Sadraj1. UVOD12. O EMILEU DURKHEIMU23. STUDIJA SAMOUBOJSTVO33.1. Egoistiko samoubojstvo43.2. Altruistiko samoubojstvo43.3. Anomiko samoubojstvo44. POJAM DRUTVA55. OSNOVNE SOCIOLOKE METODE66. MEHANIKA I ORGANSKA SOLIDARNOST77. FUNKCIJA RELIGIJE U DRUTVENOM IVOTU98. ZAKLJUAK109. POPIS LITERATURE119.1. Knjige119.2. Internetski izvori11

1. UVODTema ovog seminarskog rada je francuski sociolog, jedan od utemeljitelja sociologije, Emile Durkheim. I bez velikog znanja o sociologiji, jasno je zakljuiti da je upravo njegov utjecaj na sociologiju izvanredan, da je upravo i on doprinio tome da se sociologija razvije i utemelji kao akademska disciplina, a i pomogao nam je razumjeti modernu sistemsku sociologiju i funkcionalizam, iji je utemeljitelj. U samom radu, jasno je vidljivo da se Durkheim bazirao na drutvene injenice, strukture, kulturne norme i vrijednosti, za koje je vjerovao da su posebno predodreene pojedincima. Takoer, dosta se bazirao i na problem samoubojstva te ga je nakon brojnih podrobnih analiza definirao u svojoj studiji samoubojstva. to je za njega drutvo i to za njega predstavlja pojam drutva takoer je opisano u ovom radu, kao i neke osnovne socioloke metode, ali i pojmovi mehanike i organske solidarnosti. Rad e zaokruiti naslov u kojemu se prouava funkcije religije u drutvenom ivotu u kojem Durkheim traga za neim opim, zajednikim, onime to se javlja u svim religijama.

2. O EMILEU DURKHEIMU[footnoteRef:1]Emil Durkheim rodio se 15. travnja 1858. u materijalno skromnoj obitelji. Odgojen je u vrlo religioznom duhu i oekivalo se da e postati rabin kao i njegov otac. Skromne obiteljske prilike, osobito nakon rane smrti oca, usmjerile su ga svjetovnoj karijeri. Bio je izvanredno discipliniran student, naitan i uporan te je uspio upisati elitnu kolu u Parizu koju je vodio tadanju istaknuti sociolog Fustel de Coulanges. Na studiju upoznaje Jeana Jaurs, pod ijim se utjecajem zainteresirao se za pitanja socijalne pravednosti i drutva. Nakon zavretka studija ne uspijeva nastaviti karijeru u Parizu i predaje i radi kao pedagog u razliitim gradovima francuske provincije. Intenzivno putujui i studirajui tadanju drutvenu znanost, objavljuje radove o socijalnim reformama, drutvenoj strukturi, kriminologiji i obrazovanju. Na njega je veliki utjecaj ostavilo i upoznavanje s njemakom sociologijom i psihologijom. Nakon tih studija pie knjige kojima osporava liberalistike i individualistike koncepcije drutva. Tada objavljuje i disertaciju O drutvenoj diobi rada (De la division du travail social - 1893), i knjigu Pravila socioloke metode (Les rgles de la mthode sociologique - 1895), te studije o samoubojstvu (Le Suicide 1897). Za njega je glavni drutveni fenomen injenica da ljudi mogu ivjeti zajedno, da postoji mehanizam drutvene solidarnosti. Ljudi i njihovo ponaanje ne postoje van konteksta drutva. Zadatak sociologije je razviti metode koje e pomoi da se drutva vide kao djelujui drutveni sistemi, te kae: Moj glavni cilj je protegnuti znanstveni racionalizam i na razumijevanje ljudskog ponaanja. 1902, postavi slavan i izvan Francuske, osniva i vodi katedru sociologije na Sorbonni. Teko razoaran militarizmom probuenim u prvom svjetskom ratu, ali i pogibijom sina, prestaje javno djelovati. Umire 1917. [1: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16688 (pristupano 06.02.2015.)]

