Embed Size (px)
Citation preview
ELABORAT ZAŠTITNIH ZONA VODOCRPILIŠTA VELIKA GORICA
Voditelj projekta: Dekan:
Prof.dr.sc. Andrea Bačani Prof.dr.sc. Goran Durn
Zagreb, 2009.
PROJEKTNI ZADATAK: ELABORAT ZAŠTITNIH ZONA VODOCRPILIŠTA VELIKA GORICA
NARUČITELJ: ZAGREBAČKA ŽUPANIJA IZVRŠITELJ: RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET
Zavod za geologiju i geološko inženjerstvo VODITELJ PROJEKTA: Prof.dr.sc. Andrea Bačani, dipl.ing.geol. SURADNIK: Doc.dr.sc. Kristijan Posavec, dipl.ing.geol. IZRAĐENO POD NADZOROM STRUČNOG POVJERENSTVA:
Predsjednik: 1. Roman Rodić, predstavnik Zagrebačke županije, zamjenik župana Članovi: 2. Nenad Babić, predstavnik Zagrebačke županije, Upravni odjel za promet i
infrastrukturu 3. Mladen Beck, predstavnik Zagrebačke županije, Upravni odjel za promet i
infrastrukturu 4. Zlatko Dražetić, predstavnik Zagrebačke županije, Zavod za prostorno uređenje i
zaštitu okoliša 5. Ljiljana Adamić-Antolović, predstavnica Zagrebačke županije, Upravni odjel za
gospodarstvo 6. Vjekoslava Zagotta, predstavnica Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i
vodnoga gospodarstva 7. Zoran Knežević, predstavnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i
vodnoga gospodarstva 8. Renata Kolačević, predstavnica Hrvatskih voda 9. Ana-Maria Šare, predstavnica Hrvatskih voda 10. Zlatko Habdelić, predstavnik grada Svete Nedelje 11. Željko Kovačić, predstavnik grada Samobora 12. Mladen Čunčić, predstavnik grada Velike Gorice 13. Marko Ružić, predstavnik grada Velike Gorice 14. Berislav Kenji, predstavnik grada Zaprešića 15. Stjepan Uzbašić, predstavnik VG Vodoopskrba d.o.o. 16. Božo Gulić, predstavnik Zaprešić d.o.o.
SADRŽAJ
1. Uvod ................................................................................................................................... 1
2. Tehnički opis vodozahvatnih objekata.............................................................................. 3 2.1. Tehnički opis vodozahvatnih objekata na crpilištu Velika Gorica ............................ 3
3. Prijedlog granica zona sanitarne zaštite crpilišta Velika Gorica .................................... 5 3.1. Simulacije toka podzemne vode................................................................................. 5
3.1.1. Općenito ............................................................................................................. 5 3.1.2. Matematički model........................................................................................... 12 3.1.3. Računalni model - programski paket korišten za određivanje zaštitnih zona vodocrpilišta Velika Gorica ............................................................................................. 13 3.1.4. Osnovne postavke modela zagrebačkog vodonosnog sustava ......................... 13
3.1.4.1. Definiranje domene modela ..................................................................... 13 3.1.4.2. Diskretizacija domene modela i vremena simulacije ............................... 13 3.1.4.3. Odabir piezometara za kalibraciju i obrada podataka izmjerenih razina podzemne vode na piezometrima................................................................................. 17 3.1.4.4. Obrada i unos podataka o zdencima i crpljenju na crpilištima ................ 19 3.1.4.5. Parametri vodonosne sredine i njihova prostorna raspodjela................... 19 3.1.4.6. Definiranje početnih uvjeta ...................................................................... 24 3.1.4.7. Definiranje graničnih uvjeta..................................................................... 25
3.1.5. Kalibracija modela ........................................................................................... 29 3.1.6. Prikaz rezultata kalibracije modela .................................................................. 29
3.2. Postupak izrade prijedloga zona sanitarne zaštite crpilišta u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/2002) ................................................. 30 3.3. Prijedlog granica zona sanitarne zaštite crpilišta u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/2002).................................................. 34
4. Hidrogeološki opisi zona ................................................................................................. 36 4.1. Općenito ................................................................................................................... 36 4.2. Geološke značajke.................................................................................................... 36 4.3. Hidrogeološke značajke ........................................................................................... 39 4.4. Zalihe podzemnih voda ............................................................................................ 41
5. Hidrološke značajke ........................................................................................................ 43 5.1. Otjecanje................................................................................................................... 43 5.2. Klimatske značajke .................................................................................................. 50
6. Kakvoća podzemne vode.................................................................................................. 54
7. Katastar onečišćivača ...................................................................................................... 62
8. Prijedlog mjera zaštite, uključujući mjesta za postavljanje oznaka odgovarajućih zona zaštite........................................................................................................................................ 64
8.1. Mjere zaštite ............................................................................................................. 64 8.2. Mjesta za postavljanje oznaka odgovarajućih zona ................................................. 71
9. Prijedlog sanacijskih zahvata na postojećim objektima unutar zona ........................... 72
10. Prijedlog režima rada crpilišta.................................................................................... 75
11. Izvor podataka ............................................................................................................. 76
Popis priloga:
Prilog 1 Zaštitne zone izvorišta Velika Gorica
Prilog 2 II. zaštitna zona izvorišta Velika Gorica
Prilog 3 I. zaštitna zona izvorišta Velika Gorica
1
1. Uvod
Prema ugovoru (klasa: 325-01/07-01/03, ur.br. 238/1-03-08-43) sklopljenom između
Zagrebačke županije (Naručitelj) i Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta (Izvršitelj), od
25.03.2008. god., Izrađivač se obvezao izraditi Elaborat zaštitnih zona izvorišta na području
Zagrebačke županije, a prema Projektnom zadatku Naručitelja kojim su za crpilišta: Šibice,
Bregana, Strmec, Slapnica i Velika Gorica bili predviđeni slijedeći radovi:
1. Prikupljanje i sistematizacija svih dostupnih vodoistražnih radova provedenih prije
donošenja postojećih Odluka i pripadajućih im zona zaštite.
2. Prikupljanje i sistematizacija svih dostupnih vodoistražnih radova provedenih nakon
donošenja postojećih Odluka i pripadajućih im zona zaštite i prijedloga Odluka.
3. Analiza svih raspoloživih vodoistražnih radova te utvrđivanje vjerodostojnosti istih.
4. Analiza stanja u prostoru koji zahvaćaju postojeće zone zaštite, a naročito s aspekta
zatečenih i potencijalnih mogućih zagađivača vodonosnika (detaljan prikaz zagađivača
i utjecaj na vodonosnik).
5. Analiza zaliha podzemnih voda, te konstatacija stanja u smislu količine i kvalitete
vode.
6. Analiza izdašnosti pojedinog vodocrpilišta i razradba mogućih režima rada
vodocrpilišta.
7. Prikaz i analiza dostupnih podataka o vremenu zadržavanja pri horizontalnom toku
vodonosnika i vertikalnom procjeđivanju u području zone zaštite.
8. Izrada matematičkog modela strujanja podzemne vode na očekivanim priljevnim
područjima vodocrpilišta sa određenjem vremena dotoka do crpilišta za visoke i niske
vode na osnovu čega će se odrediti konačne granice vodozaštitnih zona.
2
9. Interpretacija svih naprijed izloženih podataka, te donošenje ocjene o
a) vjerodostojnosti i potvrdi postojećih zona zaštite vodocrpilišta po Odluci ili
prijedlogu Odluke.
b) korekciji postojećih zona zaštite po Odluci ili prijedlogu Odluke, a temeljem
postojećih vodoistražnih radova.
c) potrebi provedbe dodatnih vodoistražnih radova.
10. U slučaju ocjene kao pod 9/a i 9/b potrebno je izraditi prijedlog jedinstvene Odluke za
vodocrpilišta na području Zagrebačke županije (Strmec, Šibice, Bregana, Slapnica i
Velika Gorica) sukladno Pravilniku (NN 55/02) koja uključuje i:
a) Prijedlog mjera zaštite, uključujući mjesta za postavljanje oznaka odgovarajućih
zona
b) Program sanacijskih zahvata na postojećim objektima unutar zona (prema potrebi i
prioritetima)
c) Zone zaštite ili korekcije zona zaštite prikazati na grafičkim podlogama 1:25000,
1:5000 i 1:1000 i opisno te sve podatke obraditi GIS tehnologijom.
11. U slučaju ocjene pod 9/c ponoviti radnje pod 10 s time da se kroz aktivne
mjere zaštite predloži detaljan Program dodatnih vodoistražnih radova za svako
vodocrpilište zasebno, s istaknutim terenskim i kabinetskim radovima te dinamikom
istraživanja.
Zadatak je u cijelosti obavljen, a rezultati radova su prikazani na način kako to predviđa
Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/02). u tri odvojena elaborata.
S obzirom da crpilišta Strmec, Šibice i Bregana pripadaju samoborskom vodonosniku
međuzrnske poroznosti, crpilište Velika Gorica zagrebačkom vodonosniku međuzrnske
poroznosti, a izvorište Slapnica krškom vodonosniku sekundarne poroznosti izrađena su tri
elaborata. Ovaj elaborat se odnosi na crpilište Velika Gorica.
Rezultati su prikazani u nastavku teksta. Svi podaci i grafički prilozi organizirani su kao
GIS projekt i zajedno s tekstualnim dijelom snimljeni na DVD koji je priložen ovom
elaboratu.
3
2. Tehnički opis vodozahvatnih objekata
2.1. Tehnički opis vodozahvatnih objekata na crpilištu Velika Gorica
Crpilište Velika Gorica smješteno je zapadno od Grada Velike Gorice (sl. 2.1), a služi za
vodoopskrbu Grada Velike Gorice i Grada Zagreba. Crpilište se sastoji od 5 bušenih zdenaca,
a s radom je počelo 1987. godine. Zdenci su dubine od 35.8 m do 46 m. Tehnički podaci
zdenaca prikazani su u tablici 2.1.
Zdenci zahvaćaju aluvijalni šljunčano-pjeskoviti vodonosni sloj, koji je bušenjem
ustanovljen na dubinskom intervalu od približno 4 do 44 metra. Vodonosni horizont je
izgrađen od sitnozrnog do krupnozrnog šljunka s većim udjelom krupnozrnog pijeska. U
krovini je prašinasta, polupropusna glina. Podina je razvijena nejednoliko. Neke od bušotina
nabušile su glinu na dubini od 79 metara, dok je na drugima u podini nabušen prašinasti
pijesak. Karakterističan litološki stup na području crpilišta Velika Gorica prikazan je na slici
2.2.
Slika 2.1. Situacija crpilišta Velika Gorica
4
Tablica 2.1. Tehnički podaci zdenaca na crpilištu Velika Gorica
Zdenac X [m] Y [m] Dubina bušenja [m] Interval filtra od [m] Interval filtra do [m]
B-1 5581496.86 5064524.74 35.80 12.20 32.20
B-2 5581792.54 5064404.53 35.80 12.20 32.20
B-3 5581140.76 5064653.34 35.80 12.20 32.20
B-4 5581406.33 5064805.33 46.00 10.00 34.00
39.00 43.00
B-5 5581504.89 5064191.62 46.00 15.00 43.00
Slika 2.2. Karakterističan litološki stup na području crpilišta Velika Gorica
5
3. Prijedlog granica zona sanitarne zaštite crpilišta Velika Gorica
3.1. Simulacije toka podzemne vode
3.1.1. Općenito
Model toka podzemne vode kreiran je za potrebe simulacija toka podzemne vode i
trasiranja čestica s ciljem određivanja odnosno delineacije zaštitnih zona vodocrpilišta Velika
Gorica. Rezultati simulacije toka i trasiranja čestica korišteni su za procjenu druge i treće
zaštitne zone vodocrpilišta kako je to definirano Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne
zaštite (NN br. 55/02).
Konceptualni model zagrebačkog vodonosnog sustava definiran je koristeći bazu podataka
i bazu znanja projekta Evidencija i gospodarenje podzemnim vodama (EGPV i EGPV-GIS).
U radu je korišten ArcView GIS program u čijim projektima je integrirana EGPV baza
podataka i baza znanja zajedno sa grafičkim vektorskim i rasterskim podlogama. Obrada i
priprema podataka o razinama podzemne vode, zdencima i crpljenju na crpilištima,
vodostajima Save te dotjecanja/otjecanja na rubnim granicama modela napravljena je uz
pomoć programa Microsoft Excel te internih namjenskih programa razvijenih u Visual Basic
for Applications programskom jeziku.
Geološka i hidrogeološka konceptualizacija zagrebačkog vodonosnog sustava opisana je u
poglavljima 4.2 i 4.3.
Za potrebe simulacija toka podzemne vode ukazala se potreba za izradom karata izohipsi
reljefa (sl. 3.1), izostrata podine pokrova (sl. 3.2), podine aluvijalnih krupnoklastičnih
sedimenata (sl. 3.3) te podine proluvijalnog i jezersko-barskog litofacijesa (sl. 3.4) (EGPV,
1999). Te karte su poslužile kao osnova za definiranje trodimenzionalnog modela
zagrebačkog vodonosnog sustava (sl. 3.5).
Konceptualni model rubnih granica modela opisan je u hidrauličkom smislu nepropusnom
granicom na sjeveru, granicom dotjecanja na zapadu te granicom dotjecanja (slabe i ne do
kraja poznate propusnosti) na jugu. Glavna granica otjecanja je na istoku. Rubne granice
modela simulirane su 2. tipom graničnih uvjeta (Neuman). Granice unutar vodonosnog
sustava čini rijeka Sava koja je simulirana 1. tipom graničnih uvjeta (Dirichlet) od hidrološke
stanice Podsused-Žičara odnosno od rubne granice modela do hidrološke stanice Zagreb te 3.
tipom graničnih uvjeta (Cauchy) od hidrološke stanice Zagreb do hidrološke stanice Rugvica
odnosno do rubne granice modela (sl. 3.6). Granični uvjet 2. tipa (Neuman) također
predstavlja i infiltracija koja je procijenjena na 10% ukupnih oborina.
6
Slika 3.1. Izohipse reljefa
7
Slika 3.2. Izostrate podine pokrova
8
Slika 3.3. Izostrate podine aluvijalnih krupnoklastičnih sedimenata (1. vodonosni sloj)
9
Slika 3.4. Izostrate podine proluvijalnog i jezersko-barskog litofacijesa (2. vodonosni sloj)
10
Slika 3.5. Trodimenzionalni model zagrebačkog vodonosnog sustava
11
Slika 3.6. Hidrauličke granice modela zagrebačkog vodonosnog sustava
12
3.1.2. Matematički model
Trodimenzionalno gibanje podzemne vode konstantne gustoće kroz porozni medij može se
opisati parcijalnom diferencijalnom jednadžbom:
thSW
zhK
zyhK
yxhK
x szzyyxx ∂∂
=−⎟⎠⎞
⎜⎝⎛
∂∂
∂∂
+⎟⎟⎠
⎞⎜⎜⎝
⎛∂∂
∂∂
+⎟⎠⎞
⎜⎝⎛
∂∂
∂∂ (1)
gdje su
yyxx KK , i zzK vrijednosti hidrauličke vodljivosti u smjeru x, y i z koordinatnih osi za
koje se pretpostavlja da su paralelne s glavnim osima hidrauličke vodljivosti [LT-1];
h je piezometarska razina [L];
W je volumetrijski fluks po jediničnom volumenu i predstavlja izvor/ponor vode [T-1];
Ss je specifično uskladištenje vodonosnika [L-1]; i
t je vrijeme [T].
