SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

VESNA PAVLOVIĆ

ENERGETSKI SEKTOR POD UTJECAJEM GLOBALIZACIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ENERGETSKI SEKTOR POD UTJECAJEM GLOBALIZACIJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovno okruženje

Mentor: Prof. dr. sc. Dragomir Sundać

Student: Vesna Pavlović

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081115154

Rijeka, srpanj 2013.

KAZALO

Stranica

1. UVOD .................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ....... ........................ 1

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMO ĆNE HIPOTEZE ......................................... 2

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................. .......................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE .............................................................................. 2

1.5. STRUKTURA RADA....................................................................................... 3

2. ULOGA ENERGETSKOG SEKTORA U EKONOMSKOM

RAZVOJU.............................................................................................5

2.1. POVIJESNI RAZVOJ ENERGETSKOG SEKTORA ................................. 6

2.1.1. Energetski sektor zasnovan na fosilnim energentima............................8

2.1.2. Uloga sekundarnih energenata u energetskom sektoru.......................10

2.1.3. Značaj suvremenih energenata u energetskom sektoru.......................12

2.2. UTJECAJ ENERGETSKOG SEKTORA NA EKONOMSKI

RAZVOJ RAZVIJENIH ZEMALJA I ZEMALJA U RAZVOJU...........18

3. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA ENERGETSKI SEKTOR .. ... 25

3.1. POZITIVNI I NEGATIVNI U ČINCI GLOBALIZACIJE NA RAZVOJ

ENERGETSKOG SEKTORA….…………………………………………..26

3.2. GLOBALIZACIJA KAO ČIMBENIK ENERGETSKE POLITIKE

RAZVIJENIH ZEMALJA I ZEMALJA U RAZVOJU ............ .................. 29

4. OCJENA RAZVIJENOSTI ENERGETSKOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ...............................................................34

4.1. OSNOVNE ZNAČAJKE HRVATSKOG ENERGETSKOG

SEKTORA.......................................................................................................38

4.2. HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA D.D. KAO NOSIOC

ENERGETSKOG SEKTORA RH…………………………………………42

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA

REPUBLIKE HRVATSKE POD UTJECAJEM

GLOBALIZACIJE..............................................................................51

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................... 55

POPIS LITERATURE........................................................................60

POPIS GRAFIKONA.........................................................................67

POPIS TABLICA................................................................................68

POPIS SHEMA....................................................................................68

1

1. UVOD

U uvodu se definiraju: 1) problem, predmet i objekti istraživanja, 2) radna i

pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode te 5)

struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Život današnjice je život brzih gospodarskih promjena, globalizacije i neophodnog

razvitka konkurentnosti kako gospodarskih subjekata tako i samih država, a posebna

pažnja se poklanja energetskom sektoru kao važnom pokretaču cijele gospodarske

djelatnosti.

Nemoguće je i zamisliti jednu gospodarsku djelatnost koja, bilo za pokretanje

proizvodnje ili sam proizvodni program, ne koristi neki od oblika energije ili više njih.

Današnji gospodarski subjekti pod znatnim su utjecajem globalizacije koja pruža

određene mogućnosti, ali i prijetnje. Kako globalizaciju razni autori različito definiraju,

za zaključiti je da je ona pozitivan i optimističan proces koji donosi razvitak

tehnologije, proširenje tržišta, povećanje profita, uopće lagodniji život. Drugo lice

globalizacije prikazuje je kao prevlast razvijenih zemalja, odnosno kolonijalizma i

imperijalizma nad slabije razvijenim gospodarstvima u svim sferama života. U takvom

okruženju energetski gospodarski subjekti doživjeli su ogromne preobrazbe i u samom

procesu nisu se snašli. Novonastala situacija postaje sve složenija, konkurencija iz dana

u dan sve veća, potrošači sve zahtjevniji, a zalihe energenata na kojim se temelji razvoj

cjelokupnog svjetskog gospodarstva (promet, turizam, proizvodnja dobara i usluga),

postaju sve manje.

Sukladno takvoj problematici ističe se problem istraživanja: prilagodba energetskog

sektora izazovima otvorenog tržišta i konkurenciji, promjenama cijena, te utjecaju

cijena na razvoj gospodarstva.

Problematika istraživanja odredila je predmet istraživanja: analizirati i ocijeniti ulogu

energetskog sektora u ekonomskom razvoju, analizirati i ocijeniti utjecaj

globalizacijskog procesa u energetskom sektoru te istražiti stupanj razvijenosti

energetskog sektora u Republici Hrvatskoj.

2

Objekti istraživanja , energetski sektor i globalizacija, međusobno su povezani, a

utjecaj procesa globalizacije na energetski sektor obuhvaćen je sa posebnim osvrtom na

Hrvatsku elektroprivredu d.d. i njeno prilagođavanje novonastalim uvjetima.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMO ĆNE HIPOTEZE

Na temelju problema, predmeta i objekta istraživanja postavljena je temeljna radna

hipoteza: temeljem teorijskih odrednica globalizacijskog procesa i rezultata istraživanja

o utjecaju istog na razvoj energetskog sektora u razvijenim zemljama i zemljama u

razvoju moguće je tvrditi da će se energetski sektor u Republici Hrvatskoj u narednim

godinama razvijati u pravcu daljnjeg otvaranja tržišta, no globalizacijski procesi neće

donijeti očekivano sniženje cijena, čak ni izjednačavanje cijena sa cijenama energenata

istog sektora u regiji. Značajni pomaci događat će se u sigurnosti opskrbe stanovništva i

gospodarskih subjekata energentima podizanjem kvalitete usluga.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i cilj ovog istraživanja je utvrditi koje je prednosti i koje nedostatke donijela

globalizacija u energetski sektor i kako se to odrazilo na tvrtke i njihovo poslovanje.

Imajući na umu svrhu i ciljeve istraživanja, potrebno je dati odgovore na nekoliko

važnih pitanja:

1) Koja je važnost energetskog sektora na ukupno gospodastvo?

2) Koje posljedice je globalizacija ostavila na energetski sektor?

3) Kako se u procesu globalizacije snašla Hrvatska elektroprivreda?

4) Koje razvojne strategije primjenjuje energetski sektor?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Primjenom odgovarajućih metoda znanstvenog istraživanja moguće je uspješno

dokazati prethodno navedene istraživačke hipoteze i izvesti pouzdane zaključke o ulozi

i značaju energetskog sektora u ekonomskom razvoju nacionalnih gospodarstava te

utjecaju globalizacijskih procesa na energetski sektor.

3

Rad polazi od osnovnih i općih znanstvenih metoda, prije svega deduktivne i

indukativne Tijekom izrade diplomskog rada korištene su i slijedeće znanstvene

metode: povijesna metoda, metoda analize i sinteze, deskriptivna metoda, komparativna

metoda i metoda kompilacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja zahtijevaju da se tematika ovog rada sustavno predoči u pet

međusobno povezanih poglavlja.

U prvom dijelu, Uvodu, formuliran je problem, predmet i objekt istraživanja. U

slijedećem potpoglavlju postavljena je temeljna radna hipoteza, a isto tako navedena je

svrha istraživanja kao i ciljevi, te potrebne znanstvene metode korištene prilikom izrade

ovog rada.

Drugi dio koji ima naslov Uloga energetskog sektora u ekonomskom razvoju govori

općenito o energetskom sektoru koji se uglavnom oslanja na neobnovljive izvore

(fosilna goriva) te osnovni utjecaj energetskog sektora na razvijene zemlje i zemlje u

razvoju.

Treći dio koji ima naslov Utjecaj globalizacije na energetski sektor govori o

najznačajnijim pozitivnim učincima globalizacije, te isto tako i negativnim učincima

globalizacije na energetski sektor čime globalizacija poprima svoje puno značenje.

Postaje realan proces koji je sveprisutan u svjetskom gospodarstvu i životu svakog

pojedinca.

U četvrtom dijelu s naslovom Ocjena razvijenosti energetskog sektora u Republici

Hrvatskoj govorit će se o Hrvatskoj Elektroprivredi d.d. kao nositelju energetskog

sektora Republike Hrvatske te poteškoćama u kojima se našla u nekoliko posljednjih

godina s posebnim osvrtom na projekte i tehnologije kojima nastoji prevladati teškoće u

kojima se našla ulaskom u suvremeno doba liberalizacije i globalizacije.

4

Perspektiva razvoja energetskog sektora Republike Hrvatske pod utjecajem

globalizacije naslov je petog dijela u kojem se želi pokazati koji su projekti vezani uz

energetski sektor, a vode računa o opstanku „zelene planete“ i dobrobiti čovjeka na njoj,

ulaganja u iskorištavanje obnovljivih izvora energije s ciljem očuvanja zaliha

neobnovljivih energenata za buduće generacije kako bi i njima bilo omogućeno

zadovoljiti svoje potrebe.

U posljednjem, šestom dijelu, Zaklju čku, dana je sinteza rezultata istraživanja kojim je

dokazivana postavljena hipoteza.

5

2. ULOGA ENERGETSKOG SEKTORA U EKONOMSKOM

RAZVOJU

Današnji moderan život pruža čovjeku vrlo mnogo mogućnosti za lakšim obavljanjem

poslova i uživanju u raznim luksuzima tijekom slobodnog vremena. Sve te aktivnosti

zahtijevaju nerazumno veliku potrošnju energije zbog povećanja broja stanovništva na

Zemlji te neekonomične upotrebe, a kao posljedica brzog razvoja znanosti i tehnologije

koji su pak omogućili brz razvoj industrije kao glavnog potrošača energije. Proizvodnja

energije pa tako i energetski sektor uopće ima osobitu važnost na razvoj niza

gospodarskih grana. Preduvjet je gospodarskog razvitka i životnog standarda

stanovništva. Za uspješan razvitak gospodarstva od velike je važnosti izbor

najpovoljnije strukture prirodnih i pretvorbenih (sekundarnih) oblika energije za

pokrivanje korisnih potreba energije, jer o tome ovisi i potrebna visina investicija i

cijena energenata (Udovičić, 2004, p.15).

Kako bi se održao energetski kontinuitet, toliko potreban za održavanje gospodarskog

rasta, nužne su velike investicije u energetske sustave jer prema mišljenju mnogih

stručnjaka čovječanstvu su neophodni jeftiniji energetski izvori. Alternativa za njih je

nuklearna energija jer u maloj količini urana sadrži veliku količinu energije (Matić,

1993, p.39). Današnja industrija podmiruje 95% svojih energetskih potreba za

energijom izgaranjem fosilnih goriva budući da su ona ekonomski najjeftinija od svih

raspoloživih energetskih izvora. Potrebe za energijom se nastavljaju i stalno rastu čime

se sve više ugljik dioksida oslobađa u atmosferu. Ako se nastavi sadašnji trend uporabe

fosilnih goriva, godišnja potrošnja mogla bi se udvostručiti do 2020. godine te bi

smanjenje rezervi moglo uvelike limitirati njihovo korištenje (Matić, 1993, p.149).

Globalna energetska ekonomija i gospodarstva u nastajanju učinit će pojedine regije u

svijetu ovisne jedne o drugima, a ovisnost će se očitavati u opskrbi energijom te

mrežama i infrastrukturom potrebnom za prijenos energije. Prema procjenama

stručnjaka bit će potrebno uložiti 22 trilijuna dolara u infrastrukturu opskrbe energijom

kako bi se zadovoljile potrebe projicirane globalne potražnje do 2030. godine.

Pokretanje ovakve investicije biti će izazov za međuovisne regije, a sve kako bi se

postigao neprekinuti opskrbni lanac (Preda, 2008, p.171).

6

Sve ovo govori u prilog važnosti energije, bilo kojeg oblika, u ekonomskom razvoju

svjetskih gospodarstava. Industrijski divovi ovisni su o energiji tako da se puno ulaže u

pouzdanu infrastrukturu koja osigurava kontinuiranu opskrbu energijom, a time i

neprekinutu proizvodnju.

2.1. POVIJESNI RAZVOJ ENERGETSKOG SEKTORA

U povijesti su neke civilizacije nastajale, rasle, opstajale, ali nerijetko i propadale

ovisno o tome kojom su količinom energije raspolagale, što govori o važnoj činjenici da

je energija osnovni preduvjet razvoja u kojem god obliku bila.

Evolucijskim razvojem civilizacije su, koristeći razne oblike energenata, na različitom

stupnju razvoja, zadovoljavale sve veće i raznolikije potrebe društva.

Razvoj čovječanstva kroz povijest vezan je za korištenje nekih od oblika energije jer je

od najranijih vremena postao svjestan korisnosti energenata i učio se koristiti energiju

koju je dobivao od njih. Čovjek se naučio koristiti vatrom te time napravio prvi, ali

veliki korak prema nastanku civilizacije. Koristeći vatru, morao je osigurati dovoljnu

količinu energenata kojima će tu vatru i održavati budući da je bila neophodna za

potrebe grijanja i promjene načina prehrane (Dunović, 2011, p.42). Okrenuo se onome

što mu je u prirodi bilo najbliže, a to je bilo drvo.

Drvo, dakle, označava prvi izvor energije koji je čovjek upotrebljavao. U onom trenutku

kada je počeo kontrolirati sile, čovjek počinje koristiti energiju i nastoji prirodne sile

usmjeriti u svoju korist na način da njihovo djelovanje pretvori u koristan rad.

Za opskrbu drvom, kao glavnim energentom, za lakše obrađivanje polja, za lov, čovjek

je krotio životinje i koristio snagu njihovih mišića. Na višim stupnjevima razvoja

civilizacije, došao je do spoznaje da voda ima snagu i potrebnu energiju za potrebe

vodenica koje pokreću mlinove, preše ili brusno kamenje. Vodenim putem, a uz pomoć

vjetra, dopremiti teret sa jednog mjesta na drugo bilo je mnogo lakše nego to isto učiniti

snagom vlastitih ili životinjskih mišića. Vodenice i vjetrenjače koje su preteče današnjih

hidroelektrana i vjetroelektrana, uskoro su postale pogonski strojevi manufaktura i

mjesta u čijoj okolini nastaju nova naselja.

Prevrat se zbio 1769. godine, otkrićem parnog stroja po James Watt-u, kada je

pokrenuta prva industrijska revolucija korištenjem motora s vanjskim izgaranjem, što

7

dovodi do razvoja industrije (strojevi) i prometa (parobrod), odnosno prve i klasične

industrijske revolucije. Iz ovog kratkog presjeka povijesti razvidno je da je čovjek sve

do otkrića parnog stroja temeljio razvoj civilizacije isključivo na obnovljivim izvorima

energije te da svojim korištenjem energije iz okoline ničime nije narušavao prirodnu

ravnotežu.

Intenzivni razvoj civilizacije počinje tek kada je čovjek toplinsku energiju počeo

pretvarati u koristan rad. Novi parni strojevi su vrlo brzo pronašli primjenu u

tvornicama, rudnicima i prometu. Pokretali su brodove, željeznice, tvorničke strojeve,

ali su bili preveliki i prebučni za obavljanje kućanskih poslova. Strojevi koji su koristili

vodenu paru kao pogonsko sredstvo morali su biti od čvrstog materijala – željeza. Zbog

toga se naglo povećala potražnja za željeznom rudačom i ugljenom.

Drugu industrijsku revoluciju pokreće motor s unutarnjim izgaranjem kojeg je 1860-ih

napravio Lenoar kod kojeg se toplina izgaranja nafte ili benzina pretvara u rad direktno,

bez posredovanja vodene pare.

Farraday i Henry iniciraju treću industrijsku revoluciju 1890. godine s prvim

elektrogeneratorom, koji pretvara mehaničku energiju u električnu energiju, čijom se

primjenom na razne elektroničke uređaje tijekom 20. stoljeća, ubrzano razvija četvrta

industrijska revolucija – elektronička na koju se nastavija peta – informacijska (Jandrić i

Vrkljan, 2004, p.87).

Otkriće električne energije, njen prijenos na velike udaljenosti i način korištenja uvelike

mijenja način života. Život je sada nezamisliv bez električne rasvjete, kućanskih

aparata, automobila i aviona, a za sve to potrebna je znatna količina energije u bilo

kojem obliku i ta potreba u stalnom je porastu kako raste i broj stanovništva na Zemlji.

Od najranijih vremena prisutna je stalna upotreba goriva i energije. Goriva i razni oblici

energije bili su potrebni za pružanje topline, rasvjete, podmazivanje, transport,

mehaničku snagu te materijal za ratovanje. Osnovne potrebe nisu se mijenjale, no načini

zadovoljenja pojedinih potreba mijenjali su se uslijed ljudske domišljatosti i sposobnosti

korištenja novih tehnologija.

8

2.1.1. Energetski sektor zasnovan na fosilnim energentima

Postoje tri glavna oblika fosilnih goriva - ugljen, nafta i zemni plin. Sva tri nastaju

duboko u Zemlji od prastarih ostataka životinja i biljaka. Tijekom milijuna godina

ostaci biljaka i životinja počeli su se taložiti na dno oceana ili na tlo, bivali su pokriveni

slojevima stijenja te su laganim raspadanjem razvijali visoke temperature i na taj način

stvoreni su uvjeti za pretvorbu ostataka biljaka i životinja u fosilna goriva.

Fosilna su goriva neobnovljivi resurs budući da su potrebni milijuni godina da

nadomjeste potrošene količine. U proizvodnji primarne energije nafta je energent koji

ima najveći udjel sa 37,65 %, pa slijede ugljen sa 25,56 % i prirodni (zemni) plin sa

21,64 %. (Jandrić i Vrkljan, 2004, p.87). Unatrag 150 godina razdoblje je sve većeg

povećanja upotrebe fosilnih goriva. Od svih fosilnih goriva ugljena ima najviše, a ima i

najdužu povijest upotrebe, najviše se upotrebljava, a najopasniji je za okoliš jer u

atmosferu ispušta ugljični dioksid, sumpor i neke druge štetne tvari.

Široka upotreba nafte započela je potkraj XIX stoljeća, a u XX stoljeću ona je znatno

utjecala na promjenu gospodarstva i civilizacije u cjelini. Kako se prirodni plin

pojavljuje uz naftu u ležištima ugljikovodika, njegova šira uporaba počela je čim se

razvila tehnologija plinskih trošila. Taj proces dogodio se u Sjedinjenim Državama još u

prvoj polovici, a u Europi i u Istočnoj Aziji početkom druge polovice XX stoljeća

(Dekanić, 2011, p.52). U vrijeme naftnih šokova i energetskih kriza, nafta je prešla put

od jeftinog energenta do dragocjenog i skupog izvora energije zvanog „crno zlato“.

Porast potražnje za naftom, demografski rast, industrijski razvoj zemalja „trećeg svijeta“

i spoznaje da daljnji rast i napredak isključivo ovise o neobnovljivim izvorima energije,

dovodi do stalnog porasta cijene nafte (Dekanić, 2011, p.53).

Svjetska godišnja proizvodnja nafte povećala se u razdoblju od 1950. – 1980. četiri do

pet puta i taj trend će se nastaviti. 1998. godine potrošnja nafte u svijetu iznosila je oko

3,4 milijarde tena1 što iznosi 40% potrošene energije u svijetu. Nafta će i dalje ostati

najvažniji svjetski energent sa stabilnim udjelom od 40% u svjetskoj potrošnji energije

(Stiperski, 2001, p.15).

1 Ten (ekvivalent nafte) – energija ugljena, nuklearne energije, prirodnog plina i hidroenergije preračunava se na energiju sirove nafte

9

Najveći proizvođači nafte su zemlje članice OPEC2-a. Tako je 2010. godine Saudijska

Arabija proizvodila 10,72 milijuna barela dnevno, slijedi Iran sa 4,09 milijuna barela na

dan, Venezuela sa 3,23 mil. barela dnevno, Kuvajt 2,57 mil. barela, Ujedinjeni Arapski

Emirati 2,38 milijuna barela dnevno (Najveća industrija na svetu, 2011, p.1).

Gospodarstva glavnih svjetskih izvoznica nafte ovise o industriji nafte i prirodnog plina

iz razloga što većina tih zemalja nema razvijene druge grane industrije i usluga već se

cijelokupno gospodarstvo oslanja na proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina.

Izuzetak iz prethodno navedenog je SAD koji je treći svjetski proizvođač nafte, ali radi

razvijenih drugih industrijskih grana postao je i najveći potrošač nafte pa je tako od

najvećeg proizvođača postao uvoznik nafte čime pokriva 63% domaćih potreba za

naftom (Stiperski, 2001, p.79).

U usporedbi sa svjetskom potrošnjom nafte i obzirom da su rast bruto domaćeg

proizvoda, proizvodnja i potrošnja energije uzajamno povezani, rast bruto domaćeg

proizvoda zahtijeva i povećanje potrošnje energije. Potrošnja tekućih goriva u Hrvatskoj

predstavlja glavni izvor energije potrebne za budući razvitak prometa i turizma te se

procjenjuje kako se taj udio neće znatnije smanjivati u razdoblju do 2020. pa tako i do

2030. godine (Karasalihović Sedlar, Dekanić i Hrnčević, 2009, p.8).asalir. 1., str. 6-13

Na drugom je mjestu po potrošenoj energiji bio je ugljen sa 2,2 milijarde tena što čini

26% svjetske potrošene energije. Dvije najvažnije upotrebe ugljena su proizvodnja

čelika i električne energije. Oko 23% ukupne primarne energije u svijetu dobiva se iz

ugljena dok 38% generirane električne energije svijet također dobiva iz ugljena, a za

70% proizvodnje čelika ugljen je ključni sastojak (Čižmek, 2013, p.1).

Iako je nafta vodeći svjetski izvor energije, značaj ugljena i dalje je u konstantnom

porastu. Kina je vodeća država po proizvodnji kao i u potrošnji ugljena. U periodu od

2001. do 2011. godine, Kina ostvaruje 80% svjetskog rasta potražnje za ugljenom,

odnosno 49,5% svjetske proizvodnje. SAD su drugi najveći korisnik ugljena, iako se

potražnja smanjila za oko 5% u 2011. godini u odnosu na proteklih deset godina, mada i

uz smanjenje potražnje još uvijek troši 45% proizvedenih količina svjetskog ugljena.

2 Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela.

10

Zbog velike vlastite potrošnje nema količina ugljena raspoloživog za izvoz. Manjak za

vlastitu potrošnju nadoknađuje uvozom iz Kine i Kolumbije.

Indija je na drugom mjestu po potražnji za ugljenom i treća zemlja u svijetu po potrošnji

ugljena (Ahmetovic, 2013, p.1).

Prirodni plin je treći najvažniji energent čija potrošnja je 2010. godine iznosila oko

dvije milijarde tena ili približno 24 % potrošene energije u svijetu te njegova primjena

postaje sve zastupljenija obzirom da je manje štetan za okoliš od ugljena. Iste, 2010.

godine Rusija je zemlja sa najvećim izvozom prirodnog plina sa 199,9 milijardi m3

godišnje. Slijedi je Kanada sa 87,3 milijarde m3 godišnje, zatim Norveška sa godišnjim

izvozom od 86,7 milijardi m3 i Alžir sa 62,7 milijardi m3 (Najveća industrija na svetu,

2011, p.1). U Azijsko-pacifičkoj regiji koja čini približno 50% svjetske populacije i

stalno rastuću ekonomiju, potrošnja prirodnog plina porasla je za 6,5 postotnih poena sa

tendencijom stalnog rasta potrošnje prirodnog plina. Najveći proizvođači prirodnog

plina trenutno su Rusija sa 590 milijardi m3 te SAD sa 530 milijardi m3. SAD je kao i u

slučaju nafte, ujedno i najveći potrošač prirodnog plina sa 620 milijardi m3 (Čižmek,

2013, p.1).

Razvijene zemlje koje više ulažu u očuvanje okoliša smanjuju potrošnju ugljena te

prilagođavaju pokretanje proizvodnih postrojenja pomoću energije prirodnog plina.

Nerazvijenim zemljama biti će potrebna znatna poticajna sredstva i razni oblici pomoći

da bi svoju tehnologiju preusmjerile na potrošnju prirodnog plina, a time smanjile

potrošnju nafte i ugljena.

2.1.2. Uloga sekundarnih energenata u energetskom sektoru

Sekundarna energija ili sekundarni izvori energije su izvori koji su raznim

tehničkim postupcima pretvorbe dobiveni iz primarnih3 oblika energije što znači da se

raznim tehnološkim procesima dorade iz ogrjevnog materijala dobiva energent veće

uporabne vrijednosti, npr. od ugljena-koks, od drva-briket, od rude urana-obogaćeni

3 Primarna energija ili primarni izvori energije su izvori koji se dobivaju izravno iz prirode i koji još nisu

prošli nijedan proces pretvorbe, a mogu biti fosilni (npr. kameni i mrki ugljen, sirova nafta, prirodni plin i plinski kondenzat i sl), nuklearni (npr. uran, torij itd) i obnovljivi (Sunčeva, vjetrena, energija vodenih tokova, biološkog ili geološkog porijekla itd).

11

uran, od nafte-benzin, dizel gorivo i drugi derivati. Tim se procesima pretvorbe

mijenjaju kemijske ili fizikalne pojavnosti primarnih izvora, što je nužno jer se većina

izvora, u obliku u kojem je dobivena iz prirode, ne može izravno iskorištavati.

Suvremen način života gotovo je nezamisliv bez mehaničke energije u industriji i

informatici i rasvjeta bez električne energije kao najboljeg i najuniverzalnijeg

sekundarnog izvora.

Upravo ovdje je izražen „ekološki paradoks“ u kojem su primarni energenti veliki

zagađivači čijom pretvorbom se raznim procesima dobivaju najčistiji i najneškodljiviji

oblici energije. Razlozi zbog kojih je tako su što je električna energija najčistiji oblik

korisne energije i što je njezinom primjenom očuvan čovjekov okoliš, a sve viši životni

standard traži i veću upotrebu električne energije (Udovičić, 2004, p.129-130).

Elektroenergetski sustavi su povezani sa svim gospodarskim granama i kolika je njihova

važnost za društvenu zajednicu govori da su praktički nezamjenjivi u modernom

društvu jer je svako kućanstvo i svaka tvrtka povezana vodovima na električnu mrežu te

kao takva je jedina energija koja ima izravni ulazak u domove potrošača i u proizvodna

postrojenja industrijskih potrošača (Jakovac, 2010, p.254).

Za proizvodnju električne energije, kao sekundarnog izvora energije, potrebno je uz

upotrebu suvremene tehnologije i znatna količina primarnih, u najvećoj mjeri fosilnih

energenata. SAD posjeduje tehnologiju za proizvodnju električne energije koja u

najvećoj mjeri za pogon koristi ugljen, dok je potrošnja ugljena u svijetu za iste potrebe

za 10 postotnih poena manja od potrošnje SAD-a. Čak i upotreba nuklearne energije u

svrhu proizvodnje električne energije dokazuje kako je SAD velesila čije je potrošnja

tog energenta ravnopravna sa svjetskom potrošnjom, te tako i proizvodnjom.

Sljedeći grafikoni prikazuju omjere energenata korištenih u SAD-u i svijetu za

proizvodnju električne energije.

12

Grafikon 1. Proizvodnja električne energije u svijetu i SAD-u prema energentima, 2010.

Izvor: prilagodio autor prema: http://data.worldbank.org/indicator/EG.ELC.COAL.ZS

Grafikoni zorno prikazuju strukturu energenata koji se upotrebljavaju u svijetu za

proizvodnju električne energije. U toj strukturi nafta zauzima 4%, a obnovljivi izvori

dosegli su 20%. Prema Dahl (2008, p.102) za proizvodnju električne energije 2001.

godine u svijetu se koristilo 10% nafte i 10% obnovljivih izvora. SAD su za

proizvodnju električne energije 2010. godine nafte koristile 1%, a obnovljivih izvora

11%. U usporedbi sa Dahl (2008, p.102) radi se o smanjenju udjela nafte sa 3% i

povećanju udjela obnovljivih izvora sa 9%. Vidljivo je također kako ta proizvodnja

uvelike ovisi o neobnovljivim izvorima energije kao što su to ugljen, nafta i prirodni

plin. Proizvodnja iz obnovljivih ili suvremenih izvora energije tek je u povojima, ali

raste u posljednjih nekoliko godina.

2.1.3. Značaj suvremenih energenata u energetskom sektoru

Obnovljivi izvori energije u hrvatskom se Zakonu o energiji definiraju kao: „izvori

energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno

energija vodotoka, vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biodizel, biomasa, bioplin,

geotermalna energija itd.” (Obnovljivi izvori energije, 2013, p.1).

Ukoliko iskorištavanje prirodnih zaliha ne prelazi tempo njihova obnavljanja, upotreba

ovakvih resursa može biti vremenski neograničena. Neracionalna upotreba resursa može

dovesti do trajnog nestanka nekih od njih, dok povećanje zaliha obnovljivih resursa za

čovječanstvo može imati vrlo veliku važnost (Črnjar i Črnjar, 2009, p.206).

Osim što su takvi izvori obnovljivi, oni su i ekološki prihvatljivi što je u sadašnjem

vremenu od izrazite važnosti za očuvanje planete.

13

Obnovljivi izvori energije sve više zauzimaju mjesto jednog od važnijih rješenja u borbi

protiv klimatskih promjena i energetske krize, a opet ih se često karakterizira samo kao

pomoćni izvor energije koji može funkcionirati isključivo kao nadomjestak fosilnim

izvorima energije. Promjena statusa obnovljivih resursa u gospodarstvu moguća je

jedino uz aktivnu ulogu država pri čemu se misli na zakonodavni utjecaj, te presudni

financijski utjecaj. Obnovljivi izvori energije jedino uz direktni utjecaj države mogu u

okviru globaliziranog svijeta doživjeti svoj procvat (Šimleša, 2010, p.109).

Osnovni obnovljivi izvori energije su (Obnovljivi izvori energije, 2013, p.7):

1. vodne snage (energija vodotokova, morskih struja i valova, plime i oseke),

2. biomasa (bioplin, uključujući i drvo i otpatke),

3. energija Sunčeva zračenja i

4. energija vjetra.

Nedostatak dijela obnovljivih izvora energije leži u nemogućnosti uskladištenja i

transporta u prirodnom obliku, na primjer kad je riječ o vjetru i zračenju sunca, potrebno

ih je iskoristiti u trenutku kad se pojave jer ih odlikuje nestalnost i nepredvidivost i u

trenutku pojave potrebno ih je pretvoriti u neki drugi oblik energije (Šljivac i Šimić,

2009, p.5). Nedostaci se nadalje očituju u maloj efikasnosti i visokim cijenama.

Neobnovljive izvore energije odlikuje konstantnost, bolja mogućnost prilagodbe

potrebama, uskladištenje i transport u prirodnom obliku te manje investicije za

izgradnju postrojenja za njihovo dobivanje, pretvorbu i uporabu, pogon i održavanje.

Energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini

koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U posljednjih

30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena, ali je time udio

hidroenergije povećan za samo 50% (sa 2.2% na 3.3%). Korištenje hidroenergije ima

svoja ograničenja jer se ne može koristiti posvuda budući da je za tu vrstu proizvodnje

energije potrebno koristiti brzu tekuću vodu, a poželjno je i da je ima dovoljno cijele

godine, jer se električna energija ne može jeftino uskladištiti (Habjanac, 2004, p.1).

Energija plime i oseke dolazi od gravitacijskih sila Sunca i Mjeseca. Za sad još uvijek

nema većih komercijalnih dosega eksploatacije te vrste energije, ali potencijali koji

postoje nisu mali. Iskorištavanje energetskih potencijala mora i oceana relativno je novo

istraživačko područje u kojem se paralelno razvijaju mnoge tehnologije, ali rezultati su

za sada vrlo skromni.

14

Glavni problemi prilikom iskorištavanja energije plime i oseke su nestalnost (treba

čekati da se razina vode digne dovoljno, ili da padne dovoljno) i mali broj mjesta

pogodnih za iskorištavanje takvog oblika energije. Najpoznatija je elektrana na ušću

rijeke Rance u Francuskoj izgrađena 1960-ih koja još uvijek radi. Rusija je izgradila

malu elektranu kod Murmanska, Kanada u zaljevu Fundy, Kina nekoliko elektrana, ali

niti jedna od tih zemalja nije ostvarila značajan napredak (Habjanac, 2004, p.1).

Biomasa je obnovljiv izvor energije, a čine je brojni proizvodi biljnog i životinjskog

svijeta (drvo, odlagališta smeća koja valoriziraju bioplin, itd.). Energija dobivena iz

obnovljivih izvora nije cijenom kunkurentna da bi se mogla razviti njena raznovrsna

upotreba. Za sada se najviše obnovljivih izvora energije koristi za dobivanje električne

energije. Budući da ima pozitivne ekološke učinke otvaraju joj je putevi prema široj

primjeni. Stalni rast cijena nafte na tržištu pridonio je razvoju korištenja obnovljivih

izvora energije, posebice etanola iz šećerne trske u Brazilu, iz kukuruza u SAD-u,

biodizela iz uljane repice i ostalih uljarica u europskim zemljama (Dekanić, 2011,

p.324).

Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva jest manja emisija štetnih plinova i

otpadnih voda. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz

poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenata, ulaganje u

poljoprivredu i nerazvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom. Predviđa

se da će do sredine stoljeća u svijetu udio biomase u potrošnji energije iznositi između

30% i 40%. Švedska je još davne 1998. dobivala iz korištenja biomase 18% energije, a

Finska 10% (Habjanac, 2004, p.1).

Ostale prednosti korištenja biomase kao izvora energije su obilni potencijali, drvna

biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo), drvna uzgojena biomasa (brzorastuće

drveće), nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i trave), životinjski i

poljoprivredni ostaci i otpaci, gradski i industrijski otpad, čija uporaba ispušta

neusporedivo manju emisiju štetnih plinova i otpadnih tvari.

Sunce je neiscrpan izvor obnovljive energije. Energija sunčeva zračenja potječe od

nuklearnih reakcija u njegovom središtu gdje temperatura doseže 15 milijuna °C.

Potencijal solarne energije koju je moguće dobiti solarnim zračenjem prema zemlji je

15.000 puta veća od energije koju konzumira čovjek na Zemlji, ne zagađuje okoliš te je

besplatna. Krajnji cilj bi trebao biti iskorištenje tog neprocjenjivog potencijala do

15

najveće mjere. Osim znanih primjera iskorištenja sunčeve energije za grijanje prostora,

vode, grijanja bazena i za proizvodnju električne energije za rasvjetu, solarna

energija može biti primijenjena na mnoge druge načine, npr. direktnu primjenu solarne

energije za hlađenje. Važnost primjene solarne energije za hlađenje je u sve većim

potrebama za električnom energijom u ljetnim mjesecima baš kada je ona i maksimalno

na raspolaganju.

Europska unija je znatno povećala količine ugrađenih sustava za grijanje vode i

prostorija te je u 2000. godini prvi put premašila granicu od milijun m2 novo instaliranih

sunčevih kolektora. Njemačka i Austrija su apsolutni lideri u iskorištavanju sunčeve

energije za grijanje. U odnosu na cijelu Europu, u Njemačkoj je 2000. godine

instalirano više od 60% sustava. Plan Europske unije bio je do 2010. godine instalirati

100 milijuna m2 novih sunčevih kolektora, no međutim, prema nekim pokazateljima

ispunjeno je samo 80% plana (Habjanac, 2004, p.1).

Razlozi za to mogu se očitovati u potrebnim visokim investicijama za fotonaponske

ćelije, nužno potrebne za realizaciju projekata vezanih za iskorištavanje sunčeve

energije. Sunčeva energija u osnovi ima najraznolikije mogućnosti za korištenje, od

pasivne gradnje i solarnih kolektora za ekonomično zagrijavanje, slijede solarne

termoelektrane te fotonaponske ćelije sa mogućnošću direktne proizvodnje električne

energije. Uz pozitivan utjecaj na okoliš i konkurentnu cijenu električne energije

proizvedene na taj način, ona ima i indirektne koristi kao što su nova zapošljavanja i

smanjenje uvoza energije potrebne za zadovoljenje potreba stanovništva.

Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i čist izvor energije, a energija vjetra je

transformirani oblik sunčeve energije, no nije moguće omogućiti stalnost i

kontinuiranost, toliku potrebnu za pokretanje vjetrenjača.

Iskorištavanje energije vjetra je najbrže rastući segment proizvodnje energije iz

obnovljivih izvora. No, kao i kod iskorištavanja sunčeve energije, početna ekonomska

neisplativost i nestalnost vjetra, instalacija vjetrenjača je privilegija koju si mogu

priuštiti samo bogate zemlje. Politika Njemačke vlade koja poticajnim sredstvima

pomaže instalacije novih kapaciteta vjetroelektrana, dovela je Njemačku na sam vrh

europskih proizvođača električne energije pomoću snage vjetra sa 8.750 MW što je više

od jedne trećine ukupno instalirane snage vjetrenjača u svijetu. Danska dobiva 14%

energije od vjetra i dalje ulaže i gradi nove kapacitete kako bi prema zacrtanom planu

16

do 2030. godine 50% energetskih potreba kućanstava zadovoljila iskorištavanjem snage

vjetra. SAD se tradicionalno oslanja na fosilna goriva te trenutno ima 6.374 MW

vjetrenjača (Habjanac, 2004, p.1).

U Hrvatskoj nema većih ni značajnijih dosega na tom području. Da bi se na nekom

terenu pristupilo izgradnji vjetrenjača potrebno je izraditi brojne meteorološke studije o

raspodjeli brzine i smjerovima vjetrova nazvanih „ruža vjetrova“. Promatrajući

karakteristike vjetra na prostoru Hrvatske, može se zaključiti da Hrvatska ima dobar

vjetropotencijal što ne znači da je cijeli prostor Hrvatske izuzetno pogodan za gradnju

vjetroelektrana.

„Ruža vjetrova“ koja je prikazana na grafikonu 2. izrađena je za zagrebačko naselje

Maksimir i dokazuje kako promatrani prostor nema potencijala za izgradnju

vjetroelektrane budući da kroz cijelu godinu pušu slabi vjetrovi.

Grafikon 2. Godišnja „ruža vjetrova“ za Zagreb-Maksimir za razdoblje od 1981. do

2000. godine

Izvor: http://www.park-maksimir.hr/maksimir_hr/Maksimir_klima.htm#top, 2013.

Prikazani primjer „ruže vjetrova“ objašnjava zašto unutrašnja Hrvatska nema značajnih

pomaka u izgrađenim kapacitetima vjetrenjača. Povoljan vjetar je onaj koji je umjeren i

stalan, a takav je npr. maestral koji puše ljeti s mora prema kopnu. Upravo takav

povoljan vjetar prikazan je na grafikonu, sjevero-istočni dio maksimirskog parka, zeleno

označeno i gotovo nevidljivo na grafikonu.

Naizgled, idealna područja za izgradnju vjetrenjača je podvelebitski kanal zbog udara

senjske bure. Ali ta bura koja katkad puše i preko 150 km/h nije dobra za generiranje

struje jer takav vjetar može jedino razbiti vjetrenjaču. Izradom „ruža vjetrova“ i stalnim

17

praćenjem vjetrova koji predstavljaju značajne potencijale za izgradnju vjetroelektrana,

su područja uzduž jadranske obale.

Ispitivanja mjenja među stanovništvom Europske unije (Jerkić, 2010, p.1) provedena su

s ciljem razbijanja mitova o vjetroelektranama. 71% ispitanika Europske unije iskazuje

svoju potporu za gradnju vjetroelektrana. Postotak potpore vjetroelektranama je još veći

kod dijela stanovništva koje u blizini svog životnog prostora imaju izgrađene

vjetroelektrane. U mnogim zemljama vjetroelektrane su turističke atrakcije, te se prema

stupnju uređenosti i čistoće mogu mjeriti sa nacionalnim parkovima. Vjetroelektranu

Scroby Sands u Škotskoj godišnje posjeti preko 35 000 turista. Prema Jerkiću (2010,

p.1) 90% ispitanika koji su posjetili tu škotsku vjetroelektranu izjavilo je kako su bili

veoma zadovoljni izletom. Vjetroelektrane su odraz razvoja i brige neke zemlje za svoj

okoliš, zrak, zdravlje i hranu, te kao takve stvaraju pozitivnu sliku o regiji u kojoj se

nalaze.

Europski parlament je 2008. godine donio ambiciozan plan u borbi protiv klimatskih

promjena, ali i u borbi protiv ovisnosti Europe o uvozu sve skupljih fosilnih goriva, a

poznat pod nazivom „20-20-20“ do 2020. godine.

Trenutni indikatori koji pokazuju dosadašnje ostvarenje plana Europskog parlamenta

prikazani su u grafikonu 3. Uz povećanu energetsku učinkovitost i niz drugih mjera

možda se zacrtan cilj i ostvari do 2020. godine.

Grafikon 3. Trenutni indikatori plana „20-20-20“ do 2020. godine

Izvor: Ćutić, 2011, p.1

Iz grafikonom prikazanih indikatora slijedi zaključak kako planom zacrtani cilj o

smanjenju stakleničkih plinova ostvaruje rezultate, povećanje proizvodnje energije iz

18

obnovljivih izvora također ostvaruje zacrtane ciljeve, ali još uvijek se potrošnja energije

povećanjem energetske učinkovitosti nije uspjela smanjiti za predviđenih 20%.

Svjetska gospodarstva, njihov opstanak i daljnji razvoj od najranijih vremena temelji se

na upotrebi nekog od oblika energije. Kako se razvijala civilizacija, razvijala se

tehnologija, tako su rasle i potrebe za energentima. U povijesti se čovjek koristio

isključivo energentima koji su mu bili dostupni u prirodi i njegovom okruženju. Bilo je

to drvo, voda, vjetar, sunce. Upotrebom tih izvora energije nije narušavao prirodnu

ravnotežu niti prouzročio njeno zagađenje kao ni degradaciju. Industrijalizacija i

tehnološki razvoj zahtijevali su iskorištavanje primarne energije: nafte, prirodnog plina i

ugljena. Dugi niz godina iskorištavanja prirodnih bogatstava, te sve intenzivnije

korištenje svih oblika energenata, dovelo je civilizacije do zaključka kako potrebe sve

više rastu, a zalihe neobnovljivih izvora u svijetu postaju sve manje. Obnavljanje

fosilnih izvora energije traje milijune godina i nikako ne može pratiti godišnju potrošnju

energenata u svijetu. Suvremena civilizirana društva pronalaze nove mogućnosti

proizvodnje energije, ali sa što manjim korištenjem primarnih izvora energije. Razvoj

civilizacije i tehnologije doveo je do sekundarnih izvora koji nastaju raznim

tehnološkim procesima kojima se povećava energetska vrijednost primarnih energenata.

Daljnji razvoj i tehnička dostignuća dokazuju kako je moguće iskorištavati izvore

energije koje su u prirodi i obnovljivi su: sunce, vjetar, voda, biomasa. Korištenjem

obnovljivih izvora energije smanjuje se ovisnost svjetskog gospodarstva o

neobnovljivim izvorima energije. Nadalje, korištenje obnovljivih izvora energije dovodi

do očuvanja prirodnog okoliša te smanjenja emisija ugljičnog dioksida.

2.2. UTJECAJ ENERGETSKOG SEKTORA NA EKONOMSKI RAZVO J

RAZVIJENIH ZEMALJA I ZEMALJA U RAZVOJU

Od velikog praska do nastanka ljudske vrste, energija je imala široki utjecaj na

evoluciju svemira. U budućnosti će energija pokrivati iste potrebe čovjeka kao i u

prošlosti: grijanje, hlađenje, rasvjetu, podmazivanje, prijevoz, proizvodne procese,

komunikacije, mehaničke sile, ali i ratnu opremu (Dahl, 2008, p.56).

Samoodrživ ekonomski razvoj bitan je faktor kojim bi se smanjilo siromaštvo u

zemljama u razvoju. Više od 1,2 milijarde ljudi još uvijek nema pristup električnoj

19

energiji u svijetu, a gotovo svi su sa područja zemalja u razvoju. Oko 2,8 milijardi ljudi

koristi kruta goriva (drvo, ugljen) za kuhanje i grijanje (Energy Overview, 2013, p.1).

Afrika je kontinent koji je akutno suočen sa energetskim izazovima budući da ima

najnižu stopu elektrifikacije (26% kućanstava) u svim regijama. Oko 550 milijuna

stanovnika nema pristup električnoj energiji, a bez pristupa energetskim uslugama, oni

su lišeni najosnovnijih mogućnosti potrebnih za poboljšanje životnog standarda.

Da bi se povećao pristup modernim energetskim uslugama do 2030. godine potrebna su

nova kapitalna ulaganja oko 48 milijardi dolara svake godine, a da bi se održale

energetske usluge na sadašnjoj razini, potrebno je godišnje svjetsko ulaganje oko 450

milijardi dolara (Energy Overview, 2013, p.1).

Nafta čini oko dvije petine svjetske energije i bitan je činitelj u međunarodnom i

nacionalnom ekonomskom razvoju. Riječ je o oskudnom resursu, koncentriranom u

određenim svjetskim regijama, s promjenljivim znanim rezervama i nestabilnom

cijenom.

Pojedina gospodarstva različito ovise o nafti, tj. imaju drugačiju energetsku

intenzivnost, kao i udio nafte u ukupnoj energetskoj potrošnji. Postavlja se pitanje

budućeg razvoja industrije, prometa i ostalih privrednih djelatnosti, te općenito

restrukturiranja svjetskoga gospodarstva ovisno o ovom resursu. Mnoge razvijene

zemlje razvoj duguju burnom razvoju naftne i automobilske industrije, koji je istodobno

presudno utjecao na njihov vodeći položaj u suvremenom globaliziranom svijetu

(Dekanić, 2011, p.55).

Kako su nafta i njeni derivati ključan resurs za razvoj industrije, kretanje cijena tog

energenta je još od veće važnosti. U tablici 1. prikazano je kretanje cijena dizelskog

goriva u nekim razvijenim (SAD, Kanada, Kuvajt, Austrija, Belgija, Njemačka, Italija),

nekim zemljama u razvoju (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Mađarska, Srbija)

te nerazvijenim zemljama (Alžir, Angola, Kongo). Cijene se odnose na najčešće

prodavano dizelsko gorivo izražene u američkim dolarima po litri goriva.

Tablica 1. Kretanje cijena dizelskih goriva

Zemlja 2008. 2010. 2012.

Albanija 1,31 1,40 1,79

Alžir 0,20 0,19 0,17

Angola 0,39 0,43 0,42

20

Austrija 1,43 1,55 1,81

Belgija 1,34 1,62 1,21

Bosna i Hercegovina

1,18 1,42 1,62

Kanada 0,90 1,08 1,23

Kongo 1,21 1,27 1,48

Kuvajt 0,20 0,21 0,20

Hrvatska 1,37 1,49 1,70

Njemačka 1,56 1,68 1,88

Mađarska 1,38 1,71 1,91

Italija 1,63 1,69 2,18

SAD 0,78 0,84 1,05

Srbija 1,14 1,48 1,80

Norveška 1,63 2,01 2,35

Venezuela 0,01 0,01 0,01

Izvor: prilagodio autor prema: Pump prise for diesel fuel (US $/l), 2013, p.1

Analizirajući kretanje cijena dizelskih goriva u razdoblju od 2008. do 2012. razvidan je

konstantan rast cijena u gotovo svim navedenim zemljama, bez obzira na stupanj

njihove razvijenosti. Belgija je jedina razvijena zemlja koja je u 2012. godini uspjela

cijenu dizelskog goriva smanjiti za čak 0,41 $ što je odraz poticanja gospodarskog

razvoja. Suprotno tome, nerazvijena zemlja poput Alžira zadržava trend smanjenja

cijena dizelskih goriva, što je pak odraz prirodnog bogatstva te zemlje naftom. Hrvatska

je u skupini zemalja s relativno visokim cijenama dizelskih goriva i u stalnom su

porastu, kao što su to Njemačka i Mađarska. Italija je razvijena zemlja sa najvišom

cijenom dizelskog goriva sa 2,18 $ po litri. U 2012. godini još je samo Norveška bila sa

višom cijenom tog energenta. Cijene će vjerojatno ubuduće biti podložne utjecajima

promjena cijena nafte na tržištu, ali i rastućih trošarina i PDV-a.

Ovakav trend kretanja cijena dizelskih goriva, imao je direktan utjecaj na proizvodnju

motornih vozila u svijetu kao komplementarnih dobara. U tablici 2. prikazana je

proizvodnja osobnih i komercijalnih vozila za razdoblje od 1999. -2008. godine.

21

Tablica 2. Proizvodnja motornih vozila u svijetu (u milijunima)

1999. 2003. 2007. 2008.

Osobna vozila 39,90 42,00 53,20 52,60

Komercijalna vozila

16,50 18,70 20,10 17,90

Motorna vozila, ukupno

56,30 60,70 73,30 70,50

Izvor: Dekanić, 2011, p.55

U razdoblju od 1999. godine do 2007. godine svjetska automobilska industrija uslijed

relativno niskih cijena nafte bilježi stalan porast u proizvodnji osobnih i komercijalnih

vozila. U svijetu je 2008. proizvedeno 70,5 milijuna motornih vozila od čega 52,6

milijuna osobnih vozila, te 17,9 milijuna komercijalnih vozila što je primjetan pad u

odnosu na 2007. godinu. Rast potrošnje bio je posljedica dosad neviđenog

gospodarskog rasta koji je prethodio aktualnoj svjetskoj financijskoj krizi i globalnoj

gospodarskoj krizi 2008. Od 2008. u stalnom porastu su cijene naftnih derivata što je

jedan od faktora pada proizvodnje osobnih i komercijalnih vozila.

Ovisnost o jednom resursu, u smislu nemogućnosti alternativne proizvodnje i

privređivanja, bez većih gubitaka i potresa, kako u nacionalnim privredama, tako i

međunarodnim odnosima, dovodi u pitanje održivosti i međunarodnih načela temeljenih

na jednakopravnosti i slobodnom tržištu. Svjetsko stanovništvo nije u principu

naklonjeno uporabi nuklearne energije (u smislu alternativne proizvodnje), veća

iskoristivost kapaciteta i dugotrajan rad nuklearki diljem svijeta upućuju na promjenu

odnosa prema njoj. Naravno, ugljen i prirodni plin uvelike podržavaju nacionalne

ekonomije, ali radi sve veće pažnje koja se poklanja očuvanju okoliša i prirodnih

resursa, ugljen kao primarni energent se sve više napušta i smanjuje se njegova

primjena.

Posljednja dva desetljeća potrošnja prirodnog plina značajno raste, a prirodni plin, kao

energent, dobiva stratešku ulogu. Predviđa se da će udio prirodnog plina u svjetskoj

potrošnji energije do 2050. godine porasti sa sadašnjih 23% na gotovo 45% (Hrnčević,

Dekanić i Karasalihović Sedlar, 2008, p.600).

22

Nafta je još uvijek dominantni energent u ukupnoj svjetskoj potrošnji te ima veliko

strateško i političko značenje što se neće promijeniti ni u sljedećih nekoliko desetljeća.

Što je neko gospodarstvo razvijenije obično troši više energije u energetskim

transformacijama primarne energije u sekundarnu energiju. Takva nacionalna

gospodarstva upotrebljavaju diverzificirani spektar primarnih izvora tzv. „energetski

miks“. Potrošnja energije ovisi o gospodarskom rastu i modelu gospodarskog ustroja.

Najveći porast potrošnje energije ostvaruju gospodarstva koja se ubrzano razvijaju,

intenzivno industrijaliziraju, a da pri tome ne vode računa o učinkovitom korištenju

(Dekanić, 2011, p.4).

Zemlje članice OPEC-a cijenu nafte drže visoko što bi mogao biti razlog za razvijanje

tehnika i tehnologija za ubrzano napuštanje fosilnih goriva te orjentaciju prema

jeftinijim gorivima i većoj učinkovitosti u korištenju goriva. O cijeni nafte ovisne su sve

ekonomije svijeta, nešto manje ovisne su industrijski razvijene zemlje, dok je ta

ovisnost izraženija u novonastalim tržišnim ekonomijama i siromašnim zemljama.

Posljedice rasta cijena odražavaju se i na BDP pojedine zemlje. Ovisno o kojoj zemlji je

riječ, razlikuju se i posljedice cijene nafte na njen BDP, a takav trend zabilježen je i u

svjetskim ekonomijama.

Sjeverna Amerika troši 26,5% od ukupno potrošene energije u svijetu od čega 22,3%

otpada na potrošnju SAD-a. Južna Amerika troši 4,8% energije, Bliski Istok 4,9%,

Afrika 3%, a Azija bez Ruske Federacije i zemalja bivšeg SSSR-a troši 32,5%. Europa,

Ruska Federacija i zemlje bivšeg SSSR-a zajedno troše 28,3% svjetske potrošnje

energije. Europska unija sudjeluje s ukupno 16,3% od ukupno potrošene energije

(Dekanić, 2011, p.5).

Tabelom 3. prikazan je neto uvoz energije gospodarstava razvijenih zemalja, zemalja u

razvoju i nerazvijenih zemalja u razdoblju od 2008. do 2011. godine.

Neto uvoz energije procjenjuje se kao razlika u količini energije koja se koristi u zemlji,

a proizvodnja je manja od toga, te ne zadovoljava potrebe stanovništva. Mjeri se u

ekvivalentima nafte – ten.

Tabela 3. Neto uvoz energije – 2008.-2011. godine

Zemlja 2008. 2009. 2010. 2011.

Albanija 45,00 40,00 22,00 −

Alžir -333,00 -275,00 -273,00 −

23

Angola -794,00 -704,00 -623,00 −

Austrija 67,00 64,00 65,00 67,00

Belgija 75,00 73,00 74,00 72,00

Bosna i Hercegovina 29,00 27,00 32,00 −

Kanada 21,50 22,20 21,70 22,60

Kuvajt -450,00 -322,00 -301,00 −

Kongo -953,00 -981,00 -1078,00 −

Hrvatska 56,00 53,00 51,00 −

Njemačka 60,00 60,00 60,00 59,00

Mađarska 60,00 56,00 57,00 57,00

Italija 85,00 84,00 82,00 81,00

SAD 25,00 22,00 22,00 19,00

Srbija 36,00 33,00 32,00 −

Izvor: prilagodio autor prema: Energy imports, net (% of energy use), 2013, p.1

Negativne vrijednosti u tabeli ukazuju na to da se radi o zemlji neto izvoznici. Njihova

proizvodnja energije daleko premašuje potrebe svojeg gospodarstva te izvozom

ostvaruju znatne prihode. Alžir, npr. proizvodnjom nafte i prirodnog plina ostvaruje

30% BDP i glavna mu je gospodarska grana. U Kuvajtu nafta čini 90% vrijednosti

izvoza čime ostvaruje 50% BDP-a.

Slijedeći grafikon prikazuje kako se poskupljenje nafte za 25% odražava na BDP

zemalja izvoznica, kako na BDP zemalja uvoznica sa razlikom da li su zemlje uvoznice

zemlje visokog tehnološkog i ekonomskog razvoja ili su zemlje u razvoju.

Grafikon 4. Promjena BDP-a nakon poskupljenja nafte za 25%

Izvor: Mlinarić, 2011, p.1

24

U daleko nezavidnijem položaju su zemlje uvoznice nafte. Zemlje koje izvoze naftu

(zemlje članice OPEC-a) bilježe rast BDP-a jer je ostatak svijeta ovisan o količinama

uvezene nafte. Industrijski razvijene zemlje potrebe svoje industrije ne mogu podmiriti

iz vlastitih rezervi (SAD, Japan i Kina) pa uvoze naftu, ali u njihovom slučaju to ne

znači da uvoz uzrokuje pad BDP-a, već usporava njegov rast. Povišenje cijene nafte

uvjetuje restrukturiranje gospodarstava. Zemlje s industrijom niže tehnološke razine, što

podrazumijeva i proizvode niže tehnološke vrijednosti, više će biti oštećene porastom

cijene nafte. Gospodarstva razvijenih zemalja imaju mogućnost dalje izvoziti postojeću

tehnologiju zemljama izvoznicama nafte i time djelomično neutralizirati efekt porasta

cijene nafte.

Nerazvijene zemlje na uvoz nafte troše tri do četiri posto BDP-a. Zbog naftnog

poskupljenja od 25%, BDP u tim zemljama smanjio se za oko 0,3 postotna poena u roku

tri godine.

Postoji sve veća potreba za alternativnim energetskim izvorima. Obzirom na

mogućnosti, još su relativno mala ulaganja velikih kompanija u takve izvore energije.

Republika Hrvatska na tom polju zauzela se za izgradnju vjetroelektrana jer tu postoji

mnogo neiskorištenog potencijala.

Zemlje na različitom stupnju razvoja različito ovise o dostupnosti energentima te o

kretanju njihovih cijena na tržištu. Cijena dizelskih goriva u razdoblju od 2008. godine

do 2012. godine u razvijenim zemljama poput Austrije, Kanade, Njemačke, a posebno u

Italiji i Norveškoj su bile u stalnom porastu. Jednaki trend kretanja cijena dizelskih

goriva bilježe i zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje. U povoljnijem položaju su zemlje

u čijem vlasništvu su nalazišta nafte i zahvaljujući tome, ekonomski razvoj temelje na

izvozu nafte. Zemlje poput Hrvatske koje uvoze naftu, uslijed rasta cijena nafte na

svjetskom tržištu, 4-5% svog BDP izdvajaju za nabavu tog energenta, što uvelike

usporava njihov gospodarski razvoj. Obzirom na navedeno, zemljama koje svoje

potrebe za energijom nisu u mogućnosti namiriti iz vlastitih izvora, ostaje mogućnost

iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Izgradnja takvih proizvodnih kapaciteta skup

je projekt sa dugim rokom povrata uloženih financijskih sredstava. Jedino takvi projekti

mogu osigurati energetsku opstojnost.

25

3. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA ENERGETSKI SEKTOR

Svijet novog tisućljeća oblikuju globalizacija4, liberalizacija i tehnološki razvoj sa

utjecajima na svjetsko gospodarstvo, politiku i svjetsku zajednicu općenito.

Globalizacija kao svjetski proces je značajno utjecala na svjetsku ravnotežu kroz

umrežavanje svijeta u svim područjima ljudske međuzavisnosti, od gospodarskih preko

političkih do kulturnih sustava. Uz sve prisutniju gospodarsku nesigurnost, deregulaciju

društvenog sektora i promijenjenu ulogu države, na globalnoj razini se pojavio i niz

novih čimbenika među kojima se ističu: globalno širenje tržišta usmjereno prema

gospodarskoj i financijskoj integraciji, prihvaćanje zajedničke agende za rješavanje

gorućih problema čovječanstva (Bedeković, 2010, p.11).

Bit procesa globalizacije kakav je danas poznat je slobodno tržište kao jedini

mehanizam koji upravlja gospodarstvom. Svi socijalni odnosi svedeni su na

proizvodnju, razmjenu, trgovinu i potrošnju dobara.

Početak trećeg tisućljeća donio je globalizaciju, proces porasta veza između zemalja i

dostupnost „svijeta“ u najširem smislu te riječi te pokretanje snaga svjetskog tržišta i

ekonomskog slabljenja država, ali i intenziviranje konkurentnosti na tržištu.

Svjetsko tržište energije u globalizacijskim uvjetima doživljava neuspjeh. U

nacionalnim energetskim sektorima postoje tzv. „ prirodni monopoli“ koji radi uvođenja

konkurencije na globaliziranom tržištu gube moć, rastu im proizvodni troškovi, dolazi

do štetnih oblika konkurencijskog natjecanja ili nedovoljne proizvodnje.

Fosilna goriva, posebno naftni resursi, ograničeni su i koncentrirani u nekoliko regija te

time tržišta energije u svijetu postaju sve više ovisna o „ključnim regijama“ – Bliski

Istok, Ruska Federacija – Sibir i regija Kaspijskog jezera. Veliki potrošači, tj.

brzorastuća gospodarstva poput Kine i Indije pokušat će učvrstiti svoju poziciju

dominacijom nad globalnom potražnjom za energijom kontrolirajući cijene nafte u

svijetu. Svjetsko tržište energije predviđa da će se u razdoblju od 2004. godine do 2030.

godine povećati potrošnja energije za 57 postotnih poena. Od takvog povećanja, Kina i

Indija zajedno čine 45% povećanja energetske potražnje (Preda, 2008-a, p.165).

4 Globalizacija – pojam izveden od riječi "global" što znači ukupnost

26

Države pod nadzorom Svjetske banke reguliraju naftne proizvode. Rast cijena goriva

bez iznimke pridonosi destabilizaciji domaće proizvodnje što se direktno odražava kao

žestok udarac na strukturu troškova domaće industrije i poljodjelstva, a u korist

uvezenih roba i usluga (Chossudovsky, 2008, p.77). Troškovi proizvodnje se podižu te

tako velik broj malih i srednjih proizvođača tjera u stečaj. Kako bi se takvi proizvođači

održali na tržištu, povećali proizvodnju, a troškove minimizirali, neophodno se ujediniti

i ojačati položaj na globalnom tržištu.

U nastavku rada analizirati će se pozitivni i negativni učinci globalizacije na energetski

sektor, mada se može zaključiti kako globalizacija jednako loše utječe na male i srednje

proizvođače u svakoj gospodarskoj grani pa tako i energetskoj.

3.1. POZITIVNI I NEGATIVNI U ČINCI GLOBALIZACIJE NA RAZVOJ

ENERGETSKOG SEKTORA

Prema Bahtijarević-Šiber, Sikavica i Pološki Vokić (2008, p.475) opće prednosti

globalizacije su:

� nova i veća težišta, tj. stvaranje multipolarnog svijeta,

� nove mogućnosti ulaganja,

� pristup novim tehnologijama, nerazvijenom dijelu svijeta otvara nova radna

mjesta, dostupnost kapitala, sirovina i sl.,

� veća produktivnost i organizacijska uspješnost, što dovodi do ekonomskog

rasta i napretka, odnosno višega životnog standarda,

� iskorištavanje ekonomije obujma i

� deregulacija i liberalizacija tržišta.

Prednosti globalizacije očituju se i u mogućnostima brzog kolanja i razmjene

informacija u medicini, znanosti i obrazovanju, širenje globalne svijesti o ekologiji, što

je od izuzetne važnosti za promatrani sektor energetike.

Zbog intenzivnog procesa globalizacije koji je u zadnjem desetljeću zahvatio cijeli

svijet, te povećanja konkurencije na tržištu, javio se i manje intenzivan proces

industrijalizacijske koncentracije što znači da su se pojedine tvrtke spajanjem i

međusobnim preuzimanjem okrupnjavale i zauzimale sve povoljnije strateške pozicije

na tržištu. Prvi veliki val spajanja 45 tvrtki javlja se u međunarodnoj naftnoj industriji te

27

je takvim procesom nastalo deset najmoćnijih tvrtki među kojima je i pet super

majorsa5. U dva desetljeća broj američkih poduzeća sa 400 smanjio se u procesu

globalizacije na svega 138, ali im je financijska moć porasla 2-3 puta (Višković, 2009,

p.33). Drugi val s vrhuncem u 2000. godini obuhvatio je čitav spektar energetskih

sustava sa transakcijama koje su 2006. godine iznosile 566 milijardi dolara što je više

nego dvostruko od transakcija prethodne, 2005. godine (Višković, 2009, p.33).

Energetske kompanije manjih zemalja, osobito u Skandinaviji da bi se oduprle uvjetima

međunarodnih energetskih divova, pristupile su povezivanju i grupiranju. Slični procesi

počeli su se događati i u tranzicijskim zemljama u istočnoj Europi koje su privatizirale

vlastite nacionalne energetske tvrtke te tako nastale srednje naftne kompanije poput

austrijskog OMV-a, mađarskog MOL-a i poljskog PKN Orlen-a. Iskustva brojnih

zemalja pokazuju da privatizacija elektroenergetskog sektora nije dovela do značajnijeg

razvoja tržišta jer se zapravo dogodila samo redistribucija prostornih monopola, a

državne monopole zamijenili su privatni (Vlahinić-Dizdarević, 2011, p.4). Razmjeri

spajanja i preuzimanja naftnih tvrtki prilikom privatizacije naftnih tvrtki i nastajanje

privatnih monopola potvrđuju praksu i na elektroenergetskom sektoru.

Globalizacija je proces koji ima svoje zagovornike, a isto tako i protivnike te oni navode

brojne nedostatke, odnosno negativne učinke na razvoj energetskog sektora. Protivnici

globalizacije navode da sveukupni društveni život svodi na gole tržišne odnose i

ubrzano zgrtanje profita.

Prema Bahtijarević-Šiber, Sikavica i Pološki Vokić (2008, p.475) opći nedostaci

globalizacije su:

� novi konkurenti,

� produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih,

� nova tržišta, odnosno uvjeti poslovanja (zakonodavni, politički ekonomski,

kulturalni, tehnološki i sl.),

� politički i ekonomski interesi iznad humanih,

� jačanje individualističke svijesti na štetu zajedničke i

� privatizacija javnog sektora.

5 Super majorsi su: Exxon Mobil, Royal Dutch Shell, BP-Amoco-Arco, Total-Elf-Fina, Chevron-Texaco

28

Globalizirani kapitalizam još uvijek je visoko ovisan o nafti. SAD, Europska unija i

Japan još uvijek uvoze goleme količine nafte i nitko od njih nije predložio način kako

smanjiti ovisnost o uvozu nafte (Stiperski, 2001, p.100).

Nafta je strateški važna u prilog čega govori i vojna nazočnost SAD-a u zemljama

Zaljeva, zemljama bogatim izvorima nafte i od te nazočnosti sigurno neće tako lako

odustati. Odnedavna je cijeli svijet suočen s pojavom koja će značajno ili čak

odlučujuće utjecati na daljnji razvoj čovječanstva, državnih zajednica pa sve do tvrtki i

drugih organizacija, a riječ je o globalnoj strateškoj krizi uzrokovanoj smanjenjem

naftnih resursa, sve većom potrošnjom električne energije, porastom siromaštva u

pojedinim dijelovima svijeta, međunarodnim terorizmom, sve većim klimatskim

promjenama, itd (Hauc, 2007, p.15).

Stiglitz (2004, p.239) smatra da od današnje globalizacije mnogi siromašni ljudi u

svijetu nemaju nikakve koristi, kako siromašni tako ni priroda.

Globalizacija stvara jaz između bogatih zemalja, koje su najveći potrošači energije i

siromašnih, koji energente posjeduju. Globalizacija stvara “društveni otpad”, kao što su

to npr. postali radnici u Indiji čije ruralno stanovništvo čini četvrtinu siromašnih u

svijetu. Zarađuju manje nego u radnici u Europi, njihova je plaća mala (jeftina radna

snaga), a kućanstva žive s manje od 1,25$ na dan. Poduzeća razvijenih zemalja Zapada

iskorištavaju radnike te sele industriju zrakoplova, strojogradnje i proizvodnju

automobila u zemlje jeftine radne snage (Istočna Europa i Treći svijet). Uz tako stečenu

prednost smanjenja troškova proizvodnje, dolazi do povećanja troškova transporta

sirovina do zemlje-proizvođača i transporta gotove robe do tržišta i dalje do krajnjeg

korisnika. Globalizacijski procesi neminovno dovode do povećanja proizvodnje i profita

što se u kapitalističkom sustavu postiže minimaliziranjem zaposlenosti i smanjenjem

radničkih plaća. Globalno gospodarstvo koje se temelji na jeftinoj radnoj snazi

povećanjem proizvodnosti (uz smanjenje proizvodnih pogona, otpuštanje radnika i

niske plaće) dovodi do smanjenja potrošačke moći društva. (Chossudovsky, 2008, p.31).

Prednosti i nedostaci učinaka globalizacijskih procesa ne mogu se razdvojiti. Navedena

prednost je stvaranje novog i velikog tržišta što nužno uvjetuje i dolazak novih

konkerenata. Na takvom globaliziranom tržištu teže se održavaju male tvrtke pa se

udružuju kako bi osigurale opstanak. Mnoge i propadaju te raste broj nezaposlenog

siromašnog stanovništva.

29

3.2. GLOBALIZACIJA KAO ČIMBENIK ENERGETSKE POLITIKE

RAZVIJENIH ZEMALJA I ZEMALJA U RAZVOJU

Energetika ima stratešku važnost, odnosno ona je jedan od temelja gospodarskog rasta i

razvoja, ali i socijalne i političke stabilnosti. Među važnim čimbenicima energetske

stabilnosti su jake kompanije u energetskoj djelatnosti, jasna energetska politika s

razrađenim strateškim projektima te kvalitetni ljudi koji razvojne projekte mogu iznijeti,

odnosno njihovo stručno znanje i znanstveno – tehnološki doprinos jer znatne količine

nafte i plina leže u nekonvencionalnim, neistraženim ležištima za čije crpljenje još nisu

razvijene adekvatne tehnologije.

Globalizacija ima utjecaj, kako na energetski sektor, tako i na rad koji se temelji na

globalnom energetskom sektoru zasnovanom na fosilnim gorivima. Ograničenost

fosilnih goriva i negativni učinci emisije CO2 limitiraju put razvoja temeljenog na

fosilnim gorivima. Globalizacija koja je zahvatila financijska tržišta zahtijeva stalni rast

proizvodnje roba i usluga bez obzira na limitirane prirodne granice. Ovi učinci doveli su

do raspada standarda dostojanstvenog rada budući su se poslodavci okrenuli isključivo

povećanju produktivnosti i smanjenju radne snage (Altvater, 2007, p.18).

Privatizacija javnog sektora u većini zemalja u tranziciji provedena je na loš način,

svatko je gledao samo vlastite interese i u središtu svega bilo je osobno bogaćenje, a

tisuće radnika ostajale su bez radnih mjesta i osobnih dohodaka.

Naftna industrija je pokrenuta željom naftnih kompanija za brzim profitom koristeći

izvor koji se ne može obnoviti, čak i pod cijenom brze propasti (Udovičić, 2008, p.56).

Države koje su bogate naftom, da bi zadovoljile sve veće apetite za tim energentom,

crpe naftu iz zemlje što je više moguće. Važnost nafte je toliko velika da zemlje koje

nastoje sačuvati svoje „crno zlato“ strahuju od surovosti zemalja koje vlastitu potražnju

ne mogu zadovoljiti vlastitim izvorima. Primjer takve surovosti je američki odgovor na

iračku okupaciju naftnih polja Kuvajta (Udovičić, 2008, p.57).

Male zemlje imaju sprecifične probleme u procesu globalizacije. Temeljni problem tih

zemalja je u prilagodbi promjenjivom vanjskom okruženju i brzini kojom se te

promjene događaju. Zemlje u tranziciji imaju još izraženiji problem prilagodbe.

Tranzicijske zemlje mogu lakše iskoristiti svoje kompetitivne prednosti u pronalasku

svog tržišnog udjela, ali su mnogo jače izložene rizicima koje donosi veliko globalno

30

tržište. Proces globalizacije, stvaranja velikog tržišta, stvorio je snažan poticaj rastu

proizvodnje i potrošnje proizvoda i usluga u svijetu i pokrenuo proces međunarodne

razmjene. Povećanje proizvodnje i potrošnje dobara i usluga neminovno pridonosi i

povećanju potrošnje svih oblika energenata (Teodorović, Aralica i Redžepagić, 2006,

p.195).

Povezanost potrošnje energije i cjelokupnoga društvenog razvoja je duga koliko i sama

ljudska civilizacija što znači direktnu interkonekciju potrošnje energije i stope rasta

BDP-a. Nerazvijene zemlje u pravilu nemaju razvijenu industrijsku proizvodnju, a

ukoliko nema industrijske serijske proizvodnje, nema potrebe ni za razvijenom

transportnom infrastrukturom, a kako su industrijska postrojenja najveći potrošači

energenata slijedi zaključak da potrošnja energije u tim zemljama nije značajno

izražena.

Dugoročna sigurnost nabave omogućava Europskoj uniji da ne bude previše ovisna o

nekoliko zemalja ili da ovisnost kompenzira bliskom suradnjom sa zemljama kao što su

Rusija koja predstavlja glavni izvor fosilnih goriva, a time potencijalno i električne

energije. Istu vrstu kompenzacije Europska unija mora održavati i sa zemljama iz regije

Zaljeva. Bliska suradnja s gospodarstvima u razvoju ili nastajanju uključuje ulaganja i

prijenos know – howa u proizvodnji i transportu, a u interesu obiju zemalja. Europska

unija, Bugarska, Rumunjska i sedam zemalja Jugoistočne Europe osnovali su

Energetsku zajednicu širom 34 zemlje s ciljem da kako vrijeme odmiče, pravila

energetskog tržišta budu ista za cijelu osnovanu zonu. Europska unija imat će značajne

pogodnosti od ovakvog tipa suradnje što znači veću sigurnost nabave plina i energije

budući da tranzitni putevi prelaze preko zemalja članica Energetske zajednice

(Boromisa, 2011, p.1).

Koristima, što se tiče sigurnije opskrbe plinom te niže cijene prirodnog plina, nada se i

Republika Hrvatska priključivanjem na „Južni tok“ ruskog giganta koji će jednim

svojim dijelom prolaziti kroz zemlju.

Sukladno europskoj energetskoj strategiji, Europska unija mora postati gospodarstvo s

niskom razinom ugljika što se može postići jedino na način da se smanji korištenje

fosilnih goriva u industriji, transportu i u kućanstvima te da se koriste izvori obnovljive

energije za proizvodnju električne energije, za toplinsku energiju te goriva za transport.

To pretpostavlja prelazak na energiju vjetra, biomasu, biogoriva, hidroenergiju i solarnu

31

energiju. Europska energetska strategija predlaže tehnološki plan koji bi obuhvatio cijeli

proces inovacija, od početnih istraživanja do ulaska na tržište, kojima bi se potrošnja za

istraživanja u energetskom sektoru povećala 50% (Boromisa, 2011, p.1).

Energetski sektor Europske unije je jedan od glavnih ekonomskih aktera. U okvirima

energetskog sektora, 2003. godine poslovalo je oko 16.000 poduzeća koja su

zapošljavala više od 1,1 milijun ljudi te se tako ostvarivao protok kapitala od oko 353

milijarde eura (Kandžija, Bezić i Galović, 2010, p.42).

Procjene američkih stručnjaka predviđaju da će do 2030. godine čak 2/3 svih mogućih

poslova biti vezano uz energiju i očuvanje okoliša.

Energetski sektor, kako u regiji, tako i u svijetu, prolazi kroz dinamično razdoblje.

Razvijeni svijet nosilac je procesa globalizacije i upravo je on iskoristio aktualne

globalne okolnosti. Ne može se sa sigurnošću reći da li je globalizacija utjecala na

nejednakost, no brojni pokazatelji ukazuju da su najviše profitirale najrazvijenije

zemlje, dok su nerazvijene i one u razvoju još više nazadovale.

Prosječne cijene nafte i naftnih derivata u 2010. godini značajno su porasle u usporedbi

s godinom prije kao posljedica globalnog oporavka od recesije. To je rezultiralo rastom

prihoda većine naftnih tvrtki u svijetu. Tablicom 4. prikazane su tvrtke regije prema

ostvarenim prihodima od prodaje u 2010. godini.

Tablica 4. Pregled 10 najvećih tvrtki regije (u milijunima EUR u 2010. godini)

Redni broj

Tvrtka Država Industrija Prihodi

od prodaje

1. Agrokor grupa Hrvatska Proizvodnja i prodaja robe

široke potrošnje 3.638

2. INA grupa Hrvatska Energetika i resursi 3.550

3. Petrol grupa Slovenija Energetika i resursi 2.803

4. Mercator grupa Slovenija Proizvodnja i prodaja robe

široke potrošnje 2.782

5. HEP grupa Hrvatska Energetika i resursi 1.678

6. Delta holding Srbija Proizvodnja i prodaja robe

široke potrošnje 1.671

7. NIS Srbija Energetika i resursi 1.566

8. JP EPS Srbija Energetika i resursi 1.539

32

9. Gorenje grupa Slovenija Proizvodnja i prodaja robe

široke potrošnje 1.382

10. EFT

investments Srbija Energetika i resursi 1.348

Izvor: Krešić, 2010, p.1

Među 10 najvećih tvrtki u regiji, čak ih je 6 iz energetskog sektora. S najvećim

energetskim tvrtkama regije po prihodima se jedino mogu mjeriti tvrtke dominantno

orijentirane na prodaju robe široke potrošnje. Između energetskih tvrtki prednjači naftna

tvrtka, INA grupa, sa ostvarenih 3.550 milijuna eura prihoda od prodaje. Sa 2.803

milijuna eura slijedi je slovenska naftna kompanija, a na trećem mjestu nalazi se

Hrvatska elektroprivreda sa 1.678 milijuna eura.

Globalizacija i pridruživanje Republike Hrvatske članicama Europske unije otvorilo je

mnoga pitanja i strahove stanovništva.

Eurobarometer je 2007. godine proveo ispitivanje javnog mjenja Republike Hrvatske o

Europskoj uniji, što stanovništvo očekuje od integracije i pridruživanja velikoj obitelji.

U tablici 5. prikazana je usporedba stanja u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Dani su

odgovori na pitanje da li su cijene energenata u Europskoj uniji bolje, lošije ili jednake

u odnosu na Hrvatsku.

Tablica 5. Usporedba stanja u zemlji i EU

BOLJE LOŠIJE JEDNAKO

EU 27 HR EU 27 HR EU 27 HR

cijene energenata 17% 11% 63% 74% 5% 7%

stanje okoliša 43% 46% 39% 45% 10% 5%

Izvor: prilagodio autor prema: Eurobarometer, 2007, p.9.

Hrvatsko stanovništvo je iznijelo skeptične stavove u pogledu dobrobiti koje će mu uz

globalizaciju donijeti pridruživanje Europskoj uniji. Samo 11% ispitanika smatra da će

cijene energenata biti bolje, odnosno povoljnije od dosadašnjih, a da su sada skuplje od

onih u Europskoj uniji smatra 74% ispitanika.

Slijedeće provedeno istraživanje Eurobarometer (2007, p.30) proveo je među

stanovništvom Europske unije i Hrvatske o tome smatraju li da će proces globalizacije

za njih donijeti dobro ili loše prema kriterijima prikazanim u tablici 6.

33

Tablica 6. Globalizacija: dobra ili loša

EU 27 RH

prilika za tvrtke u obliku novih podružnica

22% 10%

strana ulaganja u zemlju 14% 26%

premještaj tvrtki u zemlje sa jeftinijom radom

35% 28%

povećana konkurencija 15% 22%

Izvor: prilagodio autor prema: Eurobarometer, 2007, p.30.

Samo 10% ispitanika u Hrvatskoj smatra da će globalizacija i izlazak na veliko tržište

pružiti veće mogućnosti tvrtkama u otvaranju novih podružnica. Nešto optimističniji su

stanovnici Europske Unije. 26% ispitanika Hrvatske nada se da će pridruživanje velikoj

obitelji donijeti strana ulaganja te time pokrenuti gospodarstveni oporavak, a 28% ljudi

strahuje da će doći do premještanja tvrti u zemlje sa jeftinijom radnom snagom, te da će

time nezaposlenost u zemlji biti još i veća. Izlazak na tržište koje broji više od 500

milijuna stanovnika za 22% ispitanika predstavlja veliku konkurenciju i žestoku borbu

za opstanak u globaliziranom svijetu.

Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne

ekonomije. Svijet na taj način postaje jedinstveni sustav, a svjetsko tržište dostupno

svima. Ekonomska globalizacija nudi zemljama širom svijeta mnoge mogućnosti.

Upravo zahvaljujući tim mogućnostima mnoge su zemlje napredovale od svjetske

periferije do vrlo razvijenih centara, te mogu poslužiti kao dobar primjer drugim

zemljama koje tek kreću u osvajanje tržišta.

34

4. OCJENA RAZVIJENOSTI ENERGETSKOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatska je, kao i većina zemalja pripadnica bivše Jugoslavije bila uključena u ratne

sukobe nakon raspada te iste Jugoslavije te je tom prilikom došlo do oštećenja i

uništenja znatnog dijela infrastrukture. U smislu političke tranzicije, Hrvatska je

postigla značajne rezultate, ali je istodobno zaostala sa ulaganjima u energetska

postrojenja. Energetski kapaciteti su stari i potrebna su znatna ulaganja u obnovu,

razvitak i nadogradnju postojeće energetske infrastrukture. Hrvatski sabor je 2002.

godine donio Strategiju energetskog razvoja sa ciljevima za idućih deset godina Glavni

ciljevi strategije razvoja su: 1. poboljšanje energetske efikasnosti prilikom proizvodnje,

transformacije, prijenosa i transporta do distribucije i krajnje potrošnje energije što

uključuje poticanje ulaganja u plinovode i mogućnosti korištenja plina, 2. sigurnost

opskrbe naftom, plinom i električnom energijom uključivanjem u međunarodna

energetska tržišta, 3. diverzifikacija proizvodnih izvora energije kako bi se osigurala

sigurna i stalna opskrba potrošača, te prostorni raspored izvora koji će osigurati

stabilnost opskrbe svakog područja, 4. korištenje obnovljivih izvora energije koji će biti

u skladu sa tehnološkim razvojem i ekonomskom politikom cijena, 5. realni i tržišno

povezane cijene energije koje će omogućiti razvitak energetskog tržišta i poduzetništva

te uključivanje Hrvatske na europsko energetsko tržište, 6. očuvanje okoliša (Moore,

Smith, 2006, p.29).

Republika Hrvatska se nalazi na području pravaca kojima se europski prostor povezuje s

novim energetskim izvorima na području Azije. Radi se o pravcima koji povezuju

ekonomski razvijene zemlje Zapadne Europe sa industrijski nerazvijenim zemljama

Istočne Europe, ali zemljama koje su bogate energetskim resursima.

Kako su energetski izvori od strateške važnosti za razvoj i rast svakog gospodarstva,

moguće je očekivati sukobe interesa u kontroli nad tranzitnim pravcima kojima se

dolazi do novih resursa. Mogući su i sukobi država koje posjeduju resurse sa državama

na putevima pristupa resursima što može dovesti do širih regionalnih kriza što otvara

mogućnost ugroze sigurnosti i stabilnosti Republike Hrvatske (Matika i Poljanec-Borić,

2009, p.1).

35

Hrvatska, kao kandidat za Europsku uniju koristi predpristupne fondove za pomoć pri

otklanjanju ratnih razaranja i kao potporu daljnjem razvoju. Predpristupni fondovi IPA

za razdoblje od 2007. do 2013. trebali su financirati više projekata na području

energetskog sektora (Boromisa, 2011, p.1). Primjer predviđenog projekta izgradnje

hidroelektrane - HE Ombla, u blizini izvora Omble na početku zaljeva Rijeka

Dubrovačka, pokrenuli su lavinu napisa u novinama, lavinu glasina o utjecaju na okoliš.

Protiv izgradnje hidroelektrane Ombla izjasnili su se i struka i javnost zbog potencijalne

ekološke štetnosti, te financijske i ekonomske neisplativosti ovog projekta. Usprkos

tome, HEP je uspio dobiti uvjetno6 kreditiranje projekta u iznosu od 123 milijuna eura

od Europske banke za obnovu i razvoj u studenom 2011. godine.

Hrvatskoj je dostupan i program CIP čiji je potprogram IEE (Inteligentna energija u

Europi7) te je namijenjen tehnološkim aktivnostima na području energetike i poticanju

akcija na temu obnovljive energije te unapređenje energetske učinkovitosti (Boromisa,

2011, p.1).

Ocjeni razvijenosti energetskog sektora u Republici Hrvatskoj pridonosi i pregled

proizvodnje pojedinih energenata u razdoblju od 1990. do 2010. godine.

Proizvodnja nafte iz domaćih izvora u kontinuiranom je padu, a jedan od razloga je

starost postrojenja, nedostatak investicija, niska energetska efikasnost. Upravo

zastarjelost i dotrajalost sustava razlog je velikim tehničkim i ne-tehničkim gubicima u

pojedinim sustavima. Prateći dosadašnji trend smanjenja proizvodnje 2030. godine

vlastita opskrbljenost primarnom energijom, koju u najvećoj mjeri sačinjavaju nafta i

prirodni plin, iznosit će svega oko 22%.

U tablici 7. prikazane su količine proizvedene primarne energije (nafta, prirodni plin,

ugljen) i sekundarne energije (električna energija) u periodu od 20 godina.

Nuklearna energija, geotermalna energija i vjetroenergija do 2010. godine nisu

zabilježile nikakve pomake u proizvodnji.

6kreditiranje je uvjetno jer je EBRD zatražio dodatna istraživanja bioraznolikosti, koja nisu bila adekvatno provedena. 7sve ono što doprinosi ostvarenju ciljeva europske energetske i ekološke politike promoviranjem korištenja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti te energetski učinkovitog prijevoza financiranjem aktivnosti koje doprinose uklanjanju tržišnih prepreka, promjena u ponašanju, stvaranju povoljnog poslovnog okruženja za rast energetske učinkovitosti i tržišta obnovljivih izvora energije

36

Tablica 7. Proizvodnja energenata u RH od 1990. – 2010.

1990 2000 2008 2010 nafta Mt 2,70 1,30 0,90 0,80 prirodni plin

bcm 2,00 1,70 2,70 2,70

ugljen Mt 0,17 0,00 0,00 0,00 električna energija:

TWh 9,20 10,60 12,30 14,10

termoelektrane: % 58,70 44,50 56,50 39,70 ugljen % 7,00 15,00 20,00 16,00

prirodni plin

% 20,00 15,00 20,00 17,00

hidroelektrane % 41,00 56,00 43,00 59,00

nuklearne elektrane

% 0,00 0,00 0,00 0,00

geotermalni izvori

% 0,00 0,00 0,00 0,00

vjetrenjače % 0,00 0,00 0,00 1,00

Izvor: prilagodio autor prema: Croatia Energy Statistics, 2012, p.22.

Iz promatranog razdoblja i predviđanja, vidljivo je da će Hrvatska sve više ovisiti o

uvozu energenata. Iz strukture domaće proizvodnje primarne energije fosilna goriva

(sirova nafta i prirodni plin) će do 2030. zadovoljavati svega oko 60% do 70% potreba,

dok će se stalni porast potražnje za energentima nadoknađivati iz uvoza. Slijedi

hidroenergija sa 31%, te ostali obnovljivi izvori sa oko 9%. To stvara ovisnost o uvozu

te predstavlja rizik u osiguravanju ukupno potrebne energije. Razlozi su isključivo

tržišni, kao nestabilnost i visoke cijene energenata na svjetskom tržištu, ali utjecaj imaju

i oni netržišni faktori, odnosno, elementarne nepogode, opasnost od ratnih sukoba ili

terorizma (Hrnčević, Dekanić i Karasalihović Sedlar, 2008, p.604).

Ovisnost Republike Hrvatske o uvozu energenata mogla bi se u skoroj budućnost

značajno smanjiti, ako ne i potpuno izbjeći.

Studije koje se provode u novije vrijeme dokazuju da u zemlji postoje značajni

potencijali vjetroelektrana, sunčeve energije i biomase, također i neiskorišteni

hidropotencijali.

2004. godine puštena je u pogon prva vjetroelektrana, Ravne 1 u zadarskoj županiji, sa

godišnjom proizvodnjom od 15 GWh godišnje koje isporučuje Hrvatskoj

37

elektroprivredi, a za svaki proizvedeni kWh grad Pag dobiva naknadu od 0,01 kn jer se

vjetroelektrana nalazi na njihovu području.

Pregled ostalih vjetroelektrana koje su do danas puštene u pogon i započele s

proizvodnjom, prikazane su u tablici 8.

Tablica 8. Vjetroelektrane na području Hrvatske – stanje 2013. godine

Vjetroelektrana Instalirana

snaga u MW

Županija Godišnja

proizvodnja u GWh

Puštena u rad

Vrataruša 42 Ličko-senjska 125 2011

Velika Popina 9,2 Zadarska 26 2011

Trtar-Krtolin 11,2 Šibensko-kninska 28 2006

Ravne 1 6 Zadarska 15 2004

Pometeno Brdo 1 6 Splitsko-dalmatinska 15 2012

Orlice 9,6 Šibensko-kninska 25 2009

Crno Brdo 10 Šibensko-kninska 27 2011

Ponikve 34 Dubrovačko-neretvanska 70 2013

Bruška 36,8 Zadarska 122 2012

Izvor: prilagodio autor prema http://hr.wikipedia.org/wiki/Vjetroelektrane_u_Hrvatskoj

U prvoj polovici 2013. godine puštena je u rad vjetroelektrana u Ponikvama,

Dubrovačko-neretvanska županija, kapaciteta dostatnog za opskrbu električnom

energijom 23.000 kućanstava. Investitor vjetroelektrane je njemačka tvrtka WPD

Enersys. Pri izgradnji vjetroelektrana većinom se radi o stranim investitorima (tvrtka

Adria Wind Power, tvrtka E.H.N. Acciona Energia), te kao i u slučaju grada Paga,

plaćaju naknadu za izgradnju vjetroelektrana. Koristi su višestruke, od ulaska stranog

kapitala u zemlju, naknada za korištenje prostora i postrojenje koje ostaje u zemlji pa do

otvaranja novih radnih mjesta. No, treba sagledati i negativne utjecaje na prirodno

okruženje jer lopatice vjetrenjača ubijaju ptice, šišmiše, stvaraju buku te tako narušavaju

prirodnu biološku ravnotežu.

U nastavku rada biti će predočene osnovne značajke hrvatskog energetskog sektora s

naglaskom na ovisnost zemlje o uvozu svih vrsta energenata.

38

4.1. OSNOVNE ZNAČAJKE HRVATSKOG ENERGETSKOG SEKTORA

Hrvatski energetski sektor se, općenito gledajući, nalazi u posebno specifičnoj situaciji

iz koje se naziru problemi s cijenama električne energije i sigurnosti rada

elektroenergetskog sustava kao i opskrbe električnom energijom. Hrvatska u posljednjih

nekoliko godina sustavno uvozi oko trećine svojih potreba za električnom energijom

čime je u samom vrhu u Europi po nepokrivenosti potrošnje iz vlastitih izvora.

Razvoj hrvatske energetske politike obilježen je procesom pristupanja u Europsku uniju,

pa su stoga i ciljevi energetske strategije usklađeni sa ciljevima definiranim na razini

Europske unije: sigurnost opskrbe energije, konkurentnost energetskih sustava i

održivost energetskog razvoja.

S gospodarskog stajališta, energetika je infrastrukturni sektor koji prema ekonomski

prihvatljivoj cijeni opskrbljuje sve vrste potrošača potrebnim vrstama energenata.

Hrvatski energetski sektor sastoji se od istraživanja, eksploatacije, proizvodnje,

transporta i skladištenja sirove nafte i prirodnog plina, proizvodnje, transporta,

skladištenja i trgovine naftnim derivatima, proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe

električnom i toplinskom energijom, te ostalim energetskim djelatnostima. Navedene

djelatnosti sudjeluju u strukturi bruto proizvoda domaće industrijske proizvodnje 2004.

s oko 17%. Udjel zaposlenih u tim djelatnostima iste godine iznosio je 10% (Čavrak,

Gelo i Pripužić, 2006, p.48).

Prihodi HEP-a i INE, predstavnika najvećih energetskih subjekata u energetskom

sektoru Republike Hrvatske, 2004. godine iznosili su više od 27 milijardi kuna od čega

je za investicije u razvoj uloženo više od 4 milijarde kuna. Broj zaposlenih u te dvije

tvrtke bio je veći od 30 tisuća radnika (Čavrak, Gelo i Pripužić, 2006, p.48).

INA drži oko 70% tržišta distribucije, austrijski OMV te male privatne tvrtke ostatak

distribucije (Čavrak, Gelo i Pripužić, 2006, p.51).

Novim zakonom predviđena je potpuna liberalizacija trgovine na malo, dakle nestaje

monopol INE te postaje obična privredna djelatnost. Prestanak opstojnosti monopola

INA-e prikazan je slijedećim grafikonom iz 2008. godine.

39

Grafikon 5. Struktura dioničara INA-e (listopad 2008. godine)

Izvor: Energetska tržišta, 2009, p.1

Ovakva struktura dioničara u INA-i, kada Vlada Republike Hrvatske ima 44,84%

dionica, nije dobra sa stajališta donošenja odluka kao ni raspolaganja financijskim

sredstvima. Ostvarena dobit u tom slučaju dijeli se na sve dioničare i znatne količine

financijske dobiti prelazi u vlasništvo MOL-a jer je Hrvatska Vlada prodajom dionica

dozvolila da 47,16% ukupnog profita završi izvan granica Republike Hrvatske.

Također, ovakva struktura ne dopušta samostalno donošenje odluka o raspodjeli kao ni

reinvestiranju dobiti.

Daljnji razvoj partnerskog odnosa između INE i MOL-a trebao bi dovesti do sinergije u

svim aspektima poslovanja. Razmjena znanja i primjena zajedničkih projekata, kao što

je istraživanje bušotina na području Zalata (Mađarska) i Podravske Slatine (Hrvatska),

što bi INI trebalo pomoći u realizaciji daljnjeg rasta na regionalnim tržištima nafte,

prirodnog plina i naftnih derivata.

Iz zajedničke suradnje dviju kompanija (INA i MOL) proizlazi i zajednička mogućnost

za budućom suradnjom na međunarodnim projektima u području istraživanja nafte i

plina. Takvom suradnjom dviju kompanija dolazi do udruživanja financijskih i ljudskih

resursa što rezultira poboljšanom učinkovitošću i snagom na tržištu.

Nacionalni transporteri plina i sirove nafte PLINACRO i naftovod u vlasništvu JANAF-

a sa ukupno 700 zaposlenih radnika ostvaruju prihod od 600 milijuna kuna godišnje.

Zajednička investicijska ulaganja tvrtki PLINACRO i JANAF-a iznosila su 250

milijuna američkih dolara u širenje i rekonstrukciju distributivne plinske mreže (Čavrak,

Gelo i Pripužić, 2006, p.48).

40

Financijska ulaganja u istraživanje novih nalazišta nafte i prirodnog plina te financiranje

izgradnje bušotina moglo bi barem donekle ublažiti kronični nedostatak vlastitih

količina energenata u Hrvatskoj.

U razdoblju od 1990. godine do 2010. godine Hrvatska konstantno uvozi sirovu naftu

jer proizvodnja iz 31 naftnog polja u Republici Hrvatskoj nije dostatna.

Sljedećom tablicom prikazani su pojedini energenti u količinama koje Hrvatska uvozi

od 2006. do 2011. godine da bi zadovoljila potrebe vlastitog gospodarstva i kućanstava.

Tablica 9. Uvoz energije u Hrvatsku (izraženo u PJ8)

2006 2007 2008 2009 2010 2011

ugljen i koks 35,56 35,69 39,26 23,21 33,13 31,92

sirova nafta 167,96 191,31 147,27 172,45 150,64 121,20

derivati nafte 53,10 50,86 79,01 46,54 53,81 68,05

prirodni plin 38,30 35,87 41,71 35,50 36,37 29,79

električna energija 29,93 28,12 29,39 27,29 24,06 31,43

drvo i biomasa 0,03 0,03 0,11 0,38 0,20 0,23

ukupno 324,89 341,89 336,74 305,37 298,20 282,61

Izvor: prilagodio autor prema: Energija u Hrvatskoj, 2011, p.46.

Od 2006. do 2011. godine ostvarene su određene strukturne promjene te je tako udio

uvozne sirove nafte smanjen sa s 51,7% na 42,9%, a udio prirodnog plina smanjen sa

11,8% na 10,5%, dok su udjeli ostalih energenata povećani. Udio uvoznih derivata

povećan je sa 16,3% na 24,1%, dok je udio električne energije povećan s 9,2% na

11,1%. Također je povećan i udio ugljena i koksa s 10,9% na 11,3%. Udio uvozne

biomase iznosio 2006. i 2007. godine iznosio je samo 0,009%, te je do 2011. godine

porastao na 0,08%.

Struktura oblika energije koji su se izvozili iz Hrvatske u razdoblju od 2006. do 2011.

godine prikazana je u sljedećoj tablici.

8 PJ (petadžul) – metrički prefiks za milijardu džula

41

Tablica 10. Izvoz energije u Hrvatsku (izraženo u PJ)

2006 2007 2008 2009 2010 2011

ugljen i koks 1,14 1,29 1,08 0,69 1,67 0,69

drvo i biomasa 1,92 1,86 3,38 3,84 4,52 7,92

derivati nafte 77,95 85,42 73,02 79,69 80,34 66,71

prirodni plin 30,45 25,56 23,66 27,37 16,46 8,79

električna energija 9,69 5,22 5,71 6,83 6,90 3,72

ukupno 121,15 119,35 106,85 118,43 109,89 87,83

Izvor: prilagodio autor prema: Energija u Hrvatskoj, 2011, p.49.

U 2011. godini smanjen je ukupni izvoz energije iz Hrvatske gotovo svih energenata, a

samo je izvoz drva i biomase povećan za 75,3%. Izvoz ugljena i koksa smanjen je za

58,7%, prirodnog plina za 46,6%, električne energije za 46,1% i naftnih derivata za

17%. Tijekom razdoblja od 2006. do 2011. godine ostvaren je trend smanjenja izvoza

energije.

Ključni aspekt globalne pa tako i hrvatske energetske sigurnosti je pristup jeftinoj

energiji. Pristup jeftinoj energiji postaje glavni cilj modernih ekonomija. Jeftina energija

predstavlja preduvjet gospodarskog razvoja, te povećanje BDP-a, a to nije moguće

ostvariti bez sigurne dobave energije. Pouzdanost i sigurnost dobave energije ugrožena

je političkim nestabilnostima mnogih država koje proizvode energiju, manipulacije i

špekulacije u dobavi energenata, sukobi oko energetskih izvora, napadi na energetsku

infrastrukturu, prirodne katastrofe, itd.

Najvažnije mjere za jačanje energetske sigurnosti (Čačić, 2012, p.12):

� smanjenje ovisnosti o samo jednom izvoru energije i samo jednom dobavljaču

energije,

� povećanje broja dobavljača,

� iskorištavanje domaćih fosilnih izvora energije i povećanje obnovljivih izvora

energije i

� smanjenje ukupnih zahtjeva za energijom uvođenjem različitih mjera štednje i

učinkovite potrošnje energije.

Ovakvim mjerama nastoji se smanjiti hrvatska ovisnost o nafti i plinu kroz povećanje

iskorištavanja obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne i toplinske energije,

te povećanju udjela biogoriva u prometu.

42

U nekim zemljama državno vlasništvo nad strateški važnim sektorima (nafta, plin,

telekomunikacije) kao i javnim uslugama (opskrba strujom, plinom te vodoopskrba)

upisano je u Ustavu (Chossudovsky, 2008, p.79). Zemlje dužnici, pozicija u kojoj se

nalazi i Republika Hrvatska, rasprodaju svoja javna poduzeća ili njima trguju, te na taj

način ubrzo pada cijena takve državne imovine. Prema hrvatskoj državnoj političkoj

sceni, neće se trgovati strateški važnim resursima među kojima su vodeće INA i HEP.

Vrijeme koje dolazi pokazati će vjerodostojnost velikih političkih obećanja.

Hrvatska elektroprivreda je tvrtka nosilac energetskog sektora Republike Hrvatske i u

sljedećem poglavlju biti će predstavljeni osnovni podaci i značajke te tvrtke, mogućnost

prilagodbe globalizacijskim procesima te liberalizaciji tržišta električne energije.

4.2. HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA D.D. KAO NOSIOC ENE RGETSKOG

SEKTORA REPUBLIKE HRVATSKE

Hrvatska elektroprivreda (HEP grupa) je nacionalna elektroenergetska tvrtka, koja se

više od jednog stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne

energije, a u posljednjih nekoliko desetljeća i opskrbom kupaca toplinom koja nastaje

postupkom kogeneracije9 (Dahl, 2008, p.502) te distribucijom plina. Hrvatska

elektroprivreda organizirana je u obliku koncerna kao grupacija povezanih društava

(tvrtke kćerke) time što je 01.07.2002. preoblikovana u HEP grupu.

Shema koja slijedi prikazuje HEP grupu kao vladajuće društvo koje ima nekoliko

ovisnih društava u 100%-tnom vlasništvu, nekoliko društava u 50%-tnom vlasništvu, s

time da se nuklearna elektrana Krško ne nalazi unutar HEP grupe, već je HEP njen

50%-tni suvlasnik uz GEN Energiju. HEP je također uz tvrtku RWE Power 50%-tni

vlasnik termoelektrane Plomin te uz tvrtku PLINACRO 50%-tni vlasnik LNG10

Hrvatska.

9 Kogeneracija – zajednička proizvodnja električne i toplinske energije, npr. termoelektrane 10 LNG je kratica od engleskog „Liquefied Natural Gas“ – ukapljeni prirodni plin

43

Shema 1. HEP grupa

Izvor: http://www.hep.hr/hep/grupa/shema.aspx

HEP d.d. vladajuće je društvo HEP grupe i jedini vlasnik novoosnovanih društava, tj.

ovisna društva temeljnih, sporednih i ostalih djelatnosti.

Prema shemi se može zaključiti kako HEP, uz temeljne djelatnosti ima novoosnovano

društvo za prikupljanje sredstava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih

izvora energije, te društvo APO koje se bavi uslugama zaštite okoliša. Isto tako, u

vladajućem društvu nalazi se tvrtka HEP-Nastavno obrazovni centar Velika, pokraj

grada Požege, gdje se djelatnici osposobljavaju za rad prateći svjetske trendove

sigurnosti na radu sa električnom energijom, kao i djelatnici koji rade direktno sa

kupcima.

HEP d.d., osim kroz korporativne funkcije, usmjerava, koordinira i prati proizvodne i

mrežne te ostale djelatnosti u ovisnim društvima s ciljem usklađivanja temeljnih

poslovnih aktivnosti proizvodnih ovisnih društava, odnosno optimiranja procesa

proizvodnje.

44

Vizija HEP grupe je da bude poduzeće kao cjelovita korporacija koja postaje regionalni

tržišni igrač, hrvatski energetski klaster – skupina povezanih djelatnosti, uz koncept

multiutility11 pristupa, jedan od glavnih pokretača boljitka hrvatskog gospodarstva.

Misija koju je potrebno ostvariti predanim radom svih zaposlenika je sigurna, pouzdana

i kvalitetna opskrba kupaca energijom, uz visoki stupanj društvene odgovornosti (Afrić

i Višković, 2006, p.81).

U Hrvatskoj postoji samo jedno tržište električne energije. U početnoj fazi rada tržišta

odabran je model bilateralnog tržišta u kojem se trgovanje električnom energijom

provodi temeljem bilateralnih ugovora. Bilateralni ugovori sklapaju se između

sudionika na tržištu električne energije. Otvaranjem tržišta električne energije, sa

01.07.2007. svi poduzetnici stekli su status povlaštenog kupca što znači da kupac prema

vlastitom izboru odabire svog opskrbljivača, a svi ostali kupci koji ne žele koristiti

stečeno pravo mogu ostati tarifni kupci.

HEP grupa sastoji se od četiri društva temeljnih djelatnosti: HEP Proizvodnja, HEP

Prijenos, HEP Distribucija i HEP Opskrba. Navedene aktivnosti mogu biti objedinjene

ili odvojene. Ukoliko su te aktivnosti objedinjene na tržištu postoji samo jedan

opskrbljivač električnom energijom, odnosno monopolist. HEP je u procesu

globalizacije i liberalizacije odvojio HEP Prijenos i HEP Distribuciju te kao takve

posluju u reguliranom području, dok su HEP Proizvodnja i HEP Opskrba izložene

utjecaju tržišta (Tominov, 2008, p.259).

Zakonom je propisana postupna dinamika otvaranja tržiša električne energije u

Republici Hrvatskoj. Tržište je potpuno otvoreno od 1. srpnja 2008. godine.

Od liberalizacije tržišta električne energije očekivalo se: sniženje cijena električne

energije, podizanje razine usluge, smanjivanje razlike u cijenama među državama,

mogućnost biranja opskrbljivača za svakog kupca i povećanje učinkovitosti sektora kroz

smanjenu potrebu za izgradnjom i održavanjem rezervnih kapaciteta (Tominov, 2008,

p.258). Temeljem procjene odnosa troškova i koristi od liberalizacije tržišta električne

energije slobodno se može reći da liberalizacija neće ostvariti glavni cilj zbog kojeg je

pokrenuta, a to je sniženje cijene električne energije čije kretanje je prikazano u tablici

11 razdvojene djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe električnom energijom i razvijene sekundarne djelatnosti (plin, toplinarstvo, telekom, voda,...)

45

11. koje su se od 1. srpnja 2008. godine promjenile više puta i to uvijek naviše, kako za

kategoriju potrošnje gospodarstva tako i za kućanstva.

Tablica 11. Promjena cijena električne energije više i niže tarife te stalne mjesečne

naknade

Datum PDV VT NT SMN OIE12

01.07.2007. 22 0,61 0,32 15,75 0,0089

01.07.2008. 22 0,75 0,38 16,00 0,0089

01.08.2009. 23 0,7439 0,3769 16,00 0,0089

01.01.2010. 23 0,7439 0,3769 16,00 0,0050

01.03.2012. 23 0,7439 0,3769 16,00 0,0050

01.05.2012. 25 0,91 0,45 17,50 0,0050

Izvor: izrada autora prema podacima iz HEP-ODS d.o.o.

Iz ovakve strukture cijena i utjecaja globalizacije i liberalizacije tržišta izvodi se

zaključak da je cijena električne energije proizvedene iz fosilnih energenata poskupjela

kako bi se poticale gospodarske djelatnosti i kućanstva na štednju proizvedene energije

na taj način te potaknulo energetske subjekte da ostvarene profite usmjere u pogone za

proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a za koje se po svakom potrošenom kWh iz

dohotka stanovništva izdvaja dodatnih 0,0050 kn.

Otvaranje tržišta električnom energijom dovelo je i do pojave novih subjekata koji vrše

opskrbu električnom energijom, dok je mrežna djelatnost ostala primarno u nadležnosti

HEP-a, a u toj djelatnosti HEP zadržava i prirodni monopol jer troškovi izgradnje nove

infrastrukture predstavljaju prevelike barijere ulasku novih konkurenata na tom polju.

Odabir opskrbljivača moguć je između subjekata kojima je Hrvatska energetska

regulatorna agencija (HERA) izdala dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti

opskrbe električnom energijom (http://www.hera.hr/hrvatski/html/dozvole_tab04.html):

• Elektro plus d.o.o.

• EL-EN SOLUCIJE d.o.o.

• ENERGIJA 2 SUSTAVI d.o.o.

12 naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije čijim sredstvima upravlja tvrtka kćer HEP- OIE d.o.o. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE, a osnovana je sa svrhom grupiranja i podupiranja projekata temeljenih na obnovljivim izvorima energije.

46

• ENZYME d.o.o.

• GEN-I Zagreb d.o.o.

• HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. - Opskrbljivač tarifnih kupaca te

kupaca koji ostanu bez opskrbljivača ili čiji je opskrbljivač prestao s radom

• HEP - Opskrba d.o.o. za opskrbu potrošača električnom, toplinskom energijom i

plinom

• KORLEA d.o.o.

• NOX GRUPA d.o.o..

• PROFECTIO ENERGIJA d.o.o.

• CRODUX PLIN d.o.o

• PETROL d.o.o. za trgovinu i prijevoz nafte i naftnih derivata

• Axpo Trgovina d.o.o. za trgovinu i usluge

• HEP-Toplinarstvo d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije

U 2012. godini HEP grupa raspolagala je s 18,9 TWh13 proizvedene i kupljene

električne energije, a na domaćem i vanjskom tržištu prodala je 16,6 TWh električne

energije. U Republici Hrvatskoj kupcima je ukupno prodano 15,4 TWh električne

energije (HEP-Opskrba). Grafikon koji slijedi prikazuje strukturu izvora proizvedene

električne energije u 2012. godini.

Grafikon 6. Struktura izvora električne energije u 2012. godini

Izvor: http://www.hep.hr/opskrba/ienergije.aspx

13 Metrički prefiks tera (TWh) = 1012

47

Iz grafikona 6. vidljivo je da količina električne energije koja nedostaje za zadovoljenje

potreba domaćeg tržišta iznosi 6,43 TWh (34%), dok je proizvodnja iz obnovljivih

izvora gotovo zanemariva, ali u usporedbi sa 2011. godinu, kada je proizvodnja iz

vjetroelektrana bila 1%, a sunčane elektrane proizvodile su svega 0,001%, ipak u

blagom porastu.

Upotreba sunčeve energije, sudeći prema grafikonu 6 još uvijek nema značajnijih

pomaka. Na području Elektre Karlovac u novije vrijeme status povlaštenog

proizvođača14 stekli su (interni dokumenti HEP-ODS-a):

• Veleučilište u Karlovcu - Sunčana elektrana-Centar za održivi razvoj,

• T7 VIS D.O.O. – Sunčana elektrana,

• MHE Mataković Krunoslav, Obrt za proizvodnju el. en.,

• JVR D.O.O. Sunčana elektrana Karlovac 1,

• Sunčana elektrana Novoselac vl. Stjepan Novoselac,

• Tehnoplast - Sunčana elektrana vl. Prstac Remzija i

• ACOT-CROATIA D.O.O. - Sunčana elektrana Orljakovo.

Spora liberalizacija tržišta električne energije problem je cijele Europske unije.

Prijenosna mreža uglavnom je nacionalizirana što znači da je i dalje u vlasništvu države.

Francuska i Španjolska se opiru potpunom otvaranju elektroenergetskog tržišta. Vrlo

teško će se provesti proces odricanja vertikalne integracije15 što znači i nadzora nad

cijenama budući da potpuno otvaranje tržišta znači i znatnije povoljniju cijenu

električne energije od ostalih članica Europske Unije. Njemačka se također nepovoljno

očitovala o razdvajanju vertikalne organizacije.

Mrežna djelatnost ostala je primarno u nadležnosti HEP-a, a u toj djelatnosti HEP

zadržava i prirodni monopol jer troškovi izgradnje nove infrastrukture predstavljaju

prevelike barijere ulasku novih konkurenata na tom polju. Monopol predstavlja

najvećeg neprijatelja napretka i kvalitete. Kompanije postaju manje efikasne i

inovativne, „spavaju“ zbog svoje sigurne pozicije na tržištu koju joj omogućava država.

14 Status povlaštenog proizvođača električne energije znači da višak proizvedene energije iz obnovljivih izbora kupac–proizvođač električne energije pod određenim uvjetima predaje u mrežu HEP distribucijskog područja 15 vertikalno integrirana kompanija – tržišna struktura u kojoj se tvrtka bavi sa više nego jednim procesom u opskrbnom lancu. Npr. HEP d.d. proizvodi, prenosi, distribuira i opskrbljuje kupce električnom energijom

48

Država tako profit koji ostvaruje HEP preusmjerava na krpanje proračuna, a time

onemogućava HEP-u razvoj vlastitih investicija u izgradnju potrebnih proizvodnih

kapaciteta.

Pozitivan utjecaj globalizacije i prilagodbe HEP-a globalizaciji, donošenje je Politike

upravljanja okolišem i njeno opredjeljenje da će primjenjivati i poboljšavati sustav

upravljanja okolišem, koji je temeljen na zahtjevima međunarodne norme ISO

14001:2004, odnosno HRN EN ISO 14001:2009, čuvati biološku raznolikost okoliša u

okruženju pogonskih i poslovnih objekata HEP grupe, kroz provedbu preventivnih

mjera zaštite, biti dobar gospodar energijom i pouzdan partner svim korisnicima mreže,

pružiti trajnu, sigurnu i kvalitetnu opskrbu električnom energijom, uz primjenu najviših

tehničkih standarda i najbolje poslovne prakse uz pozornost očuvanju i zaštiti okoliša

(HEP i okoliš, 2003-2004, p.5). Svijetli primjer očuvanja biološke raznolikosti su mjere

zaštite bijele rode koje se provode temeljem Sporazuma o suradnji s Upravom za

zaštitu prirode Ministarstva kulture, potpisanog 2004. godine.

Ukupni izdaci HEP grupe za ZAŠTITU PRIRODE I OKOLIŠA u 2011. godini iznosili

su nešto više od 111 milijuna kuna i povećani su u odnosu na 2010. godinu za oko 14

postotnih poena (Godišnje izvješće, 2011).

HEP d.d. također se nalazi pred vratima privatizacije koja je samo odgođena do

konačnog postanka Hrvatske punopravnom članicom Europske unije. Obzirom da HEP

predstavlja stratešku imovinu države te obzirom na izmjenjene okolnosti na globalnom

energetskom tržištu, ostaje nada da država neće olako rasprodati svoje najvrijednije

„obiteljsko srebro“ (Vlahinić-Dizdarević, 2011, p.7) jer postoji niz razloga zbog kojih bi

HEP trebao ostati cjelovita tvrtka. Samo neki od razloga su:

• očuvanje ekonomske snage i potencijala

• bolji kreditni rejting

• postojeće obaveze prema kreditorima

• eliminiranje moguće opasnosti od divlje privatizacije (poznate u mnogim

primjerima privatizacije u proteklim godinama).

U Bruxellesu je 9. prosinca 2011. potpisan Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske

Europskoj uniji. Ugovorom se ukidaju carine i količinska ograničenja te se stvara pravni

i institucijski okvir za slobodan prijenos i trgovanje električnom energijom i plinom.

49

Tijekom pregovaračkog postupka, predstavnici HEP grupe, aktivno su sudjelovali u

aktivnostima pregovaračkih skupina za poglavlja 15 - Energetika, 21 - Transeuropske

mreže i poglavlje 27 - Okoliš.

Uspješnim zatvaranjem poglavlja 15 – Energetika 27. listopada 2009. HEP se obvezao

u potpunosti uskladiti energetsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU-a i to

usklađivanjem modela tržišta električne energije, suzbijanje gubitaka u prijenosnoj i

distribucijskoj mreži te otvoriti tržište električne energije (HEP i Europa, p.1).

Hrvatska elektroprivreda preuzela je obveze koje nameće europska Direktiva o

promociji korištenja obnovljivih izvora energije 2009/28/EC, a usvojena je u travnju

2009. godine. Odnosi na sve oblike energije, ne samo na električnu energiju. Ciljevi

koje ova Direktiva postavlja su poznatih „20-20-20“ do 2020. godine, odnosno

smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990., povećanje udjela

obnovljivih izvora energije od 20% u ukupnoj potrošnji energije i povećanje energetske

učinkovitosti, odnosno smanjenje potrošnje energije za 20% do 2020. godine. Ciljevi su

obvezujući. Hrvatska je do danas najveće pomake k ostvarenju zacrtanih ciljeva učinila

na polju povećanja udjela proizvedene električne energije iz „novih“ obnovljivih izvora

(male hidroelektrane snage manje od 10 MW, vjetroelektrane, geotermalne elektrane,

elektrane na biomasu, fotonaponske elektrane i drugi izvori) što je prikazano sljedećom

tablicom.

Tablica 12. Struktura proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije,

2008. godina

Geotermalna 0,00% Sunce 0,04% Vjetar 25,60% Biomasa 13,54%

Male hidroelektrane 60,82%

Izvor: Obnovljivi izvori energije, dostupno na: http://www.hep.hr/oie/oie/default.aspx

Poteškoće u financiranju razvoja te neadekvatno provedena istraživanja (kao u slučaju

izgradnje hidroelektrane OMBLA), rezultiraju sa još uvijek nedovoljnim

iskorištavanjem sunčeve energije, a geotermalni potencijali su u potpunosti

zapostavljeni. Kako se povećao udio proizvedene električne energije iz obnovljivih

izvora (vjetar, biomasa, male hidroelektrane), paralelno se povećala i potrošnja

50

električne energije proizvedene na taj način. Prema dosadašnjim trendovima, za

očekivati je da Republika Hrvatska iz ambicioznog plana 20-20-20 do 2020. godine

neće moći povećati energetsku učinkovitost, tj, smanjiti potrošnju energije, a to neće

poći za rukom ni mnogim drugim zemljama.

51

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA

REPUBLIKE HRVATSKE POD UTJECAJEM GLOBALIZACIJE

Pod sve većim pritiskom potreba za energentima koji uvjetuju opstanak i razvoj

civilizacije, potrebno je, uz opskrbu dovoljnom količinom energije, najveću pažnju

usmjeriti na energetsku efikasnost te štedljivo korištenje svih oblika energenata.

Kako je energetska politika EU iznimno dinamična, nužna su stalna prilagođivanja i

udovoljavanje nacionalne energetske politike sve zahtjevnijim ciljevima održivog

energetskog razvoja - 20% energije iz obnovljivih izvora, 20% povećanje energetske

učinkovitosti, 20% smanjenje emisija stakleničkih plinova i 10% biogoriva u ukupnoj

potrošnji benzina i dizelskog goriva do 2020. godine (Nacrt Zelene knjige, 2008, p.1).

Hrvatska je zemlja s izvrsnim potencijalnim lokacijama za izgradnju energetskih

objekata te je potrebno iskorištavati posebnost geografskog položaja (Nacrt Zelene

knjige, 2008, p.10):

• geopolitički položaj potencijalno tranzitne zemlje za naftu, prirodni plin i

električnu energiju,

• prostorne prednosti pomorske zemlje i zemlje s dobrim lokacijama za izgradnju

energetskih objekata (podzemnih skladišta plina, akumulacijske hidroelektrane,

vjetroelektrane i drugi obnovljivi izvori energije, terminali za naftu i ukapljeni

prirodni plin, termoelektrane na uvozni kameni ugljen, nuklearne elektrane,

skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada.

Strategija energetskog razvitka predviđa aktivnosti države radi ostvarivanja već

započetih strateških investicijskih projekata (Boromisa, 2011, p.23):

• Paneuropski naftovod (Pan – European Oil Pipeline – PEOP),

• Družba Adria,

• Međudržavni spojni plinovod hrvatskog i mađarskog transportnog sustava,

• Terminal za ukapljeni pripodni plin (terminal za UPP),

• Jonsko – jadranski plinovod (IAP) i

• Tranzit električne energije (400 kV-ni vod Hrvatska – Mađarska).

52

Za pokretanje nove industrijalizacije potreban je projekt Nove energetike. Koncept

Nova energetika – izazov današnjice trebao bi se ostvariti kroz četiri bitne odrednice

(Žanetić Malenica, 2012, p.42):

1. Energetska učinkovitost–EnU, Zaštita okoliša–ZO i Centralni toplinski sustav–CTS,

2. Obnovlljive izvore energije – OIE,

3. Napredne mreže – NM i

4. Elektrovozila – EV.

Jedan u nizu projekata za ostvarenje energetske učinkovitosti su MULTI ENERGY

SUSTAVI - Sustavi naprednog upravljanja energentima.

Ideja "pametnog mjerenja" i sustava naprednog upravljanja energentima je povezivanje

brojila potrošnje različitih energenata u jedinstveni sustav daljinskog očitanja i

upravljanja koji će prikupljati i obrađivati sve podatke potrošnje energenata određenog

potrošača. Ovakav pristup prikupljanju i obradi podataka o potrošnji je koristan ne samo

opskrbljivaču nego i samom potrošaču koji na taj način ima uvid u potrošnju svih

potrebnih energenata te kontrolu nad troškovima. (Dalekovod EMU, p.12).

Jedan od mogućih multi energy sustava prikazan je shemom 2. U sustav su povezana

brojila koja mjere potrošnju električne i toplinske energije, potrošnju plina te vode.

Shema 2. Sustav naprednog upravljanja energentima

Izvor: Dalekovod EMU d.o.o., Profil tvrtke, p.12.

53

Sustavom je moguće pratiti kretanje potrošnje pojedinog energenta na sat, dnevno,

tjedno, mjesečno. Trend kretanja može pratiti i opskrbljivač i potrošač na obostranu

korist.

Slijedeći projekt vezan za energetsku učinkovitost je projekt nazvan Biotoplifikacija16.

Projekt se temelji na izgradnji 40 malih BE – TO, kogeneracijska postrojenja na drva

koja učinkovito pretvaraju primarnu energiju goriva u električnu (plasira se u

elektromrežu) i toplinsku energiju (grijanje poslovnih i stambenih prostora). Koristi od

biotoplifikacije bile bi višestruke, od smanjenja emisije CO2, veće zaposlenosti, čišćeg

zraka, razvoja domaće industrije, energetske sigurnosti, više razine životnog standarda,

jeftinijeg grijanja, razvoja tehnologije te manjeg uvoza fosilnih goriva. U svrhu

učinkovitog korištenja energije za potrebe grijanja, tvrtka Viessmann predstavila je

inovativni koncept SolarEis (sustav grijanja i hlađenja pomoću spremnika leda), jedan

od najisplativijih sustava za opskrbu toplinskom i rashladnom energijom, a sustav

omogućuje grijanje i hlađenje koristeći četiri prirodna izvora energije: Sunce, zrak,

toplinu zemlje i vode te učinak kristalizacije (Žanetić Malenica, 2012, p.42).

Pojam „pametne mreže“, „napredne mreže“ ili u stranoj jezičnoj inačici „ smart grids“,

zajednički su naziv za nove tehnologije u modernizaciji električnih energetskih mreža

na svim razinama od mikro-mreža (microgrids) do super-mreža (supergrids), a odnosi

se na distribucijski elektroenergetski sustav s velikim brojem kupaca i proizvođača

električne energije povezanih telekomunikacijskim kabelima. Takve mreže tvore vrlo

složen sustav za upravljanje energetskim procesima proizvodnje, pogona mreže i

potrošnje električne energije uz gospodarski opravdane troškove i očuvanje okoliša za

što je potrebno imati savršen sustav za mjerenja u mreži (čime napredna mjerenja

postaju kamen temeljac napredne mreže) i informatizacijski obrazovani kadar.

Ostvarenjem sustava naprednih mjerenja u distribucijskim mrežama moguće je

zajedničko korištenje određenih mjernih podataka i korištenje zajedničke infrastrukture.

Korištenje zajedničke infrastrukture Vlada Republike Hrvatske trebala bi provesti u

Hrvatskoj sa HEP-om, HŽ-om i HAC-om osnivajući tvrtku čime bi uštedjela 250

milijuna kuna. Novo osnovanom tvrtkom uveo bi se red u upravljanje infrastrukturom i

dodatno liberaliziralo tržište. Izgrađenost i izgradnja mrežne infrastrukture, povezanost

16 bioelektrana – toplana (BE – TO)

54

nacionalnih i transnacionalnih mreža utjecat će na strukturu izvora i dobavnih pravaca

uz pripadajuće troškove.

Kako je energetsku budućnost moguće promišljati isključivo sa aspekta očuvanja

neobnovljivih izvora energije i povećanja energetske učinkovitosti, a imajući u vidu da

je promet jedao od najvećih korisnika energenata upravo iz neobnovljivih izvora

energije, osnovna ideja HEP-ovog projekta eMOBILNOST je nastojanje biti u skladu sa

energetskom strategijom Europske Unije da se električna energija proizvedena iz

obnovljivih izvora energije koristi kao pogonsko gorivo prilikom primjene električnih

vozila, od bicikla do automobila, a koja bi prilikom korištenja imala puno manju emisiju

CO2 u atmosferu, tj. tvari koje uzrokuje štetne klimatske promjene.

Novostvoreni brand17 ELEN nastao kao marketinška kovanica sastavljena od riječi

Električna Energija pod kojim će se ubuduće razvijati prvi lanac stanica za punjenje

električnih vozila, još je jedan hvalevrijedan projekt HEP-a. HEP Opskrba je lansirala

novu web stranicu ELEN: http://elen.hep.hr/, a u sklopu projekta eMOBILNOSTI.

Stanica za punjenje električnih vozila elementarni dio infrastrukture koja daje električnu

energiju za punjenje i pogon takvih vozila, a kako se energetska budućnost oslanja na

postepeno napuštanje motora na fosilna goriva, trenutni problem je u nedovoljnom

broju instaliranih stanica za punjenje.

Javnih stanica za punjenje električnih vozila krajem 2012. godine u Sjedinjenim

državama ima 13 967, približno 15 000 u Europi, 800 u Japanu i 168 i Kini (Kako radi

stanica za punjenje električnih automobila?, 2013, p.1).

Trenutno u Hrvatskoj trebale bi raditi dvije punionice za električne automobile i to

jedna ispred upravne zgrade HEP-a i jedna ispred Gradskog poglavarstva u Zagrebu.

Plan je do 2020. godine da će u Hrvatskoj početi sa radom 4 000 stanica za punjenje

električnih vozila.

Realizacija projekata koji su započeti i imaju budućnost doprinjeli bi očuvanju zaliha

fosilnih energenata, očuvanju biološke raznolikosti, očuvanje prirode od daljnje

degradacije i zagađenje, te na taj način sačuvati zemlju, zrak i vodu za generacije koje

dolaze i tako osigurati njihovu egzistenciju.

17 prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje obično podrazumijeva i kvalitetu

55

6. ZAKLJUČAK

Život današnjice je život brzih gospodarskih promjena, globalizacije i neophodnog

razvitka konkurentnosti, a posebna pažnja se poklanja energetskom sektoru kao važnom

pokretaču cijele gospodarske djelatnosti. Teško da postoji i jedna gospodarska

djelatnost koja, bilo za pokretanje proizvodnje ili sam proizvodni program, ne koristi

neki od oblika energije ili više njih.

Evolucijskim razvojem civilizacije su koristeći razne oblike energenata, na različitom

stupnju razvoja, zadovoljavale sve veće i raznolikije potrebe društva.

Čovjek se naučio koristiti vatrom, služila mu je za grijanje, kuhanje, rasvjetu, lov, a

glavni energent bilo mu je drvo. Zatim je počeo iskorištavati snagu vode za pokretanje

vodenica, za transport roba i ljudi sa jedne lokacije na drugu, te snagu vjetra.

James Watt je otkrićem parnog stroja 1769. godine pokrenuo prvu industrijsku

revoluciju.

Promatrajući povijesni razvoj energetskog sektora, zaključuje se da je čovjek sve do

otkrića parnog stroja razvoj civilizacije temeljio isključivo na obnovljivim izvorima

energije te svojim postupcima nije narušavao prirodnu ravnotežu.

Daljnji razvoj današnje civilizacije trebao bi se u velikoj mjeri vratiti korijenima i

obnovljivim izvorima energije. Današnji energetski sektor počiva na iskorištavanju

fosilnih ili neobnovljivih izvora energije – nafta, ugljen, prirodni plin.

Razni tehnološki procesi pretvorbe mijenjaju kemijske ili fizikalne pojavnosti primarnih

izvora, što je nužno jer se većina izvora, u obliku u kojem je dobivena iz prirode, ne

može izravno iskorištavati, te nastaju sekundarni izvori energije. Upravo ovdje je

izražen „ekološki paradoks“ u kojem su primarni energenti veliki zagađivači čijom

pretvorbom se raznim procesima dobivaju najčistiji i najneškodljiviji oblici energije,

npr. električna energija.

Razmatrajući strukturu energenata potrebnih za proizvodnju električne energije u svijetu

i SAD-u, vidljivo je kako ta proizvodnja uvelike ovisi o neobnovljivim izvorima

energije kao što su to ugljen, nafta i prirodni plin. Proizvodnja iz obnovljivih ili

suvremenih izvora energije je gotovo zanemariva. Osnovni oblici obnovljivih izvora

energije su vodne snage, biomasa, energija Sunca i energija vjetra.

56

Kao i sve, tako i obnovljivi izvori energije imaju nedostataka koji leže u nemogućnosti

uskladištenja i transporta u prirodnom obliku, na primjer kad je riječ o vjetru i zračenju

sunca. Zbog nemogućnosti skladištenja, obnovljive izvore energije potrebno je

iskorištavati u trenutku kad se pojave. Postrojenja moraju biti spremna za pogon u

trenutku pojave pogodnog vjetra, valova, sunca, budući da te izvore energije odlikuje

nestalnost i nepredvidivost. Nedostaci se nadalje očituju u maloj efikasnosti i visokim

cijenama potrebnih postrojenja.

Samoodrživ ekonomski razvoj bitan je faktor kojim bi se smanjilo siromaštvo u

zemljama u razvoju. Više od 1,2 milijarde ljudi još uvijek nema pristup električnoj

energiji u svijetu, a gotovo svi su sa područja zemalja u razvoju. Stanovništvo Afrike je

suočeno sa problemima energetskih izazova, budući da imaju najnižu stopu

elektrifikacije.

Da bi se povećao pristup modernim energetskim uslugama do 2030. godine potrebna su

nova značajna kapitalna ulaganja svake godine koja nerazvijene zemlje nemaju.

Kako je nafta i njeni derivati ključan resurs za razvoj industrije, kretanje cijena tog

energenta je još od veće važnosti, a globalizirano svjetsko tržište cijene nafte drži

visokima i u stalnom su porastu, kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u

razvoju. Hrvatska je, uz Njemačku, Mađarsku i Italiju, zemlja sa relativno visokim

cijenama dizelskih koje su u stalnom su porastu. Italija je razvijena zemlja u kojoj se

dizelsko gorivo 2012. godine prodavalo po 2,18 $ po litri. Iste godine još je samo

Norveška imala više cijene tog energenta. Cijene će i ubuduće biti podložne utjecajima

promjena cijena nafte i naftnih derivata na tržištu, ali u pojedinim zemljama i rastućih

trošarina te poreza na dodanu vrijednost.

Sve to odrazilo se i na automobilsku industriju u svijetu gdje je zabilježen pad

proizvodnje osobnih i komercijalnih vozila.

Zemlje izvoznice nafte – Alžir, Angola, Kuvajt, Kongo ostvaruju znatne prihode i

značajan postotak ukupnog BDP-a jer je ostatak svijeta ovisan o količinama uvezene

nafte.

Početak trećeg tisućljeća donio je globalizaciju, proces porasta veza između zemalja i

dostupnost «svijeta» u najširem smislu te riječi, te pokretanje snaga svjetskog tržišta i

ekonomskog slabljenja država, ali i intenziviranje konkurentnosti na tržištu. Analiza

57

globalizacijskih procesa dokazuje kako globalizacija ima dva lica, ima svojih prednosti i

svojih nedostaka.

Proces globalizacije, stvaranja velikog tržišta, stvorio je snažan poticaj rastu energenata

za zadovoljenje potreba gospodarstva te su ona uvelike ovisna o uvozu iz zemalja kao

što je to Rusija i zemlje iz regije Zaljeva.

U smislu političke tranzicije, Hrvatska je postigla značajne rezultate, ali je istodobno

zaostala sa ulaganjima u energetska postrojenja. Energetski kapaciteti su stari i potrebna

su znatna ulaganja u obnovu, razvitak i nadogradnju postojeće energetske infrastrukture.

Upravo zastarjelost i dotrajalost sustava razlog je velikim tehničkim i ne-tehničkim

gubicima u pojedinim sustavima.

IPA predpristupni fondovi Europske unije trebali su financirati projekte iz područja

energetskog sektora, no kako su projekti izgradnje hidroelektrane OMBLA neadekvatno

pripremljeni, dugo očekivanih ulaganje nema do daljnjega.

Pregled proizvodnje pojedinih energenata u razdoblju od 1990. do 2010. godine u

Republici Hrvatskoj dokazuje kako je proizvodnja nafte iz domaćih izvora u

kontinuiranom padu, a u navedenom razdoblju, proizvodene električne energije iz

nuklearnih i geotermalnih izvora uopće nema.

Energija vjetra do 2013. godine bilježi rast u proizvodnji električne energije i u Ličko-

senjskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj te Splitsko-dalmatinskoj županiji pušteno je u

pogon nekoliko vjetroelektrana. Najnovija vjetroelektrana, Ponikve u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji, služi za opskrbu 23.000 kućanstava.

Hrvatska elektroprivreda je nacionalna elektroenergetska tvrtka, koja se više od jednog

stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom, distribucijom i opskrbom električne energije i

kao takva smatra se nosiocem energetskog sektora. Otvaranjem tržišta električne

energije konkurenciji u dijelu opskrbne djelatnosti, niz do tada integriranih procesa

vezanih uz pružanje usluga kupcima razdvajaju se u dvije grupe procesa. Prva grupa

procesa vezana je uz reguliranu djelatnost koju obavlja Operator distribucijskog sustava

i druga grupa procesa koja je vezana uz tržišne djelatnosti čiji su nositelji opskrbljivači

povlaštenih kupaca na tržištu električne energije. Hrvatska energetska regulatorna

agencija prati rad i daje ili ukida dozvole za rad pojedinim opskrbljivačima na tržištu.

Od liberalizacije tržišta električne energije očekivalo se: sniženje cijena električne

energije, podizanje razine usluge, smanjivanje razlike u cijenama među državama,

58

mogućnost biranja opskrbljivača za svakog kupca i povećanje učinkovitosti sektora kroz

smanjenu potrebu za izgradnjom i održavanjem rezervnih kapaciteta. Do željenog

sniženje cijena nije došlo jer HEP konstantno bilježi porast cijena električne energije za

kategoriju potrošnje gospodarstvo i za kategoriju potrošnje kućanstvo. Domaća

proizvodnja električne energije nije dostatna za zadovoljenje potreba, pa je na u tom

polju neminovan uvoz električne energije. Na polju proizvodnje električne energije

korištenjem energije Sunca, rast bilježe male sunčane elektrane u vlasništvu privatnih

subjekata čime stječu status povlaštenog proizvođača.

Mrežna djelatnost ostala je primarno u nadležnosti HEP-a i u toj djelatnosti HEP

zadržava prirodni monopol jer troškovi izgradnje nove infrastrukture predstavljaju

prevelike barijere ulasku novih konkurenata na tom polju. Monopol predstavlja

najvećeg neprijatelja napretka i kvalitete, kompanije postaju manje efikasne i

inovativne, sigurne su zbog svoje pozicije na tržištu koju joj omogućava država. Time

HEP postaje tvrtka iz koje je profit usmjeren na krpanje državnog proračuna tako da

nema dovoljno vlastitih sredstava za investiranje i izgradnju novih postrojenja za

proizvodnju električne energije.

Pozitivan utjecaj globalizacije i prilagodbe HEP-a globalizaciji, donošenje je Politike

upravljanja okolišem. Hrvatska elektroprivreda preuzela je obveze koje nameće

europska Direktiva o promociji korištenja obnovljivih izvora energije 2009/28/EC, a

usvojena je u travnju 2009. godine. Ciljevi koje ova Direktiva postavlja su poznatih

„20-20-20“ do 2020. godine. Hrvatska je do danas najveće pomake k ostvarenju tog

cilja učinila na polju povećanja udjela proizvedene električne energije iz „novih“

obnovljivih izvora. Prema dosadašnjim trendovima, za očekivati je da Republika

Hrvatska iz ambicioznog plana „20-20-20“ do 2020. godine neće moći povećati

energetsku učinkovitost, tj, smanjiti potrošnju energije. Smanjenje potrošnje energije

problem je svim zemljama Europske unije.

Jedan od projekata za povećanje energetske učinkovitosti su MULTI ENERGY

SUSTAVI - Sustavi naprednog upravljanja energentima čime bi bilo omogućeno

zajedničko korištenje određenih mjernih podataka i korištenje zajedničke infrastrukture

koju bi Vlada Republike Hrvatske trebala provesti sa HEP-om, HŽ-om i HAC-om

osnivajući tvrtku čime bi se ostvarile znatne uštede.

59

Slijedeći projekt vezan za energetsku učinkovitost je projekt Biotoplifikacija koji se

temelji na izgradnji malih BE – TO, kogeneracijska postrojenja na drva koja učinkovito

pretvaraju primarnu energiju goriva u električnu i toplinsku energiju.

HEP je u sklopu inovacija stvorio brand ELEN nastao kao marketinška kovanica od

riječi Električna Energija, pod kojim će se ubuduće razvijati prvi lanac stanica za

punjenje električnih vozila, a u sklopu projekta eMOBILNOSTI. U Hrvatskoj trenutno

rade dvije stanice za punjenje električnih vozila.

Realizacija projekata izgradnje novih hidroelektrana, vjetroelektrana te solarnih

elektrana imaju budućnost i ostvarili bi znatne pomake u očuvanju zaliha fosilnih

energenata, očuvanju biološke raznolikosti te očuvanju prirode od daljnje degradacije i

zagađenja. Ostvarenjem projekata pridonjelo bi se smanjenju uvoza električne energije.

Svjetsko tržište energije u globalizacijskim uvjetima doživljava neuspjeh, a analizirajući

trendove u Republici Hrvatskoj također se zaključuje kako globalizacija energetskog

sektora nije donjela očekivane rezultate.

60

POPIS LITERATURE:

1) Knjige

1. Bahtijarević-Šiber, F, Sikavica, P i Pološki Vokić, N, 2008, Suvremeni

menadžment, vještine, sustavi i izazovi, Školska knjiga, Zagreb

2. Bedeković, V, 2010, Interkulturalni aspekti menadžmenta, Visoka škola za

menadžment u turizmu i informatici u Virovitici, Virovitica

3. Chossudovsky, M, 2008, Globalizacija bijede i novi svjetski poredak, Prometej,

Zagreb

4. Črnjar. M i Črnjar, K, 2009, Menadžment održivog razvoja, AKD, Zagreb

5. Dahl, C. A, 2008, Međunarodna tržišta energije: cijene, politike i profiti, Kigen,

Zagreb

6. Dekanić, I, 2011, Geopolitika energije, Uloga energije u suvremenom

globaliziranom gospodarstvu, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb

7. Dunović, M, 2011, Energetsko pitanje u Europskoj uniji, Reprint, Split dostupno

na: http://www.cromedia.com/miso/maja/majaKnjiga2.pdf, 10.01.2013.

8. Hauc, A, 2007, Projektni menadžment i projektno poslovanje, Visoka škola za

poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić, Zaprešić

9. Matić, M, 1993, Energija i ekonomija, Školska knjiga, Zagreb

10. Stiglitz, J, 2004, Globalizacija i dvojbe koje izaziva, prvo izdanje, Algoritam,

Zagreb

11. Stiperski, Z, 2001./2002, Nafta, pokretač uspjeha i kriza čovječanstva, Mala

geografska biblioteka, knjiga 1., Varteks, Varaždin

12. Udovičić, B, 2004, Neodrživost održivog razvoja, energetski sustavi u globalizaciji

i slobodnom tržištu, Kigen, Zagreb

13. Udovičić, B, 2008, Kriza se produbljuje, Kigen, Zagreb

61

14. Višković, A, 2009, Svjetlo ili mrak: Energetska sigurnost – političko pitanje,

Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, Lider press d.d., Zagreb

2) Članci:

15. Afri ć, V i Višković, A, 2006, `Upravljanje znanjem i održivi razvoj HEP grupe`,

Energija, vol. 55, no.1, pp. 72-95

16. Altvater, E, 2007, `The Capitalist Energy System and the Crisis of the Global

Financial Markets: the Impact on Labour`, Labour, Capital & Society, vol. 40, no.

1/2, pp. 18-34, dostupno na:

http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=18&hid=123&sid=8d7e1002-f149-

46a4-b206-

63589dc7d8db%40sessionmgr112&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZ

l#db=bth&AN=31609820, 09.01.2013.

17. Čavrak, V, Gelo, T i Pripužić, D, 2006, `Politika cijena u energetskom sektoru i

utjecaj cijena energenata na gospodarski razvoj Republike Hrvatske`, Zbornik

Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 4, no. 1, pp. 45-68 dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/10925, 16.04.2013.

18. Dekanić, I, 2011, `Energetska tržišta na početku druge dekade XXI stoljeća`, Nafta,

vol. 62, no. 9-10, pp. 320-330 dostupno na:

https://www.google.hr/search?q=hrcak.srce.hr%2Ffile%2F108985&rlz=1C1AFAB

_enHR454HR454&oq=hrcak.srce.hr%2Ffile%2F108985&sugexp=chrome,mod=10

&sourceid=chrome&ie=UTF-8, 10.01.2013.

19. Hrnčević, L, Dekanić, I i Karasalihović Sedlar, D, 2008, Analiza sigurnosti opskrbe

prirodnim plinom u Republici Hrvatskoj, Energija, vol. 57, no. 6., pp. 600-609

20. Jakovac. P, 2010, `Važnost električne energije i osvrt na reformu

elektroenergetskog sektora u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj`, Ekonomska

misao i praksa, vol 19, no. 2, pp. 251-276 dostupno na:

http://www.econbiz.de/en/search/detailed-view/doc/all/va%C5%BEnost-

elektri%C4%8Dne-energije-i-osvrt-na-reformu-elektroenergetskog-sektora-u-

62

europskoj-uniji-i-republici-hrvatskoj-jakovac-pavle/10008823263/?no_cache=1,

04.04.2013.

21. Jandrić, D i Vrkljan, M, 2004, `Klasični izvori energije – anakronizam suvremenog

doba`, Pravnik, vol. 38, no. 2, pp. 85-97. dostupno na

http://ehis.ebscohost.com/eds/detail?vid=4&sid=a902488a-7c18-4dc6-8fd1-

159aa8e96334%40sessionmgr4&hid=116&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1lZHMt

bGl2ZQ%3d%3d#db=a9h&AN=31644185, 22.03.2013.

22. Kandžija, V, Bezić, H i Galović, T, 2010, `Pozicija hrvatske elektroprivrede u

procesu liberalizacije hrvatskog elektroenergetskog sektora`, Poslovna izvrsnost,

vol. 4, no. 2, pp. 39-53 dostupno na:

http://ehis.ebscohost.com/eds/detail?vid=16&sid=a902488a-7c18-4dc6-8fd1-

159aa8e96334%40sessionmgr4&hid=101&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1lZHMt

bGl2ZQ%3d%3d#db=eoh&AN=1323444, 09.01.2013.

23. Karasalihović Sedlar, D, Dekanić, I i Hrnčević, L, 2009, `Sigurnost opskrbe naftom

u Hrvatskoj`, Energija, vol. 58, no. 1, pp. 6-13

24. Preda, M, 2008-a, `Brief presentation of the world fossil energy market, Annals of

the University of Oradea, Economic Science Series, vol. 17, no. 1, pp. 161-169,

dostupno na:

http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=11&hid=123&sid=8d7e1002-f149-

46a4-b206-

63589dc7d8db%40sessionmgr112&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZ

l#db=bth&AN=48129132, 09.01.2013.

25. Preda, M 2008, `Globalization and the new energy challenges, Annals of the

University of Oradea`, Economic Science Series, vol. 17, no. 1, pp. 170-176,

dostupno na: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=10&sid=8d7e1002-f149-

46a4-b206-

63589dc7d8db%40sessionmgr112&hid=9&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zd

C1saXZl#db=bth&AN=48129133, 09.01.2013.

26. Šimleša, D, 2010, `Uloga države u razvoju obnovljivih izvora energije`, Socijalna

63

ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, vol. 19,

no. 2, pp. 109-123, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90115, 04.04.2013.

27. Teodorović, I, Aralica, Z i Redžepagić, D, 2006, `Energetska politika EU i

Hrvatske perspektive`, Ekonomija, vol. 13, no. 1, pp. 195-220, dostupno na:

http://bib.irb.hr/datoteka/261554.RIFIN-EIZ.pdf, 10.01.2013.

28. Tominov, I, 2008, `Liberalizacija tržišta električne energije-ispunjava li

očekivanja?`, Energija, vol. 57, no. 3, pp. 256-299

29. Vlahinić – Dizdarević, N, 2011, `Privatizacija elektroenergetskog sektora: teorijska

promišljanja i iskustva zemalja jugoistočne europe`, Informator, vol. 1, no. 1-3, pp.

1-8, dostupno na:

https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:4cuVwxqJdu8J:bib.irb.hr/datoteka/5

04192.Privatizacija_elektroenergetskog_sektora-

Informator.pdf+PRIVATIZACIJA+ELEKTROENERGETSKOG+SEKTORA:+TE

ORIJSKA+PROMI%C5%A0LJANJA+I+ISKUSTVA+ZEMALJA+JUGOISTO%

C4%8CNE+EUROPE1&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEEShuvoPHrNZ9yqfu

gS1lAPX1x7RoKrnbn2DPPkzSXZol_nBH_L_UhHV7CFf5ihxTqRA0Ou7_s1m3Ir

9nFmGVyi4duEuK3CbTz2LvlcG3mOAr5XpapZbM289oUUjziJtXiAT47Geq&sig

=AHIEtbSNaoujiqRMtJQx5f_V--fwyTR8Fw, 22.03.2013.

30. Žanetić Malenica, M, 2012, `Nova Energetika-izazov današnjice`, HEP Vjesnik,

vol. 26, no.262-263/302-303, p. 42.

3) Ostali izvori:

31. Ahmetovic, M, 2013, Izvještaj Instituta Worldwatch istražuje globalnu stopu

potrošnje i proizvodnje uglja i prirodnog gasa, dostupno na:

http://www.academia.edu/2706870/Izvjestaj_Instituta_Worldwatch_istrazuje_globa

lnu_stopu_potrosnje_i_proizvodnje_uglja_i_prirodnog_gasa, 12.06.2013.

32. Boromisa, AM, 2011, Energija, dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=82, 23.04.2013.

64

33. Croatia Energy Statistics, 2012, Global Energy Market Research: Croatia, pp.22-

24, dostupno na: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=13&sid=8d7e1002-

f149-46a4-b206-

63589dc7d8db%40sessionmgr112&hid=9&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zd

C1saXZl#db=bth&AN=82720628, 09.01.2013.

34. Čačić, R, 2012, Strateški plan Ministarstva gospodarstva za razdoblje od 2013. -

2015. godine, dostupno na:

http://www.mingo.hr/userdocsimages/STRATE%C5%A0KI%20PLAN%20MING

O%202013-2015%20kona%C4%8Dno.doc, 16.06.2013.

35. Čižmek, A, 2013, Neobnovljivi izvori energije, dostupno na http://www.hrvatski-

vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1902008/neob.asp, 04.03.2013.

36. Ćutić, I, 2011, Nova europska energetska direktiva? dostupno na:

http://www.zelenaenergija.org/hrvatska/clanak/nova-europska-energetska-

direktiva/428, 06.04.2013.

37. Dalekovod EMU d.o.o., Profil tvrtke, dostupno na: http://www.dalekovod-

emu.com/multi-energy-sustavi-sustavi-naprednog-upravljanja-energentima.aspx,

16.04.2013.

38. Energetska tržišta, dostupno na:

http://powerlab.fsb.hr/enerpedia/index.php?title=ENERGETSKA_TR%C5%BDI%

C5%A0TA, 24.04.2013.

39. Energija u Hrvatskoj, 2011, Godišnji energetski pregled, dostupno na:

http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/EUH11web.pdf, 13.06.2013.

40. Energy Overview, 2013, dostupno na

http://www.worldbank.org/en/topic/energy/overview, 12.06.2013.

41. Eurobarometer 67 javno mjenje o Europskoj uniji, 2007, Nacionalni izvještaj

Hrvatska, pp.1-66 dostupno na:

http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/eb/eb67/eb67_hr_nat.pdf, 10.01.2013.

65

42. Godišnje izvješće, 2011, dostupno na:

http://www.hep.hr/hep/publikacije/godisnje/2011godisnje.pdf, 01.01.2013.

43. Habjanac, D, 2004, Obnovljivi izvori energije (Renewable energy sources),

dostupno na:

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/habjanac/Obnovljivi_izvori.html,

22.03.2013.

44. HEP i Europa, dostupno na: http://www.hep.hr/hep/eu/default.aspx

45. HEP i okoliš, 2003-2004, Hrvatska elektroprivreda, dostupno

na: www.hep.hr/okolis/izvjesce_2003-2004, 24.04.2013.

46. http://www.park-maksimir.hr/maksimir_hr/Maksimir_klima.htm#top, 06.04.2013.

47. http://hr.wikipedia.org/wiki/Vjetroelektrane_u_Hrvatskoj, 06.04.2013.

48. Jerkić, E, 2010, Mitovi o vjetroelektranama, dostupno na

http://www.vjetroelektrane.com/mitovi-faq, 13.06.2013.

49. Kako radi stanica za punjenje električnih automobila? 2013, dostupno na:

http://eauti.com/kako-radi-stanica-za-punjenje-elektrienih-automobila/, 10.05.2013.

50. Krešić, I, 2010, 100 najvećih tvrtki Adria regije, dostupno na:

http://www.deloitte.com/view/hr_HR/hr/industrije/financijskaindustrija/7aad005f9b

533310VgnVCM2000001b56f00aRCRD.htm, 17.06.2013.

51. Matika, D i Poljanec-Borić, S, 2009, Kritična infrastruktura u Hrvatskoj, dostupno

na:

http://www.pilar.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=105&Itemid

=78, 19.04.2013.

52. Mlinarić, A, 2011, Snažan rast cijena nafte udara i na hrvatski BDP, Poslovni

dnevnik, dostupno na http://www.poslovni.hr/trzista/snazan-rast-cijena-nafte-udara-

i-na-hrvatski-bdp-185541, 08.04.2013.

53. Moore, C, Smith, K, 2006, Croatia, Renewable Energy in South East Europe,

pp.29-35. dostupno na: http://web.ebscohost.com/ehost/results?sid=8d7e1002-f149-

66

46a4-b206-

63589dc7d8db%40sessionmgr112&vid=14&hid=123&bquery=Croatian+energy+s

ector&bdata=JmRiPWJ0aCZsYW5nPWhyJnR5cGU9MCZzaXRlPWVob3N0LWx

pdmU%3d, 09.01.2013.

54. Najveći proizvođači sveta, 2011, dostupno na

http://vizijadanas.com/svet_nafte.html, 13.06.2013.

55. Obnovljivi izvori energije, dostupno na: http://www.hep.hr/oie/oie/default.aspx,

04.04.2013.

56. Prilagodba i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske, 2008,

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i program ujedinjenih naroda za

razvoj (UNDP), dostupno na

http://www.undp.hr/upload/file/201/100668/FILENAME/EnStrat_Nacrt_zelena_kn

jiga_101108.pdf, 10.01.2013.

57. Pump prise for diesel fuel (US $/l) dostupno na

http://data.worldbank.org/indicator/EP.PMP.DESL.CD, 13.06.2013.

58. Registar dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti, dostupno na:

http://www.hera.hr/hrvatski/html/dozvole.html, 16.04.2013.

59. Shema HEP grupe, dostupna na: http://www.hep.hr/hep/grupa/shema.aspx,

13.03.2013.

60. Struktura izvora električne energije u 2012. godini, dostupno na:

http://www.hep.hr/opskrba/ienergije.aspx, 13.03.2013.

61. Šljivac, D i Šimić, Z, 2009, Obnovljivi izvori energije: Najvažnije vrste, potencijal i

tehnologije, dostupno na: http://oie.mingorp.hr/default.aspx?id=8, 04.04.2013.

67

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov Stranica

1. Proizvodnja električne energije u svijetu i SAD-u

prema energentima, 2010. 12

2. Godišnja ruža vjetrova za Zagreb-Maksimir za

razdoblje od 1981. do 2000. 16

3. Trenutni indikatori plana „20-20-20“ do 2020.

godine 17

4. Promjena BDP-a nakon poskupljenja nafte za 25% 23

5. Struktura dioničara INA - e (listopad 2008. godine) 39

6. Struktura izvora električne energije u 2012. god. 46

68

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov Stranica

1. Kretanje cijena dizelskih goriva 19

2. Proizvodnja motornih vozila u svijetu ( u

milijunima) 21

3. Neto uvoz energije – 2008.-2011. godine 22

4. Pregled 10 najvećih tvrtki regije (u milijunima EUR

u 2010. godini) 31

5. Usporedba stanja u zemlji i EU 32

6. Globalizacija: dobra ili loša 33

7. Proizvodnja energenata u RH od 1990. – 2010. 36

8. Vjetroelektrane na području Hrvatske – stanje 2013.

godine 37

9. Uvoz energije u Hrvatsku (izraženo u PJ ) 40

10. Izvoz energije u Hrvatsku (izraženo u PJ) 41

11. Promjena cijena električne energije više i niže tarife

te stalne mjesečne naknade 45

12. Struktura proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije, 2008. godina

49

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov Stranica

1. HEP grupa 43

2. Sustav naprednog upravljanja energentima 52

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ENERGETSKI SEKTOR POD

UTJECAJEM GLOBALIZACIJE izradila pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragomira

Sundać, a pri izradi diplomskog rada pomagala mi je i docent dr. sc. Dunja Škalamera-

Alilovi ć. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada.

Tuđe spoznaje, stavove, zaključke i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s

korištenim bibliografskin jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Pavlović Vesna