3. STUDIJA SAMOUBOJSTVO[footnoteRef:2]Uistinu, je li samoubojstvo socioloki problem? Moemo li ga definirati kao fenomen koji ima jasne drutvene uzroke? Povrnom analizom moe se zakljuiti da se kod svakog takvog ina radi o sasvim kontigentnom dogaaju jer netko se ubija zbog nesretne ljubavi, netko zbog bankrota, netko zbog neizljeive bolesti, netko u nastupu ludila Durkheim ispod povrnog psiholokog objanjenja samoubojstva pronalazi dublje drutvene uzroke samoubojstva. On istina priznaje psiholoku predispoziciju kao dio lanca uzronosti, ali samoubojstvo se znanstveno moe promatrati samo kao globalni drutveni fenomen, kao posljedica drutvene determiniranosti. Da bi potvrdio tu tezu Durkheim se prihvatio opsenog prikupljanja statistikih podataka o samoubojstvu u pojedinim europskim zemljama. Osnovni zakljuak statistike analize bila je injenica da stopa samoubojstva za pojedine zemlje i regije ostaje konstantna u duljim razdobljima. Stalnost stope samoubojstva i eventualne oscilacije nije bilo mogue objasniti individualnom motivacijom, a otuda uzroke samoubojstava treba traiti na drutvenoj razini. [2: Skledar N., Kregar J. (2008.) ZNANOST O DRUTVU Osnovni pojmovi i razvoj, str. 110, Visoka kola za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Kreli, Zaprei]

Koristei se metodama statistike analize, Durkheim je utvrdio da ni nasljee, ni imitacija, ni klima, ni drugi geografski i politiki faktori ne utjeu na konaan rezultat konstantnu stopu samoubojstava za pojedino podruje. Za njega se pravi trag objanjenja ovog fenomena nalazio u podatku da se stopa samoubojstava znaajno razlikuje pri usporedbi podataka za razne religiozne zajednice. Najmanje samoubojstava ima kod idova, zatim u katolikim, dok je stopa relativno visoka kod protestanata, a najvea kod ateista. Ustanovio je da samoubojstava vie ima meu samcima, udovicama ili razvedenim ljudima, neto rjee meu ljudima u braku bez djece, a najmanje meu brakovima s djecom. Te veze su statistiki pokazatelji korelacije, ali ni jedan od tih elemenata ne moe biti specifian drutveni uzrok samoubojstava. Zakljuak je da stopa ovisi o stupnju drutvene integracije. Kada se otkrije objanjenje fenomena samoubojstva, slijedee pitanje je funkcija samoubojstva u drutvu. Suicid u razliitim drutvenim situacijama ima razliito funkcionalno znaenje. Drutvena integracija u svim sluajevima je objanjenje i zajedniki eksplanatorni imbenik.3.1. Egoistiko samoubojstvo[footnoteRef:3]Osjeaj pripadnosti drutvenoj grupi i zatita koju od ivotnih neizvjesnosti daju grupne norme ujedno su i obrana od suicidnih poriva. Obratno, kada se ljudima naelno doputa da upravljaju slobodno svojom sudbinom, kad nema vanjskog razloga zbog kojeg bi pojedinci strpljivo podnosili ivotne nevolje, kad nema priznatih grupnih ciljeva i moralne presije drutva prema pojedincu - a to je sve na neki nain ureeno drutvenim normama - pojedinac, mada osobno slobodan i nezavisan, skloniji je samoubojstvu. Samoubojstvo je nazvano egoistikim jer je krajnja konzekvencija slobode pojedinca da ivi nesputan osjeajem obveze prema drutvu, slobodan da ini sve, pa i da si oduzme ivot. [3: Skledar N., Kregar J. (2008.) ZNANOST O DRUTVU Osnovni pojmovi i razvoj, str. 109-112, Visoka kola za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Kreli, Zaprei]

