ELAM

ELAM (oko 3000.pr.Kr.)

Razvoj u jugoistočnom Iranu pokazuje tijesnu vezu sa Sumerom kako je bilo i u prethodno doba.Nosioci ove kulture su Elamiti.O podrijetlu Elamita se slabo zna. Već je u najranije doba zbog svojih prirodnih bogatstava zadobio monopolan položaj u trgovini sa susjednim zemljama. Bio je dobavljač ruda (kositar, bakar, srebro i zlato), i kamenja.

Suza CStupanj razvoja istovremen sumerskom Djemet-Nasru. Krajem Suze C, pojavom pisma, počinje prijelaz u ranu povijest.Za keramiku je karakteristično crveno-crno obojenje, te poneke crvene posude. Kameno posuđe imao oblik životinja i ljudi.Na pečatnim valjcima Suze često su prikazana demonska bića u obliku životinja ili u stopljenom obliku životinje i čovjeka.Krajem perioda C i početkom perioda D u umjetnosti se primjećuje promjena stila, vjerovatno pod utjecajem Irana. Primjer je vaza od steatita iz Chafadjija nađena u dolini Dijale u Mezopotamiji. Kod pečatne umjetnosti dolazi do povratka na ranije primjerke napravljena u plošnom reljefu.Prvi put se javljaju glinene pločice s pismom – protoelamsko pismo. Taj sustav pisma, koji je oko 2300.p.Kr. zamijenio sumersko, poznat je iz stupnja Suza C i Sialk IV. To je piktografsko pismo.

Dinastija AvanU doba Sargonida u Elamu je vlast već nekoliko generacija imala dinastija Avan. Akadski kralj Sargon oteo je kraljevsku vlast Lu-Jšanu, 8. vladaru te dinastije i nakon osvajanja Suze ga ostavio kao vladara u Avanu.Lu-Jšana je nasljedio sin Hišepratep, koji je nakon smrti Sargona sa saveznikom Abalgamašem od Varašija krenuo osloboditi Elam od mezopotamske vlasti. No tek je za vladavine Naramsina od Akada elamski kralj Hita uspio ugovorom srediti odnose.Savez nije mogao spriječiti upade Gutejaca, pa se u vrijeme kad je Šarkališari od Akada bio upleten u sukob s njima, elamski kralj Kutik-Inšušinak uspio osloboditi sargonske vlasti.

STARIJE ELAMSKO RAZDOBLJE (oko 2000.-1500.g.p.Kr.)

Nakon pada Avanske dinastije, zemljom su jedno stoljeće vladali Gutejci, zatim Gudea od Lagaša i Šulgi od Ura, dok na vlast nisu došli, kao nova dinastija, Šimašidi.Kralj Šimaš se prvi put spominje u arhivima Šu-sina, Šulgijevog unuka. Trećem kralju dinastije Šimašida, Hutran-Temptu, pošlo je za rukom osvojiti Ur i sravniti ga sa zemljom, pri čemu je u Elam dospio bogat ratni plijen te sam kralj Ibi-Sin kao zarobljenik. 25 godina kasnije, 1985.p.kr. Išbiera je istjerao Elamite iz novonastalog Ura.Kralj Indatu Inšušinak je dao ponovo sagraditi Inšušinakov hram u Suzi. Njegov sin Indatu II. je gradnju nastavio.

Oko 1850.p.kr. vlasti se dočepao Epart i osnovao dinastiju Epartida koja je vladala do 1500.p.kr. Stvoren je obiteljski trijumvirat u kome su bili otac (glavni kralj ili regent), njegov mlađi brat (potkralj) i najstariji sin (regent).Pravo pokazuje veliku sličnost s babilonskim (Hamurabijev zakonik se vjerovatno primjenjivao u Elamu).Oko 1790.p.kr. došlo je do saveza protiv Hamurabija između trijumvirata što s ga činili Sirkuth I., njegov brat Simut-Vartaš i njegov nećak Sive-Palar-Nuhpak, i grada Ešnune te Zimrilima od Marija. No Hamurabi je 1764. potukao udružene vojske Elama, Gutijuma, Ešnane, Malgijuma i Subarejaca (stanovnika Asirije).1730.p.kr. velikim regentom je postao Kuter Nanhute, koji je za potkralja imenovao svog brata Lilairtaša, a za regenta Suze svog sina Tempt-Agura. Kuter Nanhute je teško porazio Babilon kada se Samsuiluna maknuo s prijestolja u korist svog sina. O teškoći poraza svjedoči i činjenica da ga i nakon 1000 godina spominje u svojim povijesnim radovima Asurbanipal.Nakon Kutera Nanhute vladalo je još 14 Epartida no njihovo vladanje nije ostavilo dubok trag u političkoj povijesti Elama.

SREDNJE ELAMSKO RAZDOBLJE (oko 1500.-1000.g.p.Kr.)

Kasitski kralj Babilona Kurigalcu II. napao je Elam nakon poraza u ratu s Asirijom; Elam je poražen što dokazuje Kurigalcuov kip s natpisom «kralj naroda, pobjednik nad Suzom i Elamom, razoritelj Varašija». Odmah nakon Kurigalcovog povratka u Babilon, Iga-halki je osnovao novu dinastiju 1830.p.Kr.Srednjoelamska država je doživjela najveći procvat za vrijeme vladanja kralja Untaš-Napiriše (1275.-1240.) i njegove kraljica Napirasu. Bilo mu je važno da svojoj zemlji ugled pribavi diplomatskim putem, a ne oružjem. U svetoj četvrti grada Dur-Untaša je sagradio peterokatni zigurat. Planirao je i svoju razidenciju tamo, no unatoč svemu Dur-Untaš nije mogao istisnuti Suzu kao gl. razidenciju. Služio je kao ljetna rezidencija, pa čak i bogovima Humbanu, Inšušinaku i božici Kiririši. Voda je dovedena iz rijeke Karheh kanalom dugim 50 km, a širokim 7 m. Vodoopskrbni sustav je ležao nekoliko metara nad kanalom, a regulirao se iz umjetnog jezera pomoću brane koja i danas postoji.1235. vlast preuzima kralj Kiten-Hutran. Kad je Tukulti-Ninurta, kralj Asura, razorio Babilon i na prijestolje tamo stavio jednog Kasita, Kiten-Hutran je taj trenutak smatrao povoljnim da napadne Mezopotamiju. Prešao je Eufrat i osvojio Isin i Nipur.S Kiten-Hutranom se ugasila dinastija Ige-halkida.

VjeraU Elamu je najviši čin imalo žensko božanstvo koje je stolovalo na vrhu panteona. Na jugu je to bila Kiririša, božica majka, iste vrste kao i Pinenkir, njena sestra (ista božica, samo za stanovnike gorskih krajeva). Najviši muški bog bio je Humban. Iz njegove veze s Kiririšom rodio se Hutran. Treći lik trojstva, u hijerarhiji nedaleko od vrhovnog para, bio je Inšušinak. Njemu uz bok u pravnim pitanjima stajala je Išmekarab. Zajedno s božicom Lagamal, Išnikarat je primala mrtve na ulazu u podzemni svijet, te ih dovodila pred prijestolje Inšušinaka, vladara podzemnog svijeta.Astralna božanstva su bila Nahunte, bog sunca i Napir, bog mjeseca.Narodni bog (kao Marduk u Babilonu) je bio Šimut.

Kultura i umjetnostElamiti su iz posve slikovnog pisma razvili svoje ranoelamsko pismo.Nastale su nove tehnike npr. «emajlirana» keramika, a posude izrađene od bitumena ili asfalta su se izvozile čak u Mezopotamiju.Iz 2. pol. 2. tisućljeća p.kr. sačuvani su razni glineni idoli.Privatni zemljišni posjed koncentrirao se u rukama nekolicine. Iskopane su privatne kuće s više unutrašnjih dvorišta i nizom od oko 50 soba.

