EL - ENFAL /PLIJEN · 2005. 5. 12. · podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih . 8 El - Enfal / Plijen 527 dijelova /ruknova/:

8 El - Enfal / Plijen 525

8

EL - ENFAL /PLIJEN OBJAVLJENA U MEDINI* , IMA 75 AJETA**

U ime Allaha,Svemilosnog, Milostivog! ″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′ Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici.″/1/

.

,

″

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Rije~ ″el-enfal″

zna~i: plijen. A od Se'ida ibn Dùbejra prenosi se: Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom ~ega je objavljena sura El-Enfal, pa mi je on odgovorio: ″Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru.″ [to se ti~e ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, tako|err od Ibn-Abbasa: Rije~ zna~i: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i nikome vi{e. Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on rije~ protuma~io kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena. Tu su rije~ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli. A Allah opet najbolje zna.

Ibn-Mes'ud i Mesruk kaù: ″Plijen koji se dobije borbom nije ′nefl′ jednina od rije~i, nego je ′nefl′ ono {to se dobije bez borbe.″ Abdullah ibn el- Mubarek i jo{ neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet: ″Pitaju te o plijenu , protuma~io: Pitaju te o onome {to je muslimanima pripalo od mnogoboàca bez borbe, kao {to je ìvotinja, rob, ropkinja ili neka roba. To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspolaè kako god on ho}e. Prema ovome, on je rije~ protuma~io kao ″fej'″, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Dèrir kaè: ″A drugi kaù da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga {to dobiju kao i ostala vojska.″ Ibn-Dèrir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ ″Ja sam rekao: ′Allahov Poslani~e, Allah

me je danas spasio od mu{rika, pa mi pokloni ovu sablju!′ On mi je odgovorio: ′Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!′ Ja sam je ostavio i vratio se, govore}i sam sebi: ′Mo`da }e on onu sablju dati nekome kome ona ne zna~i toliko koliko meni!′ Kad, za~uh ~ovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: ′Je li to Allah ne{to radi mene objavio?′ A on mi re~e: ′Traìo si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!′″ Tada je Allah objavio ovaj ajet:

.

′

* Objavljena nakon sure El-Bekare. ** Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.

″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′" Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et- Tirmizi i En-Nesai sa vi{e seneda od Ebu-Bekra ibn Ajja{a, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam

Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: ″Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo u~estvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razi{li o pitanju ratnog plijena i lo{e smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz na{ih ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima.″

Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Dèrir, Ibn-Mirdevejh - ~iji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ ″Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ′Ko uradi to i to, dobit }e to i to!′ Mla|i su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mla|i su do{li traìti ono {to im pripada, a stariji im reko{e: ′Nemojte uzeti na{ dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osuje}eni i poraèni, vi biste se nama vratili!′ Tako su se oni posva|ali, pa je Allah Uzvi{eni objavio: ′Pitaju te o plijenu′ - pa sve do Njegovih rije~i: ′i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.′″

Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu ″Kitabul-emvali{-{er′ijjeti" kaè: ″...A {to se ti~e izraza on ozna~ava ratni plijen, odnosno sve {to muslimani zarobe od svojih neprijatelja.″ Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno rije~ima Allaha Uzvi{enog: ″Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Posla-niku.′″ Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporu~io, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo ve} naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, ~ime je derogiran propis prethodnog ajeta.


Rije~ u osnovi zna~i sav ratni plijen, s tim {to se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslani~koj praksi. Ratni je plijen ono {to je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prija{njim narodima, pa ga je Allah Uzvi{eni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno zna~enje rije~i ″nefl″, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Dàbira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ ″Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene″, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu izme|u ostalog stoji: ″i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen″ - a zatim se hadis citira do kraja.

Postoje ~etiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za odre|ene slu~ajeve:

1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se ″selb″.

2. Podjela iz ratnog plijena nakon {to se iz njega izdvoji petina. Ovo se de{ava kada vladar po{alje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada tre}ina ili ~etvrtina ratnog plijena, nakon {to se izdvoji petina.

3. Podjela iz same petine. To se de{ava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina do|e u ruke vladara, on moè od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno.

4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego {to se iz njega izdvoji petina. To je slu~aj kada se da ne{to onima koji dotjeraju i ~uvaju stoku koja je ratni plijen.

[to se ti~e njegovih rije~i - tj. rije~i Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo ve} naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, op{irno objasnio u djelu Kitabus-sireti.

Uzvi{eni kaè: ″Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice″, tj. bojte se Allaha u svim va{im stvarima i izgladite me|usobne sporove. Nemojte jedni drugima ~initi nepravdu i nemojte se sva|ati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog ~ega se sva|ate, ″i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku″, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvi{eni, ″ako ste pravi vjernici″.

″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}aju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, /2/ ″...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju.″/3/ ″Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti, i oprost, i obilje plemenito.″/4/

,

″

.

Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas o rije~ima

Uzvi{enog: ″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom

ispune kad se Allah spomene″, rekao: ″Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne uti~e na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.″

″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene″, tj. njihova se srca prestra{e i upla{e, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvr{avaju ono {to je On naredio, a klone se onoga {to je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvi{eni kaè:

″...a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}a-vaju , odnosno uvjerenje. El-Buhari i jo{ neki islamski u~enjaci ovaj i sli~ne ajete uzeli su za dokaz da se iman moè pove}avati i da je on razli~itih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvi{eni kaè: ″...[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala vjerovanje, i oni se raduju ″(9:124) Taj stav zastupa ve}ina ummeta, a kaè se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, tj. oni èle samo Njega, streme samo Njemu, traè uto~i{te samo kod Njega, svoje potrebe izlaù samo Njemu, znaju da ono {to On ho}e biva, a {to On ne}e ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i sau~esnika u njoj, i znaju da On brzo svi|a ra~une. Zato je Se'id ibn Dùbejr rekao: ″Oslanjanje na Allaha je potpuni iman.″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju″. Obavljanje namaza podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih


dijelova /ruknova/: rukua, sed`de, u~enja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na dono{enje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A udjeljivanje iz onoga {to Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih du`nosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Treba{ znati, ~ovje~e, da ti je sav imetak koji ima{ samo dat na zajam i ~uvanje i da }e{ se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvi{eni kaè: ″Oni su, zbilja, pravi vjer-nici.″ Amr ibn Murre kaè: ″Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaè - kao kada mi kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi gospodin′ iako me|u svijetom ima jo{ gospode, ili, kao kada kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi trgovac′ iako ima jo{ trgovaca, ili, kao kada kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi pjesnik′ iako ima jo{ pjesnika.″ Zatim Uzvi{eni kaè: ″Njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti″, tj. deredè, poloàji i stepeni u Dènnetu, i oprost′″, tj. On }e im oprostiti njihova lo{a, a nagradit }e ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ ′Stanovnike Illijjuna vidjeti }e oni ispod njih kao {to vi vidite zvijezde pred kraj no}i.′ Ashabi reko{e: ′Allahov Poslani~e, to su poloàji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika ne}e mo}i do}i.′ A on re~e: ′Nije tako! Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, to }e mo}i ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!′″

