Književna bibliotekaUrednik Josip PavièiæNa naslovniciFilomela i Efijalt, autori crteža Lejla i Nedžad ÈmajeaninLektura Josip RaosOblikovanje naslovnice Ozana Blažekoviæ BabiæKompjutorska priprema Ermego d. o. o.© 2009. Naklada PavièiæPretiskivanje ili bilo kakvo umnožavanje ove knjige, kako u cjelini tako i u dijelovima, bez pisane suglasnosti nakladnika nije dopušteno.

Enver ImamoviæAFRODITIN GRIJEHRoman o doseljavanju Grka na otok Hvar i o osnivanju grada Farosa (Staroga Grada)NAKLADAPIRPAVICICZagreb 2009 Na spomen grèkim doseljenicima, osnivaèima Farosa / Staroga Grada prije 2.400 godina,i njihovim hvarskim susjedima, starosjediocima Ilirima. 1Otok Paros zadesila je teška nesreæa. Veæ nekoliko mjeseci nije palo ni kapi kiše. Ono što je bilo zasaðeno i posijano veæ se davno sasušilo. Na žednoj zemlji sve je sagorjelo. Ljetina je bila potpuno uništena. Iz dana u dan nebo je bilo modro. Sunce je neumoljivo peklo. Nije se nikada desilo da u proljetno doba bude ovakva suša i da se mjesecima na nebu ne pojavi ni najmanji oblaèak. Rijetki izvori kojih je bilo na otoku veæ su davno presušili i ljudi su štedjeli svaku kap vode. Pastiri su muku muèili da po brdima pronaðu lokvicu i napoje žedna i izgladnjela stada.Dani su prolazili a stanje je svakim danom postajalo sve teže. Po brdima i poljima sve je bilo sprženo. Stizale su vijesti da stoka ugiba. Ljudi su bili zabrinuti, a da nitko nije znao što da radi. Nemir se uvukao u sve domove. A onda, da nesreæa bude veæa, izbije požar koji se velikom brzinom širio po otoku. Suha trava, grmlje i smolasti borovi nestajali su u razbuktalom ognju.Na vijest da otok gori graðani Parosa se okupe na trgu i predvoðeni gradskim službenicima poðu vidjeti i spašavati. Netko je ponio grablje, netko vile, štapove, i svi su hitali preko kamenjara. Kad su se uspeli na jedan brežuljak, ugledaju strašni oganj koji je tog trenutka gutao maslinike i vinograde. Oni èiji je imetak pred njihovim oèima propadao potrèe u tom pravcu, a onda za njima i ostali. Vruæi oganj ih je izdaleka zaustavio i nisu mogli ništa uèiniti. Bilo im je jasno da æe plamen gutati sve ispred sebe dok se sam od sebe ne ugasi. To se i dogodilo poslije nekoliko dana, nakon èega je ostala pustoš.Ove su nesreæe dotukle Parane. Iako su i drugi egejski otoci bili pogoðeni velikom sušom, na Parosu je bilo najgore. I ranije se ovako nešto zbivalo, ali nije nikada bilo kao ovaj put. U narodu su poèele kolati razne prièe. Jedni su govorili da im se vjerojatno sveti

neki od bogova zbog nekog grijeha koji je poèinio grad. Drugi su vjerovali da je neko davnašnje proroèanstvo posrijedi, koje se sada obistinjuje. Treæi su bili uvjereni da Zeus ponovo kažnjava ljudski rod istrebljenjem jer su i iz drugih krajeva Grèke stizale vijesti o velikoj suši.Gradsko vijeæe je cijeli dan zasjedalo i raspravljalo o nasta- loj nesreæi. Tražilo se neko rješenje, ali što god bi smislili, brzo bi uvidjeli da od toga nema ništa. Na kraju donesu zakljuèak da se hitno pošalju laðe na prekomorska tržišta žita i da ga dopreme u što veæim kolièinama. Na otoku ga nije nikada bilo dovoljno pa se po njega išlo u traèke i crnomorske luke. Ovoga puta trebalo ga je više nego ikada jer je domaæi ovogodišnji urod bio potpuno uništen.Preporuèeno je graðanima da ne šire glas izvan otoka da im je uništena ljetina kako trgovci ne bi podigli cijenu žita. Èim bi ovi èuli daje negdje do toga došlo i kada bi porasla potražnja, ovi su ga unesreæenima prodavali što su mogli skuplje. Vijeæe je na koncu zakljuèilo da se za tri dana ponovo sazove Narodna skupština na kojoj æe se pred narod iznijeti sve nevolje koje su se sruèile na grad i da se zajednièki potraži rješenje kojim bi se prevladalo nastalo stanje.Sazivanje skupštine je zbog nastalih prilika ovaj put imalo posebno znaèenje pa je vladalo veliko zanimanje. Kada je osvanuo zakazani dan, trg se poèeo puniti veæ od ranog jutra. Ovoga puta stizali su i oni sa sela, koji inaèe rijetko prisustvuju ovakvim skupovima. Svi su željeli èuti što æe se zakljuèiti i poduzeti.Kada su se svi okupili, dat je znak za poèetak. Prvo se prišlo uobièajenom prinošenju žrtava. Kad se s tim završilo, istupi tajnik Vijeæa i obrati se narodu:- Graðani Parosa! Svima vam je poznato zašto smo se danas ovdje okupili i kakva se nesreæa svalila na nas. Neæemo govoriti o uzrocima jer nijedan smrtnik nije pozvan da prosuðuje o onome što se dogaða sa znanjem i po volji bogova. Dužnost nam je da vidimo što èiniti kako bismo se spasili od propasti koja nam je tako blizu. Gradsko vijeæe je veæ pretresalo nastalo stanje i zakljuèilo da pred vas iznese nekoliko pitanja o kojima treba donijeti zakljuèak, a tièe se štednje hrane i vode, smanjenja izdataka iz gradske blagajne i, što je najvažnije, kupovine žita.Kad je tajnik završio s uvodnom besjedom, na govornicu se popne predsjednik Vijeæa, Menelaj, sin Meleagrov. Namjestivši na glavu smrekov vijenac poène zboriti:- Èestititi Parani! Kako reèe tajnik, zbog nastalih prilika grad je prisiljen uvesti izvanredne mjere. One se prije svega odnose na hranu. Krajnje je neizvjesno hoæemo li i koliko æemo uspjeti nabaviti žita, a do sljedeæe ljetine je puna godina dana. Zato je Vijeæe pripremilo nekoliko prijedloga koji s vašom voljom trebaju postati zakon za sve nas. Prvo, zabranjuje se svaki izvoz hrane s otoka, zabranjuje se njome hraniti stoku, namjerno ili nenamjerno je rasipati, uništavati, sakrivati ili preprodavati. Dalje, stoka se može napajati samo onom vodom koja je za ljude neupotrebljiva, a istovremeno preporuèuje se svima da je sa svih poznatih izvora i lokvi danonoæno kupe i èuvaju u zalihi jer nitko od nas ne zna kako i kada æe se svršiti ova suša. Vijeæe dalje predlaže da se svi rashodi gradske blagajne stave pod strogi nadzor. Predlaže se da se obustave isplate plaæa svim gradskim službenicima. Grad mora osigurati velika sredstva za kupovinu žita kako bismo preživjeli ovu sušu. Predloženo je da se odmah upute laðe u Trakiju i Crno more po žito kojeg moramo kupiti više nego ikada prije i po ma kojoj cijeni jer nemamo drugog izbora. Kako je suša zahvatila i druge egejske otoke, njegova æe potražnja biti veæa nego obièno. Ne znamo da li æemo ga dobiti onoliko koliko ga trebamo, odnosno

hoæemo li imati dovoljno novaca. Neka veliki Zeus bude s nama i neka nas spasi od propasti! - završi predsjednik.Zatim pozove narod da se izjasni o iznijetim prijedlozima, i ovi bez oklijevanja odobre predložene mjere. Pozove i da se netko javi za rijeè i iznese svoje mišljenje o nastalim prilikama ili ponudi prijedlog kako da se iziðe iz teškog stanja. Ukoliko se to pokaže mudrim i korisnim za opæe dobro grada i njegovih graðana, odmah je to usvajano i dobivalo je snagu zakona. Po obièaju, prvo su se javljali ugledniji i stariji graðani, do èijeg su mišljenja svi držali. Predsjednik Vijeæa nije morao ponoviti poziv jer se prema govornici veæ uputio jedan sijedi starac. Dok se ovaj penjao na kamen, predsjednik uzvikne:- Besjedit æe èestiti Euribijad, sin Damoklov!Kad ovaj preuze vijenac, stavi ga na glavu, podigne ruku i zapoène:- Graðani Parosa! Naši oèevi su nas uèili da je graðaninu sveta dužnost pomagati domovinu kad se naðe u opasnosti. I bez rata može doæi do teških trenutaka i nesreæe, kakav je upravo sada s nama sluèaj. Ovu nesreæu nam je, jamaèno, poslao neki od bogova kojemu smo nešto zgriješili, mi ili naši preci, pa smo prisiljeni tražiti naèin da preživimo. Ove mjere koje su malo prije iznesene idu upravo u prilog tome. Ja æu vas, meðutim, podsjetiti na neke èinjenice koje kao da smo svi zaboravili. Zlo treba svestrano sagledati kako bismo ga se riješili. Iznijet æu vam svoje mišljenje o tome gdje se krije korijen naše nevolje. Postupimo li onako kako nam nalaže zakon bogova, ne samo da æemo izbjeæi zlu kob koja se sruèila na nas, nego æemo se osigurati i za buduæa vremena.Ma kolika je strašna nesreæa koja nas je pogodila, ona je u odnosu na one koje su nas ranije pogaðale daleko teža. I ranije su naš otok pogaðale suše, kuga, ratna pustošenja i drugo, ali su naši preci to mnogo lakše podnosili nego mi to èinimo. Dakako, postoji razlog zašto je to tako. Ne zaboravimo da su bogovi u svojoj mudrosti odredili da svejedno drugome odgovara po mjeri. Tako, ako netko ima malu nogu, nosit æe malu obuæu, mali konj može ponijeti mali teret, velika kuæa može udomiti veliki broj ukuæana itd. Tako vam je i s gradom. Velika Atena ili Korint broje na desetine tisuæa ljudi, a Argos, Megara, Sijunt ili drugi manji gradovi broje tek koju tisuæu žitelja. I zamislite, kada bi broj atenskih graðana spao na koju tisuæu, grad bi im zjapio prazan i bio bi sablastan. Ali kad bi mali Sijunt primio sve atensko stanovništvo, grad bi se zagušio. To govori da se mora slijediti zakonitost. Ako se ona naruši, dolazi do poremeæaja koji vodi u nesreæu.To sve rekoh da bih vam kazao da i naš grad podliježe toj zakonitosti. Naš Paros nije ni odveæ mali, a nije ni veliki grad, nego je srednje mjere. Kao takav može podnijeti odreðeni broj stanovnika. Prije nekoliko godina mudri Harpal nam je ukazivao na to da nas se previše narodilo i savjetovao je da bi trebalo misliti na rastereæenje, odnosno iseljenje, to jest osnivanje naseobine negdje drugdje u koju bi se iselio višak naših graðana. Tada smo olako prešli preko njegovog upozorenja. Da smo ga poslušali, sada bismo ovu nesreæu lakše prevladali jer je lakše nahraniti manji broj usta.Upozorio bih vas na još nešto. Svima nam je poznato da su posjedi koje uživa naš grad prostorno ostali nepromijenjeni od vremena kad su se naši preci nekada davno ovdje naselili. A samo u razdoblju posljednja tri-èetiri pokoljenja broj graðana nam se poveæao za jednu treæinu. To je višak i nije èudo da iz godine u godinu kupujemo više žita i da smo sve više ovisni o drugima. Nije ovo prvi put da se naš grad suoèava s ovom

pojavom. Svi znate da su se naši pradavni preci jednom veæ našli u sliènom stanju pa su višak stanovništva iselili na otok Tasos, gdje su našli zemlju i podigli novi grad gdje i danas žive njihovi potomci, a naši dalji roðaci.Uostalom, iz istih razloga naša su se helenska subraæa raspršila po svim okolnim morima pa im se gradovi susreæu od Heraklovih Stupova na ulazu u Atlantik do Crnoga mora. Te gradove su podizale upravo one gradske zajednice koje su imale skuèen gradski i obradivi prostor. Kako vidite, to se i ranije dogaðalo. Vjerujem da æete svi priznati da nas višak našeg stanovništva dugo pritišæe a to znaèi da moramo odluèiti hoæemo li ga iseliti. Ako tako mislite, nastale prilike nas tjeraju da se o tome odmah oèitujemo i donesemo odluku jer se nema što èekati!Kad je Euribijad završio, u narodu se zaèu žamor, što je bio znak da je rekao prave rijeèi u pravo vrijeme. Predsjednik Vijeæa pozove sljedeæeg govornika, i sad se javi stari Tespije, sin Aolajev, kojeg su takoðer svi cijenili zbog visoke mudrosti. Bio je uvijek rado slušan, kao i njegov prethodnik. Kad stupi na kamen, svi ušute da bi ga što bolje èuli, i ovaj zapoène:- Graðani Parosa! Ono što je rekao èestiti Euribijad svima nam je na srcu. Vjerujem da æete se svi složiti da grad nema drugog izlaza nego uèiniti onako kako on reèe, to jest iseliti višak stanovništva. Ako tako ne postupimo, posljedice su oèite i nije teško pretpostaviti što æe s nama biti, jer kako je rekao predsjednik Vijeæa, poslat æemo laðe po žito, moramo pristati na ma koju cijenu i to ako ga bude, jer ne zaboravimo da ga ne traži samo naš grad, nego i drugi koji su pogoðeni istom nesreæom. Poznato vam je da Atenjani najviše kupuju žito, kao i Korint i drugi veliki gradovi, koji ga uvijek trebaju više nego mi. To znaèi da se može lako dogoditi da nam se laðe vrate prazne ili s kolièinom koja nas neæe moæi prehraniti.Naša cjelokupna ljetina je uništena, a zalihe su gotovo nikakve. Zato se s pravom postavlja pitanje smijemo li zanemariti ovo o èemu govorimo i prepustiti se oèitoj propasti, ili je pametnije uèiniti ono što nam jedino preostaje, a to je da rasteretimo grad viška stanovništva. Ako to prihvatimo, korist je višestruka. Prvo, spasili smo grad od uništenja, a drugo, oni koji se iseljavaju, kao i oni koji iza njih ostaju, dobivaju mnogo. Prvi, tako što æe u novoj domovini postati gospodari onoga èega ovdje nemaju, a drugi æe u rastereæenom gradu dobra koja sada svi uživamo izmeðu sebe podijeliti pa æe se svaka buduæa oskudica lakše i bezbolnije podnijeti.Treba spomenuti i to da æemo biti mnogo jaèi ako nas ima više na raznim stranama jer æe uvijek prije i brže pomoæi svoj svome, što najbolje pokazuje primjer Korinta i Halkide, koji zbog rodbinskih veza održavaju najprisnije odnose, pa se i u ratu pomažu. Ima puno takvih primjera. Dakle, ja podupirem prijedlog koji je iznio Euribijad te savjetujem da odmah danas donesemo odluku o tome!Kad ovaj završi, narod je uz povike odobravao što je iznio. Na poziv predsjednika javi se još nekoliko govornika koji su takoðer govorili o istome kao njihovi prethodnici, i u svemu su ih podržali. Kad je o ovom pitanju završio svoju besjedu i stari Pasal, sin Pantojev, i kako se nitko više nije javio za rijeè, predsjednik Vijeæa se obrati narodu:- Graðani Parosa! S obzirom na to da su više od tri govornika iznijela prijedlog o kojem je bila rijeè, stvorena je zakonska pretpostavka da se prijedlog iznese na glasovanje, a to je: da se iz našeg grada iseli odreðeni broj graðana koji æe potražiti novu domovinu.Prema pokazanom raspoloženju prisutnih bilo je oèito da æe se prijedlog prihvatiti. I zaista, èim predsjednik završi, podiže se tisuæe ruku, pa je službenik koji je vodio

zapisnik bez muke mogao ustanoviti da je prijedlog prihvaæen i da je time donesena odluka. A onda se predsjednik opet javi:- Graðani Parosa! Usvojivši odluku o iseljenju dijela graðana, pred nama je zadatak da odredimo i usvojimo još nekoliko zakljuèaka. Prva nam je dužnost odrediti kada æemo priæi osnivanju kolonije!Nakon ovog upita nasta tajac, a onda se javi Ergin, sin Ba- uhidov, bivši arhont polemarh, koji je svojevremeno bio vrhovni vojni zapovjednik. Iznio je prijedlog da se zbog nastalih prilika priðe odmah tome zadatku, èemu odgovora i godišnje doba, jer æe iseljenici na samom mjesta vidjeti kakve su gdje pogodnosti za naseljevanje.Kako se nitko više nije javljao za rijeè, to je bio znak da narod odobrava prijedlog pa se na predsjednikov upit svi potvrdno izjasne. Predsjednik nastavi:- Graðani Parosa! Sad nam je dužnost da odredimo broj graðana koje treba iseliti a onda da odredimo naèin tko æe od nas morati potražiti novu domovinu. Kako ova dva pitanja idu jedno s drugim, za oba æemo donijeti jednu odluku.Opet nasta tajac. Iako je ovaj nekoliko puta ponovio poziv, nitko se ne javi za rijeè. Svatko se bojao da ne iznese nešto što ne bi bilo na mjestu. Oni mudriji i stariji koji su bili bolje upuæeni u ove stvari u meðuvremenu su u glavi premetali razne brojke. A onda, nakon kraæeg zastoja, prema govornici se uputi jedan zgureni starac kojeg su svi dobro poznavali i cijenili. Bio je to Dijant, sin Ismenov, njihov najvrsniji govornik, koji je godinama rukovodio njihovim sudom. Svi su oèekivali da æe ovaj iznijeti najmudriji prijedlog o postavljenom pitanju. Kad je stao na kamen i na glavi namjestio smrekov vijenac, zapoène snažnim glasom:- Graðani Parosa! Vjerujem da èete se sa mnom složiti da danas donosimo vrlo važne odluke kojih æemo se svi dugo sjeæati, pa i naši potomci. Na ovakve odluke graðani jednoga grada odluèuju se u teškim prilikama, bilo da ih je pritisla kakva huda bolest, nesmiljeni dušmanin, potres, razaranje, bilo, pak, pogubna suša i prenapuèenost, kakav je upravo sluèaj s našim Parosom.Premda se to èini s namjerom da se onima koji odlaze kao i onima koji ostaju osiguraju bolji uvjeti života, taj dogaðaj uvijek izaziva teška osjeæanja. Kako god je tegobno domaæinu kada doživi da mu se razbija njegov dom i obitelj, tako je tegobno i gradu kojem se raseljavaju graðani. Neæe biti lako majci koja æe se morati rastati od sina ili kæerke, niti sestri koja nikada više neæe vidjeti brata, a isto tako neæe biti lako djevojci kojoj odlazi vjerenik, ili sinu koji se rastaje od oca i majke. No, usvojivši odluku da osnujemo naseobinu, svjesno smo se pomirili sa svim onim što proistjeèe iz te odluke. Moramo biti èvrsti, jer ne zaboravimo da ovo radimo za dobrobit onih koji se iseljavaju, kao i onih koji iza njih ostaju.Što se tièe postavljenog pitanja koliko graðana treba da se iseli, to nije jednostavno iz više razloga. Prvo, ako se odredi mali broj, time naš grad ništa ne dobiva, a oni koji odlaze u tuðinu, kao mala skupina teško æe opstati i savladati nevolje na koje æe naiæi. Zato se mora odrediti prava mjera kako bi odluka postigla svoj cilj.Prema iskustvima drugih gradova koji su iseljavali svoje graðane, obièno se ovako postupa: zbroji se ukupan broj graðana i od toga se izdvoji jedna desetina koju treba iseliti. Tako bismo i mi trebali postupiti. Prema podacima koji su vam svima poznati, naš grad broji ukupno pet tisuæa duša, što znaèi da bi se trebalo iseliti njih pet stotina. To je za naše prilike najpovoljniji broj jer tolika zajednica nije ni mala, ni prevelika, te može otpoèeti novi život na svim osnovama koje treba jedan grad.

Važno je i pitanje kako odrediti one koji imaju napustiti grad. Ima više naèina da se to uèini. Odluèimo se za onaj za koji veæina nas glasuje. Prvi naèin je da se jave dragovoljci. Drugi je da svaki rod sa svoje strane predloži odreðen broj èlanova, i treæi je da se iseljenici odrede ždrijebom. Onaj tko iz žare izvuèe crni kamenèiæ, stavlja se na listu iseljenika. Ako se odluèimo za ovaj posljednji, ne zaboravimo da po starinskom obièaju ždrijebu ne podliježu svi graðani. Izuzimaju se osobe koje su navršile šezdeset godina života, èlanovi obitelji bez domaæina i bolesni. Takoðer, izbor ne smije pasti samo na mladež jer grad ne smije ostati bez vojnika. S ocem ide i njegova maloljetna obitelj, potom se mora voditi raèuna da meðu iseljenicima podjednako bude mladiæa i djevojaka jer treba voditi raèuna o naraštajima, odnosno opstanku zajednice. Sve ovo prepustimo našem Vijeæu da uèini što treba i izvrši pripreme za provedbu odluka za koje æemo se opredijeliti. Eto, rekoh što sam smatrao korisnim - završi rjeèiti Dijant, kojeg su svi saslušali s velikom pažnjom.Predsjednik upita želi li još tko govoriti, a onda se javi bivši tajnik Vijeæa, Eshion, sin Ajantov. I on je slièno govorio i u svemu je podupro svoga prethodnika. Nakon njega govorilo je još nekoliko besjednika, i kako se nitko više nije javio, predsjednik Vijeæa se popne na kamen da pozove narod neka se glasovanjem izjasni kojim naèinom æe se odreðivati graðani koji æe poæi u tuðinu, pa povièe što je mogao glasnije:- Graðani Parosa! Prihvaæate li prijedlog da se iseljenici odreðuju po rodovima?Na ovaj upit narod osta miran, što je bio znak da se ne prihvaæa ovaj prijedlog. A onda ovaj opet povièe:- Graðani Parosa! Prihvaæate li prijedlog da se iseljenici popune dragovoljcima, odnosno, ima li meðu vama onih koji æe se dragovoljno iseliti iz grada?I ovaj put svi su ostali mirni, a onda predsjednik iznese sljedeæi prijedlog:- Graðani Parosa! Slažete li se da se iseljenici odreðuju kockom kojoj podliježu oni graðani koje predviða starinski zakon?Tek se sada zaèu žamor i istog trena u zrak se podiže tisuæe ruku. To je znaèilo da je narod odabrao ovaj naèin. Složili su se da kocka odluèi tko mora napustiti rodni grad i krenuti u potragu za novim domom.Predsjednik Vijeæa obavijestio je graðane da æe gradske službe odmah poèeti pripremati liste graðana koji podliježu ždrijebanju, a koje æe se održati za tri dana. Odluèeno je i to da se odmah uputi izaslanstvo u Delfe da od proroèice Pitije zatraži savjet u kojem pravcu da krenu iseljenici. Ta dužnost je povjerena Delijadu, sinu Brijaksovu, kojeg je i prije grad slao u sveta izaslanstva. Time je Skupština završila zasjedanje, nakon èega se narod poène razilaziti. Dugo su se ovdje i ondje još vidjele skupine graðana koji su žustro razgovarali o onome što je dogovoreno na današnjem zasjedanju Narodne skupštine.Nakon što se o svim teškoæama reklo na pravome mjestu i kad su poduzete mjere za njihovo prevladavanje, graðani su se osjeæali mirnijim, iako se u sve uvukla zebnja pri pomisli da svaki od njih može doæi na popis onih koji æe zauvijek morati napustiti rodni grad.Sutradan nakon održane sjednice iz gradske luke je isplovilo sedam laða u pravcu traèkih i crnomorskih luka da nabave potrebne kolièine žita. Isti danje posebnom laðom isplovio izaslanik za delfijsko proroèište. Gradske službe su imale pune ruke posla da obrade juèer donijete odluke jer se u svemu moralo brzo djelovati.Narednih dana u gradu se nije ni o èemu drugo razgovaralo do o predstojeæem iseljenju. Taje vijest u svim domovima izazvala neizvjesnost i zabrinutost jer su svi bili svjesni da

æe se uskoro morati jedni od drugih opraštati. Najviše su bile uzbuðene majke jer je svaka od njih bila uvjerena da æe kocka pasti upravo na njeno dijete. Bila je teška i bolna pomisao ocu da nikada više neæe vidjeti svog sina, brat brata, sin oca, majka svoju djecu, koje moraju predati tuðini i neizvjesnosti.2Od svih u gradu, najnesretnije je na svoj naèin bilo dvoje mladih koji su se neizmjerno voljeli veæ dvije godine. Lijepa i zaljubljena Filomela je neprestano plakala jer su je proganjale slutnje da æe kocka za iseljenje pasti i na njezinog Efijalta. Njezina patnja je bila to veæa što se nikome u kuæi, pa ni u rodu, nije smjela povjeriti. Voljela je momka kojeg nije smjela jer je Efijalt pripadao rodu Diorpela s kojim je Filomelin rod Egijada, pokoljenjima bio u smrtnoj zavadi i neprijateljstvu. U posljednje vrijeme ta su dva roda u nekoliko navrata vodila krvave obraèune. Ali boginja ljubavi, moæna Afrodita, nije vodila raèuna o tome i dvoje mladih je zbližila neizmjernom ljubavi. Premda su se davno zavoljeli, svoju vezu su oprezno krili. Za Filomelinu ljubav je jedino znala njena dadilja, stara robinja, i od djetinjstva najbolja prijateljica Arijadna. Za Efijaltovu ljubav je, pak, znao njegov najbolji prijatelj i roðak Foronej. Zaljubljeni su bili svjesni da bi otkriæe njihove veze bilo kobno za njih pa su je krili što su mogli bolje.Iznad grada na brežuljku, u sredini posveæenog gaja, stajao je starinski hram koji su još u nezapamæeno doba graðani Parosa podigli u èast boginje Afrodite. Kako je kult ove boginje bio posebno njegovan u rodu Egijada, tu je Filomela èesto dolazila, uvijek pod izgovorom da ide okititi boginjin kip i žrtvenik, a zapravo zato da se u sjeni hrama ili u njegovu gaju potajno sastane s voljenim Efijaltom. Znajuæi za veliku ljubav svoje mezimice, stara dadilja je i sama išla naruku djevojci. Dok bi dvoje mladih radosno skriveni èavrljali, ona je iz skrovitog mjesta budno pazila da ih tko ne iznenadi.Filomela je više nego ikada prije nestrpljivo èekala današnje predveèeije da se sastane sa Efijaltom i da od njega èuje o svemu onome o èemu se raspravljalo i što je danas zakljuèeno na Skupštini. I Efijalt je znao na što misli njegova Filomela pa je i on s nestrpljenjem èekao predveèerje da je èim prije vidi. Kad se sunce približilo zalazu, uputi se poznatom stazom prema skrivenom hramu. Došavši blizu, obazre se uokolo da se uvjeri ima li koga. Oprezno uðe u pusti hram i doðe u donji odijeljeni dio iza kipa, gdje se obièno sastajao sa svojom voljenom.Tek što se spustio na kamenu klupu zaèuje tihe korake koji su dolazili s vrata hrama. Prepoznao je njezin hod. Srce mu zakuca jaèe, i tek što je ustao, iza zida se pojavi Filomela. Bez rijeèi jedno drugome padnu u zagrljaj i tako ostanu nekoliko trenutaka. Kad Efijalt osjeti vrele suze na svome vratu, rukama joj podigne glavu i pogleda je u oèi. Bile su pune suza. Ona ga još èvršæe zgrabi i prigrli. Shvaæao je šta joj je na duši, i da bi je umirio, tiho joj šapne:- Možda æe me dobri Heraklo štititi i neæe na mene pasti kocka.- Efijalte, mi se ne smijemo rastati! Ako mi te odvedu, što æu ja! Reci mi...! - zagrca djevojka. Rijeè joj zapne u grlu i još joj jaèe poteku suze.- Mila moja, dobra Afrodita štiti našu ljubav. Neæe dozvoliti da nas razdvoje. Ti si moja, ti si moj život. Za našu ljubav æu umrijeti, vjeruješ li mi?- Efijalte, što ako zaista budeš morao iæi? Što da èinim, kako æemo biti svoji? Reci mi, reci mi...!- Dušo! Za tri dana održat æe se ždrijebanje. Tada æemo znati kakva nam je sudbina. Ako baš budem takve sreæe pa kocka i na mene padne, moram se prepustiti

sudbini. Laðe neæe krenuti prije pojave punog mjeseca, a za to vrijeme æemo veæ nešto smisliti - pokušavao je momak razgovoriti Filomelu.- Sto æemo smisliti, Efijalte, kakav æemo spas tražiti? Reci mi ako znaš da se odmah danas poènem moliti svim dobrim bogovima koji štite velike ljubavi kakva je naša. Dobra i blaga Afrodita æe se sjetiti da sam joj uvijek kitila oltar i da je nisam nikada zaboravila spomenuti pri prinošenju žrtava. Ona æe nam pomoæi, zar ne? - malo æe smirenije djevojka pošto su je ohrabrile Efijaltove rijeèi.- Vjerujmo u dobre bogove! Ne zaboravi da sam i ja štiæenik blagog Herakla. Njemu sam najèešæe prinosio žrtve. Svi æe nam pomoæi, vidjet æeš - tješio ju je Efijalt.Dvoje mladih su dugo razgovarali i nisu ni primijetili da se veæ poèeo hvatati mrak. Na to ih je upozorila dadilja, koja je ušla u hram i tiho se nakašljala dajuæi im na znanje da se moraju rastati. Dvoje zaljubljenih se još jednom bace u zagrljaj i tako ostanu sve dok se dadilja ponovo ne javi. Filomela se digne, zategne haljinu, namjesti kosu, a onda za tren nestane iza zida. Kad se Efijalt pojavio na vratima hrama, djevojka je s dadiljom veæ daleko odmakla, a onda se i sam zaputi u grad, sada mnogo smireniji nego je bio kada je dolazio.3Laða koja je nosila izaslanika u Delfe jedrila je uobièajenim pravcem. Dotakavši atièki rt, kormilar je usmjeri u pravcu otoka Egine gdje je trebalo prenoæiti. Sutradan oko podne, laða je doplovila do Korintske prevlake. Tu je obavljeno prebacivanje preko uske prevlake, a kad se s tim završilo, laða je usmjerila prema delfijskoj luci, kamo je doplovila u predveèerje.Visoko u brdima, ispod strmog Parnasa, smješteni su Delfi. Tu se nalazilo prastaro znamenito proroèište. U Apolonovom hramu sjedi proroèica i ljudima daje savjete i odgovore na postavljena pitanja. Ljudi su joj dolazili iz svih krajeva Grèke, pa i iz drugih zemalja. Bilo je stotine razloga da se doðe i da se zatraži savjet od boga koji odgovara preko svoje proroèice. Tu je u svako doba godina vrvjelo od posjetitelja.Odmah po dolasku, parski izaslanik se uputi u ured svetišta da se prijavi, dade potrebne podatke i uplati pristojbu, kao plaæu za uslugu koju æe mu pružiti proroèica. Reèeno mu je da æe doæi na red za dva dana. Kad je osvanuo taj dan, Delijad je zorom ustao, otišao na sveti izvor Kastaliju, oèistio se i obukao sveèano ruho. Potom je prinio žrtvu a onda se uputi u hram.Unutrašnjost hrama bila je polumraèna. Tu i tamo se vidio poneki sveæenik zabavljen svojim poslom. Sve je bilo tiho. Pogled mu padne na veliki kip boga Apolona, ispred kojeg se dizao oblak dima mirisnog tamjana. Tu je parski izaslanik saèekao sveæenika koji ga je trebao dovesti pred Pitiju. Nije prošlo dugo, ovaj se pojavi i Delijad poðe za njim. Vodio ga je prema dnu hrama, a onda se spuste u proroèku prostoriju, gdje je sjedila proroèica na zlatnom tronošcu. Na sebi je imala bijelu lanenu haljinu a preko glave prebaèenu prozirnu tamnu koprenu. Ispred tronošca, iz zemljine utrobe izbijala je gusta sumporna para koja je proroèicu od vremena do vremena svu obavijala.Kad je Delijad došao pred nju, sveæenik mu dadne znak da se spusti na klupicu ispred nje, i kad ovaj to uèini, proroèica ne dižuæi glavu, rasprši maslinovom granèicom gustu paru ispred sebe a onda mu se obrati:- Kakav te je jad, smrtnice, pritisnuo da tražiš savjet od svijetlog Apolona?- Dolazim u ime grada Parosa, koji je sustigla strašna božja kazna pa mjesecima nije palo ni kapi kiše. Sve je sagorjelo. Ljetina je uništena, stoka pocrkala, izvori

presušili. Srditi bog se nije na tome zadržao. Poslao je požar koji je pola otoka pretvorio u pepeo. Narod je donio odluku da se dio stanovništva iseli i potraži novu domovinu kako bi preživjeli, kako oni koji odlaze, tako i oni koji ostaju. Poslaše me da upitam èime možemo ublažiti rasrðeno božanstvo koje nas kažnjava, i da li Apolon odobrava našu namjeru da se osnuje nova naseobina, te u kojem pravcu da poðu iseljenici?- lijepo izloži parski izaslanik. Kad završi, proroèica je neko vrijeme šutjela a onda ponovo granèicom rasprši paru ispred sebe, udahne duboko, i uzvrati:Za svog oca dug se platiti mora, iz kamena ne cijedi se voda.Od dvije polovice punija su usta, za sve pitaj sirakuškog oca!Kad ovo izreèe, proroèica ponovo ispred sebe rasprši paru. Na sveæenikov znak Delijad ustane i poðe napustivši proroèko mjesto i iziðe iz hrama. Time je obavio zadatak zbog kojeg je došao u Delfe. Dok je koraèao, stalno je u sebi ponavljao rijeèi koje je izrekla proroèica, i kad doðe do pisara, brzo jednom od njih ponovi ono što je èuo, a ovaj ih zapiše u svježu glinenu ploèicu. Plativši mu uslugu uputi se u gaj iznad hrama da u miru pokuša protumaèiti odgovor koji mu je dala proroèica. Ona je po obièaju veæinu odgovora davala u zagonetnim stihovima, èiji je smisao ponekad bilo teško ili nemoguæe odgonetnuti. Delijad je dobiveni odgovor veæ nekoliko puta èitao i kako god bi pokušao, nije ga mogao razumjeti. Na koncu zakljuèi daje najpametnije èim prije krenuti kuæi i odgovor predati gradu.4radske vlasti su u Parosu u roku pripremile sve štoje trebalo da se obavi zakazano ždrijebanje. Kad jeosvanuo taj dan, rano u zoru narod se okupio na gradskom trgu. Ovoga puta bilo je mnogo mirnije. Svi su znali zbog èega su se okupili. Na mukli udar o bakrenu ploèu svi se stišaju, a onda predsjednik Vijeæa ukratko objasni kako æe se odvijati ždrijebanje, kojim redom i koji su graðani dužni njemu prisustvovati. Svi su pozorno slušali. Oni na koje se odnosilo objašnjenje bili su ozbiljni i zabrinuti.Na vrhu trga, ispred vijeænice, na nekoliko stolova bile su poredane brojne žare u kojima je bio onoliki broj kamenèiæa koliko je graðana trebalo pristupiti ždrijebanju. Meðu njima je bilo izmiješano pet stotina crnih kamenèiæa. Onaj graðanin koji iz neke od žara izvuèe crni kamenèiæ bio je taj koji mora napustiti grad i poæi u tuðinu.Ždrijebalo se tako da je svaka dema, odnosno gradska èetvrt, imala svoju žaru. Kako je koji graðanin prilazio glasaèkom mjestu, kazivao je svoje ime, ime oca i ime deme kojoj pripada, a onda bi pred oèima prisutnih službenika prema njima ispružio ruku s otvorenim dlanom a potom zavlaèio u žaru. Zahvaæeni kamenèiæ bi iz šake ispustio na kamenu ploèu pred njihovim oèima. Kod koga bi bio crni kamenèiæ, zapisivan je u listu i dotiènom je bilo jasno kakva ga sudbina èeka.Mladi Efijalt je pripadao Ajantskoj demi te je i on s ostalim stao u red da obavi graðansku dužnost. Bio je veoma uzbuðen. Dok se korak po korak primicao žari, po stoti put je u sebi ponavljao molitve upuæene ovom i onom bogu da budu s njim ovog presudnog trenutka. Kad je, na koncu, ispred njega ostao još jedan graðanin, srce mu jaèe zakuca. Nije znao na što bi prije pomislio, da li na svoju Filomelu, za koju je znao da i sama proživljava teške trenutke, ili bi se još jednom obratio kojem bogu. Kada je na koncu onaj ispred njega obavio posao, nije stigao ni èuti ni vidjeti što je taj izvukao. Sad je on bio na redu. Kada je stao pred žaru, i dok je dizao otvoren dlan prema èinovnicima, posljednji put se obrati Heraklu, a onda boginji Afroditi, za koje je vjerovao da æe mu baš oni

pomoæi. Stavivši ruku u žaru napipa brojne kamenèiæe. Potom ih zahvati i promiješa, a onda uhvati jedan, ali se predomisli pa opet zabije prste u dubinu i sa dna uhvati drugi. Stisne ga èvrsto, izvuèe šaku i kamenèiæ ispusti na ploèu. Kad ga Efijalt ugleda, istog trena osjeti kao da mu se magli pred oèima. Jedva je èuo uzvik èinovnika: crni! Istu rijeè ponoviše svi oni koji su stajali uokolo i pratili izvlaèenje. Gradski službenik je njegovo ime dodao onima koji su bili iste sreæe.Nastojao je izgledati miran, svjestan da tog trena u njega svi gledaju. Prvi mu priðe otac, a onda drugi roðaci. Bilo mu je teško potiskivati bol. Tek kad mu poðe za rukom da ih se oslobodi, požuri na drugu stranu trga. Ususret mu je dolazio prijatelj Foronej. Ovaj je veæ izdaleka primijetio njegov tužni izgled pa mu povièe:- Efijalte, prijatelju, neæeš mi reæi da te je sreæa izdala?- Da, prijatelju moj! Nijedan mi bog nije pomogao. Izvukao sam crni kamenèiæ. Eto vidiš kakva mije sudbina.- Zar istinu zboriš! - skrušeno æe Foronej. Nije znao što bi ovog trena uèinio za svog voljenog druga. Samo je on znao za njegovu tajnu ljubav. Znao je što mu Filomela znaèi i kako mu teško pada spoznaja da se mora iseliti i napustiti voljenu djevojku. Bilo mu je jasno da mu ovog trena treba utjeha i razgovor pa krenu prema Zeusovu hramu, koji se nalazio na vrhu trga da sjednu u sjenoviti trijem. Dok se Foronej trudio da ga raspoloži, Efijalt je držao spuštenu glavu medu koljenima i šutio. Pred njim je bila gorka istina da mora zauvijek otiæi iz rodnog grada i rastati se od voljene Filomele.- Možda se dade nešto uèiniti - nakon kraæe šutnje javi se Foronej i nastavi: - Ako iz Delfa doðe odgovor da bog ne odobrava iseljenje i osnivanje naseobine, eto spasa!- Misliš da bi se to moglo desiti? - trgne se Efijalt.- Da! U tom sluèaju nema iseljenja - poène mu prijatelj ulijevati nadu, iako je u dubini duše i sam u to malo vjerovao.- Ništa od toga! - nakon kraæeg razmišljanja uzvrati Efijalt i nastavi: - Mali su izgledi da se što promijeni. Sudbina mi je odreðena i ja sam najnesretniji èovjek u ovome gradu. Sto da èinim, kako da se rastanem od nje? Zar mi ne možeš pomoæi, prijatelju?Foroneju se kidalo srce gledajuæi veliku tugu i jad svog nesretnog prijatelja. Nije znao što bi mu rekao. Onda ga poène uvjeravati da æe se možda ipak nešto moæi uèiniti. Razgovarali su još neko vrijeme a onda zaèuju povike da je ždrijebanje završeno i da je odreðeno svih pet stotina graðana. Bilo ih je lako prepoznati u gomili koja se kretala trgom. Svi su bili skrušeni, zabrinuti i tužni. Svaki od njih je imao svoje razloge zbog kojih je nerado napuštao rodni grad.Gradski službenici su zavržili listu svih koji su izvukli crni kamenèiæ i istakli ga na vidno mjesto da se s njime svi upoznaju. Bio je zakrèen znatiželjnicima. Svatko je tražio nekoga poznatog ili roðaka. Oni koji su veæ znali svoju sudbinu osjeæali su svu tegobu današanjeg dana, i dok su jedni ponovo išli da proèitaju svoje ime na popisu, drugi su odmah krenuli kuæi, a treæi su besciljno tumarali uokolo ne nalazeæi nigdje mira. Bilo je, meðutim, i onih koji su se radovali svom odlasku, iz samo njima znanih razloga.Za sve ovo vrijeme Filomela je bila nemirna kao nikada prije. Bila je svjesna da se današnjim danom odluèuje sudbina njezina voljenog momka i njihove ljubavi. S nestrpljenjem je èekala prve vijesti. Svoju strepnju, meðutim, nije nièim smjela pokazati ukuæanima, osim staroj dadilji. Ova je nastojala èim prije saznati novosti s trga kako bi ih mogla prenijeti svojoj mladoj gospodarici. Nije prošlo dugo, saznala je da je i Efijalt na popisu za iseljenje. Dugo je smišljala kako æe to priopæiti svojoj mezimici. Na koncu

se odluèi i poðe u djevojèine odaje. Ne našavši je tu, krene u vrt i veæ je sa stuba ugleda kako zabrinuta sjedi na klupi ispod ruža. Ova kao da osjeti robinji- nu prisutnost, okrene se, naslutivši da joj nosi vijesti s trga, potrèi prema njoj. Robinjino lice joj je, meðutim, odmah reklo sve. Dotrèavši do nje stane i nijemo se zagleda ne usuðujuæi se prozboriti nijednu rijeè. Sad se i robinja zbuni. Filomela shvati da se zbilo ono èega se najviše bojala. Na koncu skupi svu snagu i sasvim tiho izgovori:- Dakle i on?Robinja samo slegne ramenima ne znajuæi što da kaže.- Jesi li ga vidjela, od koga si èula? - sva blijeda zapita djevojka, osjeæajuæi da gubi svijest. Robinja je jedva stiže uhvatiti da ne padne i povuèe je prema sjenici. Tu je položi na klupu, nakvasi rupèiæ i stavi joj na èelo obaziruæi se uokolo da netko od ukuæana ne vidi što se dogaða.Promijenila je nekoliko mokrih rupèiæa, i Filomela doðe k sebi. Lice joj je bilo blijedo, nije mogla izustiti ni rijeèi. Nije mogla ni zaplakati. Osjeæala je nemoæ. Èinilo joj se da ne može stati na noge. Sva je drhtala. Kroz glavu su joj prolazile tisuæe misli i svaki put kad bi se sjetila da se mora od njega rastati, srce joj zakuca još jaèe i osjeæala je kao da tone u nesvijest.Stara dadilja koja ju je othranila i koja ju je osjeæala kao svoje èedo jedva je uspijevala da ne povièe iz sve snage i da se zajedno s nesretnom djevojkom ne poène valjati po zemlji zbog nesreæe koja ju je zadesila.5akon završenog ždrijebanja gradu je ostalo još punotoga da se uèini. Svi su s nestrpljenjem èekali izaslanika iz Delfa, najviše oni koji su izvukli crni kamenèiæ, s nadom da Bog možda neæe odobriti iseljenje. U meðuvremenu u gradu su poèele kolati kojekakve glasine. Neki su, tobože, veæ znali da proroèica neæe htjeti dati odgovor, kako se veæ jednom desilo njihovim izaslanicima, kada su bili poslani iz drugog razloga. Neki su, pak, govorili da æe Bog zabraniti iseljavanje, a treæi su tvrdili da æe Bog zatražiti mnogo teže žrtve od grada nego je iseljenje.Prošlo je mnogo dana od odlaska izaslanika u Delfe i sad se oèekivao njegov povratak. Mnogi graðani su po cijeli dan sjedili na obali uz more i pogledom tražili laðu koja usmjerava prema njihovoj luci. Kada bije primijetili, nestrpljivo su èekali da se približi kako bi prepoznali oznake da se u njoj nalazi sveto izaslanstvo. Najzad, devetog dana, malo nakon podneva, proširi se glas da se na vidiku pojavila oèekivana laða. Ljudi su sa svih strana trèali prema luci da èuju vijesti koje su dolazile iz Delfa. Kad je lada pristala, Delijad siðe, ponosno držeæi kutiju s ploèicom na kojoj je bio zapisan odgovor delfijske proroèice. Na doèeku su bili svi gradski službenici. Nakon što su izaslaniku izrazili dobrodošlicu, ovaj pristupi predsjedniku Gradskog vijeæa i preda mu ploèicu s odgovorom, a onda se svi zapute u gradsku vijeænicu.Dok je Vijeæe zasjedalo, narod je s nestrpljenjem èekao vijesti. Ali veæ se naèulo da odgovor nije jasan. To je jedne zbunilo, a one koji su bili na popisu za iseljenje, ohrabrilo. Ta vijest je brzo došla do Efijalta i Filomele, pa su se oboje ponadali da æe im se možda smilovati njihova zaštitinica Afrodita.Prošla su dva dana od povratka izaslanika iz Delfa, a da nitko od èlanova Gradskog vijeæa nije uspio odgonetnuti odgovor koji je dobiven od proroèice. 0 tome se veæ saznalo u gradu i mnogi graðani su napamet znali neobiène stihove. Svatko je na svoj

naèin pokušavao protumaèiti njihov smisao. Kad su gradski službenici zakljuèili da sami ne mogu naæi lješenje, ponovo sazovu Skupštinu graðana da zajednièki to pokušaju. I ovoga puta su svi došli jer su nestrpljivo èekali da èuju kako æe se odgonetnuti èudni odgovor proroèice. Kad se predsjednik Vijeæa popeo na govornicu, sve se stiša. Sagledavši okupljeni narod, ovaj poène:- Graðani Parosa! Èuli ste da nam je stigao Apolonov odgovor na naš upit da li i kamo da iselimo višak naših graðana. Umjesto jasnog i odreðenog odgovora, kroz usta svoje proroèice dao nam je božanske stihove koje nitko od naših službenika ne uspijeva odgonetnuti, niti odrediti smisao onoga što je Bog izrekao. Zato smo se sastali da zajednièki pokušamo to riješiti, jer ne uèinimo li to, možemo se grdno zamjeriti svijetlom Apolonu, ili uèiniti nešto na što Bog nije mislio i eto nam još goreg jada. Predsjednik proèita odgovor da ga službeno svi èuju. Svi su s najveæom pozornošæu upijali svaku rijeè, i kad ovaj završi nasta još veæa tišina. Prekine je predsjednik koji pozove da netko pokuša dati svoje tumaèenje božanske poruke. Tek na ponovljeni poziv neki se osmjele i istupe. Veæina ih je tumaèila da Bog zabranjuje iseljenje s èime su se mnogi od prisutnih složili. Kad je peti govornik to ponovio, na upit predsjednika èime i kako tumaèi volju Boga da zabranjuje iseljenje, ovaj nije znao objasniti.Neki od graðana su tumaèili da je možda Bog ovim nejasnim stihovima ostavio njima samim na volju da tumaèe odgovor na naèin kako najbolje njima odgovara. Drugi su iznijeli sumnju u izaslanika da je možda pogrešno zapisao ono što je èuo od proroèice. Ovaj je to odmah opovrgao, opisavši u tanèine sve što je i kako je èuo od proroèice. Time je otklonio svaku sumnju u povjereni mu zadatak.Vrijeme je prolazilo, a da nitko od prisutnih nije više znao kakvo bi tumaèenje iznio. Ni vijeænici nisu znali što bi predložili, iako su bili svjesni da se mora ovo riješiti. A onda se za rijeè javi Eteoklo, sin Ksantipov, njihov uèeni sugraðanin, i kada poèe s besjedom, svi umuknu:- Dièni graðani Parosa! Muku muèimo da odgonetnemo Apolonov odgovor, ali nam to ne polazi za rukom. Ni sam ne uspijevam povezati izreèene stihove. Èini mi se da æe nam biti jalov posao nastavimo li nagaðati. Reæi æu vam nešto s tim u vezi što je nekima poznato, nekima ne. Nije rijedak sluèaj da Bog daje odgovor na ovakav naèin. Mnogi su zbog toga zapali u teške muke. S Božjim odgovorom se nije šaliti! Uèinimo li pogrešku, odnosno, prutamaèimo li pogrešno, može nas snaæi još gora nesreæa, koja može biti naš kraj. Podsjetit æu vas na sluèaj lidijskog kralja Kreza, koji je pogrešno protumaèio Apolonov odgovor, zbog èega je dospio na lomaèu. Kako smo i mi sada u sliènom položaju, isprièat æu vam sluèaj sa spomenutim Krezom da iz njega izvuèemo pouku. Dakle, kada je moæni kralj Krez, koji je vladao Lidijom u Maloj Aziji, bio na vrhuncu slave i moæi, pošalje izaslanika u Delfe da upita Boga što ga èeka ako povede rat na perzijskog cara. Bog mu odgovori: ako to uèini, srušit æe moæno kraljevstvo. Dobivši takav odgovor, kralj je bio presretan i odmah podigne vojsku te udari na perzijskog cara. Meðutim, umjesto pobjede i slave doživi sraman poraz. Car ga uhvati živa i stavi na lomaèu da ga spali. Kad je veæ bila potpaljena, uplete se neki od bogova, možda i sam Apolon, car mu oprosti i tako se Krez spasi. Kad je sve prošlo, sjeti se Krez da je poveo rat po nagovoru boga Apolona, koji mu je prorekao pobjedu. Naljuæen na Boga, opet pošalje izaslanika u Delfe da uvrijedi Boga i da ga nazove lažovom. Na te strašne rijeèi proroèica izaslaniku odgovori: "Reci svome kralju da Bog nije pogriješio, nego on. Bog

je pravilno predvidio da æe srušiti moæno kraljevstvo ako povede rat. Meðutim, kralj je pogriješio što nije pitao Boga koje æe kraljevstvo srušiti. Zapoèevši rat, srušio je svoje."Ovo vam ispripovijedah da vidite što se može dogoditi ako se izvrnu proroèke rijeèi. Da se kojim sluèajem nešto slièno nama ne dogodi, savjetujem da ponovo pošaljemo izaslanika u Delfe i da od Boga zatraži pojašnjenje.Ova besjeda se dopadne svima i mnogi je glasno pohvale. Veæina se slagala da je najpametnije da se postupi kako je predložio sijedi Eteoklo. Tako su mislili i vijeænici. Predsjednik Vijeæa još jednom upita bi li još tko želio iznijeti svoje mišljenje. Oni koji su se javili hvalili su Eteoklov prijedlog, a kad to uèini i posljednji govornik, predsjednik se popne na govornicu da ga iznese na glasovanje. U tom trenu zaèuje se žamor podalje od govornice i svi se okrenu na tu stranu. Ugledaju starijeg èovjeka odjevena u seljaèku nošnju. Svi se zaèude da se takav javlja za rijeè. Neki srdito poènu vikati da u ovakvim ozbiljnim trenucima ne pristoji da se za rijeè javlja seljaèina i poènu ga grditi što se usuðuje zboriti pred ovolikim mudrim glavama.Bili su iznenaðeni i vijeænici, ali se moralo poštovati graðansko pravo svih graðana. Dok je seljak prolazio kroz gomilu da doðe do govornice, mogao je èuti razne primjedbe, pa i pogrde. Seljak se nije na to obazirao. Došavši pred govornicu, reèe predsjedniku svoje ime i ovaj ga najavi narodu:- Besjediti želi graðanin Dolon, sin Enemov, iz Alikonejske deme!Preuzevši vijenac i stavivši ga na glavu, Dolon se uspne na kamen i zapoène:- Èestiti graðani Parosa! Kako god sve vas boli srce zbog ovoga što se zbiva s našim otokom, takav je sluèaj i sa mnom. Možda još više, jer što god sam imao, sve mije propalo u ovoj suši. I ono što je preostalo neki danje izgorjelo u požaru. No, kako se smrtnik mora pomiriti s voljom bogova, tako sam i ja ovu nesreæu primio kao dar nekog rasrðenog boga. Uèinimo li nešto što æe udobrovoljiti rasrðenog boga, eto nam spasa. Taj se spas nesumnjivo krije u ovoj poruci koju nam šalje Apolon. Jest da je vrlo mudar prijedlog koji je izrekao èestiti Eteoklo, ali moramo biti oprezni. Vjerujem da je mnogima ovdje okupljenima znano što se iz svega ovoga na kraju može izroditi.Podsjetio bih vas na ne tako davni sluèaj koji se veže za otok Skiros, kada su njegovi stanovnici bili u sliènom položaju kao i mi sada. Ne znajuæi protumaèiti odgovor koji im je poslao Apolon, ponovo mu pošalju izaslanika za tumaèenje. Ra- srðeni Bog im je umjesto toga poslao kaznu, a kakvu, to pak, svi znamo. Zato, ja ne bih savjetovao da šaljemo izaslanika nazad. Bojim se da nam se ne dogodi nešto slièno kao onima sa Skirosa, nego savjetujem: na našem otoku živi jedan graðanin za kojeg malo tko od vas zna, što nije ni èudo, jer veæ èetrdeset godina ne dolazi ovamo na trg. Živi gore u brdima, kod sela Livkaia. Da mu nije unuka i njegovih potomaka koji se brinu o njemu i da nije pomoæi mojih suseljana, starac bi veæ davno umro.Njega spomenuh jer je to starac koji je veæ davno navršio 120 godina života i koji je svojedobno bio vraè našega grada. To je bilo tako davno da gotovo nitko od prisutnih nije ni èuo za njega, a kamo li ga se sjeæao. To je èestiti Driop, sin Epika- stov, koji je u svoje vrijeme bio od najveæe koristi ovome gradu. Ne jednom, nego mnogo puta, svojim savjetom je odagnao teške nesreæe koje su zaprijetile našemu gradu. Dakle, savjetujem da se i ovom prilikom zatraži njegova pomoæ. Uvjeren sam da æe on pravilno protumaèiti prispjeli odgovor.Kad je seljak završio, svi su bili u èudu zbog njegove besjede. Prije nego je ovaj sišao s govornice, obrati mu se predsjednik Vijeæa:

- Reci nam, èestiti Dolone, ako baš tako misliš, kako æemo doæi do tog Driopa?- Lako! - uzvrati seljak i nastavi: - Pošaljite odmah zapregu po njega, ja æu je voditi. Dovest æemo starca ovamo na trg neka pred svima nama iznese svoje tumaèenje.Prijedlog je bio tako jednostavan da nije nitko ni pomislio da ga pobije. Odmah se javi nekoliko staraca za rijeè. Prvi od njih, Onaj, sin Akrarejev, priopæi graðanima daje seljak rekao živu istinu i da se tek sada i on prisjeæa zaboravljenog Driopa. Još je mnogo toga spomenuo jer se najednom sjetio dogaðaja od prije sedamdeset, osamdeset godina. Isto su govorili i drugi, a onda na koncu predsjednik zakljuèi da se prihvaæa prijedlog te da se odmah pošalje zaprega po starca. Kako je bilo zakljuèeno, tako se i postupilo. Dolon je preuzeo vodstvo i pred oèima èitavog naroda on se s nekoliko sugraðana uputi po starca. Kako se njihov povratak oèekivao tek u kasno poslijepodne, skupština je prekinula zasjedanje do njihova povratka. Veæina je to iskoristila da se okrijepi i osvježi, oèekujuæi s nestrpljenjem ono što æe se za malo dogoditi.6Zaprega s pratnjom koju je vodio Dolon kretala se prema selu Livkaia po najveæoj žegi. Kad su stigli u selo, pred njima se ukaže uboga kuæica, u kojoj je živio stari Driop. Doèekao ih je njegov prapraunuk. Kad su mu objasnili o èemu se radi, ovaj ih povede u vrt iza kuæe, gdje se u hladu ispod masline odmarao starac. Kad su mu prišli, vidješe da ovaj drijema. Unuk ga nježno prodrma i ovaj se probudi. Starac je bio slijep, ali ga je još dobro služio sluh pa je odmah primijetio da se uz njegova unuka nalazi još netko. Ovi su mu detaljno objasnili zbog èega su došli i starac je bez razmišljanja pristao da ga povedu u grad.Na trgu su s nestrpljenjem èekali dolazak starca. Sunce je veæ podosta odmaklo i žega se smanjila. Uto se zaèuše povici da stiže vraè. Sad su ga mogli svi vidjeti. Volovska zaprega ga je dovezla do same govornice. Tu ga doèekaju vijeænici i pozdrave s velikim poštovanjem. Prilazili su mu najstariji graðani, koji su od svojih oèeva èuli za njega, a oni mlaði tiskali su se okolo da ga izbliza vide, jer su èuli da je bio suvremenik njihovih prapradjedova koje je pokrivala zemlja veæ pedeset-šezdeset godina, pa i više. Kad su starca posadili na stolac, predsjednik Vijeæa mu objasni zbog èega su ga pozvali i što se od njega oèekuje. Kada ga je starac saslušao uzvrati suhim staraèkim glasom:- Moji sugraðani! Ovaj dogaðaj me vraæa u davno doba kada se od mnogih od vas nisu bili rodili ni djedovi. Nisam jednom tumaèio sliène božje poruke, sne i razna priviðenja. Znam da je naš otok opet pogodila nesreæa i niste pogriješili što ste se obratili Bogu za savjet. I prije se dogaðalo da nam stigne nejasan odgovor, ali s pomoæu bogova uvijek smo ga uspijevali odgonetnuti. Vjerujem da æemo i ovoga puta u tome uspjeti, samo treba udobrovoljiti bogove. Dakle, slušajte me!Prije svega neka sveæenici na žrtveniku prinesu crnog ovna. Donesite tamjana, i kada se ukaže dim, približite me žrtveniku i mirisu. A onda, kada dadnem znak, proèitajte mi cijeli odgovor, a na ponovni znak ponavljajte mi stih po stih!Svi su s najveæom pozornošæu slušali vraèa i kako je ovaj naredio, tako se odmah uèinilo. Dovukli su i žrtvovali ovna, zapalili vatru i poèeli kaditi tamjan. Kad je starac udahnuo njegov miris, dadne znak da mu proèitaju božji odgovor. Kad je starac sve èuo, podigne ruke prema nebu i tako ostane nekoliko trenutaka, a onda desnom rukom dadne znak da mu se ponovi prvi stih. Predsjednik Vijeæa uzbuðenim glasom proèita:Za svog oca dug se platit mora.Starac zatrese glavom, a onda u proroèkom zanosu izgovori:

- Pitali ste Apolona koji je uzrok ove nesreæe koja pogaða naš otok i zašto bogovi šalju sušu. Bog vam odgovara da time plaæamo dugove naših pradjedova koji su se neèim nekoæ zamjerili nekom od bogova. Ta kazna je tek sada stigla pa tako mi ispaštamo za ono što su uèinili naši preci.Èim starac završi, odmah dadne znak da mu se proèita drugi stih, i predsjednik proèita:Iz kamena ne cijedi se voda.Kad ovo èu, starac ponovo udahne opojni miris, zatrese glavom i zapoène:- Bog vas upozorava da je naš otok postao neplodan i da se iz njega ne može izvuæi ni dobiti sva potrebna hrana koju trebamo, ma koliki trud uložili. Dokaz su i ove suše kao i skorašnji požar. Tako je naš otok postao kao jedna gromada iz koje se ne cijedi voda, to jest život.Predsjednik mu proèita sljedeæi stih:Od dvije polovice punija su usta.Starac se natkuèi nad žrtvenik, opet duboko udahne miris tamjana i reèe:- Bog savjetuje da iselimo dio sugraðana i da sebi drugdje osnuju naseobinu jer æemo jedino tako svladati nesreæu koja nas je pogodila. Dvije polovice jesu ovo: ako se iseli dio stanovništva, dio hrane koji iza njih ostane omoguæit æe onima koji ostanu da prežive, jer æe tada uz svoj dio imati i njihov, te stoga "punija su usta".Èim starac završi, odmah dadne znak da mu se proèita èetvrti stih, što predsjednik uèini:Za sve pitaj sirakuškog oca.Vraè posljednji put udahne opojni miris a onda izusti:- Pitali ste Boga na koju stranu bi krenuli iseljenici. Bog jasno kaže: obratite se "sirakuškom ocu", a to nije nitko drugi do sirakuški tiranin Dionizije sa Sicilije, koji je, kako znate, najjaèi vladar zapadnog mora. Ako Bog tako savjetuje, to znaèi da æe vam on pomoæi u osnivanju naseobine. Uèinite tako i neæete pogriješiti! - završi starac.Dok je vraè tumaèio, na trgu se nije èuo ni najmanji šum. Sve je zanijemjelo. Svi su se èudili, a još više divili kako je starac znalaèki sve protumaèio. Sada je najednom poruka svima postala jasna i svi su se èudili kako se nitko od njih nije sjetio svega ovoga. Starac je tako lijepo objasnio da nije bilo više nikakvih nejasnoæa ni sumnji. Zbog toga su svi graðani osjetili veliko rastereæenje, osobito vijeænici, koji su napokon riješili tako važno pitanje. Svi su bili pod dubokim dojmom ovoga što se dogodilo, i tek kada su se sabrali, predsjednik Vijeæa stane na govornicu i obrati se graðanima:- Èestiti parski graðani! Nenadana sreæa koju nam je poslao neki od dobrih bogova najzad je riješila ono oko èega smo se danima muèili. Èestiti stari Driop je uèinio veliku uslugu gradu i time zaslužio naše veliko štovanje i priznanje. Sada kada znamo odgovor Boga, možemo odmah zapoèeti provoditi ono što nam je preporuèeno. Sva je sreæa što smo u prijateljskim odnosima sa Dionizijem Sirakuškim, kojemu smo upravo prije dva mjeseca poslali na Siciliju dvije krcate laðe našeg najboljeg mramora za njegove graðevne potrebe. Nadati se je da æe nam iziæi ususret i pomoæi nam u nesreæi. Odredimo odmah izaslanika koji æe veæ sutradan krenuti u Sirakuzu k tiraninu, a u meðuvremenu æemo se pripremati za odlazak iseljenika. Vjerujem da æete se složiti s prijedlogom da odmah danas Gradsko vijeæe donese odluku da našeg èestitog Driopa nagradimo, i to tako da æe od sada do kraja njegovog života Grad skrbiti nad njim kao èasnim i zaslužnim graðaninom.Ove rijeèi svi prisutni pohvale i odobre. Mnogi su sami sebe krivili što su zaboravili od ranije zaslužnog starinu, koji je preko leda prebacio tolike godine.

Nakon zasjedanja Narodne skupštine svima je bilo jasno da ne treba više sumnjati u to hoæe li doæi do iseljenja graðana. Oni koji su bili na popisu sad su izgubili svaku nadu da bi se od toga moglo odustati. Preostalo im je da odmah poènu s pri- premema, jer do polaska mora biti sve spremno.Sutradan je isplovila laða sa izaslanikom za Sirakuzu na Siciliji, gdje treba upoznati tamošnjeg vladara s delfijskim odgovorom i osnivanjem naseobine. Laða je pred samu veèer doplovila do Maleaskog rta na jugu Peloponeza, gdje su u tamošnjoj luci Boiai namjeravali prenoæiti da bi sutradan nastavili plovidbu. Tu ih je, meðutim, èekalo ugodno iznenaðenje. U luci su saznali da se tiranin, kojem su se zaputili, upravo nalazi u posjetu Sparti i da su mu laðe ukotvljene u nedalekom Githeionu.Kada je osvanuo novi dan, parska laða promijeni smjer i zaplovi u pravcu Githeiona. Nije prošlo dugo, u daljini se uka- žu obrisi spartanske luke. Kada su doplovili, ugledaju velike i raskošne laðe, za koje im je reèeno da pripadaju brodovlju sirakuškog tiranina. Iz razgovora s posadom saznali su da æe tiranin stiæi u luku današnjim danom te da æe odavde zaploviti prema Kreti. Parsko izaslanstvo je zakljuèilo da im sve ide naruku. Kad je ovaj stigao, odmah mu je preneseno da je parska laða s izaslanikom upravo pošla pred njega u Sirakuzu, i da moli da ga ovdje primi na razgovor. Odgovoreno mu je da æe biti primljen.Kada je parski izaslanik došao pred sirakuškog vladara, podrobno mu je isprièao što je zadesilo njegov otok i kakav im je stigao odgovor iz Delfa. Shvativši da se delfijska proroèica na njega poziva, bio je spreman udovoljiti molbi Parana. Poslije razgovora o tome u njegovu vijeæu, Paranima je preporuèio da krenu u Jadransko more, gdje on ima jako uporište, i da se u svemu mogu pouzdati u njegova opunomoæenika koji stoluje na tamošnjem otoku Issi. Izaslanik je bio presretan što je obavio povjereni zadatak na najbolji naèin, pa je naredio da laða zaplovi nazad prema njihovu otoku.Kad se za dva dana izaslanièka laða pojavila u parskoj luci, svi su bili iznenaðeni. Znalo se da se dogodilo nešto nepredviðeno, pa su svi pohitali u luku da saznaju o èemu je rijeè. Sišavši s laðe izaslanik se odmah uputi u vijeænicu da izvijesti gradske vlasti o ishodu puta. S njim je krenulo mnoštvo naroda da èuje šta se zbilo da se ovaj vratio prije vremena. Nije prošlo dugo, jedan od službenika je sve objasnio okupljenom narodu i napomenuo da æe na iduæem zasjedanju Narodne skupštine o svemu biti više govoraDan nakon ždrijebanja Efijalt je ponovo pred zalaz sunca otišao u Afroditin hram da se sastane s Filomelom. Nije dugo èekao. Veæ mu je izdaleka njezino lice reklo kako je proživjela današnji dan. Sva uplakana baci mu se u zagrljaj prigrlivši ga svom snagom. Osjetivši vrele suze na svome vratu poène je tješiti, ali su mu rijeèi zapinjale u grlu. U to se najednom zaèu- ju hitri koraci i glas stare dadilje. Gotovo daje trèala hramom i kad doðe do njih, zadihana, reèe:- Brzo sklanjajte se, netko dolazi!- Jesi li vidjela tko je?- zabrinuto æe Efijalt.- Ne! Brzo sam se sklonila da me ne primijeti. Èuènite iza onog spomenika, a ja æu iza onog tamo.Tek što su se sklonili, zaèuju korake koji su dolazili s ulaza u hram. Filomela je sva protrnula pri pomisli da su njezini saznali s kim se sastaje. Efijalt je bio spreman na sve ako bi nepoznati krenuo prema njima. Koraci su bili posve blizu, a onda se zaustave ispred boginjinog kipa i zaèuju se rijeèi:

"0 preblaga boginjo, koja štitiš one koji se vole! Primi nas u svoje okrilje i uèini nas nerazdvojnim. Podari nam vjeènu ljubav i plod te ljubavi. Uèini da budemo svoji i da se dovijeka ljubimo. Obeæajem ti, boginjo, velike žrtve i klanjat æu ti se do groba, samo uèini da budemo skupa i da nas ne razdvaja tuðina!"Zatim se zaèuju koraci, i kad se sve stiša, dadilja iziðe iz svog skloništa i oprezno se uputi prema vratima hrama kako bi se uvjerila da se nepoznati udaljio. Èvrsto pripijenoj Filomeli Efijalt tiho šapne:- Vidiš, nismo jedini, ima još zaljubljenih i nesretnih!- Što misliš, tko je bio? - upita Filomela još uvijek puna straha.- Ne znam, nisam prepoznao glas. Možda je neki stranac, tko zna - uzvrati Efijalt.- Otkud da doðe baš u ovaj napušteni hram!- Tko bi znao, možda i on ima neki razlog da doðe ovamo, onakav kao mi - pokuša se Efijalt našaliti.- Nije važno! Glavno da nije bio netko od naših i da nas nije vidio. Veæ sam pomislila na najgore. Zamisli, Efijalte, da nas otkriju, i to upravo sada! Ne smijem ni pomisliti što bi bilo s nama. Ali gotovo da mije sada svejedno. Ako je došlo vrijeme da se rastajemo, ne znam ima li moj život smisla.- Ne govori tako! Treba uvijek živjeti u nadi. Vjerujem da æemo i mi jednog dana biti sretni, biti svoji, ma na koji naèin. Do polaska ostaje još vremena pa æemo nešto smisliti. Zapamti, ma kamo otišao i ma što se desilo, mislit æu na tebe i èekati priliku da dodem po tebe i da te odvedem daleko od svih, tamo gdje nas nitko ne poznaje i gdje æemo do smrti biti svoji - sa zanosom je tiho govorio Efijalt u uho Filomeli.- A što æe biti sa mnom dok tebe nema? Što ako me otac da drugome?- To se ne smije dogoditi! Bez tebe mi život ne bi ništa znaèio. Uèini sve da doèekaš moj povratak, a onda nas nikada nitko do smrti neæe više razdvojiti! - uvjereno je govorio momak.Razgovor je ohrabrio Filomelu. Još su neko vrijeme èavrljali, dok ih dadilja nije opomenula da je vrijeme za rastanak. Filomela je pošla kuæi mnogo vedrija nego što je bila kada je dolazila. Dadilji to nije promaklo pa i ona osjeti radost, suosjeæajuæi sa svojom mezimicom za sve ono što je proživljavala ovih dana.7U vrijeme kada je život tekao uobièajenim tokom Narodna skupština se sastajala obièno jednom u mjesecu ili ljeðe. Kada bi se ukazala potreba, sastajala se èešæe. U izuzetnim okolnostima sazivala se svaki dan, a bilo je sluèajeva kad se sazivala i noæu. Tako je bilo ovih dana i svi su znali zbog èega se to èini. Sada kada je stigao povoljan odgovor od sirakuškog tiranina, nije više ništa stajalo na putu da se privedu kraju zapoèeti poslovi oko iseljenja Parana. Graðani su i danas došli na zasjedanje s razlogom više, jer se znalo da æe se odluèiti u kojem æe pravcu poæi njihovi sugraðani.Skupštinu je kao i uvijek otvorio predsjednik Gradskog vijeæa. Prvo je obrazložio razlog današnjeg sazivanja, a onda je pozvao Pronoma, koji je obavio razgovor sa Dionizijem Sira- kuškim da izvijesti narod o tome. Ovaj se veæ bio pripremio za to, i èim je bio pozvan, odmah istupi, popne se na kamen i zapoène:- Dièni parski graðani! Svi ste me neki dan ispratili na daleki put. Da je išlo uobièajenim tijekom, ne bi još doplovio ni do pola puta. Meðutim, uz pomoæ velikog Zeusa i drugih dobrih bogova koji su s nama, na samom polasku sam završio zadatak koji ste mi povjerili. Kada smo doplovili do Maleaskog rta, saznah daje tiranin u posjetu kod

Spartanaca. U susjednoj luci sam ga saèekao, i kada sam došao pred njega i objasnio mu našu stvar, reèe mi ovako: "Vama Paranima pomoæi æu iz dva razloga. Prvo, zato što me sam Bog poziva da vam pomognem u vašoj nesreæi, a drugo, što ste uvijek bili darežljivi prema meni i slali mi potrebne kolièine vašeg prekrasnog mramora za moje gradnje. One koje odredite za iseljenje uputite u Jadransko more. Tamo ima mnogo pitomih otoka s pitkom vodom i plodnom zemljom. Neki od njih su nenaseljeni, a na nekima ima tek šaka domorodaca. Kada tamo stignete, potražite mog eparha, koji se nalazi u gradu Issi, a ona je na istoimenom otoku, ili kako ga tamošnji domoroci nazivaju Vis. On æe vam u svemu pomoæi. Tamo vas šaljem jer sam ja sa svojom flotom gospodar gotovo cijelog tamošnjeg mora, i neæete pogriješiti ako se tamo uputite." Eto, tako mi reèe sirakuški tiranin. Èim sam to èuo, odmah sam pošao nazad da vas izvijestim o ovome - zakljuèi Pronom, ponosan što je uspješno završio povjereni zadatak.Svi prisutni oæutiše veliko olakšanje kad su èuli da im pruža pomoæ moæni Dionizije. Ali su u isto vrijeme osjetili i veliki strah. Njihovi sugraðani trebaju poæi upravo u ono more i onaj dio svijeta koji nijednom Grku nije privlaèan i od kojeg svi zaziru. Na poziv predsjednika Skupštine da se netko javi za rijeè, prvi istupi nekadašnji vojni zapovjednik, strateg Eteoklo, i zapoène:- Èestiti graðani! Nama Paranima koji živimo od mora i koji plovimo na sve strane velikih mora, nije nepoznato Kro- novo, ili, kako ga tamošnji domoroci zovu Jadransko more. To je ono more koje se nalazi gore na sjeverozapadu od Helade, pored ilirskih zemalja. S druge je strane mora Italija. Ne samo mi, nego i ostala naša helenska subraæa znaju što znaèi to more. Uvijek su ga se s razlogom klonili. Tamošnja ilirska plemena su najkrvoloènija od svih koje poznajemo. Zato tamo nije dugo bilo nijedne helenske naseobine. Kažu da se u tome puno puta pokušavalo, ali se nijedna od njih nije održala jer su ih domoroci razorili a žitelje pobili. Sada je stanje vjerojatno nešto drugaèije, što dokazuje i sluèaj Sirakužana, koji su tamo uspostavili svoju premoæ te su osnovali nekoliko naseobina. Mislim da se možemo pouzdati u Dionizijevu pomoæ i uputiti iseljenike u to more - završi strateg. Iza njega se za rijeè javi Admet, sin Kipridov, stari iskusni pomorac, vlasnik trgovaèkih laða:- Dièni Parani! Kako sam život proveo na moru, u svojim lutanjima sam upoznao sve krajeve do kojih je plovila moja laða. Istinu æu vam reæi: nisam nikada zalazio u dubine toga mora. Toèka do koje sam išao bio je grad Epidamnos, ne tako daleko na sjever od Korkire. Meðutim, mnogo sam èuo o tome moru. Tamo su Korkirani, Kniðani, Korinæani i niz drugih gradova nekoæ imali svoja uporišta, ali iskljuèivo na otocima.Jest da su tamošnja plemena divlja i opasna, ali je strateg Ete- oklo dobro rekao da je sada stanje drugaèije. Podsjetit æu vas na davnašnja vremena koja se tièu tog mora. To je ono more po kojem je godinama lutao Odisej. Naši stari su prièali da je na tamošnjoj obali boravio i Heraklo, pa Kadmo i puno drugih naših junaka. Èuo sam od pomoraca koji su onuda plovili da je to more prepuno divnih i pitomih otoka i da je tamo pravi raj. Ne vidim razlog da ne prihvatimo pomoæ koju nam nudi sirakuški tiranin - završi Admet. Nakon njega na govornicu se popne stari Ojak, takoðer prekaljeni pomorac:- Graðani Parosa! Mislim da su se konaèno smilovali bogovi na nas pa nam èine sve ono što nam ide na ruku. 0 Jadranskom moru mnogo toga znam. Èak sam i plovio po njemu, ali ne uz ilirsku obalu, nego uz italsku. Veæ je rekao strateg Eteoklo da mi Heleni to more nazivamo Kronovim, dok ga tamošnji domoroci nazivaju Jadranskim. Istina je da tamo ima nekoliko helenskih naseobina, kažu èak i na obali, jer od kad su Sirakužani

tamo uspostavili svoju prevlast, stanje se znatno izmijenilo. Èuo sam da je zemlja vrlo bogata, da je podneblje ugodno, šume pune divljaèi, svuda izvori slatke vode, uspijeva voæe. Svi kažu da je pravi raj. Jedina poteškoæa je što su domoroci divlji, izuzetno borbeni i mrze strance. Baš onako kako mi mrzimo Perzijance. Iz tog razloga nitko se od nas Helena sve donedavno nije usuðivao zalaziti u to more i njime ploviti, ponajprije njegovom istoènom obalom, i osnivati uporišta. Dolaskom Sirakužana prilike su se oèito izmijenile - ispripovijeda stari Ojak.Za rijeè se zatim javi uèeni Protej, sin Ejnopov, koji je dugo bio na èelu gradskog uèilišta. Svima je bilo poznato da ovaj ponajbolje poznaje prošlost i stare knjige, pa su svi sa zanimanjem oèekivali njegovu besjedu. Popevši se na kamen, poène:- Èestiti Parani! Ako nas predièni bogovi usmjeravaju prema moru za koje smo od dosadašnjih besjednika mnogo toga èuli, reæi æu i ja nešto. Baveæi se knjigama mnogo sam iz njih saznao, pa i o tome moru. Dobro je rekao Ojak, da ga mi Heleni nazivamo Kronovim morem, a domoroci Jadranskim. Veæ su ranije neki putopisci opisali to more i tamošnje narode. Tako se zna, na primjer, koliko traje plovidba na pojednim ra- stojanjima, gdje se nalazi koja luka, kako se zove koje pleme i na kojem prostoru živi. U knjigama se govori o obièajima tamošnjih plemena, o njihovoj vjeri i o svemu drugome što je potrebno da zna jedan pomorac koji zalazi u to more.- A reci nam, uèeni Proteju - prekide ga predsjednik Vijeæa - bi li za naše iseljenike bilo bolje da pristanu na neki tamošnji otok ili na obalu?- U svakom sluèaju na otok. Na njemu æe biti sigurnije, s obzirom na to da je obala manje poznata i nitko zasigurno ne zna što je u njezinom zaleðu i kakvi tamo narodi žive. Otoci su sigurniji i zato jer smo èuli da je i sirakuško uporište na jednom od njih. Uostalom, neka slijede upute koje je dao tiranin i kada stupe u vezu s njegovim tamošnjim namjesnikom, lakše æe naæi mjesto gdje æe podiæi naselje. Ja æu se pobrinuti da opskrbim voðu puta zemljovidima u kojima ima korisnih podataka o tom moru, što æe im dobro doæi - završi uèeni Protej.Nakon njega javi se još nekoliko govornika. Svi su iznosili što su znali o tom moru i davali korisne savjete za one koji æe krenuti u tom pravcu. Kako se nitko više nije javio za rijeè, predsjednik Vijeæa zakljuèi raspravu i najavi drugu toèku:- Sada kada smo saznali pravac kamo æe poæi naši iseljenici preostaje nam da izvršimo pripreme za to. Prvo treba odrediti oikista, to jest osobu koja æe biti na èelu iseljenika od polaska iz grada do trenutka dok ne doðu u novu domovinu, podignu grad, i dok ne izaberu novu upravu. Svaki od graðana može iznijeti svoj prijedlog, ali predložene mogu birati samo oni koji su na popisu za iseljenje. Dakle, da èujemo prijedloge!Nakon ovog objašnjenja dugo se nitko nije javljao za rijeè, i tek na ponovljeni poziv predsjednika iziðe Dijant, bivši ar- hont, i obrati se narodu:- Dièni graðani! Veoma je nezahvalno da netko nešto predlaže u èemu sam ne sudjeluje. Uvjeren sam, meðutim, da svi mi, ovdje okupljeni, želimo svim srcem da naša braæa, sinovi, kæeri, strièevi i ostali koji odlaze, živi i zdravi stignu na cilj i da zapoènu sretno novi život u novoj domovini. Razmišljajuæi tko bi bio najpogodniji da preuzme tako odgovornu dužnost i da im stane na èelo, pomislio sam na nekoliko graðana. Iznijet æu njihova imena. Ako se složite da su to prave osobe, onda æemo izmeðu njih lako izabrati onoga koji bi preuzeo ulogu oikista. Dakle, ovako: prvi je Likurg, sin Medontov, drugi je Menelaj, sin Lisipov, treæi je Likaon, sin Orkov, èetvrti je Pe- lazg, sin Ejnopov, i peti je Orhomen, sin Likov. Svi su na popisu za iseljenje, a sami znate zašto sam spomenuo baš

ove. Svaki od njih se do sada istaknuo na razne naèine. Jedni su se iskazali upravljajuæi gradom, drugi štujuæi zakone, a treæi hrabrošæu itd. Ako se sa mnom složite, izmeðu takvih lako je izabrati onoga tko æe povesti naše bližnje u daleku i nepoznatu zemlju.Kad je Dijant završio, sa svih strana se zaèuju glasni povici odobravanja, a onda predsjednik pozove i druge da iznesu prijedoge. Nitko se nije javljao, što je bio znak da se Dijantov prijedlog može iznijeti na glasovanje. Predsjednik još jednom podsjeti da se mogu oèitovati samo oni koji su na popisu za iseljenje. Ovi se slože s predloženim, što je potvrdilo da su to prave osobe. Na to predsjednik poène uzvikivati predložena imena. Od svih najviše povika je bilo kad je spomenuo Likur- govo ime, pa je na taj naèin ovaj bio izabran za voðu puta, a preostala èetvorica za njegove pomoænike, odnosno zapovjednike laða koje æe ponijeti iseljenike. Toj listi dodana su još dva imena jer su potrebna sedmorica zapovjednika laða, koliko ih je odreðeno da ponesu iseljenike. Bili su to Alkibijad, sin Ea- klov, i Dardan, sin Harpalov.Predsjednik pozove predloženog da se izjasni prihvaæa li se dužnosti. Ovaj se s time složi, kao i ostala šestorica da budu njegovi pomoænici. Time je skupština završila najvažniji dio poslova koji su se ticali iseljenja. Predsjednik je na kraju obavijestio graðane da æe tijekom sutrašnjeg dana Vijeæe obavijestiti kada pada puni mjesec, za kada je bio predviðen polazak. Time je zasjedanje bilo privedeno kraju.8ani su brzo prolazili. Sav grad je bio u znaku priprema za odlazak onih koji su morali napustiti grad.Meðu njima bilo je mnogo oženjenih. Pravila su nalagala da s njima idu i njihove obitelji. Zbog toga su gradske vlasti danonoæno radile na sastavljanju konaène liste muških i ženskih putnika, djece, s podacima o dobi, zanimanju i ostalom. I u kuæama se osjeæala užurbanost. Kuæanice su pripremale najpotrebnije stvari koje treba ponijeti na put. Muževi su odabirali dragocjenosti, alat i drugo što æe biti od koristi za podizanje novog doma i otpoèinjanje života u njemu. Vlasti su na vrijeme obznanile popis najnužnijih potrepština koje su domaæini bili obvezni ponijeti. Oglašeno je, pak, i ono što se ne smije nositi kako se laðe ne bi prekomjerno opteretile.Sveæenici su, pak, obavljali svoj dio posla. Svakodnevno su prinosili žrtve, na prvom mjestu vrhovnom bogu Zeusu, a onda bogu mora Posejdonu i zaštitniku putnika Hermesu. Mladiæi s popisa iseljenika svakodnevno su pozivani na vježbe kako bi ih vojskovoðe upoznali s vještinom bojevanja, opisivali im naèin borbe barbara, njihovo naoružanje i drugo što im može biti od koristi u dalekoj tuðini.Zapovjednici laða pregledavali su svoja plovila i opremali ih. Sve su bile teretne, širokog trupa, u koje može stati mnogo ljudstva i stvari.Službenici koji su bili zaduženi za brigu o žitu i za ostale namirnice, cijele dane su bili u trci kako bi svega dovoljno pripremili. Odluèeno je da se ponese onoliko žita koliko æe ga biti dovoljno do iduæe žetve, na što se još dodaje sjeme. Kako ga nije bilo dovoljno u skladištima, s nestrpljenjem se oèekivao povratak laða koje su bile poslane na inozemna tržišta da ga donesu.Oni koji su izvukli crni kamenèiæ i tako došli na popis za iseljenje u prvo vrijeme bili su utuèeni i smatrali se najveæim nesretnicima. Kako su dani prolazili postupno su se na to navikavali. Kada su vidjeli kako se digao sav grad oko pripreme za njihov odlazak, to im je vratilo samopouzdanje, pa su i sami s velikim žarom prionuli na posao. Što se više

primicao dan odlaska, neki su pokazivali sve veæe oduševljenje. Oni mlaði su bili željni promjena i doživljaja u dalekom i nepoznatom svijetu.Kuæanice koje su s muževima imale krenuti nisu se mnogo upuštale u razgovore. Veæina ih nije ni razumjela što sve to znaèi. Neke su to shvatile kao obièno preseljenje. Bile su svjesne samo da idu sa svojim muževima i svojom djecom. Djeca su, pak, u svemu bila najbezbrižnija, paèe i veselila se. Njihovi vršnjaci, èiji roditelji nisu bili na popisu za iseljenje, zavidjeli su im. Neki su plaèuæi molili oèeve i majke da i oni poðu preko mora.Efijalt je od svih koji su trebali poæi bio najtužniji. Da nije imao Filomelu, i on bi se pomirio sa sudbinom i oduševio bi se putem, kako su to sve više pokazivali njegovi vršnjaci. On je bio nesretan na svoj naèin. Volio je Filomelu više nego išta na svijetu i svaka pomisao da biju zauvijek mogao izgubiti bacala ga je u oèaj. Nakon razgovora sa Foronejem kao da su mu se otvorile oèi. Postao je svjestan da mora nešto poduzeti, jer se dan polaska neumoljivo približavao. Kao i obièno, svakog je predveèerja išao na staro mjesto da se sastane sa svojom voljenom. Odluèio je da s njom danas podrobno o svemu porazgo- vora. Èim ga je Filomela spazila, shvatila je da joj namjerava reæi nešto važno. To ju je obradovalo jer je i sama željela da se nešto odluèi. Najviše ju je muèila neizvjesnost. Nakon kraæeg èavrljanja momak je upita:- Jesi li razmišljala što bismo mogli uèiniti? Dani prolaze i za malo osvanut æe dan polaska.- Ne znam, Efijalte. Reci ti što treba èiniti. Ja sam spremna na sve, samo da budemo zajedno - uzvrati djevojka sa suzama u oèima.- Polako, nemoj plakati! Treba mirno razgovarati - poène je ovaj tješiti, zagrlivši je lijevom rukom a desnom joj poène brisati suze. Potom joj prstima podigne bradu tražeæi njen pogled. Pogledavši ga svojim krupnim oèima punim suza, djevojka reèe:- Efijalte! Bilo što da kažeš, sve æu uèiniti. 0, veliki Zeuse, zašto se ne smijemo voljeti pa da javno i zanavijek budemo svoji, nego moramo skrivati našu ljubav i zbog toga patiti!- Èekaj, Filomela! Ne gubi vjeru u Gromovnika! Znaj daje on ili neki drugi bog bio taj koji nas je unatoè svemu zbližio i uèinio da se zavolimo. Sjeæaš se kad smo se sreli na izvoru, tada si još bila djevojèurak?- Sjeæam se, kako ne! - uzvrati djevojka pokušavajuæi obrisati suze.- A sjeæaš se kad sam ti rekao da si najljepša djevojka na otoku?- I toga se sjeæam. Uh, kako sam se tada osjeæala, èinilo mi se da æe mi obrazi izgorjeti od vruæice. Nisam znala kamo æu s pogledom - prisjeæala se djevojka, sada mnogo smirenija.- A sjeæaš li se kad sam te prvi put zagrlio i poljubio? - opet æe nježno Efijalt.- Joj, ne spominji mi to! - veselo æe djevojka i nastavi:- I sad se ljutim na tebe kako si me prevario.- Kako, prevario?- tobože æe iznenaðeno Efijalt.- Eh, kao da ne znaš - s nepovjerenjem æe djevojka:- Sjedili smo upravo na stubama ovog hrama i ti mi najednom reèe: "Èekaj, imaš nešto u lijevom oku"! Ja, jadnica, pokušah prstom napipati a ti samo gledaš, a onda veliš: "Zažmiri, ja æu pokušati". Uèinim kako si mi rekao, ne misleæi što kaniš, a onda, dok sam žmirila, najednom na svojim usnama osjetim tvoje usne. Upravo si tako uèinio! - s tobožnjim æe prijekorom Filomela sa smiješkom.

- Baš mije drago što sam te prevario! - radosno uskliknu Efijalt, a onda je obujmi objema rukama i posadi u krilo upuæujuæi joj nebrojene cjelove.- Efijalte! - najednom se trže djevojka. - Znaš što sam smislila i vjerujem da nisam pogriješila. Ako veæ tebi pripadam i dušom i tijelom, zašto prije rastanka ne bismo uèinili ono na što boginja Afrodita navodi one koji se puno vole kao mi. Obljubi me, ionako samo tebi pripadam zanavijek! Ma što bude, to æe biti vjeèna veza izmeðu nas i bit æe vjeèni most naših osjeæanja!Te rijeèi iznenadiše Efijalta, i kao kod neke mlaðahne curice zajapure mu se obrazi. Izgledao je skroz zbunjen. Onda se najednom sjeti pa ju upita:- Mora da te time nadahnula sama Afrodita ili neki drugi bog koji bdije nad onim koji se vole kao mi.- Svejedno, tko je, da je, mislim da bismo to trebali uèiniti. Ako me i sama Afrodita nadahnula, to je još jasniji znak da imam pravo - samouvjereno æe djevojka.- A jesi li razmišljala kakve bi za tebe posljedice to moglo imati?- Nije me briga ni za što! Za svoju ljubav spremna sam sve podnijeti. Na koncu, rekla bih ocu i svojima da mi se u snu pojavio neki od bogova i da me je obljubio. Ionako nitko ne zna za našu vezu, a nisu me nikada još vidjeli ni s jednim momkom, pa nitko ne bi posumnjao u mene.- Misliš da bi ti povjerovali! Prošla su ona vremena kad se tako nešto dogaðalo i kad su bogovi silazili smrtnicama, kako je èinio veliki Zeus, Apolon i drugi nestašni stanovnici Olimpa.- Nisu prošla ta vremena, Efijalte! - prekide ga djevojka. - Zar se ne sjeæaš prošlogodišnjeg sluèaja koji se dogodio na otoku Naksosu. Kažu da se nekoj tamošnjoj djevojci pokazao bog Dioniz i da ju je obljubio u samom vrtu njezina doma. Kasnije je rodila dvojke i odmah su se na njima prepoznali božanski znaci. Meðutim, nije prošlo dugo, djeca su umrla. Onda je sveæenik izjavio da božanska djeca nisu mogla ostati meðu smrtnicima pa ih je odnio otac Dioniz, a tijela koja su zakopana bila su zemaljska priviðenja.- I ti vjeruješ u to? - sa miješkom æe Efijalt.- Dakako da vjerujem. Svi kažu da je to bilo djelo samog boga - uvjereno æe djevojka.- E, vidiš! Možda je ta djevojka sa Naksosa uèinila s nekim smrtnikom ono što æemo mi uèiniti. I kako god ljudi vjeruju da ju je bog obljubio, tako bi možda i tebi vjerovali. Zapravo, to bi bilo moje dijete. Nije li tako? - odluèno æe Efijalt, uhvativši je prstima za bradu da ga pogleda svojim krupnim oèima. Djevojka ne odgovori ništa shvativši da momak govori istinu, a onda ne hajuæi za to, uzvrati:- Svejedno! Bilo kako bilo, neæemo pogriješiti ako uèinimo ono što i ti želiš ako si miljenik preblage Afrodite. Nego, reci mi, Efijalte, voliš li me i želiš li da to uèinimo?- Zašto me pitaš ono što i sama znaš. Zar sam ti samo jednom rekao da te osjetim u svakoj kapi krvi, da si mi najdraže biæe na svijetu. Radije bih da mi odsijeku i ruke i noge nego da izgubim tebe. Ljubim te svim biæem, zar ne znaš to?- Znam, voljeni! Ali mi æemo se rastati za koji dan. Sto èiniti, èemu mi se nadati? Reci mi, strepim pri pomisli na to.- Vjerujem ti, Filomela! Na sve sam pomišljao pa i na to da našim roditeljima obznanimo našu vezu, da se veæ dugo volimo, da ne možemo živjeti jedno bez drugoga, i da nam dopuste da budemo svoji. Razgovarajuæi o tome sa Foronejem reèe mi da to ni za

Boga ne èinim jer bi to bio naš kraj. Onda sam pomišljao da odavde nekamo pobjegnemo. Ali kamo? Bez potrebnih sredstava i u okolnostima kakve jesu, to je neizvedivo i ne bismo daleko stigli. Dakle, ne preostaje mi ništa drugo nego poæi s ostalim u tuðinu. Ako sretno stignemo pa naðemo novu domovinu i kad se smjestimo, odmah æu poèeti s pripremama da tajno doðem po tebe i da te odvedem tamo gdje æemo se skrasiti i gdje æu imati novi dom.- A kada bi došao po mene, kako dugo bih te èekala? - nestrpljivo æe djevojka.- Èim prije. Nadam se da bi se za jednu godinu stekli potrebni uvjeti da doðem po tebe - uzvrati momak.- Dakle, jednu godinu?- Pa tako nekako, nikako dulje - s uvjerenjem æe momak.- Jedna godina nije dugo. Što se mene tièe, ja æu te èekati cijeli život, ali ako me otac na silu htjedne udati, što mi je èiniti, Efijalte? - upita djevojka.- Ne, Filomela! Ti ne smiješ postati žena drugome! Moraš uèiniti sve da to izbjegneš ako bi razvoj dogaðaja krenuo u tom pravcu. Što bi sa mnom bilo kad bi otišla u zagrljaj drugoga!- Ne govori tako, Efijalte! - uzviknu djevojka briznuvši u plaè. Efijalt je prigrli, pogladi po kosi, i dok je jecala na njegovim grudima, i njemu se stezalo grlo. Jedva se suzdržavao da i on ne zaplaèe.- Efijalte! Kunem ti se svim bogovima, a najviše Afroditom, zaštitnicom velikih ljubavi, da nikada, dokle god sam živa, neæu postati tuðom ženom! Èekat æu te vjerno! Pa ako bi otac i pokušao da me uda, oduprijet æu se po svaku cijenu. U to budi posve siguran. Prizivam cijeli Olimp da mi bude svjedok za ovo što govorim!- Vjerujem, Filomela, da govoriš iz srca. To mi mnogo znaèi. Zaklinjem se i ja tebi na vjeènu ljubav i prizivam Afroditu i Herakla da mi budu svjedoci. Ako te ikada zaboravim ili iznevjerim, neka me prizvani bogovi kazne na najgori naèin! Zar bi ijedan bog koji ovo sluša mogao ostati tvrda srca pa da ne uèini da budemo vjeèno zajedno i sretni! Sad mije mnogo lakše poæi na put kad sam èuo tvoje rijeèi - uzvrati Efijalt.- I ja se osjaæam sretnijom. Godinu dana koliko æu te èekati provest æu u danonoænim mislima na tebe. Doèekivat æu zore i ispraæati noæi moleæi bogove da bdiju nad tobom, da mi te živa i zdrava vrate i da me odvedeš ma kuda, da zauvijek budemo zajedno.Dugo su još èavrljali i izmjenjivali cjelove. Kad su ocijenili da se primaklo vrijeme za rastanak, prije nego je Filomela spustila ruke s njegovog vrata, tiho mu šapne:- Ipak mislim da moramo uèiniti ono na što me navraæa sama Afrodita. Nakon dvije godine naše ljubavi, pogotovo sada kada odlaziš, uèinili bismo veliki grijeh prema boginji ako je ne bismo poslušali. Uvjerena sam da ona kroz mene govori.- Izgaram za tobom! Uvjeren sam da mi taj žar usaðuje ili tvoja boginja ili moj Heraklo, pod èijom sam zaštitom od roðenja i kojem sam posvetio prve vlasi. Budimo bogobojazni i uèinimo ono na što nas navraæaju sami bogovi. Upravo je sutra dan posveæen Afroditi. To je prilika da iskažemo poštovanje našoj zaštitnici na naèin kako je njoj najmilije i kako oboje želimo!- Dobro si se sjetio, Efijalte. Stvarno je sutra njezin dan. I robinja mije to spomenula kada smo ovamo dolazile. Doæi æu sutra u uobièajeno vrijeme - veselo æe djevojka, a onda se diže da krene. U to zaèuje robinju koja se s vrata javi kašljem. Pozdravivši se, brzo odskakuta i za trenje nesta iz hrama.

Efijalt je bio veoma uzbuðen razgovorom s Filomelom i dugo se nije maknuo s klupe na kojoj je do maloprije s njom sjedio. Na trenutak mu se èinilo kao da sanja. Stalno su mu odzvanjale Filomeline rijeèi kojim ga poziva da uèine ono što je Afroditi najmilije. Nije jednom osjetio neodoljivu želju za njezinim tijelom, ali se nije usudio nièim navesti ju na tu pomisao. Više puta je primijetio da je ona mnogo odvažnija od njega, što mu je pokazala i današnjim razgovorom. Na koncu zakljuèi da je u sve to umiješana Afrodita, koja štiti djevojke, ohrabruje ih, obdaruje lijepim izgledom i zavodljivim rijeèima. Uvjeren da im sama boginja ide naruku, koja u mladima rasplamsava ljubav i daruje èari kojima nagraðuje zaljubljene, digne se sretan i poðe iz hrama, obuzet mislima na sutrašnji dan i susret koji æe mu donijeti najveæe uzbuðenje.9Pet dana prije polaska iseljenika u Paros su se vratile krcate laðe koje su bile poslane na sjever po žito. To je izazvalo oduševljenje kod graðana jer je sada bila osigurana hrana i za iseljenike, i za one koji ostaju, pa je tako bilo sve spremno za polazak. Gradske vlasti su obavljale posljednje pripreme, upozoravale, pozivale ljude koji su bili zaduženi za ovo, ono, a kad se i s tim završilo, onda je sazvan skup svih onih koji su za nekoliko dana trebali krenuti na put da im se daju posljednje upute. Kada je taj dan osvanuo, nijedan s popisa nije izostao. Došli su i drugi graðani da èuju posljednji oproštaj grada sa svojim sugraðanima.Kao i obièno, trg je bio krcat. Oni koji su se iseljavali zauzeli su prednja mjesta, a ostali su bili otraga. Oko govornice su bili svi gradski službenici, stratezi, sveæenici i drugi, koji su obnašali neku od državnih službi. Nakon prinošenja žrtava u èast zaštitinika grada i putovanja morem, predsjednik Vijeæa popne se na govornicu i obrati se narodu:- Èestiti i dièni graðani Parosa! Danas smo se sastali da uputimo posljednje rijeèi našim sugraðanima koji za koji dan napuštaju rodni grad i od nas se zauvijek rastaju. Ovi trenuci su za sve nas bolni jer nije laka pomisao da možda nikada više neæemo vidjeti svoje najbliže i da ih prepuštamo nepoznatoj tuðini. Svi znate zašto smo ovome pribjegli. Nismo imali drugoga izbora. Da bismo preživjeli nesreæu koja nas je pogodila morali smo se odluèiti na ovaj korak.Za vas koji napuštate grad put æe bit pun neizvjesnosti. Prepuštate se bogu Posejdonu, koji æe vas voditi dalekim morima. Živimo u nadi da mu se naš grad nije nièim zamjerio da bi vam se svetio, kako je to svojevremeno èinio Odiseju. Znate koje je to more u koje kreæete i kakvo je. Zato morate biti krajnje oprezni. U svemu se pokoravajte vašem zapovjedniku Likurgu, koji æe vas uz pomoæ dobrih i pravednih bogova dovesti žive i zdrave do odredišta. Proæi æete razna iskušenja i opasnoti. Ne upuštajte se ni u kakvu neizvjesnost gdje biste mogli zaglaviti i izgubiti ljude i imovinu. Vodite raèuna gdje pristajete, s kime stupate u dodir i ne zaboravite da æete se sresti s domorocima, za koje kažu da su lukavi i krajnje divlji. Kamo god doðete, prvo izvidite okolicu, ispitajte èiji je to kraj, kakvi su mu žitelji, ima li pitke vode, plodne zemlje i drugo što je nužno da na tom mjestu možete biti sigurni. Vodili smo raèuna da meðu vama bude i starijih sugraðana, èija æe mudrost i iskustvo pomoæi u potrazi za novom domovinom.Vi mlaði, slijedite upute starijih i ne povodite se naglošæu koje je svojstveno mladima. Èesto ono što je naoko privlaèno i sigurno u sebi krije opasnost. Iskusan èovjek æe blagovremeno to uoèiti, dok mladog èovjeka vruæa krv tjera na djela bez puno razmišljanja. Ne zaboravite da æete u tuðini biti okruženi negostoljubivim domorocima i da možete opstati samo u zajednici. Neki dan su ovdje spominjani primjeri što je bilo s

onim helenskim naseobinama na pojedinim stranama Sredozemlja koje su zbog nesloge i nesposobnosti njenih stanovnika nestale pod naletom domorodaca. Ne zaboravite da se barbarima možete suprotstaviti samo zbijenom snagom. Budete li nastupali pojedinaèno ili nesložno, svojim mnoštvom æe vas naprosto pregaziti. 0 tome morate voditi raèuna.Kada vas dobri Hermes i drugi bogovi sretno dovedu na pravo mjesto, u svemu postupite onako kako vam je savjetovano. Uvedite službe, uspostavite vlast i uredite grad na naèin kakav ste ovdje imali. S obzirom na to da je u našem gradu veæ od davnih vremena zajednièki oblik uprave, neæete se dvoumiti koje æete duštveno ureðenje uvesti u svoj novoosnovani grad. Postupite onako kako ste navikli u svom rodnom gradu jer je èovjek najsigurniji ako slijedi utvrðeni i poznati pravac za koji je vrijeme potvrdilo daje dobar i siguran.Ako vam bogovi budu naklonjeni i sretno osnujete naselje, dani koji su pred vama brzo æe vam prolaziti. Dok budete zidali grad, ureðivali zemlju i sve drugo što æe vam se nametnuti, neæete ni primijetiti kako æe proæi godina. Èovjek se uz pomoæ Olimpljana navikne ma gdje da se skrasi. Tako æe proteæi vrijeme da æete se tek sjeæati vašeg starog zavièaja i onih koje ste iza sebe ostavili. Kada izumre vaše pokoljenje, potomci koji æe vam se roditi u tuðini, za staru domovinu æe znati samo po prièanju starijih.Ne smijete dopustiti da vam breme života izbriše sjeæanje na vaše korijene. Držite se obièaja i svetog zakona pa svake godine šaljite izaslanstvo u staru domovinu kad nam grad slavi moænog Posejdona, pod èijom nam je zaštitom i grad, i svi mi. Prenesite novim pokoljenjima sjeæanje na nas i usaðujte im spoznaju da im preci vuku korijen s ovoga otoka. Kao takvi, uvijek æete biti naša braæa, što nas obvezuje da vam uvijek, u ma kakvoj nevolji se našli, priteknemo u bratsku pomoæ. Za nas æe biti velika dika da imamo naš izdanak u dalekom svijetu, i to u divljini kakvo je Jadransko more. Na koncu, osjeæam dužnost da vam skrenem pozornost na još nešto važno. Kada smo pripremali listu onih koji bi došli u obzir za iseljenje, vodili smo raèuna da taj sastav bude raznolik. Nastojali smo da meðu njima bude dovoljan broj graðana koji æe sobom povesti žene i djecu, kao i onih koji su pred ženidbom ili udajom. Prve smo odredili zato da novoosnovani grad ima podmladak. Nismo mogli izostaviti ni mlade momke jer je novom gradu potrebna snaga koja æe ga braniti od raznih opasnosti. Dakle, na sve se mislilo.Morate paziti da se ne miješate s barbarima. Ne dopustite da vam se mladi zbliže s tamošnjim barbarkama jer morate imati na umu èinjenicu da ste Heleni i da ne smijete stupati u brak s divljacima. Ako bi se to desilo, brzo biste izgubili obilježja Helena i za malo vremena biste i sami postali divljaci kakvi su oni koji æe vas okruživati.Skreæem vam pažnju na još jednu važnu stvar. Odlièje nas Helena jest što stojimo pod zaštitom preuzvišenih olimpskih bogova. Zato im odajite dužno štovanje. Tijekom plovidbe prizivajte Posejdona, obavljajte potrebne žrtve, i èim stignete na odredište, podignite hram da biste mogli smjestiti kip Boga koji æete ponijeti iz rodnog grada. To bi bilo sve što sam vam imao reæi u ime uprave vašeg grada. Neka Posejdon i drugi bogovi bdiju nad vama i neka vas sretno dovedu na pravo mjesto - završi predsjednik Vijeæa.Zatim je besjedu održao vrhovni gradski sveæenik, koji ih je uputio kako da slijede i obavljaju vjerske obrede kada se osamostale. Iza toga su se na govornici smjenjivali drugi službenici, od kojih je svaki nešto korisno kazivao. Na koncu je predsjednik Vijeæa proèitao sastav laða i posade pa je svatko znao na kojoj je èije mjesto, tko je kojoj zapovjednik i drugo. Time je privedeno kraju posljednje zasjedanje Narodne skupštine za

iseljenike. Nakon toga ponovo iziðe glavni sveæenik i objavi narodu da puni mjesec pada za tri dana, nešto malo prije ponoæi, što je znaèilo da se isplovljenje iseljenika zakazuje sljedeæi dan iza toga. Potom se na govornicu popne tajnik Skupštine i obavijesti graðane da se prekosutra poslije podne prireðuje oproštajna sveèanost koju grad priprema u èast onih koji se iseljevaju, pa se pozivaju svi graðani da doðu i da se posljednji put zajednièki zabave i na taj naèin oproste. Svi su sa zadovoljstvom primili ovu obavijest i tako je privedeno kraju zasjedanje koje je ovaj put s razlogom trajalo dulje nego inaèe.10Efijalt je danas pošao na sastanak s Filomelom nešto ranije nego je obièavao. Sjetivši se daje današnji dan posveæen Afroditi, usput je uzbrao cvijeæa. Kada je ušao u hram, stavi ga podno boginjinog kipa a onda poðe otraga saèekati svoju voljenu. Bio je veoma uzbuðen jer su se dogovorili da se danas jedno drugome potpuno predaju. Kad je èuo njene korake i kad ju je ugledao, srce mu zakuca kao nikada do tada. Bila je obuèena u tanku haljinu ispod koje se naziralo jedro tijelo. Izgledalo je da æe se tanki haljetak na njoj naprosto raspasti. Dugu crnu kosu je na zatiljku pridržavala srebrena grivna, a pramenovi su zavodljivo padali niz nabrekle grudi. Èinilo mu se da ju nije nikada vidio ljepšom i zavodljivijom. Djevojka mu poleti u zagrljaj i on ju èvrsto primi. Dugo su tako ostali bez rijeèi. Onda se Filomela trgne i šapne:- Bilo bi bolje da odemo gore u gaj! Mogao bi netko ovamo zalutati da uresi Boginjin kip na njezin dan.- U pravu si, hajdemo! - tiho uzvrati momak.- Samo tren! - reèe Filomela dohvaæajuæi košaricu u kojoj je donijela dar boginji.- Kakav divan vijenac! - primijeti Efijalt ugledavši lijepo složeno raznobojno cvijeæe.- Pravila sam ga cijeli dan. Želim danas posebno darivati našu zaštitinicu. Gle, još joj je netko donio cvijeæe! - uskliknu djevojka spazivši snopiæ koji je malo prije ostavio Efijalt.- To sam ja uèinio! - stidljivo uzvrati momak i nastavi: - I ja sam dužan boginji jer ne zaboravljam da mije tebe podarila - malo æe slobodnije. Filomela se slatko osmijehne namještajuæi vijenac na božièin kip. Potom krenu iz hrama i zapute se u nedaleki gaj. Djevojka objasni robinji gdje æe biti i rekne joj da bdije kao obièno. Dok su se mladi udaljavali i nestajali u dubini gaja, ova je cvjetala od sreæe, znajuæi što jedno drugome znaæi. Sa zanosom ih je gledala kako odmièu, a onda sjedne ispod masline odakle je mogla na vrijeme uoèiti ako bi se tko uputio prema gaju.Kad su dvoje zaljubljenih stigli do žrtvenika pod kojim su toliko puta sjedili i grlili se, zaustave se da mogu uživati do mile volje. Èim su sjeli, djevojka mu se objesi oko vrata. Kad Efijalt osjeti njezinu toplinu i nadimanje grudi, stegne je svom snagom, a ona se uz njega još više pripije. Onda sklizne na zemlju a za njom Efijalt, ne ispuštajuæi je iz zagrljaja. Osjetivši na sebi njegovu težinu još se više podvije ne obuzdavajuæi èežnju da mu se poda. U zanosu, momak zavuèe desnu ruku ispod njenog haljetka i obuhvati joj dojke. Dok je prstima dodirivao nabrekle bradavice, djevojka se pod njim uvijala stežuæi ga što je mogla jaèe. Onda joj sa ramena povuèe haljinu i obnaži je do pojasa. Filomela se predavala sve više. Kad osjeti tople momkove usne na vrhovima dojki, tiho izusti:- 0, Afrodito, i bože Himenu, zaštitnice djevica! Darujem vam svoje djevièanstvo i neka vam ga prinese moj voljeni kojeg ste mi ga davno za to odredili - Èuvši da je djevojka prizvala bogove momak se se još više ohrabri. Zavuèe ruke ispod njene haljine i povuèe

je prema gore kako bi je svukao preko glave, ali mu nije išlo za rukom. Kad djevojka shvati njegovu namjeru, s osmijehom mu pokaže da haljinu povuèe prema dolje. Momak tako uèini i prevuèe je preko kukova. Ugledavši ljepotu nagog tijela sav zbunjen zastane. Na ponovljeni djevojèin znak on povuèe haljinu još više i tako je posve obnaži.Njegova voljena je prvi put pred njim bila naga, u svoj svojoj ljepoti. A onda se sjeti pa i on sa sebe odbaci haljetak. Prizvavši boga Herakla, nadvi se nad djevojkom i oboje se prepuste užitku kakav zaslužuju oni koji se dugo i nježno vole, kakvi su bili ovo dvoje.U tiho blago predveèerje gaj je odjekivao cvrkutom ptica. Posljednje sunèeve zrake su se jedva probijale kroz gusto drveæe. Sve je izgledalo lijepo. Dvoje zaljubljenih su bili puni sreæe i zadovoljstva. On joj je nježno prolazio prstima kroz kosu, onda bi je uhvatio za vrh uha, i tako se igrao, kako to èini momak s djevojkom koju neizmjerno voli. Puna sreæe, Filomela se javi:- Nešto æu ti, Efijalte, priznati. Nakon što si mi uz pomoæ boga Himena, Herakla i Afrodite oduzeo èednost, osjeæam se neobièno, èak uzvišeno. Ne znam kako da ti to objasnim. Možeš li to razumjeti?- Mogu, ali ti moram reæi da je meni nakon svega sada žao! - uzvrati Efijalt.- Što ti je žao, Efijalte? - trgne se djevojka i unese mu se u lice.- Žao mi je da nas boginja nije ranije navratila da se predamo jedno drugome i da uživamo u slasti naše ljubavi. - Na ove rijeèi Filomela se osmijehne a onda uzvrati:- Nemoj da ti je žao, Efijalte, jer to nije o nama ovisilo. Za sve se bogovi brinu i oni odreðuju kad se što treba dogoditi.- Reci mi, Filomela, bojiš li se posljedica? Što ako poneseš moje dijete? Znaš što to znaèi! - zabrinuto æe Efijalt.- Na to neæu misliti. Veæ sam ti rekla da mije sada svejedno ma što se dogodilo. Ako bi baš do toga došlo, to bi me još više usreæilo i nikome živom ne bih rekla istinu, pa makar bilo onako kao na Naksosu - s omijehom æe Filomela podsjeæajuæi momka na njihovu prièu od juèer. Efijalt se nasmije i zagrli voljenu, sretan više nego ikada i tiho joj šapne:- Ne brini se, mila! Ma što se dogodilo, znaj da sam uvijek s tobom u mislima. Ni naša zaštitnica Afrodita ne bi dopustila da doživiš neugodnosti zbog ovoga što smo danas doživjeli jer nas je upravo ona na ovo navela. - Još su neko vrijeme èavrljali, a onda se Efijalt sjeti:- Èula si o èemu se danas govorilo na Skupštini?- Jesam!- A èula si za kada je zakazan polazak?- Da! Ostaju nam još tri dana. Viðat æemo se svaki dan, zarne?- Svakako! Èula si daje zakazana oproštajna zabava?- Jesam. Ja ne bih to nazvala zabavom, jer kako može biti zabava ako se ljudi rastaju zauvijek. Nije li tako?- ozbiljno æe Filomela.- Imaš pravo! - uzvrati Efijalt i nastavi: - Uostalom, mi se rastajemo na kratko vrijeme. Veæ sam ti rekao kad æu doæi po tebe i od tada æeš stalno biti kraj mene, zauvijek!- Da, Efijalte, da! - veselo æe djevojka kojoj su godile ovakve rijeèi jer je bila svjesna da æe s njima živjeti od dana kada ga isprati dok ga ponovo ne ugleda.

Dvoje zaljubljenih je ostalo još neko vrijeme a onda se dignu i zapute se dolje prema hramu, gdje ih je èekala robinja. Tu se rastanu, i tek kad su ove daleko odmakle, Efijalt poðe istim putem, obuzet mislima što je danas doživio sa svojom voljenom.11Za veèeras je zakazana oproštajna zabava. Kako je za to bio poseban povod, nije nitko htio izostati. Trg je bio krcat. Uprava grada se pobrinula da to bude nezaboravno za sve. Na ražnjevima se okretalo na desetine volova, janjadi, jariæa. Uokolo su bili postavljeni stolovi krcati jela i piæa. Na svakom koraku bile su amfore s vinom iz kojih se crpilo i pilo koliko je tko htio. Sviraèi i pjevaèi su neumorno uveseljavali i zabavljali graðane. Sve je odjekivalo od pjesme i veselja. Svatko je bio sa svojim društvom. Stariji su sjedili za stolovima i ispijali vrèeve slatkog vina. Mladi su bili pored igraèa i sviraèa, a djeca su izmeðu njih trèkarala uživajuæi na svoj naèin.Mlade djevojke su bile u pratnji svojih ukuæana i robinja. Ove su uvijek izlazile na ruku svojim mezimicama pa su im i veèeras omoguæile da se sastanu sa svojim momcima ili da upoznaju onoga koji im se od ranije dopadao. Kada je zabava uzela maha, svaki od momaka i djevojaka koristili su se prilikom da naðu jedno drugo i sakriju se na skrovitom mjestu pa da uživaju u samoæi.Iz Filomeline su kuæe takoðer svi bili na trgu. Filomela je izišla s majkom i malom sestricom u pratnji dvije robinje, dok joj je otac bio sa svojim društvom. Filomela je na trgu našla svoje brojne roðake pa se Filomelina majka brzo pridružila svome društvu, a Filomela svojim vršnjakinjama. Jedni su htjeli da gledaju glumce, drugi da èuju svirku, a treæi su bili uz krcate stolove.Uz Efijalta je bio Foronej i još nekoliko prijatelja, od kojih su trojica takoðer napuštala grad. Veselo su æaskali, ali se s vremenom društvo sve više osipalo jer je svaki od momaka odlazio potražiti svoju draganu. A onda, kada je ocijenio da je vrijeme, i Efijalt poðe. S Foronejem je krenuo niz trg, gdje naiðu na skupinu djevojaka, meðu kojima je bila i Filomela. Nijedno od njih nije dalo naslutiti što su jedno drugome. Efijalt mirno proðe mimo Filomele, ali je znala kamo se zaputio. Za malo i ona iskoristi priliku pa se neprimjetno iskrade i poðe prema zdencu, gdje su dogovorili sastanak.Veselje se produljilo cijelu noæ. Oni najuporniji doèekali su zoru. Pošli su doma tek kad su se pojavili prvi sunèevi zraci. Iako su Parani imali puno svetkovina posveæenih ovom ili onom bogu, kojom prilikom su se zabavljali i veselili, ova veèeras je bila posebna jer je bila oproštajna. Zato se svatko veselio i zabavljao kako je tko znao i umio, a da nije nitko nikome zamjerio ako se nešto vidjelo što se inaèe skrivalo.Ostao je još jedan dan do polaska onih koji su morali napustiti rodni grad i poæi u tuðinu. Veæ od ranog jutra poèelo se s ukrcavanjem posljednjih stvari kako bi bilo sve spremno za sutrašnje isplovljenje. Svatko je znao kojoj laði pripada pa je u nju unosio ono što je ostalo za posljednji ukrcaj. Službenici su pazili da se laðe prekomjerno ne opterete. Drugi su opominjali da se ne zaboravi ovo ili ono. Na sve strane se vikalo i požurivalo. Nitko ni u èemu nije htio zaostati.Negdje oko podne zaèuju se povici da su sveæenici sa svetog ognjišta iz Hestijinog hrama ponijeli ugarak prema laðama. Kad se sveèana povorka pojavila u luci, pred zapovjednièkom laðom ih je doèekao Likurg, kojem je gradska uprava povjerila zapovjedništvo nad iseljenicima. Ovaj je dostojanstveno preuzeo ugarak da bi ga unio u zapovjednièku laðu. S ovim ugar- kom trebalo je potpaliti vatru u novim domovima kada stignu na odredište. Na taj naèin se stvarala trajna veza s rodnim gradom.

Kad se s ovim završilo, najaviše povorku koja je nosila drugu veliku svetinju što æe je iseljenici ponijeti u novu domovinu. Bio je to drveni kip boga Posejdona, zaštitnika grada Pa- rosa i èitavog otoka. Iseljenici æe ga ponijeti da ih štiti tijekom putovanja, a kada naðu novu domovinu i kad sagrade novi grad i u njemu hram, da ga smjeste unutra. Bit æe im ono što je u njihovom rodnom gradu veliki kip ovog boga, koji je star koliko i njihov grad.Sve se sveèano obavljalo. Likurg je s najveæim štovanjem preuzeo i ovu svetinju i unio je u laðu. Iza toga slijedilo je još nekoliko obreda koje su nalagali starinski obièaji. Do predveèerja sve je bilo završeno. Onda su gradski službenici, na èelu s predsjednikom Vijeæa, izvršili posljednji pregled svega što je utovareno kao i spremnost laða. Našavši sve u redu, zakljuèe da sa sutrašnjom zorom može otpoèeti s ukrcavanjem putnika. Svi su bili zadovoljni što je sve obavljeno onako kako je bilo predviðeno. Slijedila je posljednja noæ pred polazak i svi oni koji su sutradan trebali isploviti željeli su ovu noæ provesti u krugu svojih bližnjih. Bili su svjesni da se sutrašnjim danom vjerojatno zauvijek rastaju.I Efijalt je ukrcao sve svoje stvari. U tome su mu pomagali roðaci i prijatelji. Otac je bio najuzbuðeniji. Stalno je provjeravao je li odabrano i donijeto sve što je trebalo, koliko èega ima, davao je savjete i èinio sve drugo što èini otac koji otprema sina na daleki nepovratni put.12 Efijalt i Filomela su zakazali sastanak posljednji put pred sutrašnji polazak. Oboje su došli puno ranije nego je bilo dogovoreno. Našli su se na starom mjestu, u dubini Afroditina hrama, iza kipa. Filomela je ovoga puta bila drugaèije raspoložena nego je to bilo prilikom juèerašnjeg susreta. Kao daje istom sada spoznala da se najzad primakao tren kada jedno drugome mora reæi zbogom. Najednom je zaboravila sve ono što joj je Efijalt govorio, da se rastaju na neko vrijeme, da æe se vratiti po nju za godinu dana, i drugo. Kad je danas vidjela užurbano spremanje laða i njega kako ukrcava svoje stvari i sve ono što æe mu koristiti za podizanje novog doma, izgubila je svaku nadu u ponovni susret. Ušla je u hram jecajuæi pa ju je Efijalt èuo sa dna hrama. Skoèi s klupe i potrèi prema njoj. Kad mu je pala na grudi, zaplaèe još jaèe.- Stoje sad! Zar si zaboravila što smo se juèer dogovorili!- Ne, nisam! - jedva izgovori kroz plaè.- Hajde, obriši suze! Da èujem, vjeruješ li u moje obeæanje da æu doæi po tebe i da æemo vjeèno biti zajedno?- Vjerujem, Efijalte!- Onda nema razloga da plaèeš - nježno æe Efijalt, posadi je u krilo i poèe joj brisati suze.- Ne znam, kada sam danas vidjela kako nosiš one stvari, pomislih da to sve èiniš za neku drugu koja æe s tobom živjeti u novom domu, a mene æeš zaboraviti - pojada se djevojka.- Koješta! To èinim jer moram. Èula si daje vlast propisala što svatko mora ponijeti, a na koncu, to moram imati da bih opstao. Veæ smo govorili o tome. Prvo moram nešto steæi da bih mogao doæi po tebe. Zar si zaboravila što sam ti rekao?- Nisam zaboravila, ali sam tužna - uzvrati djevojka i nastavi: - Znaš, Efijalte, o èemu puno razmišljam! Bojim se da u tuðini ne naðeš kakvu drugu a mene zaboraviš. Eto èega se bojim! - ohrabri se djevojka da kaže baš ono što joj je na srcu.

- Kakvu drugu? - iznenaðeno æe Efijalt. - Znaš da idemo u divlju zemlju. Èula si gdje je Jadransko more i za tamošnje domoroce?- Èula sam, ali kažu da i tamo ima helenskih naseobina, a one æe vam biti bliže nego naš otok. Toga se bojim!- Baš si mala guska! Nitko živ još ne zna gdje æemo se zaustaviti i da li æemo uopæe sretno doploviti, a ti me veæ vidiš s nekom drugom - poèe je nježno ukoravati Efijalt, i nastavi: - Na koncu, sve kad bih se i našao u takvoj prilici, zar bih to uèinio!- A znaš èega se još bojim, Efijalte?- Èega?- znatiželjno èe momak.- Bojim se da se ne zbližiš s kakvom domorotkinjom. Jednom sam u kuæi èula kako prièaju da se svi Heleni, kad se naðu u tuðoj zemlji gdje nema naših djevojaka, pomiješaju sa domaæim djevojkama i zaborave tko su i odakle su. Eto to sam èula!- A znaš li kakve su te djevojke?- Pa djevojke, k'o djevojke. Èula sam da im je drugaèija odjeæa i da ne govore kao mi - objasni Filomela.- A nisi èula da su to divlja stvorenja, da žive u jazbinama i sa stokom, da jedu prijesno meso, da su napola goli, da zaudaraju i èak da jedu zarobljenike. Nisi to èula?- Pa èula sam, ali svejedno, opet se bojim. Obeæaj mi da neæeš naæi takvu curu! - uporno æe Filomela. Efijalt se na te rijeèi slatko nasmije, a onda ju poène strasno ljubiti, sad u lice, sad u vrat, onda u kosu, i sve tako. Dok je iznosila svoje jade i zabrinutost, izgledala mu je tako dražesna. Pun nježnosti i ljubavi stegne je još jaèe, onda je odmakne i prozbori:- Voljena Filomela! Zar bih mogao tvoje usne zamijeniti s nekim drugim! Zar da zaboravim ovu kosu, ruke, bedra, dojke i svu tvoju ljepotu koja me opaja! Zar da zaboravim tebe cijelu, moju ljubav, radost, sreæu, moj život! Brzo mi odgovori, zar zaista misliš da bih to mogao uèiniti? - Zadovoljna Filomela samo slegne ramenima a onda mu podmetne usne, a potom ga upita:- A što bi, Efijalte, uèinio kad zaista ne bi mogao doæi po mene i kad bi shvatio da me vjeèno gubiš i da ne mogu biti tvoja?- Tada bih umro - spremno odgovori Efijalt. - Tada bi moj život izgubio svaki smisao. Ne postoji biæe kojeg je veliki Zeus stvorio i koje hoda po zemlji koje bi te moglo zamijeniti. Kad bih shvatio da ne mogu doæi po tebe i da ne možeš biti moja, isti tren bi svoj život poklonio boginji Afroditi kao zalog moje velike ljubavi. Je li ti sada jasno kakvog momka imaš?- Moja sreæa je beskrajna a moje srce ispunjeno do dna tobom i tvojom ljubavi. Sto se tièe mene, ja sam ti veæ rekla kako æu se ponašati za tvoje odsutnosti. I ovoga puta ti se kunem velikim bogovima, a najviše mojom zaštitinicom Afroditom, da æu te vjerno i postojano èekati, ne samo jednu godinu, kako si mi obeæao, nego do kraja života. Do sada sam te nosila u mislima i u srcu, a od neki dan dio tebe nosim u svojoj utrobi. Mi smo jedno i zato prizivamo naše zaštitnike da bdiju nad nama i nad našom ljubavi za sve vrijeme dok budemo razdvojeni!- Mila Filomela! Znaš kako se osjeæam! U isto vrijeme sam najnesretniji i najsretniji èovjek na svijetu. Nesretan sam zato što me sudbina rastavlja od tebe, a sretan zato što te svim svojim biæem ljubim i što imam tvoju ljubav. Možeš li zamisliti moju sreæu! Govori li ti što moje srce, koje kuca i živi za tebe! Znaj da sam do groba tvoj i da

samo tebi pripadam! - Sa zanosom je govorio momak dok ju je gledao u oèi, sav opijen od velike ljubavi.- Voljeni moj! Moje srce je ispunjeno neizrecivom sreæom i do groba æu samo tebi pripadati. Ne znam odabrati prave rijeèi kojim bih ti opisala svoju ljubav koja me veže za tebe. Spremna sam sve uèiniti što misliš da je dobro za našu ljubav, Efi- jalte! Toliko te volim da bih radije istoga trena odabrala vjeèni san nego bih podnijela pomisao da te nikada više neæu vidjeti. Hoæeš li se, voljeni moj, vratiti i odvesti me da budemo vjeèno svoji? - suznih oèiju æe Filomela.- Ako u tim rijeèima ima i trun sumnje, ovog æu trena svoju dušu poslati mraènom Hadu da te na taj naèin uvjerim u ono za što živim. Kunem ti se Zeusom, Posej donom i drugim Olimpljanima da æu za godinu dana doæi po tebe i da æeš biti zauvijek moja! Primaš li moju zakletvu i vjeruješ li u moju veliku ljubav?- Vjerujem, Efijalte! I ja se tebi kunem èitavim Olimpom da æu te vjerno i u najveæoj ljubavi èekati ovu godinu dana koja æe nas razdvajati. Ljubim te, ljubim te, Efijalte! - kroz plaè uzvrati Filomela i padne mu na grudi.- Voljena moja! Mi živimo jedno za drugo i mi smo svoji. Naša ljubav je najveæa koju je Afrodita mogla podariti smrtnicima. Molimo bogove da bdiju nad nama i da brzo protekne ova godina dana pa da me sretno dovedu nazad i da te odvedeni. Do smrti samo tvoj! - završi Efijalt koji je i sam jedva zadržavao suze.- Efijalte! - trže se djevojka iz zagrljaja, i obrisavši suze nastavi: - Pogledaj što sam ti donijela! Ovo sam naruèila kod zlatara da ti poklonim za rastanak. Sagni se da ti stavim oko vrata!- Stoje to? - radoznalo æe Efijalt.- Ovu ploèicu sam dala skovati baš za tebe. Stavit æu ti je oko vrata da te stalno podsjeæa na mene. Pogledaj što ovdje piše! - Efijalt uzme ploèicu i poène èitati urezana slova: Ne zaboravi me, ljubi te Filomelal- Pa to je izvrsno! - uskliknu Efijalt.- Pogledaj drugu stranu! - uzvrati Filomela, zadovoljna što je ugodno iznenadila voljenog. Ovaj okrene ploèicu i proèita: Afrodita i Heraklo, èuvajte mog voljenog. Efijalt se zagleda u djevojèino lice a onda tiho prozbori:- Ti si božanska! Sami bogovi te nadahnjuju!- Sad da ti to stavim oko vrata - sa smiješkom æe Filomela, otkopèa lanèiæ i natkuèi se nad njim. Ovaj se pogne i namjesti vrat, i kad djevojka završi, umjesto odgovora strasno je obujmi i poljubi.- Èini mi se da nas bogovi istim nadahnjuju jer sam i ja, ne znajuæi za tvoj naum, nešto slièno tebi donio u želji da ti pred polazak poklonim ono što æe te takoðer stalno podsjeæati na mene kroz vrijeme dok budemo razdvojeni - reèe Efijalt i izvadi iz džepa lanèiæ na kojem je visio sjajni privjesak i poène objašnjavati:- Gledaj! Slièno je tvom daru. Kod mene je ploèica dvostruka. Ovdje pritisneš i ona se otvori, ponovo pritisneš i ona se sastavi. Nitko živ ne može nazrijeti kako se otvara, niti može proèitati rijeèi koje pripadaju samo tebi. Vodio sam raèuna da bez straha nosiš ove zapisane rijeèi - objasni Efijalt i pruži nakit djevojci. Ova znatiželjno primi ploèicu i uèini onako kako joj je ovaj pokazao. Pritisne siæušni trn i ploèica se otvori. Na jednoj strani njenog unutarnjeg dijela pisalo je: Filomeli, mojoj vjeènoj ljubavi, a na drugoj: Efijalt je tvoj.

- Nisi mogao ništa bolje smisliti! - uskliknu djevojka, a onda opet ponovi isto s ploèicom. Potom joj Efijalt zakopèa lanèiæ oko vrata, a onda ju strasno poljubi, veseli oboje što su osmislili iste darove.- Znaj, Efijalte, da æe mi ove rijeèi biti najveæa radost. Draže su mi to više što ih mogu nositi na srcu, a da nitko neæe naslutiti da su ovdje i da su od tebe.- Pazi, nemoj se sluèajno zaboraviti da pred drugima otvoriš. Kad bi to uèinila, naša tajna bi bila otkrivena i time bismo zauvijek izgubili jedno drugo. Samo ti znaš tajnu kako se otvara ploèica. Vidiš, po svemu izgleda kao obièan nakit. Tu je lik boginje Afrodite, a sa druge strane Heraklo, naši zaštitinici. Jesi li sve razumjela? - radosno Efijalt upita djevojku.- Bez brige! Dobro æu paziti. Mnogo si me usreæio, i od ovoga se neæu nikada odvajati - reèe Filomela spremajuæi nakit ispod haljine.- Dakle, došao je trenutak da se rastanemo! - reèe Efijalt uzevši je za ruku, ocijenivši da se primaklo vrijeme kada moraju poæi kuæi.- Efijalte! Da mi nisi uputio onakve divne rijeèi umirenja s izrazom svoje velike ljubavi, ne znam kako bih podnijela naš rastanak. Vratio si mi vjeru, i od sutra æe se moj život sastojati od brojenja dana i noæi kad æe doæi iduæe proljeæe koje æe mi te donijeti i da zauvijek ostanemo zajedno. Slušaj! Uvijek kad se na nebu pojavi pun mjesec, kakav je sada, gledaj ga kao što æu i ja. Imat æemo isti osjeæaj znajuæi da ga u isto vrijeme oboje gledamo, a tog trenutka æemo biti toliko udaljeni jedno od drugoga. To promatranje æe nas povezivati iako æemo tog trena biti beskrajno udaljeni. Hoæeš li to èiniti, Efijalte? - upita djevojka s oèima punima suza.- To je dobra zamisao! - uzvrati Efijalt, okreæuæi glavu na drugu stranu da bi sakrio lice jer mu se èinilo da æe svaki tren i njemu navrijeti suze. Kad djevojka to spazi, poèe još više plakati. Efijalt ju je tješio, jedva se suzdržavajuæi da i sam ne zaplaèe kao kiša. Dok ga je djevojka milovala po licu, on joj otvori srce:- Ne zamjeri mi što mi vidiš suze, nisam se mogao suzdržati. Tuga je jaèa od mene i pun sam bola. Ubija me pomisao da se rastajemo! Nije lijepo vidjeti momka da plaèe, ali što mogu!- Plaèi ljubavi, plaèi! I tvrdi bi kamen proplakao nad nama a kamoli naša napaæena srca. Poklonimo naše suze Afroditi koja bdije nad nama! Zavjetujmo se da æemo joj podiæi lijep žrtvenik kad jednog dana zasvagda postanemo svoji!- To æemo svakako uèiniti. Kad si malo prije spomenula puni mjesec, kad ga budeš gledala, budi sigurna da ga i ja tog trenutka gledam, pun suza i èežnje za tobom. Tad æu mu zavidjeti što te svojim blijedim zrakama miluje umjesto mene. Bit æe mi pusta želja da se na trenutak pretvorim u njih pa da te zagrlim kako sam to èinio dok smo se bezbrižno ovdje i gore u gaju sastajali u ove dvije godine. Hoæeš li se sjetiti ovih mojih rijeèi?- Hoæu, Efijalte, i znaj da æu tada izgarati za tobom i preko mjeseèevih zraka ti svaki put slati tisuæe toplih cjelova i svoje srce. Zbogom, ljubavi moja, ne zaboravi me, i znaj da te èekam! -jedva je govorila grcajuæi u suzama.- Zbogom, voljena Filomela! Vjeruj u moju ljubav! - uzvrati joj Efijalt. Filomela se istrgne iz zagrljaja i poleti prema izlazu. Efijalt je gledao za njom raširenih ruku kako ju je držao u zagrljaju, a onda nehotice uzvikne za njom:- Filomela! - Ona stane i okrene se. Efijalt potrèi prema njoj, a ona prema njemu i opet se bace jedno drugome u zagrljaj. Bili su nijemi, a onda se djevojka opet istrgne i

potrèi prema vratima. Tamo ju je veæ èekala robinja. Ugledavši ju svu uplakanu i sama zaplaèe, svjesna tuge svoje miljenice. Obje se brzo zapute niz puteljak, i kad je Efijalt stao na vrata hrama tražeæi je pogledom, djevojka je veæ bila zamakla. Osjeæao se tako nesretnim i praznim. Nije znao što èiniti. Htjede potrèati za njom, a onda se predomisli, sjedne na stubište hrama, sav slomljen i nesretan. Nije imao mira. Digne se i poðe prema gaju iznad hrama da još jednom baci pogled na mjesto gdje je toliko puta sjedio s njom i gdje je prije dva dana doživio najveæu sreæu. Kad je tamo stigao, poteknu mu suze, a onda se spusti do hrama i ponovo uðe unutra da i tu još jednom baci pogled na mjesto gdje je sve do malo prije s njom sjedio. Tu je stajao neko vrijeme, i tek kad se dobro smraèilo, iziðe i uputi se prema gradu, koji je tonuo u sumrak.13Osvanuo je dan polaska. Veæ od ranog jutra u gradu je bila velika živost. Svi su bili na nogama. Na sve se strane osjeæao miris žrtvovanog mesa koje su sveæenici prinosili bogovima da zaštite one koji toga dana napuštaju rodni grad. Pred glavnim hramom bilo je najživlje. Tu se odvijalo glavno bogoslužje. Žrtvovalo se dvanaest teladi u èast dvanaest olimpijskih bogova. Iza toga su slijedile žrtve u èast boga Posejdona. Prinesen mu je crni bik i konj. Sve žrtve su bile povoljne, što je ohrabrilo one koji danas napuštaju grad i kreæu u neizvjesnost.Kad se završilo sa žrtvama, narod je krenuo prema luci i laðama koje su spremno èekale na obali. Svatko je ispraæao svog miloga, sestra brata, otac sina, brat brata, roðak roðaka, susjed susjeda, prijatelj prijetelja. Nije nitko bio u gradu a da nije ovog trena bio u ovom mnoštvu. Ovo je za sve bio veliki i nezaboravan dan. Kad se mnoštvo slilo u luku, predsjednik Vijeæa se popne na luèki zid, odmota svitak i gromoglasno prvo prozove zapovjednike laða. Kako se koji odazivao, ulazio je u svoju laðu. Iza toga su prozvane posade, i kad su svi ušli, ovaj poène prozivati jednog po jednog graðanina koji je bio na popisu za iseljenje. Kako je koji bio prozvan, upuæivao se u naznaèenu mu laðu, uz posljednji zagrljaj i pozdrav sa svojim najbližim koji su iza njih ostajali.Efijalt je bio odreðen na zapovjednièku laðu. Oprostivši se od svojih roditelja i rodbine poðe prema laði. Dok je koraèao, u mnoštvu je pogledom tražio Filomelu. Primijetio ju je kako stoji uza svjetionik. Ugledao je podignutu ruku koju je prepoznao meðu tolikim koji su mahali, dozivali i plakali.Kada su se svi ukrcali, predsjednik Vijeæa dadne znak za polazak. Istog trena zaèuju se prodorni zvuèi rogova izmiješani s jecajima onih koji su ostali i onih koji su odlazili. Iseljenici su mahali s paluba, a oni odozdol uzvraæali. Filomela je dugo pogledom tražila Efijalta, i premda joj je rukama davao znakove, nije ga uspjela vidjeti. Tek kad se laða otisnula i kad se okreæuæi približila svjetioniku gdje je stajala, zapazi ga i istog trena podigne obje ruke prema njemu. On joj je uzvraæao. Laðe su sve više odmicale i malo po malo gubile se u daljini. Onima koji su bili na laðama rodni grad je postajao sve manji dok ga na koncu nisu izgubili iz vida, a malo zatim i otok.Na èelu je jedrila zapovjednièka laða, a iza nje su plovile ostale, njih šest. Ostavivši iza sebe Paros sad su plovili uza samu obalu otoka Sifnosa, pa Kimolosa i Paliaigosa, a onda im se ukaže otok Melos. Kad su njega zaobišli, uplove na puèinu koja se sterala sve do južnih rtova Peloponeza. Dan je kao i obièno bio vedar i topao, ali je puhao lagani povjetarac pa je bilo ugodno. Dok su jedni putnici bili zaokupljeni sreðivanjem i razmještanjem stvari koje su smjestili na palube i u utrobe laða, drugi su lijeno drijemali,

a treæi razgovarali. Neki su se naslonili na ogradu palube i zurili u daljinu gdje je ostao njihov grad.Na zapovjednièkoj laði su sve odreda bili birani momci. Isti sluèaj je bio i s drugom laðom koja je plovila iza njih. Oni su predstavljali zaštitu iseljenika u sluèaju opasnosti. Momci s njih su bili ponosni time, kao i Efijalt koji je odranije u svome gradu uživao ugled zbog svoje snage i neustrašivosti. Upravo kad su prošli otok Melos, zapovjednik ih pozove na zbor, i kad su se ovi okupili, poène im besjediti i davati korisne upute, upozoravajuæi ih na opasnosti na koje æe nailaziti na ovom dugom i neizvjesnom putu. Posebno je istaknuo da æe upravo od njih, mladih ljudi, zavisiti uspjeh i sudbina svih koji plove i traže novi dom. Nakon toga prišlo se ustrojstvu odjeljenja i imenovanju njihovih zapovjednika. I Efijalt je bio meðu njima pa je tako postao èlanom vrhovnog zapovjednièkog stožera, kojem je na èelu stajao strateg Likurg.Za veæinu iseljenika koji su plovili ovo je bilo prvo putovanje izvan otoka. Neki od njih su posjeæivali tek susjedne otoke, dok ih je mali broj bio u kopnenoj Grèkoj, a rijetki izvan grèkoga svijeta. Ni zapovjednik Likurg nije bio dalje od Pireja i Korinta, pa je zapravo za sve njih ovo bio put u nepoznato, iako su se tek odmakli od rodnog otoka. Ukoliko su neki i plovili dalje, nikoga od njih poslovi nisu vodili ovamo prema zapadu, a pogotovo gore na sjeverozapad, u pravcu Jadranskog mora, kamo su sada jedrili.Kad su ugledali obrise Maleaskog rta i otoka Kitire, koji leži južno od Lakonskog zaljeva, sunce se veæ podosta približilo zapadu. Prošavši Maleaski rt kormilar zapovjednièke laðe usmjeri prema Onugnatskom rtu, koji je zatvarao Boiaisku uvalu. Kad su se približili obali, plovili su usporeno sve dok nisu naišli na malu uvalu uvuèenu duboko u kopno koja je mogla primiti sve laðe. Odluèeno je da se tu zanoæi. Kad su bacili sidra, izvidnica sa zapovjednièke laðe je pošla na obalu da odabere mjesto za logorovanje. Iskrcavanje se odvijalo mirno, bez gužve, na naèin kako im se ranije objasnilo.Iznosile su se najpotrebnije stvari za spavanje. Posebna skupina ljudi sa svake laðe odvojila se odmah za pripremu veèere, svaka za svoju laðu. Sve je teklo u najboljem redu iako je svima ovo bilo prvo iskušenje u ovakvom životu. Iseljenim Paranima ovo je bila prva noæ izvan njihovih domova, prva noæ koju æe provesti pod otvorenim nebom. Zbog toga su se svi, posebno žene i djeca, neobièno osjeæali.Veèera je prošla u najboljem redu. Svaka laða je odredila stražu na naèin kako se to èini. Nakon toga su dugo sjedili uz vatru, a onda, veæ kako se tko osjeæao, smještao se u svoj ležaj i tiho je tonuo u san. Kad su se i posljednji putnici povukli, ostala je samo prva smjena straže, koja je bdjela nad svojim sugraðanima. Za malo vremena sve je zamrlo i logor je utonuo u potpunu tišinu. Samo su se èuli koraci onih koji su stražarali obilazeæi uokolo kako bi na vrijeme uoèili ono što bi poremetilo san nesretnih beskuænika.Sutradan nakon doruèka poèelo se s ukrcavanjem u miru i redu, kako su se i iskrcali. Kad se sa svim završilo, sa zapovjednièke laðe se zaèuje muklo udaranje bubnja, a onda plju- snuše vesla i za tren se opet laðe naðu u dugom nizu. Nakon što su izišli iz zavjetrine, razapnu jedra i za tren ih nabrekne povjetarac pa još brže zaplove preko Lakonskog zaljeva. S lijeve strane im je ostao otok Kitira i oni usmjere u pravcu rta Tenar, koji je bio izdanak spartanske planine Tajget. Dok su plovili mimo, Likurg je objašnjavao svojim momcima važnost ovog rta, spomenuvši im da se tu od starine nalazi sabirna postaja helenskih plaæenika, koji su odavde polazili na bojna polja širom svijeta za one tko im plati. Dok je zapovjednik objašnjavao, momci su ga pažljivo slušali. Zatim jedan od njih

upita je li ono planina Tajget, pokazavši rukom u pravcu modrih vrhova koji su se nazirali u daljini.- Da, upravo je ono Tajget - potvrdi Likurg i nastavi - vjerojatno svi znate po èemu je poznata?- Da! - uglas odgovori njih nekoliko, a onda onaj koji je strategu bio najbliži požuri objasniti:- Tamo Spartanci izlažu novoroðenèad za koju zakljuèe da su kržljava, jer oni su ratnièki narod pa ostavljaju samo zdravu i naprednu djecu!- Upravo tako! - odgovori Likurg gledajuæi u daleku planinu o kojoj su svi toliko toga do sada èuli. Još su dugo razgovarali dok su laðe lagano plovile dalje, a onda od Tenarskog rta usmjere više u pravcu sjeverozapada. Sad su presijecali Me- senski zaljev i pravac im je bio Akritaski rt, kojim se završavaoMesenski poluotok. Od vremena do vremena Likurg je pogledao zemljovid s ucrtanim plovnim pravcima, nazivima obala, otoèiæa, naselja, planinskih vrhova i rijeka, te je u svako doba znao kojim predjelom plove. Iskusni kormilar se vješto snalazio i usmjeravao laðu u onom pravcu koji ih je vodio ka željenom cilju.Kad su se našli na sredini Mesenskog zaljeva, nesta vjetra pa se jedra opustiše i laðe su se jedva pomicale. Iako je to potrajalo, Likurg nije izdavao naredbu da se prijeðe na vesla pa su laðe miljele po mirnoj puèini. Mimo njih je veæ prošlo nekoliko laða, èija je posada s pozornošæu promatrala red od sedam njihovih laða koje su plovile u savršenom nizu jedna iza druge. Ugledavši žene i djecu, zakljuèe da se vjerojatno radi o seobi.Zbog slabog vjetra sporo su napredovali. Kad su doplovili do otoèiæa Teganusa, bilo je davno prošlo podne, a onda odatle zaplove preko tjesnaca koji je razdvajao male otoke Oinusai i Nesos. Prošavši mimo mjestanca Metone zaplove prema Pi- losu, gdje se nalazila lijepa i sugurna uvala u kojoj se moglo ukotviti i prenoæiti. Dok su se približavali obali, Likurg je opet želio iskoristiti priliku da svojim momcima objasni:- Zna li netko od vas po èemu je poznata ova uvala u koju ulazimo?- Pilos, Pilos! - poèeše uzvikivati okupljeni momci, a onda Efijalt požuri da objasni: - Tu su se Atenjani borili protiv Spartanaca u nedavnom ratu!- Da, tako je, i dalje? - priupita Likurg. Ovaj nije znao ništa više, a onda strateg pogleda ostale oèekujuæi da neki od njih kaže što treba, ali su svi šutjeli. Onda Likurg poène tumaèiti:- Upravo onako kako je spomenuo Efijalt. To je bilo u onom pogubnom i nesretnom ratu koji se završio prije dvadesetak godina, u kojem je sudjelovao i naš grad. Mi smo se borili na strani Atene protiv Sparte. Dakle, ovdje je došlo do onog glasovitog pomorsko-kopnenog boja kad su Atenjani na èelu sa Demostenom zauzeli ovu uvalu, to jest Pilos. Kad su Spartanci za to saznali, prebace ovamo velike snage i zauzmu ovaj otoèiæ pored kojeg smo sada prošli, a s kopna navale na logor Atenjana. Ali u meðuvremenu ovima neoèekivano pristignu nove snage koje s morske strane opkole Spartance, a De- mosten navali s obale i zarobe mnoge od njih. Taj dogaðaj je uveliko izmijenio tijek rata, nakon èega je sklopljen takozvani Nikijin mir. Eto vidite, to se odigralo upravo ovdje, u ovom zaljevu i na onom otoèiæu - objašnjavao je Likurg.- A kako to da je naš otok sudjelovao u tom ratu? - priupita jedan od momaka.- Pa èuli ste da je nekoæ najveæa pomorska sila bila Atena, koja je nakon ratova s Perzijancima stvorila takozvani Delski savez, u koji su ušli brojni helenski gradovi, meðu kojima je bio i naš grad. Kad je izbio rat izmeðu Sparte i Atene, u njega su bili uvuèeni i

njihovi saveznici. Mi smo bili na strani Atene, zato je i naš grad sudjelovao u brojnim pomorskim bojevima dok nismo nastradali u jednom od spartanskih protunapada, kojom prilikom nam je grad doživio razaranje. To nije bilo tako davno jer sam i ja, kao dvadesetogodišnjak, sudjelovao u tom ratu, kao i vaši oèevi.Momci su s velikom pažnjom slušali svog voðu i promatrali okoliš koji je bio poprište krvavih borbi, prenoseæi se sa zanosom u to vrijeme. Nisu ni primijetili da su doplovili do same obale, a onda se raziðu kako bi se latili poslova oko pristajanja.Iseljenicima je i druga noæ po napuštanju rodnog grada prošla mirno. Sutradan u zoru kad je bilo sve spremno za ukrcavanje, Likurg ih obavijesti da je za današnji dan predviðena plovidba do blizine utoka rijeke Alfeosa. Tu bi negdje prenoæili, a sljedeæi dan bi odabrano izaslanstvo otišlo u Zeusovo svetište u Olimpiju da prinesu žrtvu u tamošnjem njegovom hramu i da zatraže od Boga pomoæ i zaštitu za dalji put. Kad su ovi saslušali, poènu se ukrcavati, a onda laðe usmjere na sjever, ne udaljavajuæi se previše od obale.Kad su doplovili do Egileona, ukaže im se Arkadsko goije. Potom se približe trifilijskoj obali. Bili su blizu današnjeg cilja. Nije prošlo dugo, osmatraè javi daje na vidiku ušæe olimpijske rijeke. Likurg je naredio da se uspori plovidba i da se pronaðe zgodno mjesto za pristajanje. Kad je to uèinjeno, poèelo se s pripremom za iskrcavanje. Sada je išlo mnogo lakše i brže jer su se u tome dobro uvježbali. Svatko je znao svoj posao i što slijedi kojim redom. Nakon obavljene veèere Likurg je pozvao zapovjednike laða da izvijeste o stanju na svojim laðama. Ovi su mogli reæi sve najbolje, i zamalo logor je utonuo u san.Sutradan Likurg je sazvao zbor kojem su prisustvovali svi odrasli muškarci. Nakon pretresanja manje važnih pitanja odreðeno je izaslanstvo koje treba poæi u Olimpiju. Pored sveæenika odreðena su još osmorica ljudi, meðu kojima je bio i Tijest, sin Gelonov, dobro poznat svima jer je prije osam godina na Olimpijskim igrama, odnio sjajnu pobjedu u pješaèkim utrkama i tako proslavio svoj grad.Na putu za svetište sretali su brojne putnike, od kojih su se jedni vraæali iz Olimpije, a drugi su tamo išli. S obzirom na to da je to bilo svetište svih Grka posveæeno vrhovnom bogu Zeusu, uvijek je bilo puno posjetitelja. Osim izaslanstava tu je uvijek bilo mladiæa sa raznih strana Grèke koji su vježbali na igralištima pod nadzorom uèitelja tjelovježbi i borilaèkih vještina pripremajuæi se za naredne Olimpijske igre.Kad su stigli u sveti prostor, izaslanici se upute prema Zeu- sovom hramu da bi na velikom žrtveniku Bogu prinijeli žrtve. Nakon što su objasnili tko su, što su i kamo su pošli, hramov- na služba im je u svemu dala prednost u odnosu na ostala izaslanstva koja su bila ispred njih.Žrtve su i ovaj put bile povoljne. Zadovoljni Parani odluèe iskoristiti boravak da bolje razgledaju svetište. Tijest, koji je svojevremeno ovdje proveo devet mjeseci uvježbavajuæi se za natjecanje, poznavao je dobro Olimpiju pa je rado poveo drugove da im pokaže njene znamenitosti.- Prvo pogledajmo Zeusov hram! Ja æu vam prenijeti ono što sam i sam èuo kada sam boravio ovdje. Dakle, ovaj hram je sagraðen u spomen glasovite utrke koja se održala izmeðu Pelopsa i Ojnomaha, radi lijepe Hipodameje.Èuli ste za Ojnomaha. Bio je kralj Elide, kojem je prijestolnica bila upravo ovdje, u nedalekom gradu Pisi. Proroèište mu je predskazalo da æe poginuti od ruke svoga zeta i zbog toga, kad mu je kæerka dorasla za udaju, odbijao je sve prosce i nije ju htio nikome

dati. To je izazvalo negodovanje èitave Grèke. Najzad, pod pritiskom, oglasi da æe mu zet biti onaj junak koji ga pobijedi na kolskim utrkama. Kako je ovaj u tome bio nepobjediv, jer je imao brze konje, koje mu je svojevremeno podario sam bog Ares, nadao se da æe poubijati sve prosce. Bio je, naime, dogovor da pobijeðeni mora poginuti. Na taj naèin je veæ bio smaknuo trinaestoricu prosaca. A onda se pojavi mladi Pelops, koji je riješio da po svaku cijenu za ženu dobije mladu i lijepu Hipodameju.Da bi u tome uspio, pomoli se bogu Posejdonu i zamoli ga za pomoæ. Bog jedva doèeka da se osveti Ojnomahu zbog pokolja nevinih junaka. Zato udesi da Pelops podmiti Ojnomaho- va vozaèa Mirtila. Ovaj na osovinama koèija svog gospodara izvuèe drvene klinove a umjesto njih stavi voštane. Kad je otpoèela trka, Ojnomah, ne sluteæi ništa, potjera božanske konje, ali u najveæoj brzini ispadnu mu kotaèi, kola se raspadnu a on pogine. Tako je Pelops pobijedio, oženio Hipodameju, a kao zahvalnicu za tu pobjedu podigao je ovaj hram. Na spomen toga dvoboja ovdje se i dan danas održavaju natjecanja, ne samo u utrci nego i drugim vještinama. A sada uðimo u hram da vidite znameniti kip velikog Zeusa! - završi Tijest i povede svoje drugove unutra.Kad su ušli, poènu razgledati velièanstvenu unutrašnjost svetišta. Onda zastanu ispred golemog božjeg kipa koji se uzdizao u dnu hrama.- Evo, to je kip kojeg je izradio slavni kipar Fidija! - objasni Tijest.- Je li to onaj isti koji je ukrasio atensku Akropolu kipom boginje Atene? - priupita jedan od drugova, ne skidajuæi oèi s velikog kipa koji se presijavao u zlatu i bjelokosti.- Da, upravo on! - uzvrati Tijest, ponosan što može objasniti svojim drugovima ono što ih zanima.- Isprièat æu vam nešto o njemu što sam i ja od drugih èuo kad sam ovdje boravio. Dakle, prièa se da je neki filozof, zaboravio sam mu ime, došao u Olimpiju vidjeti ovaj Fidijin kip o èijoj se ljepoti govorilo kao o nekom èudu. Nakon što ga je vidio, izjavio je: "Oèekivao sam da æu vidjeti vrsno umjetnièko djelo, meðutim vidio sam i više nego sam oèekivao". A kad ga je vidio slavni atenski povjesnièar Herodot, rekao je: "Kad bi Bog sišao s neba i pokazao se ljudima, sigurno bi ovakav bio". Ima još puno prièa o ovom kipu, pa tako: koliko je utrošeno zlata i bjelokosti, što se dešavalo dok gaje Fidija oblikovao itd.Kad su izišli iz hrama Tijest ih povede na stadion da im pokaže gdje je prije osam godina odnio pobjedu u trèanju. Potom poðu u sveti gaj, gdje se nalazio veliki Zeusov žrtvenik, a onda u svetište Pelopion, zatim u Metron. Svuda je objašnjavao što je što. Na koncu iziðu na svetu cestu, uz koju su stajali poredani kipovi svih dosadašnjih pobjednika na olimpijskim natjecanjima. Na upit drugova gdje je njegov kip, dovede ih do njega i pokaže im ga. Ovi mu znatiželjno priðu, ugledaju natpis uklesan na podnožju ijedan od njih poène èitati: Tijest, sin Gelona iz Parosa, pobjednik svih Helena u pješaèkim utrkama na XCV. olimpijadi. Zatim mu priðu, da mu opet, nakon toliko godina, ponovo èestitaju, jer su se osjeæali ponosni što je njihov drug ovjekovjeèio uspjeh njihova grada. Skromni Tijest im je ponavljao da je to bilo davno i da treba zahvaliti nekom bogu koji mu je podario tu pobjedu.Iza toga obišli su još nekoliko znamenitosti, a onda ih Tijest povede da razgledaju riznice koje su se nizale jedna do druge na prostoru od vodoskoka do stadiona. Vraæajuæi se Tijest ih upita:- Sto mislite, od èega su napravljeni svi ovi spomenici, ovi hramovi i sve ostalo?- Pa od kamena - odgovoriše svi u jedan glas.

- U pravu ste, od kamena, ali našeg. To je naš mramor, sa Parosa! - objasni im ovaj.- Imaš pravo! - uzviknuše ostali - sad smo se sjetili. Upravo je nedavno s otoka isplovila jedna laða krcata najboljim mramorom za Zeusovu svetinju u Olimpiji.- Kažu daje slavni Fidija radio svoja djela samo u našem mramoru - prisjeti se sveæenik.- I ne samo on - doda Tijest - to su èinili i drugi veliki umjetnici. Sjeæam se da su naši govorili da su neki od njih dolazili na naš otok i gore u kamenolomu sami oznaèavali gro- made koje su im robovi vadili.Kad su ocijenili da je vrijeme za povratak, ubrzaju korake i upute se prema obali, gdje su ih èekali ostali. Po dolasku izvijeste zapovjednika da su obavili zadatak i da su žrtve bile povoljne. To je sve obradovalo, sretni da je i ovaj put veliki Zeus s njima. Iza toga poènu s ukrcavanjem, i za malo laðe zaplove dalje.14Dani su prolazili i iseljenici su sve više odmicali prema sjeveru. Prva iskušenja su bila iza njih i sada je bilo svima obiènije. Veæ su se navikli na ovakav život. Voði puta je bilo jasno da se ne može slijediti zacrtani ritam plovidbe jer su se svaki dan javljali nepredvidivi dogaðaji koji su usporavali kretanje. Najviše poteškoæa je bilo s djecom, ženama i starijim osobama. Neki su veæ bili polubolesni pa se strepilo da ne izbije kakva zaraza. Poduzimane su posebne mjere oko održavanja èistoæe. Izdvajani su oni koji su se slabo osjeæali. Svaki put kad bi negdje pristali pokušavali su pronaæi svježu hranu, voæe i povræe. U nekim mjestima mjesni stanovnici su im sami donosili svježe namirnice i druge potrepštine kad su saznali tko su, odakle su i kakva im je huda sudbina.Raspoloženje putnika se iz dana u dan mijenjalo. Na to su utjecale mnoge stvari, pa i vrijeme. Neki su se osjeæali potišteno, drugi su proklinjali svoju sudbinu, a treæi su bili posve opušteni i govorili da im je svejedno za sve. Mnogima je najviše smetala nepodnošljva vruæina i skuèenost prostora. Veæina ih se najgore osjeæala u vrijeme podneva, kad je sunce najviše pržilo. Zbog takvog raspoloženja ponekad su se dogaðali zabrinjavajuæi sluèajevi. Dok su plovili pokraj otoka Zakintosa, jedna se žena s pete laðe bacila u more. Posada ju je spasila u posljednji tren. Sliènih dogaðanja bilo je sve više. Najgore je bilo sa ženama. Bilo je sluèajeva da su se ujutro pri ukrcavanju neke odbijale vratiti na laðu. Dva puta se dogodilo da su neke bježale pa su ih morali dugo tražiti.Zbog velike vruæine pilo se mnogo vode pa su se sve èešæe morali zaustavljati da potraže izvore i napune amfore i mje- šine. Te i sliène tegobe mladi su podnosili mnogo lakše. Na zapovjednièkoj laði, na kojoj se nalazio i Efijalt, stanje je bilo najbolje. Odnosi su bili prijateljski pa se Efijalt zbližio i s onima koje je do tada poznavao tek po viðenju i imenu. Za razliku od ostalih momaka koji su se rado šalili i zabavljali, Efijalt je bio povuèen i èinilo mu se da ga od svega toga ništa ne zanima. Tek bi se ponekad ukljuèio u živost, više preko volje, kad bi ga ostali na to natjerali. Njegova odsutnost i povuèenost svima je pala u oèi. Uoèili su da se njihov suputnik izdvaja i da se rado prepušta samoæi. Cesto su ga mogli vidjeti kako sate i sate zuri u pravcu odkud su se sve više udaljavali. Megakle i Alki- noj, s kojima se Efijalt najviše sprijateljio, znali su ga ponekad upitati zašto je tužan i zašto se izdvaja. Neki od putnika su pomišljali da je posrijedi bolest. Efijalt, meðutim, nije nikome govorio što je na stvari. U trenucima kad je bio najpotišteniji i sam je osjeæao potrebu da se nekome povjeri, da mu isprièa za svoju nesretnu ljubav i o tome razgovara. Vjerovao je da bi mu tada bilo lakše, ali to nije mogao uèiniti.

Koji put bi ga prijatelji u šali zadirkivali da nije možda u pitanju kakva ljepotica. On bi se na to blago osmjehnuo, misleæi pri tome kako pogaðaju, premda je bio uvjeren da nijedan od njih nije mogao ni pomisliti daje ta ljepotica upravo njegova Filomela. Bilo mu je još teže kada je slušao razgovore svojih vršnjaka koji su jedan drugome otvoreno prièali o svojim ljubavima, zadirkivanjem, smijehom i šalom. Nakon toga bi shvatio daje njegova ljubav drugaèija, ozbiljnija i mnogo dublja. Po njihovu držanju zakljuèio je da nijedan od njih ne voli onoliko koliko on. To gaje èinilo ponosnim, jer je bio svjestan da voli i ljubi isto onoliko koliko je on voljen i ljubljen.Njegovu povuèenost i sjetu uoèio je i zapovjednik Likurg. Zapazio je i to: kad god je povjeravao odgovorne zadatke, Efijalt je u svemu bio najbrži, najpouzdaniji i najsavjesniji pa je zakljuèio da je veoma vrijedan momak.15Zbog nevremena koje ih je zadesilo kod rta Kefalonije putnici su se morali zadržati u jednoj tamošnjoj uvali nekoliko dana. Kad se more smirilo, nastavili su plovidbu i tako su došli do obala otoka Itake. I ovoga puta Likurg je iskoristio priliku da posadi skrene pozornost na znamenitosti koje se vežu za otok uz koji su upravo plovili.- Zna li netko od vas koji je ovo otok? - priupita Likurg okupljene momke, pokazujuæi rukom na njega. Na postavljeno pitanje nitko ne odgovori, premda su pretpostavljali daje rijeè o nekom poznatom èim im je zapovjednik skrenuo pozornost na njega.- Pa zar nitko ne zna? - tobože æe s èuðenjem Likurg. Neki od njih bi možda nešto i rekao, ali se bojao da grubo ne pogriješi, kako se veæ dogodilo nekoliko puta kad ih je ovaj pitao o sliènim stvarima.- Èuli ste za Odisejevu domovinu, zar ne? - sa smiješkom æe strateg, znajuæi da æe ih time podsjetiti na ime ovog otoka. U isti tren svi uglas po vièu: "Itaka"!- Da, Itaka, vidite da znate. To je slavna Itaka - doda Likurg, a onda se obrati Efijaltu:- Da èujem, momèe, na što te to podsjeæa? - Ovaj se ne zbuni, nego istog trena prozbori:A Kefaloncima vod junaèina bješe Odisej; Oni iz itaèkog grada i s trepèanog Neritskog brda Bjehu i s Krokileje, s Egilipa kamenog k tome Jedni sa otoka bjehu Zakinta, drugi sa Sama, Neki sa suhe zemlje, sa protivne obale drugi. Voda im bješe Odisej po umu nalièni Zeusu, S njim je krenulo laða crvembokih dvanaest na put.- Izvrsno! - povièe Likurg i svi koji su bili tu, èuvši stihove iz Ilijade koji upravo govore o ovome otoku i njegovom voði Odiseju, koji se s ostalim Grcima borio pod Trojom.- Da, momci, to je ta Itaka! Nego, da èujem nešto o Odiseju, èiji otok gledamo! - opet priupita Likurg. Prvi se javi Me- gakl i požuri da pokaže što zna:- Kad je Agamemnon skupljao grèke junake za pohod na Troju, tada pošalje Palamida na Itaku da i Odiseja pozove. No, ovaj nije bio voljan poæi jer se nedavno oženio i dobio sinèiæa. Da bi izbjegao odlazak u rat, pretvarao se da mu se poremetio um. Orao je zemlju, i to tako da je u jaram upregao vola i magarca, što ne ide jedno s drugim, a umjesto žita sijao je so. Palamidu je to bilo sumnjivo, pa da bi doznao je li ovaj stvarno lud ili se pretvara, uzme njegovog sina Telemaha koji je bio u pelenama i stavi ga ispred zaprege da vidi hoæe li je Odisej natjerati na dijete. Ovaj to, dakako, nije uèinio i tako se dokaže da je s njim sve u redu, priznavši da mu varka nije uspjela.

- Lijepo! - pohvali Likurg Megakla, koji je u dahu ovo isprièao.- A tko bi dalje znao o tome? - U isti tren se javi njih nekoliko, a onda najbliži Eumel nadglasa sve:- Pod Trojom Odisej se istakao velikim junaštvom, a još više svojim umom. Upravo je on smislio drvenog konja s kojim su naši preci zauzeli grad. Kad se završio rat nakon deset godina, poðe kuæi sa svojim Itaèanima, ali mu to nije dopustio Posejdon, koji gaje tjerao po morima sljedeæih deset godina.- Da, da! - prekide ga Likurg, i nastavi: - Vidite, kao što reèe Eumel, lutao je punih deset godina po nepoznatim morima. Ne znam znate li da je nesretni Odisej lutao upravo po onome moru u koje smo se mi zaputili. To je Kronovo, ili kako ga tamošnji domoroci nazivaju, Jadransko more. Svi oni dogaðaji koje je Odisej doživio s kiklopima, Kirkom, Kalipsom i drugim, zbili su se upravo tamo. Vidite kako se sudbina ponavlja. Nakon toliko vremena, i mi smo se evo zaputili istim putem. I Odisej je lutao tražeæi svoj dom, a evo i mi lutamo s istim ciljem. Nadajmo se da se mi neæemo zamjeriti gospodaru mora, kako je bilo s Odisejem i da nas neæe bacati i razbijati nam laðe. Kako znate, Odisej je na koncu došao u svoj dom, a onda, što se zbilo? - Likurg prekine prièu da bi provjerio znanje prisutnih momaka.- Kada se vratio na Itaku, zatekao je prosce u svome domu koji su godinama prisiljavali njegovu vjernu ženu Penelopu da se uda za nekog od njih, uvjeravajuæi je daje Odisej veæ davno mrtav - uskoèi Alkinoj, koji je stajao uz Efijalta. Premještajuæi se s noge na nogu, nastavi: - Odisej se prerušio u prosjaka i nitko ga nije prepoznao. Baš tada, pod pritiskom prosaca, Penelopa objavi da æe se udati za onoga tko uspije nategnuti Odisejev luk. Tada se i prerušeni Odisej javi za natjecanje, i kako je to bio njegov luk, jedini uspije nategnuti ga i pogodi cilj. Tek se tada otkrije i uz pomoæ sina i vjernih sluga pobije sve prosce koji su godinama napastovali njegovu vjernu ženu i razvlaèili mu imanje. Eto, tako je to bilo - objasni Alkinoj, ne krijuæi zadovoljstvo što je i on pokazao poznavanje starih dogaðaja.- Pa svi lijepo znate! - sa smiješkom æe Likurg i upita ih:- Pod kim ste uèili?- Pod starim Ifitom, on nas je svemu tome pouèavao - uz- vratiše momci.- Eh, stari Ifit! I mene je on pouèavao. Sjeæam se i sada èitave Ilijade napamet jer se kod njega nije moglo drugaèije - poèe se prisjeæati Likurg. U nastavku razgovora svatko je imao nešto isprièati iz svojih doživljaja s tim starim uèiteljem. Tako se otegao razgovor a da nitko nije primijetio da su veæ podosta odmakli od Itake, zbog koje je i zapoèeo ovaj razgovor. Za malo vremena kormilar usmjeri laðu prema otoku Leukadi, da bi na njegovoj obali pronašli zgodnu uvalu u kojoj æe se ukotviti i prenoæiti.16Sutradan Parani su odatle zaplovili dalje. Èelna zapovjednièka laða usmjerila je nešto istoènije, a za njom ostale da bi se približili epirskoj obali i do tamošnje luke Ela- ia. Bilo je predviðeno da se tu zadrže nekoliko dana kako bi odatle uputili izaslanstvo u tamošnje Zeusovo svetište koje se nalazilo u Dodoni. Željeli su odati poèast Bogu i saznati što ih dalje èeka, da li æe se sretno završiti njihovo putovanje.Kada su laðe doplovile do epirske obale, ukotve se u uvali nedaleko mjestanca Elaia. Sutradan je održan zbor svih iseljenika na kojem se razgovaralo o stanju na laðama i drugome, i na kraju je odreðeno izaslanstvo koje æe posjetiti Zeusovo proroèište u

nedalekoj Dodoni. Kako put do svetišta vodi kroz gudure i preko brda, pored sveæenika je odabrano nekoliko od- važnih momaka da mu budu pratnja.Na istoènim padinama brda Tomaros nalazilo se prastaro svetište posveæeno bogu Zeusu s njegovim poznatim proroèištem. U prošlosti je bilo poznatije i posjeæenije od Apolonova u Delfima. Vremenom mu je važnost opala jer je bilo stalno izloženo napadima susjednih ilirskih plemena, koja su ga rušila i pljaèkala. Bilo je i takvih vremena kada se nijedan Grk tamo nije smio zaputiti. Zbog toga je Delfijsko proroèište s vremenom dobivalo sve veæu važnost pa je Dodonsko gotovo palo u zaborav. Ipak, nije nikada posve napušteno. Ljudi su i nadalje tu dolazili, najviše oni koji su tražili novu domovinu, kakav je upravo bio sluèaj s nesretnim Paranima. Zato nisu htjeli propustiti priliku da posjete i ovo proroèište, da bogu prinesu žrtvu i upitaju ga kako æe se završiti njihovo lutanje.Za razliku od Delfa, ovdje je bilo mnogo mirnije. Parani su zatekli tek dva izaslanstava, od kojih je jedno bilo iz grada Si- barisa u južnoj Italiji, a drugo iz barbarske Ilirije. Zeusov hram se dizao na blagoj padini brijega. Uokolo se sterao sveti gaj, pun debelih stabala. Ispred hrama stajao je glasoviti stari hrast, za koji se govorilo da potjeèe još iz vremena kralja Deukalio- na, suvremenika opæeg potopa. Malo niže od hrama nalazio se sveti izvor, iz kojeg je zimi izvirala topla, a ljeti hladna voda. Još niže niz padinu nalazio se skup zgrada koje su pripadale hramu. Tu su živjeli sveæenici s poslugom svetišta.Parani su se odmah po dolasku najavili hramovnoj službi. Objasnili su tko su, zašto su došli, kamo idu i sve drugo što hramovni službenik treba znati o službenim posjetiteljima. Kako su bili umorni od cjelodnevnog pješaèenja, letimièno su obišli svetište, a onda se upute u konaèište. Sutradan, malo nakon što je sunce odmaklo od obzorja, sveæenik ih je pozvao da se obrate bogu. Prvo su prinijeli žrtvu, a onda ih je sveæenik poveo pod sveti hrast, gdje su se trebali obratiti bogu. Od ranije su znali na koji se naèin to ovdje obavlja. Hrast je bio okiæen brojnim predmetima od kovine, koji su neprestano treperili i njihali se na najmanji dašak vjetra. Po zvucima koji su se na taj naèin stvarali i po šumu lišæa sveæenik je tumaèio Zeusov odgovor.Kad ih je sveæenik doveo pod hrast, naredi voði izaslanstva da priðe hrastu i da tiho šapne u jednu rupu koja se nalazila na deblu ono što je želio pitati boga. Potom je sveæenik leðima legao na kamenu ploèu ispod krošnje stabla, a onda zatvorio oèi. Parski izaslanik priðe deblu, prinese usta i izreèe ono što je trebalo. U taj tren osjeti se blagi povjetarac koji zanjiše obješene predmete na granama, a i lišæe poène jaèe šumjeti. Sveæenik je mirno ležao i osluškivao. Zatim, se digne priðe deblu i obgrli ga kao daje imao namjeru išèupati ga iz zemlje. Tako je stajao neko vrijeme, a onda sjedne, dajuæi znak izaslaniku da i on to uèini s druge strane debla. Kad je ovaj tako postupio, sveæenik mu šaptom progovori:- Èovjeèe sa Parosa! Otac bogova ti javlja da ste na pravom putu u potrazi za novim domom. Prije nego stignete do cilja doživjet æete puno toga. Morat æete Posejdonu platiti velike žrtve da bi vas doveo do novog doma. Prije nego doživite punu sreæu proklinjat æete dan kada ste odluèili krenuti u divlje more. To vam je suðeno i to ne možete izbjeæi. Prije vas su brojni Heleni pošli istim putem, ali su doživjeli crnu sudbinu. To vama nije namijenjeno!Sveæenik je rekao sve što je bog poruèio preko lišæa na svome hrastu i izaslanici su time obavili posao radi kojeg su ovamo došli. Iako je odgovor bio zastrašujuæi, svi su, ipak, bili radosni jer im je proreèeno da æe na koncu naæi novi dom za kojim su svi èeznuli.

Nakon obavljenog glavnog zadatka zbog èega su ovdje došli, Parani odluèe podrobnije razgledati svetište jer to nisu juèer stigli uèiniti. U tome im je pomogao jedan od tamošnjih sveæenika. Proveo ih je svuda i pokazivao im najzanimljivije što je tu bilo. Najednom zidu iza hrama pokazao im je nekoliko natpisnih ploèa na kojima se spominje i njihov otok. Primijetivši njihovo iznenaðenje, sveæenik im objasni:- Nemojte se èuditi! Vaši su preci još u davna vremena ovamo dolazili da èuju boga. Evo, ova ploèa - sagne se sveæenik pokazujuæi je rukom - govori da se vaš grad obraæao ovom proroèištu prije tri stotine godina. Ova druga ploèa nešto je mlaða. U riznici hrama ima poklona vašega grada koji tu leže preko pet stotina godina. Vi o tome ne znate ništa, zar ne! - objašnjavao je sveæenik.- Pa zar je tako staro ovo svetište? - s èuðenjem priupita Efljalt, saginjuèi se da proèita ploèu koju im je pokazao sveæenik.- Hm! - nasmiješi se sveæenik - zar niste ništa èuli o njemu? - Na ovo pitanje nitko mu ne odgovori, što je upuæivalo na to daje baš tako. Onda im sveæenik poène objašnjavati:- Davno, još prije Deukaliona, u èije vrijeme je došlo do velikog potopa, iz svete Tebe u Egiptu, iz tamošnjeg hrama posveæen bogu Amonu, poletjele su dvije crne golubice. Jedna od njih je doletjela u Libiju, a druga ovamo u Dodonu. Spustila se upravo na ovaj hrast tamo, nakon èega je progovorila ljudskim glasom. Naredila je da se na ovome mjestu sagradi Amonovo, to jest Zeusovo proroèište. Oni koji su to èuli izvršili su Božju naredbu i tako je nastalo ovo svetište.Ona druga golubica koja je odletjela u Libiju, kažu, pak, naredila je da se tamo podigne Amonovo proroèište. Predanje dalje kaže da su u najstarije vrijeme ovo svetište opsluživale sveæenice. Onda je bog naredio da ih zamijene sveæenici, što je ostalo do danas. Treba još da znate da je ovo proroèište najstarije u Heladi. Puno je starije od onoga u Delfima, Epidauru i drugim mjestima. Potjeèe iz vremena kad naši preci još nisu došli u Grèku, kad su ovdje bili neki Pelazgi. Eto vidite koliko je staro!Parani su slušali sveæenika s velikom pozornošæu, a onda ih ovaj povede do svetog izvora o kojem su takoðer èuli zanimljivu prièu. Zatim im je pokazao mali ograðeni prostor za koji im je sveæenik objasnio daje na tom mjestu jednom davno naðen Zeus kako slatko spava. - Prièa se - objašnjavao je sveæenik - da su pastiri koji su uokolo napasali stada na njega naišli upravo na ovom mjestu. Ne znajuæi o kome se radi, odluèe s njim se našaliti i onako usnulog svežu ga. Kad se bog probudio i kad je shvatio što ovi rade, prihvati šalu. Nakon što se s time završilo, pastiri ga poèaste ruèkom i budu ljubazni s njim. Zeus im na koncu otkrije tko je, bogato ih nagradi i naredi da ubuduæe oni i njihovi potomci obavljaju sveæenièku dužnost u ovom svetištu, nakon èega je bog uzletio na Olimp. Ja i ostala moja sveæenièka braæa koji ovdje služimo, upravo smo potomci tih davnašnjih pastira. To se sve ovdje dešavalo. Evo ovdje je bog spavao - govorio je sveæenik pokazujuæi rukom na ograðeni prostor i nastavi:- Od tada nijedan smrtnik ne smije stati nogom na ovo mjesto i zato je ograðeno. Ima zapisano da je prilikom napada Ilira na ovo svetište njihov kralj, neki Grabos, prkosio bogu tako što je prekoraèio ogradu i stao na sveti prostor. Istoga trena je sijevnula munja i udar groma je na mjestu usmrtio barbarskog drznika. Od tada Iliri nisu nikada više skrnavili ovo svetište, dapaèe, od tada mu se i oni klanjaju - završi svoju prièu sveæenik.

Nakon što su sve obišli i vidjeli, Parani srdaèno zahvale sveæeniku, a onda se zapute istim putem kojim su došli. Kad su stigli na jedan prijevoj obrastao žbunjem, Efijalt zastane i skrene s puta radi sebe. Drugi su nastavili put, pretpostavljajuæi radi èega je izostao, ali najednom iza sebe zaèuju šumove, režanje i povike. Svi potrèe da vide što se to dogaða. Kad su zašli u žbunje kamo je skrenuo Efijalt, skoro su se skamenili od iznenaðenja. Ugledaju ga svega oblivenog krvlju. Haljetak mu je bio sav izderan, a on zadihan i blijed. Kleèao je na zemlji, a ispred njega se trzala ogromna zvijer, iz koje je curila krv. Drugovi su od tog prizora zanijemjeli. Nitko nije izustio ni rijeèi. Nijemo su zurili, ne usuðujuæi se priæi bliže. Efijalt se digne, na to se i oni približe i poènu izbliza promatrati ubijenu zvijer, a onda njega, ne znajuæi što se u tren oka zbilo.- Pa što se desilo? - prvi se javi Iton prilazeæi Efijaltu, koji je i dalje krvavio.- Ne znam! Izostao sam zbog svojih potreba i doðoh ovdje, kad najednom zaèuh nešto iza sebe. Htjedoh se okrenuti, ali istog trena nešto mi se baci na leða i poèe me trgati. Pao sam i jedva stigoh izvuæi bodež. Hrvajuæi se udarao sam kako sam stigao, i dobri Heraklo mi pomože te tako usmrtih ovu neman - jedva je izgovarao iznureni Efijalt, dok mu je s leða i ruku curila krv.- Kakva je to zvijer? - s èuðenjem priðe sveæenik opruže- noj životinji i sagne se daje bolje pogleda. U tom trenu zvijer se posljednji put trgne, na što svi preplašeno skoèe ustranu.- Ne bojte se! - umiri ih Efijalt - to joj je posljednji trzaj.- Tako mi Zeusa, ovo je lav! - javi se Tesal, koji je stajao podalje ne usuðujuæi se priæi bliže.- Ne, nije lav! - reèe sveæenik zagledavajuæi pažljivije zvijer.- Ja ovako nešto nisam nikada vidio - javi se i Pamon i nastavi - èesto sam lovio po našem otoku, ali na ovo nisam nikada naišao. Ako nije lav, što je onda?Svi su nagaðali koja bi to bila zvijer, a onda sveæenik predloži da je oderu i ponesu kožu pa da se Efijalt s njom pojavi dolje kod laða da svi vide kakvo je junaèko djelo uèinio. Prijedlog svi podrže. U meðuvremenu su neki iz družine stali oko Efijalta da mu previju rane. Kad su sa svim završili, krenu dalje, puni divljenja prema svome drugu. Gledajuæi ga s prebaèenom kožom preko ramena podsjetio ih je na Herakla, za kojeg prièa kaže da je isto ovako jednom ubio lava èijom se kožom kasnije zaogrtao umjesto odjeæe. Žurili su da što prije stignu do laða i da svima isprièaju i pokažu što su danas doživjeli.Njihovi sugraðani koji su èekali u uvali odluèili su iskoristiti duži boravak da pospreme svoje stvari. Jedni su prali odjeæu, drugi obilazili okolicu, treæi su pošli u susjedno naselje, i tako se svatko neèim bavio pa nije osjeæao dosadu i tjeskobu koja ih je muèila tijekom plovidbe.Kad su se izaslanici u predveèerje pojavili u logoru, bili su svi na okupu. Na vijest da ovi stižu, najprije im ususret potrèe djeca, ali kad su ugledali ranjenog Efijalta zaogrnutog strašnom kožom ubijene zvijeri, uz povike se svi razbježe. Kad su ih znatiželjni sugraðani opkolili, ovi su im morali u tanèine isprièati što se sve dogodilo. Oni stariji su pažljivo razgledali kožu nagaðajuæi koja bi to bila zvijer. Na koncu je stari iskusni lovac Kapanej utvrdio da se radi o risu. Kako te zvijeri nije bilo na njihovu otoku, od njih je nije nikada nitko vidio, osim Ka- paneja, koji je nekoæ lovio u brdovitoj Arkadiji na Peloponezu. Ipak su svi okupljeni bili uvjereni daje to neka vrsta lava, i svi su se divili hrabrom Efijaltu.

U meðuvremenu mu je vidar Daskil pregledao rane i poèeo ih viðati. Kad je ovaj završio, priðe mu glavni zapovjednik i pred svima mu iskaže priznanje za junaèko djelo. Izaslanici su izvjestili o posjetu svetištu, što je meðu iseljenicima primljeno s radošæu jer im je i ovo proroèište predskazalo sretan završetak lutanja, iako im voða puta nije prenio sve ono što im je rekao dodonski sveæenik.17Iseljenici su iz Elaia zaplovili dalje usmjeravajuæi prema otoku Korkiri. Likurg je imao na umu da mu je pred polazak savjetovano da svakako navrate u tamošnju luku, od èijih stanovnika æe dobiti korisne obavijesti o Jadranskom moru jer su ga njihovi pomorci najbolje poznavali. Kad su tamo doplovili, usidre se u jednoj uvali izvan grada, a on s pratnjom u zapovjednièkoj laði krene u korkirsku luku, da bi se najavio Gradskom vijeæu. Kad su ovi èuli o kome se radi odluèili su u svemu pomoæi im.Vijeæe je srdaèno primilo Parane, a onda Likurg ukratko izloži zašto su morali napustiti rodni grad i zašto su se zaputili baš u Jadransko more. Uvjereni da im oni mogu pružiti najkorisnije upute o kraju kamo su se zaputili, poène biranim rijeèima:- Èestiti Korkirani! Veæ ste èuli kakva nas je nesreæa pogodila i udaljila sa rodnog otoka. Kad smo pošli, naši nam rekoše: Ne propustite priliku da navratite kod naše subraæe Korkirana jer oni od svih Helena najviše zalaze u to more. Ono što vam oni o njemu kažu bit æe najbolja slika koju teba zapamtiti. Zato smo se navratili da èujemo vaše savjete prije nego zaðemo u njegove dubine. Kad ga je saslušao, predsjednik korkirskog Gradskog vijeæa uzvrati:- Braæo Parani! Toplo vas pozdravljamo i iskreno suosjeæamo zbog nesreæe koja vas je pogodila. Najgore što se èovjeku može desiti jest da mora napustiti rodnu grudu i poæi u potragu za novim domom u nepoznatu tuðinu. Niste pogriješili što ste svratili k nama da vam pomognemo koliko možemo i u èemu možemo.Glede mora u koje ste se zaputili, moram vam reæi da ni mi, iako smo mu najbliži i premda èesto u njega zalazimo, nismo kadri reæi vam o njemu sve ono što bi vam bilo od koristi. Vjerojatno niste znali da je i ovaj naš otok nekoæ bio naseljen narodom s tog mora. Naši preci su se prije puno vremena ovamo doselili iz Korinta. Morali su voditi duge ratove s barbarima koje su ovdje zatekli dok ih najzad nisu pobijedili i protjerali. Ne tako davno ti Iliri su bili gospodari cijelog Jadranskog mora i u njega nisu puštali nijednu stranu laðu. Tek kad je došlo do sukoba meðu njima samima i kad je Liburnima, najjaèim meðu njima, opala moæ, helenske laðe su poèele èešæe tamo zalaziti.Kasnije su neki helenski gradovi pokušali osnovati poneku naseobinu, ali se nijedna od njih nije dugo održala. Odnedavno je tamo prisutan sirakuški tiranin, ali je pitanje do kada æe to trajati. Tamo je takvo stanje da se ne može biti siguran ni u ono što æe donijeti sutrašnji dan.- Sto nam savjetujete u pogledu naših namjera da se u njihovom moru naselimo i podignemo grad? - priupita Likurg koji je pažljivo slušao izlaganje presjednika korkirskog Vijeæa.- Oni koji su se prije vas pokušavali naseliti tamo i podiæi naselje èinili su to daleko od obale, na otocima, gdje je sigurnije. Savjetujem da i vi tako postupite. Naðite neki pogodan otok, manje naseljen domorocima.- Ma gdje se skrasili, ne stupajte u bliske veze s njima. Oni su takvi da im nikada èovjek ne može stati ukraj. Do krajnosti su odbojni prema strancima. Gdje god se pojavite, naiæi æete na njihovu mržnju.- A kako je s hranom?

- U tome ne oskudijevaju. Ali ako vide da vam je prijeko potrebna, neæete je od njih dobiti. Sami ju morate osigurati. Svakako ste ponijeli sjeme?- priupita korkirski vijeænik.- Jesmo, ali tko zna da li æe nam biti suðeno da ga zasije- mo - uzvrati Likurg, èuvši što je ovaj sve rekao o kraju kamo su se zaputili.Razgovor se još dugo vodio. Parani su pažljivo slušali što im Korkirani savjetuju. Kada se s tim završilo, domaæini ih pozovu na ruèak. Na rastanku im poklone svježe hrane, najviše zeleni i mlijeènih proizvoda, s dobrim željama da sretno nastave put i stignu do cilja. Ovo je bio posljednji oproštaj od grèke subraæe jer su sutrašnjim danom napuštali helensko more i helenski svijet.Parani su napustili otok Korkiru sutradan. Svi su bili uzbuðeni jer su znali da æe za malo uploviti u Jadransko more. Kad su se laðe našle na sredini tjesnaca koji dijeli Jonsko odJadranskog mora, na zapovjednièkoj je ladi bilo sve spremno da sveæenik prinese žrtvu bogovima za sretno uplovljenje. Dok je sveæenik obavljao svoj posao, putnici su prizivali bogove da bdiju nad njima. Još dok je trajao obred, do tada blagi povjetarac postajao je sve jaèi, dok na koncu ne zapuha jak vjetar. Oni koji su manje poznavali more tome nisu pridavali važnost. Kormilar je prvi u daljini opazio crne oblake koje je vjetar tjerao prema njima. I prije nego se završilo s prinošenjem žrtava do tada vedro nebo sve se više prekrivalo crnim oblacima koje su u daljini parale munje. Za putnike je ovo bilo iznenaðenje jer mjesecima nisu vidjeli oblake.Kako je vjetar jaèao, tako je more postajalo više uzburkano. Za malo su nastali valovi koji su postajali sve veæi i jaèi. Vjetar je puhao sa sjeverozapada i sve više gomilao velike crne oblake. Uto se zaèuju gromovi, a onda se pojave i prve kapi kiše.Laðe su se sve više njihale, a onda se poèeše naginjati lijevo-desno, propinjati, zaranjati, pa su valovi sve više zapljuskivali preko palube. Za kratko vrijeme od crnih oblaka nije se gotovo ništa vidjelo. Munje su parale nebo, gromovi odjekivali, a kiša padala sve jaèe. Kormilari su se trudili održati pravac plovidbe, ali im je to teško polazilo za rukom. Ogromni valovi najzad poèeše bacati laðe kud su stigli a da ih kormilari nisu uspijevali održati.Na zapovjednièkoj je laði bilo isto. Da bi svladali valove, Ligurg naredi da se pokuša s veslima. Momci su sjeli na klupe i gurnuli vesla, ali su jedva uspijevali dohvatiti more. Jedan golemi val zapljusnu s lijevog boka i preplavi cijelu palubu. Drugi sa desne strane udari takvom jaèinom da se potrese cijela laða, a zatim se zaèu prasak i lom. Novi, još jaèi, s lijevog boka ponovi isto. Propinjanje laða i udari valova onemoguæili su da se itko drži uspravno. Jedni su se držali za ogradu, drugi su obuhvatili jarbol, treæi su se držali kormilarnice, i svatko je gledao da se èvrsto prihvati bilo èega kako ga ne bi pomeo val.Likurg je na zapovjednièkoj laði stajao uz jarbol i nijemo gledao što se zbiva. Kad se povukao jedan veliki val, pokuša pretrèati do krme, ali nije stigao uèiniti ni tri koraka. Laða se zatrese svom snagom, potom se propne, a onda uroni kljunom u dubinu i sva sila vode se sruèi na palubu. Novi val je baci na drugu stranu a onda odavde naprijed. Najveæa laða koju su iseljenici imali bila je kao orahova ljuska. Zaèu se novi lom. Snažni vjetar je u tren otrgnuo katarku, koja pade na kljun laðe, a ovaj zajedno s njom odleti u more. Jedra su lepršala i trgala se. Likurg je dohvaæajuæi konopce dovikivao da ih spase, ali je to bilo nemoguæe. Novi udar vjetra otrgne jedra s prijeènicom i uz snažni tresak padnu pred kormilaraicu. Istog trena se zaèuju zapomaganja i jauci, ali sljedeæi val sve prekine. Kad se laða ispravila, nije više bilo ni jedara, ni onih koji su zapomagali.

- Ljudi, spašavajte se! - povièe Likurg videæi da je došlo do najgoreg. Kroz guste nanose kiše izmiješan s omaglicom i valovima, ugleda neku priliku koju je val nosio preko palube, i potrèi da je uhvati. Novi val, meðutim, prekrije sve. Kad se povukao, Likurg na tom mjestu nije nikoga više vidio.- Ljudi u moru! - netko je vikao s krme.- Ne idi, kasno je! - odgovarao mu je drugi. Likurg potrèi na tu stranu da vidi što se dogaða.- Pazi, dolazi veliki val! - netko mu dovikne s te strane. Jedva je stigao uhvatiti se za klin sidrenog konopca, a onda ga svega prekri val. Kad se povukao, digne se i poðe prema ogradi. Tu ugleda jednog momka kako pokušava dobaciti konopac dvojici putnika koji su se jedva održavali na vodi.- To si ti, Efijalte?- Da! Dolje su Kanapej i Iton, pomozi mi da ih izvuèemo! - uzvrati ovaj omotavajuæi konopac oko ograde. I drugi su priskoèili i jedva im poðe za rukom izvuæi drugove.- Ne vidim što se dešava s ostalim laðama! - dovikivao je Likurg okupljenim momcima motreæi preko uzburkanog mora.- Ništa se ne vidi. Samo Zeus zna što se s njima dogaða - uzvrati Tijest i sam gledajuæi uokolo preko zapjenjenih valova.- Neka nam se smiluje Posejdon - prozbori Alkinoj, koji je stajao uz Efijalta upozoravajuæi ga na njegove rane koje je grizla slana voda.- Pazite na poklopac da ne prodre voda u utrobu! - dovikne im Likurg, ali mu posljednju rijeè nije nitko èuo od nove huke i žestokih valova koji su udarali sa svih strana.18Strašna oluja koja se sruèila na nesretne iseljenike nije popuštala. Èula se zastrašujuæa huka i muklo udaranje valova o drvene laðe, što se isprepletalo sa zapomaganjima i povicima koji su dolazili sa svih strana. Jedne su valovi povlaèili za sobom u more, druge su udarali o ogradu nanoseæi im teške bolove i povrede. Svatko je gledao da spasi vlastiti život i nije se više nitko obazirao na zapomaganja i jauke drugih. Sa svih strana se èulo prizivanje Posejdona da im umiri razbješnjelo more i da ih spasi.Nesreæa je zahvatila sve laðe. Najteže je bilo na onima na kojima je bilo puno žena i djece. Na vrijeme su sišli u njihove utrobe i èvrsto pritvorili poklopce da odozgor ne prodre voda. Ali kad je poèela lomljava nastao je pakao. Preplašena djeca su vrištala, a njihove majke su ih umirivale, bojeæi se za njihove živote. Njihanje i prevrtanje na koncu je prestrašilo i njih pa su i majke plakale i vrištale s djecom, uvjerene da su dospjeli u pakao.Kad su valovi poèeli još jaèe bacati laðe tamo-amo, nitko se nije mogao održati na mjestu gdje je do tada stajao, sjedio ili ležao. Kako su se laðe propinjale na ogromnim valovima, tako su i oni u utrobi bacani tamo-amo. Majke su hvatale djecu po podu, ali su i same padale i udarale o stijenke laða zadobivajuæi teške povrede. Neki od posade su povremeno otvarali poklopac da provjere što je s onima dolje i nije li voda prodrla unutra. U tom bi se trenutku plaè i zapomaganje izmiješali s vanjskom hukom, a kad bi tog trena ogromni val prekrio palubu, kroz otvor bi se sruèila sva sila vode pa su oni unutra mislili da veæ tonu.

Na jednoj od laða koja je nosila žito, jarbol se veæ davno slomio. Bila su potrgana i jedra. U poèetku su svi gledali da saèuvaju laðu, ali kad se ništa više nije moglo uèiniti, pustili su sve pa je svatko gledao da spasi vlastitu glavu. Veliki strah je obuzeo sve kad spaziše da su valovi s palube odnijeli neke od momaka. Mnogi su nepomièno bez svijesti ležali svuda po palubi zadobivši udarce od skršenog jarbola, vesala i drugih predmeta koje su razbijali valovi. Kako se laða njihala i pro- pinjala, tako su i njihova tijela bacana tamo-amo pa su se po palubi kotrljala kao debla.Laðe nesretnih beskuænika su bile prepušteni na milost i nemilost razbješnjelog mora. Valovi su ih tjerale kao ljuske po puèini. Neke su otjerali daleko, a nekoliko njih su još bile jedne uz druge. Sa zapovjednièke laðe su primijetili da su valovi dvije dotjerali jednu uz drugu i svaki tren se oèekivalo da se sudare. Nakon novog snažnog vala zaèu se mukli udar i lom. Likurg je s bolom gledao nesreæu svojih sugraðana. Iako je bio svjestan da ga nitko ne èuje ni na dva koraka, vikao je iz sveg glasa onima èije su se laðe dodirivale i razbijale da pokušaju upotrijebiti vesla kako bi se udaljili jedni od drugih.Iskusna posada s tih laða je sve èinila da izbjegne uništavanje i pokušavali su upravo onako kako im je dovikivao zapovjednik, iako ga nisu èuli. Uz najveæe napore pokušavali su izbaciti vesla i s njima zahvatiti uskovitlanu vodu. Svaki novi val bi ih pomeo, ali shvativši da im je ionako smrt za vratom, svaki put su ponovo pokušavali. Malo po malo poðe im za rukom da se odvoje od susjedne laðe. U tom trenu ih zahvati novi val i ponese ih daleko od ove i tako se spase od sudara.Nevrijeme praæeno kišom, udarima gromova i golemim valovima trajalo je dugo. Mnogi od putnika su vjerovali da ih bog Posejdon želi baciti u bezdan iz kojeg se neæe nikada više vratiti. Nekima je došao na um Odisej i njegovi doživljaji pa su bili uvjereni da su naišli na ono mjesto gdje se i on razbio. Oni stariji su se predali molitvama pa su po stoti put prizivali onog boga kojem su ikada prinijeli ma kakav dar ili žrtvu. Sad su tražili da se toga sjeti i da ih izbavi od smrti.Efijalt je ležao na podu uz kormilarnicu i èvrsto se držao za ogradu da ga valovi koji su se preko njega prelijevali, ne odnesu u more. Svaki novi jaki udar vala tjerao gaje na pomisao da je i njemu došao smrti trenutak. Veæ je po stoti put prizvao mnoge od bogova, najviše svoga Herakla, da mu pomogne i spasi mu život. Dok su se preko njega prelijevali valovi i valjali ga prijeteæi mu da ga svaki tren bace u uskovitlano more, misli su mu bile uz njegovu Filomelu, prizivajuæi je zajedno s bogovima kojima se molio. S bolom u srcu je pomišljao da je više nikada neæe vidjeti i da æe ga uzaludno èekati iduæeg proljeæa, kako su se dogovorili.Prošlo je pola dana kada se najzad oluja poèela smirivati. Oblaci su se malo pomalo razbijali i kiša je prestala pa se za kratko vrijeme sve smiri. Pojavilo se i sunce i za malo bilo je onako kao kada su jutros zaplovili. S lijepim vremenom vratilo se i samopouzdanje putnicima. Oni koji su prošli bez ozljeda razgledali su po palubi kakvo je stanje. Na sve strane se primjeæivao krš. Svuda su ležala tjelesa. Neka od njih nisu nièim pokazivala znakove života. Likurg se prvi snaðe i sazove zbor da vidi tko je na nogama. Zatim je izdavao naredbe što da se èini. Oni koji su bili sposobni prihvate preostala vesla s namjerom da potjeraju laðu tamo gdje su primijetili jednu koja je bespomoæno plutala.Posada ostalih laða slièno je postupila. Svi su nastojali okupiti se i vidjeti što je s kim bilo. Od sedam laða bile su na okupu samo èetiri. Ostalih nije bilo na vidiku. Dugo su osmatrali na sve strane, ali se nije ništa vidjelo. Meðu skupljenim laðama dvije su bile s

teretom žita. Od ostalih su bile zapovjednièka i jedna na kojoj je bilo najviše žena i djece. Svi su strepili za ostale koje su nedostajale.Stanje na saèuvanim laðama bilo je žalosno. Na svima je bila prava pustoš. Sve je bilo slomljeno, razbijeno, a najviše je bilo ozlijeðenih. Od ukupnog broja putnika s ove èetiri laðe nedostajalo ih je petnaest. Strepilo se za putnike s ostalih laða kojima nije bilo traga. Neki od prisutnih su ih veæ poèeli oplakivati vjerujuæi da su završili na morskom dnu. Zapovjednici su muku muèili da smire ljude, posebno žene. Likurg je naredio da se i nadalje osmatra puèina, a ako se ništa ne primijeti, da se zaplovi u pravcu jugoistoka. Zapovjednici s drugih laða su takoðer bili mišljenja da treba poæi u tom pravcu kamo ih je tjerao vjetar tijekom oluje. Pretpostavili su da su preostale laðe otjerane upravo na tu stranu.Nakon duže plovidbe ukaže im se obala i laðe usmjere prema njoj. Kad su se približili, opaze jednu laðu koja se upravo pomaljala iza nedalekog rta. Zaveslaju brže prema njoj, i kad su vidjeli da je to njihova Nausa, koja je uvijek plovila iza zapovjednièke laðe, nije bilo kraja oduševljenju. I oni su bili sretni. Od njezine posade saznali su da su se spasile i druge dvije laðe i da su ukotvljene u susjednoj uvali. Kad su tamo doplovili i kad su ih ugledali kako se mirno ljuljuškaju, radosti nije bilo kraja. Dugo su jedni drugima preprièavali svoje dogaðaje, kako su ih vjetrovi tjerali tamo-amo, kako je tko prošao, kakva i kolika je bila šteta kod jednih, drugih i ostalih. Jedna od laða je bila baèena na stijene i svi su se èudili da je ostala saèuvana i spašena zajedno sa svojim putnicima.Zapovjednici laða sa Likurgom na èelu odluèili su da se sve s laða iskrca na obalu kako bi se temeljito pregledale, ustanovila ošteæenja i pregledao teret. Drugi su zaduženi da zbrinu povrijeðene i da se poginuli pripreme za sahranu. Teško povrijeðeni su jaukali, a oni koji su izgubili svoga plakali su i prizivali ih. Mnoge su iznijeli na obalu na nosilima. Za neke od njih su tek tamo ustanovili da su podlegli od teških povreda. Na sve strane se èulo dozivanje, trèalo se, srodnik je tražio svoga bližnjega, a poznanik poznanika. Zapovjednici su umirivali, izdavali upute i zbrinjavali unesreæene. Vidari su imali pune ruke posla. Namještali su polomljene kosti, viðali rane i umirivali one koje je nesreæa izbezumila. Bilo je i onih koji su skakali i vrištali umišljajuæi da se još bore s valovima.Do veèeri je bilo mnogo toga uèinjeno, a onda je Likurg sazvao zbor. Kad se narod okupio, obrati im se:- Dragi sugraðani! Danas smo doživjeli veliku nesreæu koja nas je mnogo stajala. Ustanovili smo da smo u moru izgubili dvadeset ljudi, a na obali leži još petnaest mrtvih. Imamo i veliki broj povrijeðenih. Zahvaljujuæi dobrom Zeusu i rasrðe- nom Posejdonu, koji nam se na koncu smilovao, saèuvane su nam laðe iako su dosta ošteæene. Od ukupno sedam, koliko ih imamo, samo su kod dvije ostala èitava jedra i jarboli. Pored ostale opreme uništena su nam gotovo sva vesla. Sreæa je da ni kod jedne laðe nije ošteæeno korito.Pregledom tereta ustanovljeno je da se mnogo toga porazbijalo i rasulo. Voda sreæom nije prodrla unutra u tolikoj mjeri da bi bilo zabrinjavajuæe. Sto je najvažnije, saèuvali smo hranu, iako s velikim gubicima. S obzirom na sve što nam se dogodilo, svima je jasno da ne možemo nastaviti plovidbu. Trebat æe nam vremena da se oporavimo, popravimo ošteæeno i nabavimo ono bez èega dalje ne možemo. Najveæa su nam briga ranjenici. Što se tièe ošteæenih laða, sretna okolnost je što je okoliš bogat šumom pa neæe biti poteškoæa za graðu. Teško je predvidjeti koliko æemo se ovdje zadržati. S

vjerom u dobre bogove sve æemo prevladati. Kad sve privedemo kraju, nastavit æemo plovidbu.Neumoljivi Had nam je odnio na desetine sugraðana. Nije im bilo suðeno da s nama stignu do novoga doma. Rasrðeni Posejdon ih je primio u svoje dubine i ne preostaje nam drugo nego ispratiti njihove duše uz žrtve i poèasti koje zaslužuju oni koji se sele u mraèno Hadovo carstvo. One koji su ispustili dušu na suhom i koji leže ovdje na obali sutra æemo opremiti i sahraniti kako nalažu obièaji. I na kraju, da vas upozorim: tijekom boravka u ovom mjestu nemojte se udaljavati od logora. Veæ smo u krajevima koji ne pripadaju našem svijetu, nego barbarima. Ovdje æemo se zadržati onoliko koliko budemo morali. Zato æemo odmah sutra, ranom zorom, prionuti na posao da ne gubimo vrijeme.Nakon Likurgova istupa putnici su još neko vrijeme razgovarali o svojim nevoljama, a onda se poènu razilaziti da privedu kraju poslove oko ureðenja logora u kojem æe zanoæiti.19Parani su se zadržali u Vlereškom zaljevu punih petnaest dana. Uspjeli su dovesti u red sve laðe. Višak opreme koju su ponijeli omoguæio im je da na najbolji naèin poprave što je trebalo. Teško povrijeðeni su se oporavljali, mrtve su veæ davno sahranili i ožalili. Kad su sa svime bili gotovi, obavili su posljedne pripreme za isplovljenje. Šesnaesti dan nakon nesreæe u oluji, parski iseljenici su nastavili plovidbu u pravcu sjeverozapada. To im je vratilo samopouzdanje i vjeru u sretan završetak lutanja. Voða puta im je još jednom skrenuo pozornost da sada plove morem na èijim obalama ne živi njihova helenska subraæa nego strani narod koji se po svemu razlikuje od njih i od sada moraju biti na velikom oprezu.Ovo upozorenje je kod mnogih putnika izazvalo osjeæaj nelagode i straha, jer su još kod kuæe slušali prièu o divljim narodima i doživljajima koje su na tim morima imali helenski pomorci. Kad bi pred noæ tražili kakvu uvalu gdje bi zanoæili, dobro su pazili gdje pristaju. Ondje gdje im se imalo uèinilo sumnjivim nisu se iskrcavali pa su zanoæivali na laðama. Èesto im se dogaðalo, kad bi se negdje iskrcali, da su imali osjeæaj kako ih netko kriomice motri, ali ga nisu uspjeli vidjeti. Bilo im je jasno da su to domoroci koji ih prate ali se ne usuðuju priæi.Prvi dodir i susret sa stanovnicima ilirske obale zbio se osmi dan po isplovljenju nakon onoga što su doživjeli u oluji. Danje bio vedar i topao. Po obièaju, krenuli su ranim jutrom iz jedne uvalice i mirno su plovili, udaljeni od obale na nekoliko strelometa. Nakon kraæe plovidbe osmatraè s èelne laðe povièe da im ususret dolazi nekoliko laða, za koje je zakljuèio da se radi o domorodaèkim. Kad su se ovi približili, vidjelo se pet laða krcatih ljudima. Ona koja je bila na èelu bila je nešto veæa od ostalih. Doplovivši na strelomet zaustave se, kao i Parani.Nakon kratkog obostranog osmatranja s druge strane zaèuju povik:- Plovite li s mirom?Likurg im s pramca uzvrati:- Plovimo u miru i nemamo zle namjere. - Na to oni zaveslaju prema njima i posve im se približe. Grci su ih sada mogli dobro osmotriti, kao i njihove laðe. Parani su na vrijeme sklonili žene i djecu u utrobe laða. Na Likurgov odgovor oni s druge strane uzvrate:- Tko vam je voða?- Ja sam! - uzvrati Likurg trudeæi se da im se pokaže što odvažnijim.

- Kojeg ste plemena i kamo idete?- Heleni smo, s otoka Parosa. Idemo na sjever po zapovjedi našeg boga - otresito æe Likurg.- Heleni æe ploviti u miru ako ispune obvezu prema gospodaru ovog dijela obale i mora.- Tko je gospodar mora kojim plovimo? - uzvrati Likurg.- Ova obala pripada Partinima i naš poglavica uvijek dobiva dar od onih koji prolaze našim morem. Tko ne ispuni tu obavezu èini svetogrðe i lišen je gostoprimstva! - dovikne onaj sa laðe, oèekujuæi da mu Grci plate slobodan prolaz kroz njihovo more. Kad je Likurg shvatio o èemu se radi, uzvrati:- Heleni štuju obièaje vašeg gospodara. Dat æemo dar koji zaslužuje vaš poglavica! - i odmah naredi riznièaru Kiseidu da donese nešto od onoga što je pripremljeno za ovakve sluèajeve. Ovaj poðe trkom i brzo se vrati s jednom vreæicom u kojoj je bio jedan maè, bodež i kaciga, nešto sukna, nekoliko bronèanih narukvica i prstenja. Kad mu je Kiseid to dodao, Likurg podigne vreæicu i dovikne svom sugovorniku:- Dar je pripremljen! - Na to onaj naredi svojima da zaveslaju prema parskoj laði. Kad su se našli bok uz bok, Likurg pruži vreæicu i jedan od njih je primi, a onda brzo zaveslaju nazad da predaju dar svome staiješini. Ovaj otvori vreæicu i poène razgledavati. Oèito je bio zadovoljan onim što su Grci dali, pa povièe:- Naš æe gospodar biti obradovan! Krenite svojim putem i neka vas štiti bog Bind. Dok budete plovili kroz naš dio mora, sve do rijeke Boene, bit æete u miru. Zatim domoroci okrenu laðe i zaveslaju prema obali. Tek kada su odmakli, Parani odahnu, nakon èega Likurg naredi da nastave put.I tek što su zaobišli rt koji je bio ispred njih, ugledaju nešto od èega svi zadrhte i prestrave se. Ispred njih je bilo na desetine laða punih ratnika naoružanih do zuba. Sad shvate što bi im se dogodilo da su im odbili predati darove. Laðe su pripadale partinskom poglavici, najmoænijem od Ilira u donjem dijelu Jadranskog mora.Nekoliko dana iza prvog susreta s Ilirima sve su èešæe susretali domorodaèke laðe. Nijedna od njih nije im prišla bliže od nekoliko strelometa, niti su pokušavali s njima stupiti u dodir. Uveèer, kada su se zaustavljali da prenoæe, poduzimali su potrebne mjere predostrožnosti za sluèaj napada. Ponekad su se na nekim mjestima kraj obale nepredviðeno zadržavali po nekoliko dana tragajuæi za pitkom vodom. Tražili su i svježu hranu. Momci su zalazili dublje u kopno tražeæi lovinu. Svaka ubijena srna, koza, ovca i drugo, dobro je došlo jer su svi èeznuli za svježom hranom. Brali su zelen, voæe i korijenje, od èega su spremali jela. Ribe, koju su lovili u dokolici, bilo je u izobilju.Najteže je bilo s pitkom vodom. Dogaðalo se da dugo ne naiðu na izvor. Jedne prilike su cijeli dan bezuspješno lutali obalom i po okolnim vrletima i kad su se u predveèerje vratili praznih posuda, u uvali gdje su se ukotvili, sluèajno primijete skroviti bistri izvor u gustišu na pedesetak koraka od logora.Ploveæi dalje na sjever od ušæa rijeke Boene iseljenici su opet bili u strahu jer su uplovili u dio mora kojim je gospodarilo drugo pleme. Stalno su bili u oèekivanju susreta, ali se nije nitko pojavljivao. To ih je zabrinulo. Bojali su se da ih domoroci ne iznenade. Likurg je izdao naredbu zapovjednicima ostalih lada da poduzmu najveæe mjere opreza. Nakon toga su prošla dva dana i opet se nije ništa desilo. Treæi dan su uplovili u jednu uvalu da potraže vodu. Sa svake laðe se uputilo po pet momaka da pretraže okoliš. Dogovorili su se da svaka skupina krene na svoju stranu.

Sa prve laðe u družini je bio i Efijalt. Zametnuvši se mješi- nama, upute se u dubinu kopna. Išli su jednom udolicom koja ih je vodila prema brdu. Osvrtali su se lijevo-desno, pretraživali stijene, zalazili u gustiš, ali vode nije bilo. Onda poðu uzbrdo da s visine pogledaju okoliš i po raslinju ocijene gdje bi se mogao nalaziti kakav izvor ili lokva. Kad su se uspeli i pogledali s druge strane brda, pred njima se ukaže predivan vidik. U nedogled se sterala gusta šuma, a tu i tamo èistina, gromade. Tumarajuæi jedan od njih povièe:- Doðite, našao sam izvor! - Svi potrèe prema njemu i naðu se pred stijenom obraslom u cestar. Iz nje, pred samim dnom, izbijao je mlaz èiste hladne vode. Kad su ugasili žeð, poènu puniti mješine. Kad su s tim završili, opet poènu piti i osvježavati se. Udaljivši se malo od izvora, Efijalt povièe:- Doðite, vidim tragove stoke. Evo otisaka ovaca i koza. Mora da su ovdašnja brda puna divljaèi. - Momci su razgledavali tragove i zakljuèe da se radi o velikom broju grla.- Nema tragova ljudskih nastambi, bit æe da se radi o divljim grlima. Što mislite da poðemo uokolo i pokušamo što uloviti - predloži Efijalt dohvaæajuæi luk sa zemlje. Ovi pristanu i poðu. Nisu odmakli ni pedeset koraka kad se opet javi Efijalt, koji se probijao prvi:- Koliba i tor pored nje!- Gdje je? - povièu drugovi iza njega i potrèe za njim.- Tamo, pogledajte! - ovaj pokaže rukom. Sad su i ostali vidjeli malu kolibu, skrivenu u zelenilu, a uz nju poveæi tor. Uokolo je bilo pusto.- Vjerojatno je napuštena - javi se Palant i poðe naprijed, a iza njega ostali.- Gle, spilja! - primijeti jedan od njih.- Pogledajmo prvo kolibu! - predloži Palant. Vrata su bila poluotvorena i prvi unutra zaviri Palant. Uvjerivši se da nema nikoga, uðe, a za njim i ostali. Sve je bilo bijedno. U jednom kutu je bilo razasuto lišæe a na njemu nekoliko ovèjih runa. Na drugom kraju je bilo ognjište, a uokolo zemljane i drvene posude pune mlijeka, sira i maslaca. Po zidu su visjele kože, neki štapovi, korijenje i suho bilje. Iznad ognjišta je visjelo suho meso, pa opet neko korijenje i slièno. Kad su sve razgledali javi se Palant:- Poðimo u spilju da vidimo što je tamo! - Otvor je bio širok pa se mogla lijepo osmotriti unutrašnjost.- I ovdje je spremište! Gle koliko sira, mlijeka! - povièe Efijalt i uputi se u dubinu spilje.- Tako mi Herakla, kao da smo u peæini kiklopa Polifema! Možda je zaista ovo njegova spilja - prestrašeno æe Tesal.- Možda i jest - potvrdiše mu ostali i zastadoše ne usuðujuæi se iæi dalje u unutrašnjost.- Kakav Polifem, ljudi, pogledajte koliko sira, mlijeka i svega drugoga! Založimo! - uzvrati Palant i zahvati iz mješine sir. To uèini i Efijalt, a onda iza njega bojažljivo i ostali. Uz stijene su stajale brojne mješine krcate svega, a iznad njih poredani brojni dimljeni sirevi. Nijedan od momaka nije mogao odoljeti onome što su vidjeli pa se poènu gostiti po miloj volji.- Kažem vam da smo u stanu nekog kiklopa, ne vidite li koliko je svega toga. Pogledajte ovu mješinu, tko bi je od nas mogao podiæi! - opet æe Tesal nakon što se svega zasitio, i nastavi: - Zar se ne sjeæate što je doživio Odisej, i to baš u ovom moru. Po svemu mi ovo slièi Polifemovu stanu.

- Opet ti svoje, pa svoje - kroz smijeh æe Palant, zasipajuæi se sirom. Kad je sve progutao, nastavi: - Kakav Polifem! Znaš li ti kad je on bio. Daje živ, morao bi sada imati èetrdeset puta po dvadeset godina, a toliku starost ne može doživjeti nijedan smrtnik. Samo su bogovi vjeèni - pouèno æe ovaj.- Imaš pravo! - potvrdi mu Helikaon, a onda se opet javi Tesal:- Ne mora biti Polifem. Možda je neki drugi kiklop, div ili nešto slièno. Ipak bi bilo bolje da pokupimo što se može ponijeti pa da bježimo.- Imaš pravo, brzo kupimo! Kada našima na obalu donesemo svega ovoga, možete zamisliti kako æe se iznenaditi - prozbori Palant. Drugovi ga poslušaju i poènu dohvaæati mje- šine sa sirom, mlijekom, kajmakom. Svaki je uzimao koliko je mogao ponijeti. Sa žaljenjem su gledali koliko toga ostavljaju.I upravo kad su krenuli zaèuju lavež pasa, a onda meket koza i blejanje ovaca, zvonca i ljudske povike. Momci prestrašeno potrèe prema izlazu i tu zastanu. Psi su ih veæ osjetili i uz lavež zalete se prema spilji. Kad spaze nepoznate, još se više razjare i zalete prema njima, ali se nisu usuðivali uæi unutra. Zastanu pred ulazom režeæi i poskakujuæi okolo. Oènjaci koji su sijevali nasmrt su prestrašili Grke i èinilo im se da æe svakog trena skoèiti na njih i sve ih rastrgati.Parani nisu znali što èiniti. Neki od njih su i dalje bili zametnuti teškim mješinama, a neki su veæ izvukli maèeve. Palant je dohvatio neki štap spreman da se brani od nasrtaja krvoloènih pasa. A onda se zaèuju glasovi, što momke još više uplaši. Sad su svi bili uvjereni da su zaista u stanu kiklopa, kako ih je cijelo vrijeme upozoravao Tesal. Jedva su uspjeli razabrati rijeèi:- Ava, ava, netko je tuð, ava!- Da gdje je, da gdje je? - drugi su pitali i trèali prema njemu, a onda videæi pse da laju na ulazu spilje poðu tamo. Kad su došli do pasa, poènu se obazirati na sve strane misleæi da je možda posrijedi kakva zvijer. Kad ugledaše momke, zastanu i sami iznenaðeni njihovom pojavom.Parani su bili prestravljeni. Ispred njih je bilo nekoliko prilika koje su samo glasom i hodom podsjeæali da su ljudska biæa. Bili su napola goli. Oko bedara su imali omotanu kožu. Gusta kosa im je u pramenovima padala niz vrat, a oštre i bujne obrve su ih dodatno èinile zastrašujuæim. Jedni druge su neko vrijeme promatrali, a onda se prvi snaðe Efijalt pa im se obrati:- Heleni smo, prijatelji, hoæemo mir! - Ovi su ih i nadalje gledali a onda onaj koji im je bio najbliži promrlja:- Heleni?- Da, Heleni, dolazimo s mirom - opet æe Efijalt.- Heleni ušli u naš tor i uzimaju našu hranu dok nas nema - grubo uzvrati divljak podižuæi koplje. Videæi što ovaj èini i Efijalt podiže maè, a onda to uèine i ostali iz njegove družine. Divljaka to ne zbuni i uperivši koplje zaleti se naprijed a za njim i ostali iz njegove pratnje. Parani su bili oboreni na zemlju, a da nijedan od njih nije uspio ni zamahnuti. Oni koji su se pokušali pridiæi sa zemlje dobiše jak udarac koji ih ponovo obori. Shvativši da su bespomoæni pomole se Zeusu oèekujuæi najgore. Bili su svjesni da snagom ne mogu ništa uèiniti jer su divljaci bili za tri glave veæi od njih, širokih pleæa i jakih ruku.Za sve vrijeme psi nisu prestajali lajati, sve dok im jedan od divljaka ne doviknu, nakon èega se udalje. Jedan divljak na tren iziðe iz spilje i za malo se vrati noseæi kožne

konopce kojima poène vezati momke. Neki od njih pokušaše da se opru, ali teški udarci ih smire, nakon èega ih ovi sve do jednog sve- žu, tako èvrsto da se nisu mogli ni maknuti. Kad su divljaci s tim završili, odmaknu se i poènu ih prouèavati. Uvjerivši se da su ih dobro zavezali iziðu iz peæine da bi završili poslove sa stokom jer se veæ primicala noæ.Kad su Parani vidjeli da su ostali sami, svaki od njih pokuša se pomaknuti lijevo-desno, ali se brzo uvjere da je svaki pokušaj uzaludan. Nisu se mogli pomaknuti ni pedalj. Bili su tako èvrsto svezani da su veæ poèeli osjeæati bol. Što su se više micali oštro kožno remenje im se sve više usijecalo u meso. Na koncu shvate da im ne preostaje ništa drugo nego prizivati bogove da ih spase ove nesreæe.- Zar nisam bio u pravu! - prvi se javi Tesal i nastavi: - Rekoh vam daje ovo stan kiklopa, je li vam sada jasno?- Griješiš! - uzvrati mu Palant. - Ovo nisu kiklopi. Znaš da oni maju jedno oko, a ovi po svemu izgledaju kao mi. Tko æe znati tko su!- Možda su ovo dvooki kiklopi - doda Helikaon.- Sad je svejedno jesu li dvooki ili jednooki, je li ovo Po- lifemova spilja ili nekih strašnih divljaka. Ako nas pojedu nevažno je tko su - sad se javi i Efijalt.- U pravu si! - potvrdi mu prestrašeni Tesal, koji je od silnog straha veæ zamuckivao.Parani su osluškivali što se vani dešava. Na trenutak bi se èulo kako domaæini vièu i dovikuju se. Sve se miješalo s blejanjem ovaca i meketom koza pa su zakljuèili da divljaci privode kraju svoje uobièajene dnevne poslove spremajuæi se za poèinak. A kada se sve smirilo, osjete dim iz kolibe. Neki od momaka prozbori da æe ih možda staviti na ražanj za veèeru. Na ove rijeèu plašljivi Tesal sav zadrhti i ukori svoga druga zbog ovakve šale. Dugo im nije nitko dolazio. Èinilo im se kao da su zaboravili na njih. Onda do njih dopre miris jela što su domaæini pripremali za veèeru. Kad se najzad sve stišalo mogli su èuti što izmeðu sebe razgovaraju. Prvo su spominjali svoje uobièajene poslove, govorili su o ovcama, o paši i slièno, a onda razaberu da su poveli razgovor o njima. Èuli su hrapavi glas koji im se pri susretu u peæini prvi obratio:- Izgleda da nam je bog Vidas poslao ove strance!- Nitko drugi! Veæ dugo nismo imali takvih žrtava - uzvrati mu jedan, a treæi doda:- Ima ih pet. Dva æemo poslati Velikom Duhu da ih prinesu žednom Medauru, dva na grob našeg Labeata, a petog æemo gojiti za Šumskog Duha.- Veliki Duh æe biti zadovoljan! - uzvrati opet onaj s hrapavim glasom i nastavi:- Kad nas zora probudi, otiæi æu kod Velikog Duha, a vi za stadom. Do veèeri æemo s njima završiti. - Na te rijeèi mu nitko ne uzvrati, i za malo Parani su èuli samo teško hrkanje pa zakljuèe da su divljaci zaspali.Momci sa ostalih laða koji su pošli tražiti vodu nisu se udaljavali mnogo od obale pa su se brzo vratili. Neko vrijeme se nije nitko obazirao što kasni skupina s prve laðe, ali kako je vrijeme odmicalo, poèeli su se pitati što je s njima. Strepili su da im se nije što dogodilo. Iako je i Likurg bio zabrinut, govorio je da æe se veæ pojaviti. Prije nego se poèelo smrkavati ipak naredi da sa svake laðe poðe po nekoliko momaka i da se daju u potragu za nestalim. Tumarali su, dozivali, osluškivali, ali nestalim nije bilo traga. Nisu mogli ni pretpostaviti da su njihovi drugovi otišli daleko preko brda i da ih nisu mogli èuti ma koliko da su ih dozivali. Kad se smraèilo, zakljuèe da se za danas ne može ništa više uèiniti pa se vrate na obalu kako ih noæ ne bi zatekla u brdima od kojih su strepili.

Kako se momci i dalje nisu pojavljivali, na laðama shvate da im se zaista dogodila nesreæa. Likurg je sazvao zbor da zajednièki razmotre što æe raditi. Pomišljali su na sve. Jedni su govorili da su ih možda napale zvijeri. Drugi, da su zalutali u brdima, a treæi, da su ih možda uhvatili domoroci. Svi su bili zabrinuti i tužni jer su sva petorica bili vrijedni i cijenjeni od svojih sugraðana. Dogovore se da ih sutradan nastave tražiti.20ok su domoroci spavali tvrdim snom u svojoj kolibi,pet parskih momaka na sve su se naèine pokušavaliosloboditi vezova. Oštro remenje od suhe ovèje kožebilo je toliko stegnuto da su im udovi veæ sasvim utrnuli. Na trenutak bi malo zaspali, ali su ih bolovi brzo budili. Vani je bilo tiho i mirno, samo bi se ponekad zaèule ovce i nihova zvonca, te lavež pasa od kojih su Parani strepili da ne ulete u spilju i sve ih rastrgaju.U strahu i nesanici doèekali su zoru. Opet se zaèuje vika divljaka, spremanje i blejanje ovaca i meket koza. Bilo im je èudno da im nitko od njih ne dolazi da ih pogleda. Ovi su ih tako èvrsto vezali da su bili uvjereni da se ni na koji naèin ne mogu osloboditi. I imali su pravo. Ma koliko su se nesretni momci pokušavali osloboditi, to im nije polazilo za rukom.Najzad zaèuju da se netko približava spilji. Prvo se pojavi jedan, a potom doðu i ostali. Svi su nosili velike sudove pune mlijeka koje su jutros namuzli. Nijedan se od njih nije osvrtao na momke. Kad su smjestili sudove, onaj s hrapavim glasom koji je izgledao kao njihov starješina, zaustavi se, nešto pro- mrlja a onda obiðe oko njih. Vidjeviši kako svezani nepomièno leže, skupi šake i poène udarati jednu o drugu od radosti što je pred njim ovoliki plijen. Onda iziðe iz peæine da nastavi s jutarnjim poslom oko ovaca.Momci su za sve vrijeme bili mirni i nisu se javili nijednom rijeèi. Malo iza toga zaèuju povike, blejanje stada i lavež pasa, koji su postajali sve slabiji, po èemu su zakljuèili da su divljaci sa stadom napustili stan i da su ostali sami. Kad su se u to uvjerili, prvi se javi Efijalt:- Što da radimo? Hoæemo li èekati da nas potamane, da nas prinesu kao žrtve svojim bogovima, kako smo sinoæ èuli, ili æemo nešto pokušati? Tako mi Herakla, meni se ne umire!- Zar nas je majka rodila i gojila dvadeset ljeta da nas komadaju divljaci i goste se našim mesom! Prije æu umrijeti nego to dopustiti - doda Palant, na što mu se drugovi u svoj svojoj nevolji nasmiju. Shvativši što je rekao požuri se ispraviti:- Šalu na stranu, ali zbilja pokušajmo nešto, i to èim prije. Ako budemo èekali njihov povratak, onda æe zaista biti kasno.- Ali kako, što da èinimo? - prozbori Timosten, koji je ležao izmeðu Efijalta i Tesala.- Slušajte! - opet se javi Efijalt - pokušajmo jedan drugome odriješiti vezove. To je jedino što možemo uèiniti! - Na ovaj prijedlog odmah se svi poènu namještati da jedan drugom pokuša to uèiniti. Kako su bili svezani na leðima, jedan drugome okrenu leda pa onako stegnutim šakama poènu tražiti krajeve vezova. Pokušavali su na sve naèine, muèili se, i zakljuèe da se ne može ništa uèiniti. Konopci su bili tako èvrsto svezani da ih ni u dokolici ne bi mogli lako odvezati.Ali momci se nisu mirili sa sudbinom. Kad bi se odmorili, opet bi po stoti put pokušavali isto, onda opet odustajali, pa opet poèinjali i sve tako. Kad bi se sjetili što ih èeka, opet bi

pokušavali, proklinjali i divljake i vezove i svoju hudu sudbinu i sve odreda. Kako je vrijeme odmicalo, postajali su sve nemirniji. Pomisao da im se približava smrtni trenutak, i to na najstrašniji naèin: da budu zaklani i pojedeni u èast krvožednog nekog domorodaèkog boga, mlade Parane je bacalo u krajnji oèaj.Plašljivi Tesal je poèeo naglas kukati. Prizivao je svoje roditelje i sve svoje, da ga se sjete i pomole se za njegov spas. Prvi ga ukori Efijalt, a onda i ostali. Govorili su da se ni njima ne umire, ali im ni kuknjava neæe pomoæi. Efijaltu je stalno na umu bila njegova Filomela. Najteža pomisao mu je bila da je nikada više neæe vidjeti, da æe ga uzalud èekati i da nikada neæe saznati što je bilo s njim i kako je završio. Kad bi se toga sjetio, svaki put bi jaèe zadrhtao. Ne mireæi se s tim napinjao se koliko je mogao ne bi li olabavio èvrste vezove, koji su ga uèinili nepomiènim. Ali pri svakom takvom pokušaju samo je osjeæao veæu bol jer su mu se oštri vezovi usijecali duboko u meso. Napaæen i ozlojeðen poène se trzati i prevrtati, i što je više mislio na svoju ljubav, postajao je sve nemirniji. Trzajuæi se nehotice nogom zapne mješinu s mlijekom koja se prevrne i iz nje poteèe potok mlijeka slijevajuæi se ispod njega. Kad ostali ugledaše što mu se desio, iako svi u smrtnom strahu, nasmiju se, a onda mu Palant dobaci:- Okreni se prijatelju pa se napij, ionako od juèer nisi ništajeo!- Ne bih dobro postupio ako ne bih prvo poèastio prijatelje! - uzvrati mu ovaj, prihvaæajuæi šalu, na što se opet svi nasmiju, osim plašljivog Tesala, koji ih ukori:- Ili ste se pomirili sa sudbinom ili vam je Zeus pomutio razum pa vam je do šale, kao da ne znate što æe za malo s nama biti!- Pomirili se ili ne, nitko od nas neæe izbjeæi ono što su mu bogovi odredili - uzvrati mu Helikaon, pokušavajuæi se prebaciti na bok. Na ovo Tesal ušuti i nastavi tiše kukati, ali na njega povièe Palant pa se ovaj nije više usudio ni pisnuti.21ok se Efijalt pokušavao pomaknuti kako bi isplivaoiz mlijeka, najednom osjeti da su mu ruke slobodnije.Kako su mu bile vezane na leðima i kako je baš nanjima ležao u mlijeku, suho kožno vezivo nakvašeno masnim mlijekom postajalo je mekše i rastezljivije. Kad ovaj osjeti da može bolje micati rukama, napne se svom snagom i vezivo se poène sve više razvlaèiti, i ruke su mu postajale slobodnije. Uz nekoliko pokušaja poðe mu za rukom da oslobodi desnu, a zatim lijevu šaku. Prstima povuèe konopac i oslobodi ruke.Nijedan od Efijaltovih drugova nije primijetio što ovaj èini. Tek kad je oslobodio obje ruke i kad je poèeo skidati vezove s ostalih dijelova tijela, prvi ga primijeti Tesal. Od velike radosti poène vikati.- Pst! Hoæeš da èuju divljaci, tiho! - zaprijeti mu Efijalt. I dok su ga drugovi s èuðenjem gledali ovaj se do kraja oslobodi vezova i ustane na koljena. Zatim oslobodi prvo desnu a onda lijevu nogu i digne se. Nije vjerovao sam sebi što se to s njim zbiva. Osjetivši da mu noge trnu poène se saginjati da bi mu krv protekla udovima. Za malo ponovo osjeti svoju snagu a onda, sretan, uspravi se i poène se osvrtati lijevo-desno.- Zaboga, što èekaš, odvezuj nas! - prvi povièe Palant gledajuæi svoga druga s velikim èuðenjem, ne shvaæajuæi kako mu je pošlo za rukom da se oslobodi. Efijalt se ne obazre na njegove rijeèi, nego se nastavi osvrtati kao da nešto traži. Primijetivši svoj maè koji je ležao u dubini spilje, dohvati ga i poðe prema izlazu.

- Što je s tobom, kao da ti je neki od bogova zaista pomutio razum! - sad povièe i Tesal i nastavi - Što èekaš, odvezuj nas dok se nisu divljaci vratili!Kad se Efijalt s ulaza u spilju uvjerio da je sve pusto, vrati se drugovima, a onda, da se malo našali, obrati im se:- Ako neæete biti dobri, ostanite zbogom!- Gle, njemu je do šale! - opet povièe Tesal, ovaj put ljuti-to.- Pst, tiho! - ušutka ga Efijalt, a onda priðe Helikaonu, koji je ležao s kraja i s nekoliko poteza na njemu presijeèe vezove. Potom oslobodi Timostena, pa Palanta i na kraju Tesala. Kako se koji dizao, poèinjao se protezati i skakutati da bi mu oživili utrnuli udovi.- Brzo, uzmite maèeve! - naredi im Efijalt - nemamo vremena za gubljenje. Divljaci se mogu vatiti svaki tren. Èuli ste da im je voða otišao k nekom Velikom Duhu i vjerojatno æe se vratiti s èitavim krdom svojih sunarodnjaka da nas odvedu i prinesu njihovom bogu. Bježimo da ne bude kasno!- Imaš pravo! - povièu svi uglas i poðu prema izlazu.- Èekajte! Zar neæemo ponijeti barem malo sira? - povièe za njima Palant - znate što æe to znaèiti za naše na laðama! - Ne èekajuæi da ga drugovi poslušaju zametne se s najveæom mješinom. Kad su ostali vidjeli da se ovaj ne šali, gunðajuæi i sami uzmu po mješinu i zametnuvši se pojure iz spilje. Efijalt, koji je bio posljednji, uzme još nekoliko suhih sireva, i prije nego je krenuo, poène prevrtati preostale mješine i razbijati sudove. Mlijeko je teklo na sve strane, sir, kajmak, maslac, i dok su ga drugovi u èudu gledali, on im objasni:- Treba se osvetiti onim èupavim stvorenjima koji su nas namjeravali pojesti. Neka vide tko su Heleni! Ne znaju da nad nama uvijek bdiju naši Olimpljani. Zamislite kad vide da nas nema, a ovolika pustoš!- Imaš pravo! - potvrde mu drugovi pa i oni dobiše želju da prevræu i naprave što veæu štetu. Spustivši mješine, zalete se i poènu prevrtati ono što nije stigao Efijalt. Dok su ovi bili time zaokupljeni, sa ulaza peæine dovikivao im je preplašeni Tesal:- Za miloga Boga, što to radite, kao da ste na seoskoj zabavi pa vam je do šale. Samo što se divljaci nisu vratili i eto nam kraja! - Ovaj ih nije trebao više koriti. Svaki od momaka dohvati svoju mješinu i poleti iz spilje. Poðu istim putem kojim su juèer došli. Na izvoru ugledaju svoje mješine koje su bili napunili vodom pa i njih ponesu, a onda što su mogli brže pojure niz brdo prema moru, gdje su bile ukotljvljene lade.Dok se pet mladih Parana u spilji borilo za život, njihova subraæa su od ranog jutra pretraživala okoliš da im uðe u trag. Ne našavši ih, bili su uvjereni da su zauvijek nestali. Likurg nije znao što da radi. Bilo mu je jasno da se ne mogu više ovdje zadržati i nadalje tragati jer juèerašnjim danom nijedan od momaka nije našao vodu, a zalihe su bile iscrpljene. Ni objed se nije mogao spremiti. Nakon što se na zboru pretreslo ovo pitanje, odluèeno je da se krene dalje. Vladalo je uvjerenje da su nestale momke rastrgale zvijeri ili su propali u neki bezdan i si.Poslije onolikih žrtava koje je odnijelo nedavno nevrijeme, žal za nestalom petoricom momaka lakše se podnosio. Kad je narodu saopæeno da æe krenuti dalje, svi su šutke primili tu naredbu i poènu se ukrcavati na laðe. Kad je sve bilo gotovo, na dani znak prvo krene zapovjednièka laða, a za njom ostale.

Za to vrijeme momci su grabili što su mogli brže, ali su zbog teškog tereta stalno zastajkivali da predahnu. Nisu se htjeli odvojiti od onoga što su ponijeli, svjesni što æe to znaèiti za njihove sugraðane. Kad su se uspeli na posljednje brdašce, odakle su trebali siæi na obalu, spuste teret da malo osmotre, najednom u daljini zaèuju lavež pasa koji je dolazio s one strane odkud su bježali.- Èujete li? - prvi povièe Tesal, i ne èekajujuæi ostale nagne u bijeg, ostavljajuæi svoj teret.- Vrati se, uzmi mješine ili æemo te napustiti! - zaprijeti mu Efijalt. Ovaj se vrati, zametne se kao i ostali a onda svi potrèe što su mogli brže svjesni da nisu daleko od obale. Kako su trèali preko stijena i kamenja, iz mješina im je stalno ispadao sir. To strašljivog Tesala potakne da se kriomice rastereti i poène zavlaèiti ruke preko ramena u mješinu i iz nje vaditi sir i bacati ga van, pazeæi da ga ne primijeti neki od drugova.Malo nakon što su mladi Parani napustili spilju, u nju pris- piju divljaci predvoðeni onim koji je zavezao momke i koji je jutros otišao po svoje sunarodnjake, obavijestiti ih kakvu lovinu ima. Ovi su bili veoma obradovani što æe svojim bogovima prinijeti strance na žrtvenik i odmah svi poðu da ih se doèepaju. Kad ih je domaæin uveo u spilju gdje je ostavio momke, naðe se u najveæem èudu ugledavši sve porazbijano i ispreturano, a od žrtava ni traga. Shvativši što se desilo, poènu rikati od bijesa, poskakujuæi uokolo, ne znajuæi kako da se osvete strancima. Psi su u meðuvremenu nanjušili tragove bjegunaca i divljaci skoèe i polete za njima, u nadi da nisu daleko odmakli. Psima nije bilo teško slijediti trag, a onda za malo divljaci ugledaju rasuti sir, što ih još više razbjesni pa još brže potrèe preko gudura.I mladi Parani su žurili. Svaki put kad bi iza sebe èuli lavež pasa brže bi potrèali. Tek kad ugledaše more, lakne im, ali u isti tren zanijeme od iznenaðenja i straha. Vidjeli su cijelu uvalu, a u njoj svoje lade koje su upravo ispiovljavale. Poènu vikati koliko ih je grlo nosilo trèeæi niz brdo. Lade su odmicale na puèinu a da ih s njih nije nitko primjeæivao. Kad su momci došli do obale, poènu još jaèe vikati. Najprisebniji Efijalt sa sebe skine haljetak i poène mahati.Laðe su odmicale punom brzinom. Na posljednjoj koja je bila najbliža obali od koje su se udaljavali sluèajno jedno dijete, igrajuæi se na krmi, baci pogled prema obali i povièe da tamo netko maše. To je bilo dovoljno da putnici shvate o kome je rijeè i zapovjednik naredi da se okrene laða i da se zavesla prema obali. Kad su momci vidjeli da su ih primijetili, poènu skakati od radosti i vikati da požure.Ono što je èinila posada s posljednje laðe bilo je brzo primijeæeno sa ostalih pa su i oni zaveslali prema obali. Kad je laða pristala, momci polete da se ukrcaju èim prije. Sugraðani sa ostalih laða su ih u èudu gledali kao i njihov obilni teret, a onda i sami zaèuju lavež pasa i povike koji su dolazili s kopna. Sad su svi mogli vidjeti èupava stvorenja koja su trèala za njihovim sugraðanima. I upravo kad je Efijalt zagazio u vodu da krene prema spuštenim ljestvama i da se posljednji uspne na laðu, stignu i psi a malo zatim i divljaci, koji su toliko vikali da je sve zaglušilo. Momci su, meðutim, veæ bili na sigurnom. I dok su izvlaèili posljednjeg, Efijalta, jedan od divljaka zagazi u vodu i potrèi prema laði da ga se doèepa. Ostali iz potjere bacali su kamenje, drveæe i drugo što im se našlo pri ruci. To je kod onih na laðama izazvalo strah, još više kad ugledaše da i dalje pristižu divljaci. Posada upregne sve snage da odveslaju što dalje. Što su više odmicali, oni s obale su sve više vikali, trèali tamo-amo, zalazili u vodu pa se vraæali, a onda

videæi da ih ne mogu uhvatiti, od silnog bijesa poènu urlikati kao zvijeri i lupati se šakama u grudi.Kad su laðe podosta odmakle na puèinu, zapovjednièka izvede zaokret s namjerom da pristane uz onu na koju su se popeli izgubljeni momci. Nadugo su prièali i opisivali što im se sve dogodio i kako su se uspjeli spasiti. Svi su ih s najveæim zanimanjem slušali, ježeæi se od straha jer su malo prije svojim oèima vidjeli strašne divljake u èijim su rukama bili njihovi sugraðani i koji su ih dotjerali do samih laða da ih uhvate i pojedu. Svi su bili uvjereni da je rijeè o kiklopima, kojih su se svi Grci najviše plašili još od Odisejevih doživljaja. Putnici s drugih laða su jedva èekali da i oni èuju o dogaðajima svojih sugraðana. Žene i djeca se nisu dugo smjeli pojaviti iz utroba laða kamo su pobjegli iz straha kad su ugedali divljake, o kojima su dojako znali samo iz prièa.22Parski iseljenici su zbog nevremena i traganja za pitkom vodom izgubili dosta vremena pa su nastojali nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Meðutim, nisu se mogli predvidjeti dogaðaji koji su se smjenjivali iz dana u dan. Šesti dan nakon zgode sa divljacima, opet su naišli na domorodaèke laðe. Susret je prošao bez nevolje, po èemu su Parani zakljuèili da su ovi vièniji strancima. To su zakljuèili i po njihovoj bojnoj opremi u kojoj je ponešto bilo i grèkog podrijetla. U kratkom susretu s njima saznali su da su to pripadnici plemena Plereja, koji gospodare obalom uz koju æe ploviti sve do utoka neke rijeke. Rekli su im i to da se u njihovoj zemlji nalaze grobovi grèkog junaka Kadma i njegove žene Harmonije, i još mnogo toga što je iznenadilo Parane. Pošto su im predali darove, ovi im na rastanku zajamèe slobodnu plovidbu do spomenute rijeke, dokle se proteže njihova prevlast, iako Paranima nije bilo jasno koja je to rijeka.Peti dan iza toga naiðu na prve otoke. Kod svih je zavladalo veliko uzbuðenje. Znali su da su doplovili do visine mora gdje su veæ trebali tražiti mjesto, gdje æe se zaustaviti i podiæi grad. Prvo su im se ukazali mali školji, a onda veæi otoèiæi. I bez pristajanja moglo se zakljuèiti da su goli i kameniti. Prvi veæi do kojeg su doplovili svega su pretražili. Bio je nenaseljen, a nisu našli ni kapi vode. Nije bilo ni obradive površine pa su krenuli dalje.Nekoliko dana iza toga naiðu na jedan veæi otok. Bio je sav prekriven šumom. Izdaleka se moglo zakljuèiti da je predivan pa su mu se približili tražeæi pogodno mjesto za bacanje sidra. Kad su ga našli i kad su se poèeli spremati za iskrcavanje, izvidnica javi da je obala puna lubanja nataknutih na duge motke. Svima je bilo jasno što to znaèi pa je Likurg naredio da laðe brzo zaokrenu i da se èim prije odatle udalje. Dok su gledali nebrojene lubanje koje su se presijavale na suncu, svima se ježila koža. Likurg je svojima na laði objašnjavao da su to vjerojatno ostaci onih koje su ovdašnji domoroci uhvatili i žrtvovali svojim bogovima. Strašljivi Tesal koji je stajao tik do Likurga sav se naježi, sjetivši se da je nedavno zamalo i on mogao tako završiti.Sljedeæeg dana parske laðe su doplovile do jednog dugog poluotoka. Ploveæi uz njegove obale naiðu na mali èamac u kojem su bila dva starija domoroca. Kad su sa zapovjednièke laðe s njima stupili u vezu, saznaju da pripadaju Manijcima, i da su njihovi suplemenici u pohodu na Daorse. Usput im još objasne da u ovdašnjem moru ima puno otoka. To je navelo Likurga da izda nareðenje da laðe usmjere više na zapad. Za malo vremena u daljini ugledaju jedan veliki otok i usmjere prema njemu.Dok su mu se primicali, osmatraè javi da mu se èini da na obali primjeæuje mnoštvo laða. To je navelo Likurga da naredi da žene s djecom sidu u utrobe laða, a da se ostali

pripreme za najgore. Za malo ugledaju desetine laða s mnoštvom polugolih ljudi koji su vikali i mahali ubojitim kopljima, a puhaèi u školjke stvarali zaglušujuæu buku. Likurg je naredio da se laðe zaustave oèekujuæi najgore. Onda se najednom sve stiša, zaèuje se dugi zvuk školjke koji je dolazio s pramca prednje laðe, koja je bila i najveæa, i koja je vjerojatno pripadala njihovom poglavici.Paranima nije bilo jasno što to sve znaèi. Sveæenik Kopa- nej, koji je plovio na zapovjednièkoj laði, savjetovao je Likur- gu da im uzvrati puhanjem u rog, pa su sad puhali Parani, sad domoroci. Zatim zaèuju dva uzastopna zvuka pa i Parani to ponove, ne znajuæi što to znaèi. A onda primijete da su domorodaèke laðe usmjerile prema obali i da im se posada iskrcava. Parani su bili u èudu. Efijalt primijeti da su možda svojim zvukom u rog odgovorili baš onako kako treba, i tako jedni drugima dali na znanje da nemaju neprijateljske namjere. To im je ujedno dalo na znanje da na ovaj otok ne mogu raèunati, pa zaplove dalje.Sutradan im se ukaže drugo kopno, ali nisu znali je li to otok ili obala. Likurg je naredio da laðe usmjere u tom pravcu. Dok su se približavali jednom malom usamljenom školju, osmatraè zavièe da u daljini primjeæuje tri laðe koje im dolaze ususret. Posade su se veæ bile pripremile za najgore. Ovakvo stanje je najviše smetalo ženama i djeci, koji su u takvim prilikama svaki put morali silaziti u utrobe laða da se sakriju od pogleda domorodaca. Malo iza toga osmatraè javi da mu laðe izgledaju kao helenske, što razveseli sve putnike. Svi su bili u išèekivanju da vide o èemu je rijeè. Za malo mogli su lijepo vidjeti grèke laðe i posadu u grèkoj odjeæi. Neki od putnika dovikne da nisu možda gusari, dok su drugi govorili da se možda radi o trgovcima. Kad su se približili na jedan strelomet, ijedni i drugi se zaustave. Sad su se s obje strane uvjerili da su subraæa. Prvi se jave stranci i doviknu im:- Jesu li to helenska braæa ili nam se privida?- U pravu ste! Heleni smo. Jeste li s dobrim namjerama?- Heleni se kod kuæe mogu mrziti i krviti, ali kad se naðu u tuðini meðu barbarima, onda su više nego braæa. Nego nam recite tko ste i odakle ste?- Mi smo beskuænici, sa Parosa. Došli smo u ovo more po savjetu Apolona, a vi?- Mi smo vaša subraæa sa Sicilije, iz Sirakuze. U službi smo našeg tiranina Dionizija - uzvrate s druge strane.- Neka je Posejdonu, Zeusu i drugim Olimpljanima vjeèna hvala što smo vas sreli! - povièe radosno Likurg. Kad su ostali Parani èuli o kome se radi, poènu skakati od veselja. Oni s drugih laða, iako nisu èuli o èemu se razgovaralo, zakljuèe da se dešava nešto lijepo. Za tren se s laðe na laðu proširila vijest da su se sreli sa Sirakužanima pa je i na ostalim laðama nastalo veselje.U meðuvremenu je zapovjednièka laða Sirakužana pristala uz parsku, na kojoj je bio zapovjednik Likurg, i kad se sirakuš- ki zapovjednik popeo na njegovu palubu, srdaèno se pozdrave.- Plovite li iz Sirakuze ili ste s nekog od otoka u ovom moru? - zapoène Likurg razgovor.- Sa Isse smo. Vi rekoste da ste sa Parosa?- Da, iseljenici smo i tražimo novu domovinu. Naša je neopisiva radost što smo naišli na vas. Delfijsko proroèište nam je savjetovalo da krenemo u potragu za novom domovinom upravo u ovom moru. Naš je grad svojevremeno poslao izaslanstvo vašem vladaru da od njega zatraži pomoæ, i on ju je svesrdno obeæao. Rekao je da æe javiti

svom eparhu u Issu da nam pomogne u našoj namjeri. Vidim da ta vijest još nije stigla do vas.- Upravo smo se zaputili pred izaslanika kojeg oèekujemo i vjerojatno on nosi tu poruku. Veoma nam je drago što smo naišli na vas i neka je vjeèna hvala Posejdonu koji vas je sretno dovde doveo. Za sve æemo se pobrinuti i gledat æemo da ispunimo Apolonovu volju koji vas je poslao ovamo - uzvrati Sirakužanin, i nastavi:- Mi idemo dalje na jug pred našeg izaslanika, a onda se vraæamo na Issu. A znate li gdje ste sada, koliko poznajete ovo more? - priupita sirakuški voða.- Ne! Znamo samo ono što su nam rekli kod kuæe, a imamo i neke zemljovide pa se njima služimo. Je li daleko vaša Issa, Vis, kako li se zove?- Odavde je udaljen dva dana plovidbe na sjeverozapad. Budite oprezni i pazite gdje pristajete. Svud uokolo su veæi i manji otoèiæi. Neki su naseljeni, neki ne. Sad ste u vodama plemena Manijaca. Neki njihovi pripadnici su neprijateljski raspoloženi prema strancima, drugi su nešto naklonjeniji. Iza onog otoka kojeg ste prošli nalazi se niz otoèiæa na kojima žive veoma opasni divljaci. Svakog stranca kojeg uhvate prinose na žrtvenik. Ne skreæite tamo! - objašnjavao je Sirakužanin.- Bili smo se približili i vidjeli smo lubanje nataknute na kolje - uzvrati Likurg, a onda upita: - A koji je ovo otok iza nas i tko su njegovi stanovnici? Zamalo da se nismo s njima sukobili.- To je otok Melita, ili, kako ga tamošnji domoroci zovu, Mljet. Na njemu su takoðer Manijci. Nešto su blaži i samo u posebnim prilikama napadaju druge, ili ako procijene da su ugroženi.- Na koju stranu je najsigurnije krenuti? - zabrinuto æe Likurg.- Ovako: usmjerite više na istok i naiæi æete na jedan otok koji mi nazivamo Lagosta, a domorodci Lastovo. Zaobiðite ga, ili ako se namjeravate zaustaviti, potražite uvale na njegovoj istoènoj strani jer je taj dio obale nenaseljen i tu æete biti sigurniji. Odatle usmjerite na sjeverozapad i naiæi æete na veliki otok koji se zove Korkira Melaina, a domorodaèki Korèula. Približite joj se s južne strane, a onda odatle plovite na sjeverozapad i naiæi æete na naš otok Issu, ili kako ga domorodci nazivaju Vis. Naš grad je na istoènoj obali. Kad tamo stignete, bit æe sve lakše. U to æemo se i mi vratiti s izaslanikom, i eparh æe uèiniti onako kako je naložio naš tiranin i svijetli Apolon Delfijski - završi Sirakužanin.- Neka te Posejdon prati i èuva! - uzviknu mu Likurg, a ovaj mu odmahne podignutom rukom, preðe u svoju laðu i naredi posadi da krenu.23Parani su uèinili onako kako su ih savjetovali Siraku- žani. Prvu noæ iza toga zanoæili su na Lastovu, drugu na Korèuli, a onda odatle zaplove u pravcu Visa. Tamo su stigli malo iza podne. Pojava sedam parskih laða u issejsku luku izazvala je veliko zanimanje stanovnika toga grèkog naselja. Njegov zapovjednik, eparh Hipolit, došao je pred laðe jer je i njega iznenadila njihova pojava, još više kada je èuo da su na njima žene i djeca. Kad su Parani pristali, issejski eparh se uspne na zapovjednièku laðu da se susretne sa voðom puta. Srdaèno se pozdrave i kad ga je Likurg upoznao s njihovom sudbinom, prišlo se prinošenju žrtava Posejdonu i Olimpljanima. Grad domaæin se u svemu pobrinuo za nenadane putnike i odluèio ih opskrbiti svim potrebnim. Issejci su bili radosni što æe njihovi zemljaci osnovati grad u ovom moru i što æe biti još više Helena u ovoj divljini.

Parski iseljenici su bili sretni što su se našli sa svojim zemljacima. Domaæini su ih nadugo ispitivali o dosadašnjem putu, o zgodama, novostima na njihovom otoku i svemu drugome što ih je zanimalo. I ovi su njima prièali o svojoj sudbini, o tome kada i kako su oni ovamo došli, o ovdašnjem životu, domorocima, i svemu što je druge zanimalo. Eparh i Likurg su se dogovorili da Parani ostanu u gradu do dolaska izaslanika kojeg je obeæao poslati Dionizije, a onda æe zajednièki razmotriti što treba uèiniti.Nekoliko dana nakon dolaska Parana doplovio je sirakuški izaslanik, koji je eparhu predao poruku od njihova gospodara koja se tièe parskih iseljenika. To je bio službeni nalog viškom eparhu da pomogne Paranima oko osnivanja grada. Eparh je zakazao sjednicu Vijeæa na koju su pozvani i predstavnici parskih iseljenika. Kad su se sutradan svi okupili, eparh im se obrati:- Èestiti Parani i dièni Issejci! Po želji presvijetlog Apolona Delfijskog, a po nalogu našeg gospodara tiranina Dionizi- ja, zaduženi smo da pomognemo našoj subraæi, iseljenicima sa Parosa, koji su ovamo došli u potrazi za novom domovinom. Ovdje smo veæ nekoliko godina i dosta smo upoznali ove krajeve, ali ipak ne toliko koliko je potrebno. To je zapravo nemoguæe. Obala nam je, takoreæi, nepoznata a ni otoke ne poznajemo sve. Veæini im se uopæe ne smijemo približiti, dok veæi dio obale nismo još ni vidjeli. U ovom moru je sve drugaèije i ništa se ne može usporediti s drugim morima kojima plove Heleni. Iako sam svuda plovio, od Ponta do Gibraltara, èak sam i kroz njega prolazio, ništa se ne može usporediti s ovim ovdje. Ima na tisuæu otoka i školja, i èovjek ne zna što ga èeka iza sljedeæe uvale. Ovdje žive plemena koja su po svemu drugaèija od ostalih za koje su Heleni èuli ili su se s njima susretali. Ima ih puno koji se i izmeðu sebe veoma razlikuju. Za sve se, meðutim, može reæi da su krajnje divlji, borbeni i da ne podnose strance. Èesto su i izmeðu sebe sukobljavaju i vode krvave ratove. Ali, ako jednom od njih zaprijeti netko sa strane, zaborave svoje razmirice pa zajedno udaraju na treæega.S obzirom na to da žive na moru, svi su mu vièni i poznaju mu svaku uvalu i dubinu. Izuzetno su dobri pomorci pa se ne boje zaploviti i na puèinu. Lade su im male i upola su manje od naših. Ali njima izuzetno dobro upravljaju i bore se. Borbene nedostatke koje imaju u odnosu na nas nadoknaðuju svojim mnoštvom i neustrašivošæu, što je osobina veæine barbara.Za ovo nekoliko godina od kada smo ovdje, neka njihova plemena upoznali smo bolje, neka manje. Uostalom, oni su takvi da ih se nikada ne može sasvim upoznati. Do kraja su nepredvidivi. Kad pomislite da su prijatelji, iznenada æe vas napasti i s najveæom mržnjom vas potamaniti. Ono što je najstrašnije i najopasnije za naše pomorce, jest što neki od njih hvataju strance i prinose ih na žrtvenik svojim bogovima. Veæina ih uopæe ne želi dodir sa strancima pa se mnogima nitko ni od Helena još nije uspio približiti. Sad vam je jasno zašto je ovo more do današnjeg dana ostalo malo poznato nama Helenima, zašto je ovdje tek poneka helenska naseobina i zašto Jadran svi zaobilaze. Svakako vam je poznato da je i Odisej doživio one strahote sa kiklopima, Kirkom i drugim stvorenjima upravo u ovom moru. Mogu reæi da se stanje nije ni po èemu mnogo izmijenilo od onih vremena.Kada smo se mi sa Sicilije spremali doæi ovamo, prethodno smo se dugo raspitivali o svemu, skupljali podatke sa svih strana, ali nam ipak to nije mnogo pomoglo, iz razloga što ovo more nitko dovoljno ne pozna. Zahvaljujuæi našoj pomorskoj sili uspjeli smo se ovdje naseliti i podignuti naselje, ali vam moram reæi da ni mi nismo sigurni jer ovdje brzo dolazi do preokreta. Izabrali smo otok Issu zato što je najudaljeniji od obale na kojoj

je takvo stanje da se u veoma rijetkim sluèajevima usudimo tamo zaploviti. Zato vas opominjem: ne približavajte se obali! Potražite otok slièan ovome koji je udaljen od obale. Dobra strana svega je da su otoèni uroðenici koliko-toliko pitomiji, to jest manje su opasni od svojih sunarodnjaka s obale. Vjerojatno zato što ih je na otocima manje. To znaèi da æete s takvim lakše i prije iziæi na kraj ukoliko doðe do nevolje. Kada shvate da su slabiji od svog protivnika, zatraže pomoæ od svojih suplemenika s obale koji im spremno dolaze u pomoæ.U onome što vas oèekuje u dodiru s njima morate pokazati veliku mudrost. Najbolje æete se s njima sprijateljiti preko darova. Upozoravam vas da im ne pokazujete i ne dajete nièega previše. Mogu steæi uvjerenje da posjedujete veliko bogatstvo, što ih može navesti na pljaèku. I još nešto, nikada ne napadajte prvi. To èinite samo u krajnjoj nuždi, odnosno kada zaista morate.Kad podignete grad, nemojte misliti da æete živjeti u miru. Vjerojatno ste veæ èuli da je na ovdašnjim otocima veæ bilo helenskih naseobina i uporišta. Èak je i na ovome otoku nekoæ bila jedna od njih. Isti je sluèaj s Korkirom, koju domoroci nazivaju Korèula, pa sa Heraklejom, i tako dalje. To pokazuje da su naši preci dolazili ovamo s istim namjerama s kakvim smo i mi, a i vi, ali se nisu održali.Na sjeveru ovog mora postoji otok, a na njemu grad za koji se pripovijeda da su ga podigli Argonauti. Kažu da je tu Medeja ubila brata Apsirta pa je po njemu nazvan i tamošnji grad, koji se i danas zove Apsoros, dok ga tamošnji domoroci nazivaju Osor, a svoje otoke Apsirtides. Èuo sam i to da su se potomci naše subraæe iz tog Osora veæ davno stopili s tamošnjim barbarima i da su i sami to postali. U prièama stoji da su u davna vremena ovamo dolazili naši brojni junaci. Veæ sam spomenuo Argonaute, ali je u ovim stranama bio i Heraklo, Kadmo sa ženom Harmonijom i sinom Ilirionom, zatim Jon i drugi.Neka plemena na obali i danas tvrde da potjeèu od nas Helena, odnosno da je njihov rodonaèelnik došao iz Helade. Kažu i to da su svi Iliri, kako se opæenito zovu sva ovdašnja plemena, dobili ime po Ilirionu, Kadmovom sinu. Što je od svega istina ne znam, ali je èinjenica da se mnoga njihova plemena klanjaju bogovima koji po svemu odgovaraju našim. Zanimljivo je da oni i danas šalju svoja izaslantva u neka naša proroèi- šta, najviše u Dodonu i Delfe, a to znaèi da su im poznati neki od naših bogova. Posebno štuju Apolona Hiperboreja pa i sami sudjeluju u prenošenju njegovih svetih darova koji sa sjevera ovuda stižu na naš otok Delos. To je sve potrebno znati, isto kao o njihovu moru i stanovnicima. I zapamtite: morate uvijek biti na oprezu i moliti èitav Olimp da vam pomogne da medu njima naðete mir.Parani su pažljivo slušali isejskog eparha. Kad je ovaj završio, javi se Likurg:- Rekli ste nam veoma korisne stvari. Nakon svega, možete li nam savjetovati na koju stranu da poðemo? Obala oèito ne dolazi u obzir, nego neki od otoka!- Ima ih puno ali ni mi sami ne znamo na kojem bi našli ono što tražite. Zbog stanja kakvo jest, mi, a i ostali naši pomorci, rijetko zalazimo medu njih. Više smo vezani za italsku obalu. Od brojnih otoka na ilirskoj strani neki su veoma pogodni za naseljavanje, ali ih je veæina zaposjednuta od domorodaca. Na onima na kojima ih nema, nema ni uvjeta za život. Ukoliko pronaðete mjesto za koje ocijenite da vam odgovara, morate s domorocima stupiti u pregovore. Ako bismo vam mi pomogli i silom vas naselili, od toga ne bi bilo koristi. Stalno bi za vratom imali opasnost i njihove prijetnje. Èekali bi priliku

da vas sve do jednog pobiju. Morate pokušati na lijep i miroljubiv naèin. Drugaèije ne bi išlo.- Rekoste da lijepih otoka ima i na sjeveru ovog mora. Sto mislite da se tamo zaputimo? Spomenuli ste Apsirtidske otoke, na kojima je grad Apsoros, Osor, kako ono rekoste da se zove - zabrinuto æe Likurg.- Ne bih vam to savjetovao. Bili biste suviše daleko od nas. U sluèaju da se naðete u opasnosti mi vam ne bismo mogli brzo priteæi u pomoæ. Dok bi vi nama javili, dok mi tamo stigli, za to vrijeme bi vas domoroci mogli deset puta pobiti sve do jednog. Osim toga, o tom dijelu Jadrana i mi malo znamo. Poznato nam je da tamošnje otoke naseljavaju Liburni, za koje kažu da su nekoæ bili gospodari èitavog ovog mora. Njihove brzoplovke, zvane liburne, takve su da se naše trijere ni po èemu ne mogu usporediti s njima. Dakle, ako bi gore otišli, upali biste u još veæu neizvjesnost. Usput da vam kažem, da sam puno puta èuo prièu u ovim stranama da je upravo na tamošnjem otoku bio stan, odnosno spilja, kiklopa Polifema, s kojim je naš Odisej imao onaj doživljaj. Kažu i to da nedaleko tamošnjeg Osora, u brdu koje se nalazi iznad, i sada pokazuju i posjeæuju Polifemovu spilju. Govore i to da se u njoj još nalazi kolac kojim je Odisej oslijepio Polifema. Što je od svega toga istina, ne znam. Bilo kako bilo, savjetujem vam da potražite neki otok tu u blizini i da se ne udaljavate mnogo od nas. U sluèaju potrebe moæi æemo vam priskoèiti u pomoæ u svako doba!- Vaši savjeti su za nas dragocjeni. Sami Apolon je sve ovo udesio, jer što bismo da nije vas u ovom negostoljubivom moru. Poslušat æemo vas u svemu. Sutra ujutro kreæemo i molit æemo se Olimpljanima da naðemo ono što tražimo - uzvrati Likurg, pun neizvjesnoti glede onoga što im predstoji.- Zaboravio sam vam još nešto pripomenuti, iako nije toliko važno, ali vam može biti od koristi - prisjeti se eparh. - Svaki ovdašnji otok, školj, uvala, brdo ili izvor, nosi domorodaèki naziv. Nešto od toga ima i naše, helenske nazive. To ste mogli vidjeti i iz zemljovida. Kada i kako je do toga došlo, nitko ne zna. To spominjem iz razloga što vam to može praviti veliku zabunu. Eto, na primjer, mi naš grad i otok nazivamo Issa a domoroci ga nazivaju Vis. Jedan ovdašnji otok mi nazivamo Korkira Melaina, a oni Korèula, pa onaj grad na sjeveru što sam vam ga spomenuo, mi nazivamo Apsoros a domoroci Osor, i tako dalje. 0 tome morate voditi raèuna jer ako se naðete u prilici da zatražite obavijesti od domorodaca, oni æe vam sve oznaèavati svojim nazivima. Nama se dešavalo da smo za isti otok ili uvalu mislili da se radi o dva otoka i slièno. Zemljovidi koje imate i kojima se služite nisu pouzdani, u to ste se nesumnjivo dojako i sami uvjerili - završi eparh.Razgovor se vodio još dugo jer je bilo mnogo toga za upitati i objasniti. Kad se sve iscrpilo, eparh obavijesti Likurga da grad prireðuje gozbu za sve parske putnike.24Nekoliko dana koliko su Parani proveli na Visu brzo im je prošlo i svi su bili žalosni kad su èuli da je zakazan dan polaska. Nakon što su saznali o onome što je eparh prenio njihovom voði, bili su svi radosni što su u ovoj divljini njihovi zemljaci iskazali spremnost da im u svemu pomognu. Vjerovali su da su pred ciljem, i da æe za malo, uz božju pomoæ, i oni imati svoj grad kao Issejci, koji su ne tako davno i sami ovako lutali i bili nesretni.Kad je osvanuo zakazani dan za polazak, sve je bilo spremno za isplovljenje. Na ispraæaju je bio cijeli grad. Issejci su duboko suosjeæali s nesretnim beskuænicima jer su

i oni svojevremeno isto proživjeli kad su morali napustiti rodni grad na Siciliji i krenuti preko nepoznatih mora. Srdaèno su se oprostili. Dok su laðe odmicale, dugo su jedni drugima mahali, a mnogi su i suze lijevali.Zapovjednièka laða Parana od Visa je usmjerila na jugoistok, u pravcu velikog otoka Korèule, pored kojeg su prije nekoliko dana prošli. Sad im je bila namjera da izvide njenu sjevernu obalu. Ali kad su se primakli zapadnom rtu, izdaleka primijete u tamošnjoj uvali mnoštvo domorodaèkih laða. Èim su ih domoroci primijetili, poèeli su uskakati u laðe. Parani su brzo zaveslali u suprotnom smjeru dajuæi im na znanje da plove u miru. Kad su se udaljili od uvale, ponovo usmjere laðe prema obali. Sad su je nesmetano mogli izviðati.Dio otoka uz koji su sada plovili bio je krajnje nepristupaèan, sa strmim obalama, samo bi se ponegdje ukazala uvalica i mala zaravan. Na nekoliko takvih mjesta odluèili su pristati da izvide zaleðe, ali im je dim koji se vidio u daljini govorio da su u blizini domorodaèke nastambe.Predveèer su doplovili do krajnjeg ruba otoka i tu pronaðu pogodnu uvalicu u kojoj su odluèili prenoæiti. U daljini preko tjesnaca naziralo se veliko kopno. Svjesni da se nalaze izmeðu naseljenih otoka poduzeli su najveæe mjere opreza. Likurg je izdao naredbu da se ni vatre ne pale iz bojazni da ih domoroci ne primijete i napadnu.Sutradan su presjekli tjesnac i zaplovili uz drugu obalu, a onda usmjere prema sjeverozapadu, ne znajuæi da li je pred njima otok, poluotok ili obala. Kada su stigli do krajnjeg rta, pred njima se ukaže široka obala. Nisu se usudili zaploviti u tom pravcu nego usmjere na sjever kako bi dotakli sljedeæi otok koji im se ukazao i koji im se uèinio prilièno velikim. Nisu znali je li u pitanju onaj otok koji im je prije dva dana spominjao issejski eparh, ili je neki drugi.Uz njegovu obalu su plovili cijeli dan, ali nisu nigdje primijetili mjesto koje bi im privuklo pozornost. Na nekoliko mjesta su se iskrcavali i izviðali okoliš, ali je posvuda bilo brdovito, nimalo pogodno za njihove namjere. U predveèerje primijete jedan manji otoèiæ i laðe usmjere prema njemu. Kad su se uvjereli daje nenaseljen odluèe tu prenoæiti.Duga lutanja i neizvjesnost na sve putnike su ostavili duboki trag. Na svima se primjeæivao strah, iznurenost i zabrinutost. Svi su željeli da se veæ jednom zaustave i skrase. Iz dana u dan su se sve glasnije èuli prigovori i iskazivale srdžbe. Likurg je bio svjestan èemu to vodi pa je naredio zapovjednicima ostalih laða da dobro paze na red i da odmah ušutkaju one koji dižu glas, bojeæi se da ne izbiju neredi i da sami sebe ne upropaste.Sutradan su od otoèiæa zaplovili prema obali velikog otoka koji im se nazirao u daljini. Nekoliko puta su se zaustavljali i izviðali, ali nisu nalazili ono što bi im privuklo pozornost. Negdje oko podneva doplove do krajnjeg zapadnog rta i odatle ugledaju mnoštvo otoèiæa i školja, po èemu su pretpostavili da je otok s te strane razvedeniji. Za malo su se u to uvjerili, ali i u to da su prisutni domoroci. Kad su prošli niz otoèiæa, izdaleka primijete predivnu uvalu, ali punu domorodaèkih laða. U pozadini na manjem uzvišenju vidjeli su njihovo naselje i utvrdu. Likurg je naredio da se posade pripreme za okršaj ako ih ovi napadnu. Uto osmatraè javi da su domorodaèke laðe ukrašene i da izgleda kao da nešto slave. Taje vijest Parane umirila jer su znali da u takvim prilikama domoroci ne napadaju. Promatrali su ih s rastojanja i lijepo su mogli vidjeti što se tamo dogaða. Na ukrašenim laðama mnoštvo domorodaca je zanosno igralo i pjevalo.

Dok su posmatrali taj prizor, nisu ni primijetili da im se iza leða primièe na desetine drugih domorodaèkih laða. Ovo veoma uplaši Parane jer se sjete da ovi za vjerske obrede prinose ljudske žrtve i uplaše se da ih ne napadnu s tom namjerom. Dok su zapovjednici užurbano izdavali posadi naredbe, a žene i djeca trèali u utrobe laða, domorodaèke laðe se približe. Njihove posade, meðutim, nisu nièim pokazivale neprijateljske namjere. Èula se glazba, pjesme, povici, i ovi mirno proðu usmjeravajuæi prema uvali gdje se okupljala ostala njihova subraæa. Likurg zakljuèi da je bolje da se èim prije odavde udalje pa je posada brzo zaveslala.Nisu daleko odmakli kad osmatraè povièe da je na vidiku èamac s dvije osobe. I ovi su njih primijetili. Ugledavši strane ljude, zaveslaju što su mogli brže prema obali. Kako su bili sami, Likurg naredi posadi da zavesla brže i da ih sustignu. Kad su im se približili, Likurg im dovikne:- Ne bojte se, u miru smo, stojte! - Ovi se, meðutim, nisu zaustavljali, a onda Likurg naredi da im se preprijeèi put. Momci vješto zaobiðu èamac, i ovi, zbunjeni, videæi da ne mogu uteæi, zaustave se. Likurg im ponovi isto, i kako nisu uzvraæali, naredi da mu donesu vreæu s darovima. Kad su donijeli, iz nje izvuèe dvije ogrlice od šarenih kamenèiæa i pruži ih onima u èamcu. Vidjevši da ih nepoznati ljudi darivaju i da im neæe ništa nažao uèiniti, poènu izmeðu sebe nešto potiho razgovarati, a onda jedan od njih dohvati ogrlice i poène ih razgledati, zatim jednu sebi stavi oko vrata, a drugu pruži svome drugu. Onda se opet poènu nešto dogovarati, nakon èega jedan dohvati košaricu punu riba i pruži je Likurgu. Ovaj je primi, a onda im dovikne:- U miru plovimo i prijatelji smo! Recite nam kako se zove ovaj otok i kojem plemenu pripada?- To je Hvar. Mi smo Jadasinci - odgovori onaj koji je Li- kurgu pružio košaricu s ribama.- A što se dogaða tamo u uvali, što rade vaša braæa? - nastavi pitati Likurg.- Slavimo Malog Binda! Prinosimo mu žrtve - uzvrati ovaj.- Što je vašem Bindu najmilije, što mu prinosite? - bojažljivo upita Likurg, a prisutne na palubi koji su slušali uhvati jeza pri pomisli što im se može desiti.- Malog Binda slavimo tri dana a prinosimo mu ono što je njemu najmilije: ribe i jarce. Evo i mi mu nosimo dar i idemo se pridružiti slavlju.- A što prinosite Velikom Bindu? - znatiželjno æe Likurg, uvjeren da ovi imaju i Velikog Binda ako imaju Malog- Njemu je najmilija ljudska krv! - uzvrati onaj iz èamca.- A kada njega slavite?- Kad ožedni - odgovori ovaj mirno.- Ima li mnogo vaše braæe na otoku? Koliko ima naselja? - opet æe Likurg nastojeæi iskoristiti priliku da dozna što više o onome što ga najviše zanima.- Mi smo brojni i po cijelom otoku su naša naselja.- Viðate li èesto strance, Helene?- Rijetko! Jednom u godini doðu laðe s robom u uvalu i razmjenjujemo.- Vodite li ratove sa strancima?- Kad slavimo Medaura i Velikog Binda, onda bog najviše želi krv stranaca. Ako njih nema, onda idemo na drugo pleme i hvatamo žrtve - mirno objasni domorodac.- A kada æete slaviti Medaura i Velikog Binda? - nastojao je Likurg i to saznati.

- To zna Zvjezdano oko! - objasni mu ovaj. Likurg shvati daje rijeè o njihovom vraèu, a onda zapita:- Ako nastavimo put na onu stranu, hoæemo li naiæi na vašu braæu? - pokazujuæi rukom u pravcu kamo su se zaputili.- I tamo su naša braæa, i oni slave Binda - uzvrati ovaj. Likurgu se èinilo da je sve upitao što je trebalo, i podignuvši ruku u znak pozdrava, domoroci se brzo udalje, a on naredi da zaplove u pravcu istoka.Nakon što su prošli jedan mali rt, opet im se ukaže razvedena obala. Jedni su bacali pogled na goroviti otok, drugi na suprotnu stranu gdje se ukazivao drugi otok. Treæi su gledali svuda uokolo bojeæi se da se opet odnekuda ne pojave domoroci i da ih ne napadnu. U tim mislima zaèuju osmatraèa koji je dovikivao daje na vidiku velika uvala. Trebalo je odluèiti da li da se presijeèe i da se nastavi ploviti oko otoka ili da skrenu u uvalu. Likurg se dugo predomišljao, i tek kad osmatraè javi daje uvala pusta i da nema domorodaèkih laða, naredi da kormilar usmjeri u tom pravcu.Plovili su lagano i oprezno. S desne strane obala je bila strma i manje razvedena, dok su se sa lijeve strane nizale brojne uvalice, koje su putnici pažljivo promatrali. Neki su strepili da se iz neke od njih ne pojave domorodaèke laðe. Ali nije nièega bilo. Laðe su doplovile do vrha uvale, a da nisu nigdje primijetili bilo kakav trag domorodaca i njihovih naselja. Svuda uokolo bilo je tiho, samo su se èuli cvrkuti ptica i neumorni cvrè- ci. Kada su se laðe približile obali na jedan strelomet, Likurg naredi da se zaustave. Svi su se obazirali uokolo razgledajuæi predivnu uvalu koja je svojom ljepotom i pitomošæu oèarala sve.Ni na brežuljcima u pozadini nije se ništa primjeæivalo. Od vrha uvale vidik je bio otvoren, po èemu se moglo pretpostaviti da se u tom pravcu stere ravan. Kada se Likurg uvjerio da na obali nema domorodaca, odredi petoricu momaka da izvide okoliš. Bili su to isti oni koji su veæ imali iskustva s domorocima. Kada su ovi ušli u èamac i zaveslali prema obali, svi su sa paluba prizivali bogove da im budu na pomoæi. Znalo se da od njih ovisi da li æe se ovdje zadržati ili æe nastaviti lutati. I momci su bili svjesni važnosti izviðanja pa su i sami bili uzbuðeni. Bila im je zadaæa ispitati obalu i ocijeniti postoje li uvjeti da se ovdje zaustave i pokušaju podiæi grad, kako su u posljednje vrijeme èinili veæ nekoliko puta ploveæi ovim morem.Momci su oprezno izlazili na obalu. Krenuli su na onu stranu gdje im se otvarao vidik. Nisu dugo hodali kad se naðoše pred prostranom ravnicom, obraslom u gustiš i visoku travu. Bilo je to polje koje se protezalo u nedogled uzduž otoka. S desne strane uzdizala su se visoka brda, a sa lijeve manji brežuljci. Probijajuæi se kroz gustiš naiðu na izdašni izvor iz kojeg je isticao èitav potok. Nisu mogli vjerovati svojim oèima. Prvi se sagne Efijalt da kuša je li rijeè o pitkoj ili slankastoj vodi. Bila je hladna i dobra okusa i napije se s najveæim užitkom. To uèine i njegovi drugovi. Stajali su bez rijeèi, a onda kao da ne vjeruju sami sebi, svaki se od njih ponovno saginjao i pio, pa kad se uvjeriše da to nije priviðenje, zakljuèe da nikada u životu nisu pili bolju vodu. Bili su toliko uzbuðeni da nitko od njih nije znao što bi zborio. Okretali su se sad na ovu, sad na onu stranu, kao da su se htjeli uvjeriti da nisu u zaèaranoj zemlji. Efijalt izvuèe maè i s njim zaore zemlju. Onda je zahvati šakom i poène je pažljivo gledati. Bila je èista i rahla.- Ne može biti bolja oranica! - ovaj se javi istresajuæi je iz šaka.- Ovo ni u snu nismo oèekivali! Pogledajte ovaj potok, travu, zemlju, okolne šume! Poslušajte poj ptica, riku šumske divljaèi! Jesmo li to došli u Elizejska polja ili na

zaèarani otok! - doda ushiæeno Palant okreæuæi se na sve strane ne znajuæi èemu bi se više divio.- Prijatelji! Da nismo došli na Kirkin otok! Možda je upravo ovo mjesto na kojem je bio zatoèen Odisej. Znate da je to bilo u ovom moru, možda baš na ovom otoku!-javi se strašljivi Tesal nakon što se posljednji bojažljivo napio hladne vode.- Èuj, Tesale! Èini mi se da se ti bojiš i svoje sjene. Ako æeš opet onako kako si èinio ono u spilji, odmah se vrati na ladu i umjesto tebe neka pošalju kakvu babu jer æe i ona biti hrabrija od tebe! - izgrdi ga Helikaon. Ovaj se postidi i sklanjajuæi se ustranu, pokuša se opravdati:- Ama, ja se ne bojim, samo kažem, ta znate da je i Odisej naišao na ovakvu ljepotu, i jednostavno je nevjerojatno nešto ovako vidjeti. Ta to je ono što tražimo. Nego, vratimo se laðama da ih obavijestimo što smo našli. Osim toga, možda su tu negdje u blizini i divljaci - Na ove rijeèi svi se nasmiju i Tesal shvati da nije uspio u namjeri da im pokaže kako se ne boji. Efijalt predloži drugovima da poðu dalje kroz gustiš i pregledaju polje. Preplašeni Tesal je išao posljednji i nije znao na koju æe stranu prije pogledati, oèekujuæi svaki tren da iz grma iskoèi lav ili domorodac.Momci su dugo tumarali uokolo, a onda se uspnu na jedan brežuljak da s njega bolje osmotre prostrano polje. Dugo su gledali, okretali se, i nisu se mogli nauživati ljepote koja ih je okruživala. Ushiæeni Helikaon se prvi javi:- Izgleda da nam se najzad Zeus smilovao te nas doveo na pravo mjesto. Ne èini li vam se da smo našli ono što tražimo!- U pravu si, prijatelju! - uzvrati mu Efijalt ne skidajuæi pogled s ravnice koja je pucala pred njima i nastavi:- Èudi me da nema domorodaèkih naselja ili ih mi ne vidimo.- Èini mi se kao da vidim neke nastambe - javi se Palant koji je upirao pogled prema uvali.- Gdje? - upitaše ostali.- Pogledajte desno iznad zaljeva! - pokaza im ovaj rukom.- Stvarno, vide se kao neki zidovi - potvrdi Efijalt- Poðimo vidjeti o èemu se radi! - predloži Timosten i ovi krenu preko polja.Nije bilo lako probijati se kroz šipražje. Tesal je sve vrijeme upozoravao na zmije i zvijeri. Raslinje je bilo puno ptica koje su ispred njih izlijetale iz gnijezda. Nekoliko puta je ispred njih nešto lomilo šiblje pa je Tesal bio uvjeren da je lav ili neki krvožedni domorodac.Kad su stigli na brežuljak, zastanu i poènu razgledati i osluškivati. Bilo je sve pusto i mirno. Oprezno poðu dalje i za malo ukaže im se mala zaravan, a na njoj polurazrušene kolibe, uz njih napušteni torovi, ograde, sve zaraslo u travu i šipražje. Po tome su shvatili da je naselje veæ dugo napušteno. Kad su sve prošli, popnu se na obližnji humak, naèinjen od nabacanog kamenja, odakle je pucao vidik na cijelo polje koje se u daljini završavalo medu uzvišenjima. Okrenuvši se na desnu stranu ugledaju uvalu i njihove ukotvljene laðe. Još su neko vrijeme promatrali okreæuæi se na sve strane, a onda se javi Efijalt:- Nema se više što gledati. Sve smo vidjeli. Vratimo se u uvalu i izvijestimo naše da smo našli ono što smo tražili. Ako se ne odluèimo za ovo mjesto, uèinili bismo veliki grijeh prema Apolonu, Zeusu i svim drugim bogovima koji su nas èuvali i dovde doveli. Po svemu mi se èini da æe se upravo ovdje završiti naša lutanja - Svi mu povlade i trkom

krenu niz brdo da èim prije izvijeste svoje sugraðane o onome što su vidili i što æe sve vrlo obradovati.Ostali putnici na laðama s nestrpljenjem su èekali povratak izvidnice. Kad su se pojavili, po njihovu veselom držanju mogli su ocijeniti da im nose lijepe vijesti. Ovi su se uspeli na laðu i potanko su opisivali voði puta što su sve vidjeli. Nisu mogli pronaæi prave rijeèi kojim bi opisali ljepotu mjesta. Kad su spomenuli i izdašan izvor pitke vode, Likurg se toliko oduševio da istog trena poskoèi i povièe okupljenoj posadi da zaveslaju prema obali. Ovi su odmah shvatili što to znaèi, i pošto su i sami èuli kako su momci opisali krajolik, istog trena poènu oduševljeno klicati daje sve uokolo odjekivalo.Putnici sa drugih laða koji su sa zebnjom upirali pogled na zapovjednièku laðu èekujuæi ishod izvještaja, po povicima su shvatili što se dešava pa se i oni poènu veseliti i klicati da je èitava uvala odzvanjala. Žene su od velikog oduševljenja plakale. Svi su trèali po palubi, grlili se i ljubili, brisali jedni drugima suze, dok su oni stariji u kutovima paluba upuæivali zahvalnice Olimpljanima.Likurg je bio toliko nestrpljiv da je skoèio s laðe u vodu i prije nego je pristala uz obalu, a onda su se poèele redom iskrcavati posade laða, prvo sa zapovjednièke a onda s ostalih. Momci koji su izvidjeli mjesto prvo ih povedu na uzvišenje koje se nalazilo kraj same uvale kako bi s njega pogledali ravan i okoliš. Tek su odavde mogli vidjeti ljepotu od koje su svi zanijemjeli. Efijalt je pokazivao Likurgu gdje se nalazi izvor s potokom, šumom obrasle obronke, napuštene nastambe domorodaca i drugo.Veselju nije bilo kraja. Kad su sve razgledali, siðu s brijega i poðu da vide izvor. Nisu mogli vjerovati svojim oèima. U moru zelenila zaèuju žubor potoka. Svi su se saginjali da se napiju bistre svježe vode kakvu nisu ni vidjeli, ni pili nikada u životu, niti je ovakve ima na njihovu rodnom otoku. Neki su po stoti put prizivali bogove i zahvaljivali im na ovom daru. Onda se opet saginjali, pili, kao da su se željeli još jednom uvjeriti da li sanjaju ili je sve ovo java. Žene su plakale, dok su se neke od velikog oduševljenja bacale na zemlju i zaklinjale se da se sa ovoga mjesta neæe maknuti. Onda Likurg pozove da se vrate laðama s namjerom da se odmah održi vijeæanje i donesu potrebne odluke.Narod je hitao za Likurgom, i kad su došli na obalu, ovaj se popne na jedan kamen pa im se uzbuðenim glasom obrati:- Èestiti, napaæeni moji sugraðani! Nakon tolikog lutanja po morima i nakon svih onih nesreæa koje smo doživjeli, dobri Zeus i svijetli Apolon nas je uz pomoæ Posejdona i Svevišnjeg Helija doveo na ovaj otok i u ovu uvalu s predivnim zaleðem, što po svemu odgovara našim namjerama. Ovdje smo našli sve ono što nam treba: plodno polje, pitku vodu i krasnu uvalu. Ima li boljeg mjesta za podizanje grada! Izvidnica je obišla okoliš i nije nigdje primijetila domorodaèko naselje. Gore na onoj uzvisini nalaze se napuštene kuæe, što govori da su naselje domoroci davno napustili. Vidjeli ste bistri potok, plodnu oranicu i okolne šume. Sada treba da se odluèimo hoæemo li se ovdje zaustaviti i podiæi grad i ostati, ili æemo krenuti dalje u neizvjesnost i tražiti nešto još bolje.Na ovo nekoliko stotina grla povièe: Ostajemo! Time je donesena prva i najvažnija odluka današnjeg zbora. Tek je sada nastalo veselje, i kad se sve stiša, Likurg nastavi:- Ova divna uvala i plodno polje, kako vidite, poèinje odmah od obale. Šumovita okolna brda, uvala bogata ribom i ugodno podneblje po svemu nam odgovara. Uvjeren sam da ne bismo nigdje drugdje našli ovako mjesto ma kamo išli. Ali ne treba se odveæ prepuštati oduševljenju. Od želje i odluke da ostanemo ovdje pa do ostvarenja toga ima brdo prepreka. I sami ste se uvjerili da je ovaj otok naseljen domorocima. Èudi nas i ono

gore napušteno selo. U svakom sluèaju tu negdje, u neposrednoj blizini svakako su domoroci. Samo Zeus zna kako æemo s njima proæi. Ali kad smo veæ naišli na ovako blagodatno mjesto koje nam po svemu odgovara, vrijedi podnijeti ma kakve žrtve, paèe i krv proliti i ratovati s domorocima za ovo mjesto.Ne smijemo zaboraviti da nas je sam Apolon ovamo uputio i da imamo potporu naše sirakuške braæe s Visa, što su važni razlozi da ustrajemo u našoj odluci. Zato predlažem da odmah sutra zapoènemo s pripremama da ovdje zasnujemo novi život. Prvo æemo odrediti mjesto gdje æemo podiæi zidine, a onda jedno po jedno. Neka se pripreme mjeraèi, crtaèi, zidari, kamenoresci, drvodjelci i drugi da po svojoj struci i dužnosti prionu na posao. Ali prije nego bilo što zapoènemo, moramo stupiti u vezu s domorocima koji su gospodari ovog otoka. Moramo s njima povesti pregovore i zatražiti da nam dopuste da se ovdje naselimo. To je put i naèin da se doðe do sporazuma. Zato, odmah sutra u zoru naložimo veliku vatru da je domoroci sa brda primijete i tako æemo s njima stupiti u vezu. Još jednom prizovimo naše Olimpljane da im zahvalimo što su nas sretno doveli na ovo mjesto. Neka nam je sretno iskrcavanje na ovom divnom otoku! - završi Likurg.Razgovor se još dugo vodio o svemu. Nekoliko graðana je dalo niz korisnih savjeta. Bilo je i pitanja. Mladi Eumel je upitao Likurga kako to da je ovako veliko i plodno polje neobraðeno i da na njemu nema domorodaèkih naselja. To je zanimalo i druge. Kad je ovaj poèeo govoriti, sve se utiša da ga što bolje èuju.- Nemojte se èuditi što je ovo plodno polje neobraðeno i nenaseljeno, kako je upitao i Eumel. Barbari se rijetko bave obradom zemlje. Njihovo glavno zanimanje je stoèarstvo i lov pa zato uglavnom žive po brdima. Tu imaju i naselja jer se iz njih lakše brane s obzirom na to da se èesto i meðusobno sukobljavaju. I ondje gdje se bave oranjem i sijanjem to je tako jadno da ni po èemu ne nalikuje na ono kako to mi radimo. Oni koji žive uz more, pored stoèarstva bave se i ribarenjem. Osim toga, skupljaju plodove, korijenje i slièno. To je, bez sumnje, razlog što je ovo predivno polje neobraðeno. Ako i nadalje budu uz nas naši bogovi, vidjet æete što æe sve na njemu biti iduæe godine u ovo vrijeme - završi Likurg.Bilo je još puno pitanja, nakon èega je zbor priveden kraju. Zatim se prišlo prinošenju žrtava i iskazivanje zahvalnosti bogovima, što su ih sretno doveli na ovo mjesto, upuæujuæi im molitve da i dalje budu uz njih i pomognu im da se ovdje skrase.25rva noæ provedena u ovoj uvali protekla je mirno. Osimpojaèanih straža san usnulih Parana nije ništa remetilo.Veæ su ranom zorom svi bili na nogama. I odmah su se dali na posao, kako je bilo dogovoreno na juèerašnjem zboru. Desetine momaka su sakupljali suho granje, travu, živicu i sve drugo što je moglo gorjeti, pa su to slagali na hrpu. Kad se svega dosta nakupilo, Likurg naredi da se na to stavi zelena trava i grane. Potom s nekoliko strana to potpale i za malo ukaže se golem plamen. Nesretne Parane to i nehotice podsjeti na skorašnji požar na njihovom otoku.Kad je plamen zahvatio travu i zelene grane, pojavi se gusti crni dim, upravo onako kako je zamislio Likurg. Bilo je jasno da æe ga domoroci primijetiti i doæi da vide o èemu se radi. Parani se nisu prevarili. Osmatraèi jave da domoroci silaze s brda i kreæu prema uvali. Likurg je naredio da se žene i djeca sklone u utrobe laða a ostali da se postroje na obali u bojne redove kako bi ih domoroci vidjeli spremne i naoružane.

Domoroci su Parane zapravo primijetili još juèer kada su uplovljavali u uvalu i pratili su sve što rade. S obzirom na to da nisu imali naselja u neposrednoj blizini, nisu ništa poduzimali, misleæi da su u pitanju Sirakužani za koje su veæ znali da su se naselili u ovim vodama i da imaju uporište na susjednom Visu. Meðutim, kada su jutros ugledali veliki dim, shvate da se dešava nešto neobièno. Uplašili su se da im tuðinci ne zapale otok pa su pohitali u polje što su mogli brže. Kad su došli na nekoliko strelometa od postrojenih Parana, zaustave se.Prošlo je prilièno vremena a da se s domorodaèke strane nije nitko oglašavao. A onda najednom Parani zaèuju huku, povike i galamu koja je dolazila sa brda. Shvate da tek sada dolaze oni koje su od jutros oèekivali. Prema uvali je išla èitava vojska. Njihova pojava Parane je nasmrt preplašila. Likurg ih je hrabrio i uvjeravao da æe vjerojatno prvo pregovarati.Domoroci su se zaustavili na maloj uzvisini iznad uvale i sad su lijepo jedni druge mogli vidjeti. Parani su oèekivali svaki tren da ovi polete prema njima. Likurg naredi dvojici momaka i vikaèu da istupe naprijed s poklonima. Dok je vi- kaè dovikivao, momci su uzdizali i pokazivali razne predmete namijenjene za ovakve prilike, kako bi oni na drugoj strani shvatili da žele mir i pregovore. To je potrajalo neko vrijeme, a onda na veliku radost Parana ovi uzvrate znacima da pristaju na pregovore. Zatim krenu niz obronak, i kad su došli na jedan strelomet do Parana, zaustave se. Likurg s èetvoricom svojih momaka krene naprijed, a onda se zaustavi. Na to domoroci krenu još naprijed, što uèini i Likurg, i sada su jedni drugima stajali suèelice. Voða domorodaca je znatiželjno promatrao Li- kurga i njegovu pratnju, a onda im se obrati:- Jeste li bogovi ili smrtnici? - Ovo pitanje zbuni Likurga, a onda se dosjeti pa mu odgovori:- Nismo bogovi, ali su nas bogovi ovamo poslali.- Mi èekamo boga koji treba da se pojavi, pa ako to niste vi, tko ste i koji vas od bogova ovamo šalje?- Mi smo Heleni s otoka Parosa. Naredio nam je presvijetli Apolon da doðemo u ovu zemlju. Morali smo ispuniti njegovu volju. Naredio nam je da doðemo upravo u ovu uvalu, meðu vas - prisjeti se Likurg videæi da æe najbolje ovako proæi, èuvši da ovaj spominje neke bogove koje oèekuje.- Kakav je bog taj vaš Apolon? - opet znatiželjno upita domorodaèki poglavica kako bi povezao neke svoje predodžbe o tome.- To je bog svih smrtnika koji hodaju po zemlji. Bog koji ljudima daje život, šalje im zdravlje, neposlušne kažnjava, pravedne nagraðuje, koji sve vidi, sve èuje i zna sve što se dešava - pokuša Likurg da što Ariše uplaši domoroca.- A što ovdje radite?- Došli smo da se ovdje naselimo i podignemo grad. Bog je naredio da s vama stupimo u vezu i zamolimo vas da nam to dopustite i da nam pomognete - Kad Likurg završi, poglavica poène nešto potiho razgovarati sa svojom pratnjom, a onda podigne glavu i poène ponovo odmjeravati Likurga i njegovu pratnju, nakon èega ga upita:- Možda je taj Apolon upravo naš bog kojeg veæ dugo oèekujemo.- Kako izgleda taj vaš bog? - uzvrati Likurg shvativši da se stvari dobro odvijaju.- Tako isto kako si ti rekao za svoga boga.- Pa onda je to baš taj bog kojeg vi oèekujete. Eto, on nas je poslao i rekao nam da se ovdje naselimo. Govorimo o istom bogu.

- Po svemu vidim da je tako. U ime Vidasa mi æemo vam u svemu pomoæi i možete se ovdje naseliti - reèe poglavica, uvjeren daje dobio znak svog boga kojeg dugo oèekuju.- A gdje je vaše naselje? - zapita Likurg sada mnogo slobodnije.- Tamo iza brda i dolje iza polja uz more - uzvrati ovaj.- A zašto je pusto ono naselje na brijegu? - pokaza Likurg rukom prema uzvisini gdje su stajale ruševine.- Naša braæa su ga napustila jer je tako naredio bog Vidas kroz usta èovjeka koji se trese. - Sada se Likurg sjeti da je slušao kako su padavièari kod barbara sveti ljudi i da vjeruju kad takve spopane napad da kroz njih govori bog. Takve nitko od suplemenika ne smije dodirnuti do smrti. Kad im se javi napad, svi se predaju molitvama i prinose se žrtve. To traje sve dok dotiènog ne proðe napad. Likurgu je sada bilo jasno da su napuštena naselja iz ovog razloga kod domorodaca sveta i da ih se ne smije posjeæivati. A onda se sjeti da treba saznati još neke korisne stvari pa zapita poglavicu:- Kako se zove ova uvala i mjesto gdje smo se iskrcali?- Mjesto nazivamo Stari Grad, a uvalu Starogradska.- Zašto tako? - znatiželjno æe Likurg.- Od starina se tako zove po onom gradu od kojeg su ostaci gore, vidiš? - pokaza mu poglavica rukom na brežuljak koji se uzdizao s južne strane uvale i nastavi: - Zove se još i Kabal. Zna se kada i zašto su naši preci napustili ovo mjesto i zbog èega su nam naselja podalje odavde. Vašim dolaskom ispunjava se proroèanstvo koje kaže da æe po volji Velikog Binda ovdje doæi nepoznati ljudi i posijati svoje sjeme. - Likurg je želio više èuti o tome, ali se bojao da ne upita nešto što bi kod ovog izazvalo nedoumicu.Kad su izmijenili još nekoliko pitanja i odgovora, Likurg naredi dvojici momaka koji su držali darove da ih stave pred poglavicu. Sastojali su se od onoga što je domorocima bilo najdraže: razno oružje, tkanine žarkih boja, nakit, kovano i zemljano posuðe te brojne razne sitnice. Po izrazu lica Likurg je zakljuèio daje poglavica zadovoljan. Dohvati nekoliko šarenih ogrlica i crvenih tkanina pa poène razgledati, a onda dadne znak svojoj pratnji da sve to pokupi. Ovim je bilo zakljuèeno primirje izmeðu Parana i Ilira.Parani su bili presretni što su im domoroci ovako neoèekivano i lako dozvolili da se nasele na njihovu otoku. Obeæali su im èak pružiti svaku pomoæ. Kad su se Iliri udaljili, Parani poðu da ponovo prinesu žrtve zahvalnice svim Olimpljanima za sretan ishod pregovora i poèetak podizanja grada, koji æe im biti ono što im je bio Paros na rodnom otoku.26Nakon sretnog ishoda pregovora s uroðenicima Parani su mogli poèeti s toliko željnim radovima oko podizanja svoga grada. Pred njima je bilo brdo poslova. Prvo je trebalo odrediti mjesto gdje æe se podiæi grad. Svi su bili za to da se podigne ondje gdje su se iskrcali, uza samu obalu. Èim se to riješilo, mjeraèi su se sa svojim napravama odmah dali na posao. Poèeli su razmjerati lijevo, desno, odreðivati dužinu i širinu, pravac kojim æe se dizati gradske zidine, oznaèavati mjesta gdje æe biti gradska vrata, kule, i tako redom. Zatim naprave mrežu unutar tog prostora pa poènu oznaèavati gdje æe biti trg, hram, vijeænica i druge javne zgrade. Onda stave oznake kuda æe prolaziti glavne i sporedne ulice, ulièice, prolazi, i najzad mjesta koja æe pokriti brojne kuæe za kojima su tako dugo žudjeli.

Mjeraèi su imali mnoštvo pomagaèa i promatraèa. Sveæenici su obavljali svoj dio posla. Prinosili su žrtve kojima je trebalo steæi naklonost bogova za ovo što se radi. Svi su skakali tamo-amo, svi su bili presretni što je najzad došao dan kada su poèeli podizati svoj grad. Kod svih je vladalo oduševljenje, i svi su žudjeli za poslom, da èim prije poènu kopati temelje i podizati zidove.Kad je bilo završeno razmjeranje grada, prije nego se poèelo s kopanjem temelja, sveæenici su ponovo prinijeli žrtve bogovima. I ovoga puta su bile povoljne što je ponovo usreæilo iseljenike. Sutradan zabodena je prva lopata i time su otpoèeli radovi na izgradnji grada. Jedni su kopali temelje za gradske zidine, drugi za kuæe, treæi za vijeænicu i hram, peti su pravili peæi za vapno. Svi su ponešto radili. Ni djeca nisu dangubila. I oni su pripomagali utrkujuæi se tko æe od njih više prenijeti, dodati alatku ili žednima donijeti vode. Stotine vrijednih ruku je neumorno radilo i utrkivalo se da jedni druge prestignu.Na obronku iznad uvale pronaðena je najbolja žila, iz koje se poèeo vaditi kamen. Sve je odjekivalo od muklih udara èekiæa, zapiraèa i obrušavanja. Jedni su odvaljivali gromade, drugi ih prihvaæali, sjekli ih i dotjerivali, a treæi ih snosili na radilište i stavljali gdje treba.Treæi dan nakon susreta s domorocima ovi su s odstojanja gledali što došljaci rade i nisu se mogli naèuditi njihovoj radinosti. Iako su pri prvom susretu ponudili svoju pomoæ, Parani su zakljuèili da dodire s njima svedu samo na izmjenu dobara i pružanje potrebnih obavijesti. Prvo su otpoèeli pregovore oko kupovine odreðenog broja ovaca, koza, krava, kokoški, košnica i ostaloga što je Paranima za poèetak bilo prijeko potrebno. Nakon toga su se sporazumjeli oko korištenja pašnjaka. Domoroci su im prepustili èitav prostor koji se proteže sjeverno od uvale, poèev od rta Kabal pa do podnožja Burkova, a na jugu do prvih padina brijega, ukljuèujuæi i polje koje domorocima nije ništa znaèilo. Grci su bili prezadovoljni dobivenim, a još više domoroci, koji su nenadano od ovih za to dobili njima potrebne stvari, najviše tkanina, udica, ogledala, nožiæa i slièno. Iako su iseljenici ponijeli znatnu kolièinu novca, ovdje im nije nièemu koristio jer domoroci nisu znali njegovu upotrebu.Radoznalost domorodaca se svakim danom sve više poveæavala za ono što su Parani radili. Znali su sate i sate stajati i iz prikrajka ih posmatrati. Svemu su se èudili. Bila im je neobièna njihova nošnja, govor, naèin rada, a iznad svega èudili su se da se svi užurbano uokolo vrte, kreæu tamo-amo a da nitko nikome ne smeta i da svatko zna svoj posao. Kad su se najzad pokazali zidovi, pa kad su vidjeli da na svim stranama podjednako napreduje, premda su ga zidali odvojene skupine, od velikog èuda su poskakivali i nadugo izmeðu sebe nešto govorili pokazujuæi rukaman u pravcu zidina.Likurg je sa ostalim gradskim službenicima koristio svaki susret s poglavicom za dodatne dogovore. Domoroci su svakim danom bili sve ljubazniji, ali je Likurg imao na umu upozorenje koje mu je dao issejski eparh, da ne ulaze u odveæ prisne veze s njima. Zato su Parani nastojali da svaki susret s njima ima radno obilježje.Kako je napredovala gradnja naselja, tako je rasla radost graditelja. Usporedo s time žene su ureðivale komadiæe zemlje pa su posijale nešto od povræa što su ponijele s Parosa. Drugi su s djecom išli uokolo i brali razne plodove. Domoroci su im, pak, nudili med, razno korijenje i neke trave za koje nitko od Grka nije znao èemu služe. S laða je povremeno iskrcavan teret, i to onda kada u blizini nije bilo nijednog domoroca, iz bojazni da se ovi ne bi polakomili.

Za razliku od plovidbe kad su svakodnevno jeli istu hranu, sada je bilo drugaèije. Raznovrsniji obroci, pojaèana ishrana i uzimanje voæa i povræa primijetilo se na svim licima. I vrijeme je bilo ugodno. Iako je bio poèetak ljeta, nije ni izdaleka bilo onako vruæe kao na njihovu otoku. Okolno zelenilo, otvorenost uvale prema kopnu i razmještaj okolnih brda, ugodan povjetarac koji je rashlaðivao, veoma ih je podsjeæalo na njihov rodni otok.Doseljenici nisu ni u èemu oskudijevali. Bistri potok im je tekao ispred oèiju, a gusto šipražje koje je prekrivalo polje bilo je puno ptica i druge pernate divljaèi koju su hvatali i lovili do mile volje. Mada su okolne šume bile pune jelena, divokoza, veprova i druge divljaèi, tamo nisu zalazili da ne bi povrijedili domoroce koji su uglavnom živjeli od lova.Kako je bilo savjetovano, nitko se od doseljenika nije odveæ udaljavao od uvale. Nisu zalazili ni u brdo dalje od one granice dokle im je od domorodaca bilo oznaèeno. Èuvali su se da ne daju povoda domaæinima da promijene svoj stav prema njima. U svemu su pazili da im se ne zamjere. Bili su svjesni da bi svaki nesporazum mogao prerasti u sukob s nesagledi- vim posljedicama za njih. Zato su danju-noæu radili kako bi èim prije podigli zidine i nastambe jer su znali: kada to bude gotovo, bit æe mnogo sigurniji.Radovi su iz dana u dan sve više napredovali. Kuæe su svakim danom postajale veæe. Kada se navršilo devedeset dana od poèetka radova, bilo je uèinjeno toliko da su se ljudi mogli poèeti useljavati iako nije bilo sve do kraja završeno. To je za sve bio veliki dogaðaj. Nisu sami sebi mogli vjerovati daje sve to uèinjeno. Sada se radilo na zvršnim poslovima. Likurg ih je najzad obavijestio da se na prvi dan mladog mjeseca, koji je uskoro trebao nastupiti, zakazuje posveæenje grada unošenjem kipa boga u hram i potpaljivanjem vatre ugarkom donesenim iz rodnog grada.Dok su se svi radovali, Efijalt je bio potišten. Sada kada se stiglo do cilja najednom je poèeo osjeæati prazninu, tugu i potištenost. Takvim ga je još -više èinila sreæa drugih. Gledajuæi ostale s koliko se zanosa i veselja predaju poslovima, sam je sebi priznao da bi ih u svemu tome nadmašio da je pored njega Filomela. Veæina sugraðana je bila oženjena. S njima su bile njihove obitelji, njihovi najmiliji i najdraži. On je bio sam, a njegova ljubav tako daleko. Svaki put kad bi pomislio na to, osjetio bi bol u srcu koja ga je bacala u oèaj. Gledajuæi svoje sugraðane i njihove žene kako se raduju i vesele svome novom domu, kako zamišljaju svoju kuæu i dio zemlje koju æe dobiti, s bolom je pitao bogove zašto i njemu nisu podarili takvu sreæu da uz njega bude njegova Filomela. Mjeseci koji su prošli od rastanka s njom èinili su mu se èitava vjeènost. Pomisao da treba proæi najmanje još dva puta toliko prije nego poðe po nju, stvarala mu je neizrecivu bol i tjerala mu suze na oèi. A onda bi sam sebi govorio da mora prionuti na posao kako bi stekao uvjete da može krenuti po nju i dovesti je ovamo ili ma kamo gdje æe biti svoji i sretni.27Osvanuo je dugo oèekivani dan sveèanosti za koje je trebalo iz zapovjednièke laðe unijeti u grad kip boga i ugarak. Svi su pošli na obalu. Nakon što ih je Likurg iznio iz utrobe laðe, snese ih na obalu i tu ih preda sveæeniku. Ovaj ih preuzme i odatle sveèana povorka krene u grad noseæi svetinje. Djevojke i djeca su ispred povorke posipali cvijeæe, a ostali su pjevali sveèane pjesme. Kad su stigli do hrama, tu su okitili kip a onda ga unesu i smjeste na postolje. Sada, kada je bog bio smješten u svoj stan, graðani su sveèano pošli potpaliti vatru svetim ugarkom koji su ponijeli iz rodnog grada. Kad se i s time završilo,

poènu se useljavati i smještati u svoje nove kuæe. Dok su jedni vadili stvari iz utroba laða, drugi su ih spuštali na obalu, odakle je svatko uzimao svoje i nosio u svoj dom.Veselje je vladalo na sve strane. Svuda se èula pjesma, svirka, veseli povici i zahvalnice upuæivane Zeusu kuæniku i boginji ognjišta Hestiji, koja ukuæanima pomaže da se sretno okupe oko ognjišta u svom domu. Trèalo se na sve strane. Na svakom koraku sretali su se veliki i mali, staro i mlado kako nose zavežljaje, vreæe, posude i drugo što su ponijeli iz roditeljske kuæe. Bile su to najnužnije stvari, a ono èega je nedostajalo, moglo se napraviti na samome mjestu.I dok su se drugi veselili i s pjesmom prenosili svoje stvari u nove domove, Efijalt je svu svoju imovinu prenio u dva zavežljaja. Njemu je žrijebom dopao dom koji se nalazio tik do gradskih vrata kroz koja se izlazilo na more. Po velièini je bio kao i drugi, lijep i ugodan, ali kad je u njega unio ono što je ponio iz oèinskog doma, sve je stalo ujedan kut. Ostalo je bilo prazno. Tužan, zatvori oèi i poluglasno prozbori: "0, pravedni i moæni Zeuse i blagi Heraklo! Zašto sa mnom nije moja Filo- mela da mi ispuni ovaj dom svojom toplinom i ljubavi, da zajedno ureðujemo i smještamo ovu prazninu! Boginjo Afrodito, prenesi joj moj uzdah i plam moje ljubavi, reci joj da izgaram za njom!"- Tako je stajao neko vrijeme, a onda siðe na ulicu da pomogne drugima koji su se useljavali i koji su imali puno više stvari.Do zalaza sunca bilo je sve završeno. Iseljeni Parani smjestili su se u svoje nove domove. Uveèer je pripremljeno narodno veselje. Mnogi su se prisjeæali onoga što im ga je priredio rodni grad uoèi njihova polaska. Sada je bilo sve skromnije, ali puno veselije jer su neizvjesnost i strah bili iza njih. Za ovaj sveèani trenutak prvi put su otvorili amfore vina koje su ponijeli s rodnog otoka. Veselje je potrajalo dugo u noæ, a onda su se poèeli razilaziti i povlaèiti u svoje nove domove da prvi put u njima prenoæe. Trg i ulice su opustjeli. Nakon što je straža zatvorila gradska vrata, grad je utonuo u duboki san. Parski iseljenici prvi put su nakon toliko vremena po napuštanju rodnog grada spavali pod kuænim krovom koji su s toliko išèekivanja i napora konaèno stekli.Od vremena kada su iseljenici napustili rodni grad tamo se nije dugo ništa znalo o njihovoj sudbini. Nisu znali ni dokle su došli, jesu li živi i zdravi, nisu li stradali u oluji i si. Njihovi bližnji su bili u danonoænom išèekivanju vijesti, ali one nisu stizale. Doèekivali su svaku laðu koja je posjeæivala njihovu luku u nadi da æe od posade ili kojeg putnika saznati nešto o svojima. A onda, najzad, jedna korintska laða im donese vijest da su ih sreli u blizini otoka Kefalonije. Nakon toga od posada druge korkirske laðe saznaju da su viðeni dok su plovili pored otoka Itake. I na koncu, jedna atenska laða im javi da su ih sreli u korkirskoj luci. Sad su svi znali da su barem donde sretno doplovili. Znali su da im je to bila posljednja helenska luka prije ulaska u Jadransko more. Od sada nisu više oèekivali vijesti jer im je bilo poznato da su ušli u more u koje helenske laðe rijetko ili nikako ne zalaze.Kako je gotovo iz svake kuæe bio netko meðu iseljenicima, na svakom koraku se prièalo o njima, nagaðalo se što je s njima, dokle su doplovili i drugo što se na njih odnosi. Filomela je bila najnemirnija. Uvijek, gdje god bi se poveo razgovor o iseljenim, neprimijetno se približavala i prisluškivala. Bila je puna strepnje da ne èuje nešto loše. Lijegala je i ustajala s mislima o voljenom Efijaltu. Svakodnevno je prinosila darove na oltar boga Posejdona, u èijim je rukama bila sudbina njezinog ljubljenog. Molila ga je da uèini more mirnim, da ne vitla svojim trozupcem i ne diže valove. Hermesa je molila da joj prenese misli do voljenog, a Afroditu da mu neprestano ispunjava srce velikom

ljubavi. Radovala se svakoj novoj zori i s veseljem ispraæala dan, želeæi da što prije proðe kako bi prošla godina dana kad joj se trebao vratiti.Ni iseljeni nisu prestajali misliti na svoje koji su ostali u rodnom gradu. Dok su bili na moru i dok su tumarali, i lijegali su i ustajali s mislima na njih. Sada, kada su došli do cilja, ushiæenje i velika radost, te stotine zamisli o novom životu, malo po malo im je potiskivalo ranije misli. S Efijaltom je, pak, bilo drugaèije. Njegove misli su bile na rodnom Parosu, kod Filomele, kod njihovih zajednièkih uspomena, kada su se tajno sastajali u Afroditinu hramu i gaju, i predavali se jedno drugome. Tijelom je bio u novoj domovini, a u mislima daleko preko velikih mora koja su ga razdvajale od voljene.28Bilo je davno obznanjeno da æe se na prvi dan mladoga mjeseca održati sveèano zasjedanje Narodne skupštine na kojoj æe iseljenici izabrati upravu svog novog grada. Nakon useljavanja u domove i drugih poslova koji su to pratili osvanuo je taj dan. Graðani su se obukli u sveèano ruho i veæ ranim jutrom svi su bili na trgu. Na svima se primjeæivao ponos i zadovoljstvo. Èekajuæi da zapoène zasjedanje osvrtali su se uokolo i jedni su drugima govorili da ih sve podsjeæa na njihov rodni Paros, iako je bilo sve manje i skromnije. Bio je isti raspored trga i zgrada na njemu. I govornica je imala isti položaj. Stajala je naspram hrama. To ih je èinilo dodatno sretnijim, i dok su izmeðu sebe o tome razgovarali, ugledaju kako Likurg stupa na govornicu. Namjesti smrekov vijenac na glavu i svi se stišaju, nakon èega ovaj zapoène:- Èestiti moji sugraðani! Zahvaljujuæi svesrdnim Olimplja- nima evo smo se najzad okupili na trgu našeg grada, koji smo podigli zajednièkim snagama. Mi smrtnici to nikada ne bismo mogli uèiniti da s nama nisu bili naklonjeni nam bogovi. To govori da smo mi, dojuèerašnji Parani, još miljenici Posejdona, Apolona, Hefesta i drugih Olimpljana. Zato im budimo zahvalni jer smo s njihovom pomoæu svladali svakojake strahote i na kraju opstali.Evo, najzad je došao trenutak da mi, Parani, koji smo se morali iseliti s rodnog otoka, izaberemo upravu našeg grada, koja æe nam od sada biti ono što nam je donedavno bio rodni Paros. Buduæi da smo našli mjesto gdje æemo zauvijek ostati i nakon što smo sagradili grad, moja nadležnost u svojstvu vašeg voðe prestaje pa zato moramo pristupiti izboru svih tijela koje mora imati grad. Da bismo to mogli uèiniti, ovaj zbor preuzima ulogu Narodne skupštine, u kojoj imaju pravo sudjelovanja svi muški s navršenih osamnaest godina života. Dakle, ovog trena mi zasjedamo u Skupštini i možemo poèeti s izborom. Prvo æemo pristupiti izboru predsjednika Gradskog vijeæa, zatim njegovih èlanova, suda i tako redom. Neka uzme rijeè tko želi! - završi Likurg i povuèe se s kamena.Dugo se nitko nije javljao za rijeè. A onda, kako se i oèekivalo, istupi jedan od najstarijih njihovih sugraðana, mudri Pelazg, pa im se obrati:- Èestiti graðani! Ovo je radostan trenutak jer smo doživjeli da biramo upravu našega grada. Prije nego poènemo s tim, osjeæam dužnost da u ime svih nas uputim nekoliko rijeèi našem dosadašnjem voði, èestitom Likurgu, koji nas je sretno i uspješno doveo do cilja i pod èijim smo vodstvom našli novu domovinu i podigli grad. Time je ispunio povjerenu mu dužnost od našega rodnog grada. Znate kroza što smo sve prošli i u kakvim smo neprilikama bili. Mudri i sposobni Likurg je umio sve to nadvladati. Osobita je njegova zasluga kako je mudro postupio u susretu s ovdašnjim domorocima. Na miran naèin smo dobili dozvolu da se ovdje naselimo. Zbog svega toga predlažem da mu

darujemo maslinov vijenac kao znak našeg najveæeg priznanja i zahvalnosti. Slažete li se s ovim prijedlogom?- Slažemo! - zaori se iz stotine grla, èime su svi prisutni dali na znanje da je mudri Pelazg iznio ono što svaki od njih osjeæa, što treba i što zaslužuje njihov voða.Nakon toga prišlo se izboru novog vodstva, prvo predsjednika Gradskog vijeæa, pa ostalih službenika. Oko ovog prvog nije bilo mnogo dvojbe. Pelazg je iznio prijedlog da se Likurg izabere za predsjednika Vijeæa, koji æe u novom gradu biti ono što im je na Parosu bio Menelaj. Ovaj prijedlog su svi oèekivali pa je jednoglasno prihvaæen. Kad se s tim završilo, poène se s izborom ostalih èlanova Gradskog vijeæa, pa tajnika, suca, riznièara, glasnika i drugih službenika koje je trebao grad. Time je privedena kraju prva i najvažnija toèka sveèanog zasjedanja Narodne skupštine.Nakon izbora gradskih tijela i službenika, Likurg se ponovo popne na govornicu, ovoga puta kao predsjednik Vijeæa njihovog novosagraðenog grada. Namjestivši ponovo smrekov vijenac na glavu, obrati se svojim Paranima:- Èestiti moji sugraðani! Toplo i svesrdno vam se zahvaljujem na izboru i ukazanome povjerenju. Trudit æu se, kao i do sada, da opravdam ukazano mi povjerenje, i s vašom pomoæu radit æu ono što je najbolje za sve nas.Sada kad smo sagradili grad, kad smo izabrali upravna tijela i kad zapoèinjemo život daleko od rodnog Parosa, s tugom u srcu vas moram podsjetiti da se ne možemo više nazivati graðanima Parosa. Naš Paros je daleko iza nas i mi smo s današnjim danom postali graðani tek sagraðenoga grada. Zato nam je prva dužnost da damo ime ovom našem gradu. Ovo pitanje je za sve nas važno pa zato pronaðimo neko prikladno ime po kojem æemo se i mi tako nazivati, a i naši potomci. Pozivam sve koji imaju kakav prijedlog neka ga iznesu!Nakon ovih rijeèi zaèu se žamor. Jedni su se izmeðu sebe dogovarali, drugi su razmišljali, a onda poènu iznositi prijedloge. Prvi se javi stari Likaon s prijedlogom da se gradu dade ime Posejdonija. Svoj prijedlog je objašnjavao èinjenicom daje Po- sejdon zaštitnik njihova rodnoga grada. Orhomen je predložio da se gradu dade ime Herakleja, napominjuæi da su im Issejci spominjali neku Herakleju, koja je nekoæ bila u ovim stranama. Vidar Daskil je iznio prijedlog da ga nazovu Jadassina, po nazivu ovdašnjih domorodaca. Bilo je još raznih prijedloga, a onda nasta zastoj jer nije nitko više znao što bi predložio.Neki su i dalje smišljali, dogovarali se, a onda se javi Efi- jalt. Kad se popeo na kamen, sve se stiša da bi èuli što njihov mladi sugraðanin predlaže. Ovaj smireno poène iznositi svoj prijedlog:- Dièni graðani! Kako je veæ èestiti Pelazg spomenuo da nam je svima na srcu ime našeg grada, ja sam smislio nešto, pa ako vam se dopadne, prihvatite, ako ne, nemojte mi zamjeriti što sam se usudio stati pred vas. Ovako: svi ste èuli da ovdašnji domoroci ovaj otok nazivaju Hvar, a ovo mjesto gdje smo podigli grad - Stari Grad, ili kako bismo mi Heleni rekli Arheopolis. Što rijeè Hvar znaèi na njihovom jeziku, nije nam poznato. Meðutim, od njih smo èuli zašto ovo mjesto nazivaju Stari Grad.Razmišljajuæi o tome pomislio sam da naš grad nazovemo baš tako, odnosno Arheopolis, ali mi se potom uèini da ne bi bilo primjereno da vlastiti grad nazovemo po barbarskom imenu. A onda mi pade na um da ga nazovemo po imenu našeg rodnog grada. Sjetih se, meðutim, da ni to ne može jer je znano da bogovi ne trpe dvojnost ni u èemu. I evo što sam na koncu smislio: dajmo neko ime koje æe nas svojim sadržajem vjeèno podsjeæati

na naš rodni grad. Uèinimo ovako: u nazivu našeg rodnog grada zamijenimo prvo slovo "P" sa "F" pa æemo od Parosa dobiti ime Faros. Tako bismo dobili naziv drugaèiji od imena rodnog nam grada, ali toliko slièno da æe za sva vremena i nas i naše potomke podsjeæati na naš korijen. I kako god je bio sluèaj u starom kraju da se istim imenom naziva i otok, i grad, neka tako bude i ovdje. Dakle, neka nam se novosagraðeni grad naziva Faros, a isto tako i ovaj otok, a mi æemo biti Farani. Ako vam se sviða moj prijedlog, znajte da me je neki od bogova nadahnuo da ovako kažem!Èim je ovaj završio, u narodu se zaèu glasno odobravanje, po èemu se moglo zakljuèiti da je iznio mudar prijedlog. Predsjednik Vijeæa je još nekoliko puta pozivao da još netko iznese neki prijedlog, ali se nije nitko javljao. To je bio znak da je Efijalt iznio prijedlog koji se svima dopao. Predsjedniku Vijeæa nije preostalo drugo nego iznijeti na glasovanje predloženo. Spominjao je redom iznesene prijedloge, ali na upit za svaki od njih narod je šutio. Kad je došao na red Efijaltov prijedlog, istog trena se podigne stotine ruku uz glasne povike odobravanja. Likurg se obrati narodu:- Na prijedlog diènog Efijalta, sina Ifitova, s vašim pristankom, današnjim danom naš novi grad dobiva ime Faros, a mi, njegovi stanovnici, od danas æemo se nazivati Farani. Takoðer æemo od danas i ovaj otok nazivati Faros. - Saèekavši da se smiri žamor kojim su graðani izražavali zadovoljstvo novim imenom i èestitali Efijaltu na mudrom prijedlogu, predsjednik nastavi:- Želim u ime svih nas uputiti srdaène èestitke i zahvalnost našem sugraðaninu, èestitom Efijaltu, koji je umno osmislio ime našega novog grada koje nam po svemu odgovara. Predlažem da se u natpisu o osnivanju grada stavi i to da je grad koji smo podigli dobio ime Faros na prijedlog Efijalta, sina Ifitova. Slažete li se s ovim prijedlogom?- Slažemo! - zaori se trgom. I dok su ga oni koji su stajali pored Efijalta tapšali po ramenima, ovaj je skromno šutio, i pomalo osjeæao nelagodu što su svi upirali pogled u njega. Kad se sve stišalo, predsjednik Vijeæa preðe na drugu toèku o kojoj se danas trebalo govoriti:- Èestiti Farani! - zapoène Likurg, ali ga istog trena prekine silni žamor graðana. Prvi put su èuli da ih se oslovljava novim imenom, pa je to kod svih izazvalo uzbuðenje i oduševljenje. Kad se sve smirilo, Likurg nastavi:- Dakle, moji Farani, sada kada smo podigli grad i kada smo mu dali ime, èeka nas drugi veliki posao o kojem ovisi naš opstanak. Rijeè je o polju koje nas treba hraniti. Vidjeli ste kako izgleda. Vjerojatno nije nikada obraðivano jer je pokriveno gustim raslinjem. Morat æemo proliti more znoja da bismo ga pripremili za obradu. Neka je velika hvala gromovniku Zeusu i svijetlom Apolonu i Demetri, koji su nam ga podarili. Njegova plodnost i velièina bit æe naše najveæe bogatstvo. Moramo priznati da smo dobili ono èemu se nitko od nas nije nadao. Budemo li vrijedni, iduæe godine u ovo vrijeme s njega æemo žeti žito i ubrati plodove svega onoga što posijemo. Treba se dogovoriti kako æemo ga pripremiti za obradu, kao i to kako æemo ga izmeðu sebe podijeliti. Pozivam vas da iznesete prijedloge!Vrijeme je prolazilo a da se nije nitko javljao za rijeè. Svatko je èekao da se javi netko mudriji od njega. Na više puta ponovljeni poziv najzad se javi Pelazg. Kad ga sugraðani ugledaše kako se penje na kamen, svi ušute jer su znali da æe opet predložiti nešto mudro. Ovaj poène umjerenim i toplim glasom, kako je inaèe obièavao govoriti:

- Èestiti Farani! Pokušat æu iznijeti svoje mišljenje o postavljenom pitanju, ali ako vam se ne svidi, nemojte mi zamjeriti jer svi imamo èestite namjere i želju da predložimo ono što smatramo daje najbolje za sve nas.Dakle, što se tièe polja, mislim da bi bilo pametno ovako postupiti: ne bi ga trebalo dijeliti dok ga prvo zajednièki ne iskrèimo, prekopamo i uredimo. To je potrebno iz više razloga. Prvo, na taj naèin æemo ga svi podjednako s najveæom pažnjom ureðivati jer nitko od nas ne zna koji æe mu komad pripasti. Tako æe èitava površina biti podjednako ureðena i pripremljena za sjetvu. Kada ga uredimo, onda priðimo podjeli putem ždrijeba, pa što koga zapadne.Ako biste mene pitali kako bismo prišli njegovom ureðenju, savjetujem ovo: poènemo li krèiti, sjeæi žbunje pa prekopavati, posao æe se otegnuti u nedogled i pitanje je da li æemo u tome uspjeti onako kako treba. Bilo bi pametnije saèekati neko vije- me da se raslinje sasuši a onda ga sa svih strana potpaliti da sagori. Od tog æe biti višestruka korist. Prvo, bez puno muke uèinit æemo ono što bismo inaèe mjesecima radili. Drugo, to æe veoma koristiti zemlji jer æe je pepeo uèiniti plodnijom. Nakon toga neæe nam biti teško prekopavati je pa æemo tako èitavo polje na vrijeme pripremiti za sjetvu.Što se tièe njegove diobe savjetujem ovo: Imamo ukupno 500 domaæinstava, raèunajuæi i one koji su u brodolomu ostali bez glave obitelji. S time u svezi èitavo polje razdijelimo na pet stotina jednakih dijelova, a onda svaki dio oznaèimo posebnim brojem. Uzmimo pet stotina kockica s tim brojevima i stavimo ih u žare, pa tko što izvuèe. Slièno smo postupili prilikom podjele sagraðenih kuæa i kako smo vidjeli, sve je prošlo u najboljem redu. Na taj naèin neæe se nitko ni na koga ljutiti. Dopast æe ga ono što mu Zeus i drugi Olimpljani odrede. To su moji prijedlozi pa prosudite jesu li u redu!Narod je ovu mudru i priznatu starinu s najveæom pozornošæu slušao, i èuo je mnogo više nego je oèekivao. Svi su bili mišljenja da se nije moglo ništa bolje predložiti pa su gromoglasnim povicima stavili na znanje da se u svemu slažu s predloženim.Kad je ovaj završio, predsjednik Vijeæa pozove da još netko iznese kakav prijedlog. Kako se nije nitko javljao, ovaj im se obrati:- Iznosim na glasovanje prijedloge koje je ponudio èestiti Pelazg. Prihvaæate li ono što je dotièni iznio? - Na ovaj upit iz stotine grla se zaèu "Prihvaæamo", a onda ovaj nastavi:- Nakon što smo riješili najvažnije pitanje, obièaj nam nalaže da sve odluke koje smo danas donijeli uklešemo na kamen da nas, kao i naše potomke, podsjeæa što smo zakljuèili na našem prvom zasjedanju u ovom gradu. Treba zapisati da su se iseljenici s otoka Parosa ovdje naselili 4. godine 98. olimpijade, da su sagradili grad i da su na prvom zasjedanju Narodne skupštine odluèili da se sagraðeni grad nazove Faros. Iza toga treba navesti imena svih domaæina koji su se ovdje naselili, tko je što dobio i koliko, kakva prava ima on i njegovi nasljednici, kao i oni koji æe se kasnije doselili u naš grad. Kad ploèa bude gotova, postavit æemo je ovdje na trgu, uz Posejdonov hram, da je može uvijek svatko èitati i saznati kako mi Farani, tako i oni koji æe nas posjeæivati. Taj zapis, psefizma, bit æe najvažnija isprava našega grada, kojom æe se mjeriti prava svih nas, kao i naših potomaka koji æe ovdje živjeti iza nas.Ostaje još da vam napomenem da æe naš grad ubuduæe slaviti današnji dan kao svoj roðendan, da se zna kada je podignut i kada je održana prva skupština. Kada uberemo i spremimo prvu žetvu, poslat æemo izaslanstvo u rodni grad s prvim ubranim urodom da

ga po svetom obièaju tamo prinesu na oltar zaštitnika grada, i da izvijeste našu rodbinu gdje smo našli novu domovinu.Na kraju vas želim obavijestiti da se u povodu završetka napornog rada oko podizanja grada proglašava desetodnevni odmor, koji smo svi zaslužili. Neka svatko od nas èini ono što želi i što mu treba. Svima su nam kuæe prazne pa æe neki od nas prvo poèeti praviti pokuæstvo, a neki æe dovršti potrebne radove na kuæi koju su dobili. Okolna brda i obronci puni su svakojakog drveæa i neæe biti teško naæi potrebnu graðu. Kada doðe vrijeme za ureðenje polja, zajednièki æemo prionuti na posao kako smo se dogovorili da bismo u veselju i s radošæu slavili blagodatnu boginju Demetru, kojoj æemo povjeriti prvo sjeme za koje æe se ona pobrinuti da izraste u bujno žito - završi Likurg, nakon èega se narod poène razilaziti, svi dobro raspoloženi i zadovoljni onim što su danas zakljuèili.29Izmorenim je Faranima dobro došao zasluženi odmor. Svatko je èinio onako kako mu je odgovaralo. Neki su odluèili bolje upoznati okoliš, obalu i dio otoka koji su im domoroci prepustili. Jedni druge su susretali ovdje i ondje, a najèešæe u polju, kamo ih je veæina odlazila. Neki su, pak, najviše vremena provodili na moru i hvatali ribu. Djeca su skupljala školjke, a mladi su lovili divljaè u gustišu polja.Efijalt je obièno provodio vrijeme u društvu momaka s laðe na kojoj je plovio, meðu kojima su bili Alkinoj, Megaklo, Eu- mel, Timosten, Helikaon, Idaj, Tesal i Palant. Od svih se najviše sprijateljio sa Megaklom. Kad bi se okupili, prièali bi o svemu i svaèemu, pjevali i šalili se. I Efijalt je u svemu sudjelovao ali je sam sebi priznao da se najbolje osjeæa kad je sam. Cesto je odlazio u okoliš grada da se prepusti mislima i sjeæanju na svoju Filomelu.Znao je otiæi na vrh brda i dugo gledati preko puèine u pravcu jugoistoka, tamo gdje se nalazi Paros i njegova voljena. Zatim bi legao na zemlju pa bi dugo zurio u nebesko plavetnilo, onda se potrbušio, zatvorio oèi i dugo razmišljao o svemu što se desilo proteklih mjeseci. A onda bi poèeo razmišljati na koji naèin æe odavde otiæi po ljubljenu. Tako mu je prošlo svih deset dana odmora. Na koncu je zakljuèio da mu nerad teže pada, pa je jedva èekao da poène s radom. Èinilo mu se da æe tako lakše podnositi svoje ljubavne jade.I prije završetka odmora veæina Farana je prionula na posao. Svatko je radio ono što je smatrao da mu je najpreèe. Veæina ih je izraðivala pokuæstvo. Išli su u brdo, sjekli i dovlaèili u grad, rezali, sklapali, zakivali, dotjerivali i time popunjavali svoje domove. Ni Efijalt nije zaostajao. Nekoliko njegovih vršnjaka, svi neženje, predložili su mu da zajednièki rade, prvo jednome, pa drugome. Odbio je prijedlog uvjeravajuæi ih da bi s njim bili na gubitku jer je on spor i nevješt u poslu. Zapravo, želio je biti sam i prepustiti se svojim mislima.Iako ga nije vukla velika želja da opremi svoj dom, to je radio jer nije znao što bi drugo. Dok je sjekao graðu i dok ju je po bespuæu svlaèio, siguran da ga nitko ne èuje, poluglasno bi stoti put prizivao sudbinu pitajuæi je zašto ga nije uèinila sretnim pa da pravi krevet, stol i drugo pokuæstvo za sebe i svoju Filomelu. "Oh, kako bi radostan to èinio!", uzdisao je zaneseno usred posla, a onda bi se trgnuo i okretao uokolo bojeæi se da gaje netko èuo.Dok su drugi radili malo dopodne malo popodne, danas ovoliko, sutra onoliko, Efijalt je radio po cijeli dan. Njegovi drugovi su brzo uvidjeli da se s njima šalio kad ih je uvjeravao da je spor i nevješt u poslu. Prije svih je izradio sve što je u kuæi trebalo, i to

takvom ljepotom daje sve zadivio. Sugraðani su dolazili da vide ono o èemu su svi prièali. Nisu se mogli nadiviti prelijepo izrezbarenim škrinjama, stoliæima i drugim kuænim potrebnim predmetima. Kada je s time završio, iz dosade poène izraðivati predmete koji mu nisu bili prijeko potrebni. Pojedinci su pokušavali oponašati ga, ali bez uspjeha. Onda su mu se poèeli obraæati s molbom da im proda svoj višak. Gradskom riznièaru Kiseidu toliko se svidio izrezbareni stol da ga je svim i svaèim preklinjao da mu ga proda. Efijalt je sve ponude odbijao, a onda, dok je jednog dana bio u brdu, razmišljajuæi o tome, sjeti se da se ionako mora poèeti brinuti kako æe skupiti sredstva za povratak i novi život s Filomelom, pa odluèi prodati sve ono što su mu uporno mnogi tražili.Dok je ulazio na gradska vrata, sluèajno naiðe na Kiseida, i ovaj ga opet, usput upita hoæe li mu prodati onaj stol. Na uobièajeno njegovo pitanje Efijalt mu ovaj put uzvrati da hoæe. Shvativši da se momak ne šali, pode s njim njegovoj kuæi i tako naprave posao. Kiseida je tako najzad dobio toliko željeni stol.Iseljenici su iz rodnog grada ponijeli znatnu kolièinu novca, ali im ovdje nije bio od koristi jer nisu imali s kime trgovati. Kad je u gradu otpoèeo uobièajeni život, poèeli su ga izmeðu sebe rabiti trgujuæi jedni s drugima. Kako je život napredovao, potreba za novcem se svakim danom poveæavala. Na jednoj sjednici Gradskog vijeæa donijeta je odluka da grad iskuje vlastiti novac. S rodnog otoka ponijeli su znatnu kolièinu srebra pa se moglo odmah priæi ostvarenju odluke. Dugo su smišljali kakav bi znak stavili na njega. Bilo je raznih prijedloga, ali se Vijeæe na koncu odluèilo za onaj koji je iznio Likurg da se na lice stavi lik gospodara Olimpa - Zeusa, a na nalièje lik koze. Tumaèio im je da æe se na taj naèin odužiti vrhovnom bogu, koji im je podario novi dom, a lik koze obilježava novu domovinu, s obzirom na to daje otok pun koza, pa su ih mnogi od sugraðana i sami poèeli uzgajati. Radilo se o izuzetnoj pasmini kakve nije bilo u njihovoj domovini, golemog vimena s puno masnog mlijeka. Umjetnik Demarh je dobio zaduženje da izradi kalupe kako bi se što prije poèelo s kovanjem.Ono što je bilo zakljuèeno brzo se sprovelo. Za nekoliko dana sve je bilo pripremljeno i iskovana je prva drahma. Vijeæe je odredilo da se odreðena kolièina novca razdijeli meðu sva domaæinstva. Èim je Kiseida dobio svoj dio, odmah je našao Efijalta i isplatio mu kupljeni stol. I drugi su od njega kupovali dijelove pokuæstva pa je za kratko vrijeme Efijalt sakupio dosta novca.Bilo je dana kada se Efijalt nije laæao nikakva posla. Tada bi s lukom otišao u brda i lovio divljaè. Jednom je ustrijelio velikog jelena kakvoga do tada nije nitko od njegovih sugraðana vidio. Svaki put je iz brda donosio ulov, najèešæe jarce, kune, lasice i drugu divljaè, što je rijetko njegovim sugraðanima polazilo za rukom. Neki od prijatelja su se nudili da mu prave društvo, ali ih je Efijalt uètivo odbijao. Volio je biti sam sa svojim mislima o svojoj dalekoj ljubavi.Da bi uživao u samoæi, odlazio je u najzabitnije dijelove otoka za koje je znao da u njih ne zalaze domoroci. Veæ je dobro upoznao brda i znao je odakle æe istjerati koju zvijer. Iako je pazio da ne zalazi u onaj dio otoka gdje bi mogao susresti domoroce, jednog dana je to uèinio ne htijuæi, tjerajuæi divo- kozu. Slijedio je trag do prvih uzvišenja koja su se uzdizala iznad polja pa je tako došao blizu najveæeg vrha u ovom dijelu otoka. Ali mu tu u gudurama plijen umakne. Tumarao je uokolo, osluškivao, ali se nije ništa èulo. Umoran, sjedne na jednu stijenu odakle se otvarao prekrasan vidik na puèinu. Upiruæi

pogled preko plavetnila najednom zaèuje šumove i poène osluškivati. Postajali su sve glasniji. Uèini mu se da dolaze s litica. Digne se i poðe u tom smjeru.Približavajuæi se razabere da je to zujanje. Napravivši još nekoliko koraka zastane da osmotri. Kad je pogledao na liticu, ugleda oblak pèela koje su uokolo oblijetale. Preplašen onim što je vidio okrene se da se udalji s ovog mjesta, ali istog trena osjeti ubod u desni obraz, a onda drugi u vrat. Shvativši u kakvoj je opasnosti poène trèati i u toj žurbi spotakne se i padne. Oblak pèela mu je bio iznad glave. Osjeti još nekoliko uboda.Vidjevši da ne može uteæi potrbuši se, licem okrenutim prema zemlji, a rukama prekrije goli vrat da se zaštiti.Zaglušujuæe zujanje mu je raznosilo uši i ulijevalo smrtni strah. Poène osjeæati sve veæu bol od brojnih ujeda. U smrtnom strahu prizivao je Herakla da ga izbavi iz ove nevolje. Onda mu se uèini kao da sve slabije èuje zujanje. Oprezno podigne glavu da pogleda uokolo. Iznad glave nije bilo više ništa. Zujanje se jedva èulo gore na liticama. Pokuša se podiæi, ali je osjeæao nemoæ i èinilo mu se kao da mu se navlaèi mrak na oèi. Pridigavši se poène pipati vrat i obraz koji su bili veæ posve nateèeni. Osjeæao je da mu je jezik sve teži, a izujedani desni obraz kao da gori. Desno oko mu se veæ zatvorilo. Ne znajuæi što da radi prisloni se o stijenu i poène pipati natekli- ne. Osjeæao je sve veæu vruæinu i èinilo mu se da sav gori. Na trenutake mu se mraèilo pred oèima. Èinilo mu se da æe svaki tren izgubiti svijest.I dok je još jednom opipavao oteknuto oko, zaèuje kao da se nešto mièe u blizini. Bio je uvjeren da je neka zvijer pa pruži ruku da dohvati luk, ali se istog trena sve umiri. Malo zatim opet zaèuje isto. Dohvativši luk, uz krajnji napor ustane i krene prema gustišu. Nije uèinio ni nekoliko koraka - stane kao ukopan. Iza grma, uza stijenu stajala je mlada djevojka. U rukama je držala æup. Izgledala je preplašeno. Ovaj nenadani susret i Efijalta je zbunio. Još je držao napet luk s uperenom strijelom pažljivo promatrajuæi djevojku od glave do pete. Ova je na sebi imala haljinu od jelenje kože koja joj je dopirala jedva do koljena. Duboko izrezani rukavi ostavljali su obnažena ramena. I vratni izrez je bio dubok. Haljina je na grudima bila sapeta kožnim vezovima, ali je sve bilo labavo pa su joj grudi bile dopola obnažene.Djevojka je bila mlada i lijepa. Crna duga kosa padala joj je niz ramena. Pripijena haljina je ocrtavala skladno i jedro tijelo, dok su joj bujne grudi napinjale haljinu i èinilo se kao da æe svakog trena na njoj popucati vezovi. Dok ju je Efijalt promatrao pomisli na svoju Filomelu, i sjetivši se da je pred njim domorodaèka djevojka, upita je grubim glasom:- Tko si, jesi li smrtnica ili kakva gorska vila? - Djevojka je šutjela, a onda joj se Efijalt još grublje obrati:- Govori ili æu odapeti strijelu! - Djevojka mu ni ovaj put ne odgovori, nego se blago osmijehne. U tom trenutku Efijalt osjeti kao da mu se pred oèima magli i da æe svaki tren izgubiti svijest. Opasni ubodi pèela su poèeli djelovati. Desno oko mu je bilo veæ zatvoreno. Vruæina i bol su uèinili svoje. Brzo se spusti na zemlju i istog trena izgubi svijest. Kad djevojka vidje što se dešava, brzo spusti vrè i pritrèi momku, klekne i nagne se nad njega. Tek tada opazi da mu je i vrat izboden. Skoèi i poène prebirati po žbunju i otkidati lišæe. Kad ih je dovoljno nabrala, klekne uz momka, u usta stavi nekoliko listova i stane ih žvakati, a onda to stavljati na mjesto uboda, koje je prethodno premazala medom. Kad je završila s obrazom, isto uèini s oteklinom na oku i vratu. Zatim sjedne pored momka, ne skidajuæi pogled s njega.

Prošlo je prilièno vremena a Efijalt je još bio u nesvijesti, a onda se poène buditi. Otvorivši oèi, iznenadi se kad vidje gdje leži. Onda se poène prisjeæati što mu se dogodilo. Bilo mu je èudno što više ne osjeæa bolove. Nije bilo ni otoka. Pipajuæi obraz napipa nešto prilijepljeno. Skine i ugleda listove. Isto napipa i na vratu. Pridigne se na koljena da bi ustao, i okre- nuvši se, trgne se iznenaðeno. Na dva koraka pored sebe ugleda djevojku kako sjedi. Pogleda listove koje je skinuo s uboda i tek tad shvati što se s njim dogodilo. Bilo mu je jasno da ga je izlijeèila ova djevojka. Sad ju još pažljivije pogleda, ali u isti tren osjeti nelagodu, što mu natjera rumen na lice. Nije znao kamo bi s oèima. Djevojka je tako sjedila da joj je povuèena haljina duboko obnažila noge iznad koljena Na prsima, kroz široki izrez, grudi su se gotovo cijele vidjele. Sav zbunjen, Efi- jalt se digne i poðe ustranu nekoliko koraka, a onda se okrene prema njoj pa joj se opet grubo obrati:- Tko si? II' si gorska vila, il' smrtnica? - Na ovaj upit djevojka se digne i poðe prema litici, a onda se okrene i smiješeæi se uzvrati:- Nisam vila, nego smrtnica!- Što ti je smiješno?- Smiješno mije kako izgledaš.- Kako izgledam? - poluljutito æe Efljalt.- Ovako! - djevojka napuše usta da mu pokaže koliko mu je nateklo lice i nastavi: - Puno si izujedan, to je opasno i od toga se zauvijek zaspi.- Umre?-Da!- Odakle ovdje pèele, kako to da nisu tebe izujedale? - upita je Efijalt, sad nešto blažim glasom.- Ja sam ih istjerala iz rupe da pokupim med. Mene neæe jer sam se namazala bazgetom.- Cime? - priupita momak.- Bazgetom! - opet æe djevojka.- A što je to?- To je list jedne trave. Kad se time namažeš, možeš doæi usred roja i neæe te ubosti nijedna pèela - objasni djevojka.- Jesi li to stavila meni na mjesto uboda?- Ne! Stavila sam ti listove muruše. Oni izvlaèe ubod, uklanjaju otok i bolove.- Što æe biti sa mnom, hoæu li umrijeti?- Neæeš! Da ti nisam stavila one listove, umro bi! - Ne znajuæi što bi joj na ovo odgovorio, Efijalt upita:- Kako znaš gdje ima meda?- Ja poznam svaku liticu gdje se roje pèele i gdje ostavljaju med. Na ovoj ga litici uvijek ima najviše.- A tko si, kako ti je ime i odakle si? - nastavi znatiželjno Efijalt- Ja sam odavde. Tamo nam je naselje, iza onog vrha. Ime mije Teuta, kæerka sam poglavice Grabosa.- Onog što je gospodar otoka?-Da!- Znaš li tko sam ja? - na to æe Efijalt, sada drugaèijim glasom nego je s njom zapoèeo razgovor.- Ti si lovac! - uzvrati djevojka.

- A znaš li odakle sam?- Odozdo iz Starog grada. Došli ste iz Helade. - Ne znajuæi što bi više pitao, Efijalt æe s prijekorom:- Nije za djevojku da sama ide u brda. Ima zvijeri, bolje je da se èim prije vratiš kuæi! - Djevojka se na to osmijehne, a onda priðe nekoliko koraka i pruži mu æup s medom. Efijalt ga zbunjeno primi. Kad je podigao pogled, djevojka je veæ zašla iza stijene. S æupom u ruci dugo je gledao u pravcu kamo je otišla. Onda pogleda æup u kojem se žutio slatki med, zabije u njega prst i poène ga lizati, ne dolazeæi k sebi od èuda što mu se sve dogodilo današnjim danom. Zametnuvši se æupom zaputi se u naselje. Dok se spuštao niza strminu, iz glave mu nije izlazila misao na ono što je doživio. Obuzet time nije ni primijetio da je veæ sišao u polje, odakle upravi u grad. Prošlo je veæ pola godine odkad su se Efijalt i Filome- la rastali. Ono što je proživjela u to vrijeme na njoj je ostavilo duboki trag. Od danonoænih patnji, jecanja, straha i neizvjesnosti zbog svog voljenog bila je sva izmuèena i slomljena. Svakim danom je sve manje razgovarala s ukuæanima. Svi su primijetili njenu razdražljivost i povlaèenje u samu sebe. Osim vjerne dadilje, nitko drugi nije znao razlog tih promjena. Majka je vjerovala da je posrijedi djevojaèka hirovitost, pa je poèela ozbiljno razmišljati o njezinoj udaji.Jednog dana robinja joj saopæi da ju je na ulici zaustavio Alkmenaj i upitao ju za gospodaricu. Kako joj je i ranije na ovaj ili onaj naèin davao na znanje da mu se sviða, nije pridavala nikakavu pozornost onome što joj rekla robinja. Toliko je voljela Efijalta daje osjaæala da bije i sama pomisao na nekog drugog uèinila nevjernom.Nije prošlo dugo, robinja joj saopæi da ju je Alkmenaj ponovo pitao za nju, a nekoliko dana nakon toga po robinji joj pošalje mali poklon. Kad se sutradan s robinjom vraæala iz duæana, naiðu upravo na njega. Želeæi iskoristiti priliku, ovaj stane pred nju i bez okolišanja se povjeri da mu se sviða i da je lud za njom. Filomeli to nije ništa znaèilo. Svojim držanje m nastojala je to i pokazati. Kad joj je poslije podne došla u posjet prijateljica Arijadna i kad joj je Filomela spomenula susret sa Alkmenajem, ova joj uzvrati da u gradu veæ svi znaju da je zaljubljen u nju i da æe je tražiti za ženu.Ovo saznanje je Filomelu uznemirilo. A onda jednog dana dogodi se ono od èega je najviše strepila. Kad su svi ukuæani bili za objedom, otac poène s majkom razgovarati kako mu veæ duže vrijeme Kilon, Alkmenajev otac, u šali spominje da obojica imaju odraslu djecu za ženidbu i udaju, te da mu je jutros na trgu najozbiljnije rekao da bi mu bila èast da se s ovom kuæom orodi. Na to majka uzvrati da im je kæerka u najboljoj dobi za udaju i da se ne bi ni trena predomišljala da je dade za tog momka, napominjuæi da je Alkmenaj pristao momak i da je iz dobrog roda.Slušajuæi razgovor roditelja Filomeli se èinilo kao da je netko polijeva kljuèalom vodom. U grlu ju je tako steglo da je jedva uspjela progutati zalogaj. Jedva je doèakela svršetak objeda, a onda otrèi u svoju sobu, baci se na krevet i poène jecati. Kako je jedino od ukuæana robinja znala što se s njom zbiva, neprimjetno se iskrade i poðe za njom. Ugledavši svoju mezimicu kako pati, sjedne pored nje, uzme joj glavu u krilo i dok ju je tješila, i sama je lila suze.Narednih nekoliko dana u kuæi nije nitko više spominjao udaju. Nedugo iza toga majka joj saopæi da je Alkmenajeva rodbina najavila dolazak i razgovor s ocem. Filomela shvati da je došlo do onog najgoreg. Nije ni po koju cijenu mogla dopustiti da se desi ono što su željeli njeni roditelji. Kako je šutjela na sve ono što su o tome govorili, prvo majka

primijeti da nešto nije u redu. Na sve njene upite Filomela je šutjela. Nije znala kako da joj dade na znanje da se ne želi udati. Na majèino navaljivanje Filomela joj najzad otvoreno saopæi da ne želi ni Alkmenaja, niti ikoga drugog. Ove rijeèi majku zbune. Ne znajuæi što da radi i bojeæi se sramote, pozove oca i isprièa mu što se dešava. Filomela se nije usudila suprotstaviti se ocu. Ovaj joj zapovjednièki rekne da se pripemi za sutrašnji dan jer dolaze prosci.Kad su se ovi pojavili, Filomela je bila izvan sebe. Ni ovaj put se nije usudila proturjeèiti ocu i nevoljko poðe u primaæu odaju gdje su veæ sjedili prosci. Ovi nisu ništa slutili. Primijetili su djevojèino bljedilo, ali su vjerovali da je to od uzbuðenja zbog prosidbe. Dok je slušala dogovaranje oko vjeridbe, èinilo joj se da æe se svakog trenutka onesvijestiti. Kroz maglu je vidjela kako s momkove strane pokazuju vjeridbene darove, i dok ih je djevojèin otac primao i davao vjeru, Filomela je spuštene glave šutjela i jedva se suzdržavala da se ne prodere i ne izleti van. Jedva je èekala da se ovo završi. Kad su najzad ovi otišli i kad se otac vratio nakon što je ispratio prosce, doðe pred nju i ljutito joj se obrati pun bijesa zbog njezinog držanja i ponašanja:- Sto je, kæeri? Koji je zao duh ušao u tebe pa se tako ponašaš? Nemoj više da ti se to dogodi! Nego pripremaj se za svadbu, èula si prosce kad žele da se održi!Filomela se nije usudila prozboriti ni rijeèi. Kad se otac udaljio, poðe u svoju sobu i bacivši se na krevet poène plakati. Ubrzo za njom doðe i majka, sjedne kraj nje i poène je milovati, onda joj se obrati:- Hajde, kæeri, reci majci što je? Zar ti se ne sviða Alkme- naj ili si možda bacila oko na nekoga drugoga?- Majko, ne želim se udati!- Pst, tiho, može te èuti otac. Znaš kakav je, s njim nema šale! Hajde reci što je po srijedi!- Majko, ne daj me, neæu se udati! - ponavljala je djevojka lijuæi suze.- Pst! Èula si što ti rekoh. Ako te otac èuje, bit æe svega. Znam da nemaš drugog, što je posrijedi? Zar ti se stvarno ne sviða Alkmenaj?- Majo mila, neæu se udati. Ne sviða mi se! Eto što je.- Pa zar bi osramotila ovu kuæu. Vidjela si da je otac primio vjeridbene darove. Tu se ne može ništa više uèiniti. Momak je naoèit, èestit, iz uglednog je i dobrostojeæeg roda, što hoæeš više? Nemoj se tako ponašati, èula si oca, pripremaj se za svadbu, sad æe jesen!- Ne, ne, ne! - zaurla Filomela daje sve odjekivalo. U to dotrèi stara dadilja i videæi svoju mezimicu u suzama i ona poène s njom plakati. Klekne pored nje i stane je milovati po kosi, a onda se majka izdere i na nju pitajuæi je što joj se zbiva sa kæerkom.- Ne znam, gospodarice, ta znate da vam je dijete nježno, vjerojatno je uzbuðena ovim dogaðajem. Znate kako se u ovakvim prilikama djevojke osjeæaju - pokuša opravdati Filomelu.- To je djevojaèki inat! Dat æu ja tebi! - zaprijeti majka - Umjesto da se veseliš, ti luduješ. Svadba na pragu, a ti se tako ponašaš.- Ne majko, ne udajem se! - opet žaurla djevojka daje sva kuæa odjekivala.- Tiho, dolazi otac! - zavièe robinja sva prestrašena. Ovaj je veæ bio na vratima, i pun bijesa s praga povièe da mu i žena zadrthta, znajuæi kakav joj je muž.- Stoje s njom, što to ona èini! - Priðe krevetu na kojem je ležala Filomela i povièe:- Ustaj! - Djevojka se ne pomaèe, nego poène još više plakati.

- Èuješ li što ti otac kaže, ustaj! - opet povièe sav bijesan. Robinja povuèe Filomelu da se digne, i ova se tek malo pridiže a onda iz sveg grla povièe:- Ne, neæu se udati!- Hoæeš, udat æeš se! - zagrmi otac, zgrabi je za ramena i poène je tresti.- Ne, ne, neeee! - prodere se Filomela. Otac se više nije mogao suzdržati. Svom snagom je udari s jedne, a onda i s druge strane lica, i djevojka se sruši na pod.- Ne, gospodaru, ubi dijete! - zapomaže robinja i baci se na Filomelu.- I tebe æu ubiti, ti sije i pokvarila! - zaurla otac i dohvati robinju, ali se ova nije dala otrgnuti od djevojke, koju je pokrila svojim tijelom daje zaštiti.- Pusti ih, smiri se! - povièe majka i uhvati ga za ruku.- Zar æe me moje roðeno dijete osramotiti! Zar ona neæe slušati oca! Udat æeš se ili umri! - vikao je otac otimajuæi se od žene.- Neee! - vrištala je Filomela. I otac se nije više mogao suzdržati. Istrgne se iz ženinih ruku, prvo zgrabi robinju i grubo je tresne u stranu, a onda dohvati kæerku i poène je bjesomuèno udarati. U to se robinja pridigne i opet se baci na Filo- melu da je zaštiti od udaraca. Otac je vikao, udarao, robinja i Filomela su vrištale. Majka je lomila ruke ne usuðujuæi se bilo što uèiniti.Buka i galama je bila velika. Èuvši vrisak, iz dvorišta je dotrèalo nekoliko robova, a onda se pojavi i mala Dafna, Filome- lina mlaða sestrica. Videæi što se dešava i sama zavrišti i padne na Filomelu, koja je još bila na podu. Tek to malo smiri oca, a onda se okrene ženi pa joj se zapovjednièki obrati:- Zapamti i ti što sam rekao! Ulij joj pamet u glavu! - potom iziðe iz sobe a robinja digne Filomelu i spusti je u krevet brišuæi joj krv iz nosa. I majka je pokušavala daje smiri, stalno ponavljajuæi da se ne smije tako ponašati prema ocu. Filomela nije uzvraæala i majka iziðe, ne znajuæi što bi èinila u ovoj nesreæi.Ovaj dogaðaj je unio veliki nemir u Filomelin dom. Otac joj je dao na znanje da mora poštovati njegovu odluku i da od zakazane svadbe nema odustajanja. Razmišljala je dan i noæ kako izbjeæi udaju. Znala je samo to da se neæe udati ni po koju cijenu. To je odluèila èvrsto, spremna radije poæi u smrt nego da postane ženom drugog, a ne voljenog Efijalta.Obuzeta tugom i brigom izgubila je volju i za jelom. Ni san joj nije bio u redu. U nekoliko dana vidno je smršavjela. Po stoti put je pitala svoju odanu robinju što da èini, kako da izbjegne svadbu i da sretno doèeka povratak voljenog Efijalta zbog kojeg sve ovo trpi i proživljava.Stara robinja je tugovala zajedno s djevojkom. I sama je bila nesretna što nièim ne može pomoæi svojoj mezimici. Jednog dana sva zadihana ude u njenu sobu i obrati joj se:- Mila moja gospodarice! Izgleda, ima nade da odgodiš ili èak izbjegneš ono na što te tjeraju roditelji! - Filomela skoèi i poleti prema robinji. Bila je toliko uzbuðena da nije uspijevala izustiti ni rijeèi. Kad je stala pred robinju, skupi šake na grudima i poène s njima nestrpljivo tresti oèekujuæi da joj ova kaže o èemu se radi.- Polako, moja curice, ne uzbuðuj se! Zar si izgubila vjeru u preblagu Afroditu, koja ne napušta zaljubljene! Sjednimo, sve æu ti reæi! - smireno æe robinja, pa kad se obje spustiše na klupu, poèe:- Vidjela si da silom i inatom neæeš ništa postiæi, znaš kakav ti je otac. Slušaj! Malo prije sam srela našu Alkmenu, onu koja je nekoæ bila robinja u ovoj kuæi. Bila si mala, ali je se sjeæaš. Bila je dojilja tvoga oca, poslije je teško oboljela i skoro je umrla.

Tvoj otac joj je dovodio lijeènike i sve èinio da je spasi, ali kao da joj nije bilo lijeka. Onda je pozvao njenu roðaku Fedru, koja se bavi travama i od njih pravi sve moguæe lijekove za svaku boljku. Govorili su da zna i više od toga, i da je èarobnica. S njenom pomoæu Alkmena je ozdravila i izbjegla smrt. Po ozdravljenju otac joj je podario slobodu, dao joj otpremninu, a da bi se odužio i Fedri, sagradio im je kuæerak na selu, i od tada su obje tamo živjele.Pored Fedre je i Alkmena upoznala trave, korijenje i sprav- ljanje lijekova pa je tako ušla u njene tajne. Nakon Fedrine smrti nastavila je njezin posao i njime se i danas bavi. Eto, o njoj je rijeè. Kad sam je malo prije srela, sjetim se da bi ti ona mogla pomoæi u tvojoj nevolji, to prije što i sama znaš koliko te je voljela dok je bila ovdje pa æe ti bez sumnje u svemu pomoæi.- A kako æe mi pomoæi? - nestrpljivo æe djevojka koja je uzbuðena slušala staru dadilju.- Neæeš se na mene ljutiti ako ti kažem da sam joj povjerila kako si u nevolji i da je otac ugovorio svadbu, ali ti na to ne pristaješ. Nisam joj rekla za Efijalta. Uostalom, Akmena te voli isto onoliko koliko ja i možemo biti sigurni u nju.- U redu, ali kako æe mi pomoæi, brzo mi reci!- Ovako! - poèe robinja: - Jedini izlaz da izbjegneš svadbu ili da je barem odgodiš, jest da se razboliš. Bolesna djevojka se ne udaje, nego mladoženja èeka da ozdravi. Ako bolest duže potraje i ako vidi da od nje nema ništa, onda se vjeridba prekida. Dakle, ako hoæeš izbjeæi svadbu, možeš jedino na taj naèin.- Ali Hela, zar veæ nisam bolesna? - povièe radosno Filo- mela.- Ne, drago dijete! Moraš biti takva da te svatko tko te takvu vidi sažaljeva - objasni dadilja.- Ali kako da izgledam takva, što da èinim? - još æe uzbuðenije djevojka, udarajuæi šakom o šaku.- Ne, moja djevojèice, ne smiješ stvarno oboljeti. Kad bi se to zaista dogodilo, ja bih umrla. Nisi svjesna što mi znaèiš, moja curice. Znaš da sam sama i da nemam nikoga svoga, ni obitelji, ni poroda, ti si mi sve - sa suzama æe robinja, i nakon što ih obrisa nastavi: - Ovako! Treba samo da izgledaš kao bolesnica, onako naizgled, a da ti zapravo ne bude ništa. Tu je Alkmena da ti pomogne. Kad je èula o èemu se radi, reèe mi: "Bez brige, draga moja, dovoljno je da je dovedeš k meni.Napravit æu joj jedan napitak i izgledat æe tako da æe je saža- ljevati i živi i mrtvi". Upravo mi tako reèe. I još mi reèe da je taj napitak potpuno bezopasan. Kad zaželiš povratiti svoj pravi izgled, popiješ drugi i sve bude kako treba.- Pa to je divno! - radosno uskliknu Filomela i stade grliti svoju dadilju, a onda je zapita:- Kada æemo k njoj?- Nema vremena za èekanje. Možemo odmah sutra, što kažeš?- Divno! - složi se Filomela koja je sva blistala od sreæe. Dadilja je s oduševljenjem gledala kako se veseli, i priznade da ju ovako raspoloženu nije vidjela još od vremena dok je bila s Efijaltom.Kako je bilo dogovoreno, sutradan su se Filomela i dadilja spremile i pošle k Alkmeni. Majci su rekle da idu posjetiti Afajin hram, koji se nalazio podalje od grada. Nakon podužeg pješaèenja najzad im se ukaže koliba u kojoj je živjela stara travarka. Nalazila se u jednoj pitomoj udolini u okolici afaj- skog sela, sva obrasla u gusto raslinje. Lavež psa

je najavio Alkmeni posjetitelje pa je izišla pogledati tko je. Veæ je izdaleka prepoznala obje. Radosna što vidi svoju bivšu gospodaricu, požuri prema njima, nježno je zagrli, suosjeæajuæi s njom zbog nevolje koja ju je snašla. Sjele su na klupu ispred kolibe koju je natkrivao debeli hlad.- Jesi li žedna, dijete moje? - pitala je starica, presretna što može udomiti svoju nekadašnju malu gospodaricu.- Hoæu vode, veoma sam žedna - uzvrati Filomela i starica ode da joj donese. Kad se napila i osvježila, poène razgledati uokolo a onda primijeti:- Zar si mogla nešto bolje poželjeti, gledaj kakva ljepota!- Za sve se pobrinuo dobri Zeus. Èula si stoje bilo sa mnom i kako sam izgledala. Tvoj otac mi je pomogao, oslobodio me i došla sam ovamo k svojoj tetki, a nakon njene smrti tu sam ostala. Ti si tada bila djetešce i teško se možeš sjeæati tih dogaðaja - sjetno æe starica prisjeæajuæi se davnih vremena.- Sjeæam se ponešto - uzvrati Filomela - sjeæam se kako si mi pravila igraèke od oraha, pa lutke i drugo - govorila je Filomela, dok su obje robinje brisale suze. Kad su se isprièale, poèe Alkmena:- Èula sam kakva te nesreæa zadesila i sva je sreæa da sam srela Helu. Ako se ne želiš udati, za što imaš jak razlog, onda ti je jedini spas ono što sam veæ rekla Heli. Dakle, dat æu ti napitak koji sam jutros spremila i bit æe sve u redu. - Potom se starica digne i poðe u kolibu, i za tren se vrati s malom zemljanom boèicom. Sjedne pored djevojke i poène joj objašnjavati:- Ovo je taj napitak! Slušaj: sedam dana, uvijek poslije veèere, pred spavanje uzimaj po mali gutljaj. Veæ nakon treæeg ispijanja poèet æeš mijenjati izgled. Na koncu æeš postati blijeda, oèi æe ti biti zamagljene, smršavjet æeš, glas æe ti postati slabašan, disanje sipljivo, a onda æe ti se po licu i rukama pojaviti pjege. Po svemu æeš izgledati kao teška bolesnica. Nitko neæe znati što se s tobom zbiva. Dobit æeš takav izgled da æe te se svi kloniti. Ne samo da æeš odgoditi svadbu, nego æe Al- kmenaj sve pokušati da raskine vjeridbu i da te se riješi. Kad to proðe, doði k meni da ti spremim drugi napitak koji æe ti za kratko vrijeme povratiti tvoj lijepi izgled - s blagim æe osmijehom starica milujuæi je po kosi. Filomela je bila prezadovoljna. Spremajuæi boèicu sjeti se:- 0 svemu ovome znamo samo nas tri. Kad bi mi otac što saznao istog bi me trena ubio. Nitko drugi ne smije znati za ovo!- Bez brige dijete moje, znaš da si mi kao roðeno èedo - uzvrati starica s majèinskom tugom. Još su malo èavrljale a onda se pozdrave, i dok se djevojka s robinjom udaljavala, Al- kmena se stalno pripomještala da ih još jednom uhvati pogledom.Filomela je u svemu postupila onako kako joj je savjetovala travarka. Veè nakon treæeg dana poèela je primjeæivati pojave kako joj je ona opisala, a kad je ispila svu boèicu, postala je upravo onakvom kako joj je bilo reèeno. Nekoliko dana nakon toga pojavi se i osip. I ponašanjem se trudila da izgleda kao prava bolesnica. Pred ukuæanima je jedva doticala hranu. Stalno je šutila, glavu držala spuštenu i sporo se kretala. Majka je bila jako zabrinuta. Stara robinja se na vrijeme pobrinula da se u gradu sazna za njezinu bolest pa je na upite poznanika opisivala djevojèino stanje gorim nego je uistinu izgledala.I otac joj je bio zabrinut pa je u nekoliko navrata dovodio lijeènika, ali je ovaj svaki put izjavljivao da mu je nepoznata njezina bolest. Tko god ju je vidio jedva ju je prepoznao. Svi su se sa žaljenjem èudili što je bilo s onakve djevojke.

Sve se odvijalo onako kako je bilo zamišljeno. U poèetku je Arhelaj stalno dolazio i obilazio je, i što je djevojka više slabila, bio je sve tužniji. To je tako trajalo sve dotle dok ga dadilja nije, tobože dobronamjerno, kriomice upozorila da se èuva djevojke kako i na njega ne bi prešla huda bolest. Stanje je bilo takvo da svadbu nije više nitko spominjao, a kada je cio grad saznao što je bilo s Arhelajevom vjerenicom, na koncu se dogodilo ono zbog èega je djevojka sve ovo i uèinila.Jednoga dana njenom ocu se ponovo najavio Arhelajev otac s roðacima i bez okolišanja zatraži da se raskinu zaruke. Kako je bio opravdan razlog, Filomelin otac je bez zamjerke to prihvatio i vratio vjeridbene darove. Dok su joj roditelji tugovali, kako zbog njezine bolesti, tako i zbog raskida zaruka, Filomela je evala od sreæe. Sretna što se spasila od udaje, po stoti put je zahvaljivala Afroditi što joj je pomogla. Kad god je stizala, odlazila je u njen hram da joj okiti kip i žrtvenik. Sad je bila uvjerena kako je neæe više ništa sprijeèiti da zauvijek postane Efijaltova. Tješila se da æe brzo proæi preostali mjeseci, koliko je ostalo do njegovog povratka. 0 tome je sanjala dan-noæ.31ivot u novom gradu iseljenih Parana svakim je danompostajao uobièajeniji. Svi su bili zauzeti radom, spremanjem i ureðivanjem jer je mnogo toga ostalo da se dovrši. Oni koji su bili sa obiteljima imali su puno više posla od samaca. Kako je i Efijalt bio meðu takvima, imao je sve manje posla oko kuæe. Sve što mu je trebalo veæ je napravio i uredio. I drugima je ispomagao. Za gradski hram je izradio nekoliko prelijepih predmeta, a onda je poèeo praviti èamac pa je bio prvi od graðana koji je imao vlastito plovilo.Kad je s tim završio, išao je ribariti. Bio je takav ulov da je višak dijelio kome je stigao. U poèetku je sve poklanjao, a onda su mu pojedinci sami poèeli nuditi novac, pa je i na tome poèeo zaraðivati.Nakon sluèaja kad su ga u brdu izujedale pèele, odmah sutradan je ponovo otišao na isto mjesto, a nakon toga svaki dan. Svaki put dok je uokolo tjerao divljaè usmjeravao je upravo tamo da se odmara, u hladu pored litice. Potom bi se popeo na njezin vrh, odakle je pucao vidik na puèinu. Tu je znao sjediti sate i sate upiruæi pogled prema jugoistoku, gdje se nalazio Paros i njegova Filomela.Nekoliko dana poslije Efijalt je na istom mjestu sreo domorotkinju koja ga je izlijeèila od pèelinjih uboda. Primijetio je da sada umjesto æupa ima košaricu punu nekih plodova. Kad je ugledala momka, i sama se iznenadila. Efijalt je i nadalje sjedio na stijeni, pretvarajuæi se kao da je ne primjeæuje. Ona doðe brati plodove upravo ispod stijene gdje je sjedio. Bila mu je okrenuta leðima, i dok ju je motrio, nije mogao odoljeti pa joj dovikne:- Hoooo! - Djevojka se okrene i blago se osmijehne, a onda nastavi s branjem. Efijalt ju je i nadalje kriomice promatrao. Primijetio je da je obuèena slièno kao prošli put. Dok se propi- njala za plodovima, haljina joj se podizala visoko iznad koljena, grudi se tresle a tanka jelenja koža joj je ocrtavala obline. Promatrajuæi je, poène je usporeðivati sa svojom Filomelom. A onda se sjeti da je to divljakinja pa okrene glavu na drugu stranu. Ali nije dugo tako ostao. Opet se okrene, pravdajuæi se sam sebi, da bolje vidi kako izgledaju domorodaèke djevojke.Dok je gledao kako dohvaæa plodove, svaki put mu je pogled padao na obnažene butine i polugole bujne i jedre grudi. Kad bi se sagnula, haljina joj se još više zatezala i na mahove mu se prièinjavalo kao da na sebi nema ništa. Onda bi opet okrenuo glavu

prisjeæajuæi se svoje Filomele, ali to nije dugo trajalo. Svaki put bi pogledao djevojku da osmotri kako dohvaæa plodove, zadržavajuæi sve dulje pogled na njezinim oblinama.Kad mu je dosadilo sjediti, digne se i okrene se prema puèini. Umjesto da mu misli lete preko morskog plavetnila, kako je do sada bilo, osluškivao je iza sebe je li djevojka još tu i bere li plodove. Onda se okrene, dohvati luk kao da æe krenuti dalje i silazeæi sa stijene obrati se djevojci:- Zar ne skupljaš više med?- Nemam æupa! - uzvrati djevojka s osmijehom.- Oh, da! Kod mene je. Donijet æu ga! - isprièavao se Efi-jalt.- Èim prije, treba mi - opet æe djevojka, dohvativši košaricu i za tren nesta iza šipražja. Efijalt je dugo gledao za njom, a onda sam sebi prozbori da je uistinu divljakinja, jer kako se neèujno pojavi, tako i nestane.Sutradan je uzeo æup i ponio ga u brdo da ga vrati djevojci, kako joj je juèer obeæao. Kad je došao na staro mjesto, obazirao se na sve strane, ali djevojke nije bilo. Kako nije dolazila, odloži æup u jedan grm s namjerom da doðe sutradan i da joj ga preda. Djevojka se, meðutim, nije pojavljivala. Efijalt je èekao, osluškivao, ali nje nije bilo. I kad je izgubio nadu da æe je vidjeti, najednom iza sebe zaèuje njezin glas:- Oh, donio si mi æup! - Efijalt se iznenaðen trgne. Nije mu bilo jasno kako mu je prišla a daje nije èuo.- Da, donio sam! Med je bio veoma sladak - zbunjeno uzvrati. Primijetivši da djevojka drži luk, zapita je:- Zar i ti loviš?- Ponekad! - uzvrati mu ona, a on nehotice napravi lice s izrazom nevjerice, što djevojci nije promaklo.- Što je, zar vaše djevojke ne love?- Pa love, ovaj, ne love - zamuca Efijalt, a onda se sjeti:- Kod nas love samo Spartanke i boginja Artemida!- Ne znam tko su te, ali vjerujem da me ne bi nadmašile - samouvjereno æe djevojka.- Nisi dobro rekla. Ova druga koju sam spomenuo nije nitko drugi do naša boginja lova. Zar nisi èula za Artemidu?- Nisam, ali i mi imamo takvu boginju.- Kako vam se zove? - znatiželjno æe Efijalt- Thana! Svi smo pod njenom zaštitom jer nam priskrbljuje dobar ulov.- A kako ti loviš?- s podsmjehom æe Efijalt.- Ako želiš znati, okušajmo se! - predloži djevojka i ovome ne preosta drugo nego prihvatiti izazov.- Na koju æemo stranu? - upita Efijalt, i nadalje se podsmjehujuæi.- Ovako! Mi se sada nalazimo nedaleko najveæeg vrha. Tamo, na onu stranu dva su grebena. Ovaj desni vodi do onog dolje vrha koji mi nazivamo Hum, a desni vodi onim prijevojem koji nazivamo Zaèarbina i ide do vrha koji se diže iznad napuštenog naselja Pitve Stare. Dalje od onih vrhova neæemo iæi. Poæi æemo odvojeno. Izaberi kojim pravcem želiš krenuti! Sastat æemo se opet ovdje, i vidjeti tko æe što uloviti!- U nas u Grèkoj ženama se daje prednost. Biraj ti pravac kojim æeš poæi! - velikodušno predloži Efijalt.

- Meni je svejedno. Poæi æu onim desnim grebenom.- Dobro! - složi se Efijalt i svatko poðe na svoju stranu.Prešavši nekih desetak koraka, Efijalt se zaustavi da pritegne remenje na sandali, i kad je s tim završio, namjesti tobolac na leðima i krene dalje. Tek što je napravio nekoliko koraka, spotakne se o kamen ispod kojeg se pokaže zmija. Prije nego je uspio i pomaknuti se ova poskoèi i zabije mu oštri zub u potkoljenicu. Od straha se nije ni pomaknuo. Njegov povik je èula djevojka i sluteæi da mu se nešto dogodilo, potrèi prema mjestu odakle je èula povik. Ugledavši ga blijeda, upita što se dogodilo.- Ugrizla me zmija! - prestrašeno æe Efijalt.- Jesi li joj vidio glavu, kako izgleda?- Èini mi se kao delta - objasni momak, koji je postajao sve bljeði.- Ne znam što je delta, reci mi kakvog je oblika, je li ovakvog? - napravi djevojka prstima trokut. Efijalt joj potvrdno klimne glavom.- Jesi li vidio ima li rošèiæ?- Ima!- Uh, to je poskokulja, najotrovnija zmija na našem otoku. Od toga se umire! - Na ove rijeèi Efijalt još više problijedi. Djevojka se sagne da izbliza pogleda nogu koja je veæ poèela modriti. Efijalt upre pogled u djevojku i sav oèajan upita- Sto da èinim?- Sreæa je što sam tu kao i onda sa pèelama! - uzvrati mu djevojka sa smiješkom. Ovome sada nije bilo do šale jer je otrov prodirao u krv. Djevojka mu dade znak da legne i ovaj to uèini. Nekoliko trenutaka je promatrala ugriz, a onda se digne i poène uokolo nešto pretraživati. Efijalt spazi da opet traži neko lišæe i travke. Kad se vrati, sjedne uz njega, uzme dva kamena i poène satirati ono što je ubrala. Primi mu nogu, prima- kne usne i iz rane poène isisavati otrov. Kad je s tim završila, poène ujed istiskivati prstima, onda opet isisavati i sve tako. Kad joj se uèinilo da je to obavila kako treba, uzme istucane listove, nakvasi ih pljuvaèkom i stavi na ranu. Trgne njegovu košulju, otkine jedan komad i poveže ranu. Efijalt je sve nijemo gledao u èudio se vještini i brzini kojom je radila. Kad je djevojka završila, pogleda u momka i rekne mu:- Ovdje moraš ostati mirovati najmanje pola dana! Nemoj se micati jer ako to uèiniš, uzalud sam sve ovo èinila. Ostani ležati i tek pred veèer kreni. Bit æe sve u redu, ne brini! - Efijalt ju je pažljivo slušao a onda joj uzvrati:- Drugi put mi spašavaš život. Do dolaska na ovaj otok drugaèije sam zamišljao ovdašnje djevojke. Vidim da ste vješte i blagonaklone!- A kakve su vaše djevojke? Zar se razlikuju od nas? - znatiželjno æe djevojka.- Pa, po mnogoèemu se razlikuju. Drugaèije se oblaèe, ponašaju, ne idu po brdima, ne love i nisu ovako slobodne s momcima kao ovdje. - Ne znajuæi što bi odgovorila, djevojka samo slegne ramenima a onda ga upita:-As kime si ti dolje? Je li s tobom tvoj rod?- Sam sam, nemam nikoga - objasni Efijalt, a onda je upita:- A ti? Koga imaš, imaš li djecu? - Djevojka se osmijehne i uzvrati:- Ja sam jedinica u roditelja. Nemam djece jer me otac nije još nikome dao. Onaj tko bude otac moje djece bit æe i poglavica našeg plemena, jer nemam brata koji bi naslijedio oca.- Jesi li ikada prije razgovarala s Helenima? - opet æe Efijalt.

- Viðala sam ih izdaleka, s obale. Èula sam o vama jer se kod nas èesto prièa o Helenima. Koji put doðe vaša laða i naši kupuju sve što oni donesu. Nekad je dugo nema, a ponekad doðe èešæe - objašnjavala je djevojka.- A jede li tvoje pleme ljude? - sjeti se Efijalt. Na njegovo iznenaðenje djevojka mu mirno odgovori:- Ovisi. Kad je veliki Medaur žedan, onda naši hvataju strance i prinose mu njegovu krv. Ako je bog gladan, onda èitavo pleme uzme po komadiæ mesa i jede ga u ime boga. Tek se tada bog smiri i šalje nam radost.- Dogaða li se èesto da ožedni i ogladni vaš Medaur! - pitao je dalje Efijalt, svjestan da bi se to moglo desiti i s njim i sa svim njegovim zemljacima koji su se naselili na ovaj otok.- Pa ne èesto, ovisi.- Ako vam vaš Medaur javi daje žedan i gladan, hoæete li hvatati i nas Helene koji smo ovdje na vašem otoku? - sa zebnjom je pitao Efijalt.- Ne! Vama je dana vjera i vi ste u miru s nama. Ako bog ožedni ili ogladni, onda æe naši tražiti žrtvu na drugoj strani. -Tek se nakon ovih rijeèi Efijalt smiri, sav naježen slušajuæi što rade djevojèini suplemenici.- Jedete li i vi strance? - upita djevojka.- Mi, Heleni?- zaèudi se momak.- Da! - potvrdi djevojka.- Ne! Mi nemamo takvih bogova. Mi našim bogovima darujemo jarca, ovcu, bika, kokoš - Slušajuæi ga, djevojka najednom primijeti:- A što ti je to oko vrata?- Ovo! - Efijalt dohvati lanèiæ koji mu je visio o vratu i uzvrati:- Uspomena!- Da se zamijenimo! Ja tebi dam ovu ogrlicu od pužiæa, a ti meni lanèiæ! - predloži djevojka. Efijalt sa smiješkom uzvrati:- Što je, sviða ti se?- Da, jako - uzvati djevojka i poène otkopèavati svoju ogrlicu uvjerena daje momak veæ pristao na pogodbu.- Ne, ne mogu ti je dati, ovo je zavjet, znaš li što to znaèi?-Ne!- Poklon koji sam dobio od meni drage osobe pred polazak ovamo. Ne smijem se od njega rastati. Shvaæaš li?- Ne! - uzvrati djevojka i nastavi: - Ipak, zamijenimo!- Ovo mije dala jedna djevojka koja me puno voli - sad æe otvorenije Efijalt.- Pa rekao si da si sam i da nemaš nikoga.- Jesam, ali ta djevojka je tamo u mojoj domovini.- Od toga nemaš ništa. Djevojka mora biti blizu momka.Ovaj odgovor zbuni Efijalta, a onda sam sebi predbaci što uopæe raspravlja s domorotkinjom o svojoj ljubavi, i sjetivši se voljene Filomele, osjeti grižnju savjesti. Da bi je odbio, odluèi se muški našaliti:- U redu, pristajem! Dat æu ti lanèiæ ako ti meni daš svoju haljinu - Efijalt je bio uvjeren da æe ovaj prijedlog zastidjeti djevojku i da æe brzo pobjeæi, ali na njegovo

iznenaðenje djevojka poèe svlaèiti haljinu i otkrivati svoju golotinju. Kad momak ugleda što ova radi, iznenaðen jedva promuca:- Èekaj, šalio sam se! - Djevojka ga zbunjeno pogleda ne shvaæajuæi njegovo ponašanje.- Zašto varaš? - gotovo æe ljutito djevojka, ne skidajuæi pogled s njegova lanèiæa, na kojem se presijavala ploèica.- Ne mogu ti ovo dati, shvaæaš li! - Djevojka gaje promatrala nekoliko trenutaka, a onda najednom, kao maèka skoèi na Efijalta da otme lanèiæ koji joj se toliko svidio. U prvi tren Efijalt se nije mogao snaæi. Ova ga je oborila na zemlju pokušavajuæi mu na sve naèine skinuti lanèiæ. Hrvajuæi se, u jednom se trenutku djevojka naðe nad njim. Efijalt joj pokuša uhvatiti ruke, ali se ni djevojka nije dala. Uspije joj nekako stegnuti desnu ruku. Otimajuæi se sklizne s njega, a on, da joj ne bi pustio ruku, poðe za njom i prevræuæi se najednom se naðe na njoj. Sad joj uspije uhvatiti i drugu ruku. Svladana, djevojka se smiri i u tom položaju ostane. Oboje su bili zadihani, bez rijeèi. Efijalt je ispod sebe osjetio meko djevojaèko tijelo koje je treperilo. Od hrvanja i prevrtanja vezovi na djevojèinoj haljini su popustili, pa su joj bujne grudi bile gotovo cijele vani. Efijaltu je od velikog uzbuðenja srce toliko udaralo da mu se èinilo da æe svakog trena iskoèiti. Ni djevojka nije pokušavala promijeniti položaj. Osjeæao je sve jaèe podrhtavanje njenog tijela i nadimanje prsa. On joj polako oslobodi ruke, ali se djevojka nije micala. I dalje je pod njim ležala. Jedno drugo su gledali u oèi. Efijalt se više nije mogao svladati. Spusti glavu i poljubi djevoku. Zatim je rukama obuhvati preko leða i pripije se uz nju koliko je mogao više. Kao da je djevojka samo to èekala. I ona njega zagrli. Sastavljene usne se dugo nisu odvajale.Kad se momak prevrnuo na bok i ugledao djevojèino po- lunago tijelo, još se više uzbudi. Bilo je neodoljivo za mladog momka. Nije se mogao obuzdati. Dohvati haljinu s namjerom da je s nje svuèe. Kad djevojka shvati što ovaj hoæe, izvije se i haljina za tren sleti s nje. Sad je bila potpuno naga. Efijalt je bio oèaran ljepotom koju je gledao. Onda je èvrsto zgrabi, nadvije se nad njom i poène uživati koliko mu je srce tražilo.Dvoje mladih nisu ni primijetili daje veæ prošlo dosta vremena kako su se prepustili jedno drugome. Kad se djevojka odjenula, sagne se da još jednom pogleda ujed na momkovoj nozi. Ne primjeæujuæi ništa loše, dohvati svoj luk, a onda ga ponovo upozori:- Ne mièi se do pred veèer ako želiš ozdraviti! Još si u opasnosti - Digne se i za tren se izgubi iza stijena.Kada je ostao sam, Efijalt poène razmišljati o svemu što mu se iznenada dogodilo. Na trenutak je osjeæao grižnju savjesti što se upustio u odnos s barbarkom, varajuæi voljenu Filomelu. A onda se prisjeti s kakvom je strašæu s njom uživao i zakljuèi da je po svoj prilici sve ovo namjestio neki od bogova, najvjerojatnije Eros, koji navodi ljude na neobuzdane strasti. To uvjerenje ga smiri, svjestan koliko voli svoju Filomelu. Razmišljajuæi o njoj, sjeti se da æe za koji mjesec otiæi po nju pa ga obuzme tolika radost daje èak zaboravio na ujed otrovnice, što je bilo uzrokom ovoga što mu se dogodilo s domorotkinjom.32Nakon doživljaja sa kæerkom mjesnog poglavice Efi- jalt neko vrijeme nije odlazio u brda. Dane je provodio u èamcu loveæi ribu. Trudio se da ne misli na ono stoje nedavno doživio. Ali i ne htijuæi, pogled mu je stalno odlazio gore na brda, gdje se s njom sastajao. Kako su dani prolazili, dobivao je sve veæu želju da opet ode gore. Sam je sebi

govorio da se zapravo zaželio lova, ne htijuæi priznati da to ima veze s djevojkom. Pokušavajuæi se oteti mislima na nju, poèinjao je razmišljati o Parosu, o tome kada i kako æe tamo krenuti, o susretu sa Filomelom i drugom što ga je vezalo za nju i rodni otok.Kako su dani prolazili, Efijalt je dobivao sve jaèu želju da krene u brda i da se sastane sa domorotkinjom. Kad više nije mogao izdržati, dohvati luk i poðe uobièajenom stazom. Dugo je tumarao vrhovima iznad Pitve, onda preðe na greben Za- èarbinu, ali se ni tu nije mogao dugo zadržati. Vukla ga želja da ide naprijed, prema mjestu susreta s djevojkom. Otimajuæi se da sam sebi prizna kako su ga svladali novoroðeni osjeæaji, govorio je da je možda upravo tamo odjurio divojarac kojeg je vidio na drugom kraju brda. Našavši opravdanje, veselo potrèi u pravcu kamo gaje vukla želja.Kad je došao na staro mjesto, dugo je razgledao okolo, osluškivao, ali nije bilo nikoga. Onda se uspne na stijenu gdje je obièavao sjediti. Tu je ostao do zalaza sunca a onda krene. Dok je polazio, stalno se osvrtao. Bio je èudno raspoložen, isto onako kao nekada, kad bi prošlo nekoliko dana, a ne bi vidio svoju Filomelu. Sad je u njegovim mislima bila druga, i mnogo bliža od njegove Filomele. Kad se spustila noæ, Efijalt je postao još potišteniji. Prvi put od dolaska na ovaj otok nije imao miran san. Rano ujutro uzeo je luk i krenuo u brdo. I ovoga puta je išao zaobilazno, ali je na koncu, došao na staro mjesto. Opet je bilo pusto kao juèer. Isto se ponovilo sutradan i još sljedeæih nekoliko dana. Kada je prošlo deset dana a nije vidio djevojku, na koncu je sam sebi priznao da zapravo ne ide u brda radi lova, nego zbog nje i daje u nju zaljubljen. Pri tom se stotinu puta upitao što je s njom i zašto se ne pojavljuje. Stalno mu je u mislima bila ona i ono što je s njom doživio. Kad bi zatvorio oèi, javljala mu se slika njenog nagog tijela, izazovne obline, i što je više na to mislio, za njom je više èeznuo. U sebi je stalno ponavljao da bi dao sve na svijetu da bude opet s njom.Petnaesti dan Efijalt je opet po obièaju došao na staro mjesto. Dugo je sjedio, ležao, osluškivao, ali nje nije bilo. Onda sjedne i zagleda se preko mora u pravcu gdje je ležao njegov rodni Paros. Ali se brzo okrene na drugu stranu, pa se zagleda tamo gdje se nalazi domorodaèko naselje, u kome živi djevojka za kojom èezne. Od sad u njegovim mislima nije više bila Filomela, nego domorotkinja Teuta, koja mu je ispunila i misli i srce.Potištenost i èežnja za Teutom Efijalta su èinile sve nemirnijim. Nije znao kamo bi pošao i što bi èinio. Dok je jednog dana ožalošæen ležao na litici, dobije želju da se rashladi u moru. Brzo je skakao s kamena na kamen i za malo se naðe na obali s druge strane otoka da se u samoæi preda svojoj tuzi i bolu. Poène se svlaèiti da se baci u vodu, i upravo kad je odložio i posljednji haljetak, stane kao ukopan od iznenaðenja. Ugledao je ono što je najmanje oèekivao. Na dvadesetak koraka od njega, na jednoj stijeni, stajala je naga, spremna za skok u vodu ona za kojom je èitavo ovo vrijeme patio kao nikada u svome životu. Stigao je samo da spusti ruke i prekrije svoju muškost, ne skidajuæi oèi sa svoje poznanice, koja je izazovno, u svoj svojoj ljepoti, stajala tu, pred njegovim oèima. Djevojka je primijetila njegovu zbunjenost. Blago se osmijehne a onda se baci u vodu i izroni ispod stijene gdje je on stajao pa podigne prst pozivajuæi ga k sebi. Efijalt je i dalje stajao kao okamenjen, onda se najzad oslobodi i baci se u vodu. Ronio je prema njoj, i kad joj se približio, obuhvati je oko bokova. Ona se sputi i padne mu u naruèje. Ljubili su se i grlili a da nijedno nije prozborilo ni rijeèi. Potom poðu u pliæak i poènu se još strastvenije grliti i ljubiti. Djevojka bi potom zaronila, i dok je Efijalt gledao kamo je nestala, ona bi se pojavila iza njega, zgrabila ga za noge, a on bi vrisnuo, što je djevojku

uveseljavalo. Onda bi je on uzeo u naruèje i vukao dolje-gore kroz vodu, dizao je i spuštao, bacao, ronio, ona za njim i sve tako.Nijedno nije primijetilo da je prošlo prilièno vremena kako se igraju i kupaju. Onda iziðu na obalu i legnu na pijesak. Dok su ležali voda im je oplakivala noge, i svaki jaèi val bi ih smoèio do pola. Efijalt je ležao na leðima, djevojka je bila nad njim, èvrsto stegnuta u njegovu zagrljaju.- Gdje si bila za ovo vrijeme, zašto nisi dolazila? - poène Efijalt da bi saznao ono o èemu je razmišljao sve ove dane.- Prve dane nakon onog susreta dolazila sam, ali tebe nije bilo. Poslije nisam mogla, imali smo svetkovine i bilo je puno posla. Bila sam veoma tužna, jedva sam èekala da te vidim - objasni djevojka.- A otkud ovdje, na obali?- I ovdje skupljam med. Eno, vidi onu stijenu gore, puna je pèela. Dolazeæi ovamo navratila sam gore gdje smo se sreli, ali te nije bilo pa sam sišla ovdje na obalu da pokupim med iz one stijene. - Ove rijeèi su Efijaltu mnogo znaèile. Bio je ponovo radostan i sretan.- Kako si rekla da ti je ime? - tobože ne znajuæi upita Efijalt.- Teuta, zar si zaboravio? Ti mi nisi rekao svoje! - ova æe prijekorno.- Ime mije Efijalt!- Kakvo èudno ime!- I menije tvoje, ali se ipak lijepo slažu: Teuta i Efijalt. zar ne? - sa smiješkom æe momak.- A slažemo li se mi? - uzvrati Teuta i prigrli ga svom snagom. Efijalt ju primi i dugo su tako ostali, pripijeni jedno uz drugo uživajuæi u svojoj ljubavi.Efijalt je bio preporoðen od kad se opet poèeo viðati s Teutom. Svakim danom mu je sve više ulazila u srce. Redovito je odlazio u brdo da se s njom sretne i da budu skupa. Navikli su se jedno na drugo toliko da je malo koji dan prošao da se ne vide. Kad bi se to dogodilo, oboma se èinila èitava vjeènost. Zavolio ju je svim svojim biæem i sve je manje mislio na svoju Filomelu. Svaki put kad bi razmišljao o ovome što mu se dogaða, da ljubi drugu umjesto svoje Filomele, i kad bi mu se javila grižnja savjesti, pravdao se da se sve to dogaða po volji boginje Afrodite, koja spaja i razdvaja mlada srca.Zaokupljen Teutom, nije ni primijetio kako brzo prolazi vrijeme. Bio je potpuno obuzet mislima koje su ga za nju vezale. Sve je rjeðe mislio o povratku na Paros i da treba iæi po svoju Filomelu, kako joj se zakleo na rastanku. Svakodnevni susret, druženje i užitci s novom djevojkom, sve su više potiskivali sjeæanje na ljubav koju je iza sebe ostavio na rodnom otoku.Jesenje veæ davno nastupila. Efijalt je ranije rekao Teuti da æe zbog predstojeæih poslova u polju imati manje slobodnog vremena i da neæe moæi dolaziti u brdo tako èesto kao do sada. I ona je njega veoma zavoljela. Priznala mu je da se prvi put u životu zaljubila, da prvi put ovako jako voli, i zaklela se da se neæe od njega rastati dok je živa. Njegovi iz grada su veæ navikli da ga svakodnevno vide kako s lukom ide u lov, i znali su ga koji put ukoriti da u tome pretjeruje, ne sluteæi što se s njim zbiva.33su ga èistiti. Postupili su onako kako je svojevremeno savjetovao Pelazg. Potpalili su ga sa svih strana i plamen se brzo širio poljem. Sa uzvišenja oko grada okupljeni Farani su promatrali užareno polje. Dok su se jedni divili neviðenom prizoru, drugi su bili u strahu.

Upozoravali su da požar ne zahvati okolne šume. Likurg ih je uvjeravao da ne treba brinuti jer se mislilo i na to. Na rubovima polja sasjeèeno je sve u širini dvadeset koraka kako se plamen ne bi prenio izvan opožare- nog prostora. Dan je bio bez daška vjetra i sve se odvijalo u najboljem redu.Požar koji su Farani potpalili da bi pripremili polje za obradu odmah su primijetili okolni domoroci. To ih je veoma uplašilo. Bojali su se za svoje šume i pašnjake. S okolnih brda su s èuðenjem promatrali golem plamen kakav do tada nisu nikada vidjeli. Poglavica Grabos je poslao glasnika u grad da sazna o èemu se radi. Farani su objasnili zbog èega to èine, nakon èega su se domoroci smirili i bezbrižno gledali i èudili se onome što rade Heleni.ako su se Parani ranije dogovorili, sada kada je nastupila jesen i kad se raslinje u polju sasušilo, poèeliDo veèeri je sve bilo završeno. Samo se ponegdje još tu i tamo primjeæivao dim. A onda, kao da su i bogovi željeli pomoæi njihov trud, iste noæi poène padati jaka kiša koja je rastvarala naslage pepela i unosila ga s vodom u zemlju, što ju je gnojilo na najbolji naèin. Nekoliko dana kasnije Farani su poèeli prekopavati zemlju. To su radili s puno truda i muke. Trebalo je iskopavati žile, èistiti i drobiti zemlju, ali se nije po- sustajalo.Doseljenici su na ovim poslovima radili puna dva mjeseca. Na koncu su bili zadovoljni i ponosni. Na mjestu gdje su se donedavno sterale neprohodne šikare i gustiš sada se vidjelo nepregledno uzorano polje spremno za sjetvu. Svi su bili ponosni na ovo bogatstvo o kojem æe ovisiti njihov opstanak u ovoj divljini. Sada je trebalo uèiniti još nešto što su svi s nestrpljenjem èekali. Poèeli su s premjeravanjem polja na pet stotina jednakih dijelova da ga izmeðu sebe podijele. Dok su jedni premjeravali, drugi su bilježili, a treæi su postavljali meðaše s uklesanim oznakama. Kad se s tim završilo, preostala je još raspodjela izdijeljenog. To je trebalo obaviti ždrijebom, pa što kome dopadne.Kada je osvanuo taj dan, prvo se prišlo prinošenju žrtava bogovima koji su im u svemu pomogli, a onda se prema listi graðana otpoèelo sa diobom. Kako je koji od graðana iz žare izvlaèio broj koji je oznaèavao dio podijeljenog polja, pisar je odmah bilježio ime vlasnika i oznaku koja se odnosila na meðaš u polju. Svaki koji bi s tim završio odmah je hitao u polje da pronaðe komad koji mu je zapao ždrijebom.Nije bilo razloga da se itko požali na ono što je dobio. Sve je bilo iste kakvoæe, a dijelovi su bili toliki da su bili dostatni za sve. Jedan dio polja je ostao nepodijeljen. Bio je namijenjen onima koji se kasnije dosele u njihov grad. Preostali dio je oznaèen kao zajednièko vlasništvo, kojim su se imali pravo svi koristiti.Efijalt je takoðer bio zadovoljan onim što mu je dopalo. Njegov dio se nalazio toèno u sredini polja. S jedne strane mu je prvi susjed bio stari Likaon, a s druge prijatelj Palant. Kad se saznalo da je Tijestu zapao onaj dio koji je upravo on krèio i kopao, svi su se tome radovali. Radio je tako marljivo i predano da su stalno jedni druge upozoravali na njegovu radinost. Svi su zakljuèili da ga je zbog toga nagradila sama boginja sreæe, koja uvijek vidi koliko tko i što radi, i koliko zaslužuje.Nastupila je zima. Farani su se privikli na novu domovinu. Èesto je bilo manjih i veæih iznenaðenja. Jednoga dana prvi put su im došli u posjet njihovi sunarodnjaci s Visa. Kad su ugledali bojnu flotu svoje subraæe, kod svih se javio ponos i samopouzdanje. Mnogi su zaplakali, prisjeæajuæi se svoje napuštene domovine i parske luke, koja je uvijek bila puna laða.

Susret Farana i Višana bio je dirljiv. Ovi su s velikim zanimanjem i zadovoljstvom razgledali grad i ureðeno polje. Nisu mogli vjerovati da su podigli grad i oèistili polje za tako kratko vrijeme. Farani su jedva èekali da èuju novosti iz grèkog svijeta. Saopæili su im da su obavijestili njihov rodni grad, da su se ovdje sretno zaustavili i da su poèeli podizati naselje. Dugo su prièali o svemu, a onda im Issejci na rastanku još jednom napomenu da raèunaju na njihovu pomoæ ako bi u kojem sluèaju došlo do nesporazuma s domorocima. Izrazili su èuðenje što su ih ovi mirno primili na svoj otok i dozvolili im da podignu grad i urede ovo polje.Prva zima koju su Farani provodili u novoj domovini bila je blaga i ugodna. Veæ su davno zapazili da ovdje èešæe pada kiša, da je sve zeleno iako je zimsko doba i da su mnoge biljke i zimi u cvatu. I to ih je èinilo sretnim i zadovoljnim pa su tko zna koji put zahvaljivali svim bogovima što su naišli na ovaj otok. Mnogi su zimske dane provodili dovršavajuæi preostale poslove na ureðenju kuæe i vrtova. Neki su pravili èamce, ugledajuæi se na Efijalta, koji je za sebe to veæ davno uèinio. Vijeæe je donijelo odluku da se izgradi nekoliko laða i da se obnove one u kojima su ovamo došli.Život je u gradu dobio uobièajen tok. Ponekad bi se nešto desilo što bi to poremetilo i tada su time bili svi zaokupljeni. Negdje sredinom zime rodio se prvi stanovnik novog grada. U èast tog dogaðaja prireðeno je veselje o trošku grada. Na prijedlog više graðana roditelji su se složili da djetetu daju ime Protogon, to jest prvoroðeni u njihovom gradu.Malo nakon toga grad je doživio i prvu žalost. Zbio se prvi smrtni sluèaj otkad su ovamo došli. Umro je stari i ugledni Kapanej, priznati lovac, koji je kao i Efijalt, èesto tumarao po brdima tjerajuæi divljaè. U dva navrata je umalo naišao na Efi- jalta i Teutu. Gradsko vijeæe je odredilo da groblje njihova grada bude na padini uzvišenja koje se uzdiže sjeverno od grada.34Ljubav Efijalta prema mladoj i lijepoj Teuti svakim je danom sve više rasla. Toliko ju je zavolio da više nije mogao bez nje. Nastavili su se viðati i tijekom zime. Djevojka mu je jednog dana predložila da pode s njom u njezino naselje da ga pokaže svojim roditeljima. Uvjeravala ga je da se otac neæe protiviti njihovoj vezi i da bi se složio da se preseli k njima. Efijalt nije još bio spreman za tako nešto, najviše zbog sugraðana. Govorio je neka još proðe neko vrijeme pa æe se o svemu dogovoriti. Upozorila gaje da joj je u ove zimske dane sve teže napuštati naselje i s njime se sastajati. To joj je teško padalo jer je i ona njega toliko zavoljela da nije mogla nijednog dana bez njega.Kako se približavalo proljeæe, Efijalt je postajao sve nemirniji i neraspoloženiji iako se i dalje sastajao sa Teutom. Sve ga je više zaokupljala misao da æe se za malo vremena navršiti godina dana od kad je otišao s Parosa i rastao se od voljene Filomele kojoj se zakleo da ga može sprijeèiti samo smrt i teška bolest da ne doðe po nju. Primicalo se vrijeme kad je trebao poæi, a na tome nije ama baš ništa radio. Tješio se da mu do roka preostaje još dva mjeseca. Dani su i dalje prolazili, a on nije ništa oko toga poduzimao.Kada bi se prepustio mislima i vratio sjeæanja koja su ga vezala za Filomelu, na trenutak bi bio onaj stari Efijalt i javljala mu se žudnja za njom kao nekada, a onda bi mu se javila slika Teute i svih onih doživljaja s njome, pa bi mu svaki put osjeæaji prevagnuli na sadašnju ljubav. Sve je èešæe sam sebe uvjeravao da ne postoji nikakva moguænost da poðe po nju. Nalazio je stotinu razloga kojima se opravdavao da mu je neizvedivo ispuniti dano obeæanje. Na kraju zakljuèi da mu ne preostaje ništa drugo nego se pomiriti sa sudbinom da zauvijek ostane s Teutom, koja mu je sada bila mnogo bliža srcu nego

daleka i davno viðena Filomela. Kad je konaèno donio tu odluku, osjeti smirenje. Onda zakljuèi da se možda i Filomela izmijenila, daje našla drugu ljubav i da gaje zaboravila. Tako smiren poène prizivati bogove kojima se svojevremeno zaklinjao voljenoj djevojci da ga razriješe zakletve. Rastereæen, opet se veselo sastajao sa Teutom. Poèela gaje sve èešæe zaokupljati misao da se s njome oženi i osnuje obitelj, kako mu je i ona nedavno to predložila.Zima je bila na izmaku. Dani su postajali sve dulji i topliji. Priroda se budila, brda su se poèela zelenjeti, nastupilo je puno proljeæe. Onda su otpoèele kiše koje su dovoljno natopile zemlju. Farani su èekali da se isuši tlo i da poènu sa sjetvom. Svi su s nestrpljenjem èekali taj poèetak. Sjemena je bilo dovoljno za sve. Kada je stigao taj dan, sveèano su prinesene žrtve boginji Demetri, zaštitinici sjetve i žetve. Svatko je zasijavao svoj dio, ureðivao, obilazio, a kad se s time završilo, onda su poèeli ureðivati vrtove i okuænice.Kad je najviše trebalo, kiša je upravo tada padala. Onda bi zasjalo vruæe sunce, pa opet kiša, i takve povoljnosti su brzo pokazale svoje blagodati. Na sve strane je bujalo, raslo i ze- lenjelo se. Polje je obeæavalo najbolji urod. Ovce, koze i krave davale su najbolji priplod. Faranima je sve išlo na ruku. Nisu se mogli ni na što požaliti. Za sve su blagosiljali svojim Olim- pljanima. Svakodnevno su im kitili žrtvenike i prinosili im njima drage darove. Sretni Farani su veæ ranim jutrom odlazili u svoje polje da obiðu i pogledaju urod, da vide kako sve buja i da se vesele skoroj žetvi.Iako su domoroci svojevremeno dozvolili Grcima da se nasele na njihov otok, Farani su ipak bili stalno na oprezu. U poèetku jedni drugima nisu ni u èemu smetali. Domoroci su i dalje bili uvjereni da se njihovim dolaskom obistinilo staro proroèanstvo koje se kod njih pokoljenjima preprièavalo pa su im u svemu išli na ruku. Nudili su im svakojaku pomoæ, prepustili im dio otoka za ispašu i lov, i u svemu su im se pokazivali prijateljima. loje trajalo èitavu jesen i zimu, iako je tu i tamo dolazilo do sitnih nesporazuma zbog meða, sjeèe šume, granica ribarenja i slièno. A onda, kada je došlo proljeæe i kada su domoroci vidjeli kako Grci mijenjaju polje, kako ga krèe, prekopavaju, pa na koncu kako su ga svega zasijali i sve poèelo bujati, poèeli su se sve više uznemiravati. Kada je žito poèelo rasti a u vrtovima i okuænicama svega i svaèega, kod ovih se poèela javljati zavist. Što je žito više raslo, rasla je i njihova zavist. A onda im najednom poène smetati njihov grad, èvrste zidine, novosagraðene velike laðe i drugo što do tada nisu ni primjeæivali. Nije im izmakao iz vida ni nedavni posjet bojnih laða njihovih zemljaka s Visa.Od svega najviše su im zavidjeli na bogatom urodu žita. Nisu mogli vjerovati da su na onom pustom i u šikaru obraslom mjestu sada talasa žito, koje se veæ poèelo žutjeti. Sad im je bilo krivo što su im prepustili ono polje i što su im uopæe dopustili da se nasele na njihov otok. Osjeæali su se potisnutim i prevarenim. Bili su zavidni na svemu što su Grci stvorili za tako kratko vrijeme na njihovom tlu, pred njihovim oèima. Umjesto doskorašnjih dobrotvora sad su bili puni mržnje i poèeli su smišljati kako æe uništiti došljake i prisvojiti njihova dobra, osobito žito za kojim su najviše èeznuli i kojim su uvijek oskudijevali.Na otoku je bilo više domorodaèkih naselja, koja su se nizala od Pelegrina do Suæuraja na istoku. Sva su pripadala istom plemenu Jadasinaca. Bili su u najužem srodstvu sa susjednim plemenskim skupinama s drugih otoka i s nedalekog kopna. Kad je nezadovoljstvo Ilira doseglo krajnju granicu zbog prisutnosti Grka, samo se èekao

dogovor plemenskih prvaka kada i kako æe poèeti s napadom. Èitav otok je bio u vrenju. Naboj mržnje prema došljacima je bio velik i jedva se èekao bojni pokliè poglavice pa da krenu i unište Grke.Hvarski Iliri su najzad jednog dana ugledali njima dobro poznati i dugo oèekivani dimni znak. Ukazao se na Moèi, gdje se nalazilo njihovo plemensko središte. Od naselja do naselja, s brda na brdo, poruka je stigla do krajnjih otoènih mjesta. Mjesne starješine nisu èekale. Pohitali su jer su znali zbog èega ih poglavica zove na plemensko vijeæanje. Kad su se okupili, ovaj ih povede u gaj iznad naselja. Sjeli su u hlad ispod velikog brijesta. Svi su jedva èekali da èuju besjedu svoga poglavice. Kad su se ispitali za zdravlje i malo proèavrljali, ovaj poène oštrim glasom punim gnjeva:- Braæo Jadasinci! Došao je trenutak kad više ne možemo trpjeti grèke uljeze, koji nam pustoše otok, tamane divljaè, sijeku šumu, istrebljuju more, preoravaju zemlju, podižu utvrde ispod naših naselja, opremaju ratne lade i èine drugo što ide na naš zator. Vidjeli ste silno žito koje su posijali na našoj zemlji. Vidjeli ste njihov tvrdi grad i silnu opremu kojom æe nas prvom zgodom napasti kako bi se još više proširili. Govore da æe za njima doæi i drugi i da æe tražiti još prostora. U svemu su se osilili. Da bi nas zaplašili i pokazali nam svoju moæ, nedavno su pozvali svoju braæu s Visa. Ako budemo sve to promatrali prekriženih ruku, desit æe nam se da æe nas na koncu protjerati s našeg otoka. Ako dopustimo da požanju ono žito i da ga spreme u spremišta, postat æe sigurni za sva vremena. Moramo to sprijeèiti! Moramo ih èim prije napasti i uništiti sve do jednoga. Na to imamo pravo jer su veæ po dolasku uèinili svetogrðe. Rekli su da ih je ovamo poslao bog i da su oni ti koje mi godinama oèekujemo. Na taj su naèin dobili naš pristanak da se ovdje nasele i zajamèili smo im mir. Nakon svega onoga što su uèinili pokazalo se da su se poslužili varkom. Moramo im se osvetiti i sve ih pobiti!Dok je poglavica govorio, oèi su mu sijevale, a glas postajao sve oštriji. Kad bi se najviše naljutio, poskakivao je, mlatarao rukama, a onda bi opet sjeo i nastavio govoriti s najveæom mržnjom. Kad je završio, nasta tajac, a onda se javi starješina zapadnog dijela otoka, koji je imao sjedište u Ozdrinu:- Braæo Jadasinci! Dugo sam èekao ovaj skup i svaki dan sam se èudio što èeka naš poglavica i zašto ne saziva vijeæe zbog onoga što dolje èine stranci. Uèinili smo veliku grešku kad smo im onomad dali dopuštenja da se nasele na naš otok. To vjerojatno ne bismo uèinili da se nisu poslužili varkom. Tko su i što su, te s kakvim su namjerama došli, to su sami pokazali. Mjeru u ponašanju su prešli podigavši one silne utvrde. Jasno je da su ih podigli protiv nas. Nastave li nam tamaniti divljaè i trijebiti ribe onom mjerom kako to èine, za malo æemo ostati bez hrane i svi æemo pomrijeti. Uèinili bismo najveæi grijeh prema našem Medauru i Velikom Duhu ako bismo dopustili da požanju ono žito. Posijali su ga na našoj zemlji i ono nama pripada. Slažem se s poglavicom i navalimo na njih èim prije i sve ih pobijmo!Nakon ovoga za rijeè se javi Trito, starješina Gališnika, koji je bio gospodar velike uvale i luke gdje su bile usidrene bojne laðe ovoga plemena. Ovaj isto tako pun gnjeva zapoèe:- Braæo Jadasinci! Neæu vam mnogo zboriti jer je stvar jasna. Trebamo èim prije udariti svim snagama na došljake i razbiti ih. Vidjeli smo njihove laðe, jest da su drugaèije i veæe od naših, ali mi smo brojniji. Moramo, meðutim, voditi raèuna o neèemu što ne smijemo zanemariti. Znamo da su se njihova braæa veæ davno ugnijezdila na susjednom Visu i da raspolažu velikom snagom. Može se oèekivati da æe im priskoèiti u pomoæ svojim laðama kad ih napadnemo. Svjesni smo da bismo teško s njima izišli na

kraj. Predlažem da èim prije udarimo na njih kako ne bi imali vremena pozvati svoje suplemenike s Visa u pomoæ. Ako to ne uèinimo, pogriješit æemo. Naše laðe su spremne i nemamo što èekati. Dakako da smo pogriješili što ih nismo potamanili kad su ovamo uplovljavali. Sjeæate se da smo tog dana imali slavlje pa su pored nas mirno prošli, i još smo im dopustitli da se nasele. Ispravimo grešku, napadnimo ih da ih se riješimo. Ono žito koje se žuti na našem polju po- žnjet æemo mi i tako æemo dobiti hranu koja nama pripada.Kad je starješina Gališnika završio, javilo ih se još nekoliko za rijeè. Svi su bili složni da se mora brzo djelovati, da se poðe u napad i da se nitko ne poštedi. Poglavica Grabos je bio zadovoljan odluènošæu svojih suplemenika, a onda im se na kraju ponovo obrati:- Braæo Jadasinci! Svi smo postupili kao jedan i odluka je jasna: poæi na Grke i uništiti ih! I Veliki Duh je za to. Za dva dana æe se upravo pojaviti pun mjesec, a to je vrijemem kad je najviše žedan i kad mu je najdraža krv. Dakle ovako: do prekosutra ujutro mora biti sve pripremljeno. Da bismo lakše obavili posao, neæemo ih napasti u gradu, nego saèekajmo da se raziðu. Jedni æe poæi u polje, drugi na more, treæi u šumu. Kad udarimo, neæe biti na okupu pa neæemo imati puno posla. Pobijte sve na što naiðete, i muško i žensko, staro i mlado! Ne smije ostati na životu nijedna duša. Spalit æemo im grad, a plijen æemo izmeðu sebe podijeliti.Ti æeš, Trito, povesti laðe iz Gališnika i doæi æeš pred Stari Grad kako bi im presjekao put ako bi se sluèajno neki od njih stigli ukrcati na laðe i krenuli u bijeg. Smrt došljacima! - povièe Grabos, a za njim desetak oštrih glasova ponovi: - Smrt! Time je plemensko vijeæanje bilo završeno i okupljeni su se poèeli razilaziti. Svaki od njih je hitao u svoj rod da izvrši pripreme kako im je naložio poglavica.35Doseljeni Parani nisu znali što im spremaju domoroci. U gradu je sve bilo kao obièno, svatko je radio svoj posao. Efijalt je po cijeli dan radio u polju i u vrtu. I on se radovao predstojeæoj žetvi kao i svi njegovi sugraðani. Onaj dan kad su domoroci održali plemensko vijeæanje nije išao u brdo i nije se vidio sa Teutom. Tamo je krenuo sutradan. Kad je stigao na staro mjesto, vidjevši da je nema, popne se na stijenu gdje je obièavao sjediti. Nije dugo prošlo, zaèuje poznate korake. Èim je stigla, bez rijeèi mu se baci u naruèje ne puštajuæi ga dugo iz zagrljaja. Efijalt je odmah primijetio da nešto nije u redu, ali je èekao da mu sama objasni o èemu se radi. Djevojka je i dalje šutjela, i tek kad Efijalt opazi suze, upita je:- Što je, nešto se dogodilo? - Umjesto odgovora djevojka ga još jaèe zagrli i poène više plakati.- Govori, što je! - sad æe vrlo zabrinuto Efljalt. Djevojka je i dalje plakala ne dižuæi glavu s njegovih grudi. On se trudio da je utješi, brisao joj suze, milovao je, i kad se malo smiri, podigne glavu i suznih oèiju zagleda se u voljenog, a onda opet spusti glavu i zaplaèe još jaèe. Efljalt je bio siguran da se zaista dogodilo nešto loše. Kad se najzad djevojka malo smiri, upita ga jecajuæi:- Mili Efijalte, što æe s nama biti, zar æu te izgubiti!- Kako izgubiti, kazuj što se dogodilo, o èemu govoriš? - krajnje zabrinuto æe Efijalt.- Rekla bih ti, ali ne smijem. Dogaðaju se strašne stvari.- 0 èemu je rijeè, kakve strašne stvari - poène navaljivati Efljalt nasluæujuæi neku nesreæu.

- Ako ti kažem, uèinit æu svetogrðe i groznu izdaju. Ali ne mogu ni prešutjeti, znaš koliko te volim i što mi znaèiš. Ti si mi sve i bez tebe mi nema života. Zato æu ti odati veliku tajnu. Ali znaj, kad bi moji saznali što èinim, živu bi me rastrgali i bacili psima da im budem hrana. Ali zato što te neizmjerno volim, otkrit æu ti tu tajnu. Slušaj: izmeðu mog i tvog plemena, vas Helena, koji ste se dolje naselili, ne postoji više mir. Veæ je dugo tinjala mržnja mojih suplemenika i onda je juèer moj otac, poglavica našeg naroda na ovom otoku, sazvao plemensko vijeæe, kojem su prisustvovale sve naše starješine. Slutila sam da æe se o vama govoriti. Brinuæi se za tebe, neprimjetno sam se primakla mjestu gdje su vijeæali i èula sam ovo: napast æe vas za dva dana, kada se pojavi puni mjesec, i sve æe vas pobiti. Èula sam i moga oca kad je naredio da se napad izvrši prije podne kad se raštrkate izvan grada kako bi vas zatekli nespremne. Napad æe se izvršiti sa svih strana i tako vam se sprema puna propast. To sam ti morala reæi iako sam svjesna kakvo grozno djelo èinim svom narodu. Moja ljubav je jaèa od toga. Život mi ne bi ništa znaèio bez tebe. Ne bih mogla podnijeti da te zauvijek izgubim. Ako sve proðe kako treba, opet æemo se naæi ovdje! - završi djevojka sa suzama u oèima, skoèi i za trenje nesta iza stijena.Efijalt nije mogao doæi k sebi od iznenaðenja i poène razmišljati o onome što mu je rekla djevojka. Na koncu zakljuèi da nema razloga ne povjerovati u to. Sad su mu najednom postala jasnija neka dogaðanja koje je u posljednje vrijeme primjeæivao kod domorodaca. Shvativši da ga je djevojka blagovremeno upozorila što im se sprema, skoèi i potrèi što je mogao brže niz brdo prema gradu.Trèeæi, razmišljao je kako æe obavijestiti sugraðane o nesreæi koja im se priprema. Zakljuèi da bi pogrešan korak mogao biti koban. Kad se približio gradu i kad je poèeo susretati sugraðane, trudio se da im ni po èemu ne padne u oèi. Došavši na trg, pode uokolo ne bi li sreo Likurga i prenio mu ono što je saznao. Našao ga je na obali gdje se ureðivalo pristanište. Saèekao je da bude sam i da mu priðe.Kad se ovaj izdvojio i uputio niz obalu, Efijalt za njim požuri i sustigavši ga, uètivo ga pozdravi. Likurg mu uzvrati, a onda da se malo našali, obrati mu se:- Blago neženjama! Dok mi s obiteljima moramo raditi od jutra do veèeri, dotle vi šetate i uživate. Ali èekaj, neæe ni tvoja sloboda dugo još potrajati, vidiš kako nam rastu cure!- Nastojim iskoristiti vrijeme dok sam sam jer kad doðu žena i djeca, bit æe i posla i briga - uzvrati Efijalt sa smiješkom, a onda, želeæi da mu priopæiti ono zbog èega gaje tražio, stane pred njega i obrati mu se:- Èestiti Likurgu! Salu nastranu, želim ti nešto važno priopæiti, hitno je!- Stoje, Efijalte, o èemu se radi? - zabrinuto æe Likurg.- Ovo što æu ti reæi tièe se svih nas Farana. Ti kao vrhovni vojni zapovjednik i kao glava našeg grada, moraš prvi èuti. Evo o èemu je rijeè: sprema nam se upravo ono èega smo se otpoèetka najviše pribojavali. Sluèajno sam saznao, ne pitaj me kako, da æe nas domoroci napasti prekosutra ujutro. Na plemenskom vijeæanju dogovorili su se da nas pobiju sve do jednoga. Saèekat æe da se raziðemo po polju, a onda æe navaliti i s kopna, i s mora. Rekao sam sve što sam saznao. Molim te još jednom, ne pitaj me kako sam to saznao, želim da nitko od sugraðana ne dozna da sam ja upozorio na opasnost. Znaš što ti je èiniti prema dužnosti. Ponavljam, napad je predviðen za prekosutra. To je sve što sam imao reæi - završi Efijalt, odah- nuvši što je na vrijeme upozorio na ono što im se sprema. Li- kurg gaje pažljivo saslušao, a onda mu uzvrati:

- Èestiti Efijalte! Uèinio si veliko djelo. Ako ne želiš reæi kako si to saznao, neæu te pitati, vjerojano imaš razlog i poštovat æu tvoju želju. To što si rekao nije me mnogo iznenadilo. Od prvog dana me èudila njihova gostoljubivost. Ono èega sam se bojao jest upravo nenadani napad. Da nisi saznao što spremaju i kada æe izvršiti napad, teško bi itko od nas izvukao živu glavu. Zahvaljujuæi Olimpljanima koji bdiju nad nama pripremit æemo se za obranu, iako je krajnje neizvjesno kako æe se sve to završiti. Ako preživimo, to æe biti tvoja zasluga. Tvoju sam èestitost uvijek cijenio, neka te bogovi èuvaju i daju ti ono što i sam u životu najviše želiš. Odmah æu poduzeti potrebne mjere da neprimjetno i bez mnogo buke izvršimo pripreme. Domoroci ne smiju naslutiti da smo saznali za njihov napad. U ime svih Farana neka ti je velika hvala! Vidjet æemo kako æemo se izvuæi iz ovoga! - završi Likurg, a onda se obojica upute u grad, svaki za svojim poslom.Likurg nije oklijevao i gubio vrijeme. Naredio je nekolicini gradskih službenika da potraže vijeænike da mu se jave. Dok su ovi hitali prema vijeænici, naslutili su da je neki veliki razlog kad ih predsjednik Vijeæa saziva ovako iznenada i u ovo doba dana. Kad su se svi sakupili, Likurg im prenese sve što je èuo od Efijalta, a onda se poènu dogovarati što da poduzmu i kako æe pripremiti obranu. Dugo se nisu mogli odluèiti da li da iziðu iz grada i na otvorenom doèekaju napadaèe, ili da se brane s bedema. Na koncu se odluèe za ovo posljednje.Kad su se u predveèeije svi graðani vratili u grad, bili su pozvani da doðu na trg. Odmah su naslutili da æe im se saopæiti nešto važno kad se pozivaju u predveèerje. Kad su visoki gradski službenici izišli iz vijeænice, veæ su svi graðani bili na okupu. Likurg im je detaljno objasnio o èemu se radi, upoznao kako æe se braniti i što je kome èiniti. Na koncu ih upozori da nièim ne pokazuju da su saznali za napad kako domoroci ne bi promijenili odluku, koja bi za njih, Helene, bila kobna.36Osvanuo je dan punog mjeseca. Hvarski Iliri su veæ ranim jutrom bili pod oružjem. Mjesne poglavice su imale pune ruke posla. Vraèevi su zazivali dobre duhove i boga rata Medaura da budu s njima kada krenu u napad na tuðince. Poglavica Grabos još jednom je podsjetio suplemenike na koga kreæu, i da æe svaki od njih uèiniti najveæe djelo ako bogu Medauru prinese na žrvenik što više odsjeèenih glava mrskih im Grka. Kad su bili gotovi, na dani znak poleti nepregledna gomila do zuba naoružanih domorodaca da se obraèuna s došljacima.Poglavica Grabos je svakom bratstvu dao upute kako i s koje strane æe navaliti na Grke. Oni koji su dolazili s Brusja, Ozdrina, Kaljca i drugih tamošnjih naselja, primicali su se Starom Gradu obalom, dok je poglavica Trito veæ davno s laðama zaobišao Pelegrinski rt, prošao Graèišæe i sad je bio na domaku uvale Radoèin. Veliki poglavica Grabos je svoje snage s Moèa poveo preko Remika, a oni sa istoènog dijela otoka su veæ iza sebe ostavili Jelsu, Pitve, Vrisnik i Vrbanj i krenuli prema Pur- kinom Kuku, gdje su se trebali svi sastati.Izvidnica je obavijestila poglavicu Grabosa da ne vide nijednoga Grka izvan grada. Iliri su dugo nagaðali koji je tome razlog, i na koncu zakljuèe da su ovi po svoj prilici ostali u gradu zbog slavlja u èast nekog svoga boga kome je posveæen puni mjesec. Grabos je s ostalim starješinama odluèio da vojska ipak krene i napadne grad.Farani su izdaleka èuli povike domorodaca koji su se približavali. Sa zidina su mogli vidjeti mnoštvo kako se približava uz gromoglasne poklike. Kod veæine su lica bila

namazana ratnièkim bojama i drugim zastrašujuæim oznakama. Kako je koja skupina pristizala, odmah je optrèavala zidine da vidi s koje strane æe joj biti najlakše napasti. Kad je stigao poglavica, odmah poleti na vrata, a za njim èitava sila njegovih suplemenika. Udarali su kopljima, kamenjem, gredama i drugim predmetima s namjerom da ih razbiju i prodru unutra. Dok su jedni bili zabavljeni vratima, drugi su se pokušavali uspeti uza zidine, a treæi su ih pokušavali razbiti.Farani su se rasporedili po zidinama, i koliko god su oni odozdo navaljivali, toliko su se Farani odozgo branili. Gaðali su ih strijelama, kopljima, kamenjem i svim drugim èime su stizali. U jednom trenutku se zaèuju povici da su Iliri prodrli preko istoènog zida. Kada je Likurg s pojaèanjem tamo stigao, ugleda žestok boj. Domoroci su kao bujica prodirali, a malobrojna obrana ih nije mogla zaustaviti. Vidjevši što se dešava, Likurg naredi glasniku da brzo trèi na zapadne bedeme i tamošnjim braniocima javi da hitno ovamo prebace dio ljudi.Kad su ovi pristigli, krajnjim naporima uspiju potisnuti napadaèe koji su se povlaèili kako je tko znao i umio. Mnogima to nije pošlo za rukom i ostali su ležati s ovu stranu bedema.Domoroci su napadali sa svih strana. Pokušavali su na sve naèine uspeti se na zidine. Drugi su nastojali probiti zid, a treæi su uporno navaljivali na vrata. Farani su teškom mukom odolijevali golemom mnoštvu. Kad je stanje postalo krajnje opasno, Likurg naredi da se pozovu žene i djeca i da sa zidina bajacu kamenje, vruæu vodu i drugo što stignu. Najteže je bilo na istoènom dijelu zida. Tamo su po drugi put napadaèi uspjeli prodrijeti preko zida. Likurg je ponovo poslao pojaèanje koje su èinili odabrani momci sa Efijaltom na èelu. S velikim naporima i ovog puta braniteljima poðe za rukom potisnuti Ilire.Usporedo s napadom na zidine domoroci su djelovali i na moru. Uništavali su nemilice nezaštiæene farske laðe. Kad je Likurg vidio da æe ostati bez ijedne, odluèi provaliti iz grada i pokušati obraniti barem ono što je preostalo. Ovaj pokušaj zamalo nije stajao glave èitav grad. Tek što su otvorili vrata kako bi pojurili na napadaèe, nagrne bujica Ilira i Farani su morali odustati od svoje namjere. Navala je bila tolika da nisu uspjeli za sobom zatvoriti gradska vrata pa kroz njih Iliri navale u tolikom mnoštvu da su branitelji bili nemoæni bilo što uèiniti. Kad je Likurg vidio što se dešava, svjestan da bi to bio kraj grada, s odabranom èetom navali svom žestinom i na jedvite jade poðe im za rukom povuæi krila vrata i zatvoriti ih.Ovo istom potaèe Ilire pa još žešæe navale. Ali tvrdom gradu nisu mogli ništa. Svaki njihov nalet je bio odbijan. Shvativši da im je uzaludan svaki dalji pokušaj, prestanu navaljivati na zidine pa poènu uništavati sve što su Farani imali izvan zidina. Ovi su nemoæno gledali kako im nestaje imovina, ali nisu mogli ništa poduzeti. Neke od laða su potopili i spalili a druge su odvezali s namjerom da ih zaplijene. Farani su strepili da im ne zapale polje na kojem se veæ žutjelo klasje.Bijes Ilira je bio velik. Neki su i dalje obilazili zidine nemoæni da ih svladaju, dok su Grci i dalje odapinjali strijele na njih. Kada su sve porušili i uništitli što je bilo izvan zidina i kad su shvatili da ovoga puta ne mogu ništa uèiniti, poènu se povlaèiti. Faranima nije bilo jasno što ovi smjeraju jer su se svi uputuli prema nedalekom brdu Purkin Kuk. Tu se zaustave, a onda ugledaju da je ispred svih istupio poglavica Grabos i da im se obraæa. Nisu mogli èuti što im govori. Likurg je objašnjavao onima koji su stajali uz njega da vjerojatno govori kako su izabrali loš dan i da ih nisu iznenadili kako su se nadali. Ali nitko ni od Grka ni od Ilira nije bio svjestan da je upravo po- glavièina kæi

Teuta bila ta zbog koje je propao napad njezinih suplemenika, što je spasilo Grke, kao i voljenog joj Efijalta.Tek kad su se domoroci povukli i izgubili se iz vidika, Farani odahnu. Izvještaj o gubicima veæ je bio gotov. Ukupno je bilo deset mrtvih i veæi broj ranjenih. Iziðu iz grada i poènu razgledavati pustoš koju su napadaèi ostavili iza sebe. Najviše je štete bilo u luci. Èetiri laðe s kojima su doplovili ovamo bile su razbijene i potopljene, a tri su bile odvuèene kao plijen. Nije bilo ni èamaca. Nakon što su sve obišli, okupe se na trgu da se dogovore što im je dalje èiniti. Prvi je govorio Likurg i izrazio veliko èuðenje što nisu spalili žito u polju. Zatim je govorilo još njih nekoliko. Svima je bilo jasno da ih domoroci neæe pustiti na miru i da moraju nešto poduzeti da bi saèuvali grad i živote. Na koncu zakljuèe da uspostave danonoænu stražu, podignu izvangradske osmatraènice, i da svi budu na oprezu.Napad domorodaca je unio veliki nemir meðu doseljenike. Pogibija deset sugraðana pogodila je sve. Oplakujuæi njih, oplakivali su sebe jer im je napad unio neizvjesnot, strah i nemir. Zahvaljivali su bogovima što im ovi nisu spalili žito, premda je bilo neizvjesno što æe biti s njim i da li æe im poæi za rukom da ga požanju. Bili su svjesni da im bez njega ovdje nema opstanka. Ovih dana izvlaèili su posljednje zalihe koje su donijeli s rodnog otoka. Gradski službenici su sve èinili da umire sugraðane, napominjuæi da su i pošli na put svjesni da ih u tuðini èekaju velika iskušenja, ali uz pomoæ dobrih bogova sve æe prevladati.Na zboru domorodaca koji je održan nakon neuspjelog napada na grad riješeno je da polovicom mjeseca poglavica Gra- bos ponovo sazove plemensko vijeæe kako bi odluèili što im je èiniti i na koji naèin æe uništiti Farane.Nekoliko dana nakon napada Efljalt je s najveæim oprezom krenuo u brdo da se sastane s Teutom. Kada je došao na staro mjesto, ona je veæ bila tu. Èim gaje ugledala, poleti prema njemu i baci mu se u zagrljaj. Nije ga dugo puštala, presretna što ga vidi živa i zdrava. Njezino izmuèeno lice govorilo je kako je proživjela ono što se zbivalo ovih dana. Ma koliko je voljela Efijalta, lomilo joj se srce zbog oca, roðaka i svih suplemenika. Koliko je strepila za Efijalta, toliko je strepila za svoje. Pored toga, imala je osjeæaj krivnje zbog izdaje. Dugo su razgovarali i preprièavali ono što se zbilo. Efljalt ju je upozorio da bude još opreznija, skrenuvši joj pozornost kakvoj se opasnosti izlaže sastajuæi se s njim. Na kraju joj pripomene da i nadalje prati dogaðaje kod svojih, i ako uoèi ili sazna da se ponovo spremaju na isto, da mu odmah prenese.Dok su Farani proživljavali teške trenutke i borili se za opstanak, rodni grad im nije pouzdano znao ni gdje su se zaustavili. Tek kad je prispjela jedna sirakuška laða, saznali su više pojedinosti. Malo nakon toga došla je druga s jasnijim vijestima. Tako su saznali da su sagradili grad, da su zasijali žito i da imaju svega u izobilju. Bili su svi sretni što su im roðaci i sugraðani sretno stekli novi dom i da im je preblagi Zeus podario blagostanje kakvom se nitko nije nadao. Saznavši da žive u miru s domorocima, nisu ni pomislili da æe se stvari izmijeniti. Radovali su se dolasku prvog izaslanstva iz novog grada i veæ su poèeli s pripremama za doèek i slavlje. I upravo kada je u parsku luku stigla treæa sirakuška laða i donijela najsvježije vijesti o životu njihove subraæe u dalekom Farosu, zbio se napad domorodaca koji je uèinio kraj njihovoj sreæi. 0 tome se u njihovom rodnom gradu nije još ništa znalo pa su se i dalje veselili jer njihovi iseljenici žive u miru i blagostanju.37

Prošla su dva mjeseca kako je Efijalt trebao doæi po Filo- melu i odvesti je. Djevojka je bila u danonoænom išèekivanju voljenog, ali se on nije pojavljivao. Još su joj odzvanjale rijeèi koje je izgovarao uoèi polaska, da æe doæi po nju na ma koji naèin i po ma koju cijenu. Prošao je deseti pa i jedanaesti mjesec, ali se voljeni nije pojavljivao. Kada je prošao dvanaesti mjesec, Filomela je bila sigurna da æe ga najzad zagrliti jer joj se zakleo da æe, ako ne ranije, onda svakako doæi na godišnjicu odlaska. U isto vrijeme bila je zabrinuta i uzbuðena. Ipak se nadala da æe joj stara dadilja ili Efijaltov prijatelj Foronej najzad donijeti radosnu vijest daje voljeni stigao. Svakodnevno je odlazila u Afroditin hram u nadi da æe ga tamo zateæi iza žrtvenika gdje ju èeka, kako je nekoæ bilo kad su se tu tajno sastajali. Kad bi vidjela daje sve pusto, trèala je u luku gdje je pristajala neka laða, nadajuæi se da æe meðu posadom ili putnicima prepoznati prerušenog svog voljenog.Kako su dani prolazili, i vrijeme kada se Efijalt trebao vratiti, Filomela je postajala sve nemirnija. Sve je èešæe pomišljala na nesreæu i na najgore, ali nije gubila nadu. Kad je došla i prošla godišnjica, a ni glasa od voljenog, Filomelu su obuzele najcrnje slutnje. Nije mogla ni spavati više. Tek što bi sklopila oèi, uèinilo bi joj se da èuje njegov glas pa bi skoèila i pošla na prozor, ali bi shvatila da su to samo priviðenja. Nije znala što da radi. Dolazile su joj najcrnje misli. Ako bi i malo zaspala, brzo se budila, sva preznojena i izmuèena. Dešavalo se da u neko doba noæi poène vrištati pa su se budili svi ukuæani. Majka je bila uvjerena da ju je opet spopala njezina bolest. Nitko od ukuæana osim stare robinje nije znao što zapravo djevojka proživljava. Filomela je bila uvjerena da je voljenog zadesilo nešto strašno što ga je sprijeèilo doæi po nju. Jednog dana pošalje dadilju da pronaðe Efijaltova prijatelja Foroneja i da joj ugovori sastanak s njim. Ovaj je na vrijeme došao na zakazano mjesto. Kad ju je ugledao, bio je zaprepašten njenim izgledom. Iscrpljeno i zabrinuto djevojèino lice reklo mu je sve što se s njom dešava i koliko pati zbog njegovog prijatelja. I prije nego je stigao daje pozdravi, Filomela mu se javi:- Mili Foroneju, imaš li mi bilo što reæi što bi razvedrilo moje srce? Što je s tvojim prijateljem a mojim dragim? Evo, veæ je nastupila druga godina, a njega nema. I ti znaš da je davno trebao doæi po mene. Znaš li ti što o njemu?- Žao mi je, Filomela, ali ne mogu ti ništa reæi. I sam se trudim da nešto saznam, ali ništa. Svakim danom sam uvje- reniji da ga je sprijeèilo nešto preko njegove volje da doðe. 0 èemu se radi, mogu samo nagaðati. Vjeruj mi, Filomela, i ja sam beskrajno zabrinut. Znaš da smo zajedno odrasli i da smo kao braæa.- U to sam uvjerena! - zaplaka Filomela i brišuæi suze nastavi:- Zakleo mi se da æe svakako doæi prije nego se navrši godina dana, pa èak možda i dva mjeseca ranije. Evo, veæ je nastupio èetrnaesti mjesec, a njega nema. Strepim od pomisli da sada negdje bespomoæno leži shrvan bolešæu, a izgara od bola što ne može doæi. Sigurno me priziva, a ja sam tako nemoæna. Reci mi, Foroneju, što èiniti! - zavapi djevojka.- Ne znam, ali ponavljam: moralo se zbiti nešto jaèe od njega što ga je sprijeèilo da ispuni obeæanje. Sjeæam se da mi je pred polazak rekao da ga u tome može sprijeèiti samo smrt ili huda bolest koja bi ga prikovala za postelju. Ne znam što bih ti savjetovao. Saèekajmo još neko vrijeme pa ako ne bude ništa, onda æemo vidjeti što se može poduzeti. Znam da ti je teško, Filomela, ali ne smiješ se predati oèaju. To æe te samo dotuæi a neæeš ništa postiæi. Moraš ostati hrabra jer ni sama ne znaš što te još èeka.

Tvoja velika ljubav traži veliku snagu i ne smiješ se pomiriti daje sve izgubljeno. Nitko osim vjeènih bogova ne može predvidjeti što æe se dogoditi. Ako ti je suðeno da budete skupa, bit æete, a ako nije, onda ga neæeš doèekati. Dakle, saèekajmo još neko vrijeme pa æemo vidjeti! - pokuša Foronej umiriti djevojku. Ove rijeèi ohrabre djevojku i sad se osjeæala mnogo smirenijom. I sama je shvatila da se ne smije prepuštati oèaju koji bije samo dotukao.Kada je prošlo još pola mjeseca, Filomela shvati da nema više što èekati. Konaèno je stekla uvjerenje da joj je voljeni doživio neku nesreæu i da je sprijeèen doæi po nju. Onda poène razmišljati šti bi èinila, ali èega god bi se sjetila, zakljuèi da je neizvedivo i da od toga nema ništa. Dan-noæ se prelamala u mislima. Stara dadilja se na svoj naèin trudila da smisli nešto što bi pomoglo njezinoj mezimici i usreæilo je, ali je i ona bila bespomoæna. A onda joj predloži da opet poðu do èarobnice Alkmene i da se njoj povjeri ne bi li ona što smislila. Filomela s radošæu primi savjet i odmah se sutradan upute poznatom stazom. Kad ih je starica vidjela, bilo joj je jasno daje djevojka opet u nekoj nevolji. Nakon što su se odmorile i poprièale, Filomela joj potanko isprièa svoj jad. Staroj Alkmeni je pucalo srce od žalosti zbog nesreæe koju proživljava njena ljubimica. Onda poène razmišljati što bi joj savjetovala. Stavi ruku na njeno rame i upita je:- Reèe daje trebao doæi još prije tri mjeseca?- Da, još prije - suznih oèiju uzvrati Filomela.- Onda je jasno, ako ti se zakleo da æe doæi, a to nije uèinio, da ga je nešto nepredviðeno, mimo njegove želje, u tome sprijeèilo. Vidim da ga neizmjerno voliš i da bez njega ne možeš živjeti. Slušaj, drago dijete! Ne preostaje ti ništa drugo nego se zaputiti u svijet i potražiti ga. Vjerujem daje prikovan za postelju. Ako je tako, sada si mu potrebnija nego ikada. Dakle, put pod noge i k njemu!Rijeèi èarobnice su toliko zbunile Filomelu da nekoliko trenutaka nije mogla izustiti ni rijeèi.- Ali...!- zamuca djevojka kad se pribra, ne skidajuæi pogled sa starice. Shvaæajuæi njenu zbunjenost, ova nastavi:- Drago dijete, nema "Ali"! Sve se može uèiniti kada je ljubav u pitanju, posebno tolika kakva je tvoja. Ako si voljna to uèiniti, umjesto èuðenja radije poènimo smišljati kako æemo to izvesti. Što kažeš, ha? - sa smiješkom æe starica, trudeæi se da malo razvedri djevojku. Filomela obriše suze i sad se najednom sjeti daje ova u pravu i da joj jedino to preostaje ako želi naæi svoga Efijalta.- Uèinila bih to rado, samo ne znam kako. Kamo æu ja sama, djevojka, u barbarsku zemlju? - u nedoumici æe Filomela.- Bez brige drago dijete! Sjeti se starih prièa što su sve èinile zaljubljene žene! Zar nisi èula za Minojevu kæer Arijadnu koja je pobjegla od oca s Krete sa svojim Tezejom, pa za Alke- stidu koja je svjesno pošla u smrt umjesto svog voljenog muža, onda za Medeju koja je pokrala oca, i èak ubila brata, zbog voljenog Jazona, i za druge žene koje su neizmjerno voljele, što su sve èinile i propatile zbog onih koje su voljele. Stara poslovica kaže: U ljubavi i ratu sve je dopušteno. I ne zaboravi! Zaljubljenim uvijek pomažu dobri bogovi, najviše Afrodita, koja stavlja plamen u srca mladih. Dakle, jesi li sprema uèiniti to za voljenog Efijalta? - suosjeæajno i ohrabrujuæe æe starica.- Spremna sam, ali kazuj kako! - uzvrati radosno Filome-la.

- Sreæa je što su me bogovi obdarili umijeæem koje daju rijetkim smrtnicima. Evo što treba uèiniti. Bilo bi najbolje kad bi imala roðaka koji bi pošao s tobom. Ali znam tvoje stanje i to otpada. Preostaje ti da poðeš sama. Ali ako se odluèiš za tako nešto, ne možeè poæi ovakva kakva si sada. Èula si kakvi su pomorci i što bi bilo s tobom tako lijepom i mladom. Ali ipak, postoji naèin da se to riješi. Dakle, ako se odluèiš poæi, neæeš iæi kao djevojka, odnosno kao žensko. Moraš se preru- šiti u muškarca. I ne samo to! Moraš promijeniti izgled, kako odijelom, tako i tijelom. Umjesto haljine na sebe æeš navuæi mušku odoru. Moraš odrezati kosu, izmijeniti hod, pa i govor. I rekoh, moraš izmijeniti i lice. Za ovo æe se pobrinuti tvoja Alkmena, jer znam spraviti takav napitak od kojeg æe ti tako ogrubjeti lice da æeš postati takva da nitko živ u tebi ne bi naslutio nježnu, lijepu i slatku djevojku. Drugim rijeèima, primit æeš izgled mladiæa. Kad takva postaneš, bit æeš sigurna jer æe se svi prema tebi odnositi kao prema muškarcu.Napitak koji æe te izmijeniti mogu napraviti za dva dana. Ne treba se bojati ovoga što ti predlažem. Dat æu ti drugi napitak koji æe ti u svako doba na isti naèin vratiti tvoj prirodni, raniji izgled i tvoju ljepotu. Vidjela si prošli put kako je bilo kad sam te onim napitkom uèinila bolesnom da bi izbjegla udaju. Èim si popila drugi, za dva dana si se vratila i bolesni izgled je nestao. Tako æe biti i ovoga puta! - završi èarobnica milujuæi Filomelu po kosi kao svoju kæer. Kad ju je Filomela saslušala, upita:- A kako æu tamo stiæi! Kažu daje to na kraju svijeta, negdje u Jadranskom moru, punom opasnosti? - zabrinuto æe djevojka.- Veæ si mi spominjala Foroneja, Efijaltovog prijatelja. Ako mu je zaista veliki prijatelj, onda je i tvoj. Otvoreno mu povjeri svoj naum. Raspitat æe se i saznat æe kako æeš tamo stiæi. Kao najbolji prijatelj tvoga voljenoga uèinit æe sve da te tamo uputi.Filomela je bila toliko uzbuðena da nije znala što bi rekla. Kroz glavu su joj prolazile sve moguæe zamisli, slike, a onda, kad se sjeti da joj se na koncu pruža moguænost sastati se sa svojim voljenim, okrene se prema èarobnici i veselo joj prozbori:- Draga Alkmena, uèinit æu kako si mi rekla, jer ne bih mogla preživjeti pomisao da nikada više ne vidim svoga voljenog. Odmah æu danas razgovarati sa Foronejem. Imam u njega povjerenje i sigurna sam da æe mi pomoæi. Mila Alkmena, ne znam kako da ti zahvalim za ovo što èiniš za mene!- Pusti, dijete moje, srce mi se kida što ti ne mogu više pomoæi. Neka te bogovi prate i neka te dovedu na pravo mjesto, i neka bude sve onako kako sam te uputila i kako ti želim! Budi hrabra i nemoj posustati! - završi èarobnica brišuæi suze sa staraèkog lica.Dok su njih dvije razgovarale, stara dadilja je slušala, i sama lijuæi suze èuvši što æe uèiniti njezina mezimica. Na kraju se dogovore da æe napitak biti gotov za dva dana i nježno se rastanu s puno suza.Èim se Filomela vratila od èarobnice, odmah je poslala dadilju da potraži Foroneja i ugovori sastanak. Ova je to brzo obavila i našli su se kod Naksoskih vrata. Povukli su se iza zidina da u miru razgovaraju. Nakon što mu je Filomela sve isprièala što je i kako naumila, Foronej je dugo razmišljao a onda joj prozbori:- Neæu te odgovarati od tvoje namjere, znam što ti znaèi moj prijatelj, a ti njemu. Vjerujem da te je na to naveo neki od bogova, svakako blagodatna Afrodita. Dobro si sve osmislila i s pomoæu dobrih bogova doæi æeš do njega. Opet ti kažem, uvjeren sam da ga je nešto krupno sprijeèilo da doðe po tebe. Znam koliko te voli i što mu znaèiš. Mogla ga je sprijeèiti samo teška bolest ili, ne dao bog, smrt. Pripadate jedno drugome, i uz pomoæ dobre Afrodite, tvoje putovanje æe te dovesti do njega.

S obzirom na okolnosti s tobom i s njim, morat æemo uložiti puno truda da tvoj odlazak izvedemo nezapaženo. Juèer sam èuo da se sutra u našoj luci oèekuje jedna korintska laða. Možda nam bogovi budu naklonjeni pa se pokaže da æe odavde zaploviti na sjever i možda mi poðe za rukom da te ukrcam. Kako æeš se izvuæi iz roditeljskog doma, sama èeš smisliti. Ja preuzimam brigu da te ukrcam, a onda neka ti je gospodar mora Posejdon na pomoæi, i s njim bog Hermes, zaštitnik putnika!Filomela i Foronej su dugo još razgovarali. On joj je davao upute kako se ponašati u kojoj prilici, kako se odnositi prema posadi i o drugome što æe joj biti od koristi kad se otisne u neizvjesnost. Na kraju se dogovore za sljedeæi sastanak, a onda se rastanu.Foronej je bio veoma iznenaðen Filomelinom odlukom. Razmišljajuæi o tome, shvati da èini ono što joj zapovijeda njezino srce i velika ljubav prema njegovom prijatelju. Bio je pun divljenja prema njoj pa èvrsto odluèi da sa svoje strane uèini sve kako bi joj pomogao, svjestan da time pomaže i svom milom prijatelju. Kad je Foronej sutradan na puèini ugledao laðu koja je usmjeravala prema njihovoj luci, požuri na obalu da sazna otkud dolazi i kamo æe dalje od Parosa. Bio je presretan kad je od posade saznao da su upravo oèekivani Korinæani i da odavde plove u Korint, a onda usmjeravaju u Jadransko more, u grad Apsoros na Lošinju. Nije mogao vjerovati da je iskrsla takva prilika koja je išla naruku nesretnoj Filomeli. Bio je uvjeren da iza toga opet stoji neki dobri bog koji æe dovesti nesretnu djevojku do njene ljubavi.Foronej je nastojao saznati sve o ovoj laði što je bitno za Filomelu. Kad je èuo da kreæu za tri dana, zakljuèio je da mora brzo djelovati. Dugo je sa strane motrio èekajuæi priliku da stupi u razgovor s njenim zapovjednikom. Kad je ovaj sišao na obalu i zaputio se prema gradu, neprimjetno mu pristupi i obrati mu se:- Nisi li ti zapovjednik ove lijepe laðe, ako se smije znati?- Zašto se ne bi smjelo znati! Da, ja sam! - ponosno æe ovaj.- Jesam li dobro obaviješten da odavde plovite za vaš grad, a onda dalje na sjever, èak u Jadransko more?- Toèno! Ako mi Korinæani neæemo tamo zalaziti, tko bi drugi! - ovaj æe još ponosnije.- Ako je tako, da li si voljan s malo truda zaraditi dobar novac? - Zapovjednik ga istraživaèki odmjeri od glave do pete, pa kad na njemu ne naðe ništa po èemu bi zakljuèio da razgovara s luèkim potucalom, oprezno æe mu:- Ne znam kakav mi posao nudiš, ali ako bih u njemu vidio svoj raèun i ako bogovima ne bi bio mrzak, možda bismo se i nagodili.- Onda poðimo ustranu da ti objasnim o èemu se radi! - predloži Foronej i obojica poðu u sjenu jedne masline.- Dakle, ovako - zapoèe Foronej - radi se o jednom mladiæu koji bi se zaputio upravo tamo u onome pravcu u kojem vi kreæete, ali ne u Korint nego još dalje, u Jadransko more. Ne radi se o obiènom putniku. To je sluèaj za sebe. Radi se o mladiæu koji mora neopaženo napustiti otok. Osoba o kojoj je rijeè umno nije baš u najboljem redu. Ni s kim ne razgovara, povuèen je, ali te uvjeravam da s njim neæete imati nikakvih poteškoæa. Ne pitaj tko je dotièni, èiji je i zašto tamo ide sam, bez pratnje. Sve ima svoje razloge. Puno ih je, ali ti se kunem velikim Zeusom i drugim Olimpljanima da se ne radi o neèemu neèasnom što bi osuðivali i ljudi i bogovi. Ako prihvatiš ponudu, tvoje je da dotiènog ukrcaš i da ga iskrcaš gdje treba. Vjerojatno si èuo za otok Hvar. Treba se upravo tamo iskrcati.

- Tamo gdje su se prošle godine vaši iseljenici zaustavili i osnovali grad? - prisjeti se zapovjednik.- Da, upravo tamo! - uzvrati Foronej nestrpljivo oèekujuæi što æe mu ovaj odgovoriti.Zapovjednik laðe je dugo razmišljao, ponekad bi bacio pogled na sugovornika, opet ga odmjeravajuæi od glave do pete, a onda prozbori:- Ne znam, možda bi se moglo nešto uèiniti, ali nisam siguran da bi išlo sve onako kako si iznio. Zalazio sam više puta u to more i prilièno ga poznajem, ali moram priznati, samo onaj dio u koji me vode moji poslovi i koji je za nas Helene nešto sigurniji, kao što su Issa i luke uz italsku obalu. Ponekad, kao ovaj put, plovimo i na sjever, u grad Apsoros na Apsirtidskim otocima, zbog tamošnjeg tržišta kositra i jantara. Tamo gdje se nalazi Hvar, na koji bi se trebao iskrcati mladiæ, nisam nikada zalazio jer za nas Helene to nije preporuèljivo. Najbliža stanica u koju svraæam jest otok Vis, gdje Sirakužani imaju svoj grad.Mislim da bih mogao prihvatiti posao ali se ne bih mogao obvezati da ga dovezem na sami Hvar. Sa mnom bi mogao do Visa. Uostalom, izmeðu ta dva otoka neveliki je razmak, i stigne li do Visa, odatle æe se lako prebaciti tamo.- To bi mi odgovaralo! Sada da vidimo kako æemo se nagoditi za cijenu. Vjerujem da se neæeš ogriješiti o boginju pravde i pogodbe te mi reæi iznos kojim bi i njih uvrijedio! - Zapovjednik je dugo u sebi preraèunavao, prstima brojio, a onda se javi:- Ne znam u kojem novcu da ti kažem. Bilo bi mi najmilije kad bi mi dao u našim korintskim drahmama. Da uzmem vaš novac, od toga ne bih imao mnogo koristi jer malo trgujem s gradovima ovog dijela Helade.- Razumijem te. Nemam vaših drahmi, ali mislim da neæemo na tome zapeti. Umjesto toga dat æu ti u zlatu, odnosno u nakitu koji možeš zamijeniti za ma koje drahme. Dakle, hoæemo li nastaviti pregovarati? - zapita Foronej, znajuæi da mu nudi ono što neæe odbiti.- To bi mi najviše odgovaralo! - veselo æe zapovjednik, a onda doda: - Reæi æu ti cijenu tek kad vidim što mi od nakita nudiš jer ovako napamet ne bih znao. Dakle, donesi nakit pa æemo se sporazumjeti.Foronej je bio presretan što sve ide kako treba. Za cijenu se nije brinuo jer mu je Filomela rekla da ima puno nakita. Èim se rastao od zapovjednika, krene da javi djevojci da se sastanu i da joj saopæi radosnu vijest. Nije dugo èekao. Kad joj je rekao da je u luci laða koja plovi upravo u Jadransko more i da se o svemu dogovorio s njegovim zapovjednikom, Filomela nije mogla zaustaviti suze. Nije znala da li plaèe od sreæe ili uzbuðenja što kreæe za voljenim Efijaltom ili što napušta roditeljski dom i ide u neizvjesnost. Prvi put nakon toliko vremena osjeæala je radost u srcu. Zebnje, patnje, besane noæi i more prolivenih suza konaèno su joj donijele nadu da æe ponovo vidjeti i zagrliti svog Efijalta.Razgovarali su o svemu što je trebalo uslijediti. Foronej joj je rekao kada kreæe laða, kada i kako æe se neopaženo ukrcati, kako æe se obuæi, što æe ponijeti i drugo što je bilo važno za put. Na koncu se dogovore da po dadilji pošalje nakit da se plati zapovjedniku laðe, onda se rastanu uz dogovor gdje æe se i kada sljedeæi put naæi.Filomela je u svemu postupila onako kako ju je Foronej savjetovao. Odmah je poslala nakit, zatim je poèela kriomice spremati najnužnije stvari koje æe ponijeti. Kad je s tim završila, uzme boèicu s napitkom i proraèunavši kada kreæe laða, zakljuèi da ga treba

popiti danas oko podne kako bi djelovao i izazvao uèinak na vrijeme. Radila je u miru jer je zbog njenog stanja nije nitko od ukuæana uznemiravao. I sama se trudila da nièim ne privuèe njihovu pozornost. Kad je završila sa spremanjem, siðe u donje prostorije da okiti kuæni žrtvenik i da prizove èuvaricu kuæe da bdije nad njom i da sretno ode iz oèinskog doma.Sutradan je posjetila sve gradske hramove i ostavljala darove ispod božjih kipova. Onda s najveæim zadovoljstvom poðe u hram svoje zaštitnice Afrodite. Okitila je žrtvenik i kip najljepšim cvijeæem koje je našla. Onda poðe u odaju iza kipa gdje je toliko puta sjedila sa svojim voljenim. Ponovo doðe pred Božièin kip da joj se za rastanak obrati s molitvom neka joj pomogne da naðe voljenog živa i zdrava, i da njihovu veliku ljubav ovjekovjeèi trajnom i nerazdvojnom vezom.Nakon što je ispila napitak, Filomela je odmah sutradan poèela primjeæivati promjene na licu, rukama i po èitavom tijelu. Sve se zbivalo onako kako joj je rekla èarobnica Alkmena. Nastojala je kloniti se ukuæana daje ne vide takvu i ne dignu uzbunu. Pri pomisli da napušta majku, oca, malu sestricu, svoju dragu dadilju, rodni grad, i sve drugo, sva zadrhti a srce joj poène jaèe udarati. Bilo joj je to teže što o svojoj namjeri nije mogla ni s kim razgovarati. Za nju je znala samo dadilja, stara èarobnica i Foronej. Nije ništa rekla ni svojoj najboljoj prijateljici Arijadni. Morala je biti sigurna u ono za što se sprema.Filomela se u podne još jednom sastala s Foronejem da se dogovore kad æe noæas krenuti od kuæe, gdje æe je saèekati i da je odvede na laðu. Rekao joj je da je zapovjednik laðe bio prezadovoljan onim što mu je dao za njezin prijevoz. Bile su to dvije zlatne narukvice, dijadem i jedan prsten. Napomenuo joj je da mu je od sebe još dao jednu debelu zlatnu ogrlicu, s molbom da bude pažljiv prema njoj, da je sigurno dovede do odredišta i da ispoštuje dogovor.Ovaj dodatak na dogovorenu cijenu i uljudna molba Foro- neja duboko je dirnula zapovjednika laðe, pa mu se na koncu zakleo svevideæim bogom sunca Helijem, da æe sve biti onako kako su se dogovorili. Foronej je uvjeravao Filomelu daje, po njemu, to siguran razlog da æe njen put proteæi bez neprilika. Na koncu se dogovore da æe je veèeras u ponoæ saèekati kod Demetrina hrama i ukrcati na laðu koja æe sutradan zorom zaploviti prema sjeveru.39Osvanuo je dan kada je Filomela trebala napustiti oèinski dom i poæi u neizvjesnost i potragu za svojim voljenim. Kako je dan odmicao, postajala je sve uzbuðenija. Po stoti put je pregledavala zavežljaj u koji je spremila stvari odabrane za put. I tek što ga je zavezala i sjela, najednom se sjeti da joj u zavežljaju nedostaje nešto bez èega bi bila uništena. Sva izbezumljena i blijeda skoèi i potrèi potražiti robinju. Ova je upravo pošla k njoj i sretne je na stubištu. Filomela je bez rijeèi uhvati za ruku i povuèe u sobu. Ova je naslutila da se zbilo nešto važno, i kad djevojka za sobom zatvori vrata, drhtavim glasom joj šapne:- Mila dadiljo! Za malo da sam otpolovila, a nisam se sjetila neèega što bi me živu pokopalo!- Sto je, što si zaboravila? - zabrinuto æe dadilja strepeæi da èuje najgore.- Brzo trèi do èarobnice neka ti da onaj napitak kojim æu vratitit svoj pravi izgled nakon što mi se izmijeni od ovoga koji sam veæ popila. Oh, kako sam to zaboravila! I sama si èula kad mije rekla da bi bez njega vjeèno ostala ovakva kakva se pretvaram i

kakva æu još gora biti. Brzo idi! Ovo je sigurno bila moja zaštitnica Afrodita ili neki drugi dobri bog koji me je u posljednji tren na to podsjetio. Oh, što bih jadnica da sam otplovila, a da se nisam toga sjetila! - zakuka Filomela.Stara robinja nije èekala ni trena i brzo se zaputi èarobni- ci, svjesna što to znaèi za njezinu gospodaricu. Više je trèala nego hodala. Kad je stigla do starièine kolibe, sva se prestravi. Koliba je bila prazna. Gledala je na sve strane, dozivala, ali starice nije bilo. Zakljuèi daje vjerojatno otišla u brda skupljati bilje i korijenje. Više puta je znala tamo zanoæiti i ostati po nekoliko dana. Sva blijeda i prestravljena, najednom iza sebe zaèuje njezin glas. Starica se vraæala iz šume noseæi pregršt nabranog bilja. Robinja joj nabrzinu isprièa zbog èega je došla i da njihova mezimica veèeras putuje, te da se u posljednji tren sjetila napitka. Èuvši što se moglo dogoditi, brzo uðe u kolibu, uzme pripremljeni napitak i preda ga dadilji. Ova poleti što je mogla brže jer je dan veæ bio na izmaku. Kad je robinja predala Filomeli boèicu, ova je poène grliti i ljubiti, a onda boèicu primakne grudima, zatvori oèi i u sebi poène zahvaljivati svim bogovima kojih se tog trena mogla sjetiti.Pao je mrak i došlo je vrijeme veèere. Filomela je zatražila da joj se donese u njezinu sobu, pod izgovorom da se ne osjeæa dobro. Nije nitko ništa primjeæivao, niti posumnjao. Kad su ukuæani završili s jelom, još je neko vrijeme èula glasove, a onda za malo sve umukne pa je zakljuèila da su svi legli. Bila je budna i èekala da u ugovoreno vrijeme krene iz kuæe.Negdje pred ponoæ zaèuje korake svoje dadilje koja je dolazila daje isprati do luke. Filomela u mraku dohvati pripremljeni zavežljaj a onda na prstima pode van.- Je li sigurno? - tiho upita dadilju.- Bez brige! Nema nikoga. Iziæi æemo na zadnja vrata. Ja æu prva, ti za mnom! - reèe dadilja, oprezno otvori vrata i poðe. Malo oslušne, pa opet poðe. Iza nje je išla Filomela i onda krenu niz stubište. Obje na prstima proðu kuæom, odatle uðu u malo dvorište i upute se prema stražnjim vratima. Tu robinja iz žbunja dohvati poveæi pripremljeni zavežljaj, otvori vrata i iziðu.Noæ je bila tamna, bez mjeseca. Na nebu su treperile zvijezde. Ulice su bile puste bez ikog živog. Zamro je i lavež pasa. Filomela i dadilja su koraèale tiho, kao dvije sjene. Kad su se udaljile stotinjak koraka od kuæe, skrenu na desno, i usmjere vijugavom ulièicom prema Demetrinu hramu, gdje su se trebale naæi sa Foronejem. Dok su išle, obazirale su se lijevo i desno. Sve je bilo tiho. A onda najednom pred njih iskoèi maèka. Dvije žene su se skamenile od straha. Kad su se sabrale, krenu dalje, ali na samom domaku hrama zaèuje se cicanje, zavijanje i potjera. Prestrašene žene opet zastanu, a onda se javi robinja:- Ne boj se, eno pas potjerao maèku, hajdemo! - Filome- la je sva drhtala. Pred njihovim oèima jedva se nazirao hram. Zaustave se iza jednog grma, poènu osluškivati, i kad se uvjere daje sve pusto, spuste zavežljaje.- Ovdje æemo ono obaviti, brzo! - prozbori robinja i poène izvlaèiti iz zavežljaja velike škare. Filomela skine ogrtaè, sjedne na kamenu kocku, razveže kosu, a onda robinja dohvati jedan pramen i poène sjeæi, onda drugi, treæi i sve tako. Za nekoliko trenutaka Filomela je ostala bez svoje bujne kose. Obje su lijevale suze. Kad joj je odrezala posljednji pramen, robinja joj dadne znak da ustane, da je osmotri pri treptanju zvijezda. Onda je pogurne da opet sjedne kako bi dotjerala posao. Poène još skraæivati, i od bujne kose na koncu preostade jedva pola pedlja dužine.

Kad su s tim svršile, robinja poène izvlaèiti iz zavežljaja haljetke. Za to vrijeme Filomela se svlaèila i odbacivala odjeæu. Pri blijedoj zvjezdanoj svjetlosti jedva se naziralo golo tijelo, a onda poène navlaèiti muške haljetke. Kad je s tim završila, opaše se, pripaše bodež za pas, na glavu stavi šeširiæ, na noge sandale, i kad je stala pred svoju dadilju, ova puna suza, nije mogla povjerovati svojim oèima da je to njena mila i slatka curica, ona prelijepa Filomela za kojom su svi parski momci èeznuli. Bez rijeèi jedna drugoj polete u zagrljaj. Nisu ništa govorile. Svoj bol i žalost iskazivale su suzama. Robinja prvo pokupi odrezanu kosu, a onda sve što je djevojka sa sebe svukla i stavi u zavežljaj. Filomela dohvati svoj i poðu na ugovoreno mjesto gdje su se imale sastati sa Foronejem.Stari Demetrin hram nalazio se u istoènom dijelu grada, tik do obale. Foronej je tu došao mnogo prije zakazanog vremena. Kad je ocijenio da se primièe ponoæ, poène osluškivati, a onda za malo zaèuje sitne korake. Brzo se skloni iza jednog stupa, a kad je prepoznao dvije sjene koje su se približavale, iziðe pred njih i tiho im šapne:- Doðite ovamo! - Ove bez rijeèi poðu za njim. Kad su došli do ulaza u hram, zaustave se, onda se Foronej okrene i zagleda se u mladiæa koji je stajao ispred njega.- Tako mi Zeusa, da sam te, Filomela, sreo u pola dana, ne bih te prepoznao! Nevjerojatno! - iznenaðeno æe Foronej, s prigušenim glasom, obilazeæi oko djevojke.- Izvrsno! Nitko živ neæe posumnjati tko si i što si. Tako æeš biti potpuno sigurna. Dat æu ti još neke upute kojih se obavezno moraš pridržavati. Dakle, zapamti! Od sada pa nadalje, ne zoveš se više Filomela, nego Jazon. Rekao sam zapovjedniku laðe da ti je tako ime i tako æete svi na laði zvati. Drugo, rekao sam mu i to da umno nisi baš u redu i da uvijek šutiš. To je zato da ti ne dosaðuju i da te ne navode na razgovor. Ne smetni s uma da si za sve od sada muškarac i tako se moraš ponašati. Ne zaboravi to kako se ne bi nesvjesno odala. Moram te još na nešto upozoriti: znaš kako žene mokre, a kako muškarci. Vodi o tome raèuna, da te sluèajno po tome ne otkriju!Laða æe te dovesti do Visa i tu æeš se iskrcati. Kažu da odatle nije daleko Hvar. Sa zapovjednikom je dogovoreno da ti on na Visu pronaðe neko plovilo koje æe te prebaciti na Hvar. Kad tamo stigneš, neæe ti biti teško doæi do naših i sastat se sa Efi- jaltom. U svemu budi oprezna!Na kraju još ovo. Kako Efijalt nije došao po tebe kada je trebalo, jasno je i tebi i meni da ga je nešto sprijeèilo što je iznad njegove moæi. Bilo da je teško bolestan, nestao, bilo, ne daj bože, mrtav, što god saznaš moraš biti hrabra! Duboko vjerujem da æe se sve dobro završiti. Tri puta ga zagrli umjesto mene i neka vam bogovi budu naklonjeni. Kad sve ovo proðe i kad se konaèno sastanete, ma gdje bili, pokušajte mi javiti da se i ja mogu radovati vašoj sreæi. Ako nemaš što pitati, možemo poæi u luku jer nas veæ èeka zapovjednik! - završi Foronej, jedva zadržavajuæi suze.- Mogu li pratiti gospodaricu do luke? - kroz plaè upita dadilja Foroneja.- Ne, opasno je! Radije poði na lukobran, odatle æeš je vidjeti kako se ukrcava - uzvrati Foronej, svjestan koliko je ova odana djevojci i koliko je voli. Sve troje poðu i kad su stigli do malih luèkih vrata, Foronej se zaustavi i tiho im šapne:- Ovdje se oprostite! - Na ove rijeèi obje žene spuste zavežljaje i polete jedna drugoj u zagrljaj.- Dadiljo moja! Ostaj mi zbogom...! - poèe Filomela, ali zagrca, i pošto se malo smiri nastavi: - Èuvaj moju tajnu, pazi mi na malu sestricu! Za sve što si od roðenja za mene èinila neka ti veliki Zeus podari najveæu sreæu i zdravlje. Zbogom! - Filomela je htjela još nešto reæi, ali nije mogla. Grlo joj se steglo. Robinja je još jednom prigrli i

jedva promuca: - Zbogom mila moja! Neka te Hermes èuva i neka te Afrodita uèini najsretnijom ženom! Budi mi sretna s Efijaltom! Zbogom! - Filomela dohvati svoj zavežljaj i krene za Foronej em, a robinja potrèi na zid da odatle još jednom vidi svoju miljenicu kako se penje na laðu. Noæ je bila mrkla i jedva je nazirala dvije sjene kako odmièu prema obali.Foronej i Filomela su neèujno prošli kroz vratašca i nakon što je Foronej osmotrio lijevo-desno, upute se prema obali, gdje su bile privezane laðe. I tu je bilo tiho. A onda ugledaju jednu sjenu koja je dolazila od laða. Na ugovoreni znak ovaj uzvrati i Foronej s djevojkom požuri prema njemu.- Evo sam doveo putnika i neka bude sve onako kako smo se dogovorili. Preuzmi mladiæa i od sad je pod tvojom brigom. Zapamti što je s njim i molim te vodi o tome raèuna! - reèeForonej zapovjedniku, pun uzbuðenja i straha za Filomelinu sudbinu.- Bez brige, još ti se jednom kunem Zeusom i svim Olim- pljanima da æu uèiniti sve onako kako smo se dogovorili. Možeš biti siguran! - uzvrati zapovjednik laðe, a onda Foronej priðe djevojci i jedno drugome padne u prijateljski zagrljaj. Osjetio je njene vrele suze na svom vratu. Grlo mu se stezalo i jedva stiže da kaže:- Zbogom Jazone!- Zbogom prijatelju! - uzvrati Filomela, i pogledavši još jednom jedno drugo, djevojka poðe za zapovjednikom i uspne se na laðu. Foronej nije mogao zadržati suze. Dugo je gledao prema laði iako nije ništa mogao vidjeti. Sve je prekrio mrak. Polako poðe slomljena srca kako zbog nesretne i jadne djevojke, tako i zbog neizvjesnosti za svog prijatelja.Rano u zoru korintska laða se otisnula od obale i zaplovila svojim putem. Filomela je bila budna, skupljena u jednom kutu u utrobi laðe. Kad je osjetila da su krenuli, sva zadrhta, svjesna da napušta roditelje, rodni grad i da ide tražiti svoga voljenog, koji je prije èetrnaest mjeseci zaplovio istim pravcem.40Narednih dana nakon napada domorodaca na novosagraðeni grad Farana vladalo je zatišje. Ovi su stalno bili na oprezu. Straže nisu primjeæivale ništa neobièno, niti su u blizini viðale domoroce. Kada je prošlo još neko vrijeme, a nije se ništa dogaðalo, svi su zapoèeli sa svojim svakodnevnim poslovima. Najveæa briga im je bila žetva. Dugo su smišljali kako da postupe. Bili su svjesni da im Iliri nisu spalili urod jer ga po svaku cijenu žele za sebe. Bojali su se da ih ne napadnu upravo kada budu želi. Na koncu se dogovore da to èine noæu kako ih ovi ne bi primijetili. Kako su se dogovorili, tako su i postupili. Svake noæi su u tišini izlazili iz grada i pri- janjali na posao. Pred jutro bi prekidali, a požnjeveno nosili u grad.Dani su prolazili, a i nadalje se nije ništa dogaðalo. I dalje nisu primjeæivali nijednog domoroca u blizini grada. Stjecalo se uvjerenje da su odustali od namjere da napadnu pa su Fa- rani poèeli žeti i danju. Kad je èitavo polje bilo požnjeveno, i žito dopremljeno u grad, svi odahnu. Najvažniji dio posla je bio završen.Nakon neuspjelog napada na grad domoroci su se uvjerili da su Grci jaki i da ne mogu ništa uèiniti njihovom tvrdom gradu. To ih je èinilo bijesnim, ali se nisu mirili da i dalje gledaju došljake u svojoj zemlji. Nije prošlo dugo, poglavica je opet pozvao sve otoèke starješine na vijeæanje u Moèe da se dogovore na koji naèin æe uništiti mrske Grke. Bili su odluèni da to uèine, pa ma kako.

Teuta je bila u tijeku svega što je poduzimao njen otac i odluèi da i ovoga puta prenese svome Efijaltu sve što se zakljuèi na plemenskom vijeæanju. Ali joj ovaj put to nije pošlo za rukom. Poglavice su zasjele u hladu ispod jednog duba na èistini iznad utvrde i bilo joj je nemoguæe približiti se i èuti njihov razgovor.Kad su se svi okupili, poglavica Grabos se obrati okupljenim starješinama:- Braæo Jadasinci! Sastali smo se da se dogovorimo kako æemo konaèno uništiti mrske došljake. Prilikom nedavnog napada vidjeli ste kako nam prkose svojim tvrdim gradom. Iako ga nismo uspjeli zauzeti, to nas ne smije obeshrabriti. Ako ih pustimo na miru, osilit æe se toliko da æe zaboraviti da su uljezi i može se desiti da nam na kraju preotmu svu zemlju a nas protjeraju s našega otoka. Da do toga ne bi došlo, moramo ih èim prije uništiti. Doživimo li neuspjeh kao posljednji put, s nama je gotovo. Molimo Medaurusa da bude s nama! Bojim se da smo se o njega veæ ogriješili što smo im dopustili da se ovdje nasele, umjesto da smo ih pohvatali i sve ih do jednog prinijeli njemu na oltar.Kad je Grabos završio, starješine su iznosile razne prijedloge na koji naèin æe pobiti Grke. Grabosu se nijedno od njih nije uèinilo valjanim. Staiješina iz Ozdrina je savjetovao da ponovo podsjednu grad i da ga tako drže dok Grcima nestane hrane i vode. Starješina Gališnika je savjetovao da im spale usjev na polju, dok je starješina Jelse bio za prijedlog koji je iznio starješina iz Ozdrina.Slièno su iznosile i starješine Brusja, Pitva, Vrbanja, Vri- snika i drugih utvrda, ali je veliki poglavica i dalje bio nezadovoljan onim što su predlagali. Kad su se svi izredali, Grabos ponovo uzme rijeè i poène:- Junaèna braæo! Svi ste iznijeli mudra mišljenja, ali nijedno od njih ne jamèi da bismo zaista uništili došljake. Moramo nešto smisliti što æe biti njihov kraj. Ako ni u drugom pokušaju u tome ne uspijemo, veæ sam vam rekao, što bi bilo s nama. Ja æu vam iznijeti svoje mišljenje: možda ih treba pustiti na miru neko vrijeme kako bi stekli uvjerenje da smo priznali njihovu moæ i da smo se pomirili s njihovom prisutnošæu. Tako æe im opasti pripravnost, što nam ide u prilog. Savjetujem da ih ne ometamo u žetvi! Ako ih u tome sprijeèimo ili im spalimo polje, ode bogat urod, koji, pri pomoæi našeg Medaura, može biti naš nakon što ih pobijedimo. Dakle, pustimo neka ga požanju, neka snesu sve u svoj grad, a kada ga osvojimo, pokupit æemo ga sa hrpe s ostalim njihovim blagom. Vidjeli ste što su sve iznijeli iz svojih laða po dolasku.Ali da bismo došli do svega toga, moramo osvojiti grad. Uvjerili smo se da to nije lako. Razmišljajuæi o tome, evo što sam smislio: s obzirom na to, da su ga jako utvrdili potrebna nam je mnogo veæa sila da ga osvojimo nego što je imamo. Predlažem da pozovemo u pomoæ našu subraæu s obale i da zajednièkom silom navalimo i uništimo ih. Vjerujem da æe se odazvati našem pozivu jer smo ih zadužili kada smo se i mi njima odazvali za borbu protiv Ardijejaca. Èuli ste moje mišljenje i sada recite slažete li se s njim - završi Grabos.- Nisi mogao ništa bolje smisliti! - prvi se javi Trito, starješina Gališnika, i nastavi:- Èudim se kako se nitko od nas nije toga sjetio. Mislim da se nema što èekati. Pošaljimo odmah poziv našoj subraæi da nam doðu u pomoæ. Siguran sam da æe se odazvati Nesti, Hilini, Manijci, Bulini, Hijerastamni, Plereji, a možda i Daorsi, s kojima smo oduvijek u dobrim odnosima. Jedva æe doèekati naš poziv kad èuju protiv koga ih pozivamo jer su i sami neki od njih imali neprilika s Helenima, kao i mi sada.Nakon ovoga javiše se za rijeè i druge poglavice, i svi su hvalili velikog poglavicu koji je iznio mudar prijedlog. Na kraju zakljuèe da odmah sutradan podu na obalu glasnici i da

prenesu poruke subraæi. Nakon toga donijeli su još nekoliko zakljuèaka, a onda poglavica zakljuèi vijeæanje i svi se radosno rastanu, hitajuæi svaki svome bratstvu da odmah poènu s pripremama za odluèujuæi napad na Grke.Dok je trajalo vijeæanje, Teuta je na sve naèine pokušavala èuti o èemu se govori, ali nije uspjela. Znala je što to znaèi za njezinog Efijalta i koliko bi ga time obradovala. Prema povicima svoga oca i ostalih starješina koji su dopirali do nje, naslutila je da su donijeli odluku da ponovo napadnu Grke. U to se kasnije uvjerila jer su po završetku vijeæanja svi u njenom plemenu govorili da je dogovoren novi napad na Grke. Jedva je èekala da sutradan krene u brdo i o tome obavijesti svoga voljenog.Efijalt je po obièaju i toga dana došao prije Teute. Kad je ona stigla, odmah mu je isprièala daje održano plemensko vijeæanje, da ovaj put nije uspjela èuti što je zakljuèeno, ali da svi u njenom plemenu govore o napadu. Efijalt je bio utuèen, to više što mu djevojka nije znala reæi za kada je zakazan napad, ali brzo zakljuèi daje i ono što je saznao od neprocjenjive važnosti.Dvoje mladih su nastavili prièati, i upravo kad je Efijalt zagrlio Teutu, najednom zaèuju šum iza sebe. Oboje se trgnu i prije nego su se snašli, na pet koraka ispred sebe ugladaju èovjeka s uperenim kopljem.- Dakle, nisam se prevario! - dovikne im ovaj kroza zube. Efijalt je i dalje stajao iznenaðen i nije znao što bi radio. Luk mu je bio na koji korak daleko. Bilo mu je jasno da æe ga ovaj probiti kopljem ako se makne. Vidio je da se radi o domorocu, i svaki tren je oèekivao da na njega poleti oštro koplje. Bio je svjestan da bi to bio i Teutin kraj. I dok su mu kroz glavu prolazile misli što da èini, djevojka se od njega trgne a onda dovikne ratniku:- Što hoæeš, zašto prijetiš?- Dugo sam sumnjao da se s nekim tajno sastaješ, ali nisam vjerovao da to èiniš s mrskim strancem i našim neprijateljem - uzvrati ovaj.- Što hoæeš! Veæ sam ti davno rekla da te moje srce neæe. Ljubim onoga koga hoæu! - ljutito æe Teuta.- Vidjet æemo misli li tako tvoj otac i ostali iz plemena. Sad æe mnoge stvari biti jasnije. Ako si odbacila moju ljubav i dala je mrskom došljaku, zaslužila si da ti se najkrvavije osvetim. Kako se potajno sastaješ s našim neprijateljem, sama si sebe osudila na najstrašniju smrt. A ovog trena æu s najveæim zadovoljstvom prvo ubiti tvog Grka! - zaprijeti ratnik i još bolje nacilja koplje na Efijalta. Tek sad Efijalt shvati o èemu je rijeè. Vidjevši da æe ga ovaj probosti, povièe:- Ispred sebe vidim babu, a ne ratnika! - htijuæi tako izazvati gnjevnog domoroca kako bi mu ovaj dao priliku da se borbom pokuša spasiti. Kad ratnik razabra što mu ovaj dobacuje, mrko ga pogleda pa mu kroz zube dobaci:- Tko sam, da sam, ovog æeš trena zaboraviti da si ikad bioživ!- Kod nas i grbava baba može ubiti nenaoružana junaka. Ako si pravi ratnik, dopusti da se branim. Ne dopustiš li, onda æe djevojka steæi uvjerenje daje zaista imala pravo kad je odbacila tvoju ljubav. Nitko, a najmanje djevojke, ne vole hvali- save momke. Ako si muško, pozivam te na borbu! Tko pobijedi, njegova djevojka! - izazivaèki æe Efijalt. Ilir ga sada mnogo pozornije odmjeri, a onda shvati da se, ako nizašto drugo, onda radi djevojke mora pokazati junakom, pa istog trena odbaci koplje,

raširi ruke i poleti na Efijalta. Teuta se skloni ustranu i poène sa zebnjom pratiti borbu dvojice momaka koji su se borili na život i smrt za njenu ljubav.Obojica su nastojala da jedan drugoga èim prije dokrajèe. Po godinama su bili nekako podjednaki, samo se domorodac doimao nešto žilaviji. Vrebajuæi jedan drugoga raširenih ruku, okolo su oblijetali, a onda se domorodac zaleti i obuhvati Efijalta oko struka pokušavajuæi ga podiæi a onda tresnuti o zemlju. Efijalt je, pak, uspio ovoga šèepati oko vrata i trudio se da mu što više zavrne glavu. Što gaje domorodac više stezao, Efijalt je više izmicao i saginjao pa mu domorodac nije mogao ništa. Ni Efijaltu, meðutim, nije polazilo za rukom da ga dograbi kako je namjeravao.Dugo su se gužvali, ali nijedan nije popuštao. U tome padnu na zemlju i poènu se valjati. U jednom trenutku domorodac obuhvati Efijalta tako èvrsto da je jedva mogao disati. Videæi da gubi dah, prisjeti se zahvata što ga je kao djeèak nauèio u vježbalištu rodnog grada. Naglim trzajem podigne obje noge s namjerom da ukliješti glavu žilavog ratnika. To mu poðe za rukom tek iz treæega pokušaja. Što je više stezao, domorodac je više popuštao svoje ruke, a onda ih olabavi. Efijalt to iskoristi, brzo se digne da ovoga dokrajèi. Domorodac se u tom trenu neoèekivano tržne, baci se za njim i zgrabi ga za leða. Opet obojica padnu na zemlju i nastave se boriti.Efijalt je uvidio da nikako ne može iziæi na kraj sa žilavim Ilirom. Èinilo mu se da ovaj ne pokazuje ni najmanji zamor, dok je on jedva stizao udahnuti zrak. Kad se ponovo oslobodio èvrstog zagrljaja, opet se digne i poleti ustranu, ali za njim potrèi i domorodac. Efijalt je grabio prema stijeni gdje je uobièa- vao ležati, i kad se uspeo, poène nogama ometati domoroca da se za njim uspne. U jednom trenutku ovaj ga šèepa za nogu, i videæi da æe ga svuæi sa stijene, Efijalt se tržne i poleti ustranu. To iskoristi domorodac i popne se na stijenu, a onda se zaleti na Efijalta i opet se uhvate u koštac.Kad se Efijalt ponovo našao na tlu, dok mu je domorodac stezao vrat, opet se sjeti jednog školskog zahvata. Brzo povuèe noge i onda ih ispruži i svom snagom udari domoroca u grudi. Udarac je bio tako snažan daje ovaj odletio od njega tri koraka. Dok je ovaj ležao, Efijalt mu uputi još jedan snažan udarac nogom u glavu, onda ga uhvati i dovuèe na rub stijene i baci ga niz litice. Èuli su se mukli udarci. Tijelo je udaralo o stijene i padalo u provaliju. Kad je dotaklo tlo, veæ je bilo beživotno, sve obliveno krvlju. Efijalt je dugo gledao za njim, a onda mupriðe i Teuta. On joj nijemo pokaže rukom gdje je ležalo tijelo, pa je upita:- Kako je saznao da se sastajemo?- Vjerojatno me slijedio. Bio je povrijeðen što sam odbila njegovu ljubav. Proganja me veæ drugu godinu. Trudio se na sve naèine da mu uzvratim, ali ga nisam htjela ni pogledati.- A tko je, kako se zove? - dalje æe Efijalt.- Ime mu je Skerdilaida, pribjeg je iz plemena Briga. Hra-, brošæu je stekao ugled u našem plemenu i postao je cijenjen ratnik. Divio mu se i moj otac, pomalo ljut što mu ne uzvraæam ljubav - objasni Teuta.- Misliš li da osim njega za našu vezu zna još netko iz tvog plemena? - zabrinuto æe Efijalt.- Ne vjerujem! Po svemu izgleda da samo on zna. Da ga nisi pobijedio, ja bi morala umrijeti jer bi me moji ubili zbog veze s tobom, nakon što su izbila neprijateljstva izmeðu naših naroda - uzvrati djevojka i priljubi se uz Efljalta, sa zebnjom u srcu pri pomisli što joj se moglo dogoditi.

- Ne brini se! Ovo se dobro završilo. U isto vrijeme nam je opomena da moramo biti oprezniji. Vidjet æemo što æe biti s nama. Znaš da te volim i da æu sve uèiniti za tebe - utješi je Efijalt prigrlivši je èvrsto, radostan što je sretno završio nenadani susret s ljubomornim ratnikom.Dogaðaj je veoma zabrinuo Efijalta i Teutu. Shvatili su da ne mogu vjeèno održavati vezu na ovaj naèin. Bio je to razlog što su poèeli otvorenije razgovarati o svojoj ljubavi i buduænosti. Efijalt je govorio da im ništa drugo ne preostaje nego saèekati dok se ne završe neprijateljstva izmeðu njihovih naroda, pa ako se sve završi sretno za obje strane, neæe biti nikakve prepreke da se vjenèaju. Teuta je bila svjesna da nema drugog izlaza, sretna što jedno drugome pripadaju i što æe na kraju postati svoji. Kako je bilo zakljuèeno na plemenskom vijeæanju, odmah su sutradan glasnici s Hvara pošli na obalu da upoznaju tamošnju subraæu u kakvoj su nevolji njihovi na otoku i da zatraže njihovu pomoæ. Kad su glasnici tamošnjim poglavicama sve potanko objasnili, ovi s oduševljenjem prihvate poziv i odluèe pomoæi ugroženim Hvaranima. Odmah poènu s pripremama i glasnike isprate uz obeæanje da æe sigurno doæi u dogovoreno vrijeme sa svojim laðama i vojskom. Kad su se glasnici vratili na Hvar i kad su prenijeli što su im subraæa obeæala, meðu hvarskim Ilirima je zavladalo oduševljenje. Odmah su poèeli s pripremama sa svoje strane za odluèan boj.Farani nisu ništa znali o onome na što se spremaju domoroci. Efijalt je i ovaj put izvijestio Likurga da su domoroci održali plemensko vijeæanje, ali mu nije znao reæi što je dogovoreno. To je ipak bilo dovoljno da se shvati da æe uskoro biti ponovo napadnuti, pa su odluèili da sa svoje strane izvrše pripreme kako ne bi bili iznenaðeni. Ovaj put su bili mnogo mirniji jer su veæ požnjeli i dopremili žito u grad. Pregledavali su utvrðenja, navlaèili kamenje i drugo što æe im trebati za obranu, pojaèali su straže i èinili drugo što je bilo potrebno da odbiju napad.Dani su prolazili a Farani nisu bili nièim uznemiravani od domorodaca. Neki od graðana su iznosili uvjerenje da se ovi neæe usuditi ponovo napasti ih, jer su nedavno izvukli pouku pa su ih pustili na miru. Kako se nije ništa dogaðalo, njihovo uvjerenje je prešlo na veæinu graðana, pa se o tome sve manje govorilo i na koncu se svi opuste. Ni Teuta nije mogla prenijeti vijesti Efijaltu. On joj je upravo u te dane rekao da se zbog zauzetosti oko gradnje novih laða neæe viðati neko vrijeme.A onda, petnaestak dana nakon toga negdje oko podne, netko javi u grad da je na puèini sva sila domorodaèkih laða i da plove prema njihovoj uvali. Ta vijest je izazvala nemir u gradu. Dok su jedni trèali na zidine, drugi su pošli na obližnju glavicu da s nje osmotre puèinu.Nije prošlo dugo i svi su se uvjerili da je vijest toèna. S visa se moglo lijepo vidjeti mnoštvo laða. Neke od njih su veæ plovile uza samu obalu usmjeravajuæi prema njihovoj uvali. Faranima nije bilo teško shvatiti da se radi o domorocima s obale koji dolaze u pomoæ svojoj otoènoj subraæi. I dok su ih promatrali, najednom zaèuju gromoglasne povike koji su dolazili s okolnih brda. Bilo im je jasno da su to mjesni domoroci koji se vesele dolasku svoje subraæe. Farani pohitaju u grad da se pripreme za obranu.Sad su i sa svojih zidina mogli vidjeti na stotine domorodaèkih laða koje su doplovile do pod same gradske zidine. Bilo ih je toliko da je uvala bila krcata. Neki od graðana koji su zaostali i kasnije ušli u grad isprièaju da s puèine još pristižu laðe pune ratnika.Dok su Farani promatrali uvalu i bezbrojne laðe, najednom zaèuju poznate ratnièke povike koji su dopirali s brda i iz polja. Okrenu se na tu stranu i ugledaju otoène

domoroce kako u ratnièkom oduševljenju jure prema njihovom gradu. To je nasmrt preplašilo Grke, pogotovo žene i djecu od kojih su mnogi veæ poèeli plakati i kukati.Farani su sa zidina pažljivo pratili što se zbiva. Ugledaju kako se s laða iskrcavaju na obalu, kako se pozdravljaju sa svojom otoènom subraæom i kako im poglavice žustro o neèemu razgovaraju, èesto pokazujuæi rukama na njihove zidine. Ostali domoroci su obilazili grad, ali nisu nièim pokazivali da æe odmah krenuti u napad.Proteklo je cijelo poslijepodne, a da domoroci nisu ništa poduzimali. Likurg je zakljuèio da toga dana vjerojatno neæe doæi do napada, nego to ostavljaju za sutradan. I nadalje su skupine domorodaca dolazile pod zidine, ali nisu pokazivali namjeru da na njih navale. Tako je potrajalo sve do pred mrak. Uvjeren da Iliri neæe tijekom toga dana poæi u napad, Likurg je pozvao sugraðane da se okupe na trgu na dogovor o onome što ih èeka sa sutrašnjim danom. Kad su došli, on im ukratko izloži ono što su svi vidjeli ispod zidina i nastavi:- Bilo bi mi drago kad bih vas mogao uvjeriti da æemo i ovaj put uspješno odbiti napad, ali èini mi se da sada stvari stoje drugaèije. Vidjeli ste da su im došli u pomoæ suplemenici s obale i svojim mnoštvom mogu nas pregaziti. Jasno je da su riješili uništiti nas po svaku cijenu. Mislim da postoji samo jedan naèin da se spasimo. Hitno, i to još veèeras, pod okriljem noæi, bilo kako, moramo poslati glasnika na otok Vis da obavijesti sirakuškog eparha u kakvoj smo opasnosti i da nam najhitnije doðe u pomoæ. Ne uspijemo li u tome, moramo se pomiriti sa sudbinom koju su nam namijenili bogovi, da nestanemo od ruku krvožednih divljaka koji dolje na obali oko vatri veæ prizivaju svog Medaura, kojem žele okititi žrtvenik našim glavama. Da èujem vaše mišljenje o ovome što sam rekao! - Dugo se nije nitko javljao za rijeè, i tek na ponovljeni poziv Likurga istupi Menelaj:- Nema puno vremena za duge besjede pa æu kratko: ono što je iznio Likurg mudro je i to je jedina nada da opstanemo. Samo, kako æe nam glasnik iziæi iz grada, gdje mu je laða, i, na kraju, kako æe se provuæi kroz onoliko mnoštvo laða, kojih je puna uvala. Nisam toliko pametan da bih ovog trena predložio nešto što bi bilo izvedivo. Možda netko dugi ima to na pameti!Javi se nekoliko graðana, ali nijedan nije predložio nešto što bi se pokazalo mudro. Onda opet nastane tajac jer nitko nije znao kako bi se izvelo ono što je predložio Likurg. Noæ se veæ spustila. Oni koji su sišli sa zidina obavijeste da je svuda uokolo zapaljeno na stotine vatri i da se na sve strane èuju ratnièki poklici, što još više uznemiri okupljene. Kad je Likurg po drugi put upitao ima li itko kakav prijedlog, najzad istupi Kiseida, gradski riznièar. Svi se zaèude jer se ovaj nije gotovo nikada javljao za besjedu. Pozorno su èekali što æe predložiti. Nevješt govoru, tihim glasom zapoène:- Mila braæo! Svima nam je na srcu spas našeg grada pa se odluèih da iznesem ono što sam smislio za njegov i naš spas. Jasno nam je da nemamo drugog izbora nego pokušati odaslati glasnika na Vis, kako je predložio èestiti Likurg. S pravom je reèeno da je to neizvedivo jer smo opkoljeni i s kopna, i s mora. Po mom mišljenju, tko god bi se odluèio na taj pothvat mora biti svjestan što ga èeka, odnosno što može s njime biti. Drugim rijeèima, taj se svjesno žrtvuje za spas veæine, onako kako su Spartanci s Leonidom na èelu izginuli braneæi Termo- pilski klanac da bi spasili ostale Grke. Oni koji bi se odluèili na to mogu se probiti iz grada na ovaj naèin: odmah sada, dok su domoroci zaokupljeni svojim obredima i veèerom, neka se preobuku u njihova odijela, kojih imamo od skorašnjih zarobljenika, i neka neopaženo iziðu iz grada. U mraku ih neæe nitko

prepoznati. Neka se upute na obalu i ugrabe priliku da se popnu na jednu od laða, na kojima u ovo doba nema puno ratnika, ili ih nema nikako. Zatim neka oprezno zaveslaju i pokušaju isploviti iz uvale. Ako im to poðe za rukom, put do Visa im je otvoren i eto nam spasa! - završi Kiseida.Svi su ga s pažnjom slušali, i kad on završi, opet nasta tajac. Svatko je od prisutnih premetao po glavi izneseni prijedlog i svatko u sebi zakljuèi da je ovaj pametno smislio. Svi su èekali da prvi Likurg iznese svoj sud. Ovaj je znao šta se od njega oèekuje pa istupi:- Vjerujem da je našeg cijenjenog sugraðanina Kiseidu nadahnuo neki od bogova pa nam je dao ovako pametan savjet. Tome se nema što dodati ili oduzeti. Ali tko bi od nas mogao izvesti taj pothvat! Jasno je da to ne može izvesti jedan èovjek, nego njih nekolicina, najmanje deset-dvanaest. Evo pitam, ima li meðu nama takvih, odnosno tko se od prisutnih javlja za pothvat koji je predložio Kiseida?Svi su bili svjesni da od takvih ovisi njihov spas. Oèekivalo se da se jave oni pravi i odvažni, koji æe dati sve od sebe da uspiju. Ali nije se nitko javljao. Svi su šutjeli. Veæina ih je gledala ispred sebe. A onda istupi Efijalt, koji je stajao u društvu sa svojim prijateljima, koji su se do tada izmeðu sebe nešto potiho dogovarali. Dok je prilazio govornici, sve oèi su bile uprte u njega. On odvažno, ali tiho zapoène:- Znamo što bi nam znaèio ovaj pokušaj, ali znamo i to kakvoj bi se opasnosti izložili oni koji bi se odvažili na to. Pitanje je da li æe dotièni uopæe uspjeti iziæi iz grada i doæi do obale a onda isploviti iz uvale. Neizvjesno je što takve èeka veæ iza sljedeæeg rta. Možda su i tamo domorodaèke laðe. Ali bez obzira na to, ja istupam u ime nekolicine mojih prijatelja koji smo odluèili pokušati izvesti to što bi nam svima donijelo spas. To su, osim mene: Palant, Helikaon, Timosten, Tesal, Idaj, Megaklo, Alkinoj, Egist, Periklo, Aristid i Orest. Svi se dobro poznajemo. Kroz ono što smo do sada prošli stekli smo vrijedno iskustvo koje nam može biti od koristi u ovom pothvatu. Možete biti sigurni da æemo dati sve od sebe, pa i živote, zatreba li, da doðemo do Visa i dovedemo potrebnu pomoæ. - Kad je Efijalt završio, nasta tajac, a onda se javi Likurg:- Efijalt je iznio prijedlog koji ne može biti bolji. Ima li tko što dodati na ovo? - Na ovaj upit zaèu se tihi žamor, što je govorilo da svi odobravaju i pohvaljuju Efijaltov istup i odabir onih koje je predložio, èija je hrabrost bila svima od ranije poznata. Likurg nije morao pitati prihvaæa li se izneseni prijedlog, jer je svima laknulo kad su se izmeðu njih našli tako odvažni sugraðani koji svjesno stavljaju svoje živote na kocku za njihov spas. Time je skup bio završen. Oni koji su bili odreðeni da izvedu pothvat, odmah su pošli da se pripreme za ono na što su se odluèili. Jedan od službenika veæ je donio hrpu domorodaèke odjeæe i njihovo oružje, i momci su se odmah poèeli presvlaèiti. Kad su s tim završili, i nakon što su osmotrili stanje ispod zidina, njih dvanaestorica se upute prema gradskim vratima kako bi neopaženo izišli iz grada.Nakon što su se uvjerili da tog trena u blizini nema nijednog domoroca, oprezno iziðu i upute se prema obali. Oni koji su ih sretali nisu slutili o kome se radi. Veæina domorodaca je, pak, sjedila i skakala oko vatri, ne sluteæi što rade Farani. Kad su došli do obale, ugrabe zgodan trenutak, odaberu najmanju laðu koja je bila privezana i oprezno se u nju popnu.Osmatrali su uokolo i primijete da je tek na ponekoj laði poneki domorodac. Oprezno odvežu konopce i tiho pokrenu laðu. Dok su jedni polako veslali, drugi su skakali po palubi i oponašali ono što rade domoroci na obali i na drugim laðama. Na taj naèin su se

sve više udaljavali od obale. Povremeno su podizali vesla da osluhnu i uokolo osmotre. Pošto bi se uvjerili da je sve mirno, krenu dalje. Nakon što su dovoljno odmakli, slobodnije i jaèe zaveslaju i tako iziðu iz uvale. Pred njima je bila puèina koja ih je dijelila od Visa. Radosni, zaveslaju svom snagom u tom smjeru.U tamnoj noæi jedva su nazirali obrise obale. Kad su zao- bišli Kabalski rt, na trenutak uspore kako bi osluhnuli i uvjereli se da u Paklinskom tjesnacu nema domorodaèkih laða. Usmjere prema krajnjem rtu Vira, i kad su zaobišli Paklinske otoke, još snažnije zaveslaju. U višku su luku stigli poslije ponoæi. Straži nije trebalo dugo da shvati o kome se radi. Kad su im Farani objasnili što se dešava s njihovim gradom, odmah su pošli probuditi eparha da ga o svemu obavijeste. Ovaj je istog trena naredio uzbunu i u najkraæem roku viške ratne laðe su bile spremne za polazak. Eparh je posadi objasnio kamo i zašto idu. Napomenuo im je i to: ako domoroci pobijede Farane, može se dogoditi da krenu i na njihov grad. Nakon što je eparh izdao naredbu za pokret, Višani zaveslaju prema Hvaru što su mogli snažnije.42arani su nakon odlaska glasnika bili u velikoj neizvjesnosti. Bili su svjesni da od njihova uspjeha ovisi njihov opstanak. Stariji su otišli u hram da mole bogove kako bi uspjeli dovesti pomoæ. Ostali su slijedili upute vojnih zapovjednika i dovršavali pripreme za sutrašnji sukob. Nespo- kojstvo i strah su se uvukli u sva srca, još više kad bi sa zidina ugledali na stotine domorodaèkih vatri, oko kojih je neprestano plesalo na tisuæe polugolih ratnika. Pomisao da æe to golemo mnoštvo sutrašnjim danom krenuti na njih, nije moglo ostaviti mirnim ni staro, ni mlado. Svi su prizivali nekog od moænih Olimpljana da ih izbavi od strašne opasnoti koja se nadvila nad njima.Bila su neka doba noæi, ali ni na jednoj strani nije bilo sna. Neki od domorodaca su i dalje bili okupljeni oko vatri, drugi su izvodili ratnièke plesove, treæi prizivali boga rata i veselili se što æe im sutradan pasti u ruke mnoštvo Grka.U gradu se bdjelo cijelu noæ. Dok su jedni èuvali zidine, drugi su kitili žrtvenike Zeusa i Aresa, dok ih je veæina bila okupljena na trgu, spremna ako bi domoroci iznenada pokušali s napadom. Jedni su druge pitali hoæe li odaslani momci uspjeti doæi do Visa i dovesti pomoæ. Žene s malom djecom su otišle kuæama da otpoèinu, i dok su im djeca tonula u san, one su bdjele i u strahu osluškivale i išèekivale povike domorodaca koji prodiru u grad.Zora je poèela rudjeti. Farani su je doèekali na nogama. Kako je dan postajao jasniji, sve ih je više hvatao strah. Osmatrajuæi sa zidina okoliš, èinilo im se da juèer nisu vidjeli ni polovicu mnoštva koje im se ukazalo jutros. Svuda uokolo bilo je na tisuæe polugolih ratnika. Uvala je bila zakrèena mnoštvom laða na kojima je isto toliko bilo domorodaca. Farani su strepili da æe ih ovi naprosto pregaziti kada krenu. Pažljivo su pratili sve što ovi rade i svaki tren su oèekivali da zaèuju njihove bojne poklike.Malo prije nego su se javili prvi sunèani zraci, Farani zaèuju ono što su dugo oèekivali. Orili su se povici iz tisuæa grla. Nasta komešanje, trka, ali na iznenaðenje Grka, domoroci nisu pošli prema bedemima, nego se upute prema padini nedalekog brežuljka. Grcima nije bilo jasno što rade i smjeraju. A onda ugledaju kako na manjem humku postavljaju drveni kip, a lijevo i desno od njega svrstava se po dvadesetak polugolih ratnika. U rukama su držali velike sjajne mjedene ploèe. Ispred njih je stajao sveæenik koji je preko glave imao prebaèenu vuèju kožu s velikom glavom, iz njenih su usta

svjetlucali oènjaci. Iza ovih su bili poredani plemenski odliènici, a iza njih mnoštvo ratnika. Na dani znak najednom sve umukne. Svi su bili okrenuti prema istoku otkud se u tom trenutku pomaljalo sunce. U isti mah zaèuju se gromoglasni povici iz tisuæe grla da su okolna brda odjekivala. Farani shvate da Iliri na ovaj naèin pozdravljaju raðanje sunca i da mu se klanjaju.Dok je sunce izbijalo i dok su svi kleèali na zemlji s podignutim rukama, mladiæi koji su držali sjajne ploèe svom snagom su udarali batovima o njih. Kada se sunce pojavilo u punoj velièini, zaèuje se dugo otegnuta pjesma, nakon èega poènu svi skakati i plesati. To je trajalo neko vrijeme, nakon èega se sve smiri.Nakon ovoga domoroci krenu u svoj logor, gdje poènu klati ovce i jarce i naricati ih na ražnjeve. Slijedila je predbojna gozba. Faranima je bilo jasno: kad s tim završe, krenut æe na njih. Tako je i bilo. Kako je koji ustajao, dohvaæao je svoje oružje i stajao pod stijeg svoga plemena i roda.Kad su završili s postrojavanjem, ispred svih stupe poglavice, stanu u krug i poènu se dogovarati. Za to vrijeme stalno su rukama pokazivali na grad i uvalu gdje su èekale spremne lade. Dogovor nije dugo trajao. Svaki od poglavica se uputi svojim borcima, a onda se zaèuju poklici iz tisuæe grla i svi polete prema zidinama grada. Od zaglušujuæih povika Faranima se ledila krv u žilama. Likurg je izdao posljednje upute i svatko je stao na svoje mjesto da spremno doèeka napadaèe.Iliri su izbacivali kišu strijela gaðajuæi one na zidinama. Dok su jedni udarali na vrata, drugi su prislanjali grede i ljestve uza zid da se uspnu i udu u grad. Grci su ih sa zidina gaðali strijelama, kopljima, bacali kamenje, rastaljenu smolu i kljuèalu vodu. Onaj koga bi to dohvatilo istog trena bi vrisnuo i bježao, ali je na njegovo mjesto dolazilo njih deset-dvadeset, i više.Farani su se branili svim silama. Sve što je u gradu moglo hodati izišlo je na zidine. Majke, žene, djeca, èak i bolesni, trèali su po bedemima. Nosili su kamenje, strijele i drugo što je služilo za obranu. Likurg je trèao tamo-amo da sagleda stanje i da po potrebi usmjeri težište obrane na onu stranu gdje su domoroci najviše navaljivali. Ovi su sve èinili da udu u grad i osvoje ga.Branitelji su davali sve od sebe da odbiju Ilire. Ali bilo ih je premalo da se suprotstave deseterostruko brojnijem neprijatelju. Kad bi zaprijetila veæa opasnost na jednom dijelu grada, izdavana je naredba da se tamo pritekne u pomoæ, a kad bi se tu obranilo, trèalo se nazad da bi se odbacilo one koji su se veæ bili popeli do pola zidina.Domoroci su bjesnjeli i stalno pojaèavali napad. A onda Likurga obavijeste da oni na istoènoj strani podno zidina nabacuju hrpe kamenja i zemlje s namjerom da se preko toga uspnu na zidine. Kad je Likurg tu stigao, bilo je zatrpano veæ pola zida i Farani usredotoèe sve snage na ovo mjesto da odbace napadaèe. Gaðali su svim i svaèim, ali u to netko povièe da iste nasipe podižu i na drugim stranama. Bilo je malo branitelja da stignu na sve strane. U to dopre glas da su popustila gradska vrata i da bujica napadaèa prodire u grad. Likurg je shvatio daje došlo do onog najgoreg. Naredi da se dio branitelja brzo prebaci s bedema na obranu gradskih vrata, kroz koja je nadirala rijeka domorodaca.Kad su zidine ostale bez dovoljne obrane, domoroci su ih prelazili bez ikakvog otpora i Faranima je preostalo da se bore do posljednjeg èovjeka. Poduèavani ratnim vještinama od malih nogu, borili su se osmišljeno, složno, nastojeæi zadržati borbene redove. Prednost im je bila što su imali oklope, dok su domoroci uglavnom bili goli, i što su navaljivali bez ikakvog reda.

Ipak je bilo teško protiv mnoštva. Kroz vrata i preko zidina je i nadalje prodirala rijeka napadaèa. Grci nisu više mogli održati borbene redove i nastao je opæi metež. Sad se borio kako je tko stizao i umio. Iliri su zamahivali, sjekli i probadali kopljima, sjekirama, maèevima. Kako je koji od branitelja padao, odmah bi se na njega bacalo desetak napadaèa otimajuæi se za njegovu bojnu opremu.Svuda uokolo ležala su tjelesa i jednih i drugih. Iako su Grci teško izlazili na kraj s domorocima, ipak nisu posustajali. Kada bi vidjeli da je pao neki od njihovih sugraðana, još bi žešæe navalili, iako su bili svjesni da æe svakog trena i oni biti sasjeèeni. Nakon što bi im pao pogled na unakažena tijela njihovih sugraðana kojima su krvoloèni domoroci odsjekli glave, udove ili rasparali grudi, dobivali su takvo nadahnuæe i snagu da su se zalijetali u najgušæe redove, odluèni da ih potamane što više prije nego i sami završe kao njihovi pali sugraðani.Nakon što je Likurg naèinio pomor oko sebe, jednom domorocu poðe za rukom da mu zabije koplje u grudi tako snažno daje vršak dopola izišao na leða. Iako smrtno ranjen, rikne kao lav, baci se na napadaèe i poène ih tako bjesomuèno sjeæi da je u tren sve bilo èisto oko njega. Oni koji su mu bili najbliži, ugledavši ga s probodenim grudima, prestraše se i poènu od njega bježati kao od utvare. Dugo mu nije nitko smio priæi. Likurg se poène okretati lijevo-desno, a onda pogleda koplje koje mu je stršilo iz grudi, dohvati ga i svom ga snagom povuèe. Za njim šikne mlaz krvi, i to je bio Likurgov kraj. Padne na koljena a onda se prevali na zemlju i izdahne.Njegovi sugraðani koji su vidjeli što se s njim dešava potrèe prema njemu, ali u isto vrijeme to uèini i mnoštvo domorodaca s namjerom da se doèepaju njegove bojne opreme. Koliko god su Farani nastojali da obrane tijelo svoga voðe, domoroci su još više navaljivali. Bilo ih je toliko da u nekoliko trenutaka nije više bilo ni Likurgovog tijela, ni njegovih Farana koji su ga branili. Svi su do jednog bili pregaženi i raskomadani.I na drugim stranama po gradu bilo se i ubijalo. Na svakog Grka bacalo se po deset i više domorodaca. Nakon što bi ih usmrtili, trgali su s njih opremu, a onda bi im unakazili tijela. Rezali su im udove, uši, s glave skidali kožu s kosom, a potom bi još bjesnije navalili na sljedeæeg branioca da i njega dokrajèe i zgule.Medu napadaèima se isticala jedna skupina ratnika kojima su se i njihovi supleminici sklanjali. Farani su ih zapazili veæ na poèetku napada. Isticali su se rastom, a još više borbenošæu.Nisu se povlaèili ni pred kopljem, ni pred maèem. Zgražali su se nad onim što su ovi èinili njihovim sugraðanima. Nakon što bi kojeg od njih ubili, kleknuli bi na njega, rezali mu grudi, vadili srce i dok se još stezalo u njihovoj šaci, jeli ga. Drugi su iz prerezanih vratnih žila pili krv. Iako su ranije slušali o div- ljaštvu jadranskih domorodaca, nisu vjerovali da æe ovako nešto svojim oèima vidjeti. Još su više bili užasnuti shvativši da æe svakog trena i sami tako završiti. Videæi da im nema spasa, prizovu svoje Olimpljanje, a onda navale odluèni s namjerom da ih pobiju što više prije nego i s njima uèine isto.Bitka se vodila u svim dijelovima grada, oko vrata, na trgu, po zidinama, ulicama, gdje je tko stizao. Na sve strane su se èuli krici žena, djece, svuda se tuklo, trèalo, sklanjalo, a da nitko nije znao kamo bi pošao. Gdje god bi se neki od branitelja sklonio, sustizali su ga razbješnjeli Iliri i na mjestu ubijali.I dok se na sve strane klalo, najednom se zaèuje muklo zavijanje domorodaèkih školjki i otegnuti zvuèi rogova. Na taj zvuk napadaèi zastanu, a onda kao po zapovijedi, svi poènu trèati iz grada. Grci nisu shvaæali što se dešava. Domoroci su trèali i ne obaziruæi se na

njih. U nekoliko trenutaka grad je bio bez ijednog napadaèa. Zaprepašteni Farani požure na zidine da vide što se zbiva, i ugledaju kako neki trèe prema obali, a drugi prema brdu. A onda najednom zaèuju povike svog Melona sa kule, koji je vikao koliko gaje grlo nosilo:"Naši, naši, naši!" U prvi tren nitko od Farana nije shvatio što ovaj govori. Kad se on malo pribrao od silnog uzbuðenja, uspije do viknuti sugraðanima:- Tamo, pogledajte, tamo! Eno dolaze Issejci s laðama! Eto nam spasa!Farani su upirali pogled u dubinu Starogradskog zaljeva, onda i oni ugledaju ono što je prvi spazio Melon. Daleko iza domorodaèkih laða vidjeli su visoke grèke troveslarke. Sad svi shvate da im pristiže pomoæ sa Visa, koju su toliko željno oèekivali. Od velikog uzbuðenja poènu i sami vikati, grliti se, a onda svi potrèe sa zidina, iziðu iz grada, postroje se i polete za domorocima koji su se u žurbi bez reda povlaèili prema brdu, a drugi se ukrcavali na svoje laðe.Iliri su shvatili da Faranima pristiže pomoæ njihove subraæe sa Isse. Bili su svjesni što to za njih znaèi, pa su poglavice odmah izdale naredbu da se obustavi osvajanje grada i da se ukrcaju na laðe jer se sada trebalo boriti na moru. Nisu se stigli èestito ni ukrcati, a Issejci su veæ zašli u njihove redove i za tren nasta preokret. Ilirima je bilo jasno da s ovima neæe lako iziæi na kraj iako ih je bilo pedeset puta više. Znali su da sa svojim niskim i malim laðama ne mogu ništa uèiniti velikim troveslarkama, ali bitka se nije mogla izbjeæi.Iliri su se uzdali u svoju hrabrost, bojno iskustvo na moru i brojèanu premoæ. Nastojali su brzim udarom zbuniti i obezglaviti Grke. Prednost im je bila i ta što su svojim malim laðama mogli brže zaokretati i udarati s ove ili one strane na velike grèke laðe, i isto tako brzo se udaljiti.Ipak, svi napori ratobornih Ilira da potisnu i probiju redove Višana bili su uzaludni. Vješti grèki pomorci uvježbani za pomorske bojeve, i s veæim laðama, nemilosrdno su uništavali i potapali ilirske. Niske i duge samo desetak koraka, ove se nisu mogle usporediti sa sirakuškim, koje su bile tri-èetirl puta duže i više. Kako su u koju udarali, drobili su ih i potapali. I dok im se posada borila s vodom, Grci su ih odozgo gaðali kišom strijela.Iliri su nedostatak svojih laða nadoknaðivali mnoštvom i srèanošæu. I oni su na Grke izbacivali kišu strijela i kopalja. Oni koji su bili u vodi hvatali su se za vesla svojih neprijatelja pa su im na taj naèin pokušavali onemoguæiti veslanje. Drugi su se nastojali uspeti na njihove laðe i Višani su ih jedva stizali odbaciti. Grke su spašavali mjedeni oklopi pa im ilirske strijele nisu mogle puno nauditi.U bojnoj vrevi koja se odvijala duž cijele uvale posada jedne od viških laða posebno se isticala borbenošæu. Bili su to farski momci koji su se uspjeli probiti iz grada i otiæi na Vis po pomoæ. Vratili su se sa svojom subraæom i sad su davali sve od sebe da obrane svoj grad. Potopili su veæ desetak neprijateljskih laða i usmrtili svu silu napadaèa. U više navrata se na desetine domoradaca uspinjalo na njihovu palubu pa su se borili kao na kopnu. Hrabri Farani su sa svakom takvom skupinom izlazili kao pobjednici. Nakon što bi oèistili palubu, dohvaæali su lukove i kišom strijela obasipali one koji su plovili uz njih ili su im bili na putu.43ok se odvijao krvavi boj na moru, dotle su se Faranikrvili s domaæim domorocima na kopnu. Kad su ovi

èuli da Grcima dolazi pomoæ s mora, u prvi tren suse povukli prema brdu, ali kad su vidjeli kako se njihova subraæa bore na moru, vrate se i ponovo udare na grad. Stanje je, meðutim, sada bilo drugaèije. Pojava Višana je preporodila Farane. Iako ih je i nadalje bila šaka naspram napadaèa, nisu na to mislili. Navalili su s takvim oduševljenjem da im ovi nisu mogli ništa. Èak su ih u jednom trenutku uspjeli odbaciti podalje od zidina.Ilirske poglavice su tužno gledale pomor svoje vojske. Na moru je bilo najgore. Što god bi pokušali, uvidjeli bi da ne mogu ništa protiv velikih grèkih laða, njihove opreme i oružja. Kad su vidjeli da im je uništena treæina laða i da po cijelom zaljevu plutaju tjelesa njihovih pobijenih ratnika, odluèe povuæi se iz boja. Uzdajuæi se u svoje umijeæe i borbeno iskustvo na moru, poglavice odluèe probiti se kroz redove Sirakužana kako bi se doèepali puèine. Iskusna sirakuška posada je, pak, brzo razotkrila njihovu namjeru. Na dani znak eparha razvuku bojni red po širini što su mogli više kako bi ih u toj namjeri sprijeèili, ili da im barem nanesu što više gubitaka. Iliri su, pak, sa svoje strane brzo shvatili njihovu namjeru. Da bi izbjegli uništenje, brzim prestrojavanjem naèine poredak klina a onda na dani znak snažno zaveslaju u pravcu grèkih laða. Udar je bio strahovit. Lomljava je dugo odjekivala prostranom uvalom. Velike štete su bile na obje strane.Domorodaèke laðe iz prvih redova bile su sve do jedne zdrobljene. I Grci su pretrpjeli štetu. Bili su zbunjeni jer im u prvi tren nije bila jasna namjera Ilira pa je to izazvalo pumut- nju u njihovim redovima. Iliri su upravo na to raèunali i to vješto iskoriste. Kroz naèinjeni otvor najveæi dio njihovih laða se probije i svom brzinom zaveslaju prema puèini. Issejci su stigli preprijeèiti put tek nekolicini njih.Nakon poraza domoradaca na moru i oni na kopnu su se prestali boriti. Kad su vidjeli kako je završio sukob njihove subraæe u uvali, bili su svjesni da ne mogu sami nastaviti borbu s Faranima i Issejcima koji su se veæ poèeli iskrcavati. Stigli su pokupiti samo neke od svojih poginulih, a onda u žurbi napuste bojište i povuku se u brda. Mnogima to nije pošlo za rukom. Opkoljeni pobjednièkim Grcima odbace oružje i po svom obièaju sjednu na zemlju, dajuæi na znanje pobjednicima da im je život u njihovim rukama.Radost Farana je bila velika. Kad su se Issejci iskrcali, tek je tada nastalo puno veselje. Grlili su se i pozdravljali s Faranima kao sa starim znancima. Bilo je i suza. Efijalt i njegova družina, koji su doveli Višane, nisu se mogli obraniti od zagrljaja svojih sugraðana. Svi su bili radosni jer su zajednièki izvoje- vali veliku pobjedu. Žene su plakale, svjesne da su spašeni u posljednji tren.Malo zatim zajedno krenu u obilazak grada da vide posljedice napada. Posvuda je bila pustoš, krv, tjelesa, odsjeèeni udovi, odrubljene glave, svjedoèanstva onoga što se do malo prije ovdje dešavalo. Viški eparh je objašnjavao Faranima da su ova zvjerstva vjerojatno poèinili pripadnici Hitmita sa obale, koji su od svih ilirskih plemena najkrvoloèniji i koji u okršajima po obièaju svojim žrtvama vade srce i iz žila im piju krv.Nakon što su sve obišli i vidjeli, Farani i Issejci poðu pogledati zarobljene Ilire. Bili su stjerani u jednu gomilu. Nabrojali su ih više od 2000. Medu njima je najviše bilo onih s obale, koji su došli u pomoæ svojoj otoènoj subraæi. Eparh je savjetovao Faranima da otoène zarobljenike nakon nekog vremena vrate bez otkupa, kao znak dobre volje i pomirenja za miran suživot. Taj prijedlog se ovima uèinio mudar i rado ga prihvate. U znak zahvalnosti za ukazanu pomoæ Farani prepuste Issejcima sve ostale zarobljenike. Ovi ih prebace u utrobe svojih laða, da ih u nekoj od grèkih luka prodaju kao roblje.

Farani su u meðuvremenu prišli zbrinjavanju svojih i issej- skih ranjenika i skupljanju poginulih. Bilo ih je posvuda, najviše na trgu, pred glavnim vratima i na zidinama. Ranjenike su dopremali u hram, gdje su ranarnici sve èinili da ih zbrinu i ublaže im bolove. Kad se s tim završilo, narodu je obznanjeno daje ukupno poginulo 80 graðana, od kojih 60 boraca, dvanaest žena i osmero djece. Nedostajala su petnaestorica sugraðana. Kako nisu pronaðena njihova tijela, zakljuèili su da su ih Iliri vjerojatno zarobili i odveli. Medu poginulim Grcima bilo je i deset Višana, koji su pali boreæi se na svojim laðama.Ranjenih Farana i Višana je bio daleko veæi broj. Poginule domoroce nije nitko brojao. Po golemim hrpama na koje su bili nabacani zakljuèilo se da ih je nekoliko tisuæa. Veliki broj ih je bio u moru. Na sve strane su plutali, a neke su veæ valovi izbacili na obalu. Grci su oèekivali da æe im veæ sutradan otoèni poglavica poslati izaslanstvo s molbom da im predaju poginule kako bi ih dostojno ispratili.Kad su s tim završili, Farani su sa Issejcima obilazili gradske zidine da sagledaju prièinjena ošteæenja. Osim dijela oko gradskih vrata i istoènog bedema, ostala ošteæenja su bila neznatna. Poðu tada pregledati zaplijenjeno domorodaèko oružje, koje je bilo skupljeno na jednu hrpu. Izdvojen je jedan dio da se prinese bogu rata Aresu, drugi je doznaèen Višanima, a ostatak je ostao Faranima.Nakon svega prišlo se prinošenju žrtava zahvalnica svim Olimpljanima, posebno bogu Aresu, s èijom su pomoæu pobijedili Ilire. Na taj naèin su se odužili bogovima koji su ih štitili. Odluèeno je da se podigne žrtvenik sa zahvalnim tekstom i opisom izvojevane pobjede, koji æe ih trajno podsjeæati na ovu veliku pobjedu.Do veèeri je uèinjeno sve što je trebalo, a onda domaæini povedu Višane na veèeru, iza èega je slijedio zasluženi odmor, nakon svega što su tijekom današnjeg dana proživjeli. Gradske vlasti su za sutradan zakazale zasjedanje Narodne skupštine, u nazoènosti viške subraæe.44Osvanuo je prvi dan nakon napada Ilira. Farani su došli na trg mnogo prije poèetka zakazanog zasjedanja Narodne skupština. Kad se približilo to vrijeme, pojave se gradski službenici i zauzmu svoja mjesta. Trg je bio pun i zasjedanje je moglo poèeti. Umjesto poginulog Likurga na govornicu se popne tajnik Gradskog vijeæa i uzbuðeno poène:- Graðani Farosa! Uz svesrdnu pomoæ boga Aresa i ostalih Olimpljana, a onda naše braæe Sirakužana s Visa, juèer smo izvojevali sjajnu pobjedu. Zahvaljujemo cijelom Olimpu, Dio- niziju Sirakuškom i njegovom eparhu sa Visa, koji je sa svojim laðama stigao u posljednji tren i spasio nas od sigurne smrti. Da nije bilo njih, sigurno nitko od nas ne bi više gledao sjajnog Helija, niti zvjezdano nebo. Kad smo bili na izmaku snaga, oni su se pojavili i tako sprijeèili naš nestanak. Zbog toga æemo im biti vjeèno zahvalni. Dokle god postoji ovaj grad ne smijemo zaboraviti ono što su za nas uèinili. Gradsko vijeæe je donijelo odluku u ime svih vas da ih ovjenèamo maslinovim vijencem i da svima koji su sudjelovali u našoj obrani, kao i èlanovima njihovih obitelji, dodijelimo naše graðanstvo i vjeèno gostoprimstvo. Prihvaæate li ovu odluku? - upita tajnik okupljene Farane. Oni se gromoglasno s tim slože, a onda tajnik pozove viškog eparha da u ime svojih boraca i svoga gospodara Dio- nizija Sirakuškog primi vijenac i druge poèasti koje su im Fa- rani namijenili. Kad je ovaj pristupio, tajnik mu na glavu stavi vijenac, uz gromoglasan pljesak prisutnih. Nakon toga eparh se popne na govornicu i obrati se Faranima:

- Èestiti Farani! Zahvaljujem vam na toplim rijeèima i priznanju koje iskazujete mome gospodaru, sirakuškom tiraninu, mome gradu, mojim suborcima, meni i viškim graðanima. Izvršili smo svetu dužnost prema velikom Zeusu, ocu svih Helena, kojem smo se zavjetovali da æemo uvijek priskakati u pomoæ svojoj braæi ma gdje bili. Ovdje u divljini, daleko od naše domaje, meðu okrutnim divljacima, upuæeni smo jedni na druge i zato nam je sveta dužnost štititi se i uzajamno se pomagati. Pobjeda koju smo zajednièki izvojevali samo je u nizu naših borbi i nastojanja da se ukrote ovdašnja divlja plemena kako bi se naša helenska braæa ovdje mogla slobodno naseljavati, trgovati i ploviti. Budimo zahvalni Olimpu za sve i ostanimo nepokolebljivi u vjeri kojom su nas nadahnuli!Farani su obraæanje viškog eparha toplo pozdravili. Dugo su uzvikivali, i kad se sve stiša, tajnik Vijeæa se ponovo obrati sugraðanima:- Mili sugraðani! Èuli ste koliko je naše subraæe danas izgubilo život. Pali su èasno i zaslužuju sve poèasti koje se iskazuju mrtvima. Pokopat æemo ih na naèin kakav zaslužuju takvi i kako dolikuje palim za domovinu. Meðu palim je i naš prvi sugraðanin, vojni zapovjednik i predsjednik Gradskog vijeæa Likurg. On nas je iz rodnog Parosa doveo na ovaj otok, on je pripremio i vodio našu obranu, bio je naš otac. Ostao je dosljedan svojoj velièini do posljednjeg trena. Oni koji su se borili uz njega vidjeli su što je uèinio i koliko je napadaèa poslao Hadu. Sjekao je napadaèe èak i kad su mu grudi veæ bile probodene. Tek kad mu je iz žila istekla posljednja kap krvi, pao je. Vijeæe je odluèilo da se pokopa s najveæim poèastima i jednim njegovim kipom na trgu ovjekovjeèimo naše sjeæanje na njega. Slažete li se s ovim zakljuèkom?- Slažemo! - svi uglas odgovore, a onda tajnik Vijeæa nastavi:- Naša današnja pobjeda nad domorocima je potpuna. Poginulo ih je na tisuæe, a zarobljeno više od 2000. Meðutim to i nije puno s obzirom koliko ih je bilo u boju. Preživjeli koji su došli sa obale vratili su se, ali moramo biti svjesni da su i ovdašnji Iliri još brojni i jaki, a to znaèi da æe za nas predstavljati stalnu prijetnju. S obzirom na to da Issejci imaju veæe iskustvo s ovdašnjim domorocima, bilo bi nam od velike koristi da èujemo njihov savjet što trebamo èiniti. - Na ovaj poziv opet istupi issejski eparh i poène:- Dièni Farani! Pitanje koje je postavio vaš tajnik veoma je važno. U svakom sluèaju treba iskoristiti pobjedu koju smo juèer izvojevali. To æe biti vaša velika prednost u pregovorima s njima. Savjetujem da uputite poziv otoènim poglavicama na pregovore. S obzirom da ste pobjednici, u položaju ste da im postavljate uvjete. Kao zalog mira tražite taoce. Medu njima prvenstveno moraju biti sinovi njihovih starješina. Mi æemo ih odvesti na Vis i tako æete biti sigurni da vas više neæe napasti.Osim toga tražite naknadu za štetu koju su vam prièinili. Neka to bude zemljište kako biste proširili svoje posjede. Ove mjere æe ih toliko pogoditi da im ubuduæe neæe olako pasti na um da poðu na vas. Ja æu s laðama ovdje ostati sve dok ne završite pregovore. To æe ih uvjeriti da iza vas stoji sila i da s Helenima nema šale!Onome što je iznio eparh nije nitko ništa imao dodati. Bilo je sve reèeno što je trebalo. Bilo je još govora o manje važnim stvarima, nakon èega je tajnik Vijeæa dao graðanima neke obavijesti i time je zasjedanje bilo završeno.Farani su sutradan postupili onako kako je savjetovao eparh. Poslali su izaslanstvo poglavici u Moèe i ovaj se nije usudio oglušiti. Farani i Issejci su se sastali s mjesnim poglavicama nedaleko od gradskih bedema. Ovi su morali prihvatiti sve uvjete koji su im postavljeni. Morali su predati petnaest talaca i vratiti zarobljene Farane.

Narednih nekoliko dana Farani su bili zauzeti ispraæajem svojih palih sugraðana. Pripremljene su velike lomaèe, nakon èega su se s njime dostojno oprostili. Likurgu su iskazane posebne poèasti. U meðuvremenu se prišlo popravci u boju ošteæenih issejskih laða, i kad se s tim završilo, Issejci se oproste od Farana i krenu u Vis. Malo po malo, život se poèeo vraæati u svoje tokove i za malo krenulo je sve po starom.Sedam dana nakon napada Ilira Efljalt je krenuo u brdo da se sastane s Teutom. Kada je stigao na mjesto sastanka, zatekao ju je svu uplakanu i zabrinutu. Ugledavši ga živa i zdrava, izadaleka mu se baci u zagrljaj i dugo ga nije puštala. Kao da nije vjerovala da je tu, da ga drži i da je preživio sve ono što se ovih dana dogaðalo izmeðu njihovih naroda. I ona je sa ostalim ženama i djecom s brda gledala okršaj. Znala je s kolikim su snagama njena subraæa napala grad pa je strepila za svoga ljubljenog. Kad je Efljalt vidio kako izgleda, bilo mu je jasno kako je sve to podnijela. Oèi su joj bile crvene od plaèa, lice blijedo, a onda mu je priznala da danima nije ništa stavila u usta.Ni s Efljaltom nije bilo mnogo drugaèije. Cijelo ovo vrijeme mislio je na nju i jedva je èekao da poðe u brda daje vidi. Dugo su preprièavali dogaðaje. Rekla mu je da joj je otac teško ranjen, da su joj izginuli brojni roðaci i drugi suplemenici. Bila je nesretna, ali se nije mogla ljutiti ni na svoje, ni na njegove. Ljubav ju je vezala s obje strane i zbog toga je trpjela, to više što se nikome svome nije mogla povjeriti.Nekoliko dana nakon ovih dogaðaja Farani su opet održali zasjedanje Narodne skupštine. Trebalo je izvršiti popunu upražnjenih gradskih službi. Kako je poginuo predsjednik Vijeæa, predloženo je da se na njegovo mjesto izabere Pelazg, dotadašnji vijeænik i ugledni njihov sugraðanin. Za njegovog pomoænika je predložen Efijalt. Oba prijedloga su jednoglasno prihvaæena. Posebnom odlukom su pohvaljeni momci koji su doveli pomoæ sa Visa. Efijaltu su mnogi èestitali na izboru za zamjenika vojnog zapovjednika, i svi su isticali njegove vrline. Usput su neki dobacivali da mu još samo nedostaje žena i savjetovali da se za to èim prije pobrine.Slušajuæi ta zadirkivanja sam je sebi priznao da i on za tim žudi. Pomisao da i ovdje vodi tajnu ljubav, kako je bilo na rodnom otoku, èinilo ga je nesretnim. Stekao je sve uvjete da osnuje obitelj. Tu je bila kuæa, zemlja, i samo je još nedostajala žena. Malo prije sukoba s domorocima veæ je bio donio odluku da obznani svoju vezu s domorotkinjom. Znao je da æe to kod svih naiæi na èuðenje i neodobravanje, ali bi se s vremenom navikli na to. Nakon svega što se zbilo u posljednje vrijeme, zakljuèio je da treba saèekati da se zaboravi sukob pa onda poraditi oko ženidbe.0 tome je razgovarao s Teutom. Bila je toliko uzbuðena da u prvi tren nije mogla izustiti ni rijeè. A onda joj Efijalt podiže glavu i upita:- Hoæeš li biti moja žena? - Ova mu sva uzbuðena tiho uzvrati:- Tvoja do smrti! - Na te rijeèi Efijalt je èvrsto zagrli i svom snagom privine na grudi. Sada kada je iznio ono što je imao na srcu osjetio je veliko olakšanje, sreæu i zadovoljstvo. Pomisao da æe postati njegova zakonita žena, da æe mu poroditi djecu i da æe s njom živjeti u sreæi i blagostanju koje je stekao dolje u gradu, èinilo ga je presretnim. Njegovoj sreæi nije bilo kraja.Kad su se sljedeæi put našli, ponovo su o tome razgovarali, pa i o tome kako æe je zaprositi od oca, kako æe njezini u plemenu postupiti kada èuju da se poglavièina kæi udaje za Grka s kojima su se nedavno krvili. Djevojka ga je uvjeravala da se za to ne brine jer æe se sve dobro završiti. Bila je sigurna da joj otac neæe praviti smetnju jer je

neizmjerno voli i ništa joj ne uskraæuje. S obzirom da je on poglavica, nitko iz plemena ne smije proturjeèiti njegovoj odluci i o njenoj namjeri loše govoriti.Sutradan mu je djevojka rekla da je veæ razgovarala s ocem, da se veoma iznenadio, ali se nije protivio. Rekla mu je i to da joj je savjetovao da svoju namjeru odgodi na neko vrijeme zbog nedavnih dogaðaja, isto onako kako je i Efijalt razmišljao. A onda da doðe k njenom ocu i da je zatraži za ženu. Efijaltu je bilo drago jer se sve odvija kako treba. Onda su poèeli razgovor o tome na koji naèin æe obaviti svadbu. Efijalt joj je prièao kako se to obavlja kod njih, a ona mu je opisivala kako se to odvija u njezinu plemenu. Svaki put kada su se sastajali razgovarali su o svojoj namjeri, dogovarali se, radovali se i sanjali o onome što ih uskoro èeka. Efijalt je sav bio obuzet mislima o Teuti i predstojeæoj svadbi. Veæ je smislio kako æe obznaniti svoju odluku svojima u gradu. Obuzet tim mislima, nije mu ni na kraj pameti više bila njegova nekadašnja ljubav, nekada voljena Filomela, kojoj se ne tako davno najveæim zakletvama zaklinjao na vjernost.45Posada korintske laðe koja je ranim jutrom napustila parsku luku brzo je saznala da su dobili neobiènog putnika koji æe s njima ploviti sve do jadranske luke. Zapovjednik laðe ih je upozorio u kakvom je stanju mladiæ i zamolio ih je da ga se klone i budu pažljivi prema njemu. Ovi su brzo primijetili da mladi putnik rijetko izlazi na palubu, a kada to i uèini, ni s kim ne stupa u razgovor. Posada je po njegovom jadnom izgledu i sama zakljuèila što je s njim. Lice, ruke i noge bili su blijedo-ružièaste boje. Koža ispucana i smežurana. Preko glave je stalno navlaèio šeširiæ. Kad bi ga neki od posade nešto upitao, nije dobivao odgovor. U takvom stanju, stalno zamišljen, kod svih je izazivao samilost i nisu se mogli naèuditi kako su ga njegovi samog poslali u daleki svijet.Prve dane po isplovljenju svi su ga promatrali i govorili o njemu, ali su se ubrzo navikli na njega i nisu više nièim pokazivali zanimanje. Sve su ga više žalili. Kad bi ga na palubi susreli, u znak pozdrava bi mu samo klimnuli glavom, ne èekajuæi da im uzvrati.Posada je primijetila da njihov èudni putnik izlazi na palubu više noæu, dok svi spavaju. U prvo vrijeme kriomice su ga pratili što èini i kako se ponaša, ali su mogli vidjeti samo da šeta gore-dolje. Znao je sate i sate stajati naslonjen na ogradu palube i zuriti u duboku mrklu noæ.Jeo je malo i svi su se èudili od èega živi. Bilo im je još èudnije da umjesto vina pije vodu. Po svemu su zakljuèili da je njihov putnik, osim što mu pamet nije posve u redu, takoðer teški bolesnik. Iz samilosti su se trudili da se što uljudnije odnose prema njemu i da mu nièim ne smetaju. Ipak se nisu mogli naèuditi zašto je krenuo u divlje more i kamo æe ovakav jadan i sam, bez pratnje. Nitko od njih nije slutio da se u ovom jadnom mladiæu krije lijepa, ali nesretna djevojka koja je pošla tražiti svog voljenog momka.Laða je brzo plovila i sve je više grabila u pravcu sjevera. Nakon kraæeg zadržavanja u Korintu, a zatim u Korkiri, laða je ravno usmjerila u unutrašnjost Jadranskog mora. Filome- la je pomno pratila tijek plovidbe. Iako nije nikoga pitala, iz razgovora meðu posadom uvijek je bila obaviještena dokle su stigli, gdje se nalaze, kuda plove i drugo što je bilo vezano za plovidbu. Kad je èula da su zaplovili od Korkire, a znajuæi da je to posljednja stanica prije uplovljavanja u Jadransko more, osjeti da sva drhti. Znala je daje na domaku svoga puta i da se tu negdje nalazi otok gdje je njezin Efijalt.Što je laða više odmicala Filomela je postajala sve uzbuðenija. Danju-noæu, kroz glavu su joj prolazila sjeæanja na proteklu zajednièku sreæu s Efijaltom, na ono vrijeme kad su se u Afroditinu hramu svakodnevno viðali, na dan rastanka, na sve što ju je tako duboko

vezalo za njega. Svaki put kad bi se sjetila da æe ga uskoro ugledati i zagrliti, sva bi zadrhtala od velikog uzbuðenja. A odmah zatim su je zaokupljale najcrnje slutnje ne znajuæi što je s njim, je li živ i zdrav, ili je, ne dao bog, izgubio život u nekom sukobu s tamošnjim divljacima. Nakon toga je sama sebe uvjeravala da joj je voljeni živ, da æe ga ubrzo toplo zagrliti i da se neæe nikada više rastajati. Naveèer, kada bi legla, uzimala je u ruku ploèicu koja je visjela na lanèiæu oko vrata, koju joj je na rastanku poklonio Efijalt. Dugo ju je ljubila, osjeæajuæi kao da njega ljubi. To joj je bilo sve što je od njega ostalo pa ju je èuvala kao najveæu svetinju.Najzad Filomela jednog jutra zaèuje povike osmatraèa da su na vidiku jadranski otoci. Na te povike sva zadrhti i brzo istrèi na palubu, a onda usmjeri pogled tamo gdje su se u su- maglici nazirali blijedi obrisi otoka i otoèiæa. Tog trena je mimo nje prolazio zapovjednik laðe i ona ga uljudno zamoli da joj objasni koji je koji otok i gdje se nalazi Hvar. Ovaj joj pun obazrivosti poène ljubazno objašnjavati:- Eto, Jazone, još malo pa smo stigli! Vidiš, tamo ravno, to je otok Melita, ili kako ga ovdašnji domoroci zovu Mljet. Tamo ispred je Korkira, odnosno Korèula, a iza njega je otok Hvar. Mi æemo usmjeriti više na istok jer se tamo nalazi otok Vis, gdje æeš se ti iskrcati. Kad zaobiðemo Korèulu, ukazat æe se Hvar. Vidiš, Jazone, svemoæni Posejdon nam je dao mirnu plovidbu i uskoro tvoj put æe se završiti. Je li uredu? - sa sažaljenjem æe zapovjednik, nastojeæi uveseliti jadnog mladiæa, znajuæi da jedva èeka da doðe na odredište, ne sluteæi što se iza svega toga krije.Dva dana poslije, kada je laða zaobišla otok Korèulu, zapovjednik je sam došao do mladiæa i saopæio mu daje na vidiku otok Hvar. Filomela sva drhæuæi poðe za njim na palubu. Ugledavši otok, osjeti kao da su joj se oduzele noge. Osjeæaj da je tako blizu svog Efijalta uèinio ju je nijemom. Grudi su joj se nadimale i osjeæala je kao da æe joj svakog trena iskoèiti napaæeno srce. Onda se okrene na lijevu stranu i ugleda otok Vis, prema kojem je laða veæ usmjerila. Suosjeæajuæi sa svojim neobiènim putnikom, zapovjednik mu ukratko objasni da se ni za što ne brine jer æe se èim stignu u luku, pobrinuti da ga prebaci na otok Hvar.Isti dan, u samo predveèeije, korintska lada je uplovila u višku luku. Doèekalo ju je mnoštvo svijeta jer su grèke laðe u ovome moru rijetkost. Dok su pristajali, Filomela je iz prikrajka gledala okupljeno mnoštvo na obali kao da se nadala da æe veæ ovdje ugledati svoga Efijalta.Zapovjednik je odmah po silasku s laðe prisutnima prenio novosti koje je pokupio u usputnim grèkim lukama. Kazivao im je odakle plovi, kamo dalje ide, raspitivao se o stanju u ovom moru i o ostalom što mu je bilo od koristi da zna. Ovi su mu spomenuli nedavni okršaj koji se zbio izmeðu domorodaca i Farana. To ga je zabrinulo, jer se njegov putnik zaputio upravo na Hvar. Kad je, pak, èuo da su s njihovom pomoæi domoroci potuèeni, laknulo mu je. Nakon toga krene raspitati se kako bi mladiæa prebacio na Hvar.

Filomela nije silazila sa laðe. Bila je toliko uzbuðena da nije znala što æe sa sobom. Dokle god je bilo dnevnog svjetla, zurila je u pravcu Hvara, a kad se smraèilo, side u utrobu laðe da tu prespava još jednu noæ, a onda da sutradan krene na susjedni otok, koji joj je veæ više od godine stalno u mislima. Znala je da zapovjednik veæ traži naèin da je tamo prebaci, i pri pomisli da æe se veæ možda sutra sresti sa svojim voljenim, sva zadrhta od sreæe i uzbuðenja.

Sutradan rano u zoru posada je poèela istovarivati teret. I Filomela je bila na nogama. Kako joj zapovjednik nije ništa govorio, shvatila je da sinoæ nije uspio ništa uèiniti glede njezina prebacivanja na Hvar. Vidjela ga je kako silazi s laðe i s palube je pratila kako se raspituje, hita tamo-amo, pa je zakljuèila da æe možda biti poteškoæe. Kad je sunce veæ dobro zasjalo, ugleda ga kako žuri prema laði. Kad se uspeo i došao do nje, radosno joj saopæi:- Jazone, budi sretan, sve sam uredio. Bilo je teško jer nikoga put ne vodi na taj otok. Našao sam neke ribare koji æe te preuzeti. Iako su pristali da te prebace, neæe te dovesti do tamošnje luke. Ni po koju cijenu na to ne pristaju. Kažu da se ne usuðuju s malom laðom zaploviti tako daleko jer trebaju zaobiæi istoèni dio otoka, a novopodignuti grad se nalazi upravo s te strane. Pristali su da te dovedu do južne obale i tu bi te iskrcali. Tvrde da odatle nije daleko grad. Treba samo prijeæi brdo i spustiti se u polje. Jest da je nezgodno, ali ribari tvrde da se nemaš èega bojati. Kažu da su vaši zemljaci nedavno u okršaju ukrotili tamošnje domoroce i od njih nema opasnosti. Odluèi da li ti to odgovara. Ako ne, ja te neæu ostaviti nezbrinutog jer sam se zakleo tvome prijatelju na Parosu da æu se èestito o tebi brinuti. Ako ti ponuda odgovara, možeš odmah s njima poæi.Filomela je razmišljala što da èini. Bojala se domorodaca. Onda se sjeti da joj je ovaj spomenuo okršaj u kojem je sigurno sudjelovao i njezin Efijalt. Strepeæi za njega, odluèi odmah poæi bez obzira na sve opasnosti. Tiho uzvrati zapovjedniku da æe poæi s ribarima. Zapovjednik bez rijeèi poðe na obalu da obavijesti ove da je sklopljen posao. U meðuvremenu Filomela je sišla u utrobu laðe da uzme svoj zavežljaj. Kad se zapovjednik vratio, Filomela je na palubi èekala spremna. Posada je shvatila da se njihov putnik iskrcava, i kad je zapovjednik poveo Filomelu, svi su suosjeæajno s puno dobrih želja ispratili svog putnika. Filomela im je rukom uzvraæala pozdrav i tako se oprosti od posade.Djevojka je hitro koraèala za zapovjednikom. Kad je ovaj prošao glavnu obalu, skrene ulijevo, gdje se nalazila luèica u kojoj su bile usidrene male i ribarske laðe. Djevojka je izdaleka primijetila skupinu ribara koji su bili okrenuti prema njima. Zakljuèila je da su to ti ljudi s kojima æe poæi. Zapovjednik se zaustavio upravo kod njih. Ovi je uljudno pozdrave. Po njihovim pogledima zakljuèi da im je zapovjednik veæ rekao o njoj, što ju je hrabrilo da æe prema njoj biti sažaljivi i uljudni, kako se odnosila i posada na korintskoj laði.Nakon kraæeg razgovora zapovjednik dade znak djevojci da siðe u laðu. Dok je Filomela dohvaæala svoj zavežljaj, zapovjednik stane pred nju, i oèinski joj se obrati:- Sretno, Jazone! - Djevojka mu mahne i tako se rastanu. Ona uðe u laðu, i nakon što su se ribari pozdravili sa Filome- ninim domaæinom, i oni uskoèe. Zapovjednik im odveže konopac i oni složno zaveslaju. Filomela je dugo gledala na obalu gdje je stajao ljubazni zapovjednik koji joj je dugo mahao. I ona je njemu odmahivala sve dok nisu zašli za luèki zid i izgubila ga iz vida.46Ribari su brzo veslali i kad su isplovili na puèinu razapnu jedro. Filomela je primijetila da je kradomice pogledavaju, ali je nisu ništa pitali. Ona je neprestano upirala pogled u pravcu otoka prema kojem su plovili. Što su mu se više približavali, osjeæala je da joj srce jaèe udara. Kad su se primakli na nekih dva strelometa, jedan od ribara, koji im je vjerojatno bio starješina, otegnutim glasom se obrati svom neobiènom putniku, vjerujuæi daje i nijem:

- Evo, to je otok Hvar! Pristat æemo u onoj uvalici i tu æeš se iskrcati. U redu?Filomela ga sa smiješkom pogleda, što uèini ovom radost, sretan da ga je mladiæ razumio. Kad su se približili, pošto su ovi dobro osmotrili obalu i uvjerili se daje sve pusto, zaveslaju još bliže i pristanu uza jednu nisku stijenu. Jedan od ribara iskoèi i laðu privuèe uz stijenu. Filomela spretno iskoèi sa svojim zavežljajem.- Pazi! Poði ravno uzbrdo. Kad doðeš do vrha, iza ima još jedno, s njega æeš vidjeti grad. Onda ti je lako niz brdo usmjeriti prema njemu, i neka te èuva Hermes! - dovikne joj onaj koji je držao konopac. Filomela klimne glavom, a onda se onaj ukrca i njegovi drugovi brzo zaveslaju nazad otkuda su došli. Prije nego su joj izmakli iz vida još se jednom okrene prema njima i ugledavši da joj mašu, uzvrati im.Sada kada se našla sama u tuðoj zemlji, na usamljenom otoku usred divljih domorodaca o kojima je toliko slušala, najednom osjeti strah kao nikada do tada i poène sva drhtati. Èinilo joj se da æe svakog trena iz grma iskoèiti koji divljak i živu je pojesti. Onda se pribere, sama sebe ohrabri, pa kada se sjeti da æe uskoro ugledati grad gdje je njezin voljeni, strah je napusti i sva se ispuni radošæu.Obaziruæi se uokolo, primijeti da se iskrcala na prelijepom žalu. S obje strane su se dizale stijene, a izmeðu njih se svjetlucao bjelkasti šljunak. Voda je bila žarko plave boje, a odmah iznad pružalo se zelenilo, iz kojeg se javljalo na tisuæe cvrèaka. Dan je bio bez oblaka. Sunce je veæ bilo odmaklo i Filomela dobije želju da se osvježi u bistroj vodi. Dugo vremena se nije èestito zapljusnula, pa obazrijevši se na sve strane, sigurna da nigdje nema žive duše, poène se svlaèiti. Ispod grubih muških haljetaka ukaza se sva ženska ljepota. Kao da je i sama bila iznenaðena svojim izgledom. Nakon toliko vremena prvi put je bila naga. Pogledavši svoje tijelo, a onda hrpu grubih haljina koje je nosila, zaplaèe. Zatim poðe prema vodi, i gazeæi sve dublje, osjeti užitak kakav dugo nije imala.Plivala je, ronila, a onda doðe na pliæak i poène trljati tijelo. Prošlo je toliko vremena da nije ušla u kupku. Kad bi se dobro istrljala, zaronila bi, onda plivala, pa opet ronila i sve tako. Kad joj se uèinilo daje toga dosta, još jednom zapliva, a onda iziðe i uspne se na stijenu da se osuši.Vrelo sunce je peklo i tijelo je bilo brzo suho. Siðe sa stijene i priðe svojoj odjeæi. Kako je koji komad dohvaæala, istresala ga je što je mogla jaèe, a onda se poène oblaèiti i za tren je sve imala na sebi. Zatim sjedne da presloži svoj zavežljaj. Prvo dohvati boèicu s napitkom s pomoæu kojeg æe vratiti svoj prirodni izgled. Odmotavši je iz vunene krpe, zagleda se u nju i prinese je grudima. Nije mogla zadržati suze pri pomisli da æe je uèiniti onakvom kakvu je poznaje njezin Efijalt, i stegne je još jaèe. Onda je brižno zamota i vrati u zavežljaj. Kad je i ostale stvari presložila, skupi zavežljaj, ustane, stavi šeširiæ na glavu, dohvati štap i poène se penjati uz brdo.47fijalt je toga dana po obièaju pošao u brdo, ali puno ranije nego je obièavao. Kad je došao blizu mjesta gdje sesastajao sa Teutom, skrene udesno da bi do njezina dolaska pošao uokolo ne bi li ustrijelio kakvu lovinu. Ne nailaze- æi na trag, vrati se, odloži luk i zadovoljno se ispruži na stijeni radujuæi se skorom susretu sa svojom novom ljubavi.Tek što se spustio na zemlju, uèini mu se kao da èuje neki šum ispod stijene. A onda zaèuje kao da se obrušava kamenje. Pridigne se i osluhne, ali se nije više ništa èulo. Ali tek što bi se spustio, zaèuje opet isto. Sad je bio siguran da mu se ne prièinjava. Ocijeni

da šum zaista dolazi odozdo ispod stijene gdje je velika strmina, pa zakljuèi daje vjerojatno neka zvijer.Brzo dohvati luk i siðe sa stijene. Namjestivši strijelu poðe naprijed pritajivši se stoje mogao više. Sad je lijepo èuo osipanje kamenja, onda kao neko tapkanje pa opet ništa, da bi se opet sve ponovilo. Šumovi su postajali sve jasniji, a onda razabere korake, provlaèenje kroz šipražje, i zaèuje umorno ljudsko dahtanje.Znao je da ne može biti nitko drugi do domorodac pa se brzo skloni u gustiš. Odatle je pažljivo osmatrao s napetim lukom. Ugleda da se netko mièe, i kad ovaj izbi na èistinu gdje se sastajao sa Teutom, nazre ljudsku spodobu. Nije ju mogao cijelu vidjeti od grana, i tek kad ovaj uèini još nekoliko koraka, Efijalt tek tad ugleda da je nepoznati obuèen u grèko odijelo. Bio mu je okrenut leðima, ali je dobro vidio grèku odjeæu, šešir, i zakljuèi da ne može biti domorodac. Pomisli da nije netko od njegovih sugraðana, ali se sjeti da se nijedan od njih ne bi usudio zaæi tako daleko u brda, pogotovo s druge strane brda gdje nije imao nikakva posla.Ugledaši daje nepoznati krenuo dalje, odluèi saznati o kome se radi. U toj namjeri poðe, ali nehotice zapne za granèicu i lom dopre do nepoznatog. Ovaj stane kao ukopan. Poène se okretati lijevo-desno, i istom sad Efijalt ugleda lice nepoznatog. Vidio je da se radi o mladiæu. Spazi da u lijevoj ruci drži zavežljaj, a u desnoj štap. Zakljuèivši da mu od njega nema opasnosti, ne izlazeæi iz šipražja dovikne:- Hej, tko si? Jesi li smrtnik ili kakav bog? - Nepoznati se zaustavi i stane kao okamenjen. Onda se poène polako obazirati uokolo, i kako nije vidio nikoga, pod pazuh stavi svoj zavežljaj i poleti što je mogao brže. Efijalt poleti za njim i za tren naðe se ispred njega na nekoliko koraka. Kad ga ovaj spazi, istog trena iz ruku mu ispane zavežlja i štap, i tiho uzvikne:- 0, mila Afrodita, je li moguæe! - Èuvši što ovaj reèe, Efijalt stupi još bliže ovome. Sad je lijepo mogao vidjeti blijedo i iznureno lice preplašenog mladiæa. Siguran da je pred njim njegov sunarodnjak, obrati mu se:- Ne plaši se, i ja sam Grk! - Nepoznati ga pogleda ravno u oèi i istog trena problijedi, poène drhtati, rukama prekrije lice, a onda se stropošta na zemlju bez svijesti. Videæi da ovaj leži i ne dolazi k sebi, nije znao što da radi. Još je neko vrijeme nijemo gledao, a onda se sagne, i bojažljivo mu poène raskopèavati haljetak ispod vrata da ga osvježi kako bi ovaj povratio svijest.Tek što je otkopèao kopèu, primijeti svjetlucavu ploèicu koja je visjela na lanèiæu. Znatiželjno je dohvati, ali je istog trena ispusti i skoèi ustranu kao da ga je ujela otrovnica. Lice mu je bilo bez kapi krvi, poène se tresti, a onda tiho sam sebi prozbori:- Što se to sa mnom dogaða? Zar mi je Heraklo pomutio razum! Ne vjerujem! Ali ipak, to je njezina ploèica. - Stajao je nekoliko trenutaka, a onda protrlja oèi kao da sam sebi ne vjeruje da li mu se ovo prièinjava ili je stvarnost. Na jedan tren pomisli da mu se prikazuje neki bog i sav zadrhta. Nije znao što bi èinio. Da li da ostane i sazna što se to zbiva, ili da pobjegne s ovog mjesta. Neko vrijeme je promatrao mladiæa, a onda se ohrabri, približi mu se, sagne se i opet bojažljivo prstima potraži sjajnu ploèicu. Dohvativši je, prstom lagano pritisne mali zapor, i ploèica se otvori. Srce mu je toliko udaralo da je jedva uspijevao da sustigne dah. Brzo oèima preleti preko prve plohe i proèita: Filomeli, mojoj vjeènoj ljubavi. Zatim pogleda drugu stranu na kojoj je stajalo: Efijaltje tvoj.

Još jednom protrlja oèi a onda ponovo pogleda, ali je pred njim i dalje bio isti prizor. Osjeti kao da se guši. Grlo mu je postajalo suho. Èinilo mu se da æe ga svaki tren noge izdati. Kroz glavu mu je prolazilo na stotine misli, a onda zakljuèi da je ovo priviðenje i da mu se prikazao neki od bogova. Tog mu trena poènu navirati sjeæanja kako je postupio prema svojoj nekada voljenoj Filomeli, kako je pogazio zakletvu kada joj se zakleo na vjeènu ljubav prizivajuæi za svjedoke Zeusa, Hera- kla i druge Olimpljane. Bio je uvjeren da ga sada sustiže božja kazna i šalje ovo priviðenje. Obuzet strahom, odluèi èim prije pobjeæi s ovog mjesta. Dok je dohvaæao luk, iza sebe zaèuje micanje i teško disanje. Okrene se i primijeti da mladiæ dolazi k svijesti. Gonjen znatiželjom poène ga promatrati. Mladiæ otvori oèi, onda ih protrlja i poène se obazirati kao da se èudi gdje se to nalazi. Onda se prodigne na koljena i ugleda Efijalta, koji je stajao na dva-tri koraka od njega. Nijemo su se gledali nekoliko trenutaka, a onda mu se mladiæ suhim i isprekidanim glasom obrati:- Efijalte, jesi li to ti? - Kad je ovaj èuo glas, srce mu poène udarati tako snažno da mu se èinilo kao da æe svaki tren iskoèiti. Osjeti da mu se magli pred oèima i da æe svakog trena i on izgubiti svijest. Mladiæ ga je i nadalje gledao a onda opet prozbori:- Efijalte, reci mijesi li to ti?- Da, ja sam! - ovaj promuca i spusti se na koljena ne skidajuæi pogled s ovog.- Znaš li tko sam? - bojažljivim glasom ga ovaj upita.- Ne znam! Jesi li neki od bogova ili si smrtnik?- Nisam nikakav bog, ja sam tvoja Filomela!- Nemoguæe! - još æe uzbuðenije Efijalt.- Jesam, tvoja Filomela, ne možeš me prepoznati?- A.1..L!- zamuca Efijalt. Djevojka se tek sad sjeti svoga izgleda i vrativši dah uzvrati:- Da, Efijalte, ja sam tvoja Filomela, zar me neæeš zagrliti! - Kad Efijalt vidje da se nepoznati diže, raširi ruke, pogleda u nebesa i uzvikne: - 0, Zeuse, o svevidni Helije i moj zaštitnice Heraklo, zar ste mi pomutili razum ili me spremate u Hadovo carstvo!- Ne boj se, Efijalte, ništa ti se ne prièinjava! Ja sam uistinu tvoja Filomela. Sjedi, sve æeš èuti!- Ali kako æeš ti biti moja Filomela? Ona je na Parosu, i... ona je djevojka...! - Filomela mu se približi i uzvrati:- Tvoja sam Filomela! Ovakva sam postala da bih mogla ovamo doæi i vidjeti što je s tobom, jesi li živ ili mrtav.- Nemoguæe! Znam kakva je moja Filomela. Ispred mene je mladiæ. Ako zaista nisi neki od bogova ili neka utvara, reci tko si jer vidim da si Grk kao i ja. Da nisi s otoka Visa?- Ne, nisam! Znam da ti je teško povjerovati da ispred sebe imaš svoju Filomelu, ali æeš se uvjeriti.- Kako? - ne dolazeæi k sebi od uzbuðenja upita Efijalt. Djevojka podigne ruke i prstima izvuèe lanèiæ koji joj je visio o vratu. Efijalt spazi ploèicu koju je malo prije držao u ruci i èitao, i dohvativši je, djevojka ga upita:- Poznaješ li ovo?- Otkud ti to? - upita momak.- Ovo si mi ti dao uoèi polaska. Zar se ne sjeæaš? Gore iznad grada u Afroditinu hramu. Sutradan ste otplovili - za- plaka djevojka i suze joj potekoše niz obraze. Efijalt ju

je zbunjeno promatrao i sad je poène još pažljivije odmjerati od glave do pete da se još jednom uvjeri ima li ispred sebe žensko ili muško. Ova ploèica i ono što je od nje èuo posve gaje zbunilo. Filomela je razumjela da ga njen izgled zbunjuje pa mu poène objašnjavati:- Efijalte! Znaš na što si mi se zakleo. Kad je prošlo zakazano vrijeme a nisi se pojavio, pa još neki mjesec, bila sam uvjerena da ti se nešto dogodilo. Nisam mogla izdržati. Nakon dugog razmišljanja, muèenja i patnji, odluèila sam poæi da vidim što je s tobom. Da bih to lakše izvela, morala sam postati ovakva kakvu me vidiš. Odsjekla sam kosu, preobukla se u muškarca i pobjegla sam s Parosa. U svemu mi je pomogao tvoj prijatelj Foronej. Je li ti sada jasno? - suznih oèiju æe djevojka.- Ali ja znam kakva je moja Filomela, vidi kakvo ti je lice, ruke, noge, poznajem moju Filomelu.- To sam ja, Efijalte! - malo smjelije uzvrati djevojka i nastavi kroz plaè:- Morala sam promijeniti izgled jer drugaèije ne bih mogla napustiti otok.- Kako si to uèinila? - sumnjièavo æe momak.- Pomogla mi je moja dadilja Hela, sjeæaš li je se? Odvela me našoj staroj robinji Alkmeni, moraš se i nje sjetiti jer sam ti je èesto spominjala. Ona što se bavi èarolijama, lijeèi ljude i pravi razne napitke. Kad sam joj rekla zbog èega sam nesretna i što sam naumila, dala mi je napitak od kojeg sam se sasvim izmijenila. Vidiš kako mi je ogrubila koža, kakvo mi je lice. Izgledam kao kakav bolesnik. To mi je bilo potrebno kako bih se prerušila i krenula te tražiti. Kako nisi došao kad si trebao, bila sam uvjerena da te je nešto nepredviðeno sprijeèilo. Pomišljala sam na najgore, da si prikovan za krevet i slièno. Foronej me je ukrcao na jednu korintsku laðu koja je iz Parosa plovila upravo u ovo more. U ovako izmijenjenu i preobuèenu, nije nitko posumnjao da sam djevojka. Iskrcala sam se na Visu. Tu mi je zapovjednik laðe s kojim sam doplovila našao ribarsku laðu i ribari su me iskrcala dolje na obali. Èula sam da su zapovjedniku rekli da me ni po koju cijenu neæe odvesti do vašeg grada, nego samo do druge strane otoka. Rekli su mi da se odatle uspnem uz brdo, odakle æu vidjeti vaš novosagraðeni grad. Je li ti sad jasno odakle ovdje i zašto sam ovakva! - tužno æe djevojka. -Fi..lo...me....la! To si zaista ti! - jedva izgovori Efijalt i poleti prema njoj, a ova skoèi i jedno drugome padne u zagrljaj. Nijedno nije moglo progovoriti ni rijeèi. Grcali su u suzama, grlili se, a onda je Efijalt uhvati za ramena i zagleda joj se u oèi.- Uistinu! To si ti, moja ljubav! 0, Zeuse, o Afrodito, je li to moguæe! Tek te sada prepoznajem. Je li ovo san ili java, što se to sa mnom zbiva! - uzvikvao je razdragano Efijalt.- Ne sanjaš, voljeni, tu sam kraj tebe! Sada kada sam te vidjela, mogu sretno umrijeti. Ne žalim truda ni sve one muke kroz koje sam prošla od tvog odlaska. U svemu mi je pomogla naša Afrodita. Sjeæaš li se da smo joj se zavjetovali na vjeènu ljubav? Sjeæaš li se njezinog hrama, gdje smo se sastajali, sjeæaš li se gaja gdje smo bili sretni, je si li zaboravio, Efijalte? Reci mi: jesi li isti onakav kakav si bio? Voliš li me još, brzo mi reci! - drhtavim æe glasom Filomela.- Ljubavi moja, mila moja Filomela, ništa nisam zaboravio. Još te volim, ljubim te! - ushiæeno je govorio momak. Osjeæao je da mu se steže grlo sve više i više i ne mogavši izdržati, snažno prigrli svoju staru ljubav i zaplaka, isto onako kao ono predveèerje kada su se rastajali u Afroditinom hramu pred isplovljenje. I Filomela je plakala. Najzad je bila

u zagrljaju svog ljubljenog zbog kojeg je kroz ovu godinu i više propatila kao malo koja smrtnica.- Mili moj! Zahvalimo našoj Afroditi koja nas je opet sastavila! Hoæemo li opet biti sretni kao nekada? - šaputala je Filomela stežuæi ga sve jaèe.- Hoæemo, mila moja, neæemo se nikada više rastati! Neæemo nikamo iæi odavde. Odvest æu te dolje u grad. Stekao sam sve. Imam kuæu, zemlju, dobio sam službu, poèasti u gradu, sve te èeka. Odmah æemo se vjenèati. Neæemo ni za što mariti. Daleko je Paros, daleko je naš rod i ne mogu nas sprijeèiti da postanemo svoji. Ovdje u novom gradu neæe nas nitko smetati. Bit æemo sretni, oduševljeno je govorio Efijalt.Efijalt je najednom postao onaj stari Efijalt, koji je svojevremeno sam sebi govorio da živi samo zato što ljubi svoju Filomelu. Od velikog uzbuðenja Filomela ga nije stigla ni pitati zašto nije došao po nju, što gaje zadesilo. Neoèekivani susret s njom, na ovakav naèin i na ovom mjestu, potisnuto mu je s uma sve ono zbog èega ju je zaboravio. Smetnuo je s uma svoju novu ljubav, domorotkinju Teutu. Sada, kada je tako nenadano sreo svoju prvu ljubav, najednom mu se vratila velika èežnja i stari osjeæaji prema voljenoj Filomeli. Nije znao što bi radio od sreæe. Sad ju je grlio, sad milovao, a onda se izmakne nekoliko koraka i poène je promatrati, pa joj onda priðe i stegne je što je mogao èvršæe. Provlaèio joj je prste kroz kratku kosu, opipavao kožu na licu, vratu i rukama, a onda joj potraži usne i poène je stravstveno ljubiti kako je to nekada èinio.- Mili moj Efijalte, najzad sam opet sretna. Vidi što se s nama zbiva! Vodi nas božja ruka. Rastali smo se tamo, na našem Parosu, a evo smo se nakon toliko vremena sreli ovdje u ovom šipražju, na ovom divljem otoku. Naša nas je Afrodita na koncu opet uèinila sretnim. Nije li tako? - šaptala je Filomela na Efijaltovim grudima.- Zahvalimo svim Olimpljanima što su nas opet sastavili, a najviše našoj Afroditi! Voljena moja, toliko sam ispunjen sreæom! Nosim te u svom srcu onim istim žarom s kakvim sam te posljednji put vidio u Afroditinu hramu. Mila moja, što si mi sve proživjela odonda! - reèe Efijalt i zaplaka. Filomela osjeti tople suze na svom vratu koje je lio njen voljeni pa i sama još više zaplaèe.- Jel', Efijalte, neæe nas više nikada ništa rastaviti? - jedva stiže upitati grcajuæi u suzama.- Ne, mila, nikada više! Bit æemo svoji do smrti. Radije æemo zajedno otiæi k mraènom Hadu u podzemlje nego da doživimo ono što je iza nas! Vjeruješ li mi, mila?- Vjerujem, Efijalte! Nije me moglo ništa odvratiti od toga da poðem za tobom i da budemo skupa. Znaš da te volim više nego išta na svijetu, više od života. Voðena dobrim bogovima, napokon sam s tobom, i ima li za mene veæe sreæe! Sada kad sam te vidjela, zagrlila, poljubila, i kad sam vidjela da si živ i zdrav i da me još nosiš u srcu, ne bih žalila ovog se trena preseliti u carstvo sjena. Srce mije radosno. Sretna sam!- Svašta sam proživio, mila moja. Još dok smo plovili, upali smo u strašnu oluju i umalo da nismo svi nestali u morskom bezdanu. Nas nekolicina bili smo u rukama divljaka u brdima i malo je nedostajalo da nas nisu prinijeli na oltar svome bogu. A onda lutanja morima i još mnogo toga. I kada smo na ovom otoku našli ono što smo tražili i podigli grad, navale domoroci s namjerom da nas sve do jednog pobiju. Zahvaljajuæi pomoæi s Visa, obranili smo se. Bilo je još mnogo raznih doživljaja i nevolja, prièat æu ti o tome, ima vremena.- Živ si mi, neka je hvala Bogovima koji su te èuvali, jer što bih sa svojim životom da te nisam našla! Presretna sam, Efijalte, shvaæaš li?

- Oboje smo sretni i bit æemo još sretniji. Jedva èekam da te uvedem u naš dom. Èim stignemo u grad, izrazit æemo zahvalnost našoj Afroditi za sve što je uèinila za nas. Okitit æemo joj žrtvenik cvijeæem, baš onako kako smo to nekad èinili u rodnom Parosu, zar ne? - ushiæeno æe Efijalt.- Da, Efijalte, sve æemo uèiniti kako si rekao, sve æe biti kao nekada! - još æe ushiæenije preporoðena Filomela. Zagrle se i poènu jedno drugo nježno ljubiti, prepustivši se užitku kojeg dugo nisu zajednièki osjetiliNašavši se nenadano sa svojom Filomelom, Efijalt nije ni jednog trenutka pomislio na Teutu, koja mu je svakog trena trebala doæi. Tek su ga Filomeline rijeèi, kako je bila uvjerena da iz opravdanih razloga nije mogao doæi po nju podsjetile na vezu s njom. Najednom, sam sebi nije mogao vjerovati da je zbog domorotkinje smetnuo s uma svoju voljenu Filomelu. Njena pojava ga je najednom uèinila onim starim Efijaltom. Najednom mu se vratila ona velika ljubav i zanos, i sjetivši se kakav je grijeh uèinio prema svojoj voljenoj i koliko je zbog njegovog nevjerstva propatila, poène u sebi sam sebe proklinjati.Nije želio da djevojka sazna istinu i da se smrtno razoèara. Sada kad su mu se vratila stara osjeæanja, sam se sebi èudio zašto se uopæe upoznavao s divljakinjom. Nije mogao vjerovati da je veliku ljubav koja ga je tako èvrsto povezivala s voljenom Filomelom zamijenio divljom domorotkinjom. Sve što je do današnjeg dana prema Teuti osjeæao, oživljavanjem starih osjeæaja najednom je nestalo. Sretan, radosno stegne još jaèe svoju najdražu. Ova nije ni slutila što se s njim zbilo i koji je bio pravi razlog što nije došao po nju. Dok ju je grlio, stalno mu je ruka letjela na njenu kratku kosu. Nakon što ju je još jednom strasno poljubio, tiho æe:- Zaista si se lijepo prerušila! Jesi li imala kakvih neugodnosti dok si plovila?- Zahvaljujuæi ovakvom izgledu, ne! Što više, Foronej se dobro sjetio pa mi je savjetovao da se ponašam kao da sa mnom nije baš sve u redu, a žutilo na licu i stalna šutnja brzo je uvjerila svu posadu u to. Prièat æu ti što se sve dogodilo, kako sam priredila bijeg i što mi se prije toga dogodilo u oèinskom domu. - Što ti se dogodilo? - znatiželjno æe Efijalt.- Ma ništa, prièat æu ti poslije - nevoljko uzvrati djevojka.- Što je, o èemu se radi?- poèe navaljivati Efijalt- Ma sve je bilo zbog onog Alkmenaja, sjeæaš li ga se?- Onog što te je èesto po tvojoj robinji pozdravljao?- Da, upravo zbog njega - potvrdi djevojka i nastavi:- Bio me isprosio od oca, donio darove i sve je bilo spremno za svadbu, ali sam i ocu i majci rekla da æu radije umrijeti nego se udati. Eto, onda se otac razbjesnio i bilo je svega. Zahvaljujuæi staroj dadilji i pomoæi one Alkmene sve se dobro završilo. Dala mi je napitak od kojeg sam izgledala kao najveæa bolesnica i tako sam izbjegla svadbu.- A grad, moji roditelji, što je s njima, što se sve zbilo od našeg odlaska? - pitao je Efijalt.- Mnogo toga. Preko dadilje sam o svemu bila u tijeku. Tvoji su dobro. Foronej ti šalje neizmjerne pozdrave i zakleo me da mu bilo kako javimo što je s nama. Zbog neizvjesnosti o tebi zajedno je sa mnom plakao misleæi na najgore. Zato je sve uèinio da ispuni moju želju i odluku da poðem za tobom. Ima još novosti, prièat æu ti - završi Filomela, a onda se sjeti: - Znaš li, Efijalte, što je u ovom zavežljaju? - veselo æe Filomela.

- Ne znam, što je? - sa zanimanjem æe momak pogledavši mali zavežljaj koji je ležao na zemlji pored njih.- Pokazat æu ti! - uzvrati Filomela, dohvati ga, odriješi i izvadi mali smotuljak. Efijalt je znatiželjno gledao što æe iz njega izvaditi. Kad je djevojka odmotala krpu, pokaza se mala boèica. Ova je uzme i poène objašnjavati:- Ovdje sam ja, ona Filomela kakvom me znaš. Rekla sam ti da mi je Alkmena dala napitak koji me je ovakvom uèinio, ali mije dala još jedan, u ovoj boèici, i rekla mi: "Kad poželiš vratiti svoj prirodni izgled, svoju ljepotu, nježnu kožu i sve ono što su ti bogovi podarili kao lijepoj djevojci, ispij ovaj napitak. U roku od tri-èetiri dana to æe se sve vratiti!" Evo, došlo je vrijeme da to mogu uèiniti i uskoro æeš ispred sebe imati onu staru Filomelu. Da odmah sada to ispijem? - upita Filomela.- Da! - radosno povièe Efijalt. Djevojka skine èep, nagne boèicu i u nekoliko gutljaja popije napitak.- A kosa? - sa smiješkom æe Efijalt.- Porast æe. Bit æe duga kao nekada.- Ljubljena moja, tako sam radostan. Ovo su najdraži trenuci u mome životu. Shvaæaš li moju sreæu? - sa zanosom je govorio momak obuhvativši je oko struka.- Možemo reæi da smo najsretniji na svijetu. Od nas su sretniji samo bogovi koji su nam i podarili ovu sreæu. A sad mi reci, Efijalte, želiš li još dvoje-troje djece, kako si nekada govorio? - sa smiješkom ga sva sretna upita Filomela.- Svega se sjeæaš! Dakako da želim. A kako smo ono rekli da æe nam se zvati prvi sinèiæ, sjeæaš se?- Kako ne. Telemah, kako se zvao Odisejev sin, nije li tako?- Jest! Zato se pokupimo i siðimo dolje u grad èim prije jer æemo ovu noæ nastaviti ono što smo zapoèeli one veèeri u Afroditinu gaju uoèi mog odlaska. Sjeæaš li se toga, ha? - s muškim ponosom æe Efijalt. Filomeli se nehotice zarumenješe obrazi, i kad Efijalt to opazi, èvrsto je zagrli, a onda joj na uho tiho šapne:- Volim te, volim te! - Djevojka mu sva zanosna podmetne usne i dugo ih nisu odvajali. Onda se Efijalt trgne i prozbori:- Hajde, idemo u grad! Ali, èekaj! Nezgodno je da se dolje pojaviš u muškom odijelu. Da pokušamo nešto uraditi. Ovaj haljetak æemo prepraviti i nekako udesiti da izgleda kao haljina, a ovaj ogrtaè æeš skinuti. Pokušajmo! - predloži Efijalt. Filomela ga radosno posluša i poène se svlaèiti.- Bez brige! - ohrabri je momak - ne treba se sustezati, znaš da sam veæ uživao u ljepoti tvog tijela. Uostalom, od današnjeg dana smo muž i žena! - Ove rijeèi ohrabre djevojku i uskoro Filomela je bila bez ièega na sebi. Efijalt dohvati halje- tak i poène smišljati kako bi ga prekrojio u haljinu. Izvadi bodež i poène ga parati, prekrajati, onda sastavljati, i kad je sve uèinio što je smislio, pruži joj da proba. Filomela ga radosno posluša. On joj je pomagao. Sve joj je dobro stajalo.Efijalt ju je sa zanosom promatreao nekoliko trenutaka, a onda je primi za ramena i poène je na mjestu okretati kako bi je sagledao sa svih strana. Dok se Filomela smješkala, Efijalt je uzvikivao:- Božanstvena si! Kakva æeš tek sutra biti kad se obuèeš u pristojne haljine. Ali i u ovome si neodoljiva - potom joj lagano dlanovima prijeðe niz struk kako bi osjetio obline.

Oboje su uživali. Cvjetali su od sreæe. Ispusti je da pokupe stvari i da krenu. Dok je vezala zavežljaj, Efijalt dohvati svoj luk i tobolac sa strijelama spremajuæi se za polazak. I Filomela je bila spremna, ali osjeti da joj na ramenima zateže haljina pa je poène namještati. Dok je to radila, Efijalt ju je promatrao i ne mogavši odoljeti opet je zagrli i poene ljubiti, a onda uzmu stvari i krenu.50Efijalt i Teuta su se po obièaju sastajali na ovom mjestu u poslijepodnevno vrijeme. Koji put je na mjesto sastanka ona dolazila ranije, koji put on. Kad bi netko od njih došao ranije, popeo bi se na stijenu otkud se naširoko vidjela puèina, ili bi s lukom uokolo švrljao dok drugi ne bi stigao. Koj put se dešavalo da zbog sprijeèenosti jedno od njih ne doðe, ali je sutrašnjeg ili prekosutrašnjeg dana hitao, znajuæi da jedno drugo željno oèekuje.Toga dana Teuta je bila sprijeèena pa je nešto kasnije krenula na sastanak. Kao i obièno, bila je oprezna da je netko od suplemenika ne primijeti. Kad je odmakla od naselja, veselo ubrza da se èim prije sastane s voljenim Efijaltom. Došavši na staro mjesto i ugledaviši da ga nema, pomisli da vjerojatno drijema gore na stijeni, kako je obièavao kad bi koji put zakasnila, i poðe tamo u namjeri da mu se neèujno prišulja i iznenadi ga. Išla je na prstima prema stijeni, onda se tiho uspne, ali ga tu nije bilo. Dok je stajala i razmišljala što je s njim, uèini joj se kao da èuje glasove koji su dolazili podalje od stijene. Osluhne i uvjeri se da se ne vara. Onda opet osluhne i sad joj se uèini kao da èuje sad muški, sad ženski glas. Tiše nego se uspela side sa stijene i ocijenivši s koje strane je èula glasove, poðe u tom smjeru.Sto se više primicala sve je jasnije èula govor. Uèini joj se kao da prepoznaje Efijaltov glas. Sva je goijela od znatiželje da vidi tko je s njim i što je posrijedi. Išla je stopu po stopu, i što se više primicala, glasovi su postajali razgovjetniji. Nije više bilo sumnje. Lijepo je razabirala glas svog voljenog i nepoznati ženski glas. Izgarala je od želje da vidi tko je ona i što s njim radi. Sad poðe smjelije naprijed, i nakon što je uèinila nekoliko koraka, zastane kao ukopana. Na maloj razdaljini od nje, na omanjoj èistini izmeðu šipražja, ugleda dvoje zagrljenih. Istog trena osjeti kao da ju je netko prelio vrelom vodom. Sva je goijela. Grudi su joj se nadimale. Brzo ruku stavi na usta da se ne prodere iz sveg glasa. Iako momku nije vidjela lice, prepoznala je svog Efijalta. Glavu je držao na djevojèinu vratu. U jednom trenutku ovaj podigne glavu i Teuta u grèu, s bolom u sebi, izusti: Efijalt! Uhvati se za grudi jer joj se èinilo da æe joj svakog trena iskoèiti srce od silnog udaranja. Onda zaèuje njegove rijeèi: "Voljena moja, toliko si toga propatila zbog naše ljubavi, ali sada je svemu kraj. Da te još jednom poljubim pa da krenemo"! zatim zaèuje kako mu djevojka uzvraæa: "Ljubi, samo ljubi! Sretna sam i jedva èekam da pred Afroditin žrtvenik položimo braèni zavjet"! - na što joj Efijalt uzvrati: "Uèinit æemo to veæ sutra, voljena moja, hajdemo"!Teuta je bez daha slušala. Nije mogla vjerovati svojim oèima. Na tren bi zažmirila, onda ponovo vidjela isto. Èuvši njihove posljednje rijeèi i da se spremaju poæi, srce joj zalupa još jaèe, oèi joj sjevnuše, zaškripi zubima, a krv joj uzavrije. Osjeti kao da postaje divlja. Poprimala je lik ranjene lavice. A onda, videæi da je Efijalt podigao svoj luk, a djevojka svoj zavežljaj da krenu, iskoèi kao lavica iz grmlja i stane iza njih na nekoliko koraka.Njezina pojava skamenila je i Efijalta i Filomelu. Od velikog straha djevojka istog trena ispusti svoj zavežljaj i osjeti da joj klecaju koljena. Efijalt se tek sada sjeti daje zbog nenadanog susreta sa Filomelom smetnuo s uma da i ona treba doæi. Ispred njega je bila

Teuta kakvu je nikada do tada nije vidio, izbezumljenog lica i sijevajuæih oèiju. Prije nego je stigao spustiti ruku s Filomelinog ramena, ugleda da je stavila strijelu i da zateže luk.- Stoj! - povièe Efijalt koliko gaje grlo nosilo, ali istog trena zaèuje fijuk odapete strijele a onda Filomelin krik.- Ustrijeli me! - ova krikne i objema rukama uhvati zabodenu strijelu koja je stršila iz grudi.- Prokletnice, što to uèini! - izbezumljeno povièe Efijalt, ugledavši kako izbija krv iz grudi njegove Filomele.- Efijalte, ne daj me, umirem! - zavapi Filomela i pokuša se uhvatiti za Efijaltovo rame klizeæi prema zemlji.- Ne, ne smiješ umrijeti, voljena!- Umirem, Efijalte! - izusti ova i sklizne niz njega na koljena. Efijalt se htjede sagnuti da je podrži, ali se istog trena zaèu još jedan fijuk strijele i on osjeti ubod ispod lijeve kljuène kosti.- I mene pogodi! - povièe Efijalt. Filomela jedva stiže da podigne pogled prema mjestu gdje je stajala do pola zabodena strijela.- Ne daj se mili! Ne smijemo umrijeti - tiho izusti Filomela. Efijalt se trgne, napne posljednju snagu i uspravi se. Brzo trgne bodež iza pasa i poleti prema Teuti. Ova je bila toliko izbezumljena da se nije uspjela ni pomaknuti. Samo je spustila ruke, a onda osjeti snažan udarac usred srca i istoga trena se stropošta, a da nije stigla izustiti nijednu rijeè. Vidjevši je nepomiènu, Efijalt se okrene i krene prema Filomeli, ali osjeti da se jedva drži na nogama i poène teturati. S naporom uèini još nekoliko koraka, spusti se na koljena pokraj Filomele i pokuša je dohvatiti rukama. Ona i sama uèini napor da se pridigne, ali je uspjela samo podiæi glavu, i tiho isprekidanim glasom ga upita:- Zašto nas je ustrijelila?- Domorotkinja! Naišla je na nas!- Efijalte, nije nam suðeno da budemo skupa! - jedva je šaptala Filomela. Efijalt je osjetio da se sve više opušta i shvati da umire. I njemu se maglilo pred oèima i jedva prošapta:- Ne, neæemo umrijeti! Afrodita æe nas i ovaj put spasiti! Neæemo se nikada više rastati, živjet æemo, bit æeš moja. Dolje u gradu èeka nas dom, bit æemo sretni!- Umirem Efijalte, ne daj me! Ne....daaj...me..! - pokuša Filomela izgovoriti ali nije uspjela. Glava joj klonu i prevali se na leða.- N..e..e..e..e.J - Efljalt se prodere posljednjom snagom vi- deæi da je njegova voljena zatvorila oèi, a onda okrene glavu prema nebu i s grèom povièe:- 0 sveznani Zeuse, o Herako, o ostali bogovi, što sam to uèinio! Ovo je sve mojom krivicom. 0, Olimpljani, zašto sam tako nesretan! 0, mraèni Hade, vrati mi voljenu! N..e..e..e.J - poène bjesomuèno vikati ali osjeti da gubi glas. Ubod strijele je djelovao. Otvarao je usta, ali mu glas nije dolazio, a onda mu se uèini kao da lebdi. Istog trena se prevali i padne na leða kraj Filomele.Vladala je mukla tišina. Tek bi se od vremena do vremena zaèuo poneki cvrèak. Sve je bilo pusto. Na žarkom popodnevnom suncu krv koja se izlila iz rana troje mladih koji su pobijeni ležali jedan pored drugog, veæ se poèela sušiti. Ovo što se zbilo nije ostavilo svjedoka koji bi se pobrinuo da ih opremi i otpremi u Had. Kao da se i sjajno sunce

rastužilo nad ovim što se dogodilo pa se sakrilo iza jednog oblaèka da ne gleda ono do èega je došlo zbog velike i nesretne ljubavi.A onda najednom, kao da se zaèu neki šum. Prvo malo, a onda sve više, i na koncu zaèu se nježni glas:- Joj, što se ovo sa mnom dogaða! Jesam li to živa ili sam mrtva! Ne, živa sam! Ali èekaj, strijela, moram je izvaditi, imam snage!Tijelo koje je do malo prije ležalo nepokretno uz Efijalta najednom se pridigne, objema rukama dohvati strijelu, povuèe i išèupa je.- Ali moj Efijalt, i on leži! Jesi li mrtav, mili? Èuješ li svoju Filomelu? Ustaj, ne, nisi mrtav! Evo i mene je vratio Had! Efijalte dragi, ustaj! - vikala je sve jaèe probuðena Filomela, a onda poène drmati nepokretno tijelo svog voljenog, dizati mu glavu, ali tijelo je bilo beživotno. - Moram i njemu išèupati strijelu. To èe ga vratiti! - sama je sebi govorila djevojka, i povuèe svom snagom strijelu. Za njom iz rane poteèe mlaz zaostale krvi, ali brzo stane.- Pa on je mrtav! - I njega je ubila. 0, prokleta da si, divlja djevojko, što mi ga ubi! Zar sam ovdje došla da ga svojim rukama pokapam i da gledam sjajnog Helija dok on leži mrtav! Ne! Ne, Efijalte, zajedno æemo u carstvo Hada. Ne smijem ni trena gledati svjetlost ovog dana dok si ti mrtav! Moramo biti zajedno. Saèekaj, mili, odmah æu ti se pridružiti. Zakleli smo se da æemo vjeèno biti zajedno - povièe Filomela i stane se obazirati uokolo kao da nešto traži. Onda baci pogled na mrtvu domorotkinju i spazi zabijeni bodež u njezinom srcu. Poduprijevši se rukama s mukom se pridigne i dopuže do nje. Dohvati dršku bodeža i naglo povuèe. Obriše sjecivo o haljinu, okrene se i dopuže do Efijalta, okrene vrh prema svojim grudima i svom snagom se baci na bodež.- Sada umirem! Sada sam s tobom, mili! - prošapta, a onda se prevali uz Efijalta. Iz probijenih grudi poteèe krv i nakvasi joj grudi. Nakon što je naèinilo još dva trzaja, tijelo se umiri za sva vremena.Kad se djevojèino tijelo trznulo posljednji put i kad joj se zaustavio dah, na Efijaltovu tijelu se primijeti mali trzaj. Zatim se javi još jedan, pa drugi, i na koncu se poènu micati ruke, onda noge. Zaèuje se uzdah kao da se momak budi iz dubokog sna. Otvori oèi i poène ih trljati, malo se pridigne i poène gledati oko sebe. Ugledavši svoju voljenu svu u krvi, okrene glavu prema mjestu gdje je ležala Teuta. A onda nekoliko puta zatrese glavom kao da se želi vratiti iz sna i skoèi naglo. Istog trena osjeti bol ispod kljuène kosti, a onda mu padne pogled na dvije strijele koje su mu ležale pored nogu.- Što se to zbilo! - poène šaputati sam sebi kao da se boji da ga netko ne èuje.- Tko mije izvadio strijelu? Gle, i druga je tu, a bila je zabodena u njenim grudima! Ali, za miloga Herakla, otkud ovo tu? - iznenaðeno æe Efijalt ugledavši zabijen bodež u srcu drage Filomele.- Ne, nije moguæe! - šaptao je momak, a onda polako okrene mrtvo tijelo, i ugledavši prsa u krvi, sav slomljen povièe:- To je ona uèinila! - Dok sam ležao u besvijesti ona se probudila i povjerovala da sam mrtav. Ona mije izvadila strijelu. Oh, moæni Zeuse zašto si to dozvolio da uèini! - bolno zavapi Efijalt shvativši što se zbilo.- Gle, ona je još topla, to nije davno uèinula! 0, svemoæni Bogovi, zašto mi otimljete moju voljenu! Zašto se poigravate s nama! Ne, ne dam vam je! - povièe Efijalt, zgrabi mrtvo tijelo i privuèe ga na svoje grudi. Djevojèina glava klonu i on je nježno

podigne, primakne svoje lice i stavi uz njezino. Gorko zaplaèe dok mu je pucalo srce od bola.- Mila moja! To sam sve ja uèinio! Oh, koji me od bogova navrati da te zanemarim! Zašto sam to uèinio! 0 bozi, koji mi je od vas pomutio um? Zašto nisam otišao po nju kad sam obeæao! Voljena Filomela, hoæeš li mi ikada oprostiti strašni grijeh koji sam poèinio! Sto da èinim? Moj štiæenice Heraklo, zašto si me napustio? Afrodito preblaga, zar nas zaista zauvijek rastavljaš, zašto èiniš grijeh prema nama? Ne, ne dam vam moju Filomelu! Ona je moja, ona meni pripada! Ali, što to govorim, pa ja sam je ubio! To je sve zbog moje okrutne nevjeraosti! 0, zar imam obraza i èasti da još gledam svjetlost dana dok moja voljena leži mrtva mojom krivnjom! Ne! Moram sam sebe kazniti! Moram uèiniti ono što je i ona uèinila sebi! Zaslužio sam da okonèam na najgori naèin. Zahvalan sam Olimpu jer nije saznala gorku istinu što sam joj uèinio. Èekaj, voljena, sad æu ti se pridružiti i opet æemo biti zajedno. Sve æe biti kako nam je bilo na našem Parosu, èekaj - šaptao je Efijalt, onda zgrabi dršku bodeža, naglo ga povuèe iz zabodenog srca voljene, sjeèivo prinese usnama i poljubi rumenu krv. Onda klekne, okrene vrh prema srcu i baci se na njega svom silinom. Sjecivo se zabode sve do drške. Iz probodenog srca poteèe novi mlaz krvi. Tijelo se prevali i padne pored Filomele. Jedva stiže da pruži ruku. Napipavši njezinu šaku èvrsto je stegne, a onda opusti i vjeèno zatvori oèi.Opet je zavladala mukla tišina. Onda se zaèu graktanje neke ptièurine koja stade nadlijetati mrtva tjelesa. Napravivši nekoliko krugova sleti na obližnju granu i poène još jaèe grakta- ti. Kao daje željela oplakati ovo tužno mjesto gdje su ležala tri mlada tijela koja je sve do malo prije nadahnjivala ista ljubav. Kao da su im sami bogovi odredili da sve troje izdahnu istog dana, na istom mjestu, s istom boli, zbog velike ljubavi koja je mogla nahraniti samo dva srca. Rijeè na krajuRadnja romana temelji se na povijesnom dogaðaju koji se zbio 385./4. godine stare ere, odnosno prije 2.400 godina, kada su iseljenici s grèkog otoka Parosa u Egejskom moru došli u Jadransko more, i na mjestu današnjeg Starog Grada na otoku Hvaru, meðu Ilirima, osnovali svoje naselje Faros. 0 tome su pisali veæ antièki pisci: Pseudoskilaks, Eratosten, Pseudoski- mnos, Diodor, Strabon i dr. Neki od njih izrijekom navode da je Paranima u tome pomogao tiranin Dionizije Stariji iz grèkog grada Sirakuze na Siciliji. To su povijesni podaci. Meðutim, postoje i arheološki dokazi o tome.U Starome Gradu pronaðen je kameni natpis iz IV. stoljeæa pr. Kr., u kojem se govori o sukobu doseljenih Grka s mjesnim Ilirima. U jezgri današnjeg Starog Grada otkopani su ostaci zidova za koje je utvrðeno da potjeèu iz prve polovice IV. stoljeæa pr. Kr., dakle iz vremena osnutka grada. Pronaðeni su i primjerci novca iz tog stoljeæa, što su ga kovali grèki doseljenici, a onda razni predmeti svakodnevne upotrebe itd. U polju izvan graða iskopan je medašni natpis koji se odnosi na dio polja koje su izmeðu sebe podijelili doseljenici.Ne sjeæam se toèno kada sam došao na zamisao da taj dogaðaj pokušam literarno obraditi. Možda još u studentskim da- nima kada sam spremao ispit iz gradiva koje je obuhvaæalo i osnivanje graèkih naseobina na jadranskim otocima i obali. Ovaj podatak s razlogom navodim. Iako je rijeè o literarnoj obradi, nastojao sam opis radnje uskladiti u što veæoj mjeri s povijesnom

stvarnošæu, kako bih èitateljima vjerno prikazao vrijeme i prostor u kojem se zbilo doseljenje Grka na Hvar i osnivanje grada Farosa.Tijekom priprema i rada na romanu èesto sam dolazio na Hvar. Bilo mi je neophodno što bolje upoznati Stari Grad i njegovu širu okolicu, da bi opis radnje bio što stvarniji. Koji put su mi se pri tome dogadale neobiène stvari. Tumarajuæi po otoènim bespuæima nailazio sam na meni veoma poznata mjesta. Naime, po svemu su odgovarala mjestima kakva sam zamislio, ili kakva sam u nekim sluèajevima prethodno opisao u pojedinim poglavljima romana. Takav je sluèaj s mjestom gdje su se susreli i sastajali Efijalt i Teuta, s gradinom Moèa - sjedištem starješine otoènih Ilira, uvalom gdje su ribari iskrcali Filomelu itd. Iz istog razloga boravio sam i na otoku Parosu, da i tamo upoznam grad, okoliš i mjesta u koja sam smjestio pojedina zbivanja iz romana. U prilogu donosimo nekoliko snimaka takvih mjesta, kao i nekih drugih, ili spomenika koji su opisani ili se spominuju u romanu.Doseljenje Grka i osnivanje Farosa na mjestu današnjeg Staroga Grada na Hvaru skrenulo je pažnju struène i šire javnosti još prije nekoliko stotina godina. To zanimanje iz godine u godinu sve više raste, posebno na Hvaru, i to ponajprije medu stanovnicima Staroga Grada.U toj se sredini prije nekoliko godina rodila veoma zanimljiva zamisao: da se uspostave, odnosno obnove, prijateljske veze Staroga Grada s gradom Parosom u Grèkoj, odakle su prije 2.400 godina došli iseljenici i podigli grad Faros. Opremljena je lada i izaslanstvo Staroga Grada je krenulo istim putem kojim su svojevremno doplovili na Hvar njihovi "davnašnji preci". To je bio nesvakidašnji dogadaj za obje strane. Izaslanstvo Staroga Gada bilo je vrlo srdaèno doèekano. Posjet je kod tamošnjih otoèana izazvao duboke osjeæaje u spomenu na davnašnji dogadaj iz historije njihova grada. Na koncu je nakon ugodnog druženja i podsjeæanja na zajednièku prošlost zakljuèeno da se ubuduæe dva rodbinska grada naizmjenièno posjeæuju i na taj naèin održavaju prijateljske veze èiji su korijeni stari više od dvije tisuæe godina.Parani su uzvratili posjet Starom Gradu koji ih je sveèano doèekao. S neskrivenim emocijama su razgledali otok, posebno Stari Grad, u koji su se prije 2.400 godina doselili njihovi preci.Ovaj roman pokušaj je rekonstrukcije tog dogaðaja. To je obraðeno na slobodan, literaran naèin, kako ga je zamislio povjesnièar-arheolog antièkog smjera, koji se po prirodi posla bavi i segmentom grèke i ilirske prošlosti što se odnosi na vrijeme osnivanja grèkih naseobina na jadranskim otocima i obali, kada je osnovan i Faros na otoku Hvaru, na mjestu današnjeg Staroga Grada. 'ANTinAp. Ostaci hrama u Parosu u kojem su se, u romanu, sastajali Filomela i EfijaltOstaci proroèišta u Delfima (Grèka), u koje su stanovnici Parosa, u romanu, poslali izaslanstvo da pita proroèicu Pitiju na koju stranu da krenu njihovi iseljenici. Odgovoreno je bio: JadranOstaci svetišta i proroèišta Dodona u Epiru (Grèka), u kojem je, u romanu, izaslanstvo iseljenika pitalo boga Zeusa kakva ih sudbina èeka

Plovni put Parana do otoka Hvara u Jadranskome moruOtok Hvar na koji su se naselili iseljenici s otoka Parosa i podigli grad FarosDio prostranog i plodnog Starogradskog polja koje je bilo razlog što su parski doseljenici tu ostali i osnovali naseljeNatpis (meðaš) na grèkom jeziku, pronaðen u okolici Staroga Grada, kojim je nekom od doseljenika oznaèen dodijeljeni mu dio zemlje u tamošnjem polju Grèki natpis pronaðen u Starome Gradu, u kojem se govori o sukobu doseljenih Grka s otoènim Ilirima (Jadasincima) Grèko posude pronaðeno u Starome Gradu, koje se èuva u Muzeju Staroga Grada Izgled grèke laðe iz V. st. koja se upotrebljavala u doba grèke kolonizacije Hvara Gradina Moèa zapadno od Staroga Grada, u kojoj je, u romanu, b ilo sjedište Grabosa, plemenskog starješine otoènih Ilira, i otud je bila Teuta koja je zavoljela EfijaltaUzvišenje iznad današnjeg Farosa na Hvaru (Križ), s kojeg je, u romanu, izvidnica ushiæeno promatrala ljepotu polja: autor na tom mjestu provjerava slike iz svog romanaUvalica na zapadnom dijelu otoka, nedaleko od Staroga Grada, gdje su se, u romanu, kupali Efijalt i Teuta i gdje su ribari iskrcali FilomeluMjesto u bespuæima zapadno od Starog Grada gdje su se, u romanu, sastajali Efijalt i Teuta, gdje je FilomeJa naišla na Efijalta i gdje se odigrala završna dramaIspraæaj laðe s izaslanstvom Staroga Grada (godine 2003.) prijateljskom gradu Parosu u Egejskom moru u GrèkojStari Grad / Faros danas (2009.) Bilješka o piscuEnver Imamoviæ roðen je u Fojnici (BiH) 1940. Gimnaziju je završio u Sarajevu, studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao iz antièke arheologije. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu s tezom o poganskim religijana, a usavršavao se na specijalistièkim studijima u Rimu.Redoviti je profesor antièke povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a kao profesor je bio gost na mnogim inozemnim sveuèilištima. U znanstvenom se radu naj-više bavi kulturno-povijesnim temama predantièkog i antièkog doba, a najuža su mu specijalnost prostori Bosne i Hercegovine i Kvarnerskih otoka u Hrvatskoj.Bio je ratni direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu (1992- 1995) i dugogodišnji predsjednik Nacionalnog komiteta ICOM-a (International Council of Museum) za BiH. U ratu je, 1992., iz goruæeg Muzeja spasio znamenitu, dragocjenu židovsku knjigu, Sarajevsku hagadu.Kao arheolog je sudjelovao u mnogim znanstvenim ekspedicijama koje su istraživale ostatke starih svjetskih civilizacija. U toj je misiji prešao Amazoniju, Ande, Galapagos, Jukatan, Boliviju, Èile, Venezuelu, Ekvador, Peru, Meksiko, Tahiti, Himalaje, Uskršnji otok (Rapa Nui), Tibet, Nepal, Indiju, Australiju, Kinu, Indoneziju, Saharu, Egipat, Maleziju, Brazil, Novi Zeland...Objavio je veliki broj znanstvenih radova i niz knjiga meðu kojima su:o Antièki kultni i votivni spomenici u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977.;o Nerezine na otoku Lošinju, Sarajevo, 1979.;o Povijesno-arheološki vodiè po Osoru, Sarajevo, 1979.;o Olimpijske igre u starom vijeku, Sarajevo, 1984.;

o Otoci Cres i Lošinj od ranog srednjeg vijeka do konca XVIII stoljeæa, Mali Lošinj, 1987.;o Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995.;o Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.;o Historija bosanske vojske, Sarajevo, 1999.;o Bosanska dinastija Kotromaniæa, Sarajevo, 2008.Naklada Pavièiè d. o. o. Ul. Sv. Mateja 81 10010 Zagrebe-poštanaklada-pavicic@zg.t-com.hrwww.naklada-pavicic.hrZa nakladnika Ana Marija PuharTisakGrafièki zavod Hrvatske d. o. o. Radnièka cesta 210, 10000 Zagreb, u kolovozu 2009.CIP zapis dostupan u raèunalnom kataloguNacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem705229.ISBN 978-953-6308-82-8