Humor u prirodi i mentalitetu junaka u djelu Orlovi rano lete Branko opi*

Gotovo sve scene i slike u romanu "Orlovi rano lete" pune su vedrine, ivotnosti, djetinje radosti, jednom rijeju, humora. Kao u veini opievihdjelai ovo djelo jehumoristiki intonirano sa blagomideolokom notom.

*

Prvi dio romana odie svjeinom, mekoom i vedrinom, adrugi dioteinom ivota i tugom, uz nastojanje da se ono to je runo pretvori ulijepoupravo je pomouhumora. Pisac u nekoliko poteza oslikava kominu situaciju, tako realnu kao da je i sami doivljavamo. Cilj ovoga rada jeste daukae kakoje humor bio i ostao jedan od glavnih temelja onoga to je stvarao Branko opi, a po emuga moemo staviti u ravan i sa najveim svjetskim knjievnicima.

*

U prvom dijelu opieve Pionirske trilogije u romanu Orlovi rano lete, pisac je pisao o djetinjstvu proetim nestalucima i doivljajima iz akog ivota, na ijim prvim stranicama moemo uoiti pievu najveu radost pripovijedanja, tj. smijeh, koji iz pisca izvire spontano i lahko, ak, moglo bi se rei i milostivo. Taj smijeh je dobroduan, ivotvoran i bodar, on ini da ivot bude miliji, da dan bude svjetliji, da ovjek bude ljepi. Prve komine slike susreemo s njegovim junacima, kada je Stric rekao da se Dunav ulijeva u Jadransko more.

*

Ovdje je prikazan razgovor izmeu strica i uitelja Paprike,odlomak iz djela Orlovi rano lete

Zbog Dunava, avo ga odnio i Dunav! Kazao sam da se Dunav uliva u Jadransko more, a kad uitelj skoi: Evo ti , veli, Jadranskog mora, isprui dobro dlan! Opali mi dvije vrue , pa e opet: Deder sad, gdje se uliva Dunav? A ta ti? A ja: ne uliva se, kaem, nigdje. Kako, nigdje?- izbei se on. Lijepo, velim, ponire pod zemlju kao onaj potoi u Prokinom gaju.

*

Njegova lakoa da stvori humoristian a opet realan svijet, u kojem je ivio odie vedrinom. Samo opis njegovih likova, stvaraju jasnu sliku, koja svakom itaocu izmami osmijeh. Kao u primjeru,kad opisuje uiteljev nos.

*

Iako opi svoje narode, kako bi se reklo pod Grmeom, "ne dijeli", kao to ne odvaja ni klase ili, socioloki reeno, slojeve.

On s puno ljubavi i razumijevanja opisuje taj svijet i njegove zgode i nezgode, ugraujui u gotovo svaku epizodu sjajan, reprezentativan puki humor.

Tako se susreemo i sa veoma komino situacijom, kad se , zbog tuge za uiteljicom Lanom moli jedan od uenika, dugaki Stric.

*

ovdje moete vidjeti odlomak,molitve.Dragi boe, i sveti Nikola, i sveti Pankracije, i sveti Akakije, dovedite u razred nau staru uiteljicu , gospoicu Lanu, a ovog papriku nosite kud znate sveti Petre, i sveti Luka, i svete asne Virige, i sveti Petko, i sveta Stonogorice, nosite ovog svetog Papriku kud god znate, a vratite nam nau Lanu, makar i bosu, amin! pih, ba su mi i to neki sveci! Da oni mene neto zamole , na primjer da se igramo trule kobile ili ta drugo , ja bi odmah skoio.o*

Tako dobro poznavanje mentaliteta bosanske Krajine koje susreemo u likovima u djelu, je zapravo autobiografski momenat. Gdje pisac uplie svoja najranija sjeanja, o djejim nestalucima, akim danima, bjeanjem iz kole, uiteljima i u drugim zgodama i nezgodama djejeg ivota.

Stvarajui Prokin gaj i govorei o odmetnitvu djeaka od kole, popraen dozama humora, pisac je imao na umu grupu svojih drugova koji su odlazili u veliki gaj umjesto u kolu. U gaju su izgradili itav logor, a sam pisac izgradio je niz kominih situacija, sve do zajednikog povratka kui s acima koji su bili na nastavi. U svom sjeanju kojeg je pisac nosio u sebi i brino uvao, je upravo Prokin gaj i Jovanetova druina, njegova bliskost s junacima se osjeti u svakom retku.*

*

Humoristiki intonirano ako bjeanje iz kole i logorovanje u umi, iako su prekraji kolske discipline, pisac nije predstavio kao nevaljalstvo.

To su nestaluci i prva djeja nastojanja da se osamostale, da podravajui starije , pokau i svoju linost.

Ali djeaci nisu bjeali od uiteljice koju su voljeli, nego samo od uitelja koji ih je tukao.

Rije je o mladenakom otporu prema ljudima koji ne potuju dostojanstvo djeaka.

Humoristiki djeji protesti i prkos spontani su kao to su spontani i mnogi drugi njihovi postupci.

Ljepota ove male druine iz opievog romana jeste upravo u tome to njeni pripadnici nisu smatrali, niti su filozofi koji umiju i koji se nadmudruju.

To je veselo, dinamino drutvo koje je uvijek u akciji i koje doivljava niz zanimljivih zgoda i nezgoda. *

Lunja je stigla u kolu , ozbiljna, stisnutih usana, a im je uitelj uao u razred, ona ustade sa svog mjesta i prie katedri.ta je? zlovoljno promrsi uitelj i ne gledajui je.Hou da dobijem batine. Uitelj se tre, zatrepta i nevjerujui da je dobro uo, naheri glavu i zakloni uho dlanom.ta kae, ponovi! ta si ti to rekla?Hou da me istuete, batine da dobijem! glasnije ponovi Lunja. Uitelj Paprika pogleda je najprije uplaeno , pa zabezeknuto, zatim razroko kao da mu je muva sjela na nos , a onda se zabaci natrag , na naslon stolice, rupi rukama po stolu i luaki stade da se smije.Aoa ha ha- ha, hoe djevojica batine! Aha ha ha.Slika fali*

Prva igra i prvo pravo ratovanje Jovanetove druine zapoet e u Prokinom gaju. Gdje nas sam pisac asti neodoljivim humorom. U njemu e biti smjetena i partizanska radionica. U logoru u Tepsiji djeca e junaki izdrati roditeljski prepad i ljutnju, zbog bjeanja iz kole, a pred njihovim oima, neto kasnije, Tepsija i Gaj e biti prekriveni bombama iz italijanskih aviona. Te teke trenutke, pisac kao da titi same junake da i u najteim situacijama, kao to je rat, uplie opet humor.Kada se partizanska radionica Lazara Maka preseli u Prokin gaj u umu ulumau i kada omladinska eta bude krenula na svoje borbene zadatke, Prokin gaj i proplanak Tepsija ostat e u dui i sjeanju omladinaca kao najdrae i najljepe mjesto na svijetu, gdje moemo vidjeti pievu lakou da obogati taj svijet humorom. Tu idilu nita nee uspjeti da razrui. Roditeljski prepadi i, kasnije, bombardovanje i logorovanje neprijateljske vojske na ovom mjestu bili su samo izazov na otpor. Mladalake uspomene iz Prokina gaja postale su podsticaj mrnje prema neprijatelju i oslonac iskrene ljubavi prema zaviaju. A sve ono teko i runo opi ublaava humorom. Tako da sva ta teina bude lake podnoliva pa ak i smjena.

*

Jo jedan primjer njihovog odrastanja iz romana!

Dok je Lazar urio, spoticao se i pipao kroz umu, Stric je neko vrijeme marljivo kukao, a kad se pucketanje suvih grana udalji, on neto dosjeti, pa stade iza svega glasa da tuli oponaanjui vuije zavijanje:Auuuu ! av-av-auuu! Pri kraju Gaja, na onoj strani kud se izgubio Maak, zau se neki lom i kretanje. Strice se prosto zavli od smijeha

*

opievi junaci: Jovane, Stric, Nikolica, oko Potrk, Lazar Maek, i Lunja nadrasli su svoje djetinjstvo. Ljepota njihovih likova proizlazi iz nesrazmjere izmeu njihove mlade fizike snage i teine obaveza koje su na sebe preuzeli i ispunjavali. Njihovo ratniko herojstvo proizilo je gotovo neosjetno i prebrzo iz jednog zdravog i prirodno zapoetka djetinjstva. Humoristini Bjegunci iz uionice nisu postali nevaljalci. U drugoj koli, koli ivota, koja je mnogo tea, oni su izrasli u prave, ponosne i pravdoljubljive ljude. Oni su bili razliiti po interosavanju i karakteru, ali su se u igri, u zajednikom radu i borbi zdruili. Nekima je to pomoglo da postanu ivotno bogatiji i da otklone sopstvene nedostatke. Prihvatanje djevojice Lunje u druinu govori o njihovom odrastanju, koje nam opi na svoj osebujan i humoristian nain prikazuje.

*

Razgovor maka i Lunje!Prikaz iz romana!

Maak iskosa pogleda Lunju.Sad smo gotovi, ona e sve ispriati. Znam ja kako se djevojice rastorokaju. Lunja ga prijekorno pogleda i tuno ree.Zbog vas ja sam po razredu sve poruila, naljutila uitelja i onda skoila kroz prozor, a vi sad tako. Kad kaete da se uti , ja u utati, pa makar mi u njedra stavili mia. Kada Lunja ispria sve ta joj se tog jutra dogodilo u koli, Jovane ozbiljno ree:Lazare sad joj moemo vjerovati, i ona je naa.Hajde,de ? sloi se Maak. a ta emo u logoru kazati ostalim kad nas vide da ovako utroje dolazimo? - rei emo da nam je Lunja povjerila ta e jutros u koli zakuvati, pa smo ili i ljeskar blizu ume da je doekamo.*

Jovane je prkosan, odluan i hrabar, preduzimljiv je i uvijek smilja neku akciju, opi ga obogauje prirodnim humorom. Stic je nespretna dobriina, koji sa svojom nespretnou izaziva niz kominih situacija, svojom nesnalaljivost nadoknauje drueljubljem i velikim zalaganjem, . Lazar Maak je talentovani majstor, radoznao, nemiran i uvijek spreman na posao, opi njegov humor opisuje kao prirodan dar. Nikolica je djetinjast, osjeajan i privren drugovima, ali isto tako kao veoma komian lik. Meu njima je njihova drugarica Lunja. Ona se razlikuje od svojih vrnajka, mirna je odana drugovima i pronicljiva. Brino i uporno prati, neposredno ili iz prikrajka, svaku njihovu akciju i poduhvat. Njen humor opi opisuje kao dio njene unutranje prirode. opievi junaci iako razliiti, imaju jednu zajedniu osobinu, to jest humor, koji se nalazi u njihovoj prirodi a i u samo mentalitetu. Koji ih ini posebnim. Kroz njegove likove moemo uvidjeti da je humor bio jedan od temelja njegovog pripovijedanja.*

Najcjelovitiji lik je Lijan. On je dobra dua. Cijelog ivota je bio progonjen, njegov humor je tit prema nevoljama, izdvaja se, borio se sa nedaama, a ipak je do kraja ostao ovjekoljubljiv i dobriina. ika Lijan je seoski poljar i zbog dunosti esto se sukobljava sa djecom. Meutim, taj njegov, nazovimo ga slubeni zadatak nije niim pomutio njegovu ljubav prema djeci, niti je umanjio djeje simpatije prema Lijanu. Sudbina seoskog sluge, bez porodice, i samoa doprinijeli su tome da se starac sve ee razgaljivo opija pijui rakiju. Naao je sebe tak kad je postao seoski kuhar u omladinskoj partizanskoj eti. Tad je osjetio da je najzad nekom koristan, da ga omladinci razumiju i da je dio jednog kolektiva. Rat je ljudima donosio samo nesree, a opi nesree ublaava svojim humorom, tako i poljar Lijan u tom zlom vihoru shvata da ivot ima odreeni cilj i smisao. Iako je slabaan i star, on neprekidno bdi nad djeacima, raduje se i strahuje sa njima i time pokazuje da veliina ovjeka ini srce, a ne njegova fizika snaga. Po mnogostrukoj vezanosti za djeake, po obilju svojih osobina i postupaka, i po vidnom ueu u veini dogaaja, moglo bi se rei da je ia Lijan i glavni junak ovog opievog romana.*

Primjer iz djela. Jovane; Podaj Maku da ti popravi i okuje uti limom.Lija Poljar; Kuda li tandru ove krntije? Stric; avo je pojeo, trese me koda sam vrea, a ne pokojnik! U-uh, kako pee, kao iva vatra.Lunja; neka mu gleda njegova debela Marica.Poljar Lijan; geguckao kroz jedan umarak nasuprot Golog brda i priao sam sa sobom, jer mu se nije razgovaralo s praznom flaom. Da je bila puna,hajde de, jo bi se od nje i moglo uti neto pametno, a ovako virne unutra kao u neki prazan zeleni bunar, a odozgo kao da neko apne: Hu, nema nita, natrag veselje*

*

opi je junatvo i bezazlenost stavio jedno naspram drugog i njihovi preplitanjem, smjenjivanjem i nenadanim obrtima nadahnuto stvarao komine situacije. Tu humoristinu nit pisac je potkrepljivao i oivljavao dosjetkama, poalicama, aljivim rijeima i uzvicima. Time je pisac u svojim djelima stvarao jedno optimistino raspoloenje, ivotnu radost i perspektivnost koji su svojom ljepotom nadvladali strahote rata i doprinijeli tome da junaci sa uskraenim djetinjstvom ne budu tragini.

Erna Mui