanja, a preostale dvije trećine se pročiste na nekom od postojećih ureñaja (Vlada

Republike Hrvatske 2010).

Za popravljanje stanja vezanog uz odvodnju otpadnih voda u pojedinim naseljima potrebno je

napraviti točnu evidenciju svih naselja koja imaju vodoopskrbni sustav bez odgovarajuće

riješenog sustava odvodnje, napraviti točnu evidenciju svih sustava odvodnje otpadnih voda

koje nemaju riješeno pročišćavanje te poticati izradu projekata izgradnje sustava odvodnje i

sustava za pročišćavanje otpadnih voda u takvim naseljima. Nakon izgradnje tih sustava

odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda potrebno je osigurati da svako priključivanje na

32

vodoopskrbni sustav obvezuje i priključivanje na sustav odvodnje, te za svaki sustav

odvodnje obvezno osigurati pročišćavanje otpadnih voda, kako bi se spriječilo onečišćenje

podzemnih voda (Šaban n.d.).

Komunalna društva sa suradnjom Hrvatskih voda trebala bi istražiti raloge gubitaka vode u

vodoopskrbi, istražiti stupanj priključenosti stanovništva na vodoopskrbni sustav-posebice

postotak ilegalnih priključaka, razvijati sustav vodoopskrbe kako bi se postigla bolja

učinkovitost vodoopskrbe djelatnosti u Hrvatskoj.

4.3.3. Pregled i trendovi potrošnje vode

Potrošnja vode u domaćinstvima po stanovniku (ne računajući potrošnju u industriji) za

područja s vodoopskrbnim sustavima ovisi o više čimbenika, a najviše o higijenskim i

štednim navikama ljudi. Najčešće se ta potrošnja po osobi kreće u granicama od oko 50 do

100 l/dan, što za četveročlano domaćinstvo iznosi prosječno oko 300 l/dan. U ekstremnim

slučajevima ona može biti i dvostruko manja, kao i dvostruko veća. Kod nas je voda iz javnih

vodoopskrbnih sustava ujedno i voda za piće, što znači da je za te sustave neophodno

osigurati ogromne količine ispravne vode (Šaban, n.d.).

Stanovništvo bez vodoopskrbnih sustava (pri korištenju lokalnih bunara) koristi po osobi

dvije do tri litre vode za piće na dan i u pripremi hrane, plus 10 do 15 l/dan sanitarne vode po

osobi, čija kvaliteta ne mora biti jednaka kvaliteti vode za piće. Za četveročlano domaćinstvo

to iznosi oko 10 l / dan vode za piće i oko 50 l/dan vode za ostale higijenske potrebe. Ovdje,

takoñer, vrijedi odstupanje u potrošnji za ekstremne slučajeve koji mogu biti i dvostruko

manji i dvostruko veći (Šaban, n.d.).

Od ukupno zahvaćene vode (529 014 mil. m3), ukupno isporučene vode iznosile su 365 181

mil. m3 u 2010.g. U 2010.g. udio isporučene količine vode kućanstvima u ukupnoj količini

isporučene vode iznosio je 51,8%, dok je taj udio za djelatnosti manji i iznosi 32,5%. Ostatak

čine isporučene količine vode drugim vodovodnim sustavima i distribuirana nenaplaćena

voda (Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011).

Iz grafikona 7. vidljive su manje oscilacije ukupne zahvaćene vode u posljednjih desetak

godina. Iznosi ukupnih isporučenih voda u zadnjih par godina rastu, a usporedno s tim rastu i

gubici vode. Od 2008. godine do 2010.godine ukupni gubici vode povećali su se za 18,77%.

33

U razdoblju od 2001.g. do 2010.g ukupne isporučene količine vode povećale su se za oko

15%, što je razlog neprekidnog porasta stanovništva.

Grafikon 7. Zahvaćene vode za javni vodoopskrbni sustav, isporučene količine i gubici u

Hrvatskoj u razdoblju od 2001.-2010.g. (tisuće m3/god.)

Izvor: Izradila autorica prema Državni zavod za statistiku 2011

Grafikon 8. Korištenje vode za opskrbu kućanstava iz sustava javne vodoopskrbe u Hrvatskoj

za razdoblje od 2001.g.-2010.g. (milijuna m3)

34


Korištenje vode za opskrbu kućanstava iz sustava javne vodoopskrbe bilježi male varijacije

sve do 2009.godine kada je značajno palo korištenje vode za potrebe kućanstva. Meñutim,

već godinu kasnije, bilježi se ponovno povećanje korištenje vode za opskrbu kućanstva, za

49%.

Grafikon 9. Korištenje vode za potrebe djelatnosti bez hidroenergetike iz sustava javne

vodoopskrbe u Hrvatskoj za razdoblje od 2001.g.-2010.g.(milijuna m3)


35

Korištenje vode za industriju (bez hidroenergetike) manje je nego što je u slučaju korištenja

vode za kućanstva. Korištenje vode za industriju povećalo se je skoro dvostruko više u

razdoblju od 2007.g.-2009.g., zbog razvoja industrijske djelatnosti u Hrvatskoj. Meñutim,

zbog krize koja se je javila, industrijska djelatnost u Hrvatskoj opada, pa se javlja i smanjenje

potrošnje vode za 26,68 mil. m3 u 2010. godini.

Što se tiče korištenja vode u svrhu navodnjavanja, na najvećem dijelu navodnjavanog

poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj osnovni izvor vode čine vodotoci sa udjelom od

67,95%. Osim njih, manji udio vode za navodnjavanje otpada na akumulacije (25,02%) Iako

su jezera važan vodni resurs, jako malo se koriste za navodnjavanje. Neka od njih nalaze se

pod odreñenim stupnjem zaštite i kao takva ne mogu se iskoristiti za navodnjavanje. U

usporedbi s ostalim vodnim resursima podzemna voda koristi se za navodnjavanje samo na

malom udjelu poljoprivrednog zemljišta s tendencijom opadanja od 2009.godine (Državni

zavod za statistiku 2011).

Grafikon 10. Korištenje vode za navodnjavanje u Republici Hrvatskoj prema izvoru vode u

2010.g. (u postocima)


Ukupne navodnjavane površine u Hrvatskoj u 2010. godini iznosile su 3 627 hektara, a u

uporabi je najčešće metoda površinskog navodnjavanja. Iako se metoda navodnjavanja po

sistemu “kap po kap” smatra najefikasnijom, zbog visokih troškova izgradnje udio površina

pod takvim sustavima za navodnjavanje u Hrvatskoj je iznimno malen.

36

Grafikon 11. Udio metoda navodnjavanja u ukupnim navodnjavanim površinama u

Hrvatskoj, 2010.godina (u postocima)

Izvor: izradila autorica prema Državni zavod za statistiku 2011

4.4. Analiza koštanja vode u RH

Cijena vode usko je povezana sa potrošnjom vode. Što je veća cijena vode, korisnici počinju

brinuti o njenoj potrošnji, pa tako utvrñivanje cijene vode predstavlja instrument koji potiče

racionalniju potrošnju vode. U nastavku slijedi prikaz obilježja osnovne cijene vode, zatim

obilježja naknada koje imaju važnu funkciju u financiranju sustava vodoopskrbe u Hrvatskoj,

te pregled visine cijene vode u Hrvatskoj i načini za njenu regulaciju.

4.4.1. Osnovna cijena vode

Cijena vode predstavlja svaki novčani izdatak koji opterećuje prostorni metar (ili drugu

jedinicu) vode koja se isporučuje krajnjim korisnicima. Taj novčani izdatak je u izravnoj ili

neizravnoj vezi sa zaštitom kvalitete vode i s izgradnjom i upravljanjem vodnom

infrastrukturom koja omogućuje njeno iskorištavanje (Hrvatske vode 2009).

Pitka voda koja se isporuči krajnjemu potrošaču ima odreñenu cijenu. Tu se radi o osnovnoj

cijeni vode koja je uvećana za vodne naknade. Ukupna cijena pitke vode koju plaćaju krajnji

korisnici dobiva se množenjem cijene vode sa količinom isporučene vode (Bajo i Filipović

37

2008). Ukupna cijena vode po kubičnome metru prema sadašnjoj strukturi sadržava

(Hrvatske vode 2009) :

- komercijalne sastavnice cijene vode

- nekomercijalne sastavnice cijene vode

Komercijalne sastavnice cijene vode odnose se na cijene komunalnih usluga koje se odnose

na vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje. Te cijene trebale bi izražavati stvarnu vrijednost

fiksnih i varijabilnih troškova održavanja sustava, meñutim u mnogim slučajevima cijene

usluga ne odražavaju stvarne troškove. Posljedice toga su da sustavi nisu kvalitetno

održavani, prestaju biti uporabljivi, te velike količine vode istječu u podzemlje (Hrvatske

vode 2009).

Nekomercijalne sastavnice cijene vode odnose se na javna davanja. U to spadaju iznos za

financiranje gradnje, naknada za zaštitu izvorišta, naknada za zaštitu voda i naknada za

korištenje voda koje su izravno u funkciji iskorištavanja i zaštite voda (Hrvatske vode 2009).

Koncesijska naknada nije vidljiva sastavnica cijene voda. Njen obveznik nije krajnji korisnik,

već komunalni operater, pa se ona preusmjerava na krajnje korisnike putem cijena

komunalnih usluga (Hrvatske vode 2009).

Cijenu vode koju plaćaju grañani i poduzeća treba promatrati na temelju ekonomskoga i

socijalnog obilježja. Ekonomska cijena vode predstavlja tržišnu cijenu koja treba osigurati

pokriće fiksnih troškova i opskrbljivaču vodom osigurati dobit. Ekonomskom cijenom vode

trebali bi se financirati troškovi održavanja sustava vodoopskrbe, troškovi energije, poslovni

izdaci, troškovi zaposlenih, amortizacija dugotrajne imovine i izgradnja novih kapaciteta, te

uz sve to ostvariti dobit. Ekonomska cijena vode raste, zbog visokih troškova razvoja vodne

infrastrukture, ali i zbog visokih standarda što ih nameće Europska unija (Bajo i Filipović

2008).

Cijene vode se formiraju po različitim kriterijima. Cijene vode variraju, ali moraju biti

formirane po istim ekonomskim kriterijima koji omogućavaju naknadu svih troškova

održavanja i funkcioniranja sustava, te potrebnog razvoja (Hrvatske vode 2009).

38

4.4.2. Vodne naknade kao glavni izvor financiranja sustava vodoopskrbe

Vodno se gospodarstvo u Hrvatskoj velikim dijelom financira iz vodnih naknada. Radi se o

zakonski propisanim i obveznim ili fakultativnim sasatvnicama cijena vodnih usluga,

naplatom kojih se ostvaruju prihodi strogo usmjereni za financiranje poslovanja. Vodne

naknade se sastoje od slijedećih sastavnica, a sve se one koriste za različite namjene: vodni

doprinos, naknada za ureñenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda.

Vodni doprinos je fakultativna sastavnica strukture cijene vode čiji prihod pripada Hrvatskim

vodama, a 8% naplaćenog vodnog doprinosa pripada jedinicama lokalne samouprave

(Hrvatske vode 2010). Namjena vodnih doprinosa je gradnja regulacijskih, zaštitnih i

melioracijskih vodnih grañevina, obrana od poplava i podmirenje troškova pripremnih i

pravnih radnji radi upisa javnoga vdnoga dobra u zemljišne knjige. Vodni doprinos plaća

investitor gradnje, uključujući Republiku Hrvatsku, njene ustanove i društva.

Prihodi naknada za ureñenje voda koriste se za financiranje administrativnih poslova

upravljanja vodnim sustavom, pripremu planova za obranu od poplava, redovno održavanje

vodotoka i melioracijskih sustava za odvodnju. Osnovica za obračun naknade za ureñenje

voda je četvorni metar predmetne nekretnine. Prihod od naknade za ureñenje voda naplaćuju

jedinice lokalne samouprave, a pripada Hrvatskim vodama.

Naknada za zaštitu voda je obvezna sastavnica strukture cijene vode. Plaća se za sprečavanje

onečišćenja voda. Ovu naknadu plaćaju sve pravne i fizičke osobe koje ispuštaju otpadne

vode, osobe koje stavljaju u promet mineralna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja, ili ih uvoze

za vlastite potrebe. Iznos naknade za zaštitu voda koju plaća pojedini obveznik ne smije biti

manji od troškova što bi ih obveznik imao za pročišćavanje vode zbog toga što bi tada

obvezniku bilo isplativije ne pročišćavati otpadnu vodu i plaćati državi naknadu za zaštitu

voda, nego pročišćavati i plaćati operateru cijenu pročišćavanja (Hrvatske vode 2010).

Sredstva ove naknade koriste se za pripremu planova zaštite voda, praćenje kakvoće voda, te

za financiranje gradnje grañevina javne odvodnje (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević,

2011).

Naknada za korištenje voda se plaća za zahvaćanje i korištenje voda, te za korištenje vodnih

snaga radi proizvodnje električne energije i za pogon različitih ureñaja (Hrvatske vode 2010).

Ova naknada je obveznog karaktera, a plaćaju je pravne i fizičke osobe koje zahvaćaju i crpe

39

vodu iz njenog prirodnog ležišta. Naknada za korištenje voda se koristi za financiranje

poslova osiguravanja vodnih zaliha, te za ulaganje u grañenje novih vodnih grañevina za

korištenje voda. Osnova za plaćanje ove naknade je kubični metar zahvaćene i iskorištene

vode, tj. isporučene vode putem vodoopskrbnog sustava (Hrvatske vode 2009).

Naplatom vodnih naknada Hrvatske vode ostvaruju velike prihode. Udio vodnih prihoda u

ukupnim prihodima povećao se od 88,84% u 2007.g. na 92,06% u 2009.g. (Kordej-De Villa,

Nušinović i Slijepčević, 2011).

Naknada za zaštitu voda i naknada za korištenje voda jednake su za sve grañane. Naknada za

zaštitu voda nije se mijenjala već 17 godina, i iznosila je dosadašnjih 0,90 kn po prostornom

metru. Meñutim, u srpnju 2012.g. na sjednici Vlade Republike Hrvatske donesena je odluka o

povećanju te naknade na 1,35 kn. Prema procjenama će se time osigurati Hrvatskim vodama

dodatnih 105-110 milijuna kuna. Povećana je i naknada za korištenje voda koja se nije

mijenjala 12 godina, meñutim umjesto dosadašnjih 0,80 kn po prostornom metru, od iduće

godine iznositi će 1,35 kn, što će osigurati Hrvatskim vodama dodatnih 135-140 milijuna

kuna prihoda (Brnić 2012).

Hrvatske vode namjeravaju podići kredit od 540 milijuna kuna s ciljem razvoja infrastrukture

za javnu odvodnju, a prihodom od naknade za zaštitu voda namjerava se pokriti taj kredit.

Dodatni prihod od naknade za korištenje voda namjerava se uložiti u javnu vodoopskrbu

(Brnić 2012).

Nerealno planiranje, podcijenjene stope vodne naknade i produženje rokova njihove naplate

mogu dovesti do problema u provedbi zacrtanih poslovnih i razvojnih projekata.

4.4.3. Pregled visine cijene vode u RH

U primjeni je složeni tarifni sustav koji uključuje niz instrumenata za povrat pojedinih

kategorija troškova javne vodoopskrbe i odvodnje od neposrednih korisnika. Generalno,

troškovi se dijele u dvije grupe: troškove obavljanja djelatnosti na razini komunalnog

operatera i kapitalne troškove i troškove stručnih i administrativnih poslova u upravljanju

vodama koji se odnose na osiguranje vodnih resursa i zaštitu voda od onečišćenja (Vlada

Republike Hrvatske 2010).

40

Novi način obračuna cijene vode u Hrvatskoj izazvao je negodovanje kod grañana. Naime, u

skladu sa smjernicama Europske unije, prema novom obračunu svi grañani dužni su, osim

varijabilnog dijela cijene koji ovisi o potrošnji pitke vode, plaćati i fiksni dio vode koji ne

ovisi o potrošnji.