′

″Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.″/5/ ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im jebilo o~ito da }e pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na o~i svoje u smrt gone.″/6/ ″I kad vam je Allah obe}ao da }e va{a biti jedna od dvije skupine - a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.″/7/ ″...da istinu utvrdi i neistinu uni{ti, makar to ne bilo mnogobo{cima po volji″./8/

Ovdje Uzvi{eni govori: Kada ste se vi razi{li i pos-va|ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s., podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i po{teno uradio, {to je bilo potpuno u va{em interesu. Sli~no tome, vi niste èljeli krenuti u boj protiv naoruàne skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Me|utim, posljedica tog {to niste èljeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i va{e neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobo{cima koji su krenuli iz Meke da za{tite svoj karavan. U njemu je bila trgova~ka roba Kurej{ija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je ~uo da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoruànih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mu{ri~ki su ratnici nastavili svoj put i do{li do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On èlio da rije~ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laì.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo da je ne-prijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obe-}avaju}i mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada èljeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slu~aju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvi{eni kaè: ″a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oru`je. To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvi{eni objavio: ″Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im jebilo o~ito da }e pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na o~i svoje u smrt gone.″

Es-Suddi o rije~ima Uzvi{enog: ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im

je bilo o~ito da }e pobijediti″ kaè: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radi{ samo ono {to ti Allah naredi. A rije~i Uzvi{enog: ″...a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna″ zna~e: vi ste èljeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pruìti otpor, tj. karavan. ″Allah je htio rije -~ima Svojim istinu utvrditi.″ Tj. On je èlio sukobiti vas sa skupinom koja ima oru`je i ho}e borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se rije~ slama, te kako bi islam pobijedio sve


ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su èljeli ne{to drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo ne{to preko tri stotine i deset ljudi. Kada su do{li u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., do{la vijest o pokretu Kurej{ija da bi za{titili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i tako|er dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslani~e, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi }emo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi ne}emo re}i kao {to su Israeli}ani rekli Musau:

″Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kaèmo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi }emo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi do{ao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i u~ini mu hajr-dovu.

″

Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ″O ljudi, posavjetujte me!″ - misle}i na ensarije. Jer, oni su bili ve}ina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: ″O Allahov Poslani~e, mi te ne moèmo {tititi dok ne do|e{ na na{e podru~je. A kada nam do|e{, onda }e{ biti pod na{om za{titom: {titit }emo te od svega onoga od ~ega {titimo i svoju djecu i ène.″ Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu du`ni pomo}i samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu re~e: ″Tako mi Allaha, ti kao da na nas misli{, Allahov Poslani~e?″ On mu odgovori: ″Tako je.″ A Sa'd re~e: ″Mi smo ti ve} povjerovali, i priznali te, i posvjedo~ili da je istina ono {to si objavio. Dali smo ti prisegu i obe}anje da }emo ti biti poslu{ni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslani~e, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povede{ u boj protiv na{eg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obe}anje u borbi. Mo`da }e ti Allah kod nas pokazati ono {to }e te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim rije~ima, pa re~e: ″Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obe}ao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!″

″I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.′″/9/ ″Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah jezaista Silan i Mudar...″/10/

′

′

Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba,

r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je ne{to preko tri stotine, pa je pogledao mu{rike - bilo ih je ne{to preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrta~ i duga ko{ulja - pa je rekao: ″Allahu moj, ispuni Svoje obe}anje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poraèna, niko Te poslije ne}e oboàvati!″ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i traìo od Njega pomo}, da mu je ogrta~ pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr pri{ao, uzeo taj ogrta~ i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sa~ekao iza njega, pa mu rekao: ″Allahov Vjerovjesni~e, dovoljno ti je to {to si do sada traìo pomo} od svoga Gospodara, jer }e ti On sigurno ispuniti obe}anje koje ti je dao.″ Zatim je Allah Uzvi{eni objavio: ″...kada ste od Gospodara svoga pomo} zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.′″ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mu{rike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...

El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisus-tvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a vi{e bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo {ta drugo. On je pri{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinju}i mu{rike, pa je izme|u ostalog rekao: Mi ne}emo re}i kao {to je Musaov narod rekao:

″Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte″, (5:24) nego }emo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj. njegove rije~i. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: ″Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obe}anjem i datom rije~ju! Allahu moj, ako Ti ho}e{, niko Te ne}e oboàvati!″ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: ″Dovoljno ti je to!″ Tada je Poslanik, s.a.v.s., iza{ao, citiraju}i:


″Skup }e sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg dati!″ (54:45)

Uzvi{eni kaè: ″Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaz ti″, tj. kao pomo} i poja~anje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. Dìbril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, tako|er od pet stotina meleka.

i

i

Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ ″Dok je jedan musliman ùrno tr~ao za jednim mu{rikom, za~uo je iznad sebe udarac bi~em i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume!343 Zatim je primijetio kako mu{rik pade na le|a, raspolovljene i slupane glave od udarca bi~em, {to je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija do{ao i ispri~ao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao: ′Istinu si rekao, to je bila pomo} sa tre}eg neba′". A El-Buhari u ″Poglavlju o u~estvovanju meleka na Bedru″ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je u~estvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ Dìbril je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: ″[ta mislite o va{im u~esnicima Bitke na Bedru?″ On mu je odgovorio: ″Oni su jedni od najboljih musli-mana″ - ili ne{to sli~no tome - a Dìbril je onda rekao: ″I mi to isto mislimo o melekima koji su u~estvovali na Bedru.″ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: ″On je u~estvovao u Bici na Bedru. [ta zna{, mo`da je Allah pogledao u~esnike Bedra i rekao im: Radite {ta ho}ete, Ja sam vam ve} oprostio!″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao...″, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, ″i da bi se time srca va{a umirila″; Uzvi{eni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj na~in smire va{a srca.

″...a pobjeda je samo od Allaha″, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvi{eni kaè: ″Tako u~inite! Da Allah ho}e, On bi im se osvetio″, tj. On bi im se osvetio tako {to bi ih kaznio onako kako je kaznio i pro{le narode - stra{nim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerni~ke narode, ″ali On vas èli isku{ati jedne pomo}u drugih″. (47:4) Me|utim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je ve}e poniènje kafirima, a istovremeno i ve}e zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvi{eni kaè: ″Borite se protiv njih! Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniz ti, a vas }e protiv njih pomo}i, i grudi vjernika zalije~iti.″ (9:14) Zato

Uzvi{eni ovdje kaè: Allah je zaista Silan″, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, ″i Mudar″; zato {to je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvi{eni i Slavljeni mogao uni{titi i dokraj~iti i bez toga: Svojom snagom i mo}i.