Generalno, Ss, Kxx, Kyy i zzK mogu biti funkcije prostora (Ss = Ss(x, y, z), ( )zyxKK xxxx ,,= ,
itd.), a W može biti funkcija prostora i vremena (W=W(x, y, z, t)). Jednadžba (1) opisuje
gibanje podzemne vode u neravnotežnim uvjetima u heterogenoj i anizotropnoj poroznoj
sredini, pri pretpostavci da su glavne osi hidrauličke vodljivosti paralelne s osi koordinatnog
sustava.
Jednadžba (1), zajedno s početnom raspodjelom razine podzemne vode (početni uvjet) te
definiranim dotjecanjima/otjecanjima i/ili potencijalom na granicama vodonosnika (granični
uvjeti) čini matematički model gibanja vode u vodonosniku.
Osim za vrlo jednostavne sustave, analitička rješenja jednadžbe (1) rijetko su moguća pa se
stoga moraju primijeniti različite numeričke metode da bi se dobilo približno rješenje. Jedan
od takvih pristupa je metoda konačnih diferencija kojom se kontinuirani sustav opisan
jednadžbom (1) zamjenjuje konačnim setom diskretnih točaka u prostoru i vremenu, a
parcijalne derivacije se zamjenjuju s konačnim diferencijama (terminima računatim iz razlika
vrijednosti piezometarske razine u tim točkama). Taj proces vodi do sustava linearnih
algebarskih jednadžbi, a rješenje tog sustava daje vrijednosti piezometarske razine u
određenim točkama i vremenima. Te vrijednosti predstavljaju približne vrijednosti raspodjele
razina podzemne vode u odnosu na vrijednosti kakve bi bile dobivene analitičkim rješenjem
parcijalne diferencijalne jednadžbe toka podzemne vode.
13
3.1.3. Računalni model - programski paket korišten za određivanje zaštitnih zona vodocrpilišta Velika Gorica
Kriterij za odabir računalnog programa bio je da njegove mogućnosti budu prikladne
zadatku i karakteristikama zagrebačkog vodonosnog sustava. Program je trebao adekvatno
opisati mehanizme toka u opisanim litostratigrafskim i hidrološkim okolnostima.
Za simulacije toka podzemne vode odabran je MODFLOW program (McDonald &
Harbaugh, 1988) koji se danas u svijetu vrlo često koristi za simulacije toka podzemne vode, a
za simulacije trasiranja čestica odabran je MODPATH program (Pollock, 1989a). Programi
MODFLOW i MODPATH su sastavni dio programskog paketa Visual Modflow Pro 4.3
(http://www.swstechnology.com/software_product.php?ID=12) koji je korišten za potrebe
izrade ovog zadatka, a koji predstavlja grafičko sučelje uz pomoć kojeg se vrši unos ulaznih
podataka i kreiranje ulaznih datoteka za MODFLOW i MODPATH programe, provođenje
simulacija te prikaz i statistička obrada rezultata simulacija. Detaljni opis karakteristika ovog
programskog paketa može se dobiti na gore navedenoj web adresi.
3.1.4. Osnovne postavke modela zagrebačkog vodonosnog sustava
3.1.4.1. Definiranje domene modela
Domenu modela zagrebačkog sustava podzemnih voda uvjetuju holocenski sedimenti prve
i druge savske terase (šljunci, pijesci, gline) te aluvijalni nanosi Save i većih vodotoka (šljunci
i pijesci) koji se protežu duž Save. Sjeverna i južna granica domene modela definirane su
granicom kvartara, zapadna granica definirana je podsusedskim pragom dok je istočna granica
definirana jednim dijelom kanala Sava-Odra i potezom G. Podotočje – Bukevje (vidi sl. 3.6)
iz razloga što su smjerovi toka podzemne vode na tom području manje-više okomiti na taj
potez te je to olakšalo proračun otjecanja po toj granici.
3.1.4.2. Diskretizacija domene modela i vremena simulacije
a) Diskretizacija domene modela
Diskretizacijom se domena modela zagrebačkog vodonosnog sustava podijelila na niz
manjih cjelina odnosno ćelija pravokutnog oblika. Ovakvu diskretizaciju uvjetuje
MODFLOW koji tok podzemne vode simulira koristeći pristup konačnih diferencija (vidi
poglavlje 3.1.3). Diskretizacija je primarno omogućila definiranje heterogenosti sustava. Na
diskretizaciju domene modela utjecali su sljedeći faktori:
14
Cilj modeliranja koji je utjecao na veličinu domene i područja veće diskretizacije.
Lokacije crpilišta koje su utjecale na veću diskretizaciju prostora.
Numerička stabilnost koja je utjecala na odnos veličina dviju susjednih ćelija.
Konfiguracija odnosno brzina računala koja je utjecala na ukupan broj ćelija.
Prosječna horizontalna diskretizacija domene modela iznosila je 150 m × 150 m dok su
područja od većeg interesa imala diskretizaciju 100 m × 100 m (sl. 3.7).
Osnovna vertikalna diskretizacija domene modela bazirana je na geološkoj i
hidrogeološkoj konceptualizaciji kako je to prikazano u poglavlju 4.2 i 4.3, što znači da je
sustav u osnovi podijeljen na 3 sloja: površinski pokrov, 1. vodonosni sloj (aluvijalni
litofacijes) i 2. vodonosni sloj (proluvijalni i jezersko-barski litofacijes) (sl. 3.8).
Za trodimenzionalno definiranje zagrebačkog vodonosnog sustava korištene su karte
rasprostranjenosti i nadmorskih visina podina aluvijalnih krupnoklastičnih sedimenata
(izostrate aluvija), proluvijalnog i jezersko-barskog litofacijesa (izostrate sustava) te
površinskog pokrivača (izostrate pokrova) (vidi sl. 3.2 do sl. 3.4). Karte izostrata su uz pomoć
namjenskih programa prevedene u 3D digitalni oblik. Digitalni model reljefa kreiran je na
osnovu topografskih karata M 1:25000 (ekvidistanca = 10 m). Tako kreirane izostrate i
izohipse površine korištene su kod kreiranja trodimenzionalnog modela zagrebačkog
vodonosnog sustava (vidi sl. 3.5).
15
Slika 3.7. Horizontalna diskretizacija modela sa situacijom presjeka A – A'
16
Slika 3.8. Vertikalna diskretizacija modela – presjek A – A'
17
b) Diskretizacija vremena simulacije
S obzirom na raspoloživa mjerenja vodostaja Save na dnevnoj bazi, procijenjenom
dotjecanju odnosno otjecanju na granicama na dnevnoj bazi te crpljenju na crpilištima na
mjesečnoj bazi, vremenski interval u simulacijama iznosio je 1 dan. Za nestacionarne
simulacije Visual Modflow automatski spaja sve podatke s različitim vremenskim nizovima
na granicama ili pak crpljenja na zdencima u sebi specifičan format stresnog perioda koji on
zahtijeva. Stresni period se definira kao vremenski period u kojem su svi stresovi odnosno
utjecaji (granični uvjeti, crpne količine itd.) na sustav konstantni. S obzirom da su mjerenja
crpnih količina, vodostaja ili pak piezometarskih razina na osnovu kojih se procjenjuju
dotjecanja/otjecanja rijetko sinkronizirana u terminima stresnih perioda, Visual Modflow
spaja sve vremenske raspone da utvrdi dužinu svakog stresnog perioda za nestacionarnu
simulaciju. Kao rezultat toga korisnik ne može direktno utjecati na broj ili duljinu stresnih
perioda, već samo indirektno. Indirektno može utjecati na način da definira crpne količine,
granične uvjete (dotjecanje/otjecanje) ili vodostaje npr. za svaki dan ili pak za svaki mjesec.
Na taj način će vremenska diskretizacija biti na dnevnoj odnosno mjesečnoj bazi, što znači da
će jedan stresni period odgovarati vremenskom intervalu od jednog dana odnosno jednog
mjeseca.
3.1.4.3. Odabir piezometara za kalibraciju i obrada podataka izmjerenih razina
podzemne vode na piezometrima
Odabir piezometara za kalibraciju napravljen je na osnovu EGPV baze podataka o
piezometrima. EGPV baza podataka raspolaže mjerenjima razina podzemne vode od strane
Državnog Hidrometeorološkog Zavoda i Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. u razdoblju od 1950.
do 2006. godine.
Za potrebe odabira piezometara za kalibraciju kreiran je program koji je u bazi podataka
pretraživao sve piezometre koji su imali mjerenja u razdoblju simulacije. Program je nakon
pretraživanja izdvajao šifre piezometara, njihove koordinate, kote filtra i mjerenja razine
podzemne vode te sve podatke spremao u ASCII datoteku sa strukturom koju zahtijeva Visual
Modflow za automatski unos (“Import”) podataka. Na taj način se omogućilo brzo i
jednostavno izdvajanje svih raspoloživih piezometara za kalibraciju s pripadnim
koordinatama, kotama filtra i mjerenjima razina podzemne vode za simulirano razdoblje.
Izdvojeno je 227 piezometara za kalibraciju (sl. 3.9). Na slici 3.9 prikazana je situacija
piezometara za kalibraciju.
18
Slika 3.9. Prostorni raspored piezometara za kalibraciju
19
3.1.4.4. Obrada i unos podataka o zdencima i crpljenju na crpilištima
Organizacija podataka o crpljenju na crpilištima provedena je na sličan način kao i
organizacija podataka o razinama podzemne vode. Podaci o crpljenju na crpilištima mjereni
od strane Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. sistematski su organizirana u okviru EGPV projekta.
Obrađena su crpilišta Stara Loza, Prečko, Horvati, Zadarska, Vrbik, Kruge, Žitnjak, Sašnjak,
Petruševec, Ivanja Reka, Zapruđe, Mala Mlaka i Velika Gorica. Dostupni podaci o crpljenju
na crpilištima odnosili su se na ukupne mjesečne količine crpljenja na pojedinom crpilištu. Iz
tog razloga se u simulacijama mjesečna crpna količina raspodijelila u jednakim omjerima na
ukupan broj aktivnih zdenaca na pojedinom crpilištu.
3.1.4.5. Parametri vodonosne sredine i njihova prostorna raspodjela
Za definiranje početnih vrijednosti parametara vodonosne sredine zagrebačkog
vodonosnog sustava i njihove početne prostorne raspodjele u modelu, korištena je baza
podataka koja je sastavni dio geografskog informacijskog sustava projekta EGPV. Baza
podataka sadrži oko 350 diskretnih vrijednosti za hidrauličku vodljivost koja je određivana na
području zagrebačkog vodonosnog sustava. Ova količina podataka ne omogućava detaljnu
procjenu parametara i njihove prostorne raspodjele u svakom dijelu zagrebačkog vodonosnog
sustava. Zbog toga se težilo da prostorna raspodjela parametara u modelu opisuje prosječnu
hidrauličku vodljivost pojedinih dijelova zagrebačkog vodonosnog sustava. S obzirom da
vrijednosti za hidrauličku vodljivost u bazi variraju od 10-9 cm/s do 70 cm/s, vrijednosti manje
od 10-3 cm/s i veće od 3.5 cm/s nisu uzete u obzir iz razloga što one ne odgovaraju prosječnim
vrijednostima hidrauličke vodljivosti zagrebačkog vodonosnog sustava već definiraju uvjete
na malim područjima horizontalnog i vertikalnog prostiranja u vodonosnom sustavu. Vrlo
male ili pak vrlo velike vrijednosti hidrauličke vodljivosti narušavaju prostornu raspodjelu
parametara koja opisuje prosječne karakteristike vodonosnog sustava.
Nakon reduciranja podataka za hidrauličku vodljivost preostalo je 278 diskretnih
vrijednosti za definiranje prostorne raspodjele parametara u modelu. S obzirom da se
vrijednosti hidrauličke vodljivosti odnose na određene dubinske intervale vodonosnog sustava
bilo je potrebno izdvojiti vrijednosti hidrauličke vodljivosti čiji interval određivanja pripada
isključivo pokrovnim naslagama, zatim prvom vodonosnom sloju te drugom vodonosnom
sloju. To je omogućilo zonarnu prostornu raspodjelu hidrauličke vodljivosti za prvi i drugi
vodonosni sloj. Podataka o uskladištenju i poroznosti ima vrlo malo tako da su ti podaci
većinom uzimani iz literature (Spitz & Moreno, 1996), a prema litološkim podacima iz
20
strukturnih bušotina za pojedino područje. Kod prostorne raspodjele parametara uskladištenja
i poroznosti koristila se ista zonarna prostorna raspodjela kao i kod hidrauličke vodljivosti.
a) Prostorna raspodjela parametara pokrovnih naslaga
Postoje dva uobičajena pristupa problemu prostorne raspodjele hidrauličke vodljivosti
vodonosnog sustava.
Prvi način je da koristimo efektivnu sredinu mjerenih podataka hidrauličke vodljivosti, bilo
za cijeli vodonosni sustav ili što je češće za pojedini sloj vodonosnog sustava. Zbog malog
broja podataka o hidrauličkoj vodljivosti za pokrovne naslage zagrebačkog vodonosnog
sustava, kod određivanja prostorne raspodjele hidrauličke vodljivosti primijenjen je ovaj
pristup. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da unutar dane hidrogeološke jedinice,
hidraulička vodljivost često slijedi logaritamsku normalnu (ili lognormalnu) razdiobu. Za
lognormalnu razdiobu podataka, efektivna sredina se najbolje opisuje geometrijskom
sredinom. Korištenje efektivne sredine hidrauličke vodljivosti uvelike pojednostavljuje
prostornu raspodjelu parametara i pogodno je za simuliranje prosječnog odaziva vodonosnog
sloja. Koristeći ovaj pristup određena je efektivna sredina hidrauličke vodljivosti za pokrovne
naslage.
b) Prostorna raspodjela parametara prvog i drugog vodonosnog sloja
Drugi način određivanja prostorne raspodjele parametara vodonosne sredine, a koji je
korišten kod određivanja prostorne raspodjele parametara za prvi i drugi vodonosni sloj,
vezan je uz varijacije mjerenih vrijednosti parametara na osnovu kojih se kreira zonarna
prostorna raspodjela parametara metodama interpolacije. Ta distribucija može biti
jednostavna te sadržavati samo nekoliko zona od kojih je svaka karakterizirana uniformnom
raspodjelom parametara ili pak može biti toliko kompleksna koliko to omogućavaju
najsofisticiranije geostatističke tehnike.
S obzirom na izrazito neravnomjeran prostorni raspored postojećih podataka te pojave vrlo
različitih vrijednosti hidrauličke vodljivosti na malim udaljenostima, korištenje geostatističkih
interpolacijskih metoda nije rezultiralo adekvatnim procjenama prostorne raspodjele
parametara zagrebačkog vodonosnog sustava. Iz tog razloga se pristupilo određivanju
prostorne raspodjele parametara uz pomoć jednostavne zonacije.
U procesu kalibracije vrijednosti i prostorna raspodjela parametara vodonosne sredine
zagrebačkog vodonosnog sustava su prilagođavane u odnosu na početnu prostornu raspodjelu
parametara koja je definirana na osnovu EGPV baze podataka. Na slikama 3.10 i 3.11
21
prikazana je prostorna raspodjela hidrauličke vodljivosti K za prvi i drugi vodonosni sloj
zagrebačkog vodonosnog sustava.
22
Slika 3.10. Prostorna raspodjela hidrauličke vodljivosti K za 1. vodonosni sloj
23
Slika 3.11. Prostorna raspodjela hidrauličke vodljivosti K za 2. vodonosni sloj
24
3.1.4.6. Definiranje početnih uvjeta
Početni uvjeti opisuju raspodjelu razine podzemne vode za početno vrijeme simulacije.
Dobro definirani početni uvjeti važni su za sprečavanje propagacije pogrešaka kroz simulacije
nestacionarnih stanja. Početna raspodjela razina podzemne vode kreirala se na osnovu EGPV
baze podataka o razinama podzemne vode. Kreirale su se početne raspodjele razina podzemne
vode za 01.01.2003. (početno vrijeme trogodišnje simulacije). S obzirom da izrada karata
razina podzemne vode zahtijeva podatke o razinama podzemne vode izmjerene na
piezometrima na određeni datum, korišten je interni namjenski program RPV tražilica. RPV
tražilica pretražuje podatke o razinama podzemne vode izmjerene na piezometrima na
određeni datum te podatke o izmjerenim vodostajima na Savi za odnosni datum u prethodno
sistematski organiziranim Excel datotekama. U slučaju da mjerenje nije izvršeno za traženi
datum program pretražuje da li je mjerenje izvršeno u prethodna tri dana odnosno u naredna
tri dana na način da prvo pretražuje dan prije pa zatim dan poslije.
S obzirom na nedovoljan broj mjernih postaja na rijeci Savi za potrebe izrade karata razina
podzemne vode kreirane su virtualne postaje između stvarnih mjernih postaja i to na
međusobnoj udaljenosti od jednog kilometra. Vodostaj na tim postajama je proračunat
linearnom interpolacijom između dvije susjedne vodomjerne stanice. Vodostaj između
početne točke (uzvodna stvarna mjerna postaja) i završne točke (nizvodna stvarna mjerna
postaja) linearno je interpoliran koristeći formulu:
xi = xpt + ((xzt- xpt)/L)×Li
gdje je:
xi – vodostaj na i-toj virtualnoj postaji [m n.m.],
xpt – vodostaj na početnoj stvarnoj mjernoj postaji [m n.m.],
xzt - vodostaj na završnoj stvarnoj mjernoj postaji [m n.m.],
L – udaljenost između početne i završne stvarne mjerne postaje [m],
Li – udaljenost između početne stvarne mjerne postaje i i-te virtualne postaje [m].
Nakon pretraživanja podataka izvršila se interpolacija koristeći Kriging interpolacijsku
metodu. Tako definirana karta razina podzemne vode poslužila je za definiranje početne
raspodjele razina podzemne vode u modelu.
25
3.1.4.7. Definiranje graničnih uvjeta
Utvrđivanje rubnih graničnih uvjeta modela te interakcije površinskih graničnih uvjeta s
vodonosnim slojem je uz procjenu prostorne raspodjele parametara vodonosne sredine ključ
za dobivanje korisnog modela toka podzemne vode. U numeričkim matematičkim modelima
koristimo tri tipa graničnih uvjeta koji se razlikuju po matematičkom opisu i fizičkom
značenju. To su 1. tip graničnih uvjeta (Dirichlet), 2. tip graničnih uvjeta (Neuman) i 3. tip
graničnih uvjeta (Cauchy). Numerički matematički modeli omogućuju velike manipulacije pri
korištenju raznih tipova hidrauličkih granica što je naročito značajno za prostor (3D) modela.
To se naročito odnosi na simulaciju rijeke koja je u vodonosni sustav samo djelomično
usječena – kao što je kod nas slučaj sa Savom.
Konceptualni model rubnih granica modela opisan je u hidrauličkom smislu nepropusnom
granicom na sjeveru, granicom dotjecanja na zapadu te granicom dotjecanja (slabe i ne do
kraja poznate propusnosti) na jugu. Glavna granica otjecanja je na istoku. Rubne granice
modela simulirane su 2. tipom graničnih uvjeta (Neuman). Granice unutar vodonosnog
sustava čini rijeka Sava koja je simulirana 1. tipom graničnih uvjeta (Dirichlet) od hidrološke
stanice Podsused-Žičara odnosno od rubne granice modela do hidrološke stanice Zagreb te 3.
tipom graničnih uvjeta (Cauchy) od hidrološke stanice Zagreb do hidrološke stanice Rugvica
odnosno do rubne granice modela.
Rijeka Sava je prvotno simulirana 1. tipom graničnih uvjeta u cijeloj domeni modela toka,
no izračunate vrijednosti razina podzemne vode za piezometre u blizini Save bile su
preračunate za visoke vode Save i podračunate za niske vode Save, dok je slaganje s
mjerenim razinama bili relativno dobro za srednje vode. Takve izračunate razine podzemne
vode za piezometre u blizini Save ukazivale su na neadekvatan otpor protjecanju između Save
i vodonosnog sloja u modelu. Taj nedostatak otpora protjecanju između Save i vodonosnog
sloja u modelu rezultirao je puno bržom i intenzivnijom komunikacijom između Save i
vodonosnog sloja nego što on u stvarnosti jest. Očito je da je taj otpor protjecanju u prirodnim
uvjetima veći i da je utjecaj Save na razine podzemne vode u njezinoj blizini manji i sporiji
nego što je taj utjecaj u modelu kad se Sava simulira 1. tipom graničnih uvjeta. Iz tog razloga
je Sava simulirana 3. tipom graničnih uvjeta.
Ključni korak kod simuliranja Save 3. tipom graničnog uvjeta bio je određivanje
interakcije između Save i vodonosnog sloja. Parametar koji kod 3. tipa graničnog uvjeta
predstavlja otpor protjecanju između vodotoka i vodonosnog sloja te zajedno s hidrauličkim
gradijentom kontrolira komunikaciju između rijeke i vodonosnog sloja definiran je kao:
26
MWLKC ⋅⋅
=
gdje je C [L2/T] vodljivost (engl. Conductance), K [L/T] je hidraulička vodljivost dna
rijeke, L [L] i W[L] su dužina odnosno širina dna rijeke u ćeliji modela, a M[L] je debljina
dna rijeke. Taj parametar je određivan inverznim modeliranjem u procesu kalibracije.
Vodljivost C se mijenjala iz simulacije u simulaciju sve dok izračunate vrijednosti razina
podzemne vode na piezometrima u blizini Save nisu postigle dobro poklapanje s izmjerenim
vrijednostima.
Obrada podataka o vodostajima Save kao i podataka o dotjecanju/otjecanju po rubnim
granicama modela rađena je na osnovu baze podataka koja je sastavni dio geografskog
informacijskog sustava projekta EGPV.
Za definiranje graničnih uvjeta na rijeci Savi korišteni su podaci o vodostaju sljedećih
hidroloških stanica: Medsave, Podsused Žičara, Zagreb, TE-TO dovodni kanal, TE-TO gornja
voda, TE-TO donja voda, Kosnica, HE Drenje i Rugvica.
Važno je napomenuti da se kod termoelektrane-toplane Zagreb (TE-TO) nalaze tri
hidrološke stanice koje igraju važnu ulogu u modelu toka podzemne vode. To su hidrološke
stanice TE-TO dovodni kanal te TE-TO gornja voda i TE-TO donja voda koje se nalaze
nizvodno od termoelektrane-toplane.
Hidrološka stanica TE-TO dovodni kanal mjeri vodostaj kod dovodnog kanala u TE-TO,
TE-TO gornja voda mjeri vodostaj između prvog i drugog praga (vodne stepenice) dok TE-
TO donja voda mjeri vodostaj nizvodno od drugog praga. Vodne stepenice prouzrokuju vrlo
velike razlike u vodostaju Save na vrlo malim udaljenostima. Prosječni pad vodostaja Save na
zagrebačkom području je oko 0.38 m/km. Srednja razlika u vodostaju Save između hidrološke
stanice TE-TO dovodni kanal i hidrološke stanice TE-TO donja voda iznosi oko 5 m.
Udaljenost između tih stanica je oko 620 m, što bi značilo da je pad vodostaja između njih
oko 8 m/km odnosno 23 puta veći nego na ostalim dijelovima Save na zagrebačkom području.
Ove vodne stepenice imaju vrlo veliki utjecaj na razine podzemnih voda uzvodnog i
nizvodnog područja. Iz tog razloga je bilo neophodno detaljno definirati granični uvjet na tom
području.
Analiza dotjecanja odnosno otjecanja iz zagrebačkog vodonosnog sustava napravljena je
na osnovu karata ekvipotencijala za visoke, niske i srednje vode.
Iz tih karata je zaključeno da sa sjeverne rubne granice modela nema značajnijeg
dotjecanja u vodonosni sustav jer su ekvipotencijale manje više okomite na sjevernu rubnu
27
granicu duž cijele domene modela. Razlog tome je vjerojatno taj što većina vodotoka koji
dolaze s Medvednice završava u kanalizaciji ili pak u otvorenim uređenim kanalima.
Iz analize karata ekvipotencijala je nadalje zaključeno da je zapadna rubna granica modela
granica dotjecanja.
Procjenu karaktera južne rubne granice modela otežava vrlo mali broj piezometara te
njihov neadekvatan raspored. Na osnovu karata ekvipotencijala kreiranih uz pomoć mjerenja
na postojećim piezometrima, zaključeno je da s južne rubne granice modela također postoji
određeno dotjecanje različitog intenziteta duž granice, a potencijalne zone jačeg intenziteta
dotjecanja čine područja oko potoka Starača i Lomnica.
Iz karata ekvipotencijala se vidi da je glavna granica otjecanja na istoku.
Na slici 3.12 prikazana su područja duž rubnih granica modela za koje je napravljen
proračun dotjecanja/otjecanja. Proračun dotjecanja/otjecanja napravljen je koristeći Darcyev
zakon. Hidraulička vodljivost procijenjena je na osnovu podataka iz EGPV baze, površina
dotjecanja/otjecanja utvrđena je na osnovu podataka o geometriji vodonosnog sustava i razina
podzemnih voda u piezometrima, a hidraulički gradijent je procijenjen uz pomoć dva
piezometra koja su birana tako da smjer njihovog pružanja bude manje više u smjeru toka
podzemne vode, pri čemu je jedan od piezometara trebao biti smješten u blizini granice
dotjecanja/otjecanja. Hidraulički gradijent je u proračunu bio varijabla. Površina
dotjecanja/otjecanja određivana je uz pomoć GIS alata pri čemu su širina i elevacija baze
površine granice dotjecanja/otjecanja bile konstante dok je elevacija vrha površine protjecanja
bila varijabla i ovisila je o mjerenjima razine podzemne vode u piezometru bližem granici.
Ova metoda je omogućila procjenu dotjecanja/otjecanja po rubnim granicama modela u
vremenu. Proračun je napravljen uz pomoć Microsoft Excel programa.
U modelu su kao granični uvjet također korišteni i podaci o oborinama odnosno infiltraciji
koja je procijenjena na 10% ukupnih oborina.
28
Slika 3.12. Rubne granice modela i područja dotjecanja/otjecanja
29
3.1.5. Kalibracija modela
Zagrebački vodonosni sustav je kompliciran iznad naših mogućnosti njegove detaljne
procjene, a nemamo ni dovoljno podataka da bi detaljnu procjenu načinili. No, koristeći
početno zadane ulazne parametre modela mogu se reproducirati uvjeti opažani na terenu do
zadovoljavajućeg stupnja točnosti. Da bi se to postiglo potrebno je provesti kalibraciju
modela. Kalibracija je proces u kojem se ulazni parametri modela prilagođavaju tako dugo
dok se izlazne varijable modela ne poklope sa mjerenim vrijednostima do zadovoljavajućeg
stupnja točnosti.
U tom smislu provedena je i kalibracija modela zagrebačkog vodonosnog sustava. Kod
kalibracija modela korištene su metode i smjernice za kalibraciju modela (Hill, 1998).
Tijekom kalibracije modela prilagođavano je dotjecanje po zapadnoj i južnoj granici te
otjecanje po istočnoj granici modela. Također je prilagođavana i prostorna raspodjela
parametara te vrijednosti parametara vodonosne sredine. Nakon svake simulacije vršila se
promjena samo jednog ulaznog parametra, a na osnovu statističkih obrada rezultata
simulacija. Prije postizanja zadovoljavajućeg stupnja poklapanja izlaznih varijabli modela s
mjerenim vrijednostima izvršilo se na desetke simulacija.
Obrada rezultata simulacija modela provođena je uspoređivanjem simuliranih (izračunatih)
vrijednosti razina podzemne vode s mjerenim vrijednostima u vremenu pri čemu se
ocjenjivalo maksimalne, minimalne, srednje, apsolutne srednje reziduale, itd. Također se kod
analize koristio i histogram reziduala. Apsolutni srednji reziduali odnosno odstupanja
simuliranih razina podzemne vode od izmjerenih iznosili su u prosjeku 0.15 ÷ 0.3 m što je i
više nego zadovoljavajuće s obzirom na veličinu i heterogenost vodonosnika.
Osim usporedbe mjerenih i izračunatih vrijednosti razina podzemne vode provođena je i
analiza bilance mase.
3.1.6. Prikaz rezultata kalibracije modela
Za prikaz rezultata simulacija koristio se Output modul Visual Modflow programa koji
omogućava 2D i 3D vizualizaciju, ispis i export rezultata te prikaze statističkih obrada
rezultata simulacija. Visual Modflow omogućuje 2 načina prikaza. Jedan je kartografski koji
daje konturne karte (ekvipotencijale, sniženja itd.), zatim karte brzina i smjerova toka
podzemne vode itd. Drugi tip prikaza je u obliku grafova koji nam daje mogućnost prikaza
grafova s mjerenim i izračunatim vrijednostima razina podzemne vode u vremenu, histograme
30
reziduala itd. Osim 2D prikaza Visual Modflow 3DExplorer ima mogućnost 3D prikaza
samog modela kao i rezultata simulacija. Osim prikaza domene modela mogu se raditi i
presjeci kroz model što omogućuje bolji uvid u sam model.
Bilanca mase modela zagrebačkog vodonosnog sustava
Bilanca mase je jedan od ključnih indikatora uspješne simulacije. Ona prikazuje vrijednosti
volumena vode koje ulaze ili izlaze iz sustava kroz granice modela toka za svaki vremenski
period. Ako je greška bilance mase u simulaciji za većinu stresnih perioda manja od 2%
rezultati simulacije mogu se smatrati prihvatljivim s time da je i model ukalibriran. Ako je
greška bilance mase u simulaciji za većinu stresnih perioda veća od 2% tada mogu postojati
neke nestabilnosti u rješenju te nedosljednosti u rezultatima. U tom slučaju se ne može sa
sigurnošću reći jesu li greške u rezultatima simulacije posljedica pogreške u bilanci mase ili
pak pogrešnih ulaznih podataka korištenih u modelu. Greška bilance mase je u simulacijama
za više od 95% stresnih perioda bila manja od 2% što čini rezultate simulacija prihvatljivim.
3.2. Postupak izrade prijedloga zona sanitarne zaštite crpilišta u skladu s
Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/2002)
Model trasiranja čestica kreiran je s ciljem određivanja odnosno delineacije zaštitnih zona
vodocrpilišta Velika Gorica. Za simulacije trasiranja čestica korišten je MODPATH program
(Pollock, 1989a). Rezultati modela toka podzemne vode korišteni su kao podloga modelu
trasiranja čestica koji je korišten za procjenu druge i treće zaštitne zone vodocrpilišta kako je
to definirano Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite (“Narodne novine” broj 55/02).
Jednadžbe trasiranja čestica koje koristi MODPATH izvedene su pod pretpostavkom da se
sve čestice otopine kreću efektivnom brzinom toka podzemne vode. Da bi se u domeni
modela toka izračunala efektivna brzina toka podzemne vode MODPATH koristi parametar
efektivnu poroznost nef.. Na osnovu rezultata modela toka i prostorne raspodjele efektivne
poroznosti nef. kreira se raspodjela efektivnih brzina toka podzemne vode za svaki vremenski
(stresni) period u domeni modela toka. S obzirom da su zone zaštite vodocrpilišta određene za
razdoblje visokih i niskih voda, kod simulacija trasiranja čestica korištene su raspodjele
efektivnih brzina toka podzemne vode na dan visokih i na dan niskih voda.
Koristeći rezultate simulacija trasiranja čestica unatrag (engl. backward particle tracking)
izvršila se delineacija II. i III. zone zaštite vodocrpilišta Velika Gorica kako je to definirano
31
Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite (NN br. 55/02). III. zona zaštite obuhvaća
područje izvan granice II. zone do granice izračunatog područja napajanja dok II. zona zaštite
obuhvaća područje izvan granice I. zone do linije od koje podzemna voda ima minimalno
vrijeme zadržavanja u podzemlju od 50 dana prije ulaska u vodozahvatni objekt. Na slikama
3.13 i 3.14 prikazani su rezultati simulacija trasiranja čestica za visoke i niske vode. Ti
rezultati korišteni su kod izrade prijedloga zaštitnih zona za vodocrpilišta Velika Gorica.
Za izradu prijedloga I. zone zaštite korišteni su katastarski planovi (M 1:1000). Prema
pravilniku, I. zona zaštite mora biti udaljena od građevina za zahvat vode najmanje 10 m na
sve strane i mora biti ograđena. I. zona zaštite je u slučaju crpilišta Velika Gorica odnosno
zdenaca s postojećom ogradom, a koja je u skladu s pravilnikom, definirana prema postojećoj
ogradi.
Za izradu prijedloga II. zone zaštite korišteni su rezultati simulacija trasiranja čestica za
visoke i niske vode. U izradi konačnog prijedloga II. zone zaštite, a u dogovoru sa Stručnim
povjerenstvom za pripremu Odluka o zaštiti izvorišta Velika Gorica, korištene su sljedeće
smjernice:
a) prijedlog II. zone zaštite treba biti veći od II. zone dobivene simulacijama trasiranja
čestica za visoke i niske vode (faktor sigurnosti).
b) Granica prijedloga II. zone zaštite treba ići prometnicama ili putovima zbog
mogućnosti lakšeg označavanja i uočavanja oznaka.
Za izradu prijedloga III. zone zaštite također su korišteni rezultati simulacija trasiranja
čestica za visoke i niske vode. Kod delineacije prijedloga granice III. zone zaštite također se
držalo dogovorenih smjernica da granica III. zone zaštite treba ići prometnicama ili putovima
zbog mogućnosti lakšeg označavanja i uočavanja oznaka.
32
Slika 3.13. Simulirane trase za visoke vode
33
Slika 3.14. Simulirane trase za niske vode
34
3.3. Prijedlog granica zona sanitarne zaštite crpilišta u skladu s Pravilnikom o
utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/2002)
Prijedlog zona sanitarne zaštite vodocrpilišta Velika Gorica načinjen je u skladu s
Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (N.N. 55/02) (sl. 3.15). Opisi i
prikazi značajki vodonosnog sustava, dinamike vode u toj geološkoj sredini, temeljeni su na
dovoljnom broju sigurnih podataka pa smo slobodni istaknuti kako su predložene zone po
našoj ocjeni točne u mjeri u kojoj valja izostaviti špekulacije o mogućoj znatnijoj promjeni
granica.
Ovdje valja napomenuti da zapadna granica III. zone sanitarne zaštite crpilišta Velika
Gorica predstavlja administrativnu granicu Zagrebačke županije i naslanja se na III. zonu
sanitarne zaštite crpilišta Grada Zagreba dok se sjeverna granica III. zone sanitarne zaštite
crpilišta Velika Gorica naslanja na III. zonu sanitarne zaštite crpilišta Kosnica i rijeku Savu.
Ovime je kompletno uzvodno priljevno područje crpilišta Velika Gorica, Mala Mlaka i
Zapruđe zaštićeno III. zonom sanitarne zaštite crpilišta.
35
Slika 3.15. Prijedlog zona sanitarne zaštite vodocrpilišta Velika Gorica
36
4. Hidrogeološki opisi zona
4.1. Općenito
Crpilište Velika Gorica zahvaća vodu iz zagrebačkog vodonosnika. Zagrebački vodonosnik
čine šljunkovito-pjeskovite naslage saturirane vodom koje se nalaze na području Grada
Zagreba između Podsuseda na zapadu, Rugvice na istoku, Medvednice na sjeveru i
Vukomeričkih Gorica na jugu. Prostire se duž Save, pravcem sjeverozapad – jugoistok u
dužini od oko 30 km, s prosječnom širinom od 10 do 15 km. Rijeka Sava dijeli vodonosnik na
lijevo i desno zaobalje. Crpilište Velika Gorica nalazi se u istočnom dijelu desnog zaobalja.
4.2. Geološke značajke
Zagrebački vodonosnik čine srednje i gornje pleistocenske te holocenske naslage. To
područje je tijekom srednjeg i gornjeg pleistocena bilo jezersko i močvarno, a okolno gorje
(Medvednica, Marijagorička Brda i Žumberačko gorje) bilo je kopno podložno intenzivnoj
eroziji i denudaciji. Trošeni materijal nošen je potocima i taložen u jezerima i močvarama
(Velić i Saftić, 1991). Početkom holocena, klimatski i tektonski procesi omogućili su prodor
rijeke Save čime je započeo transport materijala s područja Alpa (Velić i Durn, 1993).
Transport materijala bio je promjenljivog intenziteta zbog čestih klimatskih promjena. Za
vrijeme toplih i vlažnih razdoblja bio je intenzivan, dok se njegova intenzivnost smanjivala za
vrijeme suhih i hladnih razdoblja. Osim klimatskih promjena, tektonski pokreti također su
utjecali na procese taloženja (Velić et al., 1999). Posljedica takvih uvjeta taloženja je izrazita
heterogenost i anizotropija vodonosnika te neujednačena debljina naslaga.
Gledano u tlocrtu aluvijalne naslage se na sjeveru naslanjaju na proluvijalne, pretežito
glinovite naslage koje prelaze u slabopropusne tercijarne naslage južnih obronaka
Medvednice (sl. 4.1). Na zapadnom rubu, komunikacija zagrebačkog vodonosnika sa
samoborskim je slaba zbog male kontaktne površine. Istočni rub sustava je izlazni, ali zbog
smanjenih propusnosti ograničenog protoka. Na jugu zagrebački vodonosnik se naslanja na
klastične sedimente Stupničke terase koji pak bočno prelaze u naslage gornje paludinskih
slojeva koji izgrađuju sjeverne padine Vukomeričkih Gorica.
37
Slika 4.1. Geološka karta zagrebačkog područja (preuzeto iz Bačani i Šparica, 2001)
U profilu se razlikuju dva vodonosna sloja: prvi vodonosni sloj s dominantno aluvijalnim
naslagama rijeke Save i drugi vodonosni sloj s dominantno jezersko–barskim naslagama (sl.
4.2.).
Slika 4.2. Shematski profil zagrebačkog vodonosnog sustava (preuzeto iz Posavec, 2006)
Debljina prvog vodonosnog sloja je od 5 i 10 metara u zapadnom dijelu do 40 metara u
istočnom dijelu (sl. 4.3.). Širina mu se mijenja od stotinjak metara (kod Podsuseda) do 10 000
m (trokut Sašnjak, Mala Mlaka, Velika Gorica). Debljina drugog vodonosnog sloja se u
zapadnom dijelu sustava kreće do 20 metara, međutim one nisu kontinuiranog prostiranja već
ih nalazimo u prirodnim ulekninama podine. U istočnom dijelu sustava debljina im je znatno
veća i kreće se do 60 metara u području Črnkovca. Na slici 4.4. prikazane su debljine
38
ukupnog vodonosnog sustava (1.+2. sloj). Slabo propusna krovina ili nije prisutna ili pak
dostiže debljinu od svega nekoliko metara na većem dijelu vodonosnog sustava, a tek se u
jugoistočnom dijelu ili u rubnim predjelima povećava i do petnaestak metara (sl. 4.5.).
Prirodno tanki pokrov je dodatno devastiran i on više ne predstavlja zaštitu od zagađenja s
površine. Podinu vodonosnog sustava čine slabo propusne naslage.
Slika 4.3. Izopahe aluvija
Slika 4.4. Izopahe vodonosnog sustava
39
Slika 4.5. Izopahe pokrova vodonosnog sustava
4.3. Hidrogeološke značajke
Zagrebački vodonosnik je otvoreni vodonosnik što znači da mu gornju granicu saturacije
čini vodna ploha pod atmosferskim tlakom. Rubne granice vodonosnika čine u hidrauličkom
smislu nepropusna granica na sjeveru, granica dotjecanja na zapadu, granica dotjecanja na
jugu te granica otjecanja na istoku. Generalni smjer toka podzemne vode je od zapada prema
istoku/jugoistoku. Iako se prije smatralo da je južna granica vodonosnika nepropusna Posavec
je (2006) analizirao dotjecanja/otjecanja u, odnosno iz zagrebačkog vodonosnika na osnovu
karata ekvipotencijala za godišnje visoke, srednje i niske razine podzemne vode u razdoblju
od 1994. do 2003. godine i zaključio da po južnoj rubnoj granici vodonosnika postoji
određeno dotjecanje različitog intenziteta duž granice, a potencijalne zone pojačanog
intenziteta dotjecanja čine područja oko potoka Starača i Lomnica.
Napajanje vodonosnika se u najvećoj mjeri ostvaruje (1) infiltracijom iz rijeke Save; (2)
infiltracijom oborina; (3) infiltracijom iz propusne vodoopskrbne i kanalizacijske mreže; (4)
dotjecanjem po zapadnoj granici iz susjednog samoborskog vodonosnika; te (5) dotjecanjem
po južnoj granici vodonosnika s područja Vukomeričkih Gorica.
Analizom karata ekvipotencijala utvrđeno je da Sava za vrijeme visokih voda napaja
vodonosnik duž cijelog toka, dok za vrijeme srednjih i niskih voda na pojedinim dijelovima
toka dolazi do dreniranja vodonosnika što nepovoljno utječe na razine podzemne vode, a s
40
time i na raspoložive količine za vrijeme dužih sušnih razdoblja. Sava je svojim koritom
usječena u aluvijalne holocenske naslage koje su dominantno zastupljene šljuncima izrazito
visoke hidrauličke vodljivosti. U zapadnim predjelima vodonosnika hidraulička vodljivost je
vrlo visoka i premašuje 3000 m/dan, dok dalje prema istoku opada pa tako kod Črnkovca
iznosi oko 2000 m/dan, a nešto istočnije i manje od 1000 m/dan (Urumović i Mihelčić, 2000).
Transmisivnost vodonosnika doseže najveće vrijednosti na području Črnkovca (50000
m2/dan) zbog visokih iznosa kako hidrauličke vodljivosti tako i debljine vodonosnog sloja
(Brkić i Biondić, 2000). Uspoređujući nivograme Save s nivogramima razina podzemne vode
mjerenih na piezometrima u neposrednoj blizini Save duž cijelog toka na istraživanom
području zapaža se izuzetno dobra povezanost vodostaja Save i razina podzemne vode.
Miletić i Bačani (1999) temeljem vodne bilance za 1998. godinu zaključuju da doprinos Save
u obnavljanju količina podzemne vode iznosi oko 73%.
Analiza kretanja razina podzemne vode u razdoblju od 1950. godine tj. od kada mjerenja
traju pa do danas pokazala je da su razine podzemne vode od 1950. godine opadale sve do
sredine 1993. godine u prosjeku 1÷2 m svakih 10 godina na području cijelog vodonosnika.
Početkom devedesetih trend opadanja razina nakratko je zaustavljen izgradnjom vodnih stuba
na rijeci Savi kod termoelektrane-toplane (TE–TO) Zagreb i to na području uzvodno od
vodnih stuba, no ubrzo nakon izgradnje trend opadanja je nastavljen sličnim intenzitetom.
Razlozi opadanja razina podzemne vode mogu se najvećim dijelom potražiti u (1) izgradnji
nasipa za obranu od poplava duž rijeke Save koji su spriječili povremena plavljenja zaobalnog
područja, a time i potencijalnu infiltraciju vode s poplavljenih područja u vodonosnik; (2)
procesu snižavanja korita rijeke Save koje je najvećim dijelom uzrokovano izgradnjom
akumulacija na Savi uzvodno od Zagreba, regulacijom pritoka i šljunčarenjem iz korita Save
(Bonacci i Trninić, 1986), a za posljedicu ima snižavanje vodostaja rijeke Save; te u (3) sve
većoj eksploataciji podzemne vode za potrebe vodoopskrbe Grada Zagreba. Ukupna crpna
količina na zagrebačkim crpilištima se od 1983. godine, kada je iznosila oko 3300 l/s,
povećala do danas na oko 4700 l/s, dok je 1993. godine iznosila oko 4000 l/s što znači da se
kontinuirano povećavala za oko 700 l/s svakih 10 godina. To povećanje crpne količine nije
povezano samo s ubrzanim razvojem grada i povećanjem broja stanovnika, nego i sa sve
starijom vodoopskrbnom mrežom čiji procijenjeni gubici prema podacima Vodoopskrbe i
odvodnje d.o.o. (2003) iznose oko 40%.
Na razine podzemne vode zagrebačkog vodonosnika u velikoj mjeri utječu i vodne stube
kod termoelektrane-toplane (TE–TO). Prosječni pad vodostaja Save duž toka na području
Zagreba iznosi oko 0.4 m/km dok na dijelu toka od hidrološke stanice “TE–TO dovodni
41
kanal” do hidrološke stanice “TE–TO donja voda”, čija je međusobna udaljenost oko 620 m,
iznosi u prosjeku oko 5 m ili 8 m/km. Ovakva razlika vodostaja Save na ovako maloj
udaljenosti uzrokuje oko 20 puta veći prosječni pad vodostaja Save nego na ostalim
dijelovima toka, a što se u velikoj mjeri odražava i na razine podzemne vode. Čipčić (2008)
određuje i kvantificira utjecaj vodne stube na razine podzemne vode temeljem analize
nivograma piezometara na području uzvodno i oko vodne stube i zaključuje da se područje
utjecaja vodne stube nalazi uzvodno od vodne stube sve do podsusedskog praga, a bočne
granice su odsjeci savske terase s time da je utjecaj najveći u neposrednoj blizini vodne stube
i iznosi nešto više od 3 m, a kod podsusedskog praga se približava nuli.
4.4. Zalihe podzemnih voda
Stalne zalihe podzemnih voda u otvorenom vodonosniku kakav je zagrebački predstavljaju
količinu vode koja se nalazi u porama vodonosnog sloja ispod najnižeg zabilježenog
vodostaja. Analizom vodnih ploha kod minimalnih razina podzemnih voda te podine
zagrebačkog vodonosnika u razdoblju od 1976. do 2006., godine utvrđeno je da se stalne
zalihe podzemnih voda neprestano smanjuju (slika 4.6). U sumi su u razdoblju od 1976. do
2006. godine smanjene za oko 4%.
Stalne zalihe
3.80E+09
3.72E+09
3.78E+09
3.88E+09
3.70E+09
3.72E+09
3.74E+09
3.76E+09
3.78E+09
3.80E+09
3.82E+09
3.84E+09
3.86E+09
3.88E+09
3.90E+09
1976 1986 1996 2006
Godine
Volu
men
(m3 )
Slika 4.6. Stalne zalihe zagrebačkog vodonosnika (preuzeto iz Kolić, 2008)
Sezonske zalihe koje se nalaze u području kolebanja razine podzemne vode odnosno
između najvišeg i najnižeg vodostaja u promatranom vremenskom periodu određivane su
42
analizom vodnih ploha kod minimalnih i maksimalnih razina podzemnih voda u razdoblju od
1996. do 2006. godine za svaku godinu (Kolić, 2008).
Sezonske zalihe ne pokazuju određeni trend što je i razumljivo, jer one ovise o godišnjoj
količini oborina (sl. 4.7.).
Sezonske zalihe
1.25E+08
9.86E+07
1.08E+08
1.33E+08
1.05E+08
1.04E+08
5.90E+07
6.31E+07
9.25E+07
9.59E+07
1.60E+08
0.00E+00
2.00E+07
4.00E+07
6.00E+07
8.00E+07
1.00E+08
1.20E+08
1.40E+08
1.60E+08
1.80E+08
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Godine
Volu
men
(m3 )
Slika 4.7. Sezonske zalihe zagrebačkog vodonosnika (preuzeto iz Kolić, 2008)
Usporedba promjenjivih zaliha s prosječnom godišnjom crpnom količinom zagrebačkih
crpilišta za razdoblje 1996 do 2003. godina pokazala je da su crpne količine veće od
sezonskih zaliha podzemnih voda (slika 4.8). To znači da se dio crpne količine koji premašuje
promjenjive zalihe nadoknađuje iz stalnih zaliha koje nisu obnovljive, zbog čega dolazi do
njihovog smanjivanja u vremenu što znači da se zagrebački vodonosnik „precrpljuje“.
0.00E+00
2.00E+07
4.00E+07
6.00E+07
8.00E+07
1.00E+08
1.20E+08
1.40E+08
1.60E+08
1.80E+08
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003
Godine
Volu
men
(m3 )
Sezonske zalihe Crpne količine
Slika 4.8. Usporedba promjenjivih zaliha s crpnom količinom
43
5. Hidrološke značajke
5.1. Otjecanje
Glavni vodotok na području grada Zagreba je Sava. Na slikama 5.1. do 5.5. prikazani su
vodostaji Save na vodomjernim profilima Podsused, Zagreb, Kosnica, HE Drenje i Rugvica.
116.55
117.55
118.55
119.55
120.55
121.55
122.55
123.55
124.55
1923
1924
1925
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
Datum
Vodo
staj
[m.n
.m.]
Slika 5.1. Nivogram Save na vodomjernom profilu Podsused Žičara
za razdoblje 1923. do 2006. godina
44
108.90
109.90
110.90
111.90
112.90
113.90
114.90
115.90
116.90
1920
1921
1922
1923
1924
1925
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
Datum
Vodo
staj
[m.n
.m.]
Slika 5.2. Nivogram Save na vodomjernom profilu Zagreb
za razdoblje 1920. do 2006. godina
99.11
100.11
101.11
102.11
103.11
104.11
105.11
106.11
107.11
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
Datum
Vodo
staj
[m.n
.m.]
Slika 5.3. Nivogram Save na vodomjernom profilu Kosnica
za razdoblje 1979. do 2006. godina
45
97.24
98.24
99.24
100.24
101.24
102.24
103.24
104.24
105.24
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
Datum
Vodo
staj
[m.n
.m.]
Slika 5.4. Nivogram Save na vodomjernom profilu HE Drenje
za razdoblje 1986. do 2006. godina
93.27
95.27
97.27
99.27
101.27
103.27
1923
1924
1925
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
Datum
Vodo
staj
[m.n
.m.]
Slika 5.5. Nivogram Save na vodomjernom profilu Rugvica
za razdoblje 1923. do 2006. godina
46
Srednji, minimalni i maksimalni vodostaji Save na vodomjernim profilima kroz Zagreb
prikazani su u tablici 5.1.
Tablica 5.1. Minimalni, maksimalni i srednji vodostaji Save na području Zagreba Postaja Razdoblje
promatranja
Datum najnižeg
vodostaja
Najniži
vodostaj
(m n.m.)
Datum
najvišeg
vodostaja
Najviši
vodostaj
(m n.m.)
Srednji
vodostaj
(m n.m.)
Podsused
Žičara
1923-2005. 14.08.2003. 116.55 30.01.1979. 124.9 119.46
Zagreb 1920-2005. 23.08.1993. 108.9 26.10.1964. 117.25 111.50
Kosnica 1979-2006. 8. i 23.09.2003. 99.11 3.11.1990. 107.54 101.29
HE Drenje 1986-2006. 2.-4.04.1998. 97.24 22.11.1991. 105.75 99.03
Rugvica 1923-2006. 25.08.2003. 93.27 3.11.1990. 104.78 96.54
Protoci Save te krivulje učestalosti i trajanja protoka na vodomjernim profilima Podsused-
Žičara, Zagreb i Rugvica prikazani su na slikama 5.6. do 5.11.
45.30
545.30
1045.30
1545.30
2045.30
2545.30
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
Datum
Prot
ok [m
3 /s]
Slika 5.6. Hidrogram Save na vodomjernom profilu Podsused-Žičara
za razdoblje 1949. do 2002. godina
47
45.3
545.3
1045.3
1545.3
2045.3
2545.3
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Učestalost i trajanje [%]
Prot
ok [m
3 /s]
Krivulja učestalosti Krivulja trajanja
Slika 5.7. Krivulja učestalosti i trajanja protoka na vodomjernom profilu Podsused Žičara
za razdoblje 1949. do 2002. godina
47.50
547.50
1047.50
1547.50
2047.50
2547.50
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
Datum
Prot
ok [m
3 /s]
Slika 5.8. Hidrogram Save na vodomjernom profilu Zagreb
za razdoblje 1926. do 2001. godina
48
47.5
547.5
1047.5
1547.5
2047.5
2547.5
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Učestalost i trajanje [%]
Prot
ok [m
3 /s]
Krivulja učestalosti Krivulja trajanja
Slika 5.9. Krivulja učestalosti i trajanja protoka na vodomjernom profilu Zagreb
za razdoblje 1926. do 2001. godina
50.00
550.00
1050.00
1550.00
2050.00
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
Datum
Prot
ok [m
3 /s]
Slika 5.10. Hidrogram Save na vodomjernom profilu Rugvica
za razdoblje 1926. do 2001. godina
49
50
550
1050
1550
2050
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Učestalost i trajanje [%]
Prot
ok [m
3 /s]
Krivulja učestalosti Krivulja trajanja
Slika 5.11. Krivulja učestalosti i trajanja protoka na vodomjernom profilu Rugvica
za razdoblje 1926. do 2001. godina
Tablica 5.2. Minimalni, maksimalni i srednji protoci Save na području Zagreba Postaja Razdoblje
promatranja
Datum
najmanjeg
protoka
Najmanji
protok
(m3/s)
Datum
najvećeg
protoka
Najveći
protok
(m3/s)
Srednji
protok
(m3/s)
Podsused
Žičara
1949-2002. 24.08.1993. 45.3 25.10.1964. 2915 303.5
Zagreb 1926-2001. 23.10.1947. 47.5 26.10.1964. 3005 312.79
Rugvica 1926-2001. 25.02.1927. 50 3.11.1990. 2263 311.6
Na vodomjernom profilu Podsused Žičara su se protoci veći od 2000 m3/s desili u 0,043%
trajanja ili ukupno 8 dana u razdoblju od 1949. do 2002. godine (sl. 5.7.).
Na vodomjernom profilu Zagreb su se protoci veći od 2000 m3/s desili u 0,097% trajanja
ili ukupno 26 dana u razdoblju od 1926. do 2001. godine (sl. 5.9.).
Na vodomjernom profilu Rugvica su se protoci veći od 2000 m3/s desili u 0,035% trajanja
ili ukupno 9 dana u razdoblju od 1926. do 2001. godine (sl. 5.11.).
50
5.2. Klimatske značajke
Meteorološka postaja najbliža crpilištu Velika Gorica je Pleso.
Temperatura zraka
Srednje godišnje temperature zraka mjerene na meteorološkoj postaji Pleso za razdoblje
1988.-2003. prikazane su na slici 5.12. Od rujna do prosinca 1991. godine izostala su mjerenja
zbog ratnih zbivanja. Srednja temperatura zraka u prvih osam mjeseci 1991. godine bila je
11,2 °C. Godišnji hod temperature zraka za razdoblje 1988.-2003. prikazan je na slici 5.13.
Najhladniji mjesec je siječanj s prosječnom višegodišnjom temperaturom zraka od 0,6 °C, a
najtopliji je srpanj s prosjekom od 21,6 °C. Najniža srednja mjesečna temperatura zraka od -
3,8 °C zabilježena je u prosincu 1998. god, a najviša u iznosu od 24,5 °C u kolovozu 2003.
godine. Prosječna višegodišnja temperatura zraka za razdoblje 1988.-2003. iznosi 11,2 °C.
0
2
4
6
8
10
12
14
1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003
Vrijeme
Tem
pera
tura
(0 C
)
Slika 5.12. Prosječne godišnje temperature zraka na meteorološkoj stanici Pleso (1988.-2003.)
51
0
5
10
15
20
25
siječa
nj
veljača
ožuj
ak
trava
nj
svib
anj
lipan
j
srpa
nj
kolo
voz
ruja
n
listo
pad
stud
eni
pros
inac
Mjeseci
Tem
pera
tura
(0 C
)
Slika 5.13. Godišnji hod temperature zraka na meteorološkoj stanici Pleso (1988.-2003.)
Oborine
Visine godišnjih oborina te prosječne mjesečne oborine na meteorološkoj postaji Pleso
prikazane su na slikama 5.14. i 5.15. Od rujna do prosinca 1991. godine izostala su mjerenja
zbog ratnih zbivanja. U prvih osam mjeseci 1991. godine palo je 540 mm oborine. Prosjek
visina godišnjih oborina za razdoblje 1988.-2003. iznosi 933,6 mm.
Najkišniji mjeseci su rujan i kolovoz, a sekundarni maksimum je u mjesecu studenom.
Mjeseci s najmanje oborina su siječanj i veljača.
52
0
200
400
600
800
1000
1200
1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003
Vrijeme
Obo
rine
(mm
)
Slika 5.14. Godišnje sume oborina na meteorološkoj stanici Pleso (1988-2003. god.)
0
20
40
60
80
100
120
siječa
nj
veljača
ožuj
ak
trava
nj
svib
anj
lipan
j
srpa
nj
kolo
voz
ruja
n
listo
pad
stud
eni
pros
inac
Mjeseci
Obo
rine
(mm
)
Slika 5.15. Prosječne mjesečne sume oborina na meteorološkoj stanici Pleso (1988.-2003.)
53
Evapotranspiracija
Za izračunavanje srednje godišnje stvarne evapotranspiracije korištena je formula L. Turc-
a (1953):
EP
PL
T =
+0 92
2,
gdje je:
P - visina srednjih godišnjih oborina (mm)
L=300+25T+0,05T3
T - srednja godišnja temperatura zraka (°C)
Prosjek visina godišnjih oborina na meteorološkoj stanici Pleso za razdoblje 1988.-2003.
iznosi 933,6 mm. Prosječna višegodišnja temperatura zraka za isto razdoblje iznosi 11,2 °C.
Uvrštavajući navedene vrijednosti u Turcovu jednadžbu evapotranspiracija iznosi:
oborinailimmEt %58542=
54
6. Kakvoća podzemne vode
Za prikaz kakvoće podzemne vode u priljevnom području crpilišta Velika Gorica izabrani
su piezometri na kojima se kontinuirano prati kakvoća podzemne vode do danas (sl. 6.1.).
Korišteni podaci poslužili su kao podloga za ocjenu stanja kakvoće podzemne vode koju je
činila sanitarna ocjena prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08).
Podaci o kakvoći sirove vode na zdencima nisu bili dostupni.
6.1. Lokacije piezometara u priljevnom području crpilišta Velika Gorica
Među pokazatelje koji ukazuju na antropogeno onečišćenje podzemnih voda uglavnom se
ubrajaju pokazatelji kemijskog onečišćenja – utrošak KMnO4, nitrati, fosfati, ukupne masti i
ulja, mineralna ulja, fenoli, teški metali i pesticidi, te pokazatelji mikrobiološkog onečišćenja
– najčešće ukupni i fekalni koliformi, te broj aerobnih bakterija na 37˚C i 22˚C. Tako
primjerice, povećanje koncentracije dušikovih i fosfornih spojeva u podzemnim vodama
ukazuje na, bilo posljedicu unosa otpadnih voda naselja, bilo ispiranje poljodjelskih površina.
Na onečišćenje podzemne vode opasnim organskim tvarima upućuju povećane koncentracije
ukupnih ulja i masti, mineralna ulja, fenoli. Za grafički prikaz kakvoće podzemne vode
55
odabrani su oni parametri čija koncentracija je povišena ili čak premašuje MDK vrijednost za
pitku vodu.
Utrošak KMnO4 je u podzemnoj vodi priljevnog područja crpilišta Velika Gorica od
siječnja 1997. godine u većini piezometra ispod vrijednosti od 1 mg O2/l što je daleko ispod
maksimalno dopuštene koncentracije u vodi za piće od 5 mg O2/l (slika 6.2). Izuzetak su
piezometri JM-30 i JM-32 koji se nalaze nizvodno od odlagališta Jakuševec (sl. 6.2).
0.10
1.00
10.00
100.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Utro
šak
KM
nO4 (
mg
O2/l
)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 MDK JM-32 JM-30
Slika 6.2. Utrošak KMnO4 u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
Na priljevnom području crpilišta Velika Gorica sadržaj hranjivih soli dušika u obliku
nitrata ispod je maksimalno dozvoljenih koncentracija za pitku vodu u većini piezometra (sl.
6.3.), osim u piezometrima JM-30 i JM-32 nizvodno od odlagališta Jakuševec u kojima
znatno premašuje MDK.
56
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100si
j.92
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Nitr
ati (
mg
NO3/l
)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.3. Sadržaj nitrata u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
U podzemnoj vodi priljevnog područja crpilišta Velika Gorica redovito se prati sadržaj
teških metala (željeza, mangana, bakra, cinka, kroma, kadmija, olova, nikla i arsena). Njihove
koncentracije su u granicama dozvoljenim u vodi za piće, osim željeza i mangana.
Koncentracija željeza u većini piezometara premašuje MDK vrijednost od 200 μg/l (sl.
6.4.). Najveće koncentracije od preko 1000, pa čak i 10000 μg/l izmjerene su u piezometrima
JM-30 i JM-32 koji se nalaze nizvodno od odlagališta Jakuševec, ali također i u piezometrima
LG-1, LG-2 i LG-3 zapadno od zdenaca te ČDP-3/2 sjeverno od zdenaca.
57
0.10
1.00
10.00
100.00
1000.00
10000.00
100000.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Želje
zo ( μ
g/l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.4. Sadržaj željeza u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
Najveće koncentracije mangana koje značajno premašuju dozvoljenu vrijednost od 50
μg/l su izmjerene u piezometrima JM-30 i JM-32 koji se nalaze nizvodno od odlagališta
Jakuševec, ali također i u piezometrima LG-1 i LG-2 koji se nalaze zapadno od zdenaca (sl.
6.5.).
0.10
1.00
10.00
100.00
1000.00
10000.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Man
gan
( μg/
l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.5. Sadržaj mangana u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
58
Povišene koncentracije željeza i mangana mogu biti prirodne, ako su vezane za vodu iz
reduktivne sredine no isto tako mogu biti i posljedica blizine smetlišta. Naime, zbog visoke
potrošnje kisika i povećane kiselosti podzemne vode ispod tijela odlagališta, stvara se
povoljno okruženje za pojavu različitih metalnih spojeva i organo-metalnih kompleksa. U
reduktivnoj zoni dolazi do otapanja Fe-Mn oksida i hidroksida iz sedimenata, što uzrokuje
oslobađanje velikih količina željeza i mangana i drugih adsorpcijski vezanih metala u
tragovima.
Koncentracije olova su povišene u svim piezometrima, a povremeno premašuju i MDK
vrijednost od 10 μg/l (sl. 6.6).
0.00
10.00
20.00
30.00
40.00
50.00
60.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Olo
vo ( μ
g/l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.6. Sadržaj olova u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
Mineralna ulja su prisutna u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika
Gorica, ali su koncentracije uglavnom ispod MDK od 20 μg/l (NN 47/08) (sl. 6.7).
59
0.00
5.00
10.00
15.00
20.00
25.00
30.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Min
eral
na u
lja (μ
g/l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.7. Sadržaj mineralnih ulja u priljevnom području crpilišta Velika Gorica
Sadržaj fenola (sl. 6.8.) se mjeri vrlo rijetko i on je uglavnom ispod 0,8 μg/l što je ispod
MDK vrijednosti prema starom Pravilniku (NN 182/04), dok prema važećem Pravilniku
MDK za fenole nije definiran. U piezometru JM-32 se od 2005. godine bilježi identična
koncentracija od 0,68 μg/l što navodi na zaključak da se sadržaj fenola uopće ne mjeri.
0.00
0.10
0.20
0.30
0.40
0.50
0.60
0.70
0.80
0.90
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Feno
li ( μ
g/l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-2 ČDP-3/2 JM-32
Slika 6.8. Sadržaj fenola u priljevnom području crpilišta Velika Gorica
60
Od pesticida i herbicida u priljevnom području crpilišta Velika Gorica registriran je sadržaj
atrazina i to u koncentracijama koje se približavaju MDK vrijednosti od 0.1 μg/l, a u
piezometru LG-1 zapadno od zdenaca ju čak i premašuju (sl. 6.9.). Upotreba atrazina je u
zemljama EU zabranjena zbog visoke toksičnosti.
0.00
0.02
0.04
0.06
0.08
0.10
0.12
0.14
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Atr
azin
(μ
g/l)
VG-3 VG-4 VG-9 LG-1 LG-2 LG-3 ČDP-3/2 MDK
Slika 6.9. Sadržaj atrazina u podzemnoj vodi na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
U priljevnom području crpilišta Velika Gorica prisutne su aerobne bakterije u
koncentracijama koje premašuju MDK vrijednosti (sl. 6.10.). Povremeno su prisutne i fekalne
koliformne bakterije (sl. 6.11.) kojih u pitkoj vodi ne bi smjelo biti (NN 47/08).
61
1.00
10.00
100.00
1000.00
10000.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Bro
j aer
obni
h ba
kter
ija n
a 37
0 C
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-1 LG-2LG-3 ČDP-3/2 JM-32 JM-30 MDK
Slika 6.10. Broj aerobnih bakterija na 37° C u podzemnoj vodi
na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
1.00
10.00
100.00
1000.00
sij.9
2
sij.9
3
sij.9
4
sij.9
5
sij.9
6
sij.9
7
sij.9
8
sij.9
9
sij.0
0
sij.0
1
sij.0
2
sij.0
3
sij.0
4
sij.0
5
sij.0
6
sij.0
7
Feka
lne
kolif
orm
ne b
akte
rije
(/10
0 m
l)
VG-3 VG-4 VG-5 VG-9 LG-2 LG-3 ČDP-3/2 JM-30
Slika 6.11. Broj fekalnih koliformnih bakterija u podzemnoj vodi
na priljevnom području crpilišta Velika Gorica
62
7. Katastar onečišćivača
U izradi katastra onečišćivača za crpilište Velika Gorica korištena je baza podataka o
onečišćivačima Agencije za zaštitu okoliša (AZO) i Zagrebačke županije. Baza podataka je u
digitalnom obliku i priložena je ovom izvješću na DVD-u. Jedan manji dio podataka iz te
baze, a koji je sadržavao podatke o lokaciji onečišćivača (x, y koordinate), prikazan je i u GIS
projektu koji je priložen ovom izvješću.
Svi izvori zagađenja generalno se mogu podijeliti u aktivne i potencijalne. Aktivni izvori
zagađenja su oni za koje je sigurno da emitiraju neko zagađivalo u podzemlje, a mogu biti
stalni i povremeni.
Stalni ili kontinuirani izvori zagađenja emitiraju zagađenje cijelo vrijeme promatranja i na
njih većinom ne utječu prevladavajući hidrološki uvjeti. Prema definiciji u ove izvore
zagađenja pripadaju: industrijski efluenti, odnosno lokacije ispusta otpadnih voda; uređaji za
pročišćavanje otpadnih voda; septičke jame. U stalne izvore zagađenja pripadaju i oni izvori
zagađenja koji bi, u idealnim uvjetima, trebali pripadati grupi potencijalnih izvora zagađenja,
npr. nesanirana ili djelomično sanirana odlagališta komunalnog i industrijskog otpada
deponirana u privatnim ograđenim prostorima te divlja odlagališta smeća i napuštene
šljunčare ispunjene raznovrsnim smećem, a kojih se može naći u III. zaštitnoj zoni crpilišta
Velika Gorica.
U potencijalne izvore zagađenja mogu se ubrojiti i obrtničke radionice te aktivne i
napuštene šljunčare. Na lokacijama obrtničkih radionica vrlo često se odlažu bačve s
otpadnim motornim uljima i opasnim kemikalijama te stare automobilske karoserije i motorni
dijelovi. U slučaju havarije ili nepažnje, postoji vrlo velika mogućnost izlijevanja opasnih
efluenata na površinu tla te njihovog procjeđivanja u podzemlje.
Na lokacijama aktivnih i napuštenih šljunčara, odstranjen je zaštitni pokrovni materijal
vodonosnih naslaga i vrlo često podzemna voda na tim lokacijama izvire na površinu. U
slučajevima havarija ili naknadnog odlaganja otpada u napuštenim šljunčarama, dolazi do
intenzivnog i kontinuiranog zagađenja podzemne vode.
Povremeni izvori zagađenja emitiraju zagađivalo samo u jednom dijelu promatranja,
ovisno o prevladavajućim hidrološkim uvjetima, a naročito u vrijeme intenzivnih i jakih
oborina. U ove izvore zagađenja pripadaju: lokacije istjecanja oborinskih voda; odlagalište
jalovine u otvorenim površinskim kopovima; odlagalište stajskoga gnojiva i ostaloga
63
otpadnog materijala s farmi; sustav odvodnje oborinskih otpadnih voda, poljoprivredna
aktivnost.
Potencijalni izvori zagađenja u normalnim prilikama uopće ne emitiraju zagađivala, već do
njihove emisije može doći zbog havarija, kvarova, nepažnje ili drugih iznimnih okolnosti.
U okviru treće zone sanitarne zaštite crpilišta Velika Gorica, ukupno je evidentirano:
a) 3 ispusta u vode (vidi GIS projekt i priloženu datoteku Ispust_u_vode_more.xls)
b) 7 onečišćivača u vode (bez podataka o koordinatama, vidi priloženu datoteku
Oneciscivaci.xls)
c) 5 tvrtki za gospodarenje otpadom (bez podataka o koordinatama, vidi priloženu
datoteku Oneciscivaci.xls)
U svrhu identificiranja otpada koji je u bazi podataka prikazan u skladu s nacionalnom
klasifikacijom djelatnosti, ovom izvješću priložen je katalog otpada u kojem se otpad može
identificirati u skladu s nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (vidi priloženu datoteku
KATALOG_OTPADA.pdf)
Prometnice na istraživanom području predstavljaju aktivne i potencijalne, linijske izvore
zagađenja. Ispušni plinovi od automobila, neriješena odvodnja oborinskih voda te soljenje
cesta u zimskim uvjetima mogu značajno utjecati na kakvoću podzemne vode.
Svi onečišćivači za koje su bili dostupni podaci o lokaciji prikazani su u GIS projektu
priloženom ovom elaboratu.
64
8. Prijedlog mjera zaštite, uključujući mjesta za postavljanje oznaka
odgovarajućih zona zaštite
8.1. Mjere zaštite
U skladu s člankom 7 Pravilnika, unutar definiranih granica zona izvorišta provodi se
pasivna i aktivna zaštita izvorišta.
Pod pasivnom zaštitom izvorišta podrazumijevaju se mjere zabrane građenja i smještaja
pojedinih građevina i obavljanja određenih djelatnosti unutar utvrđene zone. Pod aktivnom
zaštitom izvorišta podrazumijeva se redovito praćenje kakvoće vode na priljevnom području
izvorišta i poduzimanje mjera za njezino poboljšanje, a osobito: građenje i rekonstrukcija
odvodnih i vodoopskrbnih sustava, predtretman otpadnih voda, uvođenje čistih proizvodnja,
ugradnja spremnika s dodatnom zaštitom i sl.
U III. zoni potrebno je provoditi mjere pasivne zaštite crpilišta na način da se zabranjuju
sljedeće aktivnosti:
– ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda;
– deponiranje otpada;
– građenje kemijskih industrijskih postrojenja;
– građenje prometnica bez sustava kontrolirane odvodnje i pročišćavanja oborinskih
voda.
Prema “Pravilniku o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u
otpadnim vodama” (NN br. 40/99, 6/01 i 14/01) propisane su granične vrijednosti pokazatelja
i dopuštene koncentracije opasnih i drugih tvari:
– za tehnološke otpadne vode prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje
otpadnih voda, ili u drugi prijemnik,
– za vode, koje se nakon pročišćavanja, ispuštaju iz sustava javne odvodnje otpadnih
voda u prirodni prijemnik.
Prema članku 7. istog Pravilnika, sve fizičke i pravne osobe koje obavljanjem djelatnosti
ispuštaju otpadne vode dužne su imati vodopravne dozvole. Vodopravnom dozvolom za
65
ispuštanje otpadnih voda određuju se pokazatelji, opasne i druge tvari koji se ispituju u
otpadnim vodama.
Građenje objekata sustava javne odvodnje određeno je “Zakonom o vodama” (Narodne
novine 107/95, 150/05), “Državnim planom za zaštitu voda“ (NN br. 8/99) i “Zakonom o
komunalnom gospodarstvu” (NN br. 26/03, 82/04 i 178/04). Svrha izgradnje objekata sustava
javne odvodnje je kontrolirana odvodnja otpadnih voda do uređaja za pročišćavanje u cilju
zaštite podzemnih i površinskih voda od onečišćenja i zagađenja. Plan izgradnje sustava
odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Zagrebačke županije definiran je Prostornim planom
Zagrebačke županije (Službeni glasnik Zagrebačke županije 3/02., 6/02., 8/05. i 8/07.).
Do realizacije izgradnje sustava javne odvodnje, postojeći objekti moraju imati nepropusnu
sabirnu jamu s kontrolom pražnjenja putem ovlaštenih institucija. Na područjima gdje nema
tehničke ni ekonomske opravdanosti za gradnju sustava javne odvodnje, sanitarne i
tehnološke otpadne vode treba pročišćavati na vlastitom uređaju drugog ili odgovarajućeg
stupnja pročišćavanja prije ispuštanja u podzemlje.
Potrebno je kontrolirati sve lokacije na kojima postoje napušteni bušeni i kopani zdenci.
Razlog je u činjenici da pravne ili fizičke osobe koje nemaju riješenu odvodnju otpadnih voda
iste mogu upuštati u zdence koji mogu imati filtre u vodonosniku. U slučaju da se utvrdi
upuštanje otpadnih voda u zdence, potrebno je odmah zabraniti svaku takvu daljnju aktivnost,
a u skladu s člancima 74 i 75 “Zakona o vodama” (NN br. 107/95, 150/05).
Deponiranje otpada u potpunosti je regulirano “Zakonom o otpadu” (NN br. 178/04,
111/06) i odgovarajućim podzakonskim aktima: “Pravilnikom o vrstama otpada” (NN br.
27/96.), “Pravilnikom o uvjetima za postupanje s otpadom” (NN br. 123/97. i 112/01.),
“Uredbom o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom” (NN br. 32/98.) i “Pravilnikom o
ambalaži i ambalažnom otpadu (NN br. 97/05, 115/05.)”.
Sva divlja odlagališta koja se nalaze u okviru vodozaštitnih područja potrebno je
trenutačno ukloniti i sanirati.
Prema “Pravilniku o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02), građenje
kemijskih industrijskih postrojenja u potpunosti je zabranjeno u vodozaštitnim područjima.
Mjere zaštite za industrijska postrojenja koja su već legalno izgrađena u vodozaštitnim
područjima regulira članak 8. istog Pravilnika: “Ukoliko su na području pojedine zone već
legalno izgrađene građevine ili se obavljaju djelatnosti koje su zabranjene u toj zoni, odredit
će se, ukoliko je to moguće, potrebni sanacijski zahvati uz obavezu stalnog praćenja utjecaja
građevine, odnosno djelatnosti na izvorište. Ukoliko se dokaže da sanacija nije moguća,
građevina se mora ukloniti, odnosno mora se zabraniti daljnje obavljanje djelatnosti”. Uz
66
navedeno, sve fizičke i pravne osobe koje svojom djelatnošću mogu izazvati iznenadno
zagađenje podzemnih voda, a nalaze se na području unutar granica III. zone sanitarne zaštite,
trebale bi izraditi operativne planove mjera i djelovanja u slučaju iznenadnoga zagađenja (u
skladu s odredbama iz “Državnoga plana za zaštitu voda” (NN br. 8/99)).
Sustav kontrolirane odvodnje i pročišćavanja oborinskih voda na prometnicama provodi se
u okviru sustava javne odvodnje, koji podrazumijeva i odvodnju atmosferskih voda (prema
“Zakonu o komunalnom gospodarstvu” NN 26/03) za što je nadležno trgovačko društvo VG
Vodoopskrba d.o.o. iz Velike Gorice. Međutim, prema stavku 2 članka 19 “Zakona o javnim
cestama” (NN 180/04), slivnici uz javnu cestu u naselju koji nisu vezani na mjesnu
kanalizacijsku mrežu, te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana
na kolniku javne ceste, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste, što je obaveza Hrvatskih
cesta, Hrvatskih autocesta i upravnoga tijela Zagrebačke županije nadležnog za gradnju i
održavanje objekata.
Praćenje kakvoće vode u vodozaštitnim područjima, odnosno “priljevnim područjima
javnih izvorišta” regulirano je “Državnim planom za zaštitu voda” (NN br. 8/99) i
Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN br. 47/08). Program praćenja u
priljevnim područjima crpilišta provode Hrvatske vode. Iznimno od ovog programa praćenja,
praćenje utjecaja javne deponije provodi pravna osoba koja je zadužena za odlaganje otpada.
U skladu s ciljem i načelom “Državnog plana za zaštitu voda”, u smislu prevencije i principa
da onečišćivač i zagađivač plaćaju, pravne i fizičke osobe moraju pratiti kakvoću voda preko
ovlaštenih laboratorija. Program praćenja mora biti određen u vodopravnim dozvolama
izdanim od nadležnih institucija.
Sve fizičke i pravne osobe koje svojom djelatnošću mogu izazvati iznenadno zagađenje
površinskih i podzemnih voda, a nalaze se na području unutar granica III. i II. zone sanitarne
zaštite, moraju izraditi operativne planove mjera i djelovanja u slučaju iznenadnog zagađenja.
Operativni plan moraju izraditi i pravne osobe koje obavljaju djelatnost vodoopskrbe i
odvodnje, pravna osoba registrirana za održavanje čistoće javnih površina, odvoz otpadaka i
obavljanje ostalih komunalnih djelatnosti, pravna osoba koja obavlja djelatnost zbrinjavanja
glomaznog otpada i sanaciju, kao i pravna osoba koja obavlja djelatnost upravljanja,
održavanja i zaštite cesta. Operativni plan treba sadržavati:
– procjenu o mogućim uzrocima i mjestima iznenadnog zagađenja sa situacijom u
mjerilu;
– procjenu opsega i opasnosti od iznenadnog zagađenja, te preventivne mjere u
njegovu sprječavanju;
67
– procjenu ugroženosti voda od iznenadnog zagađenja;
– organizaciju postupka, opseg i način provedbe mjera u slučaju iznenadnog
zagađenja;
– odgovorne osobe i potrebne stručne zaposlenike u provedbi mjera;
– opremu i sredstva za provedbu mjera;
– potrebu sudjelovanja drugih fizičkih i pravnih osoba (intervencija);
– program osposobljavanja zaposlenika i stručnih osoba za primjenu operativnih
mjera;
– program provjere provedbe operativnog plana;
– način i sredstva informiranja o iznenadnom zagađenju;
– shemu interventnih postupaka u slučaju iznenadnih zagađenja s brojevima telefona.
Mjere koje se poduzimaju u slučaju iznenadnog zagađenja na površinskim i podzemnim
vodama moraju se predvidjeti Operativnim planom “Hrvatskih voda”.
Radi učinkovite provedbe mjera zaštite te jasnoga definiranja na terenu dijelova područja
koji pripadaju pod III. zonu sanitarne zaštite, potrebno je na svim prometnicama koje prolaze
kroz III. zonu označiti granice III. zone sanitarne zaštite jasno uočljivim oznakama na kojima
mora biti ispisan naziv crpilišta i naziv zone:
“III. VODOZAŠTITNA ZONA
ZONA OGRANIČENJA I KONTROLE”
U drugoj zoni sanitarne zaštite, pored zabrana koje vrijede za III. zonu, potrebno je
zabraniti:
– površinsku i podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina;
– poljodjelsku proizvodnju, osim proizvodnje zdravstveno ispravne hrane;
– stočarsku proizvodnju, osim za potrebe seljačkog gospodarstva, odnosno
obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva;
– građenje pogona za proizvodnju, skladištenje i transport opasnih tvari;
– gradnju groblja i proširenje postojećih;
– građenje autocesta i magistralnih cesta (državnih i županijskih cesta);
– građenje željezničkih pruga.
68
Sve djelatnosti otkopavanja šljunka ukoliko postoje, bilo legalne ili ilegalne, moraju se
trenutačno prekinuti u okviru druge zone sanitarne zaštite. Pravne ili fizičke osobe moraju
sanirati devastirano zemljište, što podrazumijeva i otklanjanje divljih odlagališta iz napuštenih
šljunčara, u skladu s ”Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite” (NN br. 55/02) i
“Zakonom o rudarstvu” (NN br. 190/03).
Prema članku 8. “Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02),
ukoliko se na području druge zone sanitarne zaštite već legalno odvija eksploatacija
mineralnih sirovina, odredit će se, ukoliko je to moguće, potrebni sanacijski zahvati uz
obavezu stalnog praćenja utjecaja eksploatacijskog polja na izvorište. Ukoliko se dokaže da
sanacija nije moguća, eksploatacija mineralnih sirovina mora se zabraniti.
Prema članku 53. “Zakona o rudarstvu” (NN br. 190/03), pravne i fizičke osobe koje
protuzakonito obavljaju istraživanje ili eksploataciju mineralnih sirovina moraju sanirati
nelegalnim radovima devastirano zemljište. Umjesto njih to može učiniti ured državne uprave
u jedinici područne (regionalne) samouprave nadležan za poslove rudarstva na trošak
počinitelja devastacije zemljišta.
Ukoliko se ne utvrdi pravna ili fizička osoba koja je vršila ilegalnu eksploataciju
mineralnih sirovina u području druge zone sanitarne zaštite, tada troškove sanacije treba
provoditi vlasnik zemljišta ili jedinica lokalne samouprave, odnosno država, ukoliko se radi o
slučaju iz članka 20 “Zakona o rudarstvu” (NN br. 190/03), kada je istraživanje mineralnih
sirovina i eksploatacija rađena sukladno interesima R. Hrvatske i propisima o izvlaštenju.
Prema članku 19. i 33. “Zakona o rudarstvu” (NN br. 190/03) nije dozvoljeno istraživanje
niti eksploatacija mineralnih sirovina na prostoru na kojemu se nalaze vodoprivredni objekti i
uređaji. Istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina od većeg interesa može se odvijati uz
prethodnu suglasnost i uvjete koje odredi tijelo državne uprave u čiji djelokrug spadaju
poslovi koji se odnose na objekte koji se nalaze na tim prostorima, odnosno područjima.
Planom za zaštitu voda Zagrebačke županije treba zabraniti vađenje i eksploataciju šljunka iz
korita vodotoka bez pribavljene vodopravne dozvole.
Prema “Pravilniku o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02), u okviru
druge zone sanitarne zaštite zabranjuje se poljoprivredna i stočarska proizvodnja, a
dozvoljena je jedino proizvodnja zdravstveno ispravne hrane i stočarska proizvodnja za
potrebe seljačkoga gospodarstva, odnosno obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva. Termin
zdravstveno ispravna hrana preuzet je iz “Zakona o poljoprivredi” (NN br. 66/01), odnosno
članka 3., stavak 1 i 2 koji glasi: “Radi omogućavanja proizvodnje zdravstveno ispravne
69
hrane, radi zaštite zdravlja ljudi, životinjskoga i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja i zaštite
prirode i okoliša provodi se zaštita poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja. Zaštita
poljoprivrednoga zemljišta od onečišćavanja provodi se zabranom, ograničavanjem i
sprečavanjem od direktnoga unošenja, te unošenja vodom i zrakom štetnih tvari i
poduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje njegove plodnosti”. Obiteljsko
poljoprivredno gospodarstvo je samostalna gospodarska i socijalna jedinica, što znači da
proizvodi i za samostalne potrebe i za tržište ukoliko se nalazi u “Upisniku poljoprivrednih
gospodarstava”.
Mjere zaštite na reguliranju poljoprivredne aktivnosti u priljevnim područjima crpilišta
potrebno je provoditi u smislu educiranja poljoprivrednika o načinima primjene agrotehničkih
sredstava na poljoprivrednim površinama, uz što manju primjenu pesticida i mineralnih
gnojiva, a naročito perzistentnih tvari, što bi trebala obavljati savjetodavna služba pri
Zagrebačkoj županiji. Nužno je upozoriti poljoprivrednike i na potrebu izbjegavanja lociranja
intenzivnih tovilišta u priljevnom području crpilišta. Poljoprivrednike je potrebno educirati i o
zakonskoj regulativi o zaštiti okoliša, a naročito o zakonskim propisima u vodozaštitnim
područjima te mogućnosti promjene tehnologije proizvodnje radi zaštite podzemne vode.
U priljevnom području crpilišta, izvan druge zone sanitarne zaštite, moguće je provoditi
navodnjavanje poljoprivrednih površina, uz obavezno praćenje stanja podzemnih voda. Na
područjima gdje se vrši ili planira navodnjavanje poljoprivrednih površina potrebno je
postaviti mrežu plitkih piezometara, na kojima će se minimalno tri puta godišnje pratiti
kakvoća podzemnih voda, a elaborate praćenja treba dostaviti distributeru vode. U slučaju da
rezultati praćenja stanja podzemnih voda na području navodnjavanja pokažu negativne nalaze,
vlasnik, odnosno korisnik poljoprivredne površine koja se navodnjava, obvezan je izraditi i
provesti sanacijski program za daljnje korištenje.
U okviru “Zakona o otrovima” (NN 27/99), u članku 34. zabranjuje se skladištenje otrova
u zonama sanitarne zaštite. Ukoliko su na području druge zone sanitarne zaštite legalno
izgrađene građevine ili se obavljaju djelatnosti proizvodnje, skladištenja i transporta opasnih
tvari, mjere zaštite treba provoditi u skladu s člankom 8. “Pravilnika o utvrđivanju zona
sanitarne zaštite izvorišta”. Provođenje mjera zaštite trebaju nadzirati inspekcijske službe
Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva zdravstva i Uprave za vode.
Transport opasnih tvari na cestovnim prometnicama mora se obavljati uz propisane mjere
zaštite u skladu sa “Zakonom o prijevozu opasnih tvari” (NN br. 79/07), a kontrolu transporta
mora obavljati prometna policija.
70
Mjere zaštite oko zabrana gradnje groblja i proširenja postojećih groblja regulirane su
člankom 15. “Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02) te
“Pravilnikom o grobljima” (NN br. 99/02) kao podzakonskim aktom “Zakona o grobljima”
(NN br. 19/98), u kojem se u člancima 2. i 3. navodi da se gradnja odnosno proširenje groblja
utvrđuje prostorno-planskom dokumentacijom. Za groblja koja su na području druge zone
sanitarne zaštite već legalno izgrađena, mjere zaštite provode se u skladu s člankom 8.
“Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta”. Proširenje postojećih groblja ne
može se opravdati pod sanacijskim zahvatima reguliranim u članku 8. Pravilnika i ovu
aktivnost potrebno je u potpunosti zabraniti u okviru druge zone sanitarne zaštite.
Prema članku 15. “Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02)
zabranjeno je građenje prometnica: autocesta i magistralnih cesta te željezničkih pruga, u
okviru druge zone sanitarne zaštite.
Radi učinkovite provedbe mjera zaštite te jasnoga definiranja na terenu dijelova područja
koji pripadaju pod II. zonu sanitarne zaštite, potrebno je na svim prometnicama koje prolaze
kroz II. zonu označiti granice II. zone sanitarne zaštite jasno uočljivim oznakama na kojima
mora biti ispisan naziv crpilišta i naziv zone:
“II. VODOZAŠTITNA ZONA
ZONA STROGOG OGRANIČENJA”
Mjere zaštite u I. zoni sanitarne zaštite propisane su u člancima 16. i 17. “Pravilnika o
utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN br. 55/02). U I. zoni zabranjuju se sve
aktivnosti osim onih vezanih za zahvaćanje, pripremu i transport vode u vodoopskrbni sustav.
Granica I. zone mora biti udaljena od građevina za zahvat vode najmanje 10 m na sve strane i
mora biti ograđena. Područje I. zone mora biti uređeno na sljedeći način:
1. oborinske i otpadne vode iz zaleđa I. zone moraju se provesti izvan I. zone odvodnjom
zatvorenoga tipa;
2. oborinske vode s uređenih površina i krovova objekata unutar zone moraju se skupljati
i odvodnjom zatvorenoga tipa odvesti s lokacije;
3. sanitarne otpadne vode moraju biti priključene na javnu odvodnju;
4. objekti i sadržaji unutar zone koji su neophodni za pogon izvorišta moraju biti građeni
i održavani s najvišim stupnjem sigurnosti u odnosu na zaštitu voda.
71
Pristup na području I. zone sanitarne zaštite može biti dozvoljen samo ovlaštenim
zaposlenicima VG Vodoopskrba d.d. te nadležnim inspekcijskim tijelima, a drugim osobama
samo uz posebno odobrenje direktora VG Vodoopskrbe d.d.
Natpisne ploče na ulazu u crpilište Velika Gorica moraju biti postavljene na ulazu u prvu
zonu s utisnutim natpisom:
“I. VODOZAŠTITNA ZONA
ZONA STROGOG REŽIMA ZAŠTITE
ZABRANJEN PRISTUP NEOVLAŠTENIM OSOBAMA”
8.2. Mjesta za postavljanje oznaka odgovarajućih zona
Lokacije tabli označene su u sklopu GIS projekta.
72
9. Prijedlog sanacijskih zahvata na postojećim objektima unutar zona
Prijedlog sanacije na postojećim objektima, u okviru zona sanitarne zaštite crpilišta Velika
Gorica, napravljen je s obzirom na najnužnije postupke i stvarno stanje poznavanja stanja
ugroženosti podzemne vode i raspodjele aktivnih i potencijalnih izvora zagađenja. Za potrebe
izrade Elaborata zaštitnih zona vodocrpilišta Velika Gorica prikupljeni su podaci o
potencijalnim onečišćivačima koji su razvrstani prema pripadnosti zonama sanitarne zaštite
čime je postignut osnovni cilj ovog Elaborata. U budućem razdoblju katastar zagađivača
potrebno je ažurirati, što je prvenstveno obaveza stručnih službi Zagrebačke županije, VG
Vodoopskrbe d.d. i Hrvatskih voda te inspekcijskih službi.
Činjenica je da je u ovom trenutku moguće definirati prioritete sanacije jedino prema
kategorijama pojedinih izvora zagađenja te u skladu s geografskim smještajem i
potencijalnom opasnosti po kakvoću vode na crpilištima. Također, činjenica je da ne postoje
sigurni pokazatelji o vrstama i količinama emisija koje zagađuju podzemne vode za svaki od
izvora zagađenja. Prije donošenja konačne liste po prioritetima sanacije pojedinačnih
zagađivača, inspekcijske službe moraju utvrditi realno stanje na terenu, a naročito provedbu
mjera zaštite od strane pojedinih privrednih subjekata koji su označeni kao onečišćivači, u
skladu s odgovarajućim vodopravnim aktima koje propisuju Hrvatske vode za ove privredne
subjekte.
Proces najnužnije sanacije podijeljen je u dvije faze.
U prvoj fazi sanacije, potrebno je urediti I. zonu sanitarne zaštite crpilišta, u skladu s
odredbama iz članaka 16. i 17. “Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta” (NN
br. 55/02) te usvojiti mjere zaštite za I. zonu sanitarne zaštite crpilišta iz poglavlja 8. ovoga
Elaborata, a neposredno nakon usvajanja “Odluke o zaštiti crpilišta” od strane Skupštine
Zagrebačke županije.
Isto je potrebno načiniti u drugoj zoni sanitarne zaštite, s time da je potrebno zadržati sve
neizgrađene površine u funkciji proizvodnje “zdrave” hrane ili rekreacije, ali bez za okoliš
potencijalno opasnih sadržaja.
U drugoj zoni zaštite, pravne ili fizičke osobe moraju sanirati devastirano zemljište, uslijed
djelatnosti otkopavanja šljunka, što podrazumijeva i otklanjanje i saniranje divljih odlagališta
iz napuštenih šljunčara, u skladu s ”Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite” (NN br.
55/02) i “Zakonom o rudarstvu” (NN br. 190/03). Umjesto njih to može učiniti ured državne
73
uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave nadležan za poslove rudarstva na trošak
počinitelja devastacije zemljišta. Ukoliko se ne utvrdi pravna ili fizička osoba koja je vršila
ilegalnu eksploataciju mineralnih sirovina u području druge zone sanitarne zaštite, tada
troškove sanacije treba provoditi vlasnik zemljišta ili jedinice lokalne samouprave, odnosno
država, ukoliko se radi o slučaju iz članka 20 “Zakona o rudarstvu” (NN br. 190/03), kada je
istraživanje mineralnih sirovina i eksploatacija rađena sukladno interesima R. Hrvatske i
propisima o izvlaštenju.
Fizičke i pravne osobe, koje obavljanjem djelatnosti onečišćuju ili mogu zagaditi
podzemnu vodu u drugoj zoni sanitarne zaštite, dužne su sanirati stanje internoga
kanalizacijskog sustava, izgradnjom ili rekonstrukcijom istoga.
U drugoj zoni sanitarne zaštite, nadležne inspekcijske službe moraju izvršiti pregled
fizičkih ili pravnih osoba koje svojim djelatnostima mogu onečistiti ili zagaditi podzemne
vode (potencijalni zagađivači iz katastra zagađivača). Pregledom je potrebno utvrditi poštuju
li se mjere zaštite voda predviđene ”Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite” (NN br.
55/02) te vodopravnim aktima, izdatim od nadležnih institucija. Sve nedostatke potrebno je
trenutačno sanirati i ukloniti. U slučaju da fizičke ili pravne osobe koje svojim djelatnostima
mogu onečistili ili zagaditi podzemne vode ne udovolje traženim zahtjevima nadležnih službi,
građevina koja može onečistiti ili zagaditi podzemne vode mora se ukloniti, odnosno mora se
zabraniti daljnje obavljanje djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi.
U drugoj zoni sanitarne zaštite, potrebno je staviti u funkciju sustave kontrolirane odvodnje
i pročišćavanja oborinskih voda na prometnicama, u skladu s projektnom dokumentacijom.
Saniranje ovih sustava na prometnicama treba biti obaveza nadležnih institucija koje njima
upravljaju. Čišćenje cesta u zimskim uvjetima potrebno je obavljati korištenjem kamene
drobine, s minimalnom upotrebom soli ili drugih kemijskih preparata.
U drugoj fazi, potrebno je sanacijske radove opisane u prvoj fazi proširiti na područje III.
zone sanitarne zaštite.
Prije svega, površine onečišćene otpadom potrebno je sanirati ili prenamijeniti u reciklažno
dvorište, u skladu s odredbama iz “Plana gospodarenja otpadom u Zagrebačkoj županiji”. Sva
divlja odlagališta potrebno je trenutačno ukloniti i sanirati.
Potrebno je da savjetodavna služba pri Zagrebačkoj županiji pozove lokalno stanovništvo
da prekine s lošom praksom nekontrolirane primjene različitih agrotehničkih sredstava i
intenzivnoga navodnjavanja, bez adekvatne kontrole i dozvola od strane nadležnih institucija.
74
Ova savjetodavna služba trebala bi educirati stanovništvo o načelima ekološke proizvodnje,
uz što manju primjenu pesticida i mineralnih gnojiva, a naročito perzistentnih tvari.
Potrebno je dograditi postojeću kolektorsku mrežu, lokalnu kanalizacijsku mrežu i prateće
građevine te rekonstruirati i dokapacitirati dijelove postojećega odvodnoga sustava u području
III. zone sanitarne zaštite crpilišta. U slučaju da septičke ili sabirne jame unutar III. zone
sanitarne zaštite ne zadovoljavaju provjeru testiranja na vodopropusnost, morat će se osigurati
sanacija istih prema odgovarajućim zakonskim standardima.
Fizičke i pravne osobe, koje obavljanjem djelatnosti onečišćuju ili zagađuju podzemnu
vodu u III. zoni sanitarne zaštite, dužne su sanirati stanje internoga kanalizacijskog sustava,
njegovom izgradnjom ili obnavljanjem. Sanacija se provodi kroz plan provedbenih mjera
fizičkih i pravnih osoba, što mora biti naznačeno županijskim planom za zaštitu voda ili kroz
druge planove usvojene od nadležnih institucija. U planovima zaštite voda potrebno je
obvezati fizičke i pravne osobe, koje obavljanjem djelatnosti onečišćuju ili zagađuju
podzemnu vodu u III. zoni sanitarne zaštite, na izgradnju uređaja za prethodno čišćenje
otpadnih voda i/ili uvođenje ‘‘čiste’‘ tehnologije u proizvodne procese.
U trećoj zoni sanitarne zaštite, nadležne inspekcijske službe moraju izvršiti pregled fizičkih
ili pravnih osoba koje svojim djelatnostima mogu onečistili ili zagaditi podzemne vode
(potencijalni zagađivači iz katastra zagađivača). Pregledom je potrebno utvrditi poštuju li se
mjere zaštite voda propisane ”Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite” (NN br.
55/02) te vodopravnim aktima, izdanim od nadležnih institucija. Sve nedostatke potrebno je
trenutačno sanirati i ukloniti. U slučaju da fizičke ili pravne osobe koje svojim djelatnostima
mogu onečistili ili zagaditi podzemne vode ne udovolje traženim zahtjevima nadležnih službi,
građevina koja može onečistiti ili zagaditi podzemne vode mora se ukloniti, odnosno mora se
zabraniti daljnje obavljanje djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi.
U trećoj zoni sanitarne zaštite, potrebno je staviti u funkciju sustave kontrolirane odvodnje
i pročišćavanja oborinskih voda na prometnicama, u skladu s projektnom dokumentacijom.
Saniranje ovih sustava na prometnicama treba biti obaveza nadležnih institucija koje njima
upravljaju. Čišćenje cesta u zimskim uvjetima potrebno je obavljati korištenjem kamene
drobine, s minimalnom upotrebom soli ili drugih kemijskih preparata.
U cilju efikasne provedbe zaštite količine i kakvoće podzemnih voda u okviru zaštitnih
zona crpilišta velika Gorica, potrebno je maksimalno mobilizirati i koordinirati rad svih
relevantnih inspekcijskih službi koje će zajednički djelovati. Uz pomoć policije na terenu
nužno je osigurati primjenu postojećih zakona i propisa te Odluke o zonama sanitarne zaštite
crpilišta, koja će biti donesena na temelju ovoga Elaborata.
75
10. Prijedlog režima rada crpilišta
Prijedlog zaštitnih zona vodocrpilišta Velika Gorica načinjen je temeljem simulacije toka
podzemne vode i putovanja čestica uz crpnu količinu od Q= 850 l/s. Prema tome, navedena
crpna količina predstavlja gornju granicu pri kojoj se predložene granice zona ne trebaju
mijenjati.
76
11. Izvor podataka
Bačani, A. & Šparica, M. (2001): Geology of the Zagreb aquifer system. 9th International
Congress of the geological society of Greece. (26.-28. September, 2001). Proceedings, vol
XXXIV, No 5, 1973-1979, Athens.
Bonacci, O. i Trninić, D. (1986): Analiza uzroka i prognoza promjena vodostaja Save i nivoa
podzemnih voda u okolici Zagreba. Vodoprivreda 18, 100–101 (1986/2–3), str. 95–101.
Brkić, Ž. i Biondić, B. (2000): Savski vodonosnik i njegove hidrogeološke značajke.
Hidrologija i vodni resursi Save u novim uvjetima, zbornik radova, okrugli stol, Slavonski
Brod.
Čipčić, H. (2008): Utjecaj vodne stube kod termoelektrane – toplane Zagreb na razine
podzemne vode zagrebačkog aluvijalnog vodonosnika. Diplomski rad. RGN fakultet,
Sveučilište u Zagrebu.
EGPV – Evidencija i gospodarenje podzemnim vodama Hrvatske (1999): Ujednačavanje baze
znanja i grafičke baze za dolinski dio Save. Fond dokumentacije Hrvatskih voda.
Hill, M. C., 1998., Methods and Guidelines for Effective Model Calibration, U.S. Geological
Survey Water Resources Investigations Report 98-4005.
Kolić, D. (2008): Stalne i promjenjive zalihe podzemne vode Zagrebačkoga aluvijalnog
vodonosnika. Diplomski rad. RGN fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
McDonald, M.G., and Harbaugh, A.W., 1988, A modular three- dimensional finite-difference
ground-water flow model: U.S. Geological Survey Techniques of Water-Resources
Investigations, book 6, chap. A1, 586 p.
Miletić, P. i Bačani, A. (1999): EGPV: Izrada bilansa. Knjiga 4, četvrti dio, RGN fakultet,
Zagreb.
77
Pollock, David W., 1989a, Documentation of computer programs to compute and display
pathlines using results from the U.S. Geological Survey modular three-dimensional
finitedifference ground-water flow model, U.S. Geological Survey Open-File Report 89-381,
188p.
Posavec, K. (2006): Identifikacija i prognoza minimalnih razina podzemne vode
zagrebačkoga aluvijalnog vodonosnika modelima recesijskih krivulja. Doktorska disertacija.
RGN fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
Spitz, K., and J. Moreno. 1996., A Practical Guide to Groundwater and Solute Transport
Modeling. John Wiley and Sons, New York.
Urumović, K. i Mihelčić, D. (2000): Podzemne vode savskoga vodonosnika. Hidrologija i
vodni resursi Save u novim uvjetima, zbornik radova, okrugli stol, Slavonski Brod.
Velić, J. & Saftić, B. (1991): Subsurface Spreading and Facies Characteristics of Middle
Pleistocene Deposits between Zaprešić and Samobor. Geološki vjesnik, 44, 69–82.
Velić, J. & Durn, G. (1993): Alternating Lacustrine-Marsh Sedimentation and Subaerial
Exposure Phases during Quaternary: Prečko, Zagreb, Croatia. Geologia Croatica, vol. 46, no.
1, p. 71–90.
Velić, J., B. Saftić & T. Malvić: (1999): Lithologic Composition and Stratigraphy of
Quaternary Sediments in the Area of the “Jakuševec” Waste Depository (Zagreb, Northern
Croatia). Geologia Croatica, vol. 52, no. 2, p. 119–130.
Vodoopskrba i odvodnja (2003): 125 godina organizirane vodoopskrbe i 111 godina javne
odvodnje grada Zagreba, Vodoopskrba i odvodnja, Zagreb.