Prema Uredbi o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijene vodnih

usluga pokriva iz 2009.g., fiksni dio cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise

o količini potrošene vode, a posljedica su priključenja nekretnina na vodne grañevine. Meñu

tim troškovima su troškovi očitanja vodomjera, obrede očitanih podataka, troškovi izrade i

dostave računa, održavanja priključaka i vodnih grañevina. Takav način obračuna počeo se

primjenjivati od lipnja 2011.g., te u pravilu nije izmijenio ništa za potrošače s prosječnom

potrošnjom vode, ali oni potrošači koji troše iznimno malo vode moraju plaćati veće račune

zbog uvoñenja fiksnog dijela troškova. Oni potrošači koji troše velike količine pitke vode

imat će manje račune zbog niže cijene kubika vode, te će im to kompenzirati iznos fiknih

troškova (Liburnija 2011).

Meñutim, potrošači koji ne potroše niti kap vode, ili vrlo malo vode (npr.vikendaši) moraju

platiti izmeñu 15-25 kuna mjesečno. Fiksni dio troškova ovisi o promjeru vodomjera, a za

većinu grañana iznositi će 15,65 kuna za vodu, te 9,91 kuna za odvodnju. Troškovi

poslovanja komunalnih tvrtki nisu više sadržani u cijeni kubika vode, pa je zbog toga

osnovna cijena vode za domaćinstvo niža. Takoñer valja napomenuti kako se porez na

dodanu vrijednost obračunava po sniženoj stopi od 10%, dok je do sada iznosio 23% (Rak-

Šajn 2011).

Oko 65% sredstava prikupljenih iz cijene vode namijenjeno je za povrat troškova obavljanja

djelatnosti na razini komunalnih operatera (pogon, tekuće održavanje i upravljanje

infrastrukturom) a ostatak se usmjerava u namjenske fondove za financiranje upravljanja

vodama i izgradnju vodnih grañevina za javnu vodoopskrbu i odvodnju, odnosno u državni

proračun.

Prosječna cijena vode za 2009. godinu u Republici Hrvatskoj iznosi 10,54 kuna /m3 za

kućanstva i 19,39 kuna/m3 za industriju (cijena uključuje cijenu vodoopskrbe, odvodnje,

PDV i iznose svih naknada propisanih zakonom te naknade za razvoj i slično). U odnosu na

2005. godinu, cijena vode za kućanstva je povećana za 33%, a za industriju za 42%. Ukupno

41

povećanje se uglavnom odnosilo na dio cijene vode koji je prihod javnog isporučitelja vodno-

komunalnih usluga. Najniža cijena vode za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava za

kućanstva u 2009. godini je iznosila 3,50 kuna m3, a najviša 20,15 kuna/m3.

Cijena vode za piće koja se zahvaća na području drugih država (izvan granica Republike

Hrvatske) i koristi u vodoopskrbi stanovništva na područjima u Republici Hrvatskoj iznosi

prosječno 8,06 kuna/m3 (bez PDV-a i naknada), odnosno voda koja se uvozi iz susjednih

zemalja u prosjeku je skuplja od vode koja se zahvaća i distribuira u Republici Hrvatskoj

(Vlada Republike Hrvatske 2010).

Usporeñivajući cijene meñu većim gradovima u 2011.godini, najskuplja je Pula sa 13,54

kuna za kubni metra, nakon nje ide Zadar, a Zagreb se je svrstao na treće mjesto sa 11,22 kn

po m3. Iza njih su Osijek sa 10,43 kn za kubni metar, potom Split (6,93 kn/m3) i Rijeka (6,92

kn/m3). Prosječni račun za vodu četveročlane obitelji povećao bi se sa dosadašnjih 160 kuna,

na 185 kuna. Cijena kubika vode povećala se je u Zadru sa 10,98 kuna po m3 na 12,97 kuna

po m3, zbog preuzimanja biološkog pročišćivača. Ovim poskupljenjem u 2011.g. cijena vode

u Zadru svrstala se meñu najskupljima u Hrvatskoj (Bilan 2011).

Od većih gradova u Hrvatskoj, najjeftiniju vodu ima Split u kojem kubik košta 6,93 kune. U

usporedbi s nekim europskim gradovima, cijena vode u Puli, Zadru i Zagrebu, ali i u drugim

gradovima je prilično skupa, s obzirom da u Londonu kubik vode košta približno 6,9 kuna,

Istanbulu 5,7 kuna, a u Moskvi samo 2,25 kuna. Meñutim, u Berlinu kubik vode košta

visokih 33,2 kuna, dok je u Parizu cijena kubika vode nešto manja i iznosi oko 17,2 kune

(Danas.hr 2011).

Kada se promatra udio prosječnog računa za vodu koju plaćaju grañani Hrvatske u

prosječnom neto raspoloživom dohotku, može se reći kako je taj udio Hrvatske visok u

odnosu na države Europske unije. Naime, taj udio u Hrvatskoj iznosi 1,47%, nešto manje u

Mañarskoj(1,44%), dok u Italiji iznosi samo 0,2%.

U Zagrebu, u ožujku 2012. došlo je do poskupljenja osnovne cijene vode i odvodnje u

prosjeku za 20%. Ukupnu cijenu vode povećava fiksni dio cijene vodnih usluga koji se do

tada nije obračunavao. Fiksni dio cijene za kućanstva koja imaju uslugu pitke vode i

odvodnje iznosi 18,41 kn mjesečno zajedno s PDV-om. Osnovna cijena vode po m3

42

poskupjela je za 20%, sa dosadašnjih 11,22 kn/m3 na 13,46 kn/m3, s tim da su u cijeni

obračunate naknade za isporučene vodne usluge za razvoj javne vodoopskrbne mreže i razvoj

javne mrežne odvodnje. Nove cijene će za prosječnu mjesečnu potrošnju od 12 m3 povećati

račune za 45 kuna, odnosno umjesto dosadašnjih prosječnih 170 kuna, račun za vodu mogao

bi iznositi oko 215 kuna (Režije.hr 2012).

U Rijeci, prosječna tročlana obitelj koja potroši oko 15 m3 vode mjesečno, račun za vodu do

sada je plaćala prosječnih 113 kuna. Meñutim, nakon 25-postotnog poskupljenja taj bi se

račun povećao za 28 kuna, odnosno iznosio bi prosječnih 141 kunu (Danas.hr 2011).

U Karlovcu se za kubični metar pitke vode (bez naknada) plaća 3,98 kuna. Tako će za

potrošenih 15 kubika grañani mjesečno plaćati 59,7 kuna. Kada se na to nadodaju troškovi

naknade i odvodnje, ali i fiksni dio cijene, grañani Karlovca mogli bi plaćati račun za vodu

oko 207 kuna. U gradu Varaždinu varijabilni dio cijene za pitku vodu iznosi 5,58 kuna po

kubiku, tako da će za prosječno potrošenih 15 kubika vode, Varaždinci platiti 83,7 kuna.

Pridodajući tom iznosu naknade i fiksni dio, ukupni račun bi iznosio prosječnih 195 kuna

(Režije.hr 2011).

Novim načinom obračuna računi za vodu podižu se za oko 20%-100%, a do stopostotnog

poskupljenja vode moglo bi doći u gradovima u kojima su cijene vode izrazito male (po

nekoliko kuna za kubik). Svako vodovodno poduzeće u dogovoru s jedinicama lokalne

samouprave odreñuje vlastiti fiksni iznos koji se treba platiti. Uvoñenjem fiksnog iznosa

smanjila se cijena kubika potrošene vode, meñutim, to u konačnici ne znači i manji račun za

vodu (Danas.hr 2011).

Što se tiče subvencioniranja cijene vode, sukladno Zakonu o vodama, korisnicima socijalne

pomoći komunalna vodovodna društva dužna su subvencionirati 40% cijene vode, odnosno

naplatiti im 60% od ukupne potrošnje. Osim socijalno ugroženog stanovništva, pravo na

subvenciju vode imaju i stanovnici koji žive na otocima koje nije povezano na vodoopskrbni

sustav u iznosu do 20 m3 mjesečno, odnosno 150 m3 ukupne godišnje potrošnje.

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije provode ovu mjeru koja se odnosi

na povlastice u potrošnji vode na otocima temeljem članka 33. Zakona o otocima (NN 34/99,

32/02, 33/06) i Pravilnika o postupku i načinu provedbe opskrbe otočnih kućanstava pitkom

vodom brodom vodonoscem ili cestovnim vozilom (NN 35/11), i to sve u svrhu

43

izjednačavanja uvjeta i kvalitete života na otocima s razvijenim područjima (Ministarstvo

regionalnog razvoja i fondova Europske unije 2012).

4.4.4. Regulacija cijena u vodoopskrbnoj djelatnosti

Kada se radi o komunalnim djelatnostima koja imaju zakonski zaseban status ili koje posluju

na temelju isključivih prava na odreñenom zemljopisnom području potrebno je razmotriti

način na koji obavljaju svoju djelatnost, ali i kako se formiraju njihove cijene. Te djelatnosti

povjeravaju se lokalnim jedinicama vlasti zbog prirodne zemljopisne ograničenosti pružanja

usluga.

Vodokomunalni sektor u Hrvatskoj ureñen je Zakonom o vodama, Zakonu o financiranju

vodnog gospodarstva te Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Hrvatska je donijela

Strategiju upravljanja vodama kako bi svoju politiku u vodoopskrbnoj djelatnosti prilagodila

europskoj regulaciji. Utemeljenje nezavisnog regulatornog tijela moglo bi pridonijeti

konkurenciji, jačanju efikasnosti i zaštiti potrošača u vodoopskrbnom sektoru.

Osnivanje nekoliko povjerenstva u Hrvatskoj pomoglo je u smanjenju cijena pojedinih

usluga. Povjerenstvo za praćenje cijena, njihovog utjecaja na standard grañana i predlaganje

odgovarajućih mjera ima zadaću praćenja kretanja cijena različitih proizvoda i usluga, meñu

kojima spadaju i cijene vodnih usluga. Povjerenstvo surañuje sa regulatornim tijelima,

udrugama potrošača i predstavnicima jedinica lokalne samouprave, te predlažu mjere Vladi

Republike Hrvatske i Gospodarsko-socijalnom vijeću s ciljem ublažavanja utjecaja cijena na

životni standard grañana. Ukoliko bi pojedina komunalna društva sama odreñivala cijene

vodnih usluga, moglo bi doći do zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu opskrbe vodom

kućanstva.

Za primjer može se navesti komunalno društvo Ponikve d.o.o. koji ima položaj savršenog

monopola na podrućju otoka Krka. To komunalno društvo odredilo je diskriminatorne cijene

usluga opskrbe vodom, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Tako je cijena opskrbe

vodom odreñena ovisno o kategoriji potrošača, a kretala se je izmeñu 5-70 kuna po

prostornom metru, pa je to dovelo do nepravednog odnosa izmeñu potrošene vode i cijene

koja se za to plaća zbog toga što su potrošači koji su godišnje trošili manje vode plaćali višu

cijenu po prostornom metru. Na kraju, problem se riješio posredstvom Agencije za zaštitu

44

tržišnog natjecanja koja je naredila tom komunalnom društvu donošenje nove odluke o

tarifama bez nametanja nepravednih cijena.

Isporučitelj komunalne usluge dužan je pri svakoj promjeni cijene, odnosno tarife svojih

usluga , zadobiti prethodnu suglasnost poglavarstva jedinice lokalne samouprave na području

na kojem se isporučuje usluga. Prijavljeni cjenik mora sadržavati opis vrste komunalne

usluge, te način obračuna i plaćanja usluge, zatim strukturu cijene usluge, predloženu cijenu

nove usluge i razloge za promjenu cijene. Provedba opisanog postupka zahtijeva od tijela

jedinica lokalne samouprave visoku razinu poznavanja tehnologije gospodarenja vodnim

resursima, ali i visoku ekonomsku stručnost za valjanu ocjenu troškovnih elemenata koji čine

konačnu cijenu vode.

Zakonom o zaštiti potrošača u čl. 24/6 propisano je da su gradovi i općine koja odlučuju o

pravima i obvezama potrošača javnih usluga dužna osnovati savjetodavna tijela u koja su

uključeni predstavnici udruga za zaštitu potrošača. Nakon pribavljenog mišljenja

savjetodavnog tijela, gradovi i općine mogu donositi odluke. Primjena tog zakona trebala bi

omogućiti praćenje promjene cijena vodnog operatera, odgovarajuću zaštitu potrošača i

održivi razvoj vodokomnalnih djelatnosti (Popović 2008).

45

5. MJERE ZA RACIONALIZACIJU KORIŠTENJA VODNIH RESURSA U RH

Potrošnja vode iz dana u dan sve više raste i potrebno je poduzeti odreñene mjere kojima bi

se postigla optimalnija potrošnja vode u Hrvatskoj. Zbog toga se u nastavku obrañuju

slijedeće tematske jedinice: ESCO model uštede vode i sanacija sustava kao načini postizanja

uštede vode u kućanstvima i poduzećima.

5.1. ESCO model uštede vode

ESCO dolazi od engleskog naziva Energy Service Company, a u svijetu je prepoznatljiv kao

idealno rješenje za smanjenje potrošnje vode. Naime, ESCO model označava poslovni model

gdje tvrtka-partner ulaže vlastita sredstva, radnu snagu i tehnologiju, a naplaćuje se isključivo

iz dijela ostvarene uštede. Prve ESCO kompanije razvile su se u SAD-u, 70-ih godina u

vrijeme trajanja velike naftne krize. Uz ESCO kompanije, pojavile su se i kompanije

specijalizirane za uštedu vode koje se nazivaju WASCO (Water Service Company), meñutim,

s vremenom se naziv ESCO počeo koristiti za sve takve modele poslovanja, bez obzira dali se

radi o uštedi vode, struje ili drugih energenata (Rudan.com 2010).

ESCO projekt uštede vode predstavlja poslovni model u kojem tvrtka s vlastitom radnom

snagom preuzima kompletnu brigu oko održavanja vodovodnog i hidrantskog sustava kroz

odreñeni broj godina. (Rudan.com 2012) Projekti se financiraju iz ostvarenih ušteda najčešće

kroz vremensko razdoblje u trajanju od 4 do 8 godina, ovisno o klijentu i projektu. Područje

poslovanja ovakvog tipa poduzeća može se podijeliti na privatni i javni sektor (Zelena

energija 2012).

Poduzeće Rudan d.o.o od 2000. godine bavi se uštedama vode po ESCO modelu. To je prvo

poduzeće u Hrvatskoj koje je počelo primjenjivati takav model poslovanja. Za svoj rad dobilo

je mnoga priznanja od kojih je najznačajnije “Zlatna kuna“ Hrvatske gospodarske komore

kao najbolje malo poduzeće u Istarskoj županiji 2005. godine. Poduzeće Rudan d.o.o.

omogućuje klijentu da ostvari milijunske godišnje uštede vode, bez troškova oko održavanja

sustava, a isto tako klijent dobiva kompletnu saniranu i nadziranu infrastrukturu (Rudan.com

2010).

Potrošnja vode je velika stavka u mnogim poduzećima i ustanovama, velik dio vode se gubi

prije nego što stigne do krajnjeg korisnika, pa zbog toga dolazi do velikih troškova. Tvrtka

46

Rudan te troškove smanjuje na najmanju moguću mjeru. Klijent ima višestrukih koristi

ukoliko primjenjuje ESCO model. Naime, potrošnja vode se značajno smanjuje, nestaju

troškovi održavanja sustava pošto poduzeće Rudan preuzima kompletnu brigu oko

održavanja, pa tako nestaju i troškovi osoblja potrebnog za održavanje kao i troškovi usluga

vanjskih firmi koje se do sada korištene za saniranje šteta i otkrivanje propuštanja.

Uštede variraju ovisno o projektu, ali najčešće se radi o uštedi vode izmeñu 40% i 90%.

Takav poslovni model privukao je mnoge kompanije u Hrvatskoj, kao što su brodogradilišta

Brodotrogir, Brodosplit, Luka Rijeka, ali i brojne državne institucije i javna poduzeća

(Rudan.com 2012).

Način podjele uštede sa klijentima funkcionira na slijedeći način (Rudan.com 2010) :

Tablica 3: Podjela uštede sa klijentima

Izvor: Rudan 2010

Iz tablice 3. vidljivo je kako su prije ugovora klijenta sa tvrtkom Rudan.d.o.o. koja

primjenjuje ESCO model za uštedu vode, prisutni visoki troškovi održavanja i naknada. Isto

47

tako, visoka je i potrošnja vode. U tijeku trajanja ugovora klijenta sa tvrtkom Rudan, troškovi

održavanja za klijenta nestaju jer ih u postpunosti preuzima tvrtka, a isto tako potrošnja vode

se smanjuje gotovo dvostruko, pa se dolazi do uštede vode. Po isteku ugovora, klijentu ostaju

smanjeni troškovi održavanja, te u vezi s tim, smanjena potrošnja vode zbog prethodnog

ulaganja tvrtke Rudan u održavanje sustava.

Tvrtka Rudan d.o.o. razvila je sustav nadzora i praćenja potrošnje vode u realnom vremenu

pod nazivom Aquacontrol. Aquacontrol predstavlja daljinski nadzor potrošnje vode.

Funkcionira na način da se vodomjeri u pojedinom poduzeću povezuju s Aqacontrol

ureñajima koji registriraju i pohranjuju podatke o potrošnji vode 24 h na dan. Podaci se

putem signala mobilne telekomunikacije prenose do računala koje omogućava obradu i

jednostavan prikaz podataka. Podaci o stvarnoj potrošnji vode pomažu u dobivanju odgovora

dali je poduzeću moguće, i u kojoj mjeri uštedjeti vodu (Rudan.com 2010).

5.2. Sanacija sustava

Zahvaljujući razvoju tehnologije i primjeni znanja, u Hrvatskoj je omogućena kvalitetnija

kontrola procesa kojom se postiže sve veća optimalizacija korištenja vode u sustavu. S

obzirom na daljnje povećanje broja korisnika vodoopskrbne mreže, i skuplje i zahtjevnije

troškove održavanja, potrebna je sanacija sustava i utvrñivanje mjera za racionalizaciju

potrošnje vode, čime bi se osigurale dodatne količine vode iz postojećih kapaciteta.

Prosječni lokalni gubici vode u Hrvatskoj iznose oko 46%, a nekontrolirana potrošnja vode

kod pojedinih gospodarskih subjekata iznosi mnogo više nego što je ustvari potrebno.

Osiguranjem voda iz postojećih kapaciteta u sustavu nebi došlo do potrebe za ulaganjem za

njegovo proširenje. Ulaganje u povećanje zahvaćanja vode smatra se opravdanim samo ako

su uvedene mjere aktivne kontrole gubitakaiz vodoopskrbnog sustava. Potrebno je procijeniti

minimalni opravdani iznos gubitaka, pošto gubici vode uvijek postoje.

Sanacija sustava je najvažniji zadatak za osiguranje dodatnih količina vode iz postojećih

kapaciteta. Razvojem tehnologije, posljednjih par godina moguće je točno odrediti koliko

nam je vode potrebno, u odnosu na to koliko vode trošimo u sustavu. Spajanjem vodomjera

na sustav daljinskog nadzora moguće je vidjeti potrošnju vode u kratkim vremenskim

intervalima, a njihovom se usporedbom dolazi do točnih brojki potrošnje i karakteru

potrošnje. Moguće je i izračunati vrijednost stvarnih gubitaka vode u sustavu i to

48

matematičkom analizom. Sustavi za praćenje gubitaka vode omogućuju podešavanje

alarmnih vrijednosti, pa će korisnik na vrijeme dobiti informaciju o puknuću cijevi.

Uz korištenje sustava daljinskog nadzora, potrebno je i optimizirati tlak u sustavu. Tlak u

sustavu česti je uzrok pucanja cijevi čime dolazi do nepotrebnih gubitaka vode.

Optimalizacijom tlaka sanirala bi se većina uzroka puknuća cijevi, produžila trajnost

postojećih instalacija, ali i utjecalo na potrošnju vode u sustavu zbog toga što intenzitet

potrošnje vode u odreñenoj jedinici vremena najviše ovisi upravo o tlaku.

Sustav daljinskog nadzora i optimiziranje tlaka sastavni su dio sanacije sustava (Kovačić

2011). Pomoću njih moguće je sanirati gubitke u vodoopskrbnoj mreži i postići racionalniju

potrošnju vode.

Kako bi se sačuvale postojeće zalihe pitke vode, potrebno je utvrditi mjere kojima bi se

postigla racionalnija potošnja vode. Racionalizacija potrošnje vode predstavlja optimalno

korištenje vode potrebne da se zadovolje potrebe korisnika. Rješenje problema prekomjernog

korištenja vode leži u promjeni čovjekovog odnosa prema vodi kao općem dobru

neophodnom za život. Promjena svijesti i svakodnevnih navika korisnika vode doprinijelo bi

smanjenju velikih gubitaka vode.

Kao neki od primjera za uštedu vode u kućanstvu mogu se navesti: pri kupnji kućanskih

aparata, kupovati one koje troše manje energije, zatvaranje slavine kako voda nebi

nepotrebno curila, redovito provjeravati potrošnju vode, izolirati dovodne cijevi vrele vode.

Tako se štedi energija potrebna za zagrijavanje, a pri istjecanju je potrebno manje vremena

(time i manje vode) da iz pipe počne teći topla voda. Prethodni navedeni postupci ne

uključuju posebne tehničke mjere i postupke. Za takve postupke nisu potrebne dozvole,

izrada projekata niti troškovi. Oni se odnose na promjenu svakodnevnih navika i ponašanja

korisnika javnih vodoopskrbnih sustava (Obrdalj 2012).

49

6. PREDVIðANJA ZA BUDUĆNOST

Što će se dogoditi sa zalihama pitkih voda u budućnosti? Broj stanovnika u Svijetu

neprekidno raste, migracije su izvan kontrole, potrošnja vode raste brže od broja stanovnika,

vodene tehnologije su nedostupne a utjecaj klimatskih promjena na vodne resurse postaje sve

veći. Veliko smanjivanje zaliha pitke vode mogu dovesti do toga da geopolitičari više ne

dijele zemlje na bogate i siromašne, već na one s vodom i one bez vode. Voda će postati

prvorazredno političko i ekonomsko oruñe, koje s jedne strane omogućava zemljama s

viškom vode da postanu bogate zemlje izvoznice, a onima koje je nemaju biti će ovisne o

zemljama bogate vodom i morati će se boriti kako bi došle do nje. Brezovnjački (2011, str.2-

5)

Do 2030. godine Europska unija mogla bi se susresti s stvaranjem nepremostivog jaza izmeñu

članica koje imaju dovoljno pitke vode i onih koje to nemaju. Zanimljivo je to što su trenutno

zemlje bogate vodom u Europskoj uniji zemlje Nove Europe, a siromašnije vodom su stare

članice Europske unije. Brezovnjački (2011, str.2-5)

Predviña se da će se potrošnja vode povećati za 50 % u zemljama u razvoju, a u razvijenima

oko 18 % u sljedećih 15 godina. U zemljama u razvoju sve je veća potrošnja jer se velik broj

stanovništva seli iz ruralnih područja u gradove. Sama potrošnja vode raste dvostruko brže

nego populacija (Horvat 2011).

Teže poplave, suše i obilnije oborine najvjerojatnije će najprije i najgore pogoditi

najsiromašnije. Pitanje je hoće li biti dovoljno vode za sve, s obzirom da je predviñeni rast

populacije do sredine stoljeća devet milijardi. Na zemlji ima dovoljno vode, no problem je što

je većina slana. Oko 97,5% vode je slano, 2,5% je pitka voda, a trećina od toga smrznuta

(Horvat 2011).

Brzi razvoj i napredak doveli su do znatnog smanjenja, ali i zagañenja izvora vode. Iz tog

razloga svijet je suočen sa najvećom do sada zabilježenom krizom snabdijevanja vodom.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, situacija je dosta zabrinjavajuća kada su

u pitanju ukupne zalihe vode, uključujući i podzemne koje se koriste za piće. Ujedinjeni

Narodi upozorili su na prognozu da će sredinom 21. stoljeća čak sedam milijardi ljudi biti

suočeno sa nedostatkom vode. To je zbog toga što broj stanovnika u svijetu raste, a vodni

resursi su sve manji. Stanovnik Sjedinjenih Američkih Država u prosjeku potroši 250 litara

50

vode dnevno, stanovnik Europe 150 litara, a stanovnik zemalja u razvoju 12 litara dnevno

(Enviroment Engineering group, 2011).

Dok su se u 20. stoljeću mnogi ratovi vodili radi nafte, u 21. stoljeću moguće je da će se

ratovati najviše radi izvora pitke vode. Mnoge naftne tvrtke umjesto za novim izvorima nafte

tragaju danas sve više za izvorima vode. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO)

očekuje da će u 2050. godini oko 70 zemalja patiti zbog nestašice vode.

Sve će se to dogañati unatoč činjenici da je više od 70 posto Zemljine površine pokriveno

vodom. U 21. stoljeću voda će u svjetskoj trgovini zasigurno biti važna roba. U poslovima s

vodom već je danas u igri oko 200 milijardi dolara na godinu (Prebeg 2010).

Iz dana u dan rastu potrebe za sve većim količinama vode. To je razlog povećanja broja

stanovništva, za koje je potrebno osigurati više pitke vode, zatim razvoj industrije koja treba

vodu za njene tehnološke postupke, a najvažnije od svega predstavlja poljoprivreda koja je

najveći svjetski potrošač vode (Enviroment Engineering group, 2011).

Tablica 4: Procjena potrošnje vode po sektorima u Svijetu za razdoblje od 2000.g.-2050.g.

(km3)

Godina 2000 2015 2025 2035 2045 2050

Kućanstva 346,4

464,0

570,8

664,0

730,3

765,9

Energija 593,1

866,1

1.056,4

1.216,9

1.324,1

1.381,2

Poljoprivreda 2.901,4

2.767,5

2.701,4

2.645,3

2.598,7

2.575,6

Prerañivačka industrija 244,9

468,3

712,3

1.012,9

1.346,4

1.552,3

Ukupno 4.085,8

4.646,0

5.102,5

5.565,5

6.028,9

6.275,0

Izvor: Organisation for Economic Co-operation and Development, 2009

Iz tablice 4. vidljivo je kako će potrošnja u Svijetu sve više rasti, a poljoprivredni sektor će i

dalje zazimati prvo mjesto po potrošnji vode. Korištenje vode za potrebe kućanstva će se do

2050.godine više nego dvostruko povećati, ali takoñer je važno napomenuti korištenje vode

za potrebe prerañivačke industrije koje će u 2050. godini biti šest puta veća negoli je bila u

2000. godini (Organisation for Economic Co-operation and Development, 2009).

51

Grafikon 12. Procjena kretanja potrošnje vode u Europi za razdoblje 1900.g. do 2025. (u

km3)

Izvor: Organisation for Economic Co-operation and Development, 2009

U Europi se do 2025. godine predviña da će potrošnja u kućanstvima blago rasti, zalihe

vodnih resursa ostati će na približnoj razini kao i prethodnih godina, meñutim, korištenje

vode u industriji rasti će ubrzanim tempom, a pogotovo korištenje vode u poljoprivredne

svrhe, koja će do 2025. godine zabilježiti nagli porast.

Što se tiče Hrvatske, u 2023.godini se u Hrvatskoj očekuje 162.202 stanovnika manje nego u

2010. godini. Za razliku od toga, ukupna količina vodnih usluga će se povećati od 515

milijuna m3 u 2010. g. na 685 milijuna m3 u 2023.g. Povećanje potrošnje se pripisuje

povećanju stupnja priključenosti na sustave (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011).

52

Grafikon 13. Procjena ukupnog korištenja usluge vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda u

Hrvatskoj u razdoblju od 2010.g.- 2023.g. (u m3)

Izvor: Ekonomsko-financijski aspekti provedbe vodno-komunalnih direktiva – Sažetak 2011

Porast potrošnje vode u sektorima veže se sobom i porast cijena vodnih usluga. U Hrvatskoj

se predviña da će se prosječna osnovna cijena usluga vodoopskrbe i odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda na razini Hrvatske povećavati od 5,7 HRK/m3 u 2010. godini na 12,4

HRK/m3 u 2023. godini. Isto tako, prosječna mjesečna minimalna fiksna cijena usluga

vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda mogla bi se povećati sa 82,0 HRK/priključak u 2010.

godini na 227,0 HRK/priključak u 2023. godini (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević,

2011).

53

7. ZAKLJUČAK

Voda predstavlja nezamijenjiv prirodni resurs bez kojeg današnji oblik života na Zemlji nebi

bio moguć. Voda koju danas čovječanstvo troši nalazi se na Zemlji već stotine milijuna

godina. Kao opće dobro iznimne važnosti voda mora biti temeljnim pravom svakog čovjeka.

Ona je osnovni čimbenik održivog razvitka, nezamijenjiv prirodni i gospodarski resurs koji

omogućuje funkcioniranje mnogih ekosustava i održavanje biološke raznolikosti. Osim što je

voda važan prirodni resurs, ona je isto tako značajan gopsodarski resurs. Ima važnu ulogu u

proizvodnji u mnogim gospodarskim djelatnostima. Poljoprivreda, turizam, industrija, promet

i sl. vezane su za korištenje voda, pa zbog toga se može reći kako voda ima u gospodarstvu

centralno mjesto.

U suvremenom svijetu voda postaje sve značajnije bogatstvo zbog dinamičnog razvitka

društva. Svaka zemlja, posebice ona koja je bogata vodnim resursima, treba biti svijesna

vrijednosti koje voda posjeduje i prepoznati kakav golemi potencijal ima voda u smislu da se

snažnije počne koristiti kao odličan izvozni adut. Meñutim, voda se tretira kao opće dobro i

nije moguća privatizacija vodenog bogatstva.

Iako se Zemlja može nazvati Plavim planetom, činjenica je da je ukupno 97,5% vode slano,

dakle neupotrebljivo za piće, dok samo 25,5% voda otpada na pitku vodu. Uz navedeno,

vodni resursi nisu geografski i količinski ravnomjerno rasporeñeni meñu regijama. Tako,

primjerice u Europi, najveću količinu vodnih resursa bilježe Švedska, Njemačka i Italija, a

najmanje Malta i Cipar. Što se tiče Hrvatske, najveću količinu vodnih resursa bilježi Ličko-

Senjska županija.

Iz dana u dan rastu potrebe za sve većim količinama vode. To je razlog povećanja broja

stanovništva, za koje je potrebno osigurati više pitke vode, zatim razvoj industrije koja treba

vodu za njene tehnološke postupke, a najvažnije od svega predstavlja poljoprivreda koja je

najveći svjetski potrošač vode. U zemljama Europske unije poljoprivreda zauzima udio od

33% ukupne potrošnje vode, ali u nekim krajevima, posebice u Južnoj Europi taj udio može

iznositi i više od 80%. Izvješće Europske agencije za okoliš potvrñuje da korištenje vode u

mnogim dijelovima Europe nije održivo, te da ima vrlo negativan utjecaj na kakvoću i

količinu preostale vode, kao i na eko-sustave koji ovise o njoj. Uz prekomjerno korištenje

54

vode, problem predstavljaju i veliki gubici koji u nekim regijama Europe dosižu čak 40%, a

sličan slučaj zabilježen je i u Hrvatskoj.

Primjena ekonomskih instrumenata kao što su naknade za zahvaćenu vodu i mehanizam

cijene vode za korisnike predstavlja jedan od načina postizanja održivog gospodarenja

vodama. Cijena pitke vode je različita u zemljama Europske unije: Danska je gotovo je šest

puta skuplja od Portugala. Novi način obračuna cijene vode u Hrvatskoj izazvao je

negodovanje kod grañana. Naime, u skladu sa smjernicama Europske unije, prema novom

obračunu svi grañani dužni su, osim varijabilnog dijela cijene koji ovisi o potrošnji pitke

vode, plaćati i fiksni dio vode koji ne ovisi o potrošnji. Takav način obračuna u pravilu nije

izmijenio ništa za potrošače s prosječnom potrošnjom vode, ali oni potrošači koji troše

iznimno malo vode moraju plaćati veće račune zbog uvoñenja fiksnog dijela troškova.

Regulacija cijena u vodoopskrbnoj djelatnosti moguća je uz postavljanje nezavisnog

regulatornog tijela koje bi imalo ulogu u zaštiti potrošača u vodoopskrbnom sektoru.

Osnivanje nekoliko povjerenstva u Hrvatskoj pomoglo je u smanjenju cijena pojedinih

usluga.

Velik broj komunalnih društava u pojedinim županijama, a uz to mali broj njihovih korisnika

otvara pitanje učinkovitosti vodoopskrbne djelatnosti u Hrvatskoj. Najvažniji cilj razvoja

vodoopskrbe u Hrvatskoj je osiguranje dovoljnih količina vode za potrebe stanovništva i

gospodarstva. Stupanj pokrivenosti koji predstavlja udio stanovništva koje ima mogućnost

priključka na sustav javne vodoopskrbe na razini Hrvatske iznosi u prosjeku 80%-82%,

meñutim usporeñujući sa zemljama Europske unije, taj je postotak mali pošto većina zemalja

Europske unije ima stupanj pokrivenosti blizu 100%. Komunalna društva sa suradnjom

Hrvatskih voda trebala bi istražiti raloge gubitaka vode u vodoopskrbi, istražiti stupanj

priključenosti stanovništva na vodoopskrbni sustav-posebice postotak ilegalnih priključaka,

te razvijati sustav vodoopskrbe kako bi se postigla bolja učinkovitost vodoopskrbe djelatnosti

u Hrvatskoj.

Kako bi se sačuvale postojeće zalihe pitke vode, potrebno je utvrditi mjere kojima bi se

postigla racionalnija potošnja vode. Rješenje problema prekomjernog korištenja vode leži u

promjeni čovjekovog odnosa prema vodi kao općem dobru neophodnom za život.

Predviñanja ukazuju na to da će broj stanovnika u Svijetu neprekidno rasti, migracije će biti

izvan kontrole, potrošnja vode već raste brže od broja stanovnika, vodene tehnologije su

55

nedostupne a utjecaj klimatskih promjena na vodne resurse postaje sve veći. Zbog toga je

potrebno da se čovječanstvo pridržava izreke : ”Misli globalno-djeluj lokalno”, kako bi se

sačuvale zalihe vodnih resursa, koje postaju sve važniji resurs današnjice.

Bez vode čovječanstvo ne može preživjeti. Zbog toga postaje jasnije kako pitka voda ima sve

predispozicije da u bliskoj budućnosti postane važan, a možda čak i najvažniji prirodni resurs

u Svijetu.

56

LITERATURA

KNJIGE

1. Brezovnjački,A., 2011, Mitovi i činjenice o pitkoj vodi, AGM - ZAGREBAČKI

HOLDING d.o.o., ZAGREB

2. Milanović-Litre, I., Vuleta, B., Anić, R. 2005, Žeñ na izvoru (moja odgovornost za

VODU), Franjevački institute za kulturu mira, Split

ČLANCI

3. Bajo, A i Filipović B, 2008, Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj, Newsletter povremeno glasilo Instituta za javne financije, br.37., str.2-3

4. Petir, M. 2011, “Hrvatska vodoprivreda”,Hrvatske vode br.196, str.15. 27.06.2012

5. Horvat, M., 2011, “Potrošnja vode raste dva puta brže od svjetske populacije”, 24 sata, 15. Kolovoz 2012, http://www.24sata.hr/znanost/potrosnja-vode-raste-dva-puta-brze-od-svjetske-populacije-240064

6. Kemeter, D., 2009, “Stanje u komunalnim djelatnostima”, Hrvatska javna uprava, br.2., str.475-476., 14 Travanj 2012, http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2009-02%2009%20Kemeter.pdf

7. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, 2010., “Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda”, Narodne novine, br.81/2010., 15 Travanj 2012, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_06_81_2318.html

8. Popović, N., 2008, “Regulacija cijena u vodoopskrbnoj djelatnosti” Hrvatska javna uprava, br. 3., str. 690.-696., 15 Travanj 2012, http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2008-3%2006%20Popovic.pdf

OSTALI IZVORI

9. Agencija za zaštitu okoliša, n.d., Korištenje slatkovodnih resursa, 12 Travanj 2012, www.azo.hr/lgs.axd?t=16&id=3569

57

10. Agriculture Pollution Control Project, 2010.,Kad izvori presuše-prilagodba klimatskim promjenama i problem vode, 12 Travanj 2012, http://www.apcp.hr/zanimljivosti_opsirno.asp?zID=25

11. Agriculture Pollution Control Project, 2010., Poljoprivreda i voda, 12 Travanj 2012, http://www.apcp.hr/novosti_opsirno.asp?nID=20

12. Agriculture Pollution Control Project, 2009., 12 Travanj 2012, Održiva potrošnja vode, http://www.apcp.hr/zanimljivosti_opsirno.asp?zID=24

13. Agroklub, 2012., 16 Svibanj 2012, Sustavi za navodnjavanje, http://www.agroklub.com/vocarstvo/sustavi-za-navodnjavanje/6595/

14. Bilan, A. 2011., Zadar u vrhu po cijeni vode, Zadarski list, 15 Svibanj 2012, http://www.zadarskilist.hr

15. Bonacci, O. 2012., Vrijednost i cijena vode, 13 Svibanj 2012, http://www.hhd.hr/wp-content/uploads/2012/02/vrijednost_i_cijena_vode.pdf

16. Brnada, I., 2010., EU i zaštita okoliša, Upravljanje vodama na lokalnoj razini, Regionalni centar zaštite okoliša Hrvatska, 13 Svibanj 2012, http://www.bef-de.org/Members/befadmin/publikationen/Water_management_HR

17. Brnić, M., 2012., Obećali ukidanje, pa povećali dvije vodne naknade,Poslovni dnevnik, 16 Lipanj 2012, http://www.poslovni.hr/vijesti/obecali-ukidanje-pa-povecali-dvije-vodne-naknade-211000.aspx

18. Danas.hr, 2011., Voda poskupljuje i do 100 posto, 16 Lipanj 2012, http://danas.net.hr/novac/voda-poskupljuje-i-do-100-posto

19. Državni zavod za statistiku,2011., Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011.,17. lipanj 2012, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2011/SLJH2011.pdf

20. Enviroment Engineering group, 2011., Voda-izvor održivog razvoja, 16. Lipanj, http://www.activity4sustainability.org/publications/view/voda-izvor-odr-ivog-razvoja/

21. Eurostat yearbook 2011, Water, 20. Travanj 2012, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/publication?p_product_code=KS-CD-11-001

22. Eurostat publication 2011, Water, 20. Travanj 2012,

23. European Environment Agency, 2012., Europe's water: efficient use is a must, 8. Travanj 2012, http://www.eea.europa.eu/articles/europe2019s-water-efficient-use-is

24. European Enviroment Agency, 2012., Towards efficient use of water resources in Europe, br.1., European Enviroment Agency, Copenhagen, 07. Lipanj 2012, http://www.eea.europa.eu/publications/towards-efficient-use-of-water

58

25. European Environment Agency, 2010., Use of freshwater resources, 07. Lipanj 2012, http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/use-of-freshwater-resources/use-of-freshwater-resources-assessment-2

26. European Enviroment Agency, 2009., Water resources across Europe — confronting water scarcity and drought, br.2., European Enviroment Agency, Copenhagen, 08. Lipanj 2012, http://www.eea.europa.eu/publications/water-resources-across-europe

27. Hrvatske vode, 2010., Plan upravljanja vodnim područjima-Nacrt, 30. Svibanj 2012 http://www.voda.hr/puvp/Dokumenti/Plan%20upravljanja%20vodnim%20podru%C4%8Djima%20-%20Nacrt.pdf

28. Hrvatske vode, 2011., Statut hrvatskih voda, Hrvatske vode, Zagreb, 25. Svibanj 2012 http://www.voda.hr/Default.aspx?art=1381&sec=503

29. Hrvatske vode, 2008., Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, Zagreb, 25. Svibanj 2012, http:// www.voda.hr/lgs.axd?t=16&id=1152

30. Hrvatske vode, 2009., Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, Zagreb, 25. Svibanj 2012, http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=569

31. Hrvatske vode 2010., Vodne naknade,03. Lipanj 2012, http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=576

32. Hydratech.hr, 2005.,O vodi, 17. Svibanj 2012, http://www.hydratech.hr/ovodi.htm

33. Istarski vodovod d.o.o, 2011, , Utvrñivanje potrošnje vode, 05. Svibanj 2012, http://www.ivb.hr/ucestala_pitanja.html

34. Kordej-De Villa, Ž., Nušinović M. i Slijepčević, S. 2011., Ekonomsko-financijski aspekti provedbe vodno-komunalnih direktiva – Sažetak, Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 15. Svibanj 2012, http://www.voda.hr/ppvkd/Dokumenti/Ekonomsko-financijski_aspekti_provedbe_vodno-komunalnih_direktiva_Sazetak.pdf

35. Kovačić, I., 2011., Sanacija gubitaka i racionalizacija potrošnje vode u

vodoopskrbnim sustavima, 03. Lipanj 2012 http://www.upravljanjevodom.com/wp-content/uploads/2011/03/Prvo-sanirati-gubitke-i-racionalizirati-potrosnju-vode.pdf

36. Liburnija, 2011., Novi način obračuna vode, 16. Lipanj 2012, http://www.liburnija.net/novi-nacin-obracuna-vode-liburnija/

37. Lider, 2012., 220 milijuna kuna u hitno poboljšanje stanja pojedinih vodovoda, 20. Kolovoz 2012, http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/220-milijuna-kuna-u-hitno-poboljsanje-stanja-pojedinih-vodovoda/

38. Lončar, J., 2010., Voda u bocama – novi društveni i kulturni fenomen, 07. Lipanj 2012, http://www.geografija.hr/clanci/1505/voda-u-bocama-novi-drustveni-i-kulturni-fenomen

59

39. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 2012.,16. Lipanj 2012, Subvencija cijene vode, www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=652

40. Novi tjednik, 2009., Europska agencija za okoliš: Povećajmo štednju vodnih resursa!, 30. Svibanj 2012, http://www.novi-tjednik.hr/gospodarstvo/gospodarstvo/1955-europska-agencija-za-okoli-poveajmo-tednju-vodnih-resursa.pdf

41. Obrdalj, M. 2012, Najvažnije mjere za štednju vode u kućanstvu, 08. Travanj 2012,

http://www.ee.undp.hr/images/stories/TM/7/7-04.pdf

42. Organisation for Economic Co-operation and Development , 2009., Managing Water for All- an oecd perspective on pricing and financing, 28. Travanj 2012, http://www.oecd.org/env/42350563.pdf

43. Pavlović, K. 2010., Stop daljnjem onečišćenju okoliša stajskim i mineralnim gnojivima, Agroburza, 30. Svibanj 2012, http://www.agroburza.hr/2010/01/stop-daljnjem-oneciscenju-okolisa-stajskim-i-mineralnim-gnojivima/

44. Petrović, G., 2007.,” Kakvu vodu pijemo u Hrvatskoj?”, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 08. Lipanj 2012, http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=13203

45. Poslovni dnevnik, 2007., Hrvatska treća u Europi po bogatstvu vode, 20. Svibanj 2012, http://www.poslovni.hr/vijesti/hrvatska-treca-u-europi-po-bogatstvu-vode-51234.aspx

46. Rak-Šajn, J., 2011, Zbog Vladine uredbe voda poskupljuje od 20 do 100 posto, Večernji list, 30. Svibanj 2012, http://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-vladine-uredbe-voda-poskupljuje-20-100-posto-clanak-242207

47. Režije.hr, 2012., Skuplja voda i osvodnja u Zagrebu, 20. Kolovoz 2012, http://www.rezije.hr/novosti/251-skuplja-voda-u-zagrebu.html

48. Rogić, A. 2007., Voda u industriji, Poslovni dnevnik, 25. Svibanj 2012, http://www.poslovni.hr/vijesti/hrvatska-treca-u-europi-po-bogatstvu-vode-51234.aspx

49. Ropac, D., 2012, “Zašto je voda naše nacionalno bogatstvo?”, Informativno glasilo Samobora i Svete Nedjelje, 18. Kolovoz 2012, http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?sif=1729&tip=123&tempg=2012

50. Rudan.com, 2012., Aktual: ESCO model – idealno rješenje za smanjenje potrošnje vode,16. Lipanj 2012, http://www.rudan.com/aktual-esco-model-idealno-rjesenje-za-smanjenje-potrosnje-vode-538

51. Rudan, 2010, Aquacontrol, 16. Lipanj 2012, http://www.rudan.com/aquacontrol-app

52. Rudan, 2010, ESCO (WASCO) model poslovanja, 16. Lipanj 2012,

http://www.rudan.com/usteda-vode

60

53. Šaban, S. n.d., Voda je život, Narodni zdravstveni list, 15. Travanj 2012, http://www.zzjzpgz.hr/nzl/51/vod.htm

54. Vlada Republike Hrvatske, 2010., Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 23. Travanj 2012, http://www.voda.hr/ppvkd/Dokumenti/PLAN%20PROVEDBE%20VODNO-KOMUNALNIH%20DIREKTIVA%20-%20HRVATSKI.pdf

55. Zelena energija, 2012., Meñunarodna ESCO konferencija, 16. Lipanj 2012, http://www.zelenaenergija.org/hrvatska/clanak/medunarodna-esco-konferencija/1758

56. Wikipedia, 2012., Hidrološki ciklus, 18. Lipanj 2012, http://hr.wikipedia.org/wiki/Hidrolo%C5%A1ki_ciklus

61

POPIS GRAFIKONA

R.br. Naslov Str.

1 Ukupni vodni resursi po stanovniku u zemljama Europske unije (prosjek zadnjih 20 godina, u tis. m3)

13

2 Zahvaćanje vode za navodnjavanje po regijama Europske unije u razdoblju ranih 1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)

16

3 Zahvaćanje vode za prerañivačku industriju po regijama Europske unije u razdoblju ranih 1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)

17

4 Zahvaćanje vode za hlañenje u proizvodnji energije po regijama Europske unije u razdoblju ranih 1990.-ih g. i od 1988.g.-2007.g. (u mil. m3/god)

18

5 Prosječna cijena vode po kubičnom metru (uključujući naknade) za odreñene zemlje Europske unije (u eurima, 2008.godina)

21

6 Udio računa za vodu u prosječnom neto raspoloživom dohotku u zemljama Europske unije (u postocima, 2008 god.)

22

7 Zahvaćene vode za javni vodoopskrbni sustav, isporučene količine i gubici u Hrvatskoj u razdoblju od 2001.-2010.g. (tisuće m3/god.)

33

8 Korištenje vode za opskrbu kućanstava iz sustava javne vodoopskrbe u Hrvatskoj za razdoblje od 2001.g.-2010.g. (milijuna m3)

33

9 Korištenje vode za potrebe djelatnosti bez hidroenergetike iz sustava javne vodoopskrbe u Hrvatskoj za razdoblje od 2001.g.-2010.g.(milijuna m3)

34

10 Korištenje vode za navodnjavanje u Republici Hrvatskoj prema izvoru vode u 2010.g. (u postocima)

35

11 Udio metoda navodnjavanja u ukupnim navodnjavanim površinama u Hrvatskoj, 2010.godina (u postocima)

36

12 Procjena kretanja potrošnje vode u Europi za razdoblje 1900.g. do 2025. (u km3)

51

13 Procjena ukupnog korištenja usluge vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda u Hrvatskoj u razdoblju od 2010.g.- 2023.g. (u m3)

52

POPIS SHEMA

R.br. Naslov Str.

1 Kruženje vode u prirodi 6

62

POPIS TABLICA

R.br. Naslov Str.

1 Ukupni vodni resursi u zemljama Europske unije (prosjek zadnjih 20 godina, u mil. m3)

12

2 Osnovne značajke vodnog bogatstva u Republici Hrvatskoj 23

3 Podjela uštede sa klijentima 46

4 Procjena potrošnje vode po sektorima u Svijetu za razdoblje od 2000.g.-2050.g. (km3)

50

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad pod naslovom Ekonomski aspekti korištenja voda

u Republici Hrvatskoj (Komparativna analiza sa zemljama Europske unije) izradila

samostalno pod vodstvom prof.dr.sc. Nade Denona Bogović, te uz pomoć asistenta dipl.oec.

Saše Čegara. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada koristeći

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u radu, pisane su i citirane na

standardni način.

Studentica:

________________________

Vanja Monas

Documents

EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U …oliver.efri.hr/zavrsni/12.B.pdfSVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ (Komparativna