3.2. Altruistiko samoubojstvoAltruistiko samoubojstvo posljedica je toga to drutvo dri pojedinca suvie strogo zavisnim od cjeline. Samoubojstvo vojnika zbog povrijeene asti, samoubojstvo muenika, mistiko i religiozno samoubojstvo, kao i svi sluajevi suicida koji se opravdavaju, ili ak slave, postojeim moralnim kodeksom (kamikaze, ratni heroji, samoubojstvo staraca da ne budu na teret zajednici, spaljivanje Hindu-udovica) spadaju u ovu skupinu. Dakle, osoba poini samoubojstvo zbog prevelikog pritiska drutva.3.3. Anomiko samoubojstvoPojam anomikog samoubojstva donekle se razlikuje, prema naelu podjele, od oba prethodna. Egoistiko i altruistiko samoubojstvo nalaze se na raznim polovima kontinuuma integracije - dezintegracije pojedinca u drutvenu grupu, a anomiko samoubojstvo u takvoj podjeli nema svoje logiko mjesto. Logika izdvajanja tog posebnog tipa polazi otuda to svaki normativni poredak osim integracije ostvaruje, po Durkheimovu miljenju, i regulaciju drutva. Kada regulacije nema, Durkheim to naziva anomijom, koja je opet specifini drutveni uzrok samoubojstva. Ustvari anomiko samoubojstvo indikator je nedostataka u sustavu drutvene kontrole putem normi. Slom normativne strukture drutva, svejedno nastupa li krizom ili suvie brzim napretkom, manifestira se na individualnoj razini kao stanje tjeskobe, neizvjesnosti i traenja. Anomija je stanje loma normativne strukture nekog drutva.Radi se o situaciji u kojoj drutveni uvjeti ne doputaju realizaciju individualnih aspiracija, pa nema ni jasnih metoda izmeu poeljnog i mogueg, potreba i oekivanja.4. POJAM DRUTVA[footnoteRef:4]Ukupnost vjerovanja i osjeaja zajednikih prosjenom ovjeku ini odreeni sustav koji ima svoj vlastiti ivot; moemo ga zvati kolektivnom ili zajednikom svijeu. On je potpuno razliit od pojedinanih svijesti, iako se moe realizirati samo kroz njih. Drutvo je za Durkheima cjelina koja se ponajprije realizira kroz kolektivnu svijest. Drutvo je za njega sistem sui generis, realno sastavljen od kolektivne svijesti, normi koje postoje u njemu, no normi shvaenih kao svaka pravilnost ili preskripcija u odnosu na pojedince. Izvor tih normi je potreba da se stvori drutvo, zajednica povezanih individua. [4: Pisker B. (2010.) Osnove sociologije skripta, str. 107, Veleuilite u Poegi, Poega]

Svaka zajednica, pojedinci u njoj, nastoji izraziti zajednika i meusobna oekivanja u interakciji, zajednike oblike opaanja, ocjenjivanja, osjeanja i djelovanja. Takvi obrasci ponaanja, vrednovanja i znanja osnova su predvianja tueg ponaanja, unose sigurnost i regulaciju u ljudske odnose, oni su ogranienja unutar kojih postoji sloboda ljudskog ponaanja, kolektivna svijest, oni su ustvari drutvo kao sistem. Kolektivna svijest dakle obuhvaa ideje, iskustva i vjerovanja, a pored toga sadri i norme koje su regulator drutvenog ponaanja, izvor obaveza i ogranienja slobodne akcije pojedinaca. Zato je drutvo razliito od pojedinaca koji ga ine, ono ima svoju realnu egzistenciju. Uz pojam drutva vee se i drugi pojam, pojam institucije. Drutvo je globalni pojam, veza izmeu njegovih dijelova je razliite jaine, a tamo gdje mree normativnog reguliranja postaju guste, gdje postoji trajnija i intenzivnija potreba za reguliranjem, nastaju institucije. Institucijom se mogu nazvati sva vjerovanja i svi naini ponaanja koje ustanovljuje zajednica; sociologija se moe definirati kao znanost o institucijama, njihovom nastanku i njihovom funkcioniranju. Pod pojmom institucije Durkheim podrazumijeva svaki oblik utvrenih pravila ponaanja trajnih u vremenu, a vanjskih i prisilnih u odnosu prema pojedincu, i to bez obzira na izvor obvezatnosti. Institucije mogu biti sasvim razliite prema sadraju: porodica, klub, crkva itd.

5. OSNOVNE SOCIOLOKE METODE[footnoteRef:5]Svoja metodoloka naela Durkheim je pokuao sintetizirati u knjizi Pravila socioloke metode. Istraiva mora zadatku pristupiti bez vrijednosnih i laikih predrasuda. To znai da treba zaboraviti rairene predkoncepcije, ali i to da istraivanju pristupa osloboen vrijednosnih osjeaja. Zato treba jasno definirati injenice koje se istrauju i to opisom njihovih vanjskih osobina. Stoga drutvene injenice treba promatrati kao stvari. Postupati s njima kao sa stvarima znai postupati s njima kao podacima koji ine polaznu toku znanosti. To ukljuuje i odbacivanje osobnih individualno-psiholokih metoda i svega onoga to nije dostupno intersubjektivnoj provjeri. Stoga drutvene injenice treba promatrati kao stvari. Postupati s njima kao sa stvarima znai postupati s njima kao s podacima koji ine polaznu toku znanosti. To ukljuuje i odbacivanje osobnih individualno-psiholokih metoda i svega onoga to nije dostupno intersubjektivnoj provjeri. [5: http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%89mile_Durkheim (pristupano 06.02.2015.)]

Podredno tom osnovnom naelu za objektivnim nainima prikupljanja i interpretacije podataka, Durkheim navodi potrebu sistemskog teorijskog okvira na osnovi kojeg e se izabrati i istraiti podaci. Potrebno je dakle da za svoju klasifikaciju odaberemo osobito bitna obiljeja. Znanstvena metoda mora po njemu (zbog povezanosti prikupljanja podataka, sistematizacije i interpretacije, slaganja tipova) teiti komparativnim usporedbama koje su osnova empirijske provjere svake hipoteze, svojevrsna zamjena za eksperiment. U istraivanjima sociolozi trebaju usporediti svoje nalaze na podlozi monografskog istraivanja jednog drutva s drugim drutvima i drugim klasifikacijama, i to u to veem broju usporedbi.Na koncu, Durkheim je smatrao ispravnom pretpostavku H. Spencera: ako bismo znali najjednostavnije drutvo koje je ikad postojalo, da bismo napravili vlastitu klasifikaciju, moramo pratiti nain na koji se to drutvo spaja s isto takvim drutvom, i na koji se nain tako sloena drutva spajaju meu sobom.

6. MEHANIKA I ORGANSKA SOLIDARNOST[footnoteRef:6]Sintezu pristupa ranijih sociologa o kvantitativnoj razlici modernog drutva prema svim dotadanjim, Durkheim daje u svojoj knjizi O drutvenoj diobi rada. Naime, razni autori razliito nazivaju moderna industrijska drutva koja se po svojstvima razlikuju od prolih: Spencer: industrijsko, Tonnies: Gesselschaft - drutvom, Marx i njegovi sljedbenici: kapitalizam, Ward: fiziokracija koju smjenjuje plutokracija, Simmel: racionalno drutvo. [6: Skledar N., Kregar J. (2008.) ZNANOST O DRUTVU Osnovni pojmovi i razvoj, str. 113-114, Visoka kola za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Kreli, Zaprei]

Durkheim razlikuje dva tipa drutva s obzirom na koji je nain ostvarena njihova integracija. Segmentarna ili arhaika drutva su drutva povezana mehanikom solidarnou. To je solidarnost putem slinosti. Glavna karakteristika tog drutva jest meusobna identinost pojedinaca, porodica i plemena u smislu vjere u iste vrijednosti, jednako doivljavanje svetog i vrijednog, slinosti u emocijama i ponaanju. Drutvena kolektivna svijest potpuno dominira nad individualnom, stanje i poloaj pojedinca kruto su odreeni njegovim statusom. Povezanost putem slinosti refleks je nepostojanja organiziranosti svi rade sve, nema diferenciranja u ulogama, nema razlike u vjerovanjima, imovini statusu, zadaci su jednostavni i ne zahtijevaju posebnu vjetinu, ali to ima i svoju normativnu dimenziju. Svako odstupanje od zajednikih vjerovanja, naina ivota ili individualizacija je strogo zabranjena. Drutvo ne doputa nikakvo odstupanje, obiaji i pravo su prvenstveno represivni, dominira kazneno pravo s otrim sankcijama prema svakome, ak i za najlake krenje kolektivnih normi. to je vra kolektivna svijest, to se veom represivnom snagom postavlja prema kriteljima drutvenih normi. Na drugoj strani postoje drutva integrirana organskom solidarnou. U tim drutvima pojedinci nisu vie slini, ve razliiti. Solidarnost ovdje proizlazi samo iz injenice razliitosti, svatko obavlja svoju pojedinu funkciju ili zadau u drutvu, svatko zavisi od drugoga, pa ta meuovisnost povezuje pojedince u drutvo. Individualna sloboda i nevezanost u odnosu na kolektivne norme pretpostavka su specijalizacije i obavljanja funkcije. Organska solidarnost zahtijeva da se pojedinci razlikuju jedni od drugih. Takva drutva toleriraju razliitost i u idejama i u zanimanjima i u statusu i u moi. Ono to ih povezuje u cjelinu jest organska meuovisnost njegovih dijelova, otvorenost prema van i prema promjenama. I sama drutvena sankcija i priroda prava ovdje su drugaije. Naglasak je na restitutivnim sankcijama usmjerenim na uspostavu prijanjeg stanja.U ovom prikazu su zaotrene razlike izmeu tih dvaju tipova drutva. Izvorno, Durkheimova zamisao je bila pokazati spori evolutivni razvoj od primitivnih drutava mehanike solidarnosti prema modernim drutvima povezanim organskom solidarnou. Ta dvopodjela ima cilj ocrtati polaznu toku i zavrne efekte procesa promjene drutva potaknute poveanjem drutvene gustoe i diobe rada.Najraniji oblici podjele rada temeljili su se na biolokim razlikama izmeu ljudi (prirodna podjela rada): podjela prema spolu, prema vjetinama i dobi. Porast drutvene gustoe uzrokuje nunost specijalizacije. Porast stanovnitva dovodi do poveane konkurencije i tako su pojedinci prisiljeni na specijalizaciju. S time dolazi i do porasta razliitosti u miljenju, statusu i ulogama u zajednici. Diferencijacija prema novim ulogama i zanimanjima smanjuje mogunost mehanike soliarnosti i upuuje na nastanak solidarnosti organskog tipa. Durkheim odbacuje utilitaristiku ideju po kojoj bi podjela rada, i porast ekonomskih mogunosti koji je njena posljedica, te primarna ekonomska motivacija za rad mogle objasniti mehanizam drutvenog razvoja. Za njega je od prvenstvene vanosti nastanak novog sustava normativne regulacije drutva. Naravno, ostaju nedirnutim osnovne vrijednosti drutva (jer bez njih drutvo ne bi ni postojalo) ali one su sasvim generalne. Umjesto da odreuju detalje svakodnevnog ivota, zajednike vrijednosti samo su ope upute. U tom pogledu Durkheim vidi podjelu rada kao moralni tj. normativni fenomen. Za njega je dakle naputanje mehanike solidarnosti tek preduvjet za individualno ekonomsko motiviranje.

7. FUNKCIJA RELIGIJE U DRUTVENOM IVOTUObjanjavajui metode drutvenih istraivanja, Durkheim je naveo da postoje dvije strategije znanstvenog interpretiranja injenica. Jedna je ustanoviti kauzalnu vezu izmeu injenica, a druga je ustanoviti koju funkciju ima neka injenica u odravanju cjeline poretka drutva. Shvativi drutvo kao od pojedinaca nezavisan realitet, sastavljen od niza institucija i dogaaja, moramo traiti koju ulogu pojedine institucije i dogaaji imaju za stabilnost i homeostazu cjeline. Jedan od prvih primjera takvog metodolokog postupka je Durkheimova analiza uloge religije u drutvenom ivotu. Za njega je religijska misao institucionalizirana u crkvi i sofisticiranim vjerovanjima samo jedan od oblika slinih pojava. Moderno drutvo se sve vie sekularizira, u njemu drutvenu funkciju religije sve vie zamjenjuju svjetovna vjerovanja ili znanost. Drutvene mehanike solidarnosti trebala su jedinstvenu i sveobuhvatnu religiju, a nova drutva toleriraju razlike u miljenju i individualizam traei nove oblike kolektivne svijesti.Durkheim nije zbunjen mnotvom razlika koje postoje u religioznim vjerovanjima i praksi, on traga za opim, zajednikim, onim to se javlja u svim religijama. Za njega je ope obiljeje religija njihova funkcija ouvanja idejnog i moralnog jedinstva drutva. Smatrajui da se funkcija religija najjasnije vidi u primitivnim plemenima istraivao je vjerovanja australskih plemena. Zakljuio je da e funkcija religioznih ceremonijala osnaiti osjeaj solidarnosti i jedinstva meu lanovima plemena. Premda ive u malim i izoliranim grupama, domorodci se time osjeaju pripadnicima ire zajednice, osnauju vjeru u zajednika normativna naela, meusobna oekivanja. Time se ne samo eliminira nesigurnost u odnosima meu ljudima i klanovima ve se stvara i pozitivna sprega jaanja normativne, moralne, drutvene nadgradnje. Unutar plemena osnovne jedinice okupljanja su klanovi, a svaki ima svoj totem, simbol koji se smatra svetim i slui kao objekt raspoznavanja nadindividualne pripadnosti svakog lana klana. Njihova funkcija je da podsjea svakoga na vrijednost ouvanja zajednitva i dunosti i uloge koje otuda proizlaze. Takoer, Durkheim je iz primjera australskih plemena zakljuke uspjeno generalizirao na moderna drutva: totem ima isti znaaj kao nacionalna zastava, ceremonije nacionalnih slavlja, sportske priredbe, hodoaa koja su jednaka religioznim sveanostima plemena.U religiji, dakle, ostat e trajnim ti elementi kulta i vjere, ali druge funkcije religija gubi. Znanost e istovremeno stjecati elemente svjetovne religije, isto onako kako svjetovnim religijama postaju ideologije, etnike identifikacije, drutveni pokreti i profesionalni kodeksi.8. ZAKLJUAKNakon ovog rada, jo je lake shvatiti koliko zapravo Durkheim znai za sociologiju, ali i razvoj drutva openito i puno je lake shvatiti njegovo nastojanje da sociologija bude prihvaena kao nauka i da pritom bude odvojena od svih ostalih disciplina. On je dao prvi pogled iz socioloke perspektive, na injenicu da, iako je drutvo u svima nama i dio nas, da je istovremeno odvojena i posebna jedinica. Jasno nam je u svojoj studiji samoubojstva predoio svoja saznanja kako ona zavise od religije, spola i brojnih drugih stvari, ali da se uestalost u svakoj od tih stvari ne mijenja. Takoer smo vidjeli i nain kako iz socioloke perspektive vidjeti odnos izmeu drutva i pojedinca, drutva koje upravlja pojedincima, gdje Durkheim smatra da su pojedinci proizvod drutva i da drutvo ima neke karakteristike koje se ne mogu objasniti s ponaanjem pojedinca. Tako je i razvio teoriju o dva tipa drutva ovisno prema tome na koji je nain ostvarena njihova integracija. Postavio je jasna pravila objektivnih, empirijskih i induktivnih sociolokih istraivanja, olakavi tako uvelike posao svojim nasljednicima. Kako je uvidio da se moderno drutvo sve vie i vie sekluarizira, tako je napravio metodoloki postupak gdje je analizirao ulogu religije u drutvenom ivotu.

9. POPIS LITERATURE9.1. Knjige1. Skledar N., Kregar J. (2008.) ZNANOST O DRUTVU Osnovni pojmovi i razvoj, Zaprei: Visoka kola za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Kreli2. Pisker B. (2010.) Osnove sociologije skripta, Poega: Veleuilite u Poegi, Poega9.2. Internetski izvori1. Wikipedia: Emile Durkheimhttp://en.wikipedia.org/wiki/%C3%89mile_Durkheim (pristupano 06.02.2015.)2. Enciklopedija.hrhttp://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16688 (pristupano 06.02.2015.)3. The University of Chicago: Emile Durkheimhttp://durkheim.uchicago.edu/Biography.html (pristupano 06.02.2015.)

11