GraditeljstvoGlavno djelo elamskog graditeljstva je zigurat u Čoga-Zanbilu što ga je sagradio Untašgal. To je hram poput tornja od 5 katova, koji su visoko naslagani jedan nad drugim u koncentričnim kvadratičnim terasama. Zigurat odstupa od sumerskih zigurata. Na jednoj strani nalazila su se 2 svetišta (u jedno se ulazilo izvana, a u drugo iz dvorišta). U dvorištu su bila podignuta 3 različito visoka tornja.Svako stubište je vodilo zasebno do pojedinog kata. Na najgornjoj terasi je stajao hram posvećen Inšušinaku, i u njega je moglo ulaziti samo svećenstvo, ograđenim stubišnim prolazom preko visokih stepenica. Zigurat je bio visok oko 52 metra.Pojava emajlirane glinene pločice, fajansa i stakla.

POSLJEDNJE DOBA PROCVATA, PROPADANJE I OSVAJANJE (nakon 1200.-640.p.kr.)

Srednje elamsko razdobljeNakon što se ugasila luća Ige-Halkida, neki Halutuš-Inšušinak je osnovao novu dinastiju u području rijeke Zuhreh u zemlji Ancan. Njegov sin Šutruk-Nahunte (1185.-1155.p.kr.) prvi vladar dinastije Šutrukida, bio je kralj Ancana i Suze. Prodro je preko Dera u Međurječje gdje je potukao babilonske glavare i stekao mnogo plijena.Za namjesnika u Babilonu je postavio svog sina Kutir-Nahuntea. Šutruk-Nahunte se odlikovao nagonom za expanziju i strašću za sakupljanjem. Sakupljao je stele koje bi dao postaviti u čast boga Inšušinaka u njegovom hramu u Suzi (na taj su se način u Suzi našle Naramsinove i Hamurabijeva stela).Nakon što je njegov sin 1157. skinuo s vlasti kasitskog kralja Elilnadin-akija, je umro.Nasljednik Kutir-nahuntea je postao njegov mlađi brat Šilhak-Inšušinak (1150.-1120.p.kr.), koji je bio zadnji veliki kralj srednjoelamske države. Krajem njegove vladavine nastupanje Nabukodonozora I. od Babilona, dokrajčilo je elamsku vlast nad Babilonom. Šilhak-Inšušinak je vladao ne samo južnim područjem babilonije već i sjevernim područjem na granicama Asirije. Za vrijeme zadnjih godina vladavine asirskog kralja Asurdana I. osvojio je čak i asirske gradove (Kirkuk).Nasljedio ga je najstariji sin kraljice Nahunte-utu. Za vrijeme novog kralja Hutelutuš-Inšušinaka (1120.-1110.p.kr.) počelo je propadanje Elama. Vodio je konstantne sukobe s Nabukodonozorom zbog prevlasti nad Babilonom, u kojem je bio nadmoćniji, ali se kasnije Nabukodonozor odvažio na rat protiv Elama i na kraju je pobjeđen i ubijen. Babilonija nije trajno zauzela Elam, ali ga je jako opustošila i opljačkala.O Elamu sve do 821. nema više nikakvog pismenog spomena.Nakon Hutelutuš-Inšušinaka na prijestolje sjeda Šilhana-hamra-Lagamar, no o njemu kao i o povijesti razdoblja nakon njega nema podataka.

Umjetnost pod ŠutrukidimaNašlo se samo mnogo stela s natpisima.Prema jednom reljefu iz Asurbanipalove palače u Ninivi spominju se «rogati hramovi» (spominje ih kralj Šilhak-Inšušinak, tvrdeći da je sagradio njih 20-ak). Rogove su na kacigama nosili i vojnici (rogovi – simbol božanske misije).Šutrukidi su spretnost obrade bronce nasljedili od Ige-halkida.Osobitost za nijh je ukrašavanje kamenine pečenom staklenom pastom. Tako su obrađeni kaljevi, zavjetni čavli, opeke, ali i skulpture.

NOVO ELAMSKO RAZDOBLJE (700.-640.p.Kr.)

Osnivač novog razdoblja bio je Humban-Tahrara. Njegov sin Humban-Nikaša (742.-712.p.kr.) je 720.p.kr. kod Dera pobjedio Sargona, i to bez babilonske pomoći. Pošto nije imao sinova, prijestolje je nasljedio najstariji sin njegove sestre, Šutruk-Nanhute II. (717.-699.p.kr.). Sa jedne trijumfalne stele saznajemo da je osvojio 32 područja (područja koja su u prošlosti pripadala Šutrukidima).710.p.kr. zaprijetila je opasnost od oružanog sukoba sa vojskom Sargona II., koji je iz Babilonije protjerao Marduk-apla-idina i progonioga sve do granica Elama. Iz straha od Sargonove osvete, Šutruk-Nanhute II. je uskratio svom babilonskom savezniku pravo azila. Kad se Marduk-apla-idin, nakon Sargonove smrti vratio u Babilon, pa kad su za vrijeme Sanheribove vladavine ponovo počeli rat za nezavisnost, postigli su isprva uspjeh kod Kiša i to zahvaljujući elamskim četama. Kad je kasnije babilonski kralj ponovno morao bježati, ostavio je elamske čete i prepustio ih sudbini.Svi ti događaji su doveli do dvorske revolucije koja je na vlast dovela Haluš-Inšušinaka (699.-693.p.kr.), mlađeg brata svrgnutog kralja. Kad ga je Sanherib 693.p.kr. pobijedio njegovom ujedinjenom babilonsko-elamskom vojskom kod Nipura, Elamiti su ga sami nakon povratka ubili. Njegov sin Kadur-Nahunte pokušao je steći povjerenje svojih podanika, no nakon što je Sanherib 693.p,Kr. i protiv njega poveo u vojni pohod, uhvaćen je i ubijen u jednoj pobuni. Njegov mlađi brat Humban-Nimena (692.-687.p.kr.) pruzeo je teško nasljedstvo. Prva zadaća mu je bila reforma i izobrazba savezničke vojske (u sastavu vojske se spominju i vojnici iz Perzije). 691.p.kr. borio se sa Sanheribom u bitci kod Halulea, koja je završila neodlučeno jer je Mušecib-Marduk ostao vladar u Babilonu. Kada je Humban-nimenu udarila kap, Sanherib je osvojio Babilon, svrgnuo njegova kralja i odveo ga u zatočeništvo u Ninivu, gdje je Humban-nimen i umro.Za vrijeme njegovih nasljednika Humban-Haltaša I.,Šilak-Inšušinaka II., Humban-haltaša II. i Urtakija politički se položaj malo promijenio. 668.p.kr. na prijestolje je došao Tempt-Humban-Inšušinak (668.-653.p.kr.) nakon što je Urtaki povrijedio mirovne ugovore s Asirijom i uznemirio Asurbanipala, što je navelo Elam da strahuje od asirske osvete.653.p.kr. asirska vojska je prodrla u elamsko područje gdje je u odlučnoj bitci kod rijeke Ulaj pobijedila elamskog kralja i njegovog sina. To je bila 1. od 3 asirske pobjede koje su Elam 646.p.kr. pod Humban-haltašom III. prisilile na poraz. Suza je osvojena, stanovništvo izgnano i poubijano. Elam je prestao postojati kao nezavisna država. Ulogu će kasnije imati kao jedna od satrapija velike perzijske države.