″

343 Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha /XII dio, str.85./ kaže da je to melek govorio svome konju. /prim. prev./

″Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio, i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.″/11/ ″Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ′Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!′ ′U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima.′″/12/ ″Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah }e, zaista, stra{no kazniti.″/13/ ″Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.″/14/

Allah Uzvi{eni ovdje ih podsje}a na Svoju blagodat

koju im je dao time {to je na njih spustio san, osigurav{i ih na taj na~in od straha koji im se mogao pojaviti zato {to je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvi{eni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvi{eni kaè: ″Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.″ (3:154) Ebu-Talha kaè: ″Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je vi{e puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kre}u pod ko`nim {titovima.″ A Alija, r.a., kaè: /365/ ″Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanu}a.″ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ ″Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a., ~inio je dovu, pa ga je obuzeo drijeme`. Zatim se


probudio osmjehnut i rekao: ′Raduj se, Ebu-Bekre, evo Dìbrila, a na krilima mu pra{ina!′ Zatim on iza|e na vrata sjenice, citiraju}i rije~i Uzvi{enog: ′Skup }e sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg dati!′″(54:45)

Zatim Uzvi{eni kaè: ″i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i{ao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pje{~anog brda, a izvori Bedra su bili izme|u njega i mu{rika. Tada muslimane sna|e neka slabost, a {ejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: ″Vi tvrdite da ste {ti}enici Allaha Uzvi{enog i da je me|u vama Njegov Poslanik, a mu{rici su vam ve} ovladali izvorima, a vi ste postrani!″ Tada je Allah na njih spustio obilnu ki{u, pa su se muslimani napili i o~istili, a Allah je od njih odstranio {ejtanske spletke. Pored toga, On je tom ki{om u~inio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli i}i po njemu bez problema i do}i do neprijatelja. Tako je Allah u~vrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvi{eni i Silni njih je u~vrstio i unutarnjom i vanjskom hrabro{}u. Unutarnjom tako {to im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako {to nije dozvolio da budu poraèni.

Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilaze}i Bedru, odsjeo kod najblièg izvora vode, pa mu je pri{ao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: ″Allahov Poslani~e, je li ti Allah odredio da odsjedne{ na ovom mjestu pa ne moè{ i}i dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?″ On mu je odgovorio: ″Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.″ A on mu je onda rekao: ″Allahov Poslani~e, ovo nije dobar poloàj. Bolje je da nas povede{ do bunara koji je najbliì na{em neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako }emo mi imati vodu, a oni ne}e.″ Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je i u~inio tako.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ′Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!′″, tj. borite se sa njima i poja~ajte im brojno stanje. Tako se ~ak kaè da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, s.a.v.s., i govorili: ″ûo sam one ljude, tj. mu{rike, kako govore: ′Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno }emo biti osramo}eni!′″ Zatim su to muslimani me|usobno prepri~avali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Dèrir. Zatim Uzvi{eni kaè: ″U srca nevjernika Ja }u strah uliti″, tj. Ja }u ubaciti strah, poniènje i kukavi~luk u srca onih koji se suprotstavljaju Mome nare|enju i koji pori~u Moga Poslanika, ″...pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima″, tj. udarajte ih po glavama polove}i ih,

udarajte ih po vratovima odsijecaju}i ih, i odsijecajte im ruke i noge.344 Er-Rebi' ibn Enes kaè: ″Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mu{rike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprènim prstima, na kojima se vidio trag vatre.″

″Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu″; tj. zato {to im nisu poslu{ni i {to ne primjenjuju [erijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj.

″Allah }e, zaista, stra{no kazniti″, tj. On }e prona}i i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi.

″Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.″ Tj. iskusite ovu kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da }e nevjernici tako|er i na ahiretu biti ka`njeni u Vatri.

″O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite″; /15/ ...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }ese natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bit }e Dèhennem, a uàsno je on boravi{te.″/16/

″

Uzvi{eni Allah, prijete}i Vatrom onome ko

pobjegne s bojnog polja, kaè: ″O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo″, tj. kada do|ete do njih, ″le|a im ne okre}ite″; tj. nemojte bjeàti i ostavljati svoje prijatelje.

″...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori″, tj. osim onoga ko se povu~e da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bjeì, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grje{an,

″...ili drugoj ~eti pristupi″, tj. ako iz jedne ~ete prije|e u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olak{ica odnosi se i na slu~aj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priklju~i svome emiru ili glavnom komandantu.

344 Meni se čini - a Allah opet najbolje zna - da se riječima Uzvišenog: "...i udarajte i po prstima" hoće reći: Odsijecajte im prste na rukama, kako one više ne bi bile u stanju i ne bi mogle nositi sablje, te kako mušrici ne bi bili spremni za borbu i kako bi bili poraženi.


Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, r.a., rekao: /367/ ″Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ′[ta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zasluìli Allahovu srd`bu?′ Zatim smo rekli: ′Kad bismo u{li u Medinu!′ Zatim smo preno}ili i rekli: ′Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...′ Tako smo mu do{li pred sabah. On iza|e i upita: ′[ta je sa vama?′ ′Mi smo bjegunci′ - rekosmo, a on nam re~e: ′Ne, vi ste oni koji vi{e puta napadaju; ja sam va{a ~eta i ~eta svih muslimana!′ Tada smo mu pri{li i poljubili ga u ruku.″ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et- -Tirmizi i Ibn-Madè od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim {to Et-Tirmizi nakon toga kaè: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja jo{ navodi: ″Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io ovaj ajet: ′...ili drugoj ~eti pristupi.′″ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, r.a.: ″O ljudi, nemojte pogre{no shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam ~eta svakom muslimanu!″ Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: ″...Ovaj ajet objavljen je ta~no na dan Bedra, ni prije ni poslije.″

Bjeànje sa bojnog polja bez opravdanog razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od Ebu-Hurejrea, r.a.: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /368/ ′Klonite se sedam stvari koje upropa{tavaju!′ Neko upita: ′Koje su to stvari, Allahov Poslani~e?′, a on odgovori: ′îniti {irk Allahu, sihr, ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zasluùje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima, bjeànje sa bojnog polja i objeda po{tenih i ~estitih vjernica.′″ Zato Uzvi{eni kaè: ″...vratit }e se″, tj. takav }e se vratiti ″...natovaren Allahovom srd`bom; prebi-vali{te njegovo″, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka }e biti ″Dèhennem, a uàsno je on boravi{te″.

Neki u~enjaci smatraju da je pobje}i sa bojnog polja bilo haram samo ashabima, jer je njima dìhad bio farzi-ajn. Drugi kaù da je to bilo haram samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslu{nost i pokornost i u onom {to im se svi|a, i u onom {to im se ne svi|a. A tre}i opet kaù da se to odnosi samo na u~esnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobo|enog Ibn-Omerovog roba Nafi'a, jedne grupe tabiina i jo{ nekih. Dokaz im je to {to tada nije bilo druge naoruàne skupine muslimana osim njihove, kao {to je to i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /369/ ″Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te na Zemlji ne}e oboàvati!″

Me|utim, sve to ipak ne pobija stav da je bjeànje sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen

povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bjeànje sa bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike ve}ine islamskih u~enjaka - a Allah opet najbolje zna.

″Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao - Allah zaista sve ~uje i sve zna.″ /17/ ″Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.″/18/

Ovdje Uzvi{eni poja{njava da On stvara ljudska

djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvi{eni kaè: ″Njih niste ubijali vi, nego Allah″; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i mo}i, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvi{eni tako|er kaè: "Allah vas je pomo-gao i na Bedru kada ste bili malobrojni.″ (3: 123)

,

Zatim Uzvi{eni govori Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., o {aci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon {to je iza{ao iz svoje sjenice u kojoj je skru{eno i smireno ~inio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ ″Izobli~ila vam se lica!″ Zatim je rekao ashabima da prate u~inak tog postupka, pa su oni to i u~inili. Allah je zrnca te pra{ine dobacio do o~iju svih mu{rika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvi{eni kaè: ″...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio″, odnosno, On je bio Taj Koji je tu pra{inu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ′Gospodaru moj, ako ova skupina bude uni{tena, niko Te poslije na Zemlji ne}e oboàvati!′ Na to mu je Dìbril rekao: ′Uzmi {aku pra{ine i baci im je u njihova lica!′ On je onda uzeo {aku pra{ine i bacio je u lica mu{rika. Pra{ina iz te {ake pogodila je svakog mu{rika u njegove o~i, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.″

To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mudàhida, Ikrime, Katade i jo{ nekih islamskih u~enjaka - objavljeno povodom toga {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bacio pra{inu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.

Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on rije~i Uzvi{enog:


″...da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao″, protuma~io: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time {to ih je pomogao protiv njihovog ne-prijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvi{enog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj na~in istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvi{eni kaè: Allah zaista sve ~uje i sve zna″, pa tako ~uje i sve dove i zna ko zasluùje pomo} i pobjedu. Zatim Uzvi{eni kaè:

″

″Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.″ Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvi{eni ovim nagovje{tava vjernicima da }e On u budu}nosti oslabiti spletke nevjernika, da }e umanjiti njihov zna~aj i da }e sve {to oni imaju propasti i biti poru{eno - hvala Allahu.

″Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, ′pobjeda′! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti, i nimalo vam ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.″/19/

″

Ovdje se Uzvi{eni obra}a nevjernicima:

″Ako ste se molili da pobijedite″, tj. ako ste traìli od Allaha da vam pomogne i da presudi izme|u vas i va{ih neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to {to ste traìli! Na dan Bedra, Ebu-Dèhl je rekao: ″Allahu moj, ko je od nas vi{e kidao rodbinske veze i donio nam ono {to ni sam ne poznaje, uni{ti ga ovog jutra!″ Na taj na~in on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: ″Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, ′pobjeda′!″ - itd. do kraja ajeta.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...A da se oka-nite,″ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ″bolje bi vam bilo!″, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A rije~i Uzvi{enog: I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti″ poput su Njegovih rije~i: ″Ako vi ponovo zapo~nete, zapo~et }emo i Mi.″ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi }emo vam uzvratiti sli~no onome na Bedru.

″...i nimalo vam Ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio″, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god moète, jer niko ne moè pobijediti onoga sa kime je Allah,

″...jer je Allah na strani vjernika″, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

″O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napu{tajte ga, ta vi slu{ate {ta on govori,″/20/ ″i ne budite kao oni koji govore: ′Slu{amo!′ - a ne slu{aju."/21/ ″Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne}e da shva}aju ″/22/ ″Da Allah zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju, a da je u~inio i da ~uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i ina~e glave okre}u.″/23/

.

i ″

Ovdje Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima -

vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovje}uju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvi{eni kaè: ″...i ne napu{tajte ga″, tj. nemojte napu{tati pokornost njemu, te izvr{avanje njegovih nare|enja i klonite se onoga {to on zabranjuje, ″...ta vi slu{ate {ta on govori″, tj. nakon {to ste spoznali ~emu vas on poziva. ″...i ne budite kao oni koji govore: ′Slu{amo!′ - a ne slu{aju.″ Jedni kaù da se ovdje misli na mu{rike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slu{aju i da su pokorni, {to nije istina. Moje je mi{ljenje da se ovdje radi i o mu{ricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shva}aju ispravno, niti èle ~initi dobra djela. Zatim Uzvi{eni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uop}e: ″Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluh ″, pa ne ~uju istinu, ...i nijemi″, pa je ne shva}aju. Zato Uzvi{eni kaè: ″...koji ne}e da shva}aju″. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za {ta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvi{eni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: ″Oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su, zaista, nemarni.″ (7:179)

Zatim Uzvi{eni kaè da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru:

″Da Allah zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju″, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se rije~ima ho}e re}i: U njima nema


nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna ″...da je u~inio i da ~uju″, odnosno da razumiju, ″oni bi se opet okrenuli″, od toga namjerno i iz inada, nakon {to bi to razumjeli, ″...jer oni i ina~e glave okre}u″ od toga.

″O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam ` vot osigurati; i neka znate da se Allah upli}eizme|u ~ovjeka i srca njegova, i da }ete se svi pred Njim sakupiti...″ /24/

i

i

El-Buhari kaè: "odazovite se", zna~i: odgovorite,

a ″...ono {to }e vam ìvot osigurati″ zna~i: ono {to }e vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, r.a.: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao me je. Ja mu nisam pri{ao dok nisam zavr{io namaz. Zatim sam mu do{ao, a on me upita: ′[ta te je sprije~ilo da mi do|e{? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam ` vot osigurati?′ Zatim je rekao: ′Sigurno }u te podu~iti najveli~anstvenijoj suri u Kur'anu prije nego {to iza|em.′ I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo da iza|e, ja sam mu to spomenuo″ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo ~uo - pa je on rekao: ″To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.″ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama ve} je bilo govora na po~etku sure ″El-Fatiha″.

[to se ti~e Allahovih rije~i: ″...ono {to }e vam ìvot osigurati″: jedni kaù da se time misli na istinu, a drugi kaù: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i ìvot. Tre}i kaù: Ljudi u islamu oìve, nakon {to u nevjerovanju budu mrtvi. A ~etvrti kaù: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon {to ste bili ponièni, slabi i nemo}ni. Me|utim, sva su ova zna~enja ispravna i sli~na.

O rije~ima Uzvi{enog: ″...i neka znate da se Allah upli}e izme|u

~ovjeka i srca njegova″ Ibn-Abbas kaè: ″On spre~ava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.″ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a.: /374/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ~esto bi izgovarao: ′O Ti koji upravlja{ srcima, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ A mi smo ga upitali: ′Allahov Poslani~e, mi smo povjerovali u tebe i u ono {to si nam objavio, pa da li se boji{ za nas?′ On nam je na to odgovorio: ′Da. Zaista su srca izme|u dva Allahova

prsta i On ih okre}e.′″ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaè da je hasen /dobar/.

Imam Ahmed tako|er prenosi od Ai{e: /375/ ″Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~esto molio jeste i: ′O Ti Koji prevr}e{ srca, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ Ja sam mu rekla: ′Allahov Poslani~e, ti puno u~i{ ovu dovu.′ A on mi je odgovorio: ′Zaista je ljudsko srce izme|u dva Allahova prsta, pa ako ho}e - On ga navede da skrene, a ako ho}e - On ga na pravi put okrene.′″345 Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /376/ ″Zaista su srca svih ljudi izme|u dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On ho}e.″ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ″Allahu moj, Ti Koji mijenja{ srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!″ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn [urejha el-Misrija.

″I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi, i znajte da Allah stra{no ka`njava.″ /25/

Ovdje Uzvi{eni upozorava Svoje robove - vjernike

na belaj i isku{enje koje }e zahvatiti i lo{e i dobre, a ne samo one koji ~ine lo{a djela i grijehe. To isku{enje ne}e zaobi}i nikoga, zato {to se nije odvra}alo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protuma~io: Allah nare|uje vjernicima da ne dozvole ~injenje lo{ih djela u svojoj sredini, jer }e ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tuma~enje. Zato Mudàhid kaè o ovim rije~ima Uzvi{enog: ″I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi″: ″nego i vas tako|er″.

Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mi{ljenje da ovo upozorenje obuhva}a i ashabe i ostale, iako je upu}eno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na razli~ite smutnje. Jedan od najupe~atljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /377/ ″Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, ili }ete vi nare|ivati dobro i odvra}ati od zla, ili }e vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa }ete Mu ~initi dove, ali vam se On ne}e odazivati.″ On od Huzejfe tako|er prenosi da je rekao:

345 To pojašnjavaju riječi Uzvišenog: "I kad oni skrenuše ustranu - Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu."(61:5), što je odgovarajuća kazna. "Allah neće dovesti u zabludu narod koji je na pravi put uputio prije nego što im objasni čega se trebaju čuvati."(9:115)


″U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi neko izgovorio odre|enu rije~, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas ~ujem da tu istu rije~ izgovori po ~etiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili }ete vi nare|ivati i poticati na dobro a odvra}ati od zla, ili }e vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili }e dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada va{i najbolji budu upu}ivali dove, ne}e im biti usli{ane.″ Imam Ahmed tako|er prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ène, da je rekla: ″ûla sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /378/ ′Kada se o~evidno budu ~inili grijesi u mome ummetu, Allah }e ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.′ Ja sam ga tada upitala: ′Allahov Poslani~e, zar ne}e me|u njima biti dobrih ljudi?′ ′Ho}e′ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ′Pa {ta }e biti sa njima?′ A on mi odgovori: ′Njih }e zadesiti ono {to i ostali svijet, pa }e ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.′″

"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.″/26/

Ovdje Uzvi{eni skre}e pa`nju Svojim robovima,

vjernicima na Svoje dobro~instvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnoìo, bili su potla~eni i upla{eni pa ih je On pomogao i oja~ao, bili su bijedni i siroma{ni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je traìo od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslu{ali sva Njegova nare|enja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potla~eni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva ne}e pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da u~ine Hid`ru u Medinu, gdje im je On dao skloni{te i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pruìli za{titu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i ìvote svoje su `rtvovali radi poslu{nosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilo-vao, o rije~ima Uzvi{enog: ″...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~en ″, rekao je: ″Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg ìvota, najgladnijih stomaka, najslabije obu~eni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su ìvi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i u~inio ih da vladaju ostalim

ljudima. Sve {to vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Va{ Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje vi{e onima koji su Mu zahvalni.″

″O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte″, /27/ ″i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje, i da je samo u Allaha nagrada velika.″/28/

Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog

ajeta. Jedni kaù: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, s.a.v.s., njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predloìo. Me|utim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, {to je zna~ilo da }e biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da ne}e ni{ta okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Oti{ao je u medinsku dàmiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije po~eo padati onesvije{}en. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu do|o{e neki ljudi da ga obraduju tom radosnom vije{}u i po~e{e ga odvezivati od stupa. Me|utim, on se zakune da ne}e nikom osim li~no Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dozvoliti da ga odveè. Poslanik ga, s.a.v.s., zatim odveè, a on mu kaè: ″Allahov Poslani~e, ja sam se zavjetovao da }u sav svoj imetak dati u sadaku.″ A Poslanik mu na to odgovori: ″Dovoljno ti je da tre}inu imetka da{ u sadaku.″ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.

A Ibn-Dèrir navodi od El-Mugire ibn [u'beta da je rekao: ″Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!″ On tako|er kaè da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: ″Muhammed ho}e da vas napadne, pa se pazite!...″ Me|utim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kaù da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobo|ena Meka - napisao poruku Kurej{ijama, obavje{tavaju}i ih o namjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono {to je uradio... Ovaj je doga|aj dobro poznat.

i

O tome ja kaèm: ispravan stav jeste da je ovaj ajet op}enit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da


je objavljen povodom nekon konkretnog slu~aja. Kod ve}ine islamskih u~enjaka prednost se daje op}enitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.

O rije~ima Uzvi{enog: ″...emanete ne proigravajte,″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: ″Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaè: Ne proigravajte ih, to zna~i: Ne izostavljajte ih.″ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: ″Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlu{no{}u prema njemu.″ A Es-Suddi protuma~io je ovo ovako: ″Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time ve} iznevjerili svoje emanete.″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje , tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i ku{nju - da bi se vidjelo da li }ete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On traì, ili }ete se zbog njih okrenuti od Njega. Sli~no tome, Uzvi{eni kaè:

″

″O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a ne zabave od sje}anja na Allaha. A oni koji to u~ine, bit }e izgubljeni.″ (63:9)

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i da je samo u Allaha nagrada velika″. Tj. ono {to }e vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Dènnet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a ve}ina njih vam ne}e ni{ta koristiti. A Allah Uzvi{eni svime upravlja, On posjeduje sve {to je i na dunjaluku i na ahiretu i On }e obilno nagra|ivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., treba biti pre~a od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /380/ ″Ko bude imao tri stvari, osjetit }e slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draì od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude draè da bude ba~en u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon {to ga je Allah spasio od njega.″

″O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On }evam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ru`nih postupaka va{ih }e prije}i i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.″/29/

j ,

″

Ibn-Ishak kaè da rije~i ″sposobnost rastav-ljanja″

zna~e: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tuma~enje rasprostranjeno i op}eprihva}eno. Kome ta sposobnost bude data, on

}e sigurno na}i izlaz iz svake situacije i zasluìti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako {to }e izvr{avati Allahova nare|enja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu }e biti dato da spozna {ta je istina, a {ta la` i zbog toga }e on biti pomognut i spa{en i dobit }e obilnu nagradu. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: ″O vi koji vjeru ete Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On }e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat }e vam svjetlo pomo}u kog }ete i}i, i oprostit }e vam - jer Allah pra{ta i milostiv je. (57:28)

″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.″/30/

Uzvi{eni kaè:

″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...″ Kada su Kurej{ije odlu~ile izvr{iti jo{ ja~i pritisak na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oni se urote protiv njega tako {to se sakupe u svojoj vije}nici i po~nu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloì da Poslanika, s.a.v.s., uhvate i bace u okove, a zatim da sa~ekaju dok ne umre. Kaè se da je Iblis tada bio me|u njima, pretvoriv{i se u lik nekog starijeg ~ovjeka iz Ned`da,346 da bi im pomogao u vije}anju. Kada je on ~uo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: ″Ovaj prijedlog vam je nikakav!″ Zatim drugi ~ovjek predloì da protjeraju Poslanika, s.a.v.s., i da }e onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se de{avalo sve dok nije ustao Ebu-Dèhl - Allah ga prokleo. On je predloìo da iz svakog plemena uzmu po jednog sna`nog i sposobnog mladi}a i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajedni~ki ubiju Poslanika, s.a.v.s. Ako bi ga na taj na~in ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slu~aju ne treba o~ekivati da bi se Ha{imije usudile boriti protiv svih ostalih Kurej{ija. Kada bi oni ~uli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih vi{e ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Ned`da - rekao: ″Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj ~ovjek rekao, druge nam nema!″ Zatim se oni razi|u, da bi tako i uradili.

346 Još od tog vremena stanovnici Nedžda bili su poznati po mudrim stavovima i dobrim savjetima. Zato se šejtan prikazao u liku jednog od njih, kako bi obmanuo Kurejšije da im on daje dobre savjete i kako bi prihvatili njegov prijedlog.


Me|utim, tada je Dìbril do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i naredio mu da tu no} ne provede u ku}i, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on do{ao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario: ″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi teprognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.″ Taj se dan nazivao danom mno{tva, zbog toga {to su se svi oni sloìli s tim mi{ljenjem.

A od Ibn-Ishaka prenosi se: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostao je na svom mjestu sve dok mu nije do{ao Dìbril, a.s., i rekao mu da ne no}i tu gdje je ina~e no}ivao. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on no}i u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrta~em, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao napolje, a napada~i su ve} bili pred vratima. On je nosio pregr{t pra{ine, pa je po~eo prosipati je po njihovim glavama, u~e}i:

′Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog′ - pa sve do rije~i Uzvi{enog: ″...i na o~i im koprenu stavili - zato oni ne vide″. (36:1-9) A Allah im je u tom ~asu oduzeo mogu}nost da ga vide.

Imam Ahmed vezano za rije~i Uzvi{enog: ″I kad su ti zamke razapinjali″ prenosi od Ibn-Abbasa: ″...Zatim je Poslanik, s.a.v.s., krenuo i i{ao sve dok nije stigao u pe}inu. A mu{rici su proveli no} ~uvaju}i Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, s.a.v.s. I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo na{li Aliju. Tako je Allah Uzvi{eni poni{tio njihovo spletkarenje. ′Gdje ti je tvoj prijatelj?′ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ′Ne znam.′ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Me|utim, tu su se zbunili i pro{li su pored same pe}ine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, s.a.v.s.347 On je u toj pe}ini ostao tri no}i.″

A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr rije~i Uzvi{enog: ″...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije″, protuma~io, tj. Ja sam njima pravio Svoju ~vrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.

347 Ove riječi između zagrada su moje. A što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, u njemu se navodi i slučaj kada je pauk ispleo mrežu. Međutim, to od njega nije vjerodostojno preneseno.

″Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: ′Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drev-nih.′″/31/ ″A kad su oni rekli: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnjunesnosnu!′″/32/ ″Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″/33/

′

Ovdje Uzvi{eni govori o nevjerovanju Kurej{ija,

njihovom prkosu i inadu, te o njihovim la`nim tvrdnjama prilikom slu{anja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navo|eni, oni bi govorili: ″Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli.″ Me|utim, ovo su bile samo njihove prazne rije~i, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su vi{e puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije po{lo za rukom. Ustvari, oni su tim rije~ima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laì.

Se'id ibn Dùbejr, Es-Suddi, Ibn-Dùrejd` i jo{ neki kaù da je te rije~i izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo nau~io o doga|ajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah ve} bio po~eo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, s.a.v.s., oti{ao od neke grupe ljudi, Nadr bi do{ao me|u njih i pripovijedao bi im te dogodov{tine. A na kraju bi upitao: ″Tako vam Allaha, ko ljep{e pripovijeda, ja ili Muhammed?″ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se drì u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove o~i, pa je tako i ura|eno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, r.a. Povodom Nadrovog slu~aja objavljen je ovaj ajet:348 ″Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: ′Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drevnih.′″ Pod izmi{ljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, s.a.v.s., do{ao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Me|utim, to je o~ita la`.

348 Tako kažu i Ibn-Abbas, Ibn-Džubejr, Es-Suddi, Mudžahid i Ata'.


Zatim Uzvi{eni kaè: ″A kad su oni rekli: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu ′″ Oni su ovako govorili zato {to su bili velike neznalice i {to su se èstoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Me|utim, oni su sami protiv sebe prvi po~eli moliti i poùrivati svoju patnju i kaznu.

′

!

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: ″Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa }e oni biti za{ti}eni i osigurani od èstoke kazne dokle god one budu me|u njima. Jednu je Allah ve} uzeo Sebi, a druga je ostala me|u vama.″349 Sli~no predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-E{'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.

A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi- Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /381/ ″Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu: ′Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.′ Pa kada ja odem, ostavit }u im traènje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.″ Ovaj hadis potvr|uje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/382/ ″′[ejtan je rekao: ′Tako mi Tvoje veli~ine, Gospodaru, ja }u neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu ìvi!′ A onda je Gospodar rekao: ′Tako mi Moje mo}i i veli~ine, Ja }u njima pra{tati, dokle god budu od Mene traìli oprosta!′″ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaè: ″Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.″

″A zasluù u da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdìd-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih nezna.″/34/ ″Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.″/35/

j

j

j

″

.

349 Zato Allah nije kaznio nevjernike Meke dok su Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici bili u njoj. Međutim, kada su oni učinili Hidžru, On ih je kaznio Bitkom na Bedru.

Ovdje Uzvi{eni kaè da oni - tj. nevjernici -

zasluùju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, s.a.v.s., me|u njima. Me|utim, kada je on oti{ao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traè oprost za grijehe koje ~ine, kao {to su {irk i smutnja. Katade, Es-Suddi i jo{ neki kaù: ″Nevjernici nisu traìli oprosta, a da jesu, ne bi bili ka`njeni.″ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Dèrir. Da me|u njima nije bilo potla~enih vjernika koji su traìli oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemogu}e odvratiti. Me|utim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potla~eni vjernici iz Medine oti{li u Meku, Allah je objavio:

″A zasluù u da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdìd-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari.″ Zato je Allah dozvolio da se oslo-bodi Meka, {to za njih predstavlja kaznu koju im je obe}ao. Ovim rije~ima se kaè: Kako ih Allah ne}e kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvra}aju od âsnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zasluùju.

Zato Uzvi{eni kaè: ″...a oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje″. Tj. mu{rici ne zasluùju Mesdìd-Haram, nego ga zasluùju Vjero-vjesnik, s.a.v.s., i ashabi. U tom smislu Uzvi{eni kaè: ″Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije odràvati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poni{titi }e se i u Vatri }e vje~no ostati. Allahove dàmije odràvaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeru u i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu. (9:17,18) Pored toga, Uzvi{eni kaè: ″...ali je nevjerovanje u Allaha i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje sta-novnika njegovih iz njih jo{ ve}i grijeh kod Allaha″. (2:217)

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika,

r.a.:/383/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je: ′Ko su tvoji prijatelji i ~uvari?′ ′Svaki onaj ko je bogobojazan′ - odgovorio je on, a zatim je prou~io: ′ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje ′″ Zatim Uzvi{eni navodi kako su mu{rici postupali kod Mesdìd-Harama i kako su se odnosili prema njemu: ″Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama.″ Ibn-Abbas kaè: ″Kurej{ije su kruìli oko Kabe goli, zvi`de}i i pljeskaju}i rukama pri tome.″ ″El-muka'u″ zna~i zvi`danje, a ″et-tasdijetu″ pljeskanje rukama. Ikrime kaè: ″Oni su kruìli oko Kabe nalijevo.″ A Mudàhid kaè: ″Oni su to radili zato da bi omeli namaz


Vjerovjesnika, s.a.v.s." Zatim Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè: ″...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete″. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Dèrir, iako ne navodi druge.

″Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja da bi od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga àliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Dèhennem }e biti potjerani , /36/ ″da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Dèhennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.″/37/

j

″

j

″

Ovaj ajet objavljen je povodom Kurej{ija, ~iji su

o~evi, sinovi i bra}a poginuli na Bedru, kao {to je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Dèhl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgova~ku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sa~uvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: ″O skupino Kurej{ija, Muhammed vam je pobio va{e najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Mo`da }emo mu se na taj na~in osvetiti za na{e pobijene.″ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvi{eni i Veli~anstveni povodom toga objavio: ″Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja″ - pa sve do Njegovih rije~i: ″Oni }e, doista, biti izgubljeni.″ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.

U svakom slu~aju, ovi su ajeti op}eg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvi{eni kaè da nevjernici tro{e svoja imanja kako bi odvratili od slije|enja pravog puta. Oni }e tako i dalje raditi, pa }e potro{iti svoja imanja, a onda }e biti àlosni jer im to ni{ta ne}e pomo}i. Oni èle ugasiti Allahovo svjetlo i uzdi}i svoju rije~ iznad rije~i Istine. Me|utim, Allah }e upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè: ″Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga àliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Dèhennem }e biti potjerani.″

Zatim, rije~i Uzvi{enog:

″...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio″ zna~e: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er kaè: ″Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vama ne}e ono {to je skriveno otkriti.″(3:179) Pored toga, Uzvi{eni kaè: ″Zar mislite da }ete u}i u Dènnet, a da Allah ne ukaè na one od vas koji se bore i na one koji su izdr`ljivi? (3:142)

Prema tome, ovaj ajet zna~i: Mi smo vas stavili na ku{nju pomo}u nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogu}nost da svoja imanja tro{e i usmjere u tu svrhu, ″...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio″, tj. naslagao i nagomilao ih, ″...i u Dèhennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.″ Tj. takvi }e izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.

″Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo.″/38/ ″I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi {ta oni rade″, /39/ ″a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!″/40/

″

Uzvi{eni kaè Svome vjerovjesniku Muhammedu,

s.a.v.s.: ″Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane″, tj. ako se okane nevjero-vanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, ...bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo″, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /384/ ″Onaj ko bude dobar musliman ne}e biti ka`njen za ono {to je radio u dàhilijetu, a ko bude lo{ musliman bit }e ka`njen i za ono prije i za ono poslije.″ Zatim, tako|er u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /385/ ″Islam dokida ono {to je bilo prije njega a tevba bri{e ono {to je bilo prije nje.″


Zatim Uzvi{eni kaè: ″...a ako se ne okane″, tj. ako ustraju u onome {to rade, ″...pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo″, tj. zna se {ta smo uradili sa biv{im narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurej{ijama na Bedru, a i sa ostalim narodima.

″I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane ″ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Dùbejra: /386/ ″Jednom nam je do{ao Ibn-Omer, r.a., i upitao: ′[ta misli{ o borbi protiv smutnje?′ Zatim je rekao: ′A zna{ li ti {ta je to smutnja? Muhammed, s.a.v.s., borio se protiv mu{rika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a va{a borba za vlast to nije.′″ Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan ~ovjek do{ao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ ″...Pa Allah kaè:

.

′

I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne.′ A Ibn-Omer je odgovorio: ′U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bilo malo muslimana, ~ovjek bi bio isku{an u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uve}ao i dok nije nestalo smutnje...′″

Ebu-Avane prenosi od El-A'me{a, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: ″Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ′Nikada se ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.′ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ′Tako mi Allaha, ni ja se nikada ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.′ Tada jedan ~ovjek upita: Zar Allah Uzvi{eni nije rekao:

'I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.′ A njih dvojica mu odgovore: ′Mi smo se ve} borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.′″350 To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaè: ″To zna~i: dok mnogobo{tvo ne i{~ezne.″ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvr|eno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /388/ ″Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kaù: La ilahe illellah muhammedur- resulullah. Pa kada to kaù, za{titili su od mene svoje ìvote i imetke, osim u onome {to im je obaveza. A kona~an }e im obra~un biti kod Allaha Uzvi{enog i Veli~anstvenog.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Ako se oni okane″, tj. ako se oni zbog va{e borbe okane nevje-rovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali {ta oni kriju u du{ama.

350 Moje riječi: Iz prethodnih hadisa vidi se da je prava borba bila za odbranu islama, kako bi se iskreno vjerovalo samo u Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, i kako bi se napustilo obožavanje bilo kakvih drugih božanstava, dok se ovdje radi o borbi među samim muslimanima. A ako ponovo dođe do tlačenja muslimana od nemuslimana, kao što je prije bilo, onda se ponovo treba boriti protiv njihovih tlačitelja sve dok ponovo ne iščezne mnogoboštvo i ostane samo vjera u Allaha.

″pa Allah dobro vidi {ta oni rade″. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè:

″Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.″ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ ″Kada je Usama nadnio ma~ nad jednim ~ovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem ma~a. To je ispri~ano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on rekao Usami: ′Zar si ga ubio nakon {to je rekao La ilahe illelah? [ta }e{ sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ ′Allahov Poslani~e, on je to rekao samo zato da bi se spasio′ - re~e Usama, a on re~e: ′Jesi li otvorio njegovo srce?′ Zatim je on po~eo ponavljati: ′Ko }e ti pomo}i zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ toliko puta, kako kaè Usama: ′...da sam poèlio da nisam primio islam prije toga dana.′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!″ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah za{titnik i Gospodar i da vas On pomaè protiv va{ih neprijatelja. A divan li je On za{titnik i divan li je On pomaga~!″

″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siro~adi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve moè...″/41/

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvi{eni

je samo ovom ~asnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomo} konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A ″fej'un″ jeste ono {to se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono {to ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, dìzja, harad` i tome sli~no. Ovo je stav [afije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovje}uju, pa ″fej'om″ nazivaju ratni plijen i obratno.

Oni koji prave razliku izme|u ta dva termina kaù: Ajet u suri El-Ha{r: ″Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu i bli`njima njegovim...″ (59:7) objavljen je povodom ″fej'a″, a ovaj ajet:

,


″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...″ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepu{taju vladaru kaù: Nema proturje~nosti izme|u ovog ajeta u suri El- -Ha{r i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, rije~i Uzvi{enog: ″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...″ potvr|uju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa ~ak i iz igle i konca. Allah Uzvi{eni kaè: ″A onaj ko ne{to utaji - donijet }e na Sudnji dan to {to je utajio... (3:161) ″

″...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.″ Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono {to je rekao Ibn-Abbas, r.a.: /390/ ″Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao neku ~etu u akciju pa oni do{li sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je me|u pet kategorija. Zatim je prou~io: ′I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...′″ Rije~i da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove rije~i: “Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji!″ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, s.a.v.s., jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi tako|er smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvr|uje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: ″Jedan ashab je rekao: /391/ ′Do{ao sam do Vjerovjesnika, s.a.v.s., u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslani~e, {ta kaè{ o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a ~etiri petine pripadaju voj-nicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome pre~i od nekog drugog? A on je rekao: Nema. âk ni dijelu ratnog plijena koji izvadi{ iz svoga dèpa, ti nisi pre~i od svoga brata muslimana.″

Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: ″Dio Allaha i Poslanika, s.a.v.s., u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, s.a.v.s. - moè ga uzeti i raditi sa njim {ta god on ho}e.″ Ovo je najobuhvatniji i najop{irniji stav i po njemu Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa dijelom koji mu je Allah odredio moè raditi {ta god ho}e i podijeliti ga kome god ho}e od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, r.a., pa su se prisje}ali hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: ″O Ubade, {ta je ono Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva

iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo njenu kostrijet me|u vrhove svojih prstiju i rekao: ′Ova je deva dio va{eg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono {to je {iveno, i ono {to je ve}e i ono {to je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat }e sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bli`njih i daljnjih ljudi i ne obra}ajte pa`nju ni na ~iji prigovor u onome {to radi Allaha radite. Izvr{avajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod ku}a. Borite se na Allahovom putu, zaista je dìhad jedan od dènetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spa{ava od brige i tuge.′″

Ovaj hadis je hasen /dobar/ i zna~ajan, a nisam na{ao u {est odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sli~nu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U njemu se navodi ovaj doga|aj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih rije~i: ″...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En- Nesai navode i od Omera ibn Anbese.

Vjerovjesnik bi, s.a.v.s., iz ratnog plijena odabirao ne{to za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir e{-[a'bi, pa je to onda ve}ina islamskih u~enjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati ma~ ″zul-fikar″ i dio plijena koji pripada vo|i.

Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ ″Bili smo u Mirbedu kada je do{ao neki ~ovjek nose}i komad koè. Mi smo ga pro~itali, a na njemu je pisalo: ′Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Benu-Zuhejru ibn Akje{u: Ako posvjedo~ite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., i dio koji pripada vo|i, bit }ete sigurni pod za{titom Allaha i Njegovog Poslanika.′ ′Ko ti je ovo napisao′ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ′Allahov Poslanik, s.a.v.s.′″

Ovi su hadisi pouzdani i oni potvr|uju i oja~avaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono {to on ho}e, {to je jedna od stvari koje samo njemu, s.a.v.s., pripadaju. Drugi islamski u~enjaci kaù da petinom ratnog plijena raspolaè vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao {to raspolaè i imovinom iz ″fej'a″. Na{ {ejh, imam i istaknuti u~enjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaè: ″Ovo je stav Malika i ve}ine u~enjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.″

Pored toga, postoje razli~ita mi{ljenja o tome {ta nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kaù da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i jo{ nekih, a za njegovu potvrdu


navodi se jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s. Drugi kaù da se taj dio treba utro{iti u ono {to je interes muslimana. Tre}i kaù da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siro~adi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Dèrir et-Taberi. êtvrti kaù da se Vjerovjesnikov, s.a.v.s., dio i dio njegove rodbine raspore|uju siro~adi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kaù da se ~itava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, s.a.v.s.

Na kraju je usagla{en stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - tro{e na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, r.a. El-A'me{ prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, s.a.v.s., dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoruànje. Ja sam ga upitao: ′A {ta je Alija o tome rekao?′ A on mi je odgovorio: ′On je bio najve}i pobornik toga.351 A dio koji je pripadao Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini dijeljen je potomcima Ha{ima i Abdul-Muttaliba.′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i siro~adi″, tj. siro~adima siroma{nih muslimana, ″...i siromasima″ - to su oni kojima je potrebna pomo}, koji nemaju osnovne potrep{tine za ìvot, ″...i putnicima - namjernicima″. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skra}uju namazi, a nemaju ono {to im je potrebno za taj put. Ovo }e biti op{irnije obra|eno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo.352

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em″, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono {to je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ ″Nare|ujem vam ~etvero a zabranjujem vam ~etvero. Nare|ujem vam da vjerujete u Allaha.″ Zatim je rekao: ″A znate li {ta je vjerovanje u Allaha? To je svjedo~enje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...″ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena ozna~eno kao sastavni dio imana.

Mukatil ibn Hibban o rije~ima Uzvi{enog: ″...i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede″ kaè: tj. u pogledu podjele.353 Zatim Uzvi{eni kaè:

351 Ovo je stav velikog broja islamskih učenjaka, Allah im se smilovao. 352 Pogledaj tumačenje 60. ajeta sure Et-Tevbe. 353 Misli se na podjelu ratnog plijena prema kojoj petina pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, a četiri petine učesnicima u borbi, što je objavljeno na Dan pobjede, tj. na Dan Bedra. A ta petina pripada

Allahu i Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima.

″...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve moè...″ Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je u~estvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a desila se sedamnaestog dana ramazana - {to poznavaoci Poslanikovog ìvotopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mi{ljenju ve}ine tada je bio petak, a Allah Uzvi{eni najbolje zna.

″...kada ste vi bili u dolini bliòj, oni u dolini daljoj, a karavana niè vas. I da ste se do-govarali o vremenu borbe, ne biste se do-govorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije o~igledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledna dokaza - a Allah doista sve ~uje i sve zna...″/42/

″

Govore}i o Danu pobjede, Uzvi{eni kaè:

″...kada ste vi bili u dolini bliòj , tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila blià Medini, ″...oni″, tj. i kada su mu{rici bili odsjeli ″...u dolini daljoj″, tj. daljoj od Medine prema Meki, ″...a karavan″, tj. trgova~ki karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan ″...niè vas″, tj. u pravcu mora.

″I da ste se dogovarali″, tj. vi i mu{rici o mjestu i vremenu borbe, ″...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili″. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: ″Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saop}eno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste iza{li pred njih.″

″...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi″, tj. da Allah Svojom mo}i sprovede ono {to je On htio: da osnaì islam i njegove pripadnike i ponizi mnogobo{tvo i njegove sljedbenike, bez obzira na va{e mi{ljenje. To {to je èlio On Svojom je dobrotom i uradio.

U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da presretnu kurej{ijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni o~ekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurej{ijama: ′Bog je spasio na{ karavan, kapital i ljude,


pa se vratite.′ Me|utim, Ebu-Dèhl je rekao: ′Tako mi Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do Bedra′ - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi odràvali svoje sajmove - ′pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje }e nam pjevati! Arapi }e ~uti za nas i na{ pohod, pa }e nas se uvijek bojati!′″354

/395/ Zatim Ka'b pri~a: ″Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribliìo Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dje~aka koji su bili ku-rej{ijske vodono{e. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadàd`. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on rekao: ′Recite mi ne{to o Kurej{ijama.′ Oni mu reko{e: ′Oni su iza ovog pje{~anog brda koje vidi{ u ovoj bliòj dolini.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: ′Koliko ih je?′, a oni odgovori{e: ′Mnogo.′ ′Kako su opremljeni?′ - upita ih on, a oni odgovori{e: ′Ne znamo.′ ′Koliko deva kolju svakog dana?′ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ′Jednog dana devet, a drugog deset.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: ′Njih ima izme|u devet stotina i hiljadu.′ Nakraju on upita: ′Ko je me|u njima od njihovih velikodostojnika?′, a oni mu odgovore: ′Utbe ibn Rebi'a, [ejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hi{am, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El- Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevf

Documents

EL - ENFAL /PLIJEN · 2005. 5. 12. · podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih . 8 El - Enfal / Plijen 527 dijelova /ruknova/: