30.10.2000.LATINSKA EPIGRAFIKA Epigrafika je pomona povijesna znanost koja prouava natpise. Naziv dolazi od grke rijei (epi + grapheo) koja ima istu etimoloku vrijednost kao latinski pojam inscriptio (in + scribere). Oznaava ono to je napisano na nekom trajnom materijalu npr. kamenu, metalu, keramici, mozaiku Paleografija prouava pismo na materijalu koji nije trajan npr. papirus, pergamena; razvoj, vrste pisma. Osnovni zadatak je pravilno proitati natpis, a zatim na temelju sadraja uvaavajui okolnosti (je li natpis uklesan, je li to graevina,skulptura,mjesto nalaza) to dublje prodrijeti u raznolike pore ivota pojedinca, grada, pokrajine, drave, vremena iz kojeg potjee natpis. Prouavanje natpisa je interdisciplinarno - time se bave arheolozi, povjesniari, topografi, onomastiari. S obzirom na zemljopisno odreenje razlikujemo grku i rimsku epigrafiju. Rimska se moe vezati samo uz grad Rim, ali i cijeli prostor koji je obuhvaala rimska drava. Natpisi su pisani latinskim, ali i grkim jezikom gdje se govorilo grki. Grka komponenta nije nestala. Postoje natpisi pisani grkim jezikom i pismom. Termin latinska epigrafika oznaava natpise pisane latinicom. Moemo razlikovati antiku od srednjovjekovne, pogansku od kranske. Postoje natpisi s podruja Dalmacije, Panonije i Istre iz doba rimskih osvajanja u 1.st.pr.K. do propasti rimske civilizacije. Najvei dio natpisa pripada vremenu od 1.st.po.K. do sredine 3.st. Prvi natpisi na naim prostorima su povezani s Grcima u prvim desetljeima 4.st.pr.K. Vezani su uz Parski Faros, Sirakuku Issu. To su Lumbardska psefizma koja govori o osnivanju grke kolonije, Kalijev nadgrobni natpis - metriki tekst u elegijskom distihu iz 4.st.pr.K., natpis na tropeju iz 4.st.pr.K. o pobjedi Farana nad Ilirima te natpisi na novcu autonomnih grkih gradova i ilirskih vladara. Prema sadraju i namjeni razlikujemo: 1. INSCRIPTIONES PUBLICAE (JAVNI NATPISI) - natpisi na javnim graevinama i veim graevinskim objektima (gradski bedemi,hramovi,terme,kurije), natpisi povezani s cestogradnjom (miljokazi), terminacijski natpisi (natpisi koji govore o razgranienju zemljita izmeu pojedinih civitas). 2. INSCRIPTIONES SACRAE (posvetni natpisi)- posvete boanstvima koje na neko javno mjesto postavljaju najee pojedinci, ali i zajednice. 3. INSCRIPTIONES PRIVATAE (privatni natpisi) su najbrojnija vrsta natpisa. Tu spadaju nadgrobni natpisi (uklesani na grobnim ili nadgrobnim spomenicima npr. nadgrobna stela, cipus). 4. INSTRUMENTA (DOMESTICA) - natpisi na razliitim predmetima: tegulama (krovne ploe), posudama (amforama), svjetiljkama, novcu, a posebnu skupinu ine vojnike diplome. KAPITALA- Paleografi razlikuju vie vrsta kapitale. Najstariji latinski natpisi ispisani su arhajskom kapitalom (nejednaka i izobliena slova, posebno a,f,k,q, 6.st.pr.K.). U 1.st.pr.K. javljaju se sve skladniji oblici, a u Augustovo doba kapitala je dosegla savrenstvo, slova doseu razinu umjetnikog djela. Nakon toga primjeuju se samo manje razlike. Mora se voditi rauna i o vrsti kamena. Jedna od glavnih odlika natpisa je kratkoa. esto se umjesto cijele rijei, da bi se utedilo na vremenu i materijalu, pie kratica. Postoje dvije vrste skraivanja: 1. KONTRAKCIJA (abreviatio per contratione) - nastaje kada se iz sredine rijei izbaci nekoliko slova npr. SCS od sanctus ili TRA od terra. 2. SUSPENZIJA (abreviatio per suspensione) - kad se nekoj rijei izostavi nekoliko posljednih slova npr. IMP (imperator), PONT MAX (pontifex maximus), TRIB POT (tribunicia potestate), VIX ANN (vixit annorum) suspenzija svih slova osim poetnog zove se SIGLA npr. F (filius), M (Marcus) Dalji napredak u skraivanju dovodi do pojave vie sigli za redom npr. LDDDlocus datus decreto decurionum, HMHNShoc monumentum heredem non sequitur (ovaj spomenik ne pripada nasljednicima). Udvostruene sigle oznaavaju mnoinu npr. VC je jednina-vir clarissimus, a VVCC je mnoina-viri clarissimi ili DN-dominus noster i DDDNNN-domini nostri tres. Ako sigla ili kratica zavrava na suglasnik onda se umnaava onoliko puta koliko ima lica u mnoini npr. AVG-August, AVGG-augusti (duo). Slovo u okomitom poloaju ili okrenuto u stranu oznaava ensku osobu npr. -filia, -puera i -liberta. LIGATURE su kombinacije vie slova koje nastaju zbog pomanjkanja prostora npr. A -ae, A -av, -ti.

Ponekad se na natpisima stavljala iznad vodoravna crta ili se odvajanje oznailo posebnim znakom-DISTINKCIJA (hederae distinguentes) u obliku kruia, kriia ili kocke izmeu rijei koje su napisane u cjelosti. Pojedini klesari su to iskoristili za umjetniko izraavanje. Nekad se pretjerivalo pa su odvajani svi slogovi, a nekad i sva slova. Brojevi su oznaavani slovima. Za oznaavanje tisue Rimljani su upotrebljavali jednu vodoravnu crtu iznad brojeva koji oznaavaju tisuu: XXCCIII=20 203. Za oznaavanje sto tisua upotrbljavali su nepotpuni pravokutnik: XCCCDC = 10 stotina tisua +300 000 + 600=1 300 600. SUSTAV ZAGRADA I ZNAKOVA Nadopuna skraenice-okrugle zagrade AVG(ustus). Slovo koje je sigurno,ali nije sauvano na natpisu-uglate zagrade [i]MP(erator). Ako je klesar pogrijeio tj. ispustio slovo (bilo zbog predloka, bilo zbog nepanje i neznanja), a to je sigurno: npr. IMP. Siguran broj slova koji nedostaje oznaavamo tokama ili kosim crtama npr. A\\\\T ili A....T, a ako nismo sigurni koliko slova nedostaje oznaavamo to vodoravnim crtama npr. A_ _ _T. Kada je neto ranije namjerno izbrisano govorimo o DAMNATIO MEMORIA. To se oznaava s dvije uglate zagrade [[ ]]. Ako je klesar pogreno upisao slovo stavljaju se vitiaste zagrade npr. I{N}P. Ako je neto slabo itljivo oznaava se tokama ispod slabo itljivih slova npr. ET. Prelazak u sljedei red oznaava se s jednom kosom crtom (/), a s dvije (//) se oznaavaju dva natpisa na istom spomeniku. 6.11.2000.PREGLED RAZVOJA EPIGRAFIKE Epigrafika nastaje ve u kasnoj antici i u ranom srednjem vijeku u vezi s povijeu Rima. Najstariji sauvani natpis je Kodeks iz Einsiedelna (samostanu u vicarskoj), kojeg je sastavio nepoznati autor u 5.st.- anonimus Einsiedlensis. Vei interes za latinske natpise javio se u 14.st. meu talijanskim humanistima (Petrarca, Giovanni Dondo s djelom Iter Romanum iz 1375.). U 15.st. imamo djelovanje Civiaka iz Ancone koji prepisuje natpise s prostora cijele Italije, ali i drugih prostora Mediterana: Sicilija, Egipat, Mala Azija, Grka, Epir, te Dalmacija koju posjeuje 1417. i 1436. kada prepisuje natpise u Zadru, Nadinu, Ninu, Koruli, Visu, Hvaru i Kotoru. Objavio ih je u djelu Epigrammata reperta per Illyricum. U 16.st.tiskaju se prve zbirke natpisa: natpisi iz privatne zbirke koje je sakupio Francesco Albertini, a 1521.objavio Jacopo Mazochi pod naslovom Epigrammata antiquae urbis Romae. Matematiar Petrus Apianus i pjesnik Bartolomeus Amantius su pripremili i objavili 1534. u Ingolstadtu zbirku natpisa pod nazivom Inscriptiones sacrosanctae vetustatis non ille quidem Romanae, sed idem totius fere orbis. U Antwerpenu je 1551. Martinus Smetius objavio natpise koje je podijelio prema kategorijama na faste, natpise na rtvenicima i kipovima boanstava i natpise s nadgrobnih spomenika. U 16.st. je dolo do nekoliko vanih epigrafskih nalaza: 1546. u Rimu je na Forumu pronaena mramorna plinta s popisom konzula i onih koji su slavili trijumf (Fasti consulares,Acta triumphorum). Tijekom 17.st. se nastavlja sa sakupljanjem natpisa i objavljivanjem privatnih zbirki, a u 18.st. dolazi do promjene u njihovu vrednovanju. Natpis vie nije samo predmet divljenja, nego on postaje povijesno vrelo iz kojeg se crpi mnotvo podataka o antikom ivotu. U 18.st. su udareni temelji epigrafike kao znanosti. Tako se Gaetano Marini u svojim djelima zalae za precizno itanje natpisa i suprostavlja se naknadnom dopisivanju. Njegovo najpoznatije djelo u kojem se zalae za principe epigrafike je Inscriptioni antique delle ville et palazzi Albani, objavljeno u Rimu 1785. Pojavljuju se i drugi autori kao to je Scipione Mafei ija je sustavna kolekcija natpisa Ars antica lapidarii objavljena u Veroni 1749. Razvija se i paleografija: Antonio Moratori u etiri sveska u Milanu 1739-1742. objavljuje oko 15 000 natpisa u djelu Novus thesaurus veterum inscriptionum. Najpoznatija zbirka sustavno obraenih natpisa je Corpus inscriptionum latinorum (CIL) iji je pokreta i urednik bio Theodor Mommsen, a izdava Berlinska akademija 1847. Projekt je bio zamiljen u 15 svezaka, a izilo ih je esnaest. Mommsenu su pomagali De Rossi, Hensen, Borman, a nakon njega postoje stalne nadopune (suplementa). Obuhvaeno je vie od 160 000 natpisa.

2

Svi svesci, osim I. i XVI., koncipirani su po teritorijalnom principu (negdje je obuhvaen ui, a negdje iri prostor): I.sv. Inscriptiones latinae antiquissimae ad Gai Caesari mortem (najstariji natpisi, objavljeni 1863.) II.sv. natpisi iz Hispanije III.sv. dijeli se na pars prior i pars posterior. Ovdje spadaju natpisi iz Egipta, Azije, Grke, Ilirika (Dalmacije i Panonije), Dacije, Mezije, Norika i Recije. Posebno je u sklopu sveska dan Dioklecijanov edikt o cijenama. Svezak ima dva suplementa. IV.sv. parijetalni natpisi iz Pompeja,Herkulanuma i Stabija. To su natpisi na zidovima (grafiti) zanimljivi zbog razliitog sadraja. V.sv. natpisi iz Cisalpinske Galije i Istre VI.sv. ima est dijelova, natpisi iz grada Rima VII.sv. natpisi iz Britanije VIII.sv. natpisi iz Afrike IX.sv. natpisi iz Kalabrije, Apulije, Samnija, sabinskih krajeva i Picenuma X.sv. natpisi iz Brucija, Lukanije, Kampanije, sa Sicilije i Sardinije XI.sv. natpisi iz Emilije, Etrurije i Umbrije XII.sv. Inscriptiones Galliae Narbonensis XIII.sv. Inscriptiones trium Galliarum et duarum Germaniarum XIV.sv. natpisi iz Lacija i Ostije XV.sv. natpisi na uporabnim predmetima (instrumenta domestica) iz Rima. Takvi natpisi iz drugih krajeva su na krajevima pojedinih svezaka. XVI.sv. objavljen je 1936. nakon Mommsenove smrti i u njemu su vpjnike diplome iz svih dijelova carstva. U pripremi je XVII.svezak u kojem e biti miljokazi i XIX.svezak gdje e biti natpisi u stihovima. Javljaju se i nacionalni korpusi koji se mogu, ali i ne moraju poklapati s odreenim administrativnim podrujem Rimskog carstva. Postoje nacionalni korpusi Maarske, Britanije, Francuske, Srbije (pet svezaka natpisa iz Mezije). Talijanska akademija je izdala djelo Inscriptiones Italiae u ijem su desetom svesku kojeg je pripremio Tamarro Forlatti natpisi iz Istre. Taj je svezak podijeljen na etiri sveia. Prvi obuhvaa natpise iz Pule i Nezakcija (priredio Madarro,1947.), drugi natpise iz Parentiuma (Degrassi,1934.), trei natpise iz sjevernog dijela Istre (Histria septentrionaris, Degrassi,1936.) a etvrti natpise iz Trsta (Sticatti,1951.). Pokualo se napraviti korpus natpisa sa podruja Kraljevine Jugoslavije. V.Hofiler i Saria su pripremili prvi i jedini svezak Antique inschriften aus Jugoslawien izdan 1938. koji obuhvaa natpise iz Norika i Panonije. Juraj Benja je napisao djelo Iadestinus antiquus. Marko Maruli je s krugom obrazovanih prijatelja: Vinkom Papaliem, Franjom Natalisom etao Salonom i prepisivao te tumaio solinske natpise. Natpise su skupljali i Ivan Lui, imun Ljubavac ije je neobjavljene natpise iz Zadra i okolice iskoristio Mommsen koji je 1867. proputovao Dalmacijom. Matija Petar Katani u dva sveska obrauje natpise te ih objavljuje 1827. u Budimpeti. Nai epigrafiari su Josip Brunmidt koji je obradio kamene spomenike Hrvatskog narodnog muzeja, ime Ljubi, Viktor Hofiler, don Frane Buli, Mate Sui, Duje Rendi Mioevi, Marijan Zaninovi, Branimir Gabrievi, Julijan Medini, Radoslav Katii (ilirska onomastika), Ivo Fadi, Maar (ef katedre u Heidelbergu), Geza Alfldy (Die Personnename). Prvi epigrafiki prirunik objavio je Emil Hibner u Mnchenu 1892. pod imenom Rmische epigrafik. Rene Cagnac objavio je prirunik u Parizu 1914., John Edwin Sendis u Cambridgeu 1927. Prijevod Blochove Latinske epigrafike izaao je u Beogradu 1971. *Corpus Inscriptionus Naronitarum 1. 13.11.2000.STAROLATINSKI NATPISI Ovo su najstariji natpisi obraeni u prvom svesku CIL-a. 1.Najstariji natpis je natpis na zlatnoj fibuli iz Praeneste koja je pronaena u grobu nedaleko od Rima. Potjee iz 7/6.st.pr.K. u jednom retku s lijeva nadesno stoji natpis ije su rijei odvojene s dvije okomite toke: Manius me fecit Numerio. 2.Natpis u jednom retku, pisan s lijeva nadesno iz 7-6.st.pr.K.:ECOMRNATITAVENDIASMAMAPEgo urna titiae veneriae (ena Mamercija).

3

3.Natpis otkriven na Forumu 1899. Nalazi se na 60 cm visokom stupu (sauvana je polovica stupa). Natpis je pisan odozdo prema gore,a zatim odozgo prema dolje (okomiti bustopredon). Sauvano je 16 redaka. Govori o prokletstvu koje e zadesiti svakoga tko povrijedi to mjesto. To je Romulov kenotaf ili sveto mjesto pored Rostre (zatita i nepovredivost govornice). Zove se LAPIS NIGER jer su na njemu vidljivi znakovi poara koji je izbio prilikom galske provale u grad. 4.Dnenov natpis-ime je dobio po majstoru koji ga je izradio. Potjee iz 450-400.pr.K. Pronaen je na Quirinalu 1880. Natpis je u tri retka na tri posude spojene u jednu. 5.Natpisi iz 3.st.: cista Praenestina, cista Picoronianum (natpis na bronanoj ploici koja je priljepljena na vr, tri stopala u dva retka-prvo itamo donji pa gornji Novius Plantius me Romae fecit). 6.Natpis konzula Lucija Mumija iz 145.pr.Kr. naen u Rimu 1786. 7.Terminacijski natpis izmeu Patavina i Atestina L(ucius) Caicilius Q(uinti) F(ilius) PRO CO(n)S(ule) TERMINOS / FINISQVE IVSET STATVI EX SENATV / CONSOLTO INTER PATAVINOS ATESTINOSQVE 8.Nadgrobni natpis Marka Cecilija u saturnijskom stihu pronaen na Apijevoj cesti. 9.Natpis na nadgrobnom spomeniku Protogenu iz sredine II.st.pr.Kr. PROTOGENES CLOVL SVAVEI HEICE SISVST (svavissitus est) MIMUS - PLOVRVMA - OVE FECIT POPVLO SOVEIS (suis) QAVDIA NVGES Pronaen je u Sabinskom gradu Amiternu i pisan je u heksametru. Glumac je bilo neasno zanimanje, takav pojedinac je bio nieg socijalnog poloaja. Bio je rob, ali i da nije bio rob ne bi se mogao uzdignuti. Zatajio je da je bio rob Kloelija jer treba pisati servus. Ime nije rimsko. Ovdje je sahranjen drag glumac koji je uinio mnoge ugode narodu svojim alama. 10.Natpis na egipatskom obelisku kojeg je u Rim dopremio August. Imperator Caesar Divi filius Augustus, pontifex maximus imperator 12x, konzul 10x, tribunicia potestate 14x, Aegypto in potestatem populi Romani redacta (sin boanski Julija Cezara) 12.Natpis na slavoluku Konstantina Velikog, poasni natpis u dativu: Pius Felix,imperatori Caesari 13.Natpis sa slavoluka Septimija Severa: IMP. CAES. LVCIO SEPTIMO M. FIL. SEVERO PIO PERTINACI AVG.P.P. PARTHICO ARABICO ET PARTICO ADIABENICO PONTIFIC. MAXIMO TRIBVNIC. POTEST.XI IMP. XI COS .III PRO COS. 20.11.2000.O IMENIMA U poetku su, prema Varonu, Rimljani imali samo jedno ime praeno imenom oca u genitivu,a kod ena imenom mua. Rijei filius,filia,conjux su se podrazumjevale. Za slobodne (roenjem,manumisijom,slubom) se ljude tokom vremena uobiajilo -TRIA NOMINA- PRAENOMEN (lino ime), NOMEN (porodino ili gentilno ime) i COGNOMEN (vrsta nadimka). U doba carstva samo su robovi i ljudi najnie klase imali jedno ime. Lex Julia municipalis iz 45.p.K. preporuuje lanovima magistrata zaduenim za popis stanovnitva da uz tri imena dodaju oznake porijekla i plemena. 1.PRAENOMEN-osobno ime koje se daje mukom djetetu devetog dana poslije roenja, a djevojici osmog. Kad dijete obue muku togu lino ime se upisivalo u listu popisa stanovnitva. Ako dijete prerano umre na epitafu stoji njegovo lino ime ili rije pupus (pupa) koja je zamjenjivala lino ime male djece, ali je sluila kao familijarni naziv ak i za mlade robove kojima nikad nije davano nikakvo lino ime. Prema Varonu bilo je trideset rimskih praenomina, a normalno je upotrebljavano ne vie od osamnaest pa i neka od njih vrlo rijetko. Lino ime pisalo se skraeno kada je stajalo ispred gentilnog imena i nadimka. Najea su:

4

A(ulus) Ap(ius) C za Gaius CN za Gnaeus D(ecimus) K(aeso) L(ucius)

M(arcus) M(anius)(M) Mam(ercus) N ili NUM(erius) P(ublius) Q(uintus

Ser(vius) Sex(tius) S ili SP(urius) TI ili TIB(erius) T(itus) V(ibius)

U nekim su gensima (obiteljima) davana uvijek odreena imena. Npr. kod Klaudija Nerona su uvijek davana imena Tiberius i Decimus, kod Kornelija Scipiona imena Gnaeus, Lucius i Publius. Krajem carstva nadimak, a posebno gentilno ime koriteno je kao lino ime. Varon kae da su u najstarije doba ene imale lino ime u vezi s bojom njihove kose ili oiju npr. imena Eutila za ene crvene kose, Caesalia za ene sivoplavih oiju. Najee ensko lino ime bilo je Gaia. Ova imena su za carstva nestala jer nisu imala graanski znaaj. U kasno republikansko i carsko doba ene nisu imale osobno ime ve rodovsko ime iza kojeg je slijedilo ime mua u genitivu. Ako ih je u jednom rodu bilo vie razlikovale su se uzrastom npr. Iulia Maior,Secunda,Tertia,Minor 2.GENTILNO ILI RODOVSKO IME (nomen gentilicium,nomen gentile)-zajedniko ime svim lanovima iste obitelji (gensa), ljudima i enama, klijentima i slobodnjacima. Dolazi nakon linog imena. Po Varonu bilo ih je oko tisuu. Najstarija latinska gentilna imena zavravala su na: -IUS (Aemilius), -EIUS (Pompeius), -EUS (Praeduceus), -AIUS, -AEUS (Annaeus), a ona iz republikanskog doba na -IS (Caecilis) i -ID. Mnoga gentilna imena etrurskog porijekla zavravala su na: -ENAS (Maecenas), -ARNA (Mastarna), -ENNA, -ENA, -ERNA (Persenna), -INNA (Spurinna), i -INA (Caecina). Gentilna imena porijeklom iz Umbrije i Picenuma zavravala su na: -AS, -INAS, -ANUS (Norbanus) i -ENUS (Tetienus). Gentilna imena galskog porijekla zavravala su na: -ACUS (Avidiacus) i -AUUS (Amnauus), sabinsko-oskika na -ENUS. Gentilna imena ilirskog porijekla zavravala su na: -ICUS (Lembicus,Cliticus,Vadicus) i -ICA. Gentilna imena su po pravilu ispisivana svim slovima, a jedino su ona koja pripadaju velikim porodicama ili imperatorima te su u masu prodrla preko njihovih vojnika i osloboenih robova ispisivana skraeno npr. AEL(ius), ANT(onius), AUR(elius), CL(audius), FL(avius), IUL(ius), POMP(eius), VAL(erius), ULP(ius). 3.COGNOMEN Porijeklo cognomena je novijeg datuma i na natpisima se pojavljuje od Sulinog vremena. Nalazi se uvijek poslije oznake porijekla i obitelji i osobne je prirode te je obino u vezi s fizikim osobinama. Tako imamo Barbatus (Bradonja), Capito (Glavonja), Longus (Dugonja), Nasica (Nosonja), Crasus (Debeljko), Maecer (Mravko), Celsus (visok), Paulus (nizak), Strabus (razrok)Mogu biti i u vezi s karakternom osobinom: Severus (strog), Tacitus (tih), Probus (estit), porijeklom: Dalmaticus, zanimanjem: Faber (kova) Cognomina su uskoro postala nasljedna i tada su oznaavala razliite grane iste obitelji npr. u gensu Cornelia nastali su Cornelii Balbi, Cornelii Scipioni Da bi se sinovi razlikovali od oca dodaje se AGNOMEN: P.Cornelii Scipiones Nasicae. Ako bi se jedna od grana gensa dalje dijelila to je oznaeno cognomenom npr. Cornelii Scipiones Nasicae. Od 2.st. poznate su linosti jedno vrijeme imali velik broj cognomina jer se rairio obiaj da se kao cognomen uzme ime majke ili djeda po majci ili imena nekih poznatih osoba. Poasni natpis iz Tibura iz 169. slavi konzula Q.Pompeiusa Priscusa koji je imao preko trideset cognomina. 4.SIGNUM Osim tria nomina neke osobe su dobivale SIGNUM ili VOCABULUM - pravi nadimak. Upotreba signuma potjee iz sred.2.st. To su derivati iz latinskih ili grkih rijei ili su pozajmice iz nekog drogog jezika. Obino su zavravali na -IUS. Stvarani su od pridjeva npr. Gaudentius od Gaundens, Eusebius od . Zadravaju nastavak -ius i kad su primjenjeni na ene. Ispred njih su obino izrazi koji ukazuju da se radi o nadimcima bez slubene vrijednosti: idem, sive, qui et, qui et vocatur, qui et dictus est, signo, signum.

5

Signum je esto postavljen sam na poetku ili na kraju natpisa i tada je u u genitivu ili vokativu. Ako je u vokativu ispred njega je rije vale! ili vivas! Obiaj davanja ovih nadimaka preao je iz Rima u provincije. Za Antonina nosio ga je samo prost svijet,ali se u 3. i posebno 4.st. upotreba proirila i na vie drutvene klase. 5.PORIJEKLO (FILIJACIJA) Poslije gentilnog imena navodi se porijeklo koje se izraava imenom oca u genitivu iza kojeg slijedi rije filius koja se pie skraeno f ili fil. Nekad se moe nai i ime djeda uz rije n(epos), pradjeda ispred pron(epos) ili ukundjeda ispred abn(epos). Izuzetno se porijeklo oznaava imenom i oca i majke to je vjerojatno ostatak etrurske tradicije jer su kod Etruraca ene imale privilegiran oblik. Npr.konzul iz 42.pr.Kr.:L.Munatius L.f.L.n.L.pron.PlancusLucius (praenomen) Munatius (gentilno ime) Lucii filius Lucii nepos Lucii pronepos Plancus (cognomen). 6.PLEME Gentilno ime je praeno i navodima o plemenu. Graani su bili podijeljeni na 35 plemena koja su u poetku odgovarala teritorijalnoj podjeli. Kasnije pripadnost plemena nije bila odreena mjestom stanovanja ve je postala nasljedna. Ona je znak graanstva i nakon to je Karakala 212. proirio graansko pravo na sve slobodne stanovnike carstva polako nestaje i u 4.st. potpuno iezava. Imena triba su uvijek skraena na natpisima,a skraenice su brojne. Ovo su najee: Aem(ilia) Ani(ensis) Cam(ilia) Cl(audia) Clu(stumina) Coll(ina) Cor(nelia) Esq(ulina) Fab(ia) Fal(erna) Gal(eria) Hor(atia)

Lem(onia) Maec(ia) Men(enia) Ouf(entina) Pal(atina) Pap(iria) Pol(ia) Pom(ptina) Pub(lilia) Pup(inia) Quir(ina)

Rom(ilia) Sab(atina) Scap(tia) Ser(gia) Stel(latina) Suc za Suburana Ter(etina) Tro(mentina) Vel(ina) Vol(tinia) Vot(uria)

Rije triba nikad nije ispisivana. Collina,Esquilina,Palatina,Suburbana su tribusi koji su postajali za Servija Tulija, a ostali su s vremenom dodani. 7.MJESTO ROENJA U nekim sluajevima navodi se mjesto roenja. Ova se oznaka najee stavlja poslije cognomena. Ime mjesta slijedi iza imenice domo u ablativu ili genitivu ili pridjevskom obliku npr. C(aius) Aufidius C(aii) F(ilius) Arn(ensi) Restitutus Karth(agine) Kaj Aufridije Restitut sin Kaja iz plemena arnanskog porijeklom iz Kartagine. 8.NACIJA Nacija se izraava pridjevom ispred rijei natione npr. Afer natione-Afrikanac. 9.ORIGO Svaki graanin je pripadao jednoj opini koja ini njegovu origo tj. zaviajnu opinu. To je oznaavano rjeju domo iza koje je ime grada u ablativu ili genitivu ili pridjevskom obliku npr. C(aius) Caesius L(usii) f(ilius) Cami(lia) Bassus domo Pisauri-Kaj Cesije Bas,sin Lucija,iz plemena Camilia,graanin Pisauruma. Ako je graanin popisan u Rimu imao je origo Roma. Samo graani domo Roma imali su pravo na besplatnu podjelu ita (frumentum publicum). Npr.C.Cornelius C.f. Ser.Dertona VerusG(aius) Cornelius G(ai) f(ilius) Ser(gia) (tribo) (domo) Dertona Verus

6

ENE ene nisu imale lino ime, a pleme im je rijetko oznaavano. Poslije gentilnog imena, porijekla i cognomena nekad je stajalo ime mua u genitivu, a podrazumjevala se rije uxor. Natpis s nadgrobnog spomenika Krasove ene Cecilije Metele: Caeciliae Q(uinti) (Caecilii) Cretici f(iliae) Metellae Crassi-Ceciliji Meteli, kerci Kvinta Cecilija Creticusa, supruzi Krasovoj. 27.11.2000.NASLJEIVANJE IMENA.ROBOVI. NASLJEIVANJE IMENA vrilo se tako to je zakonito dijete rimskog graanina osim oeva gentilnog imena najee nasljeivalo i lino ime, ako je najstariji sin. To nije bio zakon ve obiaj. to se tie cognomena za vrijeme carstva vrijedio je obiaj da najstariji sin dobija cognomen oca, sljedei sin cognomen po gentilnom imenu ili cognomenu majke, a trei cognomen koji zavrava na -ANUS, a izveden je od oeva cognomena. Brani par M.Cosinius Priscus i Tuccia Prima imali su najstarijeg sina M. Cosiniusa Priscusa, mlaeg M. Cosiniusa Primusa i najmlaeg M. Cosiniusa Priscianusa. Najstariji sin imperatora Vespazijana i Flaviae Domitillae zvao se T. Flavius Vespazianus, a mlai T. Flavius Domicianus. Vanbrano dijete obino je dobivalo gentilno ime majke. Nije imalo zakonitog oca i njegovo porijeklo nije unoeno u natpis. Nekad se takvom djetetu davalo izmiljeno gentilno ime da bi se maskiralo nezakonito roenje. Npr. sin Cn. Numisiausa Berulla i njegove konkubine Alliae Nysae imao je ime L. Allius L. f(ilius) Quartinus tj. dijete je nazvano kao da je sin Lucija. Nekad se izmeu gentilnog imena i cognomena stavljane skraenice SP.F.-Spuri filius znai izvanbrano dijete. Usvojeno dijete naputalo je svoja tria nomina te je uzimalo imena svog pooima. Za vrijeme republike ovim imenima je dodavan cognomen na -ANUS izveden od ranijeg gentilnog imena. Sin C. Octaviusa nakon to ga je usvojio C. Iulius Caesar zvao se C. Iulis Caesar Octavianus. Za carstva ovaj se obiaj izgubio. Za carstva usvojeno dijete je zadralo svoje lino ime, a nekad i ostala imena. Tome su se dodavala i imena onog tko ga je usvojio. Imperator Antonin Poboni prvobitno se zvao T. Aurepius Fulvius Boionius Arrius Antoninus, a kad ga je usvojio P. Aelius Hadrianus uzeo je ime T. Aelius Hadrianus Aurelius Antoninus. Marko Aurelije, sin Anija Vera prvo se zvao M. Annius Verus, a nakon to ga je usvojio Antonin Poboni uzeo je ime M. Aelius Aurelius Verus. Ista su pravila vrijedila ako je usinjenje uinila ili je uinjeno u korist neke ene. STRANAC koji je dobio rimsko graansko pravo obino je uzimao lino i gentilno ime onoga tko mu je dodijelio ius civitatis. Svoje gentilno ime je zadravao kao cognomen. U Galiji je velik broj ljudi graansko pravo dobio za Julija Cezara te su njihova imena poinjala s C. Iulius. U doba carstva najee je uzimano gentilno ime cara koji je dodijelio civitas. ak su i sami gradovi kojima je podaren rimski ili latinski status, dobijali su cognomen izveden iz gentilnog imena imperatora te oznaku porijekla po gradu iz kojeg je imperator ili ako to imperator odlui po nekom drugom gradu. Stranac koji je vrbovan u red legije po ranijem je obiaju uzimao lino i gentilno ime imperatora pod ijom su vladavinom stupio u slubu. Izuzetak su inili sinovi legionara koji su ve u slubi. Oni su bili nezakonita djeca jer legionari nisu mogli sklopiti zakonski brak. Ako su i sami htjeli stupiti u legiju nisu mogli uzeti gentilno ime cara ve su morali uzeti gentilno ime oca, a bili su dodijeljeni plemenu Pollia. Stranci koji nisu imali graansko pravo zloupotrebljavali su ga i uzimali su ime nekog roda kojem su dodavali svoje vlastito kao cognomen. Ovo je zabranio Klaudije. ROB je imao samo jedno ime i ime onoga kome je pripadao. Ime vlasnika bilo je u genitivu i nekad mu je pridavana rije servus ili skraeno S. Arhaina imena robova bila su sastavljena od praenomena gospodara i rijei puer npr. Gnaepor-Gnaeus i puer, Olipor-Aulus i puer. Ime roba je moglo ukazivati i na njegovo porijeklo npr. Dacus, Corinthus, a esto na natpisima nalazimo rije peregrinus. esto je rob imao i dva imena. Drugo je zavravalo na -ANUS i izvedeno je od nekog linog imena iz ega se vidi da je prije imao gospodara s tim imenom npr. Successus publ(icus) Valerianus je rob koji se zove Sucesus, prije mu je vlasnik bio Valerius, a sada je dravni rob. Drugo ime roba moglo je biti i nekakav nadimak. Nadimak je esto poinjao s izrazima sive, qui et, idem npr. Philadelphi qui et Polydapanus.

7

OSLOBOENI ROB je za carstva imao tri imena. Njegovi praenomen i nomen su isti kao kod gospodara koji ga je oslobodio. Cognomen mu je bilo njegovo ranije ime. Ispred cognomena u genitivu je naznaeno lino ime ranijeg gospodara koji mu je sada patron. Ime prati rije libertus skraeno l ili lib. To je robovska filijacija jer mu je patron nadomjestak za oca npr. rob Antiopus nakon osloboenja uzima ime Quinti Libertus Antiopus. Rob koji je slobodu stekao zahvaljujui caru oznaava to ispisujui ispred svog nadimka Aug(usti) n(ostri) lib(ertus). Rob kojeg je oslobodila neka ena uzima njeno gentilno ime, ali kako ona obino nema osobno ime rob uzima osobno ime njena oca. Roba Menophilusa oslobodila je Livija, kerka M. Liviusa Drususa. On se zvao M(arcus) Livius Aug(ustae) lib(ertus) Menophilus. Skraenice O.L. oznaavale su osobe koje su dobile slobodu od ene i znaile su Gaiae l(ibertus). U Rimu je Gaia konvencionalno ime za svaku enu i oznaavano je obrnutim C. Nekad je ova skraenica zamjenjivana rijeju mulieris esto oznaenom M. Jedan osloboeni rob moe imati vie patrona ako je kao rob pripadao raznim gospodarima. Da se radi o osloboeniku vidi se po tome to je imao vie gospodara, a to se vidi zato to je ispred njihovih imena uvijek nalazi rije libertus. Bivi robovi municipija ili kolonija, bivi servis publici esto su uzimali ime Publicius jer grad nema gentilno ime. Primjer takvog roba je Sex(tus) Venafranius col(oniae) lib(ertus) Felix. Rob nekog stalekog udruenja je uzimao ime koje je pokazivalo zanimanje lanova tog udruenja. Svaki rob koji je elio to skriti mogao je promijeniti cognomen svog ranijeg robovskog imena u neki drugi nadimak. esto se isputa pojam libertus, a postoje sluajevi izmiljenje filijacije. Svuda, pa i kod nas, uloga osloboenika u gradovima bila je velika i znaajna: Salona, Iader, Verona imali su najvei broj osloboenika koji su kao takvi doli u grad ili kao robovi koji su bili u funkciji agenata velikih trgovakih porodica (oni su bili osobe od povjerenja koje su za njih obavljale trgovake poslove te tako dobivale slobodu) koji su mogli time materijalno profitirati . Oni su mogli biti povlateni i omiljeni u drutvu no kako su bili ljudi niskog socijalnog porijekla nisu mogli biti gradski magistrati ili biti u gradskom vijeu. Od carskog doba dolazi do razvoja carskog kulta. Najvei dio sveenika bio je osloboenikog porijekla. Iako ovaj poloaj nije bio najvii donosio je poloaj, ugled, posebno mjesto u kazalituTakvog roba odaje cognomen tipino istonog porijekla. Sin takvog roba je esto zahvaljujui novanoj moi oca obnaao dunost servira i za njega ne vrijedi ono to je vrijedilo za njegova oca. On moe postati magistrat i postati vitezom jer je roen kao slobodan rimski graanin te uiva sva prava punopravnog rimskog graanina. Postoji natpis ORNATUS ORNAMENTUS oko kojeg se spori je li taj osloboenik samo poaen titulom ili je stvarno postao decurion, jesu li serviri mogli dati odreenu svotu novca i postati magistrati ili je to bila samo titula da im se zahvali i potakne ih da i dalje materijalno doprinose drutvu. 4.12.2000.O IMENIMA I TITULAMA CAREVA Graani su gajili stvarne osjeaje prema carevima kao dobroiniteljima. Na natpisu bi stajalo IMPERATOR CAESAR AUGUSTUS, zatim broj konzulata, koliko je puta obnaao dunost narodnog tribuna prema emu se moe datirati natpis. Titula se sastojala od kratica: IMP., CAES., AVG., P.M., TR(IB). POT., COS., P.P., D.N. i nakon smrti DIVUS (boanski). Damnatio memoriae-nakon smrti nepoeljnih careva neto to se nasljednicima nije svialo namjerno je brisano. IMPERATOR- rije se na natpisima moe susresti dva puta. Prvi put na poetku natpisa ono slui kao pravi praenomen i zbog toga je skraen sa IMP. Svi su imperatori naputali svoj praenomen i uzimali ovu titulu predvienu za poglavara drave koji posjeduje imperium osim Tiberija, Kaligule i Klaudija. Od Antonina Pija stari praenomen i titula Imperator javljaju se esto zajedno. Na kraju titule ponovo imamo istu titulu ispred broja kojim se oznaava broj pozdravnih sveanosti imperatoru od kojih je prva bila odrana povodom njegovog proglaenja carem, a sljedee poslije svake njegove pobjede. Od III.st., poslije Karakale biljeenje imperatorovih uspjeha samo se izuzetno nalazilo na spomenicima. CAESAR- cognomen iz gensa Iulia kojeg su uzimali svi imperatori i stavljaju ga na mjesto gentilicija. Dva termina Imperator Caesar na kraju formiraju grupu i ine slubeno ime imperatora, kojem slijedi njegovo osobno obiljeje. Ovo je naroito primjetno od Antonina Pija. DIVI FILIUS- oznaava porijeklo imperatora. Ovu titulu je imao samo August kao Cezarov sin,ostali su izmeu rijei divi i filius morali staviti nomen svog oca. Dakle, imperatorov otac nije oznaen svojim praenomenom, ije bi znaenje bilo nedovoljno, ve svojim nomenom praenim pridjevom koji oznaava njegovu dominaciju. Postoje COGNOMINA EX VIRTUTE kojima se istie neka osobita kvaliteta npr. Traian Optimus.

8

OSOBNO IME npr. Nerva Traianus (ime oca i vlastito ime s nastavkom anus). AUGUSTUS- rijeju Augustus zavravalo se ime cara. Rije je o tituli koju je senat dodijelio 27.pr.Kr. osnivau carstva. Rije je uzeta iz augurskog jezika i sluila je kao cognomen mnogim imperatorima. i od III.st. pratili su je izrazi kao to su Pius, Felix, Invictus, Perpetuus Zatim mogu slijediti nadimci izvedeni od imena naroda pobjeenih naroda npr. Trajan i Nerva su 97. u znak sjeanja na pobjedu nad Svevima dobili nadimak Germanicus, nadimak Dacicus dodijeljen je Trajanu krajem 102. kada se vratio u Rim poto je pobijedio Decebala i njegove neustraive trupe u prvom dakom ratu. Od Marka Aurelija, imperatori su esto popratili svoje slavne pobjednike nadimke epitetom Maximus. Tako se vidi kako se manifestira prirodna tenja da se ojaaju odrednice ija je prvobitna vrijednost slabila u toku upotrebe. PONTIFEX MAXIMUS- titula koja je predviena za predsjednika kolegija pontifika, najvieg upravljakog tijela rimske religije i obiaja. Cezar i August su primili ovo najvie sveeniko dostojanstvo i u ovome su ih slijedili njihovi nasljednici. Ovu titulu koja tako uspjeno simbolizira najviu vlast nad rimskom religijom uzeli su i same pape. TRIBUNICIA POTESTATE- titula iza koje slijedi broj koji oznaava koliko je puta car bio izabran za tribuna. Dodjeljivala se u trenutku stupanja na prijestolje i zadrala je jednogodinji karakter. Slui za tono datiranje natpisa na kojima se javlja. August je primio 30.pr.K. tribunsku vlast zbog narodnog karaktera ove funkcije i neprikosnovenosti koju ona donosi. On je brojao godine svoje vladavine od 23.pr.K. po broju svojih tribunskih ovlatenja. CONSUL - moe biti naveden i broj konzulata. Njega su primali svi carevi i to po nekoliko puta. Na natpisu se spominju svi konzulati koje su carevi obavljali. Ako je natpis napisan u trenutku kada je imperatoru bilo odreeno novo konzulstvo koje e se vriti sljedee godine biljeila se titula consul designatus sa rednim brojem njegovog budueg konzulata. PATER PATRIAE - poasnu titulu koju je senat i rimski narod (SPQR) dodijelio Augustu 2.pr.K. Poslije njega nju su primili njegovi nasljednici, osim Tiberija, Galbe, Otona i Vitelija i od Domicijana ona se nalazi na kraju sastava njihovih titula. Car je mogao biti i cenzor i prokonzul. Klaudije,Vespazijan i Tit na nekim epigrafskim spomenicima imaju titulu censor, Domicijan titulu censor perpetuus, a neki carevi od II.st. titulu proconsul. Brojevi uz titule su priloni brojevi (na -um) koji odgovaraju na pitanje po koji put? npr. tertium, primum, quintum, decimum Neki imperatori su u elji da se njihovoj uspomeni ukae posebna poast, uzdizani poslije smrti na stepen boanstava. Ukazivane su im honores caelestes i dodjeljivana titula DIVUS. Poto je Hadrijan posinio L. Elija Vera i izabrao ga za svog nasljednika, dodijelio mu je titulu Cezar. Tako se uobiajilo da se Cezarom nazivaju nasljednici prijestolja - IMPERII HERES. Titula PRINCEPS JUVENTUTIS davana je esto mladim prinevima iz carske porodice, a posebno nasljednicima prijestolja. August je inicijator i ovom obiaju. Na njegovu inicijativu su C.Caesar i L.Caesar, sinovi Julije i Agripe, poto su postali njegovi usvojenici, dobili od vitezova titulu prvaci mladosti. Neke princeze iz carske porodice dobivale su naziv AUGUSTA. Prvi put je ova titula dodjeljena Liviji poslije Augustove smrti. Carice su se esto nazivale mater patriae (M.P.), mater senatus (M.S.), mater castrorum (M.C.). Carska porodica se nazivala Domus Augusta, a od kraja II.st. Domus Divina. Vjeba: IMP CAESAR Imperatori (dativ) Caesari Augusto patri patriae consuli quintum AVG P P COS V DECRETO DECVRIONVM IMP CAES Imperatori Caesari C MAESSIO Gaio Maessio QVINTO Quinto TRAIANO Traiano DEC PIO decio pio PELICI AVG felici augusto

9

IMP CAES Imperatori Caesari Gaio Messio Quinto Traiano decio C MESSIO QVINTO TRA IANO DECIO P F AVG P M TR pio felici augusto,slijede titule ex virtute: pontifici maximo, tribunicia POT COS ITER potestate, consuli iterum P P RESP AN patri patriae res publica Andautoinensium DAVT D D dedicavit IMP CAESARI Imperatori Caesari DIVI TRAIANI divi Traiani PARTHICI FIL Parthici filio DIVI NERVAE divi Nervae NEPOTI nepoti TRAIAN HADRIAN Traiano Hadriano AVG PONT MAXIMO augusto pontifici maximo TRIB POTEST VIII tribunicia potestate octavum COS III P P consuli tertium patri patriae L TITIUS PROCVLVS Lucius Titius Proculus HERENNI Herennia Etruscilla (carica, ena cara Decija),na natpisu u genitivu AE ETRUS CILLAE AVG MATRI CAST matri castrorum CONIVGI coniugi DN DECI P F domini nostri Decii pii felices AVG R P AND augusti res publica Andautoinensium IMP CA[E]SAR DIVI F AVGVSTVS PONTIFEX MAXIM COS XIII IM XX TRIBVNIC POTEST XXXVII tribunicia potestate (Ab) P P TI CAESAR DIVI AVGVSTI F DIVI IVLI N AVGVST filius divi Iuli nepos augustus PONTIF MAXIM COS IIII IMP VIII TRIB POTEST XXII imperator octavum DEDERE dedere=dederunt-3.l.m.ind.perf.ak. TI CLAVDIVS DRVSI F Tiberius Claudius Drusi filius CAISAR AVG GERMANICUS Caisar Augustus Germanicus PONT MAX TRIB POT VIIII pontifex maximus tribu? pot (41.prvi puta, ovdje deveti puta 49.) IMP XVI COS IIII CENSOR im P P AVCTIS POPULI ROMANI pater patriae auctis (auctis finibus je Ab.apsolutni) populi Romani FINIBVS POMERIVM AMPLIAVIT TERMINAVITQVE 10

NERO CLAVDIVS CAESAR AVG GERMANICUS IMP PONT MAX TRIB POT XI COS IIII IMP VIIII PAT P CN DOMITIO CORBVLONE LEG AVG PRO PR legato augusti pro praetori(sluba u Ab.-Ab apsolutni bez participa) T AVRELIO FVLVO LEG AVG LEG III GAL legionis tertiae Galicae IMP CAESAR M AVRELIVS ANTONINVS INVICTVS PIVS FELIX AVG PART MAX BRIT MAX GERM MAX PONT MAX TRIB POTES XVIII IMP III COS IIII PRO COS VIAM ANTE HAC LAPIDE ALBO INVTILITER STRATAM ET CORRVPTVM SILICE NOVO QVO FIRMIOR COMMEANTIBUS ESSET MILIA PASSUM XXI PER SVA PECVNIA FECIT LXXI 11.12.2000.NADGROBNI NATPISI Nadgrobni natpisi sainjavaju najvaniju grupu latinskih natpisa koji su dospjeli do nas. Na njima itamo u poetku samo ime pokojnika, i to najprije u nominativu, kasnije u genitivu, a ubrzo se pojavljuju drugi podaci. Saznajemo porijeklo, dunosti koje je obnaao za ivota, doba starosti, tko je podigao spomenik U doba Augusta nadgrobni natpis dobiva oblik posvete bogovima Manima (dis Manibus, D M), S(acrum) ili je posveen uspomeni na pokojnika MEM(oriae). Pojava i razvitak ovih formula razlikuje se prema oblastima rimskog carstva. One su bitne i za dataciju odreenog spomenika. Formula D.M. se pojavljuje u 2.pol.1.st., ali ne u svim krajevimo istodobno. Poslije poetnih formula na epitafima slijedi ime pokojnika, jednog ili vie njih. Ime pokojnika stoji je u nominativu, a rjee u genitivu (karakteristika arhainog) ili u dativu (forma posvete). Ako je u nominativu pokojnik je dao sredstva za podizanje spomenika i onda je praeno sa vixit - V., hic situs est (hic sita est) - HSE, fecit, fecerunt. Nakon imena slijede podaci o porijeklu, tribusu (na starijim natpisima), prebivalitu, zanimanju, poastima (cursus honorum), gradskim slubama (edil, duovir), vojnoj karijeri (vojnik e naglasiti in, jedinicu u kojoj je sluio, broj godina provedenih u slubi STIPENDIORVM ili MILITAVIT). Zatim je naveden broj godina ivota, kadkad mjeseci, dana. Oznake su ANNORUM, MENSES/MENSIUM, DIERUM/DIEBUS ili VIXIT ANNOS/ANNIS (V A), MENSES (V M), DIES (V D). Ponekad se navode i sati (kada je rije o nekom prerano preminulom djetetu) HORAS (V HO). Ako nije sigurno koliko je pokojnik ivio oznaava se sa plus-minus ili circiter (karakteristika natpisa kasnijeg doba, III.st.). Osim ovih bitnih oznaka epitaf sadri i druge podatke o ivotu pokojnika, o okolnostima njegove smrti, o grobu. Pa na natpisima mogu biti grobne parcele, obiteljske grobnice s navodima IN FRONTE PEDES i IN AGRO PEDES (broj stopa u irinu i duinu) u kraticama IN F(R) i IN A(G). esto je upotrebljavana formula H.M.H.N.S. tj. hoc monumentum heredem non sequitur kojom se pokazuje neotuivo pravo posjedovanja tog groba, on ne pripada nasljednicima. Epitaf esto nabraja vrlo odreeno kazne koje se plaaju gradu, dravi ili udruenju provosveenika u sluaju oskvrnua groba. I formula desekracije (desecratio) predstavljaju esto jednu dosta neodreenu mjeru za uklanjanje svake tete i zla od groba. esto se nailazi na izraz hoc monumentum dolus malus abesse - H M D M A. (neka zlo bude daleko od ovog spomenika), sub ascia dedicavit - S A D (stavlja se pod zatitu ascie-sjekire).

11

Mnogo se raspravljalo o toj formuli i prikazu sjekire. Ima li ascia mistino znaenje to je mogue ili ona predstavlja alat radnika i prema tome oznaava da je grob nova i dotad neupotrebljena graevina. Postoje i odreeni sadraji na natpisu koji privlae pozornost prolaznika (salve, vale). Postoje i nagrobni natpisi u stihovima. Epitaf vrlo esto zavrava oznaavanjem uvjeta pod kojima je grob sagraen: ex decreto decurionum - EX D D, locus publicus datus decreto decurionum - L P D D D, testamento (illius), cura (illius) curam agente (illo). Zaslunim lanovima zajednice (donatorima) iskazuje se poast navoenjem da je nadgrobni spomenik postavljen ex decreto decurione P(ublice) - po odluci gradskog vijea. Ponekad nadgrobni natpis navodi i pokojnikovu oporuku (uveni natpis nazvan Lingonov testament koji nam je djelimino poznat po jednom rukopisu iz X.st. sadri preporuke koje je dao neki nepoznati Lingon). esto je na natpisu naznaen slobodan pristup grobu (aditus, ambitus, accessus) za vrenje pogrebnih obreda koji uvijek treba biti sauvan. Kada neki graanin stekne zemljite gdje se nalaze jedan ili vie grobova oni ostaju izvan njegovog vlasnitva i on je uvijek duan da sauva na svom zemljitu pogodan put koji dozvoljava da se prie grobovima. Vrlo esto pokojnik se ne zadovoljava zatitom koju treba da mu osigura ius sepulcri i trai da pojaa sigurnost svoga prebivalita kletvama baenim na sve bezbone prestupnike. Ovi su natpisi ispisani na kamenim spomenicima. Postoje i nadgrobne ploe s natpisom - titulus, stellae s jednostavnim tematskim prikazima, ali i one luksuzne s portretom pokojnika, liburnski cippus, urne koje ne moraju biti zakopane (na nekima je sauvan natpis, najee su kamene, ali ima i keramikih). Nadgrobni natpisi mogu biti i na mozaicima, a kasnije na sarkofazima. DATIRANJE PO FORMULAMA Formula D(is) M(anibus) se javlja od 2.pol.1.st. i po.2.st. Natpisi se mogu podijeliti na razdoblje ranog (do 161.) i kasnog principata do uvoenja dominata. Formula H(ic) S(itus) E(st) je karakteristina za razdoblje ranog principata (1.st.), a takoer i T(estamento) F(ieri) I(ussit) te V(ivus) F(ecit) u kombinaciji sa SIBI ili SIBI ET SUIS. Za kasniji principat je karakteristino POSSUIT, POSSUERUNT, PARENTES, PARENTIBUS bez kraenja; INFANS, INFANTI; DELICATUS, DELICATA. Pojedine moralne karakteristike umrlih su karakteristinije za kasnija razdoblja: bene merens, -enti; clarissimus, fidelis, homo bonus, incomparabilis, indulcetissimus, inocentissimus, merens, obsequentissimus, optimus, pientissimus, piisimus, sanctissimus, miserimus. Natpisi: CLAVD(ia tribu) C VETTIO C.F. CLAVD GRATO ARCIT(ecto) CLASS(is) podasnik mizenskog brodovlja PR. MIS. SIBI ET MEVIAE QVINTAE CONIVG(i) SVAE ET SALVSTIAE SECVNDAE MATRI EIVS ET LIBERTIS LIBERTABVS POSTERISQVE EORVM MEIS HMSSHNS hoc monumentum sive sepultura heredem non sequitur D M VICTOR QVI VIXIT ANNOS IX VALERIA SEVERI NA ET MESSOR FIR MIONIS DELICATO IN (feli)CISIMO

12

D.M. ANTONIO FILOCALO PATRONO ET AN TONIAE CLYCE(RE) RESORORI AN i svojoj sestri TONIA FINGIS B(ene) M(erenti) D.M. CAMPANO DEF(uncto) ANN(orum) XXX AVREL(ius) VALENT(inus) VS FRATRI DVLCIS SIMO POS P T D M IVL. RES TVTAE IN FELICISSI MAE INTER FECTAE ANNOR(um) X CAVS(a) OR NAMENTOR(um) IVLLIVS RESTVT ET STATIA PVDEN TILL(a) PARENTE 18.12.2000.TITULI SACRA (posvetni natpisi) Postavljeni su u ast boanstvima. U poetku su bili vrlo kratki i sadravali su samo nekoliko rijei. Bili su urezivani ili slikani na vazama, rtvenicima, metalnim ploicama zavjetovanim bogovima. Postavljaju se ili prinose na dar kao obveza ili zavjet. Podiu se u ast bogova rimskog Panteona, od onih najvanijih poput Jupitera, Junone i Minerve ili niih poput Libera i Dijane do najniih mjesnih genija ili kunih zatitnika. Vrlo su omiljena i boanstva orijentalnog porijekla poput Mitre, neto manje omiljenih Izide i Serapisa. Mnoga autohtona boanstva na naem prostoru su prola interpretatio romana - pojavu kad se domaa boanstva prikazuju u modificiranom obliku (dalmatinski Silvan, ninska Venera Amsotica). Natpis se postavlja u ast boanstva pa na njemu stoji posveta - ime boanstva u dativu (u poetku je na njima stajalo samo ime boanstva, u genitivu ili dativu, i naziv zavjetnog predmeta. Posvete boanstvima prirodno vrlo brzo postaju sloenije.). Kada je rije o najpopularnijim boanstvima ime i pridjevi uz ime se navode skraeno. I. O. M.- Iovi optimo maximo M. D. M.- Magnae Deorum Matri / Magnae Deum Matri D. I. M.- Deus Invicto Mitrae S. I. M.- Soli invicto Mitrae D. S. I. M.- deus Sol invictus Mithras. Uz ime Herculli moe biti sigla S ili SAC(rum). Nakon posvete dolazi ime dedikanta koje je ponekad popraeno njegovim titulama (cursus honorum). Spominju se razlozi posvete: PRO REDITU (za povratak), PRO ITU (za odlazak, put), PRO SALUTE (za zdravlje), OB VICTORIAM (za pobjedu).

13

Nakon toga na natpisu stoji za koga dedikant ini posvetu: SIBI (sebi), SIBI ET SUIS (sebi i svojima) Nekad je naznaena i svota koja je bila potrebna da se neto izvri (i porijeklo svote). Naznaen je i datum posvete. Ako je posveta u vidu nekog spomenika, natpis spominje osobine mjesta na kome se podie. Nekad se navode i imena linosti koje su dozvolile podizanje spomenika, koje su uestvovale u posveivanju ili pomagale dedikantu. FORMULE KARAKTERISTINE ZA POSVETNE NATPISE D(at) ili D(et) ili D D-dedit, dedicavit D. D. D.- deo donum dedit (dao bogu na dar) P(osuit)- postavio F(ecit) ili fecerunt (vie dedikanata) V. S.- votum solvit (izvrio zavjet) L. F.- libens fecit (s radou uinio) V S L L M - votum solvit libens laetus merito (zavjet izvrio dobre volje s veseljem po zasluzi) L D D D- loco dato decreto decurionum (na temelju odluke dekuriona) D S P F- de sua pecunia fecit (ili D P S P-de pecunia sua posuit)-postavio na svoj troak P S- pro salute E V- ex voto P. I.- poni jussit F. F AC. C. CUR.- faciendum curavit D. D. D.- dedit idemque dedicavit D. D.- dono dedit T. F. I.- testamento fieri iussit V. S. L. A.- votum solvit libens animo Primjer: divo Antonino et divae Faustinae ex senatu decreto. POASNI NATPISI Najstariji rimski poasni natpisi su ELOGIJA (poasni natpisi u stihu) koji su stavljani ispod portreta predaka. U vrijeme carstva posvetnim su natpisima slini poasni. Na poetku natpisa stajalo je ime i titula linosti kojoj se ukazuje poast obino u dativu, ponekad u genitivu - kojima je predhodila formula: in honorem. Kada je rije o caru sve njegove titule su opirno navedene, sa tono navedenim brojem konzulata koja je vrio, tribunskih vlasti, triumfalnih sveanosti. Kada se radi o privatnom licu poslije imena slijedi njegov cursus honorum, zatim ime lica ili opine u nominativu koja daje da mu se / joj natpis uree ili statua podigne, a na treem su mjestu razlozi ukazivanja ove poasti, njegove vrline, zasluge, djela po kojima je slavan To se izraava formulama: pro singularibus erga civitatem nostram meritis, ob insignes liberalitates in rempublicam, ob eximiam adfectionem tam in singulos quam in universos cives ... Natpis se esto zavrava odlukom koja objanjava razloge zato je podignuta statua ili izraen poasni spomenik: EX S C (ex senatus consulto), D. D. (decreto decurionum) ili se spominje onaj koji se brine oko izrade: C. A. (curam agent illo), oznaava se i svota koja je bila potroena (P. P. PEC. PUB- pecunia publica, P.S.- pecunia sua, D.S.- de suo). Kada linost u iju je ast podignuta statua prima na sebe sve izdatke i oslobaa opinu trokova na natpisu stoje izrazi: H. C.- honore contentus, H. C. S. P. P.- honore contentus sua pecunia posuit, H. V. I. R.- honore usus impensam remisit, S. R.- sumptum remisit, H. A. I. R.- honore accepto impensam remiisit. Natpisi: DIBVS Velikim bogovima MAIORIBVS AVRELIVS dedikant SECVNDINVS V.S.L.M votum soli libens merito

14

FORTUNAE Fortuni, boici sluaja CASVALI M(arcus) AEL(ius) BALBINVS dedikant Marcus Aelius Balbinus TESSERAR(ius) V.S.L.M. I(ovi) O(ptimo) M(aximo) C(onservatori) Jupiteru najjasnijem, najveem uvari I(unoni) O(ptime) O(mni) P(otenti) SOLI GENIO LOCI AVR ANTIOCIANVS dedikant V P HERCVLI CINGENVI VS C FIL(ius) QVIR(ina tribu) RVFINIANVS DEC(urio) COL(oniae) S(eptimiae) S(iscianorum) AVG(usto) QVEST(or) R(ei) P(ublicae) PRAE(fectus) C(ollegi) C(enturiorum) ET INGENVI A RVFINA CVM SVIS D D dederunt et dedicaverunt I O M T(itus) ACCIVS SE VERVS B F beneficiarius consulari V S L M I M Invicto Mitre SPELAEVM CVM spelej sa OMNE IMPEN svim trokovima SA HERMES C Hermes Fortunat,rob; vlasnik je Gaj Antonije Rufinus ANTONI RVFI PRAEF(ectus) VEH ET zakupnik dravne carine i SECOND P(ublici) P(ortorii) potanski slubenik SER(vus) VILIC(us) FORTV NAT FECIT S(oli) I(nvicto) M(itre) PRO SAL(ute) IMP(eratoris) CAESAR(is) M(arcii) AVR(elii) ANTO NINI P(ii) F(elicis) AVG(usti) AVR(elius) EVTYCHES dedikant, isto gentilno ime kao cara ukazuje na dobivanje graanskog prava EX VOTO

15

NVMINI boanskom biu uzvienosti naeg gospodara Gordiana MAIESTATIQ(ve) D(omini) N(ostri) GORDIANI obino dat, no ovdje je genitiv AVG(usti) ET GENIO LOCI AVR VALERIANVS SPEC(u1ator) LEG(ionis) XI CL(audiae) REFERENS zahvalnost GRATIAM V S SAVO AVG(usto) Savu (rijenom bogu) SAC(rum) M(arcus) IVVENTIVS PRIMIGENIVS ET SOCII V S L M votum solverunt libentes merito SILVANO SACRUM A VRELIVS DO NCIVS V S L L M MIL LEG X G G = gemine (dvojne) I O M SOLI INVICTO CONSER(vatori) AVG(usti) N(ostri) NYMPHIS Nimfama, koje donose zdravlje i uzvienim SALVTAR(ibus) AVG(ustis) SAC(rum) IVL(io/ius?) MAXIMVS DEC(urio) MVNIC(ipiI) S(ilvano) S(ilvestri) S(acrum) umskome Silvanu VR.. ..O T NI SER(vus) V S L M S D(omestico) S domaem Silvanu Q CRISPIVS dedikant Kvintus Krispius Galicanus GALICA NVS SILVANO DOM SAC LICINII V S votum solverunt (erunt jer Licinii je mnoina) 16

8.1.2001. TITULI OPERUM PUBLICORUM (javni natpisi) Javni natpisi su natpisi na javnim graevinama, hramovima, kazalitima, gradskim zidovima i vratima, mostovima, slavolucima, vodovodima U doba carstva na poetku natpisa stoji ime boanstva kome se spomenik daruje ili ime linosti kojoj se time ukazuje posveta ili poast pa se poinje s formulom: PRO SAL IMP (pro salute imperatoris), IN H D D (in honorem domus divinae). Ponekad na poetku natpisa stoji ime onoga tko je poticao radove (ex auctoritate). Zatim se nabrajaju imena i titule onoga ili onih (zajednice, udruge, vojne postrojbe) koji su dali da se spomenik podigne. Slijedi razlog postavljanja natpisa. Na kraju u akuzativu dolazi ime spomenika koji je sagraen ili obnovljen: aqueductum, arcum, curiam, forum, murum et tures, porticum ... Ako se radi o obnovi navodi se prvobitno stanje graevine: vetustatae corruptum (trono od starosti), longa aetate neglectum ... Navodi se tko je donio odluku da se radovi zapoeo: D. D. (decreto decurionum), S. C. (senatus consulto), spominje se i tko je dao novac za izgradnju te svota i jednim glagolom se izraava ideja graenja ili obnavljanja: aedificavit, fecit, faciundum curavit, a solo fecit, renovavit, restituit ... Natpisi koji su se urezivali na graevinama izvoeni su posebno briljivo, a esto su umetana i bronana slova, ali ih je nestalo jer su ih ljudi odnosili. Skoro da ne postoji gradsko sredite na naoj obali u kome nije naen neki takav spomenik.Na njima se govori o: gradnji ili obnovi bedema (gradnja bedema u Zadru u 1.st.pr.K., zidina i kula u Arbi gdje Tit Julije Optat obnavlja kule na svoj troak, u Argiruntumu bedemi i kule u doba Tiberija, u Saloni oko 170.) hramova i svetita (obnova Liberovog svetita te gradnju i obnovu hrama Magnae Matris u Senju, hram Magnae Matris u Arbi, u Nadinu je u ast svog ediliteta Tit Turanije Ruf uz pomo sinova sagradio svetite boginji Latri, popravak hrama (vetustate dilapsum) i dogradnja trijema (adiectis porticus) Libera i Libere u Saloni, hram posveen nimfama i Svilanu, munificijencije vezane uz kult Magnae Matris, u Andetriumu gradnja hrama Kastora i Poluksa, u Naroni hram posveen Eskulapu) kurija (natpisi iz Cresa (Beli), Senie, Asserie, Salone) trijemova (Cres, Nedinum, Asseria, Varvaria, Salona, Aequum, Epidaur, Mljet) slavoluka (Slavoluk Sergijevaca u Puli, u Zadru je Melia Aniana podigla luk i dala poploati emporij (trnicu) davi 600 000 sestercija) termi postojanju, gradnji i obnovi vodovoda i cisterni (Fulfinium, Pola, Arba, Iader, Epidaur) mostova (Aenona) Natpisi: 1.Vodovod u Puli L(ucius) MENACLVS L(uci) F(ilius) VEL(ina triba) PRISCUS EQVO PVB(lico) equum publicum,oznaka nekoga tko pripada vitekom staleu PRAEF(ectus) FABRVM AE(dilis) II VIR II VIR QVIN(quennalis) TRIB(unus) MIL(itum) FLAMEN AVGVSTOR(um) PATRON(us) COLON(iae) AQVAM AVG(ustam) IN SVPERIOREM PARTEM COLONIAE ET INFERIOREM INPENSA SVA PERDVXIT ET IN TUTELAM EIVS DEDIT (sestertium quadringenta milia) Lucije Menaklus Prisko bio je prefekt kolegija obrtnika, edil, duovir, duovir quinquenalis (kasnije duovir censoris, provodi popis stanovnitva i procjenu imovine svakih pet godina), flamen, dobio je poasnu funkciju pokrovitelja kolonije (patronus coloniae), doveo je (perduxit) na svoj troak (inpensa sua) uzvienu (Augusta) vodu u gornji (in superiorem) i donji dio (inferiorem) kolonije i udijelio 400 sestercija.

17

2.Ureenje trnice (emporija) u Zadru (natpis na atiku slavoluka to se dizao na trnici) MELLA ANNIANA IN MEMOR(iam) Q(uinti) LAEPICI Q(uinti) F(illi) SER(gia) BASSI, MARITI SUI EMPORIUM STERNI ET ARCUM FIERI ET STATUAS SUPERPONI TEST(amento) IUSS(it) EX SESTERTIUM DC (milibus), D(educta) VICESIMA P(opuli) R(omani). Melija Anijana dala je na uspomenu svog mua Kvinta Lepica Kvintova sina Bassa, iz Sergijevskog tribusa, poploati emporij, sagraditi luk i povie njega postaviti kipove, po oporuci, za iznos od 600 tisua sestercija. odvojivi dvadesetinu u dravnu blagajnu. 3.Gradnja kupatila i posveta balnea Nimfama u Alboni NIMPHIS posveta nimfama AUG(ustis) SAC(rum) posveuje EX VOTO SUS(cepto) po preuzetom zavjetu PRO SA za zdravlje municipija LUTE MUNICIP(ii/ium?) BALINEO balnej, kupalite EFFECT(o) izgradio TI(berius) GAVILLIUS C(ai) F(ilius) CLA(udia tribo) LAMBICUS AED(ilis) IIVIR POSUIT edil,duovir postavlja 4.Krk TVRVS PATALIVS GRANP OPIAF VENETVS LASTIMEIS HOSP F PRA MVRVM LOCAVERVNT LONG P CXI ALT P XX EISDE P-stope PROBAV 22.1.2001.MILJOKAZI Miljokazi su kameni stupovi okruglog promjera, visine do 1.5 m i irine oko 40 cm. Na miljokazima su najee razliiti natpisi to zavisi od raznih okolnosti, a postoji i anepigrafski (bez natpisa ili je sauvan dio bez natpisa). Na miljokazu je obino ime cara ili magistrata. Ako je ime cara u nominativu on je investitor radova, gradnje ili popravka, a ako je u dativu znai da je tu posvetu caru napravio municipij koji se bavio odravanjem ceste na tom podruju. Ako je na natpisu ablativ znai da je natpis postavljen u doba tog cara. Najee miljokaz nosi brojni znak koji oznaava broj milja od poetne toke puta (ovaj broj ima ili nema siglu M.P.- milia passum). Osnovni pravci cestovne mree kod nas nastaju u Augustovo doba, u pacificiranim krajevima, a nakon guenja Batonova ustanka u Dalmaciji i u unutranjosti. Prava cestogradnja nastaje u doba cara Tiberija, iji je namjesnik u Dalmaciji bio Publije Kornelije Dolabela (14-20.). Ceste su u poetku imale uglavnom vojniki karakter, a kasnije trgovaki. O toj cestogradnji svjedoe i solinski natpisi: natpis na etiri ploe koje su pronaene uzidane u zvoniku splitske katedrale. U doba namjesnika Dolabele izgraeno je pet novih cesta od kojih su prve dvije datirane tribunskom vlau Tiberija (22.put) u 16/17.po.K. To su: 1. Ad fines provinciae Illyrici 2. Via Gabinianum ab Salonis ad Andetrium 3. A Salonis ad Haedum castellum Desidiatum 4. Via ad Batinum flumen quod dividit Breucos Oseriatibus 5. Ad imum montem ditionem ultium Ceste radili vicilijari septime et undecime legije (VII u Gardunu). U doba Tiberija grade se i druge ceste (prikljuni putevi). To su indicije. S cestogradnjom se nastavlja i za Klaudija i drugih careva. Natpisi na miljokazima daju uopeno ili potpuno podatke o poetku i svretku puta, o stanju puta, o tekoama na koje se nailazilo prilikom njegove izrade, isto tako daju se imena magistrata koji su odreeni da nadgledaju izvrene radove.

18

TERMINACIJSKI NATPISI Ovi natpisi govore o rjeavanju sporova izmeu pojedinih autohtonih zajednica (civitates). Kod nas je naeno 27 takvih natpisa. Pa su voeni sporovi inter Ortoplinos et Parentinos, inter Meditas et Coriniensis Sporovi su se rjeavali pred rimskim sudom. Postojala su tri sudbena konventa: conventus scardonitanus u Skradinu u ijoj su nadlenosti bili Japodi i 14 liburnskih opina, conventus salonitanus u ijoj su nadlenosti Delmati, Mezeji i druge manje zajednice te conventus naronitanus (zajednice na JZ). Sporovi su rjeavani na dva naina: ex conventione-civitates na zajednikom sastanku uz prisutnost predstavnika vlasti postignu nagodbu ili razgranienje vri namjesnikov delegat (iussu, ex sententia) pri emu je odran prethodni sastanak (consilio adhibito), a konana odluka je dekret namjesnika (ex decreto). Terminacijski natpisi sadre ime namjesnika i njegovu titulu (legatus Augusti pro praetore), ime cara i ime zajednica u sporu. Natpisi: IMP(erator) NERVA TRAIANVS CAESAR AVG(ustus) GERM(anicus) IMP CAES M(arco) ANNIVS FLORIANVS Florijan,car koji je vladao dva mjeseca 276. P(iu) F(elix) AVGV(stus) IMP(eratori) CAES(ari) C(aio) VALERIO DIOCLETIANO P(io) F(elici) AVG(ust) DD NN G(aleno) V(aleriano) D.m.-dominis nostris MAXIMIANO ET F(lavio) SEVERO INVICTIS AVG(ustis) IMP(erator) CAESAR M AVREL ANTONINVS PIVS AVG FEL PARTH(icus) MAX(imus) BRIT MAX PONTIF MAX TR POT XIV IMP IT(erum) COS III DESIGNATUS IV P P PRO COS L(ucio) SEPT(imis) SEVERII ARAB(ici) F(ilius) D(omino) N(ostro) FLAVIO VALERIO SEVERO NOBILISSIMO CAESARE M(ilia) P(assum) XXXIIII triginta quat IMPP CC VIBI N.m.- Imperatores Caesares GAL(I*)VS ET VOLV *okomita hasta od L SIANVS AVGG P P augusti patres patriae M P XXX 19

PRO FELICITATE DOMI za sreu NORVM NOSTR(orum) VALENTINIAN ET VALENTIS AVGG A SISCIA augustorum M(ilia) P XLII quadriginta due IMP(erator) CAESAR(i) C(aius) IVL(ius) MAXIMINVS P(iu) F(elix) AVG P M TRIB(unicia) POT COS DESIGN(atus) P P PROCOS RESTITVIT A POETOVIO M P XXX IMP(eratori) CAES(ari) L(ucio) SEPTIMIO SEVERO PIO PERT(inaci) AVG(usto) ARAB(ico) ADIAB(enico) PART(ico) MAX(imo) DIVI M FIL(io) DIVI COMODI FRATRI DIVI ANTONNI PII NEP(os) DIVI HADRIANI PRONEP DIVI TRAIANI ABN DIVI NERVAE AND PONT(fex) MAX(imus) TRIB(unicia) POT(estate) IMP CAES L(ucius) SEPT SEVERVS PIVS PERT(inaci) AVG(ustus) ARAB(icus) ADIAB(enicus) PART MAX PONT MAX TRIB POT VIII octum IMP XII P P COS II PROCOS ET IMP CAES MAR AVR ANTONINVS PIVS FEL AVG(ustus) PART MAX GERM MAX TRIB POT XVII IMP III COS IIII P P PROCOS MILIARIA VETVSTATE naredili su da budu obnovljeni miljokazi propali od starosti CONLAPSA RESTITVI IVSSERVNT IMP(eratori) C(aesari) C(aio) IVL(io) MAX(imo) P FELICI AVG ET C(aio) IVL(io) VERO.. ..EX DECRETO PUBLII CORNELII DOLABELA LEGATI PRO PRAETORE TERMINI POSVIT damnatio memoriae INTER PECOS ET ORTOPLINVS zajednice koje razgraniava (Pecos-stanovnici zajednice Vegium)

20

29.1.2001. INSTRUMENTA (DOMESTICA) Na kraju svakog sveska CILa pod naslovom instrumentum grupirani su natpis sa predmeta koji se koriste u svakodnevnom ivotu. Postoje krai s imenom neke firme, siglom, brojem, ali i oni s duim tekstovima. Takve natpise nalazimo na tegulama, amforama i drugom keramikom i metalnom posuu, na vodovodnim cijevima, na kamenim blokovima u kamenolomima, na nakitu, na oruju U ovu skupinu spadaju i tzv. tesserae. To su ploice od metala, slonove kosti ili drveta manjih dimenzija, razliitog oblika koje su sluile u razne svrhe: kao iskaznice za ito, karte za mjesto u gledalitu. Pogreno nazvane tesere gladijatora su izdueni pravokutni komadi od kosti ili slonovae s natpisom koji se nalazio s obje strane i imenom roba ili osloboenika u nominativu, ime njegovog gospodara ili zatitnika u genitivu i glagol spectavit skraen sa SP, SPE, SPECT, i ime konzula te godine. Ove tesere su ustvari privrivali financijski kontrolori na vree s novcem. Tesere gostoljublja bile su zalog prijateljstva koje je stvoreno izmeu dvije osobe: sastojale su se iz dva jednaka predmeta meusobno povezana na kojima su bila imena onih koji su meusobno povezani gostoprimstvom. Vidjeli smo da su na isti nain patronatske table stvarale veze gostoprimstva i uzajamne zatite izmeu pojedinaca i nekog grada. Tesserae Iusoriae sluile su za igru i imale su ispisane ifre i rijei koje su nagovjetavale uspjeh, gubitak, podvalu. Ploe na kojima se igralo ovim teserama (tabulae Iusoriae) ukraene su crno-bijelim poljima. U ovu skupinu spadaju i Tabellae defixionum-olovne ploice koje sadre prokletstvo koje treba zadesiti jednu ili vie osoba. Borci sa ivotinjama, gladijatori, vozai dvokolica kao i njihovi konji su bia koja se najee spominju na ovim tablama. Gonjen strau za igrom Rimljanin pokuava da prouzrokuje patnju i smrt predstavnika protivnikih stranaka. Neki nas natpisi uvode u svijet gatanja i magije. Sortes (sudbine) su male drvene ili bronane ploice ispisane nerazumljivim i uopenim preporukama. U kontekstu ovih natpisa treba spomenuti svjetiljke tzv. firma lampice. Najbrojnija skupina natpisa koji ovdje spadaju su novci. *Kameni blokovi s oznaenim brojem mramornog bloka daju podatke o kamenolomu ili radionici odakle potie, navode konzula te godine, imena slubenika koji su nadgledali rad, cara kome je kamenolom pripadao. Gomile olova naene po carstvu nose urezana imena cara, mjesta gdje je metal bio izvaen. Mnogobrojni crijepovi i opeke imaju igove. Opeke i crijepovi koje su vojnici upotrebljavali za izgradnju svojih tabora nose imena njihove ete, kohorte, legije, vojske. Natpisi na vodovodnim cijevima (fistule plumbeae aquariae) daju nam konzulatske datume i bogati su podacima o organizaciji vodovodne slube. Na njima se ita ime cara (kada su cijevi bile uk1juene u vodovodnu mreu), ime procuratora aquaruma koji je rukovodio vodovodnom slubom, ime officinatora koji je rukovodio izgradnjom, ime roba koji je izvodio radove. Cijevi privatne proizvodnje nose ime vlasnika radionice ili ime majstora. Na vazama i lampama od gline, na malim predmetima od metala ili stakla, natpisi su veoma retki i najee se sastoje od oznaka radionice, podrazumijevajui tu ime majstora ispisano svim slovima ili skraenicom u nominativu ( esto praeno s fecit, F, FE, FEC) ili u genitivu (ponekad praeno izrazima: manu officina, figulina). Ove oznake najee se nalaze na dnu vaze i proizvedene su otiskom peata na jo sveoj glini. Mnogobrojni potpisi ove vrste omoguuju da se po provincijama prati povijest umjetnosti terrae sigillatae, tj. glinenih predmeta ukraenih reljefom. Na ukraenim vazama ponekad se nalaze i imena figura. Pronaen je veliki broj igova ili peata koji su sluili za utiskivanje potpisa u glinu. Meu ovim signaculama ima peata okulista. To su male pravokutne kamene ploe kojima se na krajevima nalaze natpisi udubljenih slova. Oni navode ime ljekara koji ih je upotrebljavao, ime lijeka i ime bolesti. Jedna zlatna kopa s po.VI.st.pr.K. nosi najstariji latinski natpis za koji se zna: na njemu se ita: Manios med: fhe: fhaked: Numasioi (Manius me fecit Numerio, Manio me je napravio za Numerija). Ogledala i etrurske ciste od bronce, naene u velikom broju u Prenesti, etrursko-latinskom gradu, imaju pored etrurskih natpisa urezane latinske natpise. uvena cista ficorone ima na donjem dijelu drke svog poklopca rijei koje nam kazuju i ime umjetnika i ime darodavca: Dindia Macolnia fileai dedit. Novios Plautios med Romai fecid (Dindija Makolnija me je dala svojoj kerci. Novije Platinije me je napravio u Rimu). Na nekim staklenim vazama nalaze se oznake radionica. Mnoga druga umjetnika djela imaju zanimljive natpise npr. mozaici. Na rimskom oruju pronae se ponekad ime vojnika kome je oruje pripadalo, oznaka njegove ete i legije. Natpisi na oruju su izvedeni tokastim ubodima, a olovne kuglice praaka (glandes plumbeae) esto imaju plastina slova sloena tako da daju imena boraca, njihovog zapovjednika ili pogrdne rijei protiv neprijatelja. Na utezima i mjerama zabiljeena je osnovna mjera, ime magistrata koji je izvrio provjeru, mjesto gdje je ovo izvreno i ime vlasnika. Bronane ili olovne ogrlice privrene o vrat robova nosile su ime i adresu vlasnika kome je trebalo vratiti odbjeglog roba.

21

Natpis na mramornom kamenu: IMP(eratore) VESPASIANO SEPTEM sedmog konzulata Vespazijana TITO CAESARE QVARTO (kod mene -tum) etvrtog Tita Caesara (75.po.K.) CONSVLIBVS EX RATIONE po raunu LAETI SERVI NVMERO roba Leta broj 95 NONAGINTA QVINQVE Kratice na keramici i tegulama: EX ili DE P / PR / PRAE / PRAED- ex, de praediis (s imanja) EX O ili OFF ili OFIC, kasnije samo OF, OFF- ex officina (iz radionice) O.D. ili OPUS DOL- opus doliare (izraeno) OP FIG DOL- opus figlinum doliare (izraeno u radionici) EX, DE F. FIG, FIGLIN- ex, de figlinis illius EX FIG(LINIS) QVINTINI ASINI MARCELI DOLIARE OPVS FECIT GAIVS NVNDIVS FORTVNATVS QVINTO ARTICVLEO PAETINO ET APRONIANO CONSVLIBVS. Iz radionice Kvinta Marcelina uinio je Gaj Nundije Fortunat u doba konzulata(123.po.K.) Natpis na vodovodnoj cijevi (fistulae plumbae aquariae): IMPERATORIS CAESARIS AVGVSTI VESPASIANI SVB CVRA CALISTI AVGVSTI LIBERTI PROCVRATORIS AQVARVM. Vodovod imperatora caesara Vespazijana pod brigom Kalista, Augustova osloboenika, prokuratora vodovoda Natpis s amfore: EX OFFICINA IVLI HONORATI PROVINCIAE MAURETANIAE CAESARENSIS TVBVSCVTV. Iz radionice Julija Honorata, provincije Mauretanije Cezarensis, u gradu Tubuskutu Natpis na utezima: IMPERATORE CAESARE VESPASIANO SEXTVM TITO CAESAR AVGVSTI FILIO QVARTUM CONSULIBUS MENSVRAE EXACTAE IN CAPITOLIO PONDO DECEM. U doba estog konzulataVespazijana i etvrtog Tita Cezara Augustova sina mjera provjerena na Kapitoliju utegom od deset libra. Natpisi na aama: BIBE,AMICE, DE ME!- Pij, prijatelju iz mene! A ME, DVLCIS AMICA, BIBE!- Iz mene pij, slatka prijateljice! Natpis s tabulae defixionum: QVO MODO MORTVS QVI ISTIC SEPVLTVS EST NEC LOQVI NEC SERMONARE POTEST SIC Kao to mrtvac koji je pokopan ne moe govoriti niti razgovarati tako neka RHODINE APVD MARCVM LICINIVM FAVSTVM MORTVA SIT NEC LOQVI NEC SERMONARE Rodina za Marka Licinija Fausta bude mrtva POSSIT. ITA VTI MORTVVS NEC AD DEOS NEC AD HOMINEM ACCEPTUS EST SIC RHODINE Tako kao to mrtvaca ne uju ni bogovi ni ljudi tako neka Rodina APVD M. LICINIVM ACCEPTA SIT ET TANTVM VALEAT QVANTVM ILLE MORTVVS QVI ne uje M.Licinija i neka bude toliko krepka koliko onaj mrtvac koji ISTIC SEPVLTVS EST. DITE PATRE, RHODINE TIBI COMMENDO VTI SEMPER ODIO SIT tamo poiva Preporuam tebi Rodinu da zauvijek bude mrska MARCO LICINIO FAVSTO. ITEM MARCVM HAEDIVM AMFIONEM, ITEM GAIVM POPILIVM Marku Liciniju Faustu Isto elim Marku Hediju Amfionu, Gaju Popiliju APPOLONIVM, ITEM VENONIAM HERMIONAM, ITEM SERGIAM GLYCINAM Apoloniju, Venoniji Hermioniji, Sergiji Gliciniji

22

PARIJETALNI NATPISI Ovo su natpisi na zidovima kua,grafiti iz Pompeja,Stabija i Herculaneuma. Skupljeni su u etvrtom svesku CILa. esti su stihovi iz Eneide. Primjeri: AEDONAE DICIT ASSIBVS HIC BIBITVR DIPVNDIVM SI DEDERIS MELIORA BIBES QVARTVS SI DIDERIS VINA FALERNA BIBES. Za ase ovdje se pije, ako da dva pit e bolje,a ako da tri pit e falernsko vino. PRIDIE KALENDAS MAIAS SVB POSVI OVA GALLINAE. Dan prije majskih kalenda stavio sam jaja pod koko. ANTIOCHVS HIC MANSIT CVM SVA CITERA. Ovdje je Antioh boravio sa svojom Kiterom. VIRVM VENDERE NOLLO MEVM. Ne elim prodati svoga mua. AMPILIATVS PEDANIA FVR EST. Ampiliat Pedanija je lopov. JAVNI I PRIVATNI SPISI Ovdje spadaju razliiti zakoni, plebiscit, odluke senata, edikti i dekreti magistrata, carske odluke i vojnike diplome. Zakoni i plebisciti sadre tri dijela: praescriptio (iznosi okolnosti glasanja), tekst zakona i sanctio (odreuje nain suglasnosti zakona s ranijim propisima). Jedan od najuvenijih zakona s kojima nas je upoznala epigrafika je Lex Julia municipalis koji potjee iz 45.pr.K., a koji je pronaen u blizini Herakleje u Lukaniji. U njemu Cezar odreuje gradsko municipalno ureenje u cijelom carstvu. Isto tako i senatske odluke sastavljene su iz tri dijela: uvod, relatio (prijedlog iznesen senatu od strane i samu odluku senata. Relatio se zavrava rijeima koje ukratko izlau pitanje postavljeno skuptini: quid de ea re fieri placeret (Q.D.E.R.F.P.). Odluka poinje formulom koja najavljuje doneseno rjeenje: de ea re ita censuerunt (D.E.R.I.C.). Odreene senatske odluke (senatus consultus) poznate su nam iz pisma magistrata. Za carstva zakonodavna mo cara izraava se ili putem leges rogatae koje je donio preko birake skuptine, komisije ili putem senatskih odluka ili zakonskom odlukom. Carske ustavne odluke imaju vie oblika. Edicta izriu opa administrativna pravila. Mandata su uputstva koja car daje svojim inovnicima. Decreta su pravne odluke koje car donosi. Epistolae ili rescripta sadre odgovore koje daje vladar na traenje miljenja od strane javnog ili privatnog lica. Vojnike diplome (diploma militaria) su odluke kojima se daju osobite povlastice vojnicima nakon zavretka slube. Original je bio urezan u bronci i izloen na Kapitoliju u Rimu, a od Domicijanove vladavine na Palatinu iza hrama Boanskog Avgusta. Diploma je uz prepis teksta zakona navodila i ime vojnika kome je diploma predana. Diplomom je otputen iz slube rijeima honesta missio. Diplomom se veteranima stranog porekla daje ius civitatis (graansko pravo) i ius conubii-pravo na zakonski brak sa enama stranog porijekla veteraninma koji su bili rimski graani), a prava se prenose i na njihovu djecu. U XVI.sv. CILa skupljeno je 189 diploma. Najstarija poznata diploma je iz doba cara Klaudija, a najmlaa iz 306. (doba Flavija Severa). Forma diploma je uglavnom standardna. To su dvije bronane ploice, veliine 10x15 ili 15x20 cm koje su stavljane jedna do druge i povezane metalnim icama. Vanjska strana jedne od ovih ploica predstavljala je prijepis diplome, a vanjska strana druge nabrajala je imena sedam rimskih graana koji su jamili za valjanost diplome. Tekst je na obje ploe identian. Manje razlike se pojavljuju jer se diplome nisu otvarale to su koristil i prepisivai pa je tekst unutar pisan nemarno, s mnogo ligatura, kratica i pogreki. Diploma kao pravni dokument mora sadravati ime cara s titulama, ime zapovjednika legije ili flote na koje se odnosi odluka, navode se prava koja dobivaju, imena konzula koji obnaaju dunost u vrijeme donoenja odluke. Navodi se ime otputenika u dativu, tona sluba, eventualno in i peati sedmorice svjedoka. 23

Javni spisi rimskog naroda naroito su pouni za kronologiju povijesti Rima. Konzularni kalendari nabrajali su imena konzula, diktatora i njihovih magistri equituma, imena vojnikih tribuna sa konzularnom vlau i cenzora. Pobjedniki kalendari navodili su imena pobjednika sa datumom i mjestom njihovih pobjeda i ime naroda koje su pobjedili. Takve kalendare su sastavljali drava ili gradske samouprave ili sveenika udruenja. Epigrafija nam je sauvala i spise koji se odnose na rimsku religiju. U kalendarima se nalazio spisak dana u godini sa naznaenim praznicima i oznakama vjerskog karakterara svakog pojedinog dana. Bilo je kalendara koji su isticale gradske opine, udruenja, privatna lica, koji su prepisi kalendara koje je sastavilo udruenje prvosveenika. Svaki dan je oznaen jednim slovom, skraenicom koja pokazuje njegovu sutinu: F, f(astus) za dane u kojima su rimski sudovi radili; N, n(efastus) za dane u kojima sudovi nisu radili, C, c(omitalis) za dane kada se mogao sazivati narod, EN en(dotercisus) za dane u kojima ujutro i naveer nisu radili sudovi, a sredinom dana su radili, NP, n(efas) (feriae) p(osteriores) za dane kada sudovi nisu radili i koji su inili dio dnevnog odmora dodanog prvobitnom rimskom danu odmora. Menologia rustica su kalendari u kojima su oznaeni poljski radovi koji odgovaraju razliitim godinjim dobima. Meu dokumentima koji se odnose na vojsku postoje spiskovi vojnika koji sadre njihova imena, oznaku njihove tribe, njihovog zaviaja, a esto i njihov in. Gradski dokumenti su razliitog sastava: ljetopisi (kalendari) biljee ime magistrata koji slui, albumi su sastavljeni od spiska gradskih senatora rasporeenih po kategorijama. Table patronata predoavaju nam dokumente kojima su municipiji ili kolonije birali odreeno lice za patrona i zasnivaju s njim odnose uzajamnog gostoprimstva i zatite. Od privatnih spisa malo ih je sauvano, jer su bili urezani na materijalu koji nije bio postojan.

24

DUJE RENDI MIOEVI: ILIRI I ANTIKI SVIJET Po indoeuropskoj onomastici i ilirska se imena mogu podijeliti na: -sloena -pokraena (hipokoristici) -izvedena imena. Ilirska izvedena imena se mogu svrstati u nekoliko grupa: 1) PATRONIMIKA- kod veine Indoeuropljana razvila su se u prezimena.Iliri do dodira s Rimljanima ovu vrstu imena upotrebljavaju kao osobno ime. Od ilirskih imena PATRONIMIKA bitna su ona sa sufiksom IO. 2) TEOFORINA- npr. Andinus (na jednom spomeniku dolazi kao osobno ime, a na drugom kao ime boanstva). 3) IMENA BROJEVNA PORIJEKLA- poznato kod grkih i ilirskih svjetova. Rimljani ovako oznauju redoslijed djece, a kasnije se generaliziraju u praenomen ili cognomen. Kod Ilira nije utvren razvoj ovih imena npr. Pravans, Ditus Iliri su rado upotrebljavali ovakva imena(?). Moda su ovi oblici npr. Tertius Tritus samo prevedena stara ilirska imena. 4) IMENA ETNICI- npr. Illyrici, Dalmatius, Breucus, Datio, Venetus. esto se vezuje uz nomenklaturu ilirskih vojnika na Rajni, Dunavu, u Mauretaniji. 5) IMENA NADIMCI- imena koja su nastala od nadimaka RAZVOJ ILIRSKE ONOMASTIKE FORMULE Dolaskom latinskog jezika u Illyric on donosi samo nove rimske forme u onomastici. Razvoj ilirske onomastike formule tekao je polako, a neke osobe s stanovitom funkcijom pokazuje sloenije onomastike forme. SHEMA 1. JEDNOLANA FORMULA A) SAMO OSOBNO IME- ovo je najprostija faza onomastikog razvoja i vue porijeklo jo iz indoeuropskog perioda. Varon smatra da se i rimski onomastiki sustav razvio iz jednog imena (Manios, Numanios). Na Lumbardskoj psefizmi se nalaze imena Pila i Daza. U ovom tipu se uglavnom radi o dinastikoj nomenklaturi. Jednakog je oblika i nomenklatura ena. Rimski natpisi u Dalmaciji, veinom mlai od Batonova ustanka produuju ove najstarije tradicije ilirske onomastike. Primjeri formule su Andes, Pulli, Plator, Suro, Tato, Turo, kod ena: Acrini, Avita, Bella, Cato, Tata,Titua,Voltija djece: Batoni filio Nomenklatura Ilira na ovom poetnom stupnju razvitka niim se ne razlikuje od one robova. Upotreba jednog imena znak je da su Iliri jo u kasno doba ivjeli u nekoj formi strogog plemenskog ureenja. Meutim dobivanjem rimskog graanskog prava mukarci su bre mijenjali formulu jer su se prikljuili raznim slubama (vojsci) dok su ene jo koristila arhainu nomenlaturu. Jednolana formula ponekad je izraz intimnog, porodinog nazivanja. B) OSOBNO IME S DODATKOM OEVA IMENA U GENITIVU (PATRONIMIK) a) BEZ IZRAZA FILIUS,-A Postoji primjer Ilira Verzanta koji je sluei vojsku u Grkoj dodao svom imenu patronimik i to po zakonima grke onomastike formule. Vraajui se u rodni kraj on ovaj nain imenovanja pomalo unosi u svoju sredinu. Na ovaj su se nain pomalo razlikovali ljudi istih imena. M Varro Luci, Dabali Triti, Ietus Dasantis, Maximus Beusantis, Rufinus Dassi. Andinae Dassi, Maxima [T]uri, Tato Nepotis(?) Ova formula se javlja uglavnom u okolici Livna, te na gornjoj Cetini gdje se zadrala sve do vremena kad su ovi krajevi dobili graansko pravo (do Hadrijana, Severa, Karakale). Dakle, javljaju se na podruju primorske Dalmacije i zapadne Bosne tj. u krajevima koji su bili blizu grkih naseobina. b) S DODATKOM FILIUS,-A Ova formula se javlja na istim prostorima kao i prethodna, a ptrepostavlja grku prilagodbu rimskom obiaju. Nema puno natpisa ovog tipa, pa je ovo bila kratkotrajna faza. M Agirro Epicadi f., Scenus Batonis f., Caius Epicadi f., Tritus Plati f., Liccaeus Vei f., Batoni Liccai f. Annaia Zanat(is) f., Panto Madoci f.

25

2. DVOLANA FORMULA A) IME I PREZIME-uoeno je jo davno da neki Iliri nose dva mena, a odnos meu njima je bio nepoznat. Neki natpisi pokazuju da je drugo ime nastupilo kao osobni nadimak za individualizaciju osobe. Najvei broj drugog imena u ovoj formuli napravljen je sufiksom IO, -IA (-AN, -IO, -IN -IO, -AR -IO-, -UR-IO-) koji u ilirskim imenima oznauje patronimiko svojstvo imena (prezimena). Kasnije su se stala kao prezimena smatrati prezimenima, koja nisu imala patronimiku formu. Tako se u poziciji prezimena osobito istiu imena na IKO (est sufiks kod Histra i Veneta), -OKO (-ikus, -ikakod Liburna). M Apludus Staticus, Batonis Baracionis, Pladomenus Calas, Turus sarius, Varronianus Tata Catoni Statariae, Fuscae An(a)e, Victorin(a)e Ann(a)e B) IME I PREZIME S DODATKOM PATRONIMIKA a) BEZ IZRAZA FILIUS,-A- Kad se prezime ustalilo kao onomastiki element, ostale su se javljati one iste tendencije koje su i dovele do uvoenja patronimike u jednolanu formulu. Sada se tvori specifina dvolana formula koja traje kratko i ne postoji na brojnim nalazima. M Geminus Boninus Hostiducis, Plator Carvius Batonis, Sesto Laprico Sesti, Panes Slator Ciassici b) S DODATKOM FILIUS,-A- ima sve iste elemente koji tvoe stariji rimsku dvolanu formulu, prije nego je ovoj pristupio cognomen. Najvie ovakvih formula ima u municipiumu Riditariumu gdje se moe vidjeti izmirenje onomastika Ilira i rimskog onomastikog sustava. Municipalni sustav kojeg su uivali neki gradovi ubrzao je razvoj ilirske onomastike u pravcu sjedinjenja s rimskom. Staro i nekada jedino ime nalo se u ulozi praenomena, drugo ime se prilagodilo nomenu, dok je patronimik ostao na kraju formule u emu se podudarao s rimskom filijacijom. Ova formula sastavljena je iskljuivo od imena ilirske onomastike i ima osobito mnogo analogija u Istri (-IKO-, -OKO-), Panoniji Rimsko-ilirski odnosi pogodovali su razvoju ove formule. Ima primjera gdje rimski nomen prodire u autohtonu ilirsku nomenklaturu. M Aplis Lunnicus Triti f., Bato Samuntius Pantis f., Ritus Druanus Pla[do]meni f., Sestus Platurius Triti f., Sextus Statinius Aplinis f. Aplo Curbania Kabaleti f., Avita Suioca Vesclevesis f., Turo Statica Aplinis f., Volsounae Oplicae Pletoris f. Iz Istre na -oko, -iko: Mettellus Laepocus Suri f., Ovia Laevica Domatoris f., Sabina Laevica Mercii f. 3. VARIJACIJE JEDNOLANE I DVOLANE FORMULE A) OSOBNO IME S IMENOM I PREZIMENOM OCA U FILIJACIJI (PATRONIMIKU) a) BEZ IZRAZA FILIUS,-A- Pojava drugog imena (prezimena) u onomastikoj formuli vodi razvoj ilirske onomastike u pravcu bacanja teita na patronimik koji je izraen dvostrukim imenom, a osobno ime se sastoji samo od jednog lana npr. Surus Panenti(s) Muteli b) S DODATKOM FILIUS,-A- npr.Vendo Tritaneri Apinsi f(ilia), Tritano Iomenei Alxei f. B) NOMENKLATURA ENA IZRAENA NA RIMSKI NAIN- npr. Vadica Apli f. Titua, Tullia Oepli f. Voltisa Razvoj autohtone ilirske onomastike prekinulo je uvoenje gentilicija u nomenklaturu, kao izvanjskog znaka civiteta. Postignue graanskog prava vuklo je za sobom ulazak u stanovit gens pa su Iliri ulazili u gens onog cara koji im je to pravo udijelio. U 1.st. Iulii, Claudii, Flavii, u 2.st. Ulpii, Aelii, poneki Aurelii, u 3.st. Septimii, Aurelii. Constitutio Antoniniana daje ius civitates svima. Tada u nomenklaturi sve vie nestaje traga nacionalnimilirskim imenima. Iulii gens Iulia je zastupljen na primorju gdje ve za Augusta neki gradovi dobivaju rang kolonije. Natpisi pokazuju jo svjee ilirske uspomene u nomenklaturi nekih domorodaca. Neki od njih su u novu formulu unijeli svu svoju pnomastiku batinu (npr. C.Iulio Ceuni f. Acirrio). Claudii mali ih je broj u Dalmaciji (npr. Cl(audiae) Cattae ili [Cla]udio Dalmatio). Flavii Flaviji su u Dalmaciji najepe domoroci koji su dobili ius civitatis od cara Vespazijana. Meu njima je malo onih koji su sauvali svoja nacionalna imena (npr. T.Flavio Blodi f. Plasso). Ulpii za Trajana proireno je rimsko graansko pravo na neke unutranje oblasti Dalmacije. Jedini svjedok ilirskog porijekla je cognomen (npr. Ulp(ius) Cassius). Aelii od po.2.st. poinje pravo darivanje graanskog prava. Aelii su brojni uz Cetinu, Livanjsko polje, gdje stanovnitvo sve do Hadrijana nije uivalo graansko pravo. Veina Aelia nosi na natpisima praenomen Publius koji pripada samom Hadrijanu (P.Aelius Hadrianus) (npr. P.Aelius Andes Barcini).

26

Septimii nema veliko rasprostiranje (Septimus Panes et Septimius Titianus Apuri). Aurelii dobijali graansko pravo u Dalmaciji i za Septimija Severa i za Karakale 212. Valerii oni Iliri koji imaju ovaj gentilicij su oni ljudi koji su prije Karakale dobili pravo zahvaljujui nekim uglednicima iz porodice Valerija ili su adoptirani. Jo u republikansko doba ovo su podruje pohodile bogate rimske obitelji (Appulei, Aquilii, Calpurnii, Cornelii, Ceionii, Gavilii, Octavii) i imale su svoje robove, domoroce koji su s vremenom uli u njihov gens. Takoer, Iliri su sluili vojsku u itavom carstvu i zadrali su svoje tradicionalno ime npr. Bato Dasantis fil. Natione Ditio, mil(es) ex coh IIII Delmatarum Anneses Andunocnetis, Masurius Messi, Maximus Batonis ILLYRICA-O PROBLEMU ILIRSKE ONOMASTIKE FORMULE U RIMSKO DOBA Prevladava dvoslona formula imena. Imamo dokaza da su prije bila sloenija i da je tek poslije dolo do dekomponiranja takvih, za familijarnu upotrebu nepraktinih imena u krae, hipokoristike oblike (Scenobardus Scenus, Sceno, Bardus; Bardibulus Bardus, Ballaeus; Teutiaplus Teuta, Teutos, Aplus). U ilirskom onomastikonu nalazi se nekoliko grupa imena: teoforika (Andinus, Boria, Bindho, Thana), etniko-topika (Illyrica, Breucus, Jasus, Venetus, Jadestinus, Raetina), numerika (Tritus, Sextus, Sestus) Osim jednolane (jeddnoimene) formule, u okviru ilirske onomastike se moe naii na jednolanu formulu s patronimikom. Kod ovog sluaja se moe izdvojiti grka i rimska forma. Tako nastaje dvolana jednoimena forma. Karakteristina grka forma npr. Varro Luci, Dabalus Triti, a rimska Tritus Plati fil., Licaeus Vei f. Mora se spomenuti da se na jednom spomeniku kod spominjanja vie osoba nalazi mjeana forma. Grka forma je starija. Ova formula se odrava do Karakale. Tada se ova formula, ali samo u grkoj varijanti, pojavljuje pored rimskih carskih gentilicija Aelius, Septimius, Aurelius (P.Aelius Andes Barcini, Ael.Titus Dasantis). Da se ilirska onomastika potpuno izjednaila s rimskom bilo bi P.Aelius Dasantis filius, ali se to nije dogodilo jer je ilirsko ime po svom znaenju i funkciji bilo blie rimskom cognomenu nego praenomenu. Tako su osobno ime i patronimik (cijela stara formula) zauzeli poziciju rimskog cognomena,a gentilno ime cara ulogu praenomena. Postoje primjeri gdje se pored rimskih onomastikih elemenata (redovan carski gentilicij i praenomen) javljaju u funkciji cognomena dva imena, koja potjeu najveim dijelom iz ilirskog onomastikog repertoara npr. Publius Aelius Pladomenus Carvanius koji se prije zvao Pladomenus Carvanius (na prezime Carvius + sufiks -ANIO). Dobivanje civitatisa (za Hadrijana) staro ime s prezimenom uzima funkciju cognomena. Sloenija onomastika formula uvodi porodino ime. Zbog poznavanja patronimika grkog tipa ve prije razvitka porodinog imena ova sloena formula obuhvaa: ime, prezime i patronimik. Ovo postaje klasina ilirska formula. Ovo odgovara rimskoj formuli dvoimenog sistema prije nego to se pridruio trei element-cognomen. Kod Ilira je prezime uzeto najee iz domaeg repertoara u emu se posebno odlikuju nalazi iz Danila (municipium Riditarium). Kod ena imamo tzv.liburnski tip trolane formule gdje se vlastito ime smjestilo iza patronimika, zauzima mjesto cognomena rimske onomastike formule. Shema razvoja ilirske onomastike na podruju antike dalmacije: JEDOIMENI SISTEM A) Jednolana formula Andes B) Dvolana formula Tip a) Iettus Dasantis Tip b) Tattaris Veneti filius DVOIMENI SISTEM A) Dvolana formula Turus Sarius B) Trolana formula Tip a) Plator Carvius Batonis Varijanta a1) Surus Panentis Muteli Tip b) Aplis Bardurius Pladomeni fil. Varijanta a1) Platino Platoris Tizi fil. Tip c) Vadica Apli f. Titua

27

ONOMASTIKA PITANJA S TERITORIJA DELMATA Podruje: Krka-Cetina-Neretva. Do sred.2.st.pr.K. nisu na obali gdje dolaze pomalo nakon propasti ardijejske drave. Ostavljajui u borbama s Rimljanima u zgaritu svoje gradove i uporita: DelminiumLivanjsko, Glamoko, Duvanjsko polje, prodiru u sve veim masama prema moru. Glavni im je bog Silvan (Pan kod Rimljana), a boica Vidaza i Tana. Jo u Augustovo doba ive u plemenu i rodovskim zajednicama (kolektivno vlasnitvo, s vremenom se raspada u privatno). Delmatska onomastika (osim podruja Ridita i njihovih naselja (Promoni koja je u rimsko doba dobila municipalno ureenje)) nije dosegla vii stupanj. Ovaj razvoj bio je gotov u fazi Iba-osobno ime s dodatkom oeva imena u genitivu bez filius npr. Iettus Dasantis. Faza Ia (jednostavna prosta imena) najdulje se zadrala, sve do 2. i 3.st. jer nije bila u izravnom dodiru s rimskim utjecajem. Ovo se dokazuje rimskim carskim gentilicijima koji se dodaju starim nacionalnim imenima (Beres, Dazomenus,Panes,Pletor,Dasto,Buo).Stanovnitvo obale civitas dobiva u ranom 1.st. to dokazuju mnoga gentilna imena Iulius to se kombinira sa starom nacionalnom onomastikom tradicijom (Iulius Beuzas, Iulia Ceuna). Delmati koji dobivaju graansko pravo za careva iz porodice Claudija